written by: Milka Babović, illustrated by: Matija Dražović
Glavni grad Norveške je Oslo. U njemu je živjela obitelj Henie. Kao pravi Norvežani, svi su se bavili sportom: majka Selma ljeti je plivala i igrala tenis, a zimi skijala i klizala. Otac Wilhelm u mladosti je bio među najboljim biciklistima na svijetu. Kad se zaposlio i oženio, imao je manje slobodnoga vremena, pa je za zdravlje ljeti igrao tenis, zimi skijao i klizao.
Sin Leif slijedio je primjer roditelja, skijao je i klizao. Bilo mu je već osam godina kad mu se jednoga proljetnjeg dana rodila sestra Sonja. Svi su u obitelji bili presretni. Sonja je brzo rasla. Ljeti, na svježem zraku, u sjeni drveća u njihovu dvorištu, na travnjaku je i prohodala. Bila je sićušna, ali čvrsta i živahna beba.
Kad god bi majka sjela za glasovir i svirala, Sonja bi bila u blizini i pomno slušala glazbu. A zatim bi počela skakutati u ritmu glazbe. Majka je znala da to rade sva djeca na svijetu i nije mislila da će njezina djevojčica zato postati slavna plesačica i pjevačica.
Ipak ju je u vrtiću upisala u plesnu skupinu. Sonji je tada bilo samo pet godina. Već je znala plivati i sigurno hodati sa skijama na nogama. Brzo je učila i uvijek, ama baš uvijek, bila je dobre volje!
Već sljedećeg jutra bila je na klizalištu. Uz nju je bio njezin prvi trener, brat Leif. Iako mu je bilo samo 13 godina, klizao je vrlo dobro. Znao je poučiti one koji su bili početnici. Sonja je napredovala i vrlo se brzo izdvojila od svojih vršnjakinja. Bilo je očito da je klizanje pravi sport za nju!
Vrlo brzo naučila je sve što joj je Leif mogao pokazati. Upisali su je u klizačku školu najboljeg kluba u Oslu. Otac je plaćao tada najboljeg učitelja klizanja.
Marljivo je trenirala.
Zahvaljujući baš toj djevojčici norveške su novine počele pisati o klizanju i klizačicama. Sa svih strana su pozivali Sonju. Klizala je diljem Norveške. Majka je uvijek putovala s njom.
Oduševljenju nije bilo kraja. U jednom gradiću priredili su i vatromet Sonji u čast. Zbog svog načina klizanja s puno skokova, što na ledu i nije baš jednostavno, dobila je nadimak Loptica Hopsica.
Već na drugim zimskim Olimpijskim igrama suknje svih odraslih klizačica bile su skraćene do koljena. Sonja nije razmišljala o tome, klizala je još bolje i ljepše. I redovito pobjeđivala. Nije ni slutila da su najbolje odrasle klizačice počele slijediti baš njezin primjer!
ProÄ?itajte i ostale slikovnice serijala Olimpijske priÄ?e...
ISBN 978 – 953–57570 – 8 –5
9 789535 757085