NOC U CAROBNOM VRTU

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 1

Noć u Čarobnom vrtu Antoon Krings

PLANET ZOE

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 29

Mali medvjed Medenko

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 30

U

želji da skine zvjezdicu s neba, krijesnica Karolina skinula je... Lonac! Kad se prizemljila i bolje ga razgledala, onako sjajnog ali istrošenog, naša je vila bila jako posramljena. „Oh, ne!” reče vila. „Željela bih biti glavom u oblacima, a ne gurati nosić u lonac, pa bio on i nebeski.”

Dok je tražila nekoliko čarobnih riječi kojima bi se otarasila posude, začuo se tupi udarac. Tup! Zbog njega je silno poskočila.

„Ima li koga?” upita Karolina dok je zabrinuto proučavala rub lonca. „Hajde, odgovorite mi!

Uopće nije smiješno!”

30

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 31

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 44

Posve izbezumljena i omamljena zasljepljujućom svjetlošću, krijesnica se stane osvrtati u svim smjerovima, a potom sudarati s okolnim predmetima. „Dakle! Što to vila radi? Ili je pala na glavu ili ja sanjam”, zazuji odjednom poznati glas.

Karolina odmah prepozna bumbara. Još jednom naglo zaokrene i naleti ravno na njega. „Reci, Bruno, jesi li možda vidio nekog medvjeda?”

„Medvjeda? Pa naravno da sam vidio medvjeda, Karolino! I to jutros. Eno ga tamo, ide nam ravno ususret! Hej, Paško, dođi ovamo! Tvoja te vila posvuda traži.” „Daj šuti”, reče mu krijesnica ispod glasa. „Nisam mislila na to staro brundalo.”

44

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 45

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 46

„Dobar dan svima. Kako ide?” dobaci jutros odlično raspoloženi patuljak. „Onda, čini se da sam posvuda tražen?” „Ma ne, nije ništa”, reče Bruno. „Samo je Karolina izgubila svog plišanog medu.”

„Svog plišanog medu! Ha! Ha! Ha!” Paško se grohotom nasmije. „Velika krijesnica, a ima plišanog medu! Ha! Ha! Ha! Kako smiješno!” „I dirljivo...”, doda bumbar podrugljivo. „I čudno i...”.

Karolina nije bila baš raspoložena za slušanje takvog podrugivanja. Stoga im bez oklijevanja okrene leđa i nestane teturavim letom.

46

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 47

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 48

Za to vrijeme Medenko je nastavljao svoj put kroz vrt. Ondje je nailazio na svakojaka čuda, vesela ili mirišljava, plaha ili gostoljubiva, poput one kućice koju odjednom ugleda skrivenu pod grmom ruže.

„Uuuh, kakva prelijepa kućica!” uzvikne i gurne vrata. „I kakav divan miris!”

Ono što je uslijedilo kod pčelice Perice, koja se ranom zorom otputila skupljati cvjetni prah s dragoga cvijeća, Karolina je saznala tek poslijepodne. Tada je, nakon dugotrajne potrage, u podnožju pčeline ruže napokon pronašla mednu teglicu, pa drugu mednu teglicu, pa treću mednu teglicu. Bile su potpuno prazne.

Pored treće teglice drijemao je „plišani medo” boje meda.

48

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 49

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 50

„Joj ne, nemoguće!” uzvikne vila shrvano. „Pogledaj se! Samo se pogledaj! Vidi kako si se uneredio!”

„Fini, jako fini med...”, mrmljao je Medenko još prilijepljen za svoje gurmanske misli. „I pčelica koja bode, jako bode!” reče Karolina i poškaklja ga svojim čarobnim štapićem.

Mali medvjed otvori jedno oko: „Što si rekla, Karolončice?”

„Rekla sam da moraš brže-bolje pobjeći ako ne želiš da te pčelica ubode. I oprati se što prije!” poviče krijesnica i stane ga vući za šape.

Noć se u vrt spuštala velikom brzinom.

Kad su stigli do jezerca, Mjesec se već kupao u njemu, okružen cijelom družinom zvijezda.

50

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 51

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 52

Bili su tu Mali pas, Veliki pas, Orion, Perzej, naravno i Dupin, a prije svega... Veliki medvjed, koji je poput svjetionika očajno dozivao Medenka.

Ljepši se prizor ne bi mogao zamisliti da se Medenko nije poželio pridružiti svojima i pomutio cijelu sliku.

„Tko se drznuo uzburkati vodu iz moje kupke?” upita Mjesec i sav se zatrese.

Istoga trena skupina sitnih glasića klikne: „To je Medenko! To je Medenko!”

„Tako mi nebesa! Medenko! Ali što on ondje radi?

Veliki medvjed ga posvuda traži!” reče Mjesec.

Onda radoznalo priupita: „Kakvo se to neobično svjetalce meškolji oko njega?”

52

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 53

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 54

„Zvjezdica padalica”, promrlja Medenko poslušno zauzevši svoje mjesto pored Velikog medvjeda.

„Pa dobro, recite joj da se prestane toliko vrpoljiti”, reče Mjesec i namršti svoje kuglasto lice. „Od tih zvijezda padalica vrti mi se u glavi!”

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 55

Noćni leptir Niko

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 56

D

an polako prolazi i primiče se večer.

Cvjetovi, jedan po jedan, privode svoj posao kraju, spuštaju zastore... Spremaju stolove pod latice.

Pčelice posute cvjetnim prahom užurbano izlijeću. Kakva šteta za sve zakašnjele: velika tržnica otvorit će opet svoja vrata sutra ujutro, u isto vrijeme. Dotad, laka noć svima!

56

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 57

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 58

Nakon kratkoga komešanja odjednom nastupa tišina. Ne čuje se više buka, zujanje osa ili pčelica, ni treperenje vilina konjica. Tek Lacko uživa u zadnjoj traci sunca prije nego što ustupi mjesto Niki, noćnome leptiru.

Njihovi se letovi isprepliću, razmijene nekoliko riječi, kradomice kažu „Dobar dan” i „Dobra večer”. I već se rastaju, jedan razigran, a drugi plah.

58

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 59

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 60

Protegnuvši krilca, Niko upali fenjer i žurno preleti kroz vrt. Nikad se ne zna: noću vrt poprima drugi oblik i nije rijetkost da leptir tu i tamo naiđe na neka izgubljena bića.

Ovaj put Maksim je taj koji zaostaje. Jadni mravac jedva korača pod preteškim teretom.

Niko ga tjera da se odmori, ali malac ne želi ni čuti. Uporno ponavlja da se mora vratiti u mravinjak prije mraka jer već ionako puno kasni. „Ako ti pomognem, misliš li da ćeš stići dovoljno rano?” pita ga leptir.

„Aha”, odgovara Maksim, „bez svog tereta mogu brzo trčati, ako ste to htjeli reći.”

60

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 61

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 62

„Pa dobro, onda smjesta krenimo.”

Nakon dugog trka od nekoliko metara, Niko napokon ugleda povorku mrava koji su se vraćali u gnijezdo.

„Izvoli Maksime, uzmi svoj teret pa brzo potrči i pridruži im se.”

Mravac stane zamuckivati i ne zna kako zahvaliti leptiru.

„Ne brini zbog toga”, odgovori Niko pa mu mahne da krene. „Zahvalit ćeš mi neki drugi put.”

62

KNJIGA_2_Layout 1 8.4.2015. 23:50 Page 63