7 minute read
Golden Trail World Series Madeira
THE GOLDEN TRAIL SERIES EXISTS TO CELEBRATE AND GROW THE SPORT OF TRAIL RUNNING”
Tekst: Dario Rocco// Photo by Jordi Saragossa & Philipp Reiter
Advertisement
Sjećam se početaka trail trčanja, tada nije bilo velike po mpe i bilo nas je malo. Trčali smo šumom nekako slobodno i nismo se s puno toga zamarali, a nismo ni znali kako se to trčanje zove. U to vrijeme svi smo imali neku po zadinu iz raznih sportova u prirodi, pa i etiku koja je već tada nastala, a vodila se time da ne ostavljamo za sobom bilo kakve civilizacijske trago ve za sobom, poput raznih omota od čokoladica i gelova koje na žalost sve češće viđamo na suvremenim utrkama. Tada staze nisu bile označene, pa se trebalo i orijentirati putem, a i dužine su se mijenjale kroz godine. S vremenom utrke su se promijenile, isprofilirale, staze su označene, obavezne opreme je sve manje, a tu su i okrijepe na stazama.
U početku na startu su bile grupice od dvadesetak entuzijasta, danas se na nekim utrkama čeka mje sto za sudjelovanje. Jedna od takvih utrka je i Golden Trail World Series (GTWS). To je niz od šest poznatih utrka među trail trkačima koje se ukupno boduju da bi u konačnici trkači zaslužili svoje mje sto u finalu koje je ove godine održano na Made iri sistemom etapnog uzastopnog natjecanja od pet utrka. Distanca koja se trči u prosjeku je oko 25 km, osim 3. etape koja se trči po sistemu Time trail kao u biciklizmu gdje je start kronometarski po dvoje natjecatelja. U tih pet eta pa natjecatelji su ukupno istrčali 109 km sa 7382 m visinske kumulativne ra zlike.
GTWS se po mnogo čemu razlikuje od dosadašnjih formata natjecanja. Kako bi ga učinili dinamičnim i zanimljivim gledaocima i navijačima uveli su kraće staze i tehnički izuzetno zahtjevne, ali i spektakularne i pritom uveli sistem praćenja takmičenja kakav inače vidimo u sportovima poput formule 1, sa svim insajderskim informacija ma, dnevnim presicama s natjecateljima i kamerama bilo fiksnim ili pokretnim duž skoro cijele staze. Visok nivo organizacije vidi se u svakom detalju. Osim navedenih noviteta treba istaknuti i kako je nagradni fond od 300.000 Eur također primamljiva stavka mnogima. Kako bi se dodatno pojačala atraktivnost uvedene su i posebne dionice na svakoj pojedinoj etapi.
Posebno se mjeri vrijeme na označenim dionicama u spustu, usponu i sprintu i za svaku od tih dionica dodjeljuju se novčane nagrade i u konačnici nakon pet dana pro glašavaju se ukupni pobjednici i u tim segmentima. Sve skupa izuzetno je zanimljivo za pratiti i po moguć nosti gledati uživo, ali je isto tako brutalno za same natjecatelje jer kao što možete pretpo staviti dionica spusta koja se mjeri najčešće je ona koja je tehnički najstrmija i najzahtjevnija, pa natjecatelji če sto prilikom ulaska u cilj više liče na gladijatore netom pristigle iz arene nego na trkače.
Kako je kompletan smještaj organiziran na jednom mjestu, tako su svi natjecatelji zajedno i većina njih veliki su prijatelji, ali kad se oglasi start, cilj je samo jedan, cilj je pobijediti! Za razliku od utrka na koje smo naviknuti gdje vrijedi ono bitno je sudjelovati i stići do kraja, ovdje sve vrišti od čistokrvnog natjecanja i želje za pobjedom.
Nedavno sam pročitao jedan članak o studiji koja svrstava sudionike na utrkama u nekoliko kategorija, pa su tako između ostalih navedeni natjecatelji koji idu na rezultat i oni koji dolaze rekreativno samo da bi završili i istrčali neku dionicu. U studiji je navedeno da ti koji idu na rezultat su najčešće oni koji ne završe utrku već odustanu ako nije sve po planu kako su zamislili. Iz prve ruke mogu reći da se ne bi baš složio s tom tezom jer na ovim utrkama tu na Madeiri svi su bili takmičari i ciljali na rezultat, a odustajanja praktički nije bilo.
Prvih šest utrka koje su posebno atraktivne svaka za sebe, poput Zegame, Sierre Zinal i ostalih služe kao kvalifikacijske utrke na kojima skupljate bodove i nakon tih šest utrka, prvih 30 žena i muškaraca priključuje se elitnom društvu “International Elites” i s time se dobiva pozivnica za sudjelovanje na Madeiri gdje su svi troškovi pokriveni.
Skoro sva zvučna imena iz trail trčanja našla su se na Madeiri na ovogodiš njem finalu. Bilo je izuzetno zanimljivo i atraktivno gledati te trkačice i trkaće kako s lakoćom trče po terenima po kojima je često teško i hodati, suludim brzinama. Međutim od svih u muškoj konkurenciji izdvojio bi Remi Bonnet (tim Salomon-RedBull), švicarca koji je u ovom finalu dominirao gotovo na svim etapama osim Time trail-a gdje je došao u cilj kao drugi. Za sebe je sam rekao kako se trenutno nalazi u životnoj formi, a to je i dokazao osiguravši si čvrstu pobjedu u ukupnom plasmanu i prije zadnje etape.
Međutim situacija iza njega bila je neizvjesna do samoga kraja i posljednje etape. Dobar prijatelj od Remia, Francuz Thibaut Baronian (tim Salomon) bio je do zadnje etape drugi u ukupnom poretku i do samog kraja borio se sa simpatičnim Marokancem Elhousine Elazzaoui (Pini mountain racing) koji je ipak pronašao snage i odnio drugo mjesto u ukupnom poretku. Simpatični Japanac Ruy Ueda (tim Salomon-Red Bull) probio se na četvrto mjesto. Izdvojit ćemo još izuzetno simpatičnog Španjolca Daniel Osanza (tim Adidas Terrex) koji je finalnu etapu doživio izuzetno emocionalno sa suzama u očima i Manuel Merillas (tim Scarpa), njegov prijatelj koji se nešto rjeđe smije. Njih dvojica bili su na neki način favoriti, ali su u konačnici završili na 7. i 8. mjestu.
Među ženama suvereno je vladala Nizozemka Nienke Brinkman (tim Nike trail) koja je u konačnici odnijela ukupnu pobjedu s obzirom na to da je ostvarila zavidne rezultate i na kvalifikacijskim utrkama stigla je na Madeiru s već osjetnom bodovnom prednošću. Borba za drugo i treće mjesto ostala je ipak neizvjesna do zadnje etape gdje je u lavovskoj borbi za svaki metar terena nešto više snage pronašla Amerikanka Sophia Laukli (tim Salomon) i uzela srebro, a simpatična i vrckasta španjolka Sara Alonso (tim Salomon) bronzu na ovogodišnjem serijalu.
Od žena istaknu bi sitnu, ali dinamitnu Amerikanku Allie Mclaughlin (tim On-running) koja je selektivno nastupila na dvije etape i uzevši dva zlata što je u ukupnom plasmanu bilo dovoljno za 9. mjesto. Tjedan dana kasnije nastupila je na Svjetskom prvenstvu u trailu koje se održalo na Tajlandu i u disciplini uspon ponovno zablistala zlatom za SAD. Bila su ovdje još mnoga imena koja sad nismo spomenuli, a za koja ćemo u budućnosti sigurno još čuti. U svakom slučaju s zanimanjem i nestrpljenjem očekujemo iduću sezonu ovog dinamičnog koncepta.
U slučaju da vam se ovo sve čini zanimljivim možda je trenutak da marljivo trenirate i okušate se u jednom od lokalnih Golden Trail National Serie utrka, više o utrkama pogledajte tu www.kvarnertrails.com i obratite pozornost na one sa oznakom GTNS, tko zna možda baš vi budete sretan dobitnik Zlatne karte!
Ukupni rezultati Golden Trail World Series 2022:
Muškarci
1–RÉMI BONNET (CHE–SALOMON/RED BULL): 968 pts
2–ELHOUSINE ELAZZAOUI (MAR–PINI MOUNTAIN RACING): 720 pts
3–THIBAUT BARONIAN (FRA–SALOMON): 714 pts
4–RUY UEDA (JAP–RED BULL): 686 pts
5–ELI HEMMING (USA–AEROBIC MONSTERS): 634 pts
Žene
1–NIENKE BRINKMAN (NLD–NIKE TRAIL): 1026 pts
2–SOPHIA LAUKLI (USA–SALOMON): 799 pts
3–SARA ALONSO (ESP–SALOMON): 782 pts
4–ÉLISE PONCET (FRA–SIDAS X MATRYX): 702 pts
5–BAILEY KOWALCZYK (USA–SALOMON): 680 pts
Rezultate ostalih natjeca teljica i natjecatelja može te pogledati ovdje: https:// goldentrailseries.com/se ries/gtws.htm