Strast prema outdoor terapiji i psihološko-ljubavne poveznice

Tekst: Irena Čorko Meštrović, psihoterapeut

Volimo prirodu! Zaljublje ni smo u nju preko ušiju! Ne možemo živjeti bez nje! Bila je to ljubav na prvi pogled! Možemo li strastveno voljeti aktivnosti na otvorenom? (Glupo pitanje.) Patiti za njima kada smo zatvoreni u uredu? (Još gluplje.) Bacati čeznutljive poglede prema planinama ili morima? (O, da!)

Je li to ono pravo? Jesmo li pronašli ljubav za cijeli život ili se radi o tek prolaznoj zanesenosti? Može li nam psihologija ljubavi pomoći da si razjasnimo što nam se u ovoj strastvenoj vezi s prirodom zapravo događa? Zaljubljenost Kad smo zaljubljeni imamo potrebu predmet svog obožavanja konzumirati stalno i odmah, ne birajući sredstva. Čini nam se da naša sreća ovisi upravo o tome da smo u neposrednoj blizini svoje ljubavi. Jurimo prema njoj u svakoj prilici. Teško nam je zamisliti bilo koji drugi način za postizanje zadovoljstva. (Chillanje po shopping centru? Pizza i TV? Kavica na špici? Ne do lazi u obzir.) Stalno tražimo sve više i više. Zaljubljenost je čežnja za još… više vremena u prirodi, više kilometara, viši vrhovi, veće uzbuđenje, veći rizici, veće ljepote, nedostupniji krajevi…

Želiš nastaviti čitati?

Ako te članak zainteresirao, ne moraš se pretplatiti i ne moraš ništa platiti, sadržaj je za tebe besplatan! Članak možeš besplatno nastaviti čitati u Outdoors People Magazinu br. 34 na strani 82. Link je u nastavku!