tekst: Milka Babović, ilustracije: Matija Dražović
Često nije bilo nikoga da malog Paula povede u šetnju dugom pješčanom obalom.
Otac, pomorski kapetan Sven Elvstom, plovio je brodom daleko i dugo ga nije bilo u kući. Zato je majka Inge od jutra do mraka radila u kući i vrtu. Braća su išla u školu, ali i pomagali majci.
Kada bi odjenula svečanu odjeću, a nije bio dan odlaska u crkvu, i kad bi najstariji
brat upregnuo njihova konja u dvokolicu, Paul je znao da će oni odnekud dovesti oca. Još je bio premalen da putuje i u luci glavnoga grada Kopenhagena s njima dočekuje veliki brod iz kojeg će se iskrcati otac.
Upravo je bio krenuo u pučku školu kad mu je otac umro. Majka je imala mnogo više posla i briga. Paul je na svoj način tugovao za ocem: odlazio bi na obalu i satima sjedio, osluškivao more i vjetar. Posebnim čulom upijao je sve oko sebe.
U školi je bio tih. Sanjao je o jedrenju. Susjedu Holgeru, koji je bio graditelj jedrilica i manjih brodova, rado je pomagao. Učio je gledajući. Iz očevih knjiga naučio je mnogo o mornarskim čvorovima, vezivao ih je brzo i dobro.
Dotad su jedriličari dok su jedrili sjedili na rubu jedrilice kao protuteža, posebno pri obilasku bove. Mladi Paul Elvstrom shvatio je da ima i boljih načina: sjeo je na rub velikoga starog drvenog korita, za dno učvrstio omče od brodskog konopa i kroz njih provukao prednje dijelove stopala.
Tako osiguran zabacio se leđima izvan ruba korita. Redovito je vježbao, leđni i nožni mišići su jačali. Tu svoju izmišljotinu Paul je koristio na regatama. Što je više mogao izvlačio se nad “vodu” sve dok nije sjedio s koljenima na rubu.
Za pravu regatu trebalo je imati i dobru jedrilicu, a za nju Paul i njegova obitelj nisu imali novca. A onda se dogodilo nešto lijepo kao u bajkama, kao da je vila čarobnim štapićem ispunila želju.
Susjed Holger poklonio je Paulu jedrilicu klase “Oslodinghi”, pravu ljepoticu među jedrilicama. A kada mu se Paul zahvalio i rekao da ne može primiti tako vrijedan dar, susjed Holger je rekao: “Ti
jedri kad ja ne budem imao vremena, pa ćeš me zauzvrat učiti novom načinu jedrenja...”.
Susjed Holger uzeo ga je za suradnika u svom brodogradilištu. Kasnije je Paul imao i svoje. Iz njegove radionice u svijet jedrenja stizala su poboljšanja.
Paul Elvstrom 25. veljače 1928.
Rođen 25. veljače
Zadnja dva puta
1928. u Hovedsta-
(OI 1984. Los Ange-
denu u Danskoj, nije
les i OI 1988. Seul)
samo najbolji dan-
jedrio je s kćerkom
ski jedriličar nego i
Trine, također olim-
jedan od najboljih
pijskom reprezen-
na svijetu.
tativkom Danske.
Jedriti je naučio još
Paul Elvstrom jedan
kao dječak. Bio je 15
je od samo četiri
puta svjetski jedriličarski prvak, jedreći pritom u
olimpijca koji su se natjecali punih 40 godina!
čak osam klasa jedrilica.
Bio je i inovator: poboljšao je jedra, unaprijedio plovnost jedrilice i izumio još mnogo toga što je
U povijesti Olimpijskih igara je među velikanima.
povećalo sigurnost plovidbe.
Pobijedio je četiri puta zaredom: 1948. u Londonu, 1952. u Helsinkiju, 1956. u Melbourneu i 1969. u
Godine 1996. proglašen je “danskim sportašem sto-
Rimu.
ljeća”, a 2007. Međunarodni jedriličarski savez (ISAF, International Sailing Federation) uvrstio ga je
Jedrio je kao danski olimpijac na ukupno osam Olimpijskih igara.
u “Jedriličarsku kuću slave”.
ISBN 978 – 953–7981– 04 – 4
9 789537 981044