Mali sportasi 003 by uniforma

Mali sportaĹĄi

9 AntiÄ?ke Olimpijske igre

o l o p r Vate

20 6

Sportsk a

12 gimnas tika

Hrvanje

Rukomet

50 StreljaĹĄtvo RitmiÄ?ka gimnastika

60 7

Sportska gimnastika

Ljudi su vježbali oduvijek. Još u dav-

na vremena stari narodi Kine, Indije, Egipta

- Hej, pa ovdje je baš zgodno za igru! - rekla je Barbara dok je Roman panično spašavao Dudu. Jedino je Mrvica od igranja malo ogladnio.

i svih naprednijih kultura bavili su se raznim vrstama vježbanja. Već tad su znali da vježbanjem čuvaju i jačaju tijelo i zdravlje. No, tjelesni odgoj kojemu je svrha vještina, ljepota pokreta, povećanje i održavanje snage tijela, a onda i ljepota tijela, razvio se najprije u antičkoj Grčkoj. Stari Grci bili su nepobjedivi ratnici i stalno su ratovali. Među najslavnijim i najboljim ratnicima bili su Ahilej i njegov mudri prijatelj Odisej, koji su se isticali snagom, vještinom,

Ruče Ruče pružaju veliku mogućnost izvođenja raznih pokreta, jer gimnastičar sve što zna na ostalim spravama može napraviti i na njima. Vježba se na dvjema pritkama: ispod, iznad, s jedne i druge strane pritke. Na ručama vježbaju i natječu se samo gimnastičari.

ali i lukavošću. O njima su ispjevane mnoge pjesme i

Vježbali su u gimnazijama, po kojima je gimnastika i

ispričane mnoge priče. Jednu takvu ispričao je slijepi

dobila ime. To su bila mjesta gdje se vježbalo od ranog

pjesnik Homer. Svi su htjeli biti poput njih. To je bio je-

jutra pa sve do mraka. Vježbali su goli na pijesku, da bi

dan od glavnih razloga zašto su Grci voljeli vježbati, jer

im tijelo što više očvrsnulo i ojačalo. U gimnazijama se

tako uvježbani bili su bolji ratnici.

nije samo vježbalo. Okupljali su se ondje pametni ljudi, poznati filozofi, pjesnici i družili se raspravljajući o mnogim stvarima iz svog života.

Greda Gimnastičarke na gredi izvode nevjerojatne stvari: okrete, skokove, kolutove… To se može postići samo s puno ravnoteže, koncentracije, odvažnosti i s puno, puno vježbe. Na gredi vježbaju i natječu se samo gimnastičarke.

Mnogo godina kasnije gimnastika starih Grka utjecala je na način vježbanja u drugim zemljama. Ako mogu stari Grci, mogu i ja, mislio je mladi Šveđanin Pehr Ling.

- Raširite ruke, ispružite nogu, sagnite se , pogled pravo, gore… - davala je upute Barbara svojim prijateljima.

glavu

Vaterpolo

Velika Britanija oduvijek je bila sportska zemlja, a Bri-

tove na vodi. Plivanje i veslanje bili su jako popularni

tanci, ili kako ih mi volimo zvati Englezi, nemirna i na-

u Engleskoj, imali su vrlo razvijene programe natjeca-

tjecateljskog duha, uvijek su se u nečemu nadmetali.

nja. No, Englezi su uvijek htjeli nešto novo i zabavno,

Englezi ko Englezi, voljeli su se jako zabavljati i igrati,

pa su izmislili sport koji se igra loptom na vodi. I da-

pa su izmislili mnoge sportove koji su danas popularni

kle, Englezi ko Englezi, napravili su se Englezi i nazvali

u cijelom svijetu.

ga nogomet na vodi. Taj “vodo-nogomet ” nije nimalo izgledao kao nogomet, a vrlo je malo sličio i današnjem

Takva priča dogodila se i s vaterpolom. Oko 1869. Engle-

vaterpolu. Ali gle čuda, publika je pokazala veliko za-

zi su se već bavili mnogim sportovima. Kako je njihova

nimanje za novu igru, što god ona bila. Kad je london-

domovina bila prava pomorska zemlja, cijenili su spor-

ski plivački savez vidio koliko se gledatelja okupilo oko

sport, mijenja ga jedan od odmornih igrača s klupe. U početku je vaterpolo bio spora igra u kojoj su se isticali i cijenili snažni igrači velike tjelesne mase, koji su zbog toga bili sporiji plivači. Danas se to donekle promijenilo, vaterpolo postaje sve brža igra. Igrači su brzi i spretni, vješti u rukovanju loptom u mjestu i u kretanju. Da bi se to postiglo, potrebno je puno i redovito trenirati, te uvježbavati razne plivačke pokrete. Vaterpolistima je zabranjeno prije utakmice mazati se uljima za sunčanje ili nekim drugim kremama kako ne bi postali skliski u vodi poput tuljana. Utakmice se igraju na četiri četvrtine, četiri puta pet minuta s kratkim stankama. Pobjeđuje ekipa koja postigne više golova. Svaki igrač želi protivničkom igraču oduzeti loptu i postići gol. Igrač ekipe koja ima loptu privlači na sebe protivničkog igrača, dodaje loptu suigraču koji se nalazi na mjestu s kojeg je najlakše uputiti udarac i postići gol. Eto, baš je to lako! Često u vaterpolu ima i pravih hrvačkih zahvata, guranja i potapanja, čak i hvatanja za

- Baci loptu…! - iz sveg glasa derali su se Roman i njegov mlađi brat Dudo, kao na pravoj utakmici. Ali kako nisu baš najbolji plivači, odlučili su odigrati vaterpolo iz gumenog čamca. Važno je samo htjeti! 23

Hrvanje Hrvanje

sport

kojem

dva

borca

pokušavaju

zahvatima i nevjerojatnim položajima tijela u

jedan drugoga oboriti ili baciti na tlo. Za trajanja bor-

borbi. Mnogi mitovi i legende govore o hrvanju

između bogova i grčkih heroja, a hrvačke juna-

hrvači

hrvačkim

napadaju zahvatima

jedan i

drugoga

lukavstvima

različitim

kako

ke toga doba i njihove slavne hrvačke borbe opisuju i grčki pisci u svojim djelima. Jačanjem

prisilili

protivnika

rimskoga

predaju ili osvojili više bodova i

imperija

tako pobijedili. Danas se na Olimpijskim igrama sportaši natječu u dvije vr-

mnogobrojni treneri iz grčkoga grada Atene i drugih pokrajina Istočnorimskoga

ste hrvanja: klasičnom, ili grčko-rimskom,

Carstva dolaze u Rim. Atenski nastavnici do-

i hrvanju slobodnim načinom. Kao što mu i

punjuju svoja znanja o hrvanju s ostalim tre-

ime kaže, grčko-rimsko hrvanje nastalo je još

nerima i stvaraju novi način grčko-rimskog hr-

u doba starih Rimljana i još starijih Grka.

vanja.

U staroj Grčkoj hrvanju se pridavala poseb-

Hrvanjem se nisu bavili samo Grci i Rimlja-

na pozornost, čak su postojale škole za

ni. Razni načini hrvanja bili su poznati u ci-

hrvanje. Grci su se voljeli hrvati i po-

jelom svijetu, od zemalja Dalekog istoka

kazivati svoju snagu i vještinu, koja je

pa sve do zapada. Negdje se hrva-

obilovala lijepim pokretima, snažnim

nje njegovalo kao ratnička vještina,

negdje kao vrsta zabave i nadmetanja, negdje kao dio tjelesnog odgoja, a negdje kao nadme-

- Pssst, pssst, Barbara, mislim da ovo nije grupa za moderni ples šaputao je Zloćo.

tanje za oklade, pa su momci hrvajući se i zarađivali. Popularna su bila hrvačka nadmetanja na gradskim trgovima, livadama u blizini poznatih gostionica, gdje bi se gledatelji dobro zabavljali i usput nerijetko kladili na pojedine borce. A hrvači, najjači momci cijeloga kraja, pred publikom su se dogovarali prema kakvim će se pravilima voditi borba. Najjači među njima bili su omiljeni i slavljeni među gledateljima.

Zbog velika zanimanja javnosti za hrvanje 1539. Fabian von Auerswald odlučio je napisati prvu knjigu o hrvanju, a da bi bila jasnija, crteže raznih zahvata izradio mu je čuveni njemački slikar Lucas Kranah. Fabian je cijelo vrijeme pozirao, a morao je biti miran kao kip kako bi Lucas mogao što bolje nacrtati sve pokrete. To baš i nije bilo lako, jer Fabian se znao potpuno uko čiti zbog dugotrajna poziranja. Tako ukočen, kažu, nije mogao ni hodati, nepomično bi stajao poput pravog kipa sve dok ga ne bi odnijeli do kreveta. Ali već drugog dana bilo mu je bolje i nastavljao bi s radom na knjizi o hrvanju. 31

Rukomet

- Hajde, Nina, dodaj mi loptu! dovikivala je Barbara pripremajući se uhvatiti loptu.

Mnogi istraživači, arheolozi i znanstvenici koji su pro-

Ljudi su od pamtivijeka voljeli igre s loptom, a o tome

učavali ljudsku povijest, a osobito povijest sportova,

već i vrapci sve znaju. Jedna od prvih takvih igara

utvrdili su da igre s loptom slične rukometu imaju vrlo

opisana je još u antičko doba, a najviše je podsjeća-

bogatu i dugu prošlost.

la na današnji rukomet. Čak se govori da je slavni antički junak nad junacima Odisej, koji se bavio mnogim

igrača u igri i dva rezervna koja sjede na klupi, dok je u dvoranskom rukometu sedam igrača bilo u igri, a pet na klupi. Za Prvog svjetskog rata neki njemački vojnici prije bitke bi se, kako bi smanjili nervozu i strah, igrali s loptom. Po kušavali su pogoditi kućna drvena vrata dok je jedan od igrača to nastojao spriječiti. Kako je sve vojnike bilo po malo strah ratovanja, velika većina njih počela se zabavljati na taj način, a igru su nazvali “torball” (u slobodnom prijevodu - loptanje s vratima). Postojao je, međutim, mali problem: vrata bi se brzo rasklimala i nisu se više mogla zatvoriti. Igrači su stoga posebno za igru napravili veliki drveni okvir. Kako su udarci loptom bili sve jači i brži, često se nije moglo ocijeniti je li postignut pogodak. Na drveni okvir zato su postavili mrežu, pa se prilikom pogotka lopta zaustavljala u njoj. Taj okvir zamijenio je mnoga kućna vrata, a naziv vrata je ostao. Rukomet se stalnim usavršavanjem načina igre širio i ostalim zemljama. Prva međunarodna utakmica odigrana je 1925. godine između Austrije i Njemačke. Kao i u povijesti većine sporto va, isprva su se rukometom zabavljali samo dječaci. Vrlo su brzo, međutim, i djevojke počele igrati rukomet, pa su uslijedile prve međunarodne rukometne utakmice za žene.

Ritmička gimnastika Odmah da nešto raščistimo: ritmička gimnastika sport

Natjecanja se održavaju pojedinačno i ekipno, uz suđe-

je kojim se bave samo djevojke. Vježba se uz glazbu,

nje samo ženskih sudaca. Sutkinje vrednuju lijepe po-

pa sve pomalo nalikuje na ples. Ritmičke gimnastičarke

krete i ljepotu igre s rekvizitima, a sve to u ritmu glazbe

izvode razne pokrete i figure, podsjećaju pritom na ba-

koja prati vježbu.

lerine. Pri vježbanju se koriste i raznim rekvizitima kao što su koluti, lopte, uže za preskakanje, vijače, trake,

Još u 19. stoljeću počeo se u školama razvijati gimna-

čunjevi…

stički način vježbanja. Vježbanje je tada bilo predviđeno

Puno je tu plesnih koraka, skokova i raznih vježbi koje se moraju izvesti u zadanom prostoru za natjecanje. Unatoč sličnosti s baletom, poze iz klasičnog baleta i razne akrobacije nisu dopuštene jer to je ipak sport, a ne ples. Odabiru glazbe za vježbanje treba posvetiti posebnu pažnju. Glazba mora imati ritam i melodiju koji će omogućiti ritmičarkama da vježbajući izvedu sve elemente koje su zamislile, što je ujedno zabavno jer je glazbena

Vježbe s vijačom Vijača je zapravo uže za preskakanje. U vježbama s vijačom prevladavaju poskoci, skokovi i okreti. Skokovi se izvode na razne načine, jednom ili objema nogama, povezani raznim pokretima i praćeni vijačom. Vijačom se neprekidno kruži, njiše, baca se i hvata uz razne pokrete, pri čemu nastaju lijepe figure. Vježbanje s tim rekvizitom vrlo je naporno, jer pokreti tijela prilagođavaju se upravo brzini vijače, koja nikada ne miruje i vrlo se brzo kreće, a kako prevladavaju skokovi, vježbačica će se jako umoriti, a sve će ovisiti o snazi nogu i osjećaju za ritam.

podloga uvijek neka nova lijepa melodija.

Streljaštvo Kada se pojavilo vatreno oružje, u švicarskom gradu Lu-

divljih svinja, jelena, vukova i raznih šumskih ptica.

zernu 1466. osnovano je prvo streljačko udruženje. Kao

Oko njih bili su nacrtani krugovi koji su se širili do

veliki ljubitelji vatrenog oružja, Švicarci su se svake ne-

samih rubova mete.

djelje natjecali u gađanju. Mete su učvršćivali na razna mjesta, i po drveću, Svaki strijelac gađao je iz svog oružja, a udruženje mu

do visine od tridesetak metara. Prekrasne slike na

je osiguravalo prah i olovo za oružje. Mete u koje su ga-

metama bile su prava umjetnička djela, zahtijevale

đali bile su drvene i ukrašene lijepim crtežima životinja,

su mnogo vremena i truda majstora slikara. Dobri

strijelci brzo su ih uništavali svojim točnim pogocima, pa je nastao problem. Nije bilo dovoljno gotovih meta. Tako su neki strastveni strijelci uzimali mete na kojima se boja nije bila dovoljno osušila, pa se razlijevala, i na kraju nisu znali u što pucaju. Je li to pred njima neka ptica, leteći nosorog, ili nešto treće? Da bi se riješio taj problem, odlučeno je da se mete oboje u bijelo, a crnom bojom naslikaju krugovi od manjeg k većem, s crnom točkom u sredini. Ta crna točka bila je centar mete i nju su mogli pogoditi samo oni najbolji. Natjecatelji koji su imali najviše pogodaka u metu, što bliže centru, ili čak u samom centru, dobivali su titulu kralja strijelaca. Glavni suci, pokazivači pogodaka, na metama su zbrajali pogotke, a nastale rupe krpali su drvenim čepovima. Kako, međutim, svi strijelci nisu bili tako dobri, jer bilo je tu i onih sa slabijim vidom, raznih nespretnjako vića i drugih čudaka, pokazivači pogodaka morali dobro gledati na sve strane i biti oprezni poput šumskog zeca kako bi sačuvali živu glavu. Budući da su se Švicarci dobro zabavljali na nedjeljnim natjecanjima u gađanju, privukli su pažnju i svojih susjeda, koji su se također odlučili okušati u novoj zabavi. I tako su Švicarci 1504. godine odlučili pozvati susjede Austrijance iz Innsbrucka i Frankfurta na veliko natjecanje u 61

ISBN 978-953-57570-0-9 (cjelina) ISBN 978-953-57570-3-0 (knj. 3)