Optimist Crna Gora #003

Osnivač i izdavač: Crnogorska LGBTIQ Asocijacija "Queer Montenegro" Godina osnivanja: 2015. urednik izdanja: Danijel Kalezić Novinarka: Kristina Ćetković Saradnici: Nemanja Marinović, Zoran Janković, Ivan Kleut, Skadi, Teodora, Tangerine Urednik UrbanLook: Srđan Šveljo Urednik Lifestyle: Mladen Antonijević Priljeva Dizajn i priprema: Vanja Gagović Web: www.queermontenegro.org E-mail: contact@queermontenegro.org Štampa: Studio BRANKO – Podgorica Izdanje za srbiju: Osnivač i izdavač: Gej lezbejski info centar Godina osnivanja: 2011.

Glavni i odgovorni urednik: Predrag M. Azdejković Web: www.optimist.rs E-mail: optimistmagazin@gmail.com FB Page: www.fb.me/gejoptimist

Crnogorsko izdanje magazina "Optimist" publikovano je uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije u Beogradu.

OPTIMIST Vijesti

T

reći Montenegro Prajd, kvatno procesuiranje slučajeva nasilja i diskriminakon nekoliko odlaganja, nacije počinjenih nad LGBTIQ zajednicom u održan je 13. decembra u Crnoj Gori.

Podgorici i prošao je bez in- „LGBTIQ osobe zahtijevaju punu posvećenost cidenata. U odnosu na države, stvaranje uslova za njihovu slobodu u prethodna dva prajda, ovo- svako vrijeme, na svakom mjestu i u svakom godišnji je donio neke gradu“, istakao je Kalezić.

Ministar za ljudska i manjinska prava novine, među kojima je i izSuad Numanović je u izjavi za novinare istakao mijenjena ruta povorke.

Iako je prvobitno da je ovogodišnja Povorka ponosa organizonajavljen u oktobru, datum vana u danima obilježavanja Međunarodnog održavanja Prajda je pomjeren zbog sveukupne dana borbe za ljudska prava. „Crna Gora, kao demokratska država, društveno-političke situacije u Crnoj Gori. Na Trećem Montenegro Prajdu, koji je obezbjeđi- pokazuje velike iskorake u smislu demokratizavao mnogo manji broj pripadnika policije u do- cije i poštovanja svih ljudskih prava i svih njenih nosu na prethodne dvije godine, prisustvovalo građana, sa posebnim akcentom na marginalizovane grupe, u koje spada LGBTIQ populacija“, je oko 250 ljudi.

Predsjednik Upravnog odbora organi- objasnio je ministar i dodao da je država obavezacije „Kvir Montenegro“, Danijel Kalezić tokom zna da „kroz zakonodavni, strateški dokument, i kroz njihovu reasvog govora lizaciju, pokaže rekao je da je orzemljama u reganizacija ovogoProljeće je 13og u decembru gionu da država dišnjeg Prajda ima kapacitet da bila izuzetno zahprihvati svaku ratjevna, ali i istazličitost“. kao da je srećan Kao i prošle, i ove jer je LGBTIQ zagodine je prvi čojednica pokazala piše: kristina ćetković vjek Podgorice da ima razumijebio jedan od učevanja za mnogo snika Prajda. On stvari. „Mi smo danas pokazali da, bez obzira je kazao „da su građani Podgorice još jednom na to što su mnogi sumnjali da ćemo ikada moći pokazali da je taj grad otvoren i bez predrasuda“. „Danas smo pokazali građansku zreovako brzo da dokažemo ljudima u Crnoj Gori i Podgorici da nismo različiti od ostalih i da je to lost i poslali jednu dobru sliku iz našeg Glavnog što imamo drugačiju seksualnu orijentaciju grada“, naveo je gradonačelnik Podgorice Slavosamo jedna mala razlika u odnosu na ostale“, ljub Stijepović.

Među učesnicima bila je i ambasakazao je Kalezić.

U ime organizatora Montenegro dorka Njemačke u Crnoj Gori Gudrun Štajnaker Prajda zatražio je od nadležnih državnih organa koja je istakla da je na današnjem događaju da se posvete primjeni Strategije za unapređe- kako bi demonstrirala borbu protiv diskriminanje kvaliteta života LGBTIQ na lokalnom nivou, cije i homofobije koja, po njenom mišljenju, pote da nađu zakonsko rješenje kojim će bračne stoji u društvu. Dodala je da bi bilo dobro da je zajednice LGBTIQ osoba biti pravno prepoznate. više političara prisustvovalo ovogodišnjem LGBTIQ zajednica traži i od tužilaštva, Prajdu.

Od predstavnika stranih ambasada, izsudova i policije, da nastave sa aktivnostima koje će uticati na podizanje kapaciteta za ade- među ostalih, na Prajdu je govorio i zamjenik

I BI PRAJD!

4

ambasadorke Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori, Biks Aliu. On je naveo da je Prajd izuzetno važan za LGBTIQ osobe jer se radi o ljudskim pravima i dodao da članovi LGBTIQ zajednice treba da budu vidljivi i slobodni da izraze svoju osobenost kako bi društvo moglo napredovati.

Vanja Gagović iz NVO „Kvir Montenegro“ rekla je „da ćemo iz godine u godinu, zajedno, osvajati slobodu za sve LGBTIQ osobe koje i dalje žive skrivene i u strahu, i za sve ljude kojima su osnovna ljudska prava uskraćena“.

Ona se zahvalila svim učesnicima koji su svojim učešćem na Trećem Montenegro Prajdu pokazali da LGBTIQ osobe nisu usamljene u borbi za svoja prava.

Dragana Todorović iz LGBTIQ Asocijacije „ILGA-Europe“ je istakla da ovogodišnji Prajd nije samo bitan za Crnu Goru u kojoj se održava, već i za zemlje u regionu u kojima Povorke ponosa još uvijek nisu održane.

Predstavnik Zagreb Prajda Franko Dota kazao je da Prajd nije samo čin iskazivanja postojanja LGBTIQ osoba i zagovaranja njihovih temeljnih ljudskih prava, već čin pritiska, prkosa, otpora, hrabrosti kojim LGBTIQ osobe zauzimaju svoje gradove.

Boban Stojanović iz Beograd Prajda, koji je bio učesnik sva tri crnogorska prajda, želi da vjeruje da su svi učesnici Trećeg Montenegro Prajda na strani LGBTIQ osoba te da će pomoći u otporu koji zajednica pruža „a to je da živimo

ljubav, i da kao takvi idemo naprijed“.

LGBT aktivista iz Makedonije Bekim Asani je rekao da su se na Prajdu okupili da slave diverzitet i dodao da se u Podgorici šeta i za Ulcinj i za sve ostale gradove Crne Gore.

Izvršni direktor LGBT Foruma Progres Stevan Milivojević govorio je o ovogodišnjoj promjeni maršute koja je već dvije godine želja ljudi u Organizacionom odboru Prajda. „To nije samo simbolična, već jedna prava razlika u odnosu na sve prethodne događaje koje smo organizovali, iz razloga što možemo imati ne samo direktan kontakt sa građanima Crne Gore, već na jedan vrlo jasan način pokazati da smo građani ovog grada i da smo dobrodošli“, naveo je on.

Na Trećem Montenegro Prajdu su bili prisutni i šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Mitja Drobnič, zamjenik ambasadora Velike Britanije u Podgorici Lindon Rednidž, poslanici Demokratske partije socijalista, Demokratskog fronta, Pozitivne Crne Gore i Liberalne partije, Nada Drobnjak, Koča Pavlović, Azra Jasavić i Ammar Borančić.

Među učesnicima mogli su se primijetiti i predstavnici nevladinog sektora, kao i ličnosti iz svijeta kulture.

Učesnici Povorke su nosili transparente „Soba nam je mala, ali je Crna Gora velika“, „Homofobiju u svoja četiri zida“, „Ja sam za TRANSformaciju svijesti“, „Ja BiH Prajd“, „Ponosna majka“, kao i ’’Lezbejka si ti, takva sam i ja’’.

5

OPTIMIST sjećamo se...

M

anje policije, nova maršuta, roditelji sa djecom, ambasadorka na biciklu… samo su neke od „sitnica“ koje su mi privukle pažnju tokom ovogodišnjeg Montenegro Prajda. A zatim i zadovoljstvo „evolucijom“ prisjećanjem na preko 60 privedenih huligana, razbijene izloge, prevrnute kontejnere i sve ostalo gdje su protivnici Povorke ponosa iskalili bijes.

Sjećam se Prvog Montenegro Prajda i prolaska kroz dvorište jedne podgoričke osnovne škole u kome su se nekoliko mladića pripremali i jedan na drugome vježbali borbene zahvate koje su se očigledno spremali da primijene na pedere. Zatim evakuacije policijskim vozilima do sigurnog mjesta i onda čekanje da se ulice Podgorice oslobode i budu bezbjedne da se učesnici prvog Prajda vrate kućama i nastave normalne živote. Znam da sam se tada pitala da li je to svrha Prajda – da se sa strahom ide i vraća sa događaja koji bi trebao da predstavlja jedan akt borbe za ljudska prava, borbe za poštovanje različitosti.

6

Zatim je uslijedio i Drugi Montenegro Prajd. Sunčan dan kao i na Prajdu iz 2013. godine. Više poznatih lica, više nasmijanih lica i možda u tom trenutku najvažnije više lica sa visokih pozicija. Tako je po prvi put Prajdu prisustvovao i prvi čovjek Podgorice – njen gradonačelnik Slavoljub Stijepović koji je sa ponosom tada istakao da je glavni grad Crne Gore pokazao da je evropski grad spreman da prihvati različitosti. I zaista je bilo tako. Manje policije, više učesnika, bez rabijenih izloga i prevrnutih kontejnera, polomljenih saobraćajnih znakova i slično. Ali evakuacije je bilo. Doduše 2014. godine evakuisani su oni koji su željeli. Sa kolegama, kao i svakog običnog dana, i tog dana sam otišla na piće nakon obavljenog zadatka. Niko me nije uznemiravao iako sam još uvijek na sebi nosila obilježja Prajda.

I onda, nakon nekoliko odlaganja zbog situacije u Crnoj Gori, neko bi rekao društvene ali smatram da je u pitanju bila politička situacija – protesti protiv Vlade i njene politike, kako unutrašnje, tako i spoljašnje, održan je 13. decembra Treći Montenegro Prajd. Sunce izgleda voli LGBTIQ zajednicu u Crnoj Gori te je i tog dana bilo sunčano i lijepo vrijeme. Čini mi se da je na ovom Prajdu moglo da se vidi mnogo više osmijeha, mnogo više radosti, iskrene želje da se bude dio proslave i dio Povorke ponosa.

Kako je napredovao prajd

evolucija montenegro prajda piše: kristina ćetković

Majke sa djecom, prijatelji LGBTIQ osoba, kućni ljubimci, veliki broj ličnosti iz javnog života… Ono što mi je ove godine zapalo za oko jeste dolazak ambasadorke Njemačke u Crnoj Gori Gudrun Elizabet Štajnaker koja je na Prajd došla biciklom. Razmišljam – pa to i jeste suština Povorke ponosa. Jedan običan dan kao i u životu svih ostalih. Kada ćete moći da radite stvari koje ljudi rade svakodnevno – da voljenu osobu držite za ruku, da je poljubite, da budete ono što jeste a ne ono što porodica, prijatelji i društvo očekuju od vas.

Povorka ponosa ima i svoj politički i aktivistički karakter. Prije svega služi da se izrazi vidljivosti LGBTIQ osoba, posebno u netolerantnim ili homofobnim sredinama, kakva po mom mišljenju Crna Gora jeste još uvijek. Ipak, nakon ove tri godine usudila bih se da kažem da Montenegro Prajd više predstavlja okupljanje prijatelja koji poštuju različitosti kako bi drugima pokazali da i nije tako strašno priznati prvo sebi, a onda i drugima, da si drugačiji ili dugačija od drugih, makar kada su u pitanju seksualna orijentacija i rodni identitet.

7

OPTIMIST Osmatračnica

A

ko su u nečemu tzv. „konzervativci“ u pravu to je da dolazi vrijeme kada je moderno podržavati LGBT populaciju, makar u nekoj formi konformizma ili stvaranja poželjne slike o sebi u javnosti ili onom dijelu javnosti do čijeg suda ti je stalo. Uostalom, kao što je i javna homofobija dodvoravanje onoj drugoj strani političkog spektra. Pop kultura je u tome maksimalno uspješna, a politika i diplomatija ne zaostaju. Neoliberalizam i krah koncepta socijalne države u najvećem dijelu svijeta doveo je do urušavanja sistema socijalne zaštite i migracija, rasizam i vjerska netrpeljivost sve češće eskaliraju u terorizam, neokolonijalizam kao nezamjenljivi pratilac kapitalizma urušava slobode miliona ljudi širom svijeta, nuklearni otpad i teška industrija osakatili su planetu i proizvode ozbiljne posledice koji se osjećaju svakog dana... Sve su ovo teške teme na kojima mnoge vlade padaju ispit i koje treba gurnuti pod tepih. Vrlo prosto – promjenom fokusa pažnje na nešto „blaže“. Kada se sve gore navedeno uzme u obzir ženska prava i prava LGBT populacije su najbezbolnija stvar.

Realno ne ugrožavaju nikog, vrlo često se tako artikulišu zahtjevi da čak održavaju strukturu nepromijenjenom i jačaju je, a pritom daju veliki demagoški potencijal – insistiranje na njima šalje sliku o liberalnim vrijednostima, poštovanju ljudskih prava i demokratije, a kritika nepoštovanja istih predstavlja sjajno oruđe u borbi sa ideološkim protivnicima. Zato je pinkwashing postao toliko popularna strategija svjetskih političara, što razvijenog zapada, što zemalja trećeg svijeta kojima zapad mentoriše. Ipak, sam pojam treba koristiti oprezno i u određenju može biti jako problematičan.

Nastao od riječi „pink“ i „whitewashing“, ovaj neologizam prvobitno su koristile organizacije za borbu protiv raka dojke, poput Breast Cancer Actiona, za identifikovanje kompanija koje su tvrdile da pomažu oboljele žene, a zapravo su profitirale od nji-

8

hove bolesti. U logičkom smislu obuhvata više grešaka dvostruke generalizacije uz korišćenje jednostranih argumenata koji stvaranju lažnu dilemu. U LGBT kontekstu ovaj pojam služi za opisivanje raznih marketinga i političkih strategija usmjerenih na promociju proizvoda ili entiteta koji su izuzetno naklonjeni LGBT zajednici, uglavnom od strane političara i društvenih aktivista i uz njega se vezuju drugi srodni pojmovi kao što su homonormativnost i homonacionalizam, tj. ideja da je LGBT identitet poput nacionalnog ili plemenskog.

Za razliku od prvobitne konotacije gdje je malo problematično identifikovati kompanije koje profitiraju na bolesti, LGBT konotacija je kompleksnija i diskutabilnija i najčešće je korišćena da targetira islamofobiju i kasnije rusofobiju na prvom mestu izraelskih, ali i proizraelskih i desničarskih organizacija u Evropi.

Odnosi se na državni diskurs koji propagandnim putem promoviše uspjehe u napretku gej prava, a marginalizuje diskriminaciju i kršenje ljudskih prava drugih manjinskih grupa, kao i kršenje međunarodnog prava u cilju stvaranja iskrivljene slike demokratskog i naprednog društva u odnosu na druga društva i države u kojima LGBT prava nisu dovoljno napredovala, ili su sistemski urušavana. Najčešće je korišćen za kritikovanje Izraela koji funkcioniše u dva pravca – s jedne strane idealizuje položaj LGBT populacije u Izraelu, a sa druge demonizuje njihov položaj na palestinskim teritorijama. U sledećem koraku diskurs se proširuje na cijeli arapski i islamski svijet, a ove iskrivljene slike LGBT položaja preslikavaju se na ljudska prava uopšte i stvaraju iluziju polariteta – progresivni Izrael je „gej utopija“ i utočište za sve LGBT osobe u regionu i „bedem civilizacije“. Izrael se takođe kritikuje da

Manipulacija lgbt pravima

Roze pranje piše: Nemanja Marinović

koristi poboljšana LGBT prava za promovisanje turizma u Izraelu, u čemu ima pomoć nekih izraelskih LGBT organizacija, ali i stranih saradnika poput Majkla Lukasa koji je snimao film o položaju LGBT populacije u Izrealu, a pritom je neprikriveni islamofob. Kritika takođe kaže da pinkwashingom Izrael prikriva kršenje ljudskih prava Palestinaca, uključujući i gej Palestince.

Ovaj momenat može biti diskutabilan. Sukob Izraela i Palestine traje čitav vijek i da bi se razumio mora se uzeti u obzir i vrijeme prije Hamasa, prije Šestodnevnog rata, Suecke krize, Drugog i Prvog svjetskog rata i dublje u istoriju. Nemoguće je, kao i u većini sukoba, odrediti apsolutno nevine i apsolutno krive i takvo polarizovano posmatranje nema nikakav potencijal.

Strašne stvari čine obije strane, Izrael sa svojom settlement politikom, tretiranjem izbjeglica, bombardovanjima unutar Izraela, ali i Libana i Sirije, kao i Palestina sa terorističkim napadima na Izrael u kojima stradaju civili, ali i u ostatku Evrope (npr. Olimpijske igre 1972). Teško da bi bilo ko mogao u potpunosti da stane na stranu Izraela, kao i Hamasa, nit je uopšte jedna takva jednostranost dobra. Takođe, jednostrano je i plitko svako istupanje u korist LGBT prava (ili kritikovanje drugih zbog kršenja istih) proglasiti pinkwashingom jer taj koji istupa ima druge probleme. Svaka zemlja i svako društvo ima još neke neriješene probleme osim LGBT pitanja, kao što i u svakoj zemlji na kugli zemaljskoj

borba za LGBT prava nije u potpunosti završena.

Ovakav pristup unaprijed bi osujetio svaki pokušaj poboljšanja LGBT položaja jer je pinkwashing baviti se time kad imaš: azilante, crnce, nasilje u porodici, korupciju, loše zdravstvo, opadanje nataliteta, problem državnih granica, ratno stanje... lista ide u nedogled. Pitanje je da li se ti ostali problemi guraju pod tepih. Slična situacija je sa „rusofobijom“ i stavom da Amerika kritikuje ruske zakone, a nije riješila LGBT pitanje u svim saveznim državama. Pitanje je da li ga rešava? Očigledno se bar radi na tome i to što nije svuda savršeno ili što rasizam nije potpuno iskorijenjen ne znači da je „pinkwashing“ kritikovati Putinov zakon i nasilje nad homoseksualcima.

Ne vidim takođe „pinkwashing“ ni u tome da Holanđani Putinu mašu šarenim zastavama. Takođe, kada su u pitanju pojedinačni političari, diskutabilan je bio momenat kada je Obama izbacio trans osobu iz Bijele kuće. Odmah se njegovoj politici prilijepio termin „pinkwashing“ i proglašen je prikrivenim transfobom. Pitanje koje treba postaviti je: da li bismo mi tolerisali takvo ponašanje u svojoj kući? Drugo bitno pitanje je: da li bi Obama izbacio strejt muškarca koji se tako ponaša? Tek ukoliko je odgovor na prvo pitanje da, a na drugo ne – možemo pričati o transfobiji. Međutim, svakako treba osuditi superioran stav koji je imao „budi srećan/a što sam te uopšte udostojio toga da budeš ovdje“ prizvuk, a koji nije primjeren jednom državniku.

9

>>

OPTIMIST Osmatračnica Apsolutno se ne može reći da su svi postupci Izraela „pinkwashing“. Činjenično stanje jeste da je Izrael uradio puno na LGBT pravima i da u odnosu na taj dio svijeta jesu „oaza“. Pobornici teorije pinkwashinga navode da Izrael negira postojanje LGBT aktivizma u Palestini ili loš položaj gej Palestinaca u Izraelu. Palestinci imaju nezavidan položaj u Izraelu generalno, bilo da su gej ili strejt, a postojanje LGBT organizacija u nekoj državi ne znači puno osim što pobija tezu da ne postoji aktivizam u tom dijelu svijeta.

Nema dvojbe o tome da položaj gej populacije u Izraelu jeste daleko bolji nego pod Hamasom, ISIS-om, u Siriji, Iranu, pa i Rusiji, Srbiji i mnogim evropskim zemljama i promovisanje toga ili kritikovanje drugih kod kojih to nije slučaj ne znači automatski pinkwashing. Bez obzira na „strateški plan“ Izraela njihova cjelokupna politika ne može da se okarakteriše na taj način. Međutim, na nivou pojedinačnih slučajeva to možemo reći.

Na primjer, kada se održava Pride pod sloganom „sloboda bez granica“ u Jerusalimu u kome je 53% teritorije u tom momentu pod opsadom – to jeste pinkwashing i na kraju krajeva cinizam.

Takođe, Izrael ne može napredak u gej pravima da shvati zdravo za gotovo, kao i sve ostale zemlje svijeta, jer su feministička, kvir i rasistička borba neprestane. To najbolje dokazuje ovogodišnji Prajd u tom istom Jerusalimu koji nije prošao slavno. Čak nasuprot. Izrael konstantno radi na popravljanju imidža u svijetu, neki navode da je to počelo još pobjedom Dane Internacional na Evroviziji, a govoreći o Evroviziji i njihov ovogodišnji nastup sa pjesmom „Golden boy“ jeste reklama za Izrael, ali to na ESC-u rade sve države. Lično nemam problem s tim. Ali postoji problem kada Izrael minimizira dominaciju jedne vjeroispovijesti, kršenje međunarodnog prava i demokratije i to prikriva „slobodama za gejeve“. Neke stvari, poput priznavanja stradanja gej osoba u WW2 i spomenik gej žrtvama holokausta, treba pozdraviti. I to su neke stvari zbog kojih bih i ja kao turista posjetio Izrael. Ali ukoliko to sa sobom vuče prikrivanje drugih stvari, ili ukoliko se gej manifestacije organizuju turistički, a pritom isključuju samu gej zajednicu ili cenzurišu teme kojima se manifestacije smiju baviti (zabrana LGBT organizacija koje kritikuju politiku prema Palestini) tada je to cinizam i manipulacija. A manipulišu i Izrael i slijepi pobornici „pinkwashinga“. Kao što je Ganon iz izraelske

10

organizacije Aguda dobro primijetio „obije strane pokušavaju da prikupe bodove, a jedini gubitnici u svemu su palestinski gejevi“. To je uvijek tako. Dokle god salonski teoretičari vode ideološke borbe, konkretni ljudi stradaju.

Na stranu Izrael, Amerika i zapadna Evropa, pinkwashing možemo prepoznati i u našoj društvenoj stvarnosti. Kada je pop kultura u pitanju, recimo, Uroš Čvoro u svojoj knjizi o turbofolku navodi prikaz „živopisnih zlikovaca“ iz filma „Parada“ kao primjer pinkwashinga jer su homofobi, ultranacionalisti i kriminalci iz regiona nedavno pogođenim ratovima prikazani u pozitivnom svijetlu. Jelena Karleuša je često na meti kritika da je njeno podržavanje LGBT populacije pinkwashing i marketing, mada takve navode, kao i u slučaju njenih stranih koleginica poput Madone, Lejdi Gage ili Keti Peri lično smatram neutemeljenim. Ono što je daleko ozbiljnije jeste politika i diplomatija. Gej prava se neprestano osvajaju i gube, što nije čudno kada se uzme u obzir da se ona često svode na održavanje Prajda, koji sam po sebi može biti dobro pinkwashing oruđe. Na primjer, 2010. godine dvije političke figure ključne su za održavanje Prajda – Ivica Dačić koji ga koristi kao dokaz sopstvene nehomofobije (kao što SPS činjenicu da ima autovanog gej političara u svojim redovima koristi kao dokaz liberalnosti) i Dragan Đilas koji je Prajdom maskirao druge diskriminatorne politike, kao što je nelegalno raseljavanje Roma.

2014. godine održan je potpuno miran Prajd koji je služio da se svijetu pošalje slika Srbije koja poštuje ljudska prava i u kojoj je država jača od ekstremističkih grupa. Novi zakon o radu, problemi sa azilantima, urušavanje sistema socijalne zaštite, smanjenje plata i masovni otkazi gurnuti su pod tepih. Sa druge strane, kada političarima nije potreban da se dodvore stranim mentorima i kada procijene da im više odgovara da se ulizuju ekstremno homofobičnom biračkom tijelu – Prajd se otkazuje, kao svih godina između. Ili se održi, a potom kuka pored razbijene trole kao „ovo ipak nismo smjeli da dozvolimo“. A istina je zapravo da su gej prava 2009, 2011, 2012, 2013. godine na istom nivou kao i 2010, 2014. i 2015. a vjerovatno će tako biti i 2016. pa na dalje. Bez nekih krupnih promjena. Ali legenda o pink Nedođiji ostaje. Jer, kao i u pravoj Nedođiji, oni koji su zaštićeni i prividno slobodni zapravo su potpuno potlačeni.

OPTIMIST intervju

K

rajem prošle godine pokreKakva je posjećenost portala? nut je portal Trans Mreža Posjećenost portala je iznenađujuće dobra. ViBalkan. Razgovarali smo sa jest o pojavi portala je odjeknula širom Evrope, Jovanom koji nam je obja- te nam se sve više osoba javlja, traže informacije, snio da portal predstavlja žele kontakt, sve više imamo i lajkova i šerova na mjesto svih informacija i našoj Facebook stranici. Drago nam je da se pormrežu koja povezuje trans tal pokazao koristan za zajednicu i nadamo se da će ga zajednica sve aktivnije koristiti. zajednicu Balkana. Šta Trans Mreža BalKakva su tvoja iskustva sa portalom i koliko kan donosi? si uključen u njegov rad?

Nedostatak informacija, sla- S obzirom da sam koordinator za odnose sa jaba povezanost, nepostoja- vnošću Trans Mreže Balkan, glavna sam osoba nje sistema ili slabi sistemi zdravstvene i pravne zadužena za portal i komunikaciju sa zajednipodrške su karakteristika naših zemalja kada su com, pa se može reći da sam prilično uključen. trans* osobe u pitanju, pa je ovaj portal prostor Aktivno sam učestvovao na sakupljanju i pisanju gdje se trans osobe mogu informisati o svim te- sadržaja na portal, zajedno sa ostatkom sjajnog mama koje ih zanimaju, imati direktan kontakt sa tima bez kojeg ovaj portal ne bi bio realizovan. trans osobama i aktivistima i aktivistkinjama koji se Važno je da kažem da je ovaj portal zapravo rebave trans pravima, te se na taj način i povezati, što zultat rada trans zajednice, i da bez timskog rada je jako važno za jačanje trans zajednice. svih nas ne bi bio moguć.

Uključene su četiri zemlje iz bivše JugoslaZbog čega bi trans osobe u Crnoj Gori trebalo vije. Kako je nastao ovaj projekat? da posjećuju portal Trans Mreža Balkan?

Trans Mreža Balkan je organizacija koja je nastala Naš portal bih preporučio svim TIRV osobama, ali i u aprilu 2014. godine, od osoba iz zemalja bivše svim osobama koje zanimaju trans teme, bilo da su Jugoslavije. Ova ideja se rodila kroz naš zajednički osobe iz porodice, prijatelji, saveznici. Trans osobe rad i komunikaciju, te okupljanje regionalne trans pogotovo mogu naći interesantne informacije, kao zajednice kroz događaje u regionu. S obzirom da i korisne i praktične savjete do kojih bi inače mogli smo i sami kao trans osobe suočeni sa proble- doći jedino tražeći druge trans osobe sa sličnim mom nepostojanja kompletnih informacija o iskustvima. Tako da posjetite nas svi na veb sajtu trans temama na našem području, svjesni činje- transbalkan.org, a možete nas kontaktirati i direknice da se trans osobe često okreću traženju in- tno ako imate bilo kakvih pitanja, sugestija ili koformacija na stranim sajtovima i forumima, mentara na info@transbalkan.org. prvenstveno smo htjeli da stvorimo mjesto koje će na efektivan način doprinijeti rješavanju ovog problema. Takođe, lično iskustvo kao i aktivizam na ovom polju su samo pojačali želju da se stvori snažna i jedinstvena TIRV (trans, inter i rodne varijantne) zajednica u našim zemljama koja će ustati da se bori za Mreža koja povezuje trans* osobe svoja prava. Kroz sve ovo javila se ideja da kreiramo platformu za postojanje ovakve zajednice na području Balkana, te kroz to da pružimo informacije o raznim trans temama, kao i podršku kroz direktan kontakt RAZGOVarala: kristina ćetković sa zajednicom.

Trans Mreža Balkan

11

OPTIMIST Cockfight

U

ovom izdanju Televisa Presenta baviću se isključivo društvenim temama, a na ovome možete lično zahvaliti Poštovanom Gospodinu Uredniku Azdejkoviću, koji je prilikom poslednjeg uredničkog doručka u Skver Najnu, okarakterisao moje literarno stvaralaštvo kao seks kolumnu. Svi znamo da je gospodin urednik seronja, da krade pare kako bi kupovao Lagerfelda, da nosi zlatne plastificirane patike i da iznajmljuje masere po Grajnderu, ali ipak posjeduje neka mala administrativna ovlašćenja tako da kulturo eve nas!

Bogovi modne industrije su se smilovali na nas pedere i odlučili da nam konačno snimalo kako se ljudi krvoločno otimaju oko kromoguće da se bar na trenutak osjećamo pica. Situacija je bila toliko skandalozna da su moćno, luksuzno i manje jadno. Odlučili su da primoravali ljude da bauljajući ulaze u radnju nam udijele visoku modu po „pristupačnim“ ci- pošto osoblje nije željelo da podigne bezbjedjenama i tako zadovolje jednu od naših osno- nosne rešetke na ulazu usled velike gužve ili su vnih potreba, da se osjećamo kao ovce na nasuprot ovome odjedanput puštali sve prisušišanju. Naime, naš dragi budžetski H&M je odlu- tne kupce što se pretvorilo u stampedo. Ovdje čio da uđe u još jednu kooperaciju sa viskom je važno napomenuti da ovo nije prvo iskustvo modnim brendom Balmain i smrtnicima udijeli H&M-a u ovakvim ofanzivama te da su mogli komadić luksuza koji oni inače ne bi mogli da vrlo dobro da se pripreme za ovakvu situaciju, priušte. Mjesecima prije dana lansiranja ove li- na primjer kako to radi Epl kada lansira novi nije proizvoda, svaka druga pederka je dijelila proizvod ili prodavnicu. Treće, zapanjujuće veobavještenje o ovoj senzacionalnoj vijesti, ubrzo liki broj asortimana se istog dana pojavio na inje lansirano i nekoliko hashtegova, a modne blo- ternet prodaji sa znatno većim cijenama pošto gerke i blogeri su su se preprodavci počeli da onanišu. lijepo organizovali i Kao nepokupili pola stvari kakva tinejdžerska iz radnji. Naravno i Fuck you zaljubljenost sve je ova sramota se ispočetka izgledalo mogla spriječiti lijepo, kad ono, haprostim uvođevarija. Prvo, nova njem kvota tj. broj modna linija je bila komada garderobe na raspolaganju koju potrošač može piše: Petao20cm kupcima samo kupiti u jednoj jedan dan i to u tosmjeni. Neko će reći liko ograničenoj seda H&M ne treba riji da je rasprodata da brine o tome za svega sat ili dva. Drugo, H&M je bio toliko sra- nego već samo o prodaji i profitu što je naravno motno nepripremljen na veliku količinu kupaca legitimno, ali sam H&M je odlučio da ovu kamda su se radnje širom svijeta pretvorile u bojna panju vodi kao nekakvu humanitarnu akciju polja dok je njihovo osoblje gledalo zbunjeno i pod parolom da i sirotinja može da priušti luksuz

Balmain for h&m

12

što je već samo po sebi neumjesno. Na kraju, organizovana je posebna prodajna izložba za blogere i fensere a u stvari za švalerke i Karleušine asistente, da na miru nabace još neku krpicu i baš u ovom činu leži primjer bahatog korporativnog odnosa prema potrošačima.

Glavni izvor prihoda svakog modnog ili bilo kog drugog luksuznog brenda ne leži u bundama od 50.000 evra niti kaputima od 10.000 evra već u patikama, novčanicima, maramama, parfemima, naočarama, kaiševima i drugim sitnicama čija cijena rijetko kada prelazi 500 evra. Tačnije, komadi sa astronomskim sumama se proizvode u smiješno malim serijama i obično se poklanjaju javnim ličnostima, a namijenjeni su da pojačaju vrijednost brenda u javnosti i samim tim na tržištu. Zanimljivo je znati da proizvodna cijena prethodno pomenutih jeftinijih proizvoda u stvari iznosi svega par desetina evra tako da je i vrijednost jeftinijih proizvoda dramatično nabijena. Sa sigurnošću možemo zaključiti da svaki brend visoke mode samo i isključivo živi od sirotinje i smrtnika koji se trude da jednom godišnje kupe Gucci kaiš ili Chanel maramu tako da je ci-

jela filozofija iza saradnje H&M i Balmaina ultimativno ruganje jer ne poklanjaju oni djelić luksuza smrtnicima, kako to navode u skoro svakom intervjuu, već mogu samo da ukažu zahvalnost sirotinji što im upumpava milione na osnovu kojih oni mogu da plate kampanje na kojima isključivo počiva njihova vrijednost.

Kada ovo stavim u kontekst apsolutne nepripremljenosti za veći broj kupaca, malu seriju proizvoda, VIP prodajne izložbe i realnu tj. proizvodu vrijednost robe mogu samo zaključiti da smo ovce na šišanju. Ako još hoćemo da budemo potpuno iskreni da li smo zaista mislili da će Balmain dozvoliti da svaka peta osoba nosi njihov brend, pa naravno da ne jer učestalost proizvoda automatski dovodi do smanjenja vrijednosti na tržištu.

Korporativni subjekti nikada ne poklanjaju već uvijek uzimaju, sve što vam se čini pristupačno, jeftino ili na super akciji u stvari nikada nije. Ako je nama nešto dato povoljnije znajte da je neko drugi platio tu razliku obično svojim radnim pravima, bezbjednim uslovima rada ili eksploatacijom naših slabosti i mana.

13

OPTIMIST ispovijest

O

svom iskustvu priz- bu prema kojoj sam osjetila čudjikave vibracije navanja samoj sebi, iako je ona bila udata i majka troje dijece. Ušle a zatim i nekolicini smo, da kažem, u izvjesnu vrstu "veze" koja je najbližih prijatelja, za više bila bazirana na emotivnom planu. I tu sam Optimist govori dje- imala psihološku prepreku da dam išta više od vojka iz jednog crno- sebe osim poljupca. Gledala sam se i upoznagorskog grada. vala preko društvenih mreža sa par cura sa koNaravno, zbog jima sam imala da kazem i prve seksualne specifične situacije, eksperimente. Grizla me je savjest. Prolazila sam imena nisu nave- kroz mučne periode. Počela da se opijam kako dena kao ni mjesto bih "problem bacila pod tepih" i tako životarila. dešavanja.

Odlučila sam se da pođem kod psihološkinje. Uz Kada si i kako priz- njenu pomoć prekinula sam tu dugogodišnju nala sebi da nisi heteroseksualna? vezu koja me gušila.

Vibracije prema osobi istog pola osjetila sam Da li si nekome rekla za svoju seksualnu jako rano. Još u srednjoj školi. Međutim gledaorijentaciju? jući iz ove perspektive znam da je to bila se- Priznanje samoj sebi da sam lezbijka jako teško ksualno neosvješćena energija. Imala sam mi je palo. Kako je vrijeme odmicalo razgovori momka s kojim sam izlazila četiri godine. Prema sa psihološkinjom mnogo su mi pomagali. Osjenjemu sam gajila duboke emocije ali kada bi po- ćala sam da se nešto u meni oslobodilo. Na kušali da vodimo ljubav imala sam psihološku seansama je sve bilo lako. U spoljašnjem svijetu barijeru. Provodeći vrijeme sa L. (mojom tada mnogo teško. Smišljala sam u glavi na koji način najboljom prijateljicom) pomagala sam joj u ri- da kažem prijateljima, dok je razgovor sa poroješavanju porodičdicom i dalje u nih problema koje mojoj glavi bio je imala i nekako tabu tema. sam sva bila fokusiU međuvremenu rana na nju, zanejedna cura mi je marujuci sopstvene poslala zahtjev za potrebe. prijateljstvo na FaDane, to cebook. Moj život jeste čitavih par gose okreće za 180 stepeni. Zaljubljudina smo provodile jem se, počinjem zajedno do trena da volim i konačno kada je ona nasla vodim ljubav u dečka i sve manje pravom smislu te pažnje počela da mi riječi. posvećuje. Povukla Provele smo, narasam se u sebe i pala vno zatvorene u depresiju. Iz tog među četiri zida, blata čupala sam se kako je to biti lezbejka u crnoj gori predivnih devet navaljujući na sebe mjeseci veze. Moji masu obaveza jos su počeli da sumuvjek neosvješćena njaju. Došlo je do u čemu je problem žustre svađe u koliko god to sukojoj mi je dat ultiludo zvučalo. matum "mi ili ona".

Nastavila Razgovarala: kristina ćetković Ne želeći da je uvsam fakultet. U melačim u potenciđuvremenu upozjalne i izvjesne najem žensku oso-

veza u 4 zida

14

probleme raskidam vezu u najljepšem jeku. Kroz pakao koji je nastao kasnije prolazila sam sama.

Osmjelila sam se i rekla najboljem drugu i drugarici. Slegli su ramenima nemoćni da pomognu jer za spasenje te veze nije postojao način ali su na moje veliko čuđenje sasvim normalno prihvatili činjenicu da sam lezbijka.

Od tog iskustva prošlo je više od dvije godine. Koliko god da je bilo bolno ojačalo me je.

Na koji način se upoznaješ s curama?

Upoznavanje s curama. Hm. Pa, tu je Facebook, Viber i slično. Tehnologija je napredovala. Čula sam da postoje i gej chatovi. Ja zaista nijesam jedna od onih osoba koja neminovno mora imati nekog kraj sebe. Dopisujem se sa par njih, ne muvam ih. Prija mi da ćaskamo. Smatram da treba stvoriti uslove kako emotivne tako i materijalne kako bi jedna veza mogla da funkcioniše tako da sam za sada fokusirana na to. Čega se najviše plašiš da bi se moglo desiti ukoliko se sazna da si lezbijka? Živim kao i svi u Crnoj Gori u jednoj patrijarhalnoj sredini i od svega najviše se plašim kako bi moja porodica podnijela podozrive poglede okoline. Prosto nijesam u stanju i čini mi se da nemam dovoljno emotivne snage da se za sada sukobim s tim. Što se mene lično tiče plašim se kako bih mogla sebe dovesti u situaciju da me

huligani vrijeđaju i fizički nasrnu na mene, komentari kolega sa posla, kometari i pogledi ljudi u lokalima u koje izlazim i slične stvari sigurna sam da bi mi smetale.

Da li te muči to što kriješ od drugih svoju seksualnost i tu stranu ličnosti?

Muči. Najveća stvar koja je mučna u svoj toj priči je spoznaja da vodim takoreći "podvojeni život".

Muči me što svojoj sadašnjoj partnerki ne mogu da uputim znak pažnje na javnom mjestu, što svako ispoljavanje intime mora da se "obezbijedi sa devetoro vrata" kako bih zaštitila i sebe i nju.

Kako zamišljaš svoje autovanje? Koje reakcije očekuješ?

Nisam spremna za autovanje, tako da o tome i ne razmišljam. Mislim da za jedan kvalitetan zivot nije neophodno biti autovan.

Da li bi, pod kojim uslovima i kome rekla da si lezbejka?

Svim onim osobama za koje ustanovim da ne gaje "homofobne" stavove.

Da li si razmišljala da se odseliš i na taj način živiš život bez straha da će neko otkriti tvoju seksualnu orijentaciju?

Aktivno razmišljam o tome, ali ne samo iz straha da će neko otkriti moju seksualnost već zbog toga što postoji još hiljadu i jedan razlog za osamostaljivanje.

15

OPTIMIST kultura

R

azgovarali smo sa autor- svi učesnici uradili ovaj zadatak sa osjećanjem kom fotografija predstav- ponosa i odgovornosti. ljenih na izložbi „Pronađi Smatrate li da su se na neki način pojedine razliku“, Majom Kovijanić LGBTQ osobe „autovale“ i mislite li da će koja je kroz fotografije domožda zbog toga imati problema? kumentarnog karaktera Generalno govoreći samo „autovanje“ je važan predstavila LGBTIQ osobe proces za svakog pojedinca i za zajednicu iako iz Crne Gore, kao i njihove je u „prvu ruku“ stresan, ali sa druge strane vrlo prijatelje, porodicu kao i zdrav i iscjeljujući, tako da sam sigurna da će krajnji rezultat imati pozitivne posljedice po one koje ih podržavaju.

Izložba fotografija osobu koja se autuje kao i za LGBTIQ zajednicu. nosi naziv „Pronađi Optimist: Šta ste željeli da postignete razliku“? Otkud taj naziv i zbog čega? ovim fotografijama i izložbom? Čitava ideja ove izložbe je dio posljednjeg Kao što sam već ranije napomenula, ovim doPrajda i tiče se promocije i afirmacije opštih ljud- kumentarnim fotografijama sam željela da razskih, a samim tim i LGBTIQ prava. U tom smislu bijem predrasude i konstantujem da se je i urađen ovaj dokumentarni foto serijal, koji je pripadnici LGBTIQ zajednice ne razlikuju od imao za cilj da priostatka društva.

Da li će fotograkaže i približi LGBfije moći negdje TIQ zajednicu i da se vide i njihove prijatelje, nakon zatvaraporodice i saradnja izložbe? nike prosječnom čiGdje? taocu kroz njihove Moguće da će se svakodnevne aktivponoviti izložba u nosti. Sam naziv izjoš nekim gradoložbe „Pronađi ravima u Crnoj Gori, a zliku“ je dala jedna za sve one koji žele od aktivistkinja i foto: Irina Malikova da vide fotografije učesnica ovog promoći će to da urade jekta Tea Dakić. odlaskom na zvaniOvaj naziv poziva autorka izložbe ‘’pronađi razliku’’ čni sajt Kvir Montena interaktivnost negra. fotografa, modela i Koliko Izložbe posmatrača i motipoput Vaše više razmišljanje na doprinose vitemu: „Da li postoji dljivosti i borazlika između LGBRazgovarala: kristina ćetković ljem položaju TIQ osoba i ostatka LGBTIQ osoba društva“.

Da li je bilo u Crnoj Gori i teško nagovoriti fotografisane osobe da šta bi poručili drugim umjetnicima povostanu pred objektiv? dom ove tematike?

Moram da priznam da je postojalo malo dvoum- Svaki javni angažman na ovu temu svakako da ljenja i dodatnih „konsultacija“ za tako reći ami- doprinosi vidljivosti i podsticaju na javni dijalog novanje od strane porodica, partnera, prijatelja, i boljem razumijevanju. Svim mladim umjetništo sam i očekivala znajući u kakvoj društvenoj cima, bilo da su pripadnici LGBTIQ zajednice ili klimi živimo. Ipak, kod većine učesnika ovog nisu, bilo da imaju afirmativan stav po pitanju projekta postoji izražen osjećaj odgovornosti i LGBTIQ prava ili oponiraju ovim stavovima, poželje da se pomogne u afirmaciji LGBTIQ prava i ručila bih da se u svakom slučaju više angažuju razbijanju predrasuda pa mogu reći čak i da su i daju doprinos javnom dijalogu.

maja kovijanić

16

Maja Kovijanić je završila Fakultet vizuelnih umjetnosti u Podgorici. Radila je na brojnim umjetničkim projektima i sarađivala sa organizacijama civilnog sektora na progra-

mima ljudskih i manjinskih prava. Izlagala je samostalno i u okviru bojnih kolektivnih izložbi. Autorka je knjiga fotografija - publikovanih foto bajki.

17

OPTIMIST Zdravlje

J

edna od zanimljivih činjenica, do koje su tokom dugogodišnjeg rada došli predstavnici NVO „Juventas“ jeste da su značajnom broju muškaraca u Crnoj Gori kondomi mali. Ipak, što god to značilo, nema nikakve veze sa korišćenjem zaštite, tvrdi direktorica programa za promociju i zaštitu ljudskih prava Jelena Čolaković.

Za Optimist kaže da je „Juventas“ u periodu od 1. jula 2014. do 1. jula 2015. godine, u sklopu svojih programa pružio usluge za više od 1.000 crnogorskih građana, a koji pripadaju populacijama u povećanom riziku od HIV-a. „Aktivnosti koje su u prethodnom periodu sprovedene uključivale su: terenski rad, preventivnu edukaciju i informisanje, distribuciju besplatnih kondoma i lubrikanata, psiho- socijalnu i medicinsku podršku, zamjenu sterilne opreme za injektiranje, promociju i upućivanje na službe zdravstvene i socijalne zaštite (u zavisnosti od populacije sa naglaskom na institucije za tretman i rehabilitaciju bolesti zavisnosti odnosno pre i neonatalne njege)“, priča za naš list Čolaković.

Objašnjava da su pomenuti servisi obuhvatili 602 osobe koje su korisnici droga koji injektiraju (14,7 odsto žene), 261 zatvorenika (šest žena), 172 seksualne radnice, te 494 muškarca koji imaju seksualne odnose sa muškarcima.

Direktorica programa za promociju i zaštitu ljudskih prava, pozivajući se na iskustvo sa terena, tvrdi da je „ponavljanje majka znanja i odgovornog ponašanja“. Otkriva da se, kao i kod opšte zajednice tako i u populacijama u riziku, vrlo često iznalaze izgovori zašto ne koristiti zaštitu, odnosno kondom. „Važno je napomenuti da muškarci koji imaju seks sa muškarcima, bili oni strejt, gej, ili biseksualni, čine preko 60 odsto novoinficiranih HIV-om. Seksualna orijentacija

18

ne štiti od rizika. Imati redovne sistematske preglede je odgovorno prema sopstvenom zdravlju, ali ne uključuje testiranje na HIV. Pored toga, osobe koje žive sa HIV-om mogu izgledati savršeno dobro i imati dobre nalaze.

Kad već radite sve analize, testirajte se i na HIV. Samo četiri od svakih 1.000 kondoma puknu, te je nemoguće da su baš svi završili kod značajnog dijela Crnogoraca“, smatra naša sagovornica, zato podsjeća na važna pravila kada su kondomi u pitanju. „Ako je kondomu prošao rok trajanja, ili ako je stajao na suncu, ili ste ga nosili u džepu ili novčaniku, ili ne koristite dovoljno lubrikanta - veća je vjerovatnoća da će pući.

Zato je važno da provjerite sve navedeno“, kaže Čolaković.

Ona dodaje da za razliku od kondoma, zaljubljenost i posvećenost u vezi ne štite od HIV-a i ostalih seksualno prenosivih infekcija. „Niko se nije rodio u trenutku kad je započeo vezu, odnosno mogao je i prije toga imati nezaštićene odnose sa partnerima koji imaju HIV ili neku drugu seksualno prenosivu infekciju“, tvdri sagovornica Optimista.

U razgovoru podsjeća na ključne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije u cilju zaustavljanja AIDS-a do 2030. godine unaprijediti prevenciju, ponuditi testiranje svakoj osobi koja je u riziku i obezbijediti tretman svakoj osobi koja živi sa HIV-om.

Dodaje da je u narednom periodu neophodno je preduzeti set aktivnosti na ohrabrivanju pojedinaca koji žive ne znajući da imaju HIV kako bi se testirali, kao i predlagati testiranje osobama koje su bile u riziku za HIV infekciju. Ističe da današnji dokazi nedvosmisleno upućuju da je ključna aktivnost u prevenciji HIV/AIDS-a testiranje na HIV (uz prateći minimum savjetovanja kao dio preventivne edukacije).

Direktorica programa za promociju i zaštitu ljudskih prava govori o uslugama NVO „Juventas“ a koje obuhvataju: rad tri dnevna centra sa specifičnim programima,

terenski rad, preventivnu edukaciju i informisanje, distribuciju besplatnih kondoma i lubrikanata, osnovnu medicinsku pomoć, psihosocijalnu podršku, pravnu podršku, socijalnu podršku, promociju i upućivanje na službe zdravstvene zaštite, razmjenu sterilne opreme za intravensko korišćenje droga, upućivanje na profesionalnu orijentaciju i relevantne službe pomoći, edukaciju profesionalaca, kreiranja profesionalnih vodiča za pružaoce usluga. „Naše petnaestogoljubav ne štiti od hiv-a dišnje iskustvo preventivnog rada ukazuje na činjenicu da obuhvat u narednom periodu mora biti veći, a dostupnost zdravstvenih i socijalnih servisa unaprijeđena kroz rad na ljudrazgovarala: kristina ćetković skim pravima svih navedenih grupa“, ističe naša sagovornica.

Pored rada na terenu, odnosno direktnog kontakta sa ciljnim ovom polju bi poručila isto što i SZO. „Unapređenje prevencije, posebno grupama, „Juventas“ radi na izradi ili unapređenju javnih politika, strategija, podzakon- kada govorimo o populacijama koje su u poskih akata i zakona koji tretiraju kako oblast većanom riziku, podrazumijeva iskorištavanje zdravlja odnosno HIV/AIDS-a, tako i ljudskih postojećih značajnih kapaciteta nevladinih organizacija koje su u prethodnom periodu prava. „Mnogobrojni su dokazi koji nedvo- definisale najbolje komunikacione kanale i smisleno ukazuju na uzročno posljedičnu uspostavile povjerenje sa ciljnim grupama, te vezu i između ljudskih prava i javnog zdravlja, njihovo održavanje, nadogradnju i profesiote smo naše napore uložili ne samo na polju nalizaciju. U tom dijelu država može u velikoj prevencije, već i na zagovaranje i lobiranje u mjeri doprinijeti, na šta ukazuju, kao pozitiodnosu na rješenja za koja je i vrijeme poka- van primjer, i iskustva iz država okruženja zalo da utiču na poboljšanje kvaliteta života, poput Hrvatske. Servisi koje pružaju nevlaa samim tim i zdravstvene zaštite naših ciljnih dine organizacije siguran su put kojim će se grupa. Sadašnja situacija je daleko od građansko povjerenje u sistem zdravstvene idealne, pa ćemo i u narednom periodu činiti zaštite graditi i održavati, a samim tim i mosve da unaprijedimo sistem i to u saradnji sa gućnosti poput besplatnog i povjerljivog sapartnerima kojih ima kako u civilnom, tako i vjetovanja i testiranja, te besplatna terapija za HIV činiti dostupnijim svima bez obzira na državnom sektoru“, obećava Čolaković.

Državnim institucijama koje rade na razlike“, zaključuje sagovornica Optimista.

kondom glavu čuva

19

OPTIMIST Zdravlje

S

vim osobama, koje su seNapominje da se radi o brzom testu ksualno aktivne, bez obzira koji za nekih pola sata može pokazati da li je na preferencije, a ako nisu osoba HIV pozitivna ili nije. Dodaje da je to koristili zaštitu, doktorica manje stresno za klijente u odnosu na nekadaAleksandra Marjanović iz Sa- šnje testiranje na čije se rezultate čekalo i po nevjetovališta za HIV/AIDS iz djelju dana. Nakon testiranja slijedi još jedan Podgorice, predlaže da dođu razgovor savjetnika i klijenta. Doktorica Marjai da se testiraju. nović kaže da je ljekarima uvijek drago kada Savjetovališta za HIV/AIDS mogu da saopšte da je test negativan. osnovana su od 2005. do „Tada u razgovoru pričamo o tome šta 2007. godine sa namjerom treba raditi dalje, preporučujemo korišćenje zada se testiraju osobe iz grupa štite, upućujemo gdje se kupuju kondomi, kakoje su u povećanom riziku za HIV. kvih kondoma sve ima, govorimo o dodatnim „Svi oni koji smatraju da se nalaze u ri- sredstvima koja postoje i koja se mogu naći u ziku mogu da dođu. Tim prije što su savjetovališta apotekama ili kozmetičkim marketima“, priča saokruženje sa puno povjerenja. Osobe koje su na govornica Optimista. neki način diskriminisane od društva, mogu da Ipak, bude i trenutaka kada se klijentu dođu u savjetovalište i da razgovaraju sa ljekarima. treba saopštiti da je HIV pozitivan ili pozitivna.

Takve osobe još uvijek nemaju dovoljno povjere- Tada u razgovoru ljekari kažu da to nije konačno, nja u ljekare, jer ne mogu da im otkriju svoju se- te da je potrebno uraditi još jedan test. ksualnu orijentaciju ili ponašanje koje bi ih moglo „U slučaju da se potvrdi da je test podovesti u rizik“, smatra sagovornica Optimista. zitivan, klijente upućujemo na Infektivnu kliZa naše činiku, nevladine iz savjetovališta za hiv/aids pitaju taoce doktorica Marorganizacije koje janović objašnjava daju podršku i slikoncept savjetovalično. U svakom slušta, koja se nalaze u čaju savjetovalište osam crnogorskih mnogo znači u odgradova, a koji se zanosu na to kako je sniva na razgovoru sa nekad bilo. klijentom, a zatim Nekada su klijenti ukoliko je potrebno i nakon testiranja retestiranju na HIV. zultate dobijali na Kaže da osoba koja šalteru. Nakon čitaRazgovarala: Kristina ćetković dođe u savjetovalište nja rezultata klijenti prvo treba da ima dobru volju, te da samostalno uglavnom nisu znali šta da rade, bili su potpuno dođe u savjetovalište a ne pod nečijim uticajem. izgubljeni u sistemu i najčešće se nisu obraćali „Poželjan je razgovor prije testiranja u ljekarima jer nisu mali adekvatno savjetovanje. kome klijent kaže kada je bio u riziku i kakva je Nerijetko se događalo da neko sebi i oduzme vrsta rizika - da li se radilo o nezaštićenom se- život ili se izgubi i ne počne da vodi računa o ksualnom odnosu sa HIV pozitivnom osobom ili svom zdravlju“, kaže doktorica Marjanović. sa nepoznatom osobom, vrsti seksualnog odDodaje da savjetovališta sada priprenosa, razmjeni šrpiceva i igala kod zavisnika od maju osobe koje su HIV pozitivne za dalje liječepsihoaktivnih supstanci i slično. Nakon toga sa- nje, da su uvijek otvoreni da pruže edukativno vjetnik i klijent zajedno donesu odluku da li je savjetovanje porodicama klijenata koji su HIV testiranje potrebno. Nekada se testiranje ne radi pozitivni, te da razgovaraju sa njima kako da se jer nije protekao period u okviru koga se na te- zaštite i pruže pomoć i podršku osobi o kojoj stovima pokaže da li neko ima HIV. Ipak, nekad brinu. uradimo test da bi smanjili strah osobama ili se Za rašireno i stereotipno mišljenje da dogovorimo da dođu ponovo kada istekne po- su gej osobe prenosioci, doktorica Marjanović treban period“, priča doktorica Marjanović. objašnjava da se taj stereotip razvio još kada je

da li koristite zaštitu?

20

zabilježen prvi slučaj pacijenta koji je bio HIV pozitivan a koji je bio homoseksualac. „Kasnije se otkrilo da se HIV javio i među osobama koje koriste heroin, pacijentima sa hemofilijom i drugima. Ipak niko nije stigmatizovan kao homoseksualci. Ne prenosi se HIV samo homoseksualnim odnosima i to je naučno dokazano. Međutim analnim seksualnim odnosom se HIV češće prenosi zbog toga što je taj odnos povezan i sa krvarenjem. Radi se o odnosu kod koga je mogućnost povrjeđivanja veća i rane budu ulazna vrata za HIV virus“, objašnjava doktorica.

Dodaje da se u medicini ne koristi izraz homoseksualni muškarci nego muškarci koji imaju seks sa muškarcima i osobe koje upražnjavaju analne seksualne odnose. „Trudimo se da razbijemo stereotipe, međutim svi stereotipi dugo opstaju. Vrlo često imamo situaciju da kada saopštimo muškarcu da je HIV pozitivan, on kaže da nije gej“, otkriva doktorica Marjanović i kaže da je sve veći broj mladih ljudi koji su homoseksualno orijentisani a koji su loše edukovani.

Zbog slabe informisanosti, ali i neupražnjavanja bezbjednog odnosa, sagovornica Optimista upozorava, da su izloženi infekcijama, kako HIV virusa, tako i ostalih prenosivih infekcija. „Zbog diskriminacije ali i toga da su marginalizovani, strah ih je da kupe kondome i

da se naoružaju zaštitnim sredstvima“, kaže doktorica Marjanović.

Objašnjava da su žene koje imaju seks sa ženama ili su homoseksualno orijentisane, u značajno manjem riziku u odnosu na muškarce, jer ne dolazi do direktnog kontakta prilikom analnog i vaginalnog odnosa. Dodaje da ipak usled slabe informisanosti postoji mogućnost prenošenja virusa, koja je mnogo manja za HIV ali veća za druge polno prenosive bolesti. „Prije svega hepatitisa, upotrebom zajedničkih igračaka ili pomagala koje se koriste prilikom seksualnog odnosa. Ne postoje dokumentovani slučajevi prenošenja HIV-a među ženama koje imaju homoseksualne relacije. Ipak moja preporuka osobama koje imaju seksualne odnose, sa istim polom ili suprotnim, jeste da upražnjavaju bezbjedan seksualni odnos. Bez obzira na vrstu odnosa koji preferiraju ili imaju, obavezno korištenje zaštite, obavezno korištenje svih onih preparata koji umanjuju mogućnost stvaranja povreda“, ističe sagovornica Optimista.

Podsjeća da postoje NVO i savjetovališta u kojima ljudi mogu da dobiju savjet, kondome i lubrikante. Osobama savjetuje da se ne srame, te da ako se plaše diskriminacije postoje i drugi načini dobijanja zaštitnih sredstava. „U svakom slučaju da nikada ne zaborave na sebe i na svoje zdravlje“, preporučuje doktorica Marjanović i kaže da ljudi, posebno

21

>>

mladi, kada se zaljube zaborave na svoje zdravlje i posljedice seksualnog odnosa bez zaštite. „Ljudi često kažu - napokon sam našao nekoga ko je kao ja, ko mi se dopada, ko lakše živi i ko je prihvaćen od svoje sredine. Tada ne puštaju osobu u koju su se zaljubili. U tom razmišljanju ne smiju nikako da se opuste, ne smiju da prepuste stvari budućnosti. Savjetujem im da koriste zaštitu zato što je to vrlo odgovoran odnos prema zdravlju, sebi i partneru“, poručuje sagovornica Optimista.

Za one koji sumnjaju da su HIV pozitivni doktorica Marjanović savjetuje da se testiraju. „Što se ranije dijagnostifikuje HIV infekcija to osoba može duže i kvalitetnije da živi bez zdravstvenih problema i bez oštećenja zdravlja“, kaže naša sagovornica.

Osobama koje žive sa HIV-om, preporučuje da razvijanjem povjerenja u partnerskim odnosima stvore atmosferu u kojoj mogu da kažu svom partneru za svoj HIV status, te zajedno pođu na testiranje ili upute na savjetovalište partnera kako bi se informisao. „Partnerski odnosi su mogući sa osobama koje su HIV pozitivne uz poštovanje pravila zaštite. Osobe koje žive sa HIV-om nisu osuđene na usamljenost, samoću, na nemanje

22

seksualnih odnosa… Poželjna je određena doza povjerenja u partnerskim odnosima kako bi oba partnera znala HIV status i u skladu s tim se zaštitila“, priča doktorica Marjanović.

Kaže da danas postoji i mogućnost i PrEP-a koji, kako objašnjava, još uvijek nije uveden u naš zdravstveni sistem, te se u našim apotekama ne mogu naći antiretrovirusni ljekovi koji služe kao PrEP. „Ipak lijek koji se uzima prije izloženosti virusu daje mogućnost da osoba koja je HIV pozitivna može da ima partnera koji je HIV negativan. PrEP se uzima u slučaju akcidenta, kao što je pucanje kondoma i slično. To je vrlo važno“, otkriva doktorica Marjanović. Čitaoce Optimista savjetuje da što manje pretražuju Internet i dolaze do neselektivnih informacija. „Treba da potraže savjet stručnjaka, bilo da se radi o izabranom doktoru, savjetniku u nekom od centara za mentalno zdravlje ili HIV, ili nevladinim organizacijama. Neselektivna pretraga po Internetu može da izazove veću pometnju, paniku i slično. Neka se obrate na mjesta gdje su ljudi stručni i gdje će dobiti prave informacije i pomoć“, zaključuje sagovornica Optimista.

PODGORICA Institut za javno zdravlje

BAR Dom zdravlja Bar

(16-20h, ponedeljak i utorak)

(16-20h, ponedeljak i utorak)

Džona Džeksona bb Tel: (020) 41 28 55 (020) 41 28 50 web: www.ijzcg.me email: savjetovaliste_hiv@ijzcg.me

Jovana Tomaševića 42 Tel: (030) 31 73 51

NIKŠIĆ Opšta bolnica Nikšić Radoja Dakića bb Tel: (040) 23 12 02 HERCEG NOVI Dom zdravlja Herceg Novi (14-18h, ponedeljak, utorak i srijeda)

Nikole Ljubibratića 1, ulaz III Tel: (031) 34 31 11 BERANE Dom zdravlja Berane (14-18h, ponedeljak, utorak i srijeda)

Miljana Tomičića bb Tel: (051) 23 58 10

KOTOR Dom zdravlja Kotor Dobrota bb Tel: (032) 33 45 39 (032) 33 45 42 BIJELO POLJE Dom zdravlja Bijelo Polje (14-18h, ponedeljak, utorak i srijeda)

Mojkovačka bb Tel: (050) 48 62 46 PLJEVLJA Dom zdravlja Pljevlja (14-18h, ponedeljak i utorak)

Lovćenskih bataljona bb Tel: (067) 61 17 02 (067) 61 36 95

23

OPTIMIST Intervju enska djeca su drugorazredna, njihovo rođenje nije predmet pretjerane radosti i očekivanja. Kao društvo suočavamo se s ozbiljnim problemom selektivnih abortusa, odnosno permanentnog uklanjanja ženskih fetusa, čime se dodatno potvrđuju neporeciva sila i režim bezobzirnog i opasnog patrijarhata. Muška uloga je preuzeta kao norma za društvo kao cjelinu, što se naširoko reflektuje na sva područja, uključujući politiku i sistem. Kategorija muškog povezuje se sa sferom produkcije, a kategorija ženskog sa sferom reprodukcije, muško s javnim, žensko s privatnim područjem, što je odavno uvriježeno, patrijarhalno i do današnjih dana u Crnoj Gori, nažalost, neuzdrmano načelo. Zanemaruje se, odnosno zaboravlja pretpostavka o jednakosti, naime da žene moraju da imaju ista prava i mogućnosti kao muškarci, objašnjava za Optimist teoretičarka rodnih teorija Kristina Bojanović ulogu roda u crnogorskom društvu.

Koliko rod ima uticaja na društvene uloge u Crnoj Gori?

Prije svega, važno je podsjetiti da je izraz „rod“ pojam koji označava društveno uspostavljene uloge, položaje i statuse žena i muškaraca u javnom i privatnom životu, a iz kojih usljed društvenih, kulturnih i istorijskih razlika, između ostalog, proističe diskriminacija zasnovana na biološkoj pripadnosti određenom polu. Ova vrsta diskriminacije je u Crnoj Gori itekako na djelu, baš kao što je oduvijek na djelu i tzv. ‘’rodnozasnovana’’ podjela uloga.

Na svakom koraku i u svakoj sferi, rod vas determiniše, uslovljava, rodom se definišete i ustanovljujete; rod vam, najzad, otežava/olakšava život, u zavisnosti od toga kojem pripadate i koji je društvo spremno da “odobri”. U pojedinim rodnim teorijama, počev od filozofije Džudit Batler, smatra se da se čovjek rađa polno određen ali rodno neutralan, što znači da se tek kasnije socijalizuje u ženu, muškarca ili nešto treće, jer rodnih identiteta ima mnogo. Dakle, rod ne korespondira nužno s polnim karakteristikama osobe.

Smatram da je ustrojstvu Crne Gore po navedenom pitanju najbliže Fukoovo određenje,

Ž 24

naime da je rod sredstvo za društvenu podjelu moći, i da omogućuje dominaciju muškog nad ženskim. Tome svjedočimo u većini životnih sfera: muškarci su dominantni a žene potčinjene - muški zadaci, uloge, ponašanje i vrijednosti koje im se pripisuju, u mnogim aspektima vrjednuju se više nego ženski. Rođenje muškog djeteta pretpostavka je i paradigma “zdrave loze” koja ima mogućnost nastavka, a samim tim i smisla postojanja porodice.

Po Vašem mišljenju, koliko smo otvoreni za različite vrste roda u našoj zemlji i koliko smo spremni da ih prihvatimo?

Nažalost, neotvoreni smo i nespremni. Rodno varijantne osobe od djetinjstva su izložene vršnjačkom zlostavljanju, odbacivanju, izolaciji, a nerijetko se suočavaju i s nerazumijevanjem u porodici, što značajno utiče na cjelokupan proces razvoja, a kasnije i na školovanje, mogućnosti zaposlenja, tretman na radnom mjestu, kao i u svim ostalim sferama života. Naročito se transrodne osobe u pogledu pojavnosti i drugih dimenzija identiteta ne uklapaju u binarni rodni obrazac, pa su neprestano izložene višeslojnoj diskriminaciji i nasilju u sredini u kojoj žive. U Crnoj Gori nema ili ima vrlo malo institucija koje su istinski upoznate sa složenom problematikom sa kojom se rodno varijantne osobe svakodnevno suočavaju, i koje bi im mogle pružiti adekvatnu podršku.

Mišljenja sam da su sve predrasude, netolerancija, mržnja i strahovi produkt neznanja, protiv kojeg se jedino možemo i moramo boriti znanjem i pravilnom i pravovremenom edukacijom, ako već u samom čovjeku ne postoji urođeni osjećaj za prihvatanje različitog. U državi u kojoj su seksizam i rodno zasnovano nasilje takoreći integrisani u kulturu i tradiciju, i u kojoj se ljudska prava ne podrazumijevaju i ne pripadaju svima podjednako, nego moraju da se zahtijevaju i da se za njih borimo; u državi u kojoj je rodno varijantnim osobama ugroženo slobodno kretanje i koje ne mogu ostvariti siguran i dostojanstven život, ne može se, barem ne još uvijek, govoriti o toleranciji i prihvatanju. Kad tome dodamo nebrigu i nedovoljnu zainteresovanost državnih institucija, govor mržnje u svakodnevici s različitih adresa, sporno predstavljanje ili izvještavanje u medijima, podstrekivanje netolerancije od strane religijskih institucija/zajednica, te predrasude i netrpeljivost koje se konstituišu u porodici i društvu, onda situacija biva

zaoštrenija, lošija i teža za mijenjati. Uvođenje pri- Da bi se to promijenilo, neophodno je preispitivalagođenog programa rodnih teorija, ili adekvatno nje i korjeniti preobražaj rodnog procesa, odnosno građansko obrazovanje od osnovnoškolskog uzra- pretvaranje autoritarnog patrijarhalnog sistema u sta, sigurno bi doprinijelo promjeni percepcije, pr- demokratičniji – rodni sistem, uz obavezno uzimavenstveno kod mladih ljudi, koji bi, blagodareći nje u obzir važne pretpostavke postmodernog fetakvoj vrsti učenja i spoznaje, sazrijevali lišeni rod- minizma o nefiksiranosti rodnih identiteta. A nužno nih konstrukata, i postali upućeniji, otvoreniji i to- je i preispitivanje nas samih kao pojedinaca, samolerantniji. kritika, suočavanje sa sopstvenim zazorom, mržČesto heteroseksualne osobe interesuje„ko njom i agresijom spram drugosti kao takve. Uspjeh je ko“ u vezi kod homoseksualnih parova. svega navedenog zavisi, pored ostalog, od organiKako objasniti ovaj fenomen da neko u vezi zacije kulture i društva kao glavnih pretpostavki mora biti „muškarac“ a neko „žena“? koje uokviruju rodnu perspektivu.

Crnu Goru i slična društva u kojima preovladavaju Koja bi bila Vaša preporuka pripadnicima takvi stavovi i pitanja vidim kao patrijarhalna utvrLGBTIQ populacije, kako da se nose sa svođenja, koja funkcionišu po principima binarnih jim različitostima u odnosu na očekivanja opozicija, te samim tim i binarne rodne podjele od strane društva? uloga, pa se svako “iskliznuće” iz toga predstavlja Da probijaju barijere, da pomjeraju granice. Da ne i poima kao devijantnost, prijetnja, opasnost, osjećaju krivicu ni stid. Da im različitost ne bude napad “nenormalnog” na “normalno” itd. Većina teret, već radost. Da žive svoju slobodu, i da svakim heteroseksualnih danom, svakim poosoba sklona je da stupkom iskazuju pojave i sve što ih svoj ponos i oslobaokružuje posmatra đaju se od pritiska, kroz nametnute dustigme i ugnjetavaalne matrice i da nja. Da budu odgostigmatizuje i osuvorni prema svojoj đuje sve što pod te slobodi i da, vođeni matrice ne potpada, tom odgovornošću, sve što nije u skladu izađu iz zidina simsa opštevažećom i boličkog zatvora. Da opšteprihvaće iskažu i uvijek iskanom “istinom”, ma zuju ko jesu i da odakle da ona kodruge ohrabre da Teoretičarka rodnih teorija rijeni. prevaziđu prisilnu i Društvo nepotrebnu sraje, kroz mnoštvo motu zbog sekonstrukata koksualnog ili rodnog jima je izloženo identiteta. Jer niko (naročito rodnih) i nema pravo da ih kojima se nekritiponižava niti na Razgovarala: kristina ćetković čki i bespogobilo koji način izvorno priklanja, goni iz društva. naviklo na podjelu muško-žensko, te tako i od hoSjenka, skrivenost, tajna i četiri zida nisu moseksualnih parova očekuje i u njima (često zlo- mjesto za život niti smiju da budu. To je ujedno namjerno) traži te elemente, u nadi da će time poziv za sve dobronamjerne ljude da se iz svoje popotvrditi sopstvenu ispravnost i normalnost. To zicije, osjećanja, i kroz sopstvena znanja, vještine, svakako pripada sferi ozbiljnih i opasnih predra- glas i djelovanje – odgovorno i aktivno zalažu za suda i strahova, proizišlih kako iz neznanja, tako i jednaka prava svih. Jer svi mi, samo blagodareći iz prihvatanja jednoumne, jednoobrazne, deter- brizi, prihvatanju, razumijevanju, djelovanju i nadaminišuće “etike” servirane od raznovrsnih “autori- sve odgovornosti – možemo biti priznati kao cjeteta” koji se ne dovode u pitanje. lovite ličnosti i potvrditi se kao ljudska bića.

kristina bojanović

25

OPTIMIST Modiranje

Serbia Fas

Urbanl

uređuje: Sr Foto: Dra

Anthony Avangard

BowTie

26

LAGAMI

Bata Spasojević

Aleksandra Jovanovska

Jovan Stevanović

Na nedavno završenom petom u u Novom Sadu posebnu pa cije. Samo otvaranje u klubu mode. Pod imenom HEROES reviju 25 dizajnera iz regiona Šveljo. Ovo je bio pravi osvrt što može da bude , slika i dizaj škarac regiona svestan mode tim i dizajneri imaju slobod svega što je klasika i predvidlji koji je prave i oni koji je nose!

Boško Jak

shion Week

ook.info

rđan Šveljo ažen Žigić

m po redu Serbia Fashion Weekažnju skrenule su muške kolekFabrika bilo je u znaku muške inspirisan ranom Bowie fazom, selektovao je i stilizovao Srđan na ono što muška moda jeste i n govore o tome koliko je i mui svega što ona nosi pa samim u da se igraju i odstupaju od vo. Živjela moda. Živjeli HEROJI

kovljević

Cash for Trash

Đorđe Baščarević

JSP

27

OPTIMIST Modiranje

Milan Seni

Kony Miami

Mirjana Šarac

Miro Mišljen

Valter Beko

Srđan Janković

28

Stevan Božanović

Mona Lacko

Una Rodić Pejin

RISH obuća

Tomislav Bahorić

Vaan Gool

29

OPTIMIST analiza

P

ročitah negdje da istraživa- vanja sa prvom curom čuvala na disketama. nja rađena u svijetu uka„Danas to ide mnogo mnogo brže i zuju da je internet postao sve je površnije. Komunikacija je kratka, a često važan svijet za sve mlade, je sa suprotne strane razočarana osoba jer veali pogotovo za LGBT ćina, vjerujem, želi neko dublje emotivno ispumlade. Razmišljajući o in- njenje i razgovor, a gay društvene mreže, kao što ternetu u Crnoj Gori htjela su Gayromeo i Grindr, to ne nude“, nastavlja moj sam da vidim da li je kome poznanik iz Podgorice. donio dobra ili na njegov Kaže da vidi prednosti i „živih susreta“ pomen samo krenu psovke ali i onih ugovorenih preko interneta jer su bolji upućene operaterima. za brže „kombinacije“ i susret, posebno ukoliko Znajući da mladi neko češće putuje. Mada, na kraju dopisivanja danas uveliko koriste skoro sve pogodnosti koje mi naglašava da se lična-lična upoznavanja, odtehnologija pruža obratila sam se nekim svojim nosno upoznavanja bez posredstva interneta, online poznanicima. Sjećam se vremena kada je kod nas rjeđe događaju. Uglavnom su to upozmobilni telefon imao samo jedan član porodice, navanja ’’preko prijatelja nekog prijatelja koji i to uglavnom muška glava, dok je kompjuter ima prijatelja koji je gej’’. Ili nešto slično. bio vlasništvo cijele porodice i pravio se raspoInteresovalo me da li je ista stvar i sa red kada će ko pristupiti ovom „čudu“. biseksualnim osobama i lezbejkama, pa sam U tragase obratila poznju za informacinanici iz Nikšića.

Koliko internet pomaže u spoznaji sebe i drugih jama krenula sam Na temu upoznaod Maksima koji mi vanja putem inje rekao da je interterneta nije monet umnogome utigla mnogo da mi cao na stvaranje kaže jer je na inLGBT zajednice u ternetu aktivna Crnoj Gori, ali da tek odnedavno. ipak prednost daje Kaže da se sa komunikaciji i uposvakom djevojznavanju oči u oči. kom upoznala „Prije petlično, a ne preko piše: teodora naestak godina, indruštvenih mreža i ternet je dao veliki sajtova za upoznapodsticaj bržem upoznavanju, zbližavanju i vanje. stvaranju zajednice. U Crnoj Gori je to posebno „Ja sam djevojka, kako volim za bilo značajno, jer kod nas nema neko mjesto sebe da kažem, "starog kova" po nekim pitaokupljanja kao u razvijenim zemljama“, priča ili, njima. Internet najviše koristim za komunikabolje rečeno, piše mi u našoj Fejsbuk prepisci. ciju sa izvjesnim brojem ljudi koji žive u Vjeruje da je komunikacija tada bila inostranstvu a za koje sam jako vezana, te za duža i podsjeća me da su se fotografije razmje- informacije koje me interesuju iz raznih oblanjivale veoma sporo. U sebi razmišljam kako se sti, poput kulture, umjetnosti, kulinarstva, danas osoba koja nema makar jedan selfi na struke kojom se bavim i slično. Kada su u pisvom profilu na nekoj društvenoj mreži smatra, tanju informacije koje se tiču spoznaje o sopu najmanju ruku, pomalo čudnom, jer nije na- stvenoj seksualnosti, pobornica sam stava da pućila usne i tako pozdravila ili pozdravio sve to sve spontano saznajem kroz međusobnu one koji prate njen ili njegov život. komunikaciju jer tu temu ne doživljavam kao Maksim me u prepisci podsjetio na to bilo kakav tabu mada sam, priznajem, malo i da su se nekada više koristili forumi, chat sobe, lijena. Ali kad neka zanimljiva informacija iz ali i dopisvanje mejlovima koji su često bili i do te oblasti dođe do mene potrudim se da sazA4 dužine. Prisjetih se da sam i ja svoja dopisi- nam onoliko koliko Google nudi“, objašnjava

Penetracija interneta

30

mi koristeći pogodnosti najpopularnije društvene mreže.

Nastavlja sa besjedom tvrdeći da su nekom uzalud sve informacije ovoga svijeta ako nije spreman da "izađe iz sebe", te da internet komunikaciji, ali i onoj uživo, nedostaje ljubavi, strpljenja i empatije. „Postajemo asocijalni. Pokušavamo da gradimo najbolju moguću sliku o sebi bježeći od onog suštinskog pitanja - Šta je ono čemu težim? Za prevazilaženje takvih vrsta prepreka je potrebna introspekcija i jedan otvoren i pošten sagovornik, ako se na njega uopšte više može i naići“, priča mi poznanica iz Nikšića.

Prema njenom mišljenju - ukoliko smo okrenuti sebi ostajemo zatvoreni u sopstvenim svjetovima, prihvatamo ono što nam se nudi a da u tome ne doživljavamo unutrašnju satisfakciju i zadovoljenje emocionalnih potreba. „Vrtimo se u krug. Pričamo ne rekavši ništa. Komuniciramo tako što tu komunikaciju samo simuliramo. U svoj toj zbrci

rijetki uspijevaju da dobiju upravo ono što žele. Pokušavajte. Trudite se. Razgovarajte sa sobom. Nemojte "gutati" sopstvene potrebe, nemojte ni bezglavo hrliti. Vjerujte u čuda.

Radite na sebi“, zaključi moja Fejsbuk prijateljica.

Ipak, za mene je komunikacija samo to: komunikacija. Nešto što zbližava ljude, sa samim sobom ili drugima. Metode su te koje su manje ili više dopadljive. Ja lično volim da otvorim kutiju sa pismimima i prisjetim se dopisivanja sa drugaricom koja se odselila iz Crne Gore u Srbiju, da ubacim disketu i prisjetim se prvih „zastrašujućih’’ saznanja i priznanja jednoj djevojci, upoznavanja dogovorenih na čatovima koja su prerasla u sjajna prijateljstva... Volim da se prisjetim i slučajnih upoznavanja u gradu.

Jedno takvo se nastavilo nespretnim prilaskom u Drop In-u, zatim bježanjem sa žurke pod izgovorom da imam da završim neke obaveze. Da nije bilo interneta možda se nikada ne bih osmjelila da joj pošaljem poruku i pozovem je u bioskop.

31

OPTIMIST social experiment

P

ričamo, dakle, o vezama. O u smislu prevrtanja stolova, lupanja vratima i odnosima. Relation-ships. spaljivanja mostova. Već prihvatanje da je ta Na vezi se radi, osoba sada tvoj prijatelj, a ne tvoj posjed. I obraveza se gradi. Svako taj trud tno. Ideš dalje tako što ideš ka unutra. Vraćaš se i rad tumači na svoj način. sebi i svom "ja". Onom prvom, pravom, frojdovNekome je dovoljno da skom "id"-u. počne da govori "hvala" i Jer to si bila prije veze. "nazdravlje" pa da smatra Prije kaveza. Bila si ti, bila si srećna i neoptereda to spada u "trud". Neko ćena. Radila šta hoćeš, jela šta hoćeš, slušala šta drugi obavlja 69 sitnica hoćeš. Gledala koga hoćeš, flertovala s kim dnevno za osobu koju voli hoćeš. Niko ti nije govorio da treba da gledaš (mig-mig) a da ta osoba nije neku seriju, da treba da se oblačiš drugačije. zadovoljna i da idalje kaže "ne trudiš se doIzlaziš iz kaveza. Slobodna si. U granivoljno". I ova prva povjeruje u to. cama kulture, to jest. I sad dolazimo do bitnog, Raskidi, dakle. aktivističkog dijela priče: Nisu nužno bolni. Dovoljno je da jedno shvati da lezbejka si i singl si. to više nije to. Onda naravno slijedi predočavaŠta sad? nje problema drugoj strani. Pa slijedi kliše "nisi Jedan dio tvoje okoline je takav da ne smiju da ti kriva, ja sam". Odnosno "ne odgovaraš mi", znaju da si lezbejka. To je tvoj lični doživljaj i zamada to grubo zvuči, zato se i ne koristi. ključak na osnovu svega što znaš o gej pravima "Nije do tebe, do mene je" i generalno afinitetu opšte populacije prema (Open for interpretation) manjinama. U tu okolinu spadaju svi oni nebitni Ako mene piljudi s fakulteta, tate, to je jedan iz srednje škole, Frojd, Ekseri, Priroda i Društvo vrlo validan raziz osnovne, kolog. lege i koleginice "Naš odnos je s posla s kojima došao do onog si na ćao-mhm. stadijuma kada To su tamožemo da bukođe i ljudi sa demo samo prisvim obilježjima jatelji. Ne možeš homofobije – da se 'trudiš da hejt u očima, bude bolje' jer hejt u riječima, piše: skadi već daješ sve od ostrr na vrhu jesebe a to meni zika i tendencija nije to." da rezonuje stvari sa ‘’neću tatu i tatu’’, iako je Obratite pažnju sad. Ne "nije do- svih svojih 16 do 28 godina proveo pod krovoljno". Nego jednostavno nije TO. I bilo bi nefer vom heteronormativne, bogobojažljive i nadareći "Ne trudiš se dovoljno". Jer trudi se. Stvarno sve patrijarhalne porodice. Plus-minus pas ili se trudi. Ali vi to ne doživljavate. kanarinac.

To vam je kao nesrećni zec koji glođe Voljela bih i da tu temu malo pročakavez u pokušaju da ga otvori. Može da glođe čkam, slijepo praćenje autoriteta i zadovoljavadok mu zubi ne poispadaju, ne može vratašca nje vague odgovorima koji ne daju nikakvo otvoriti ako nema ruke. konkretno objašnjenje. Ili je to moj problem, što Nisi, zeko, ti kriv što ne možeš da iza- ne prihvatam takav autoritet? đeš. Nemaš ruke, ali i to je u redu. Prestani gloVratimo se, ipak, društvu. Bližem društvu, dati kavez. sa kojim provodiš dane, dijeliš smještaj, dijeliš Onda prestaneš. hranu i većinu slobodnog vremena, svojevoljno.

Prestaneš da glođeš kavez. Prestaneš da se tru- Ako neki od njih silom prilika i znaju da si lezbejka, diš oko nekoga kome tvoj trud ne odgovara. Ne to smatraju fazom, i smaraju te svim onim glupo-

ima li života poslije raskida?

32

stima tipa ‘’nisi našla pravog muškarca’’, ‘’plašiš se vezivanja’’ i omiljena ‘’a ko je u vašoj vezi muško?’’.

Onda imaš i onaj drugi krug, u bojama duge, koji je ujedno i Njeno društvo. Jer svi gej ljudi koji postoje u krugu od 3 milje su dio tog jednog društva. Jedini krug ljudi u kom si potpuno slobodna da budeš što jesi bez straha od osuđivanja, a treba da te sve podsjeća na Nju. Svako da te podsjeća na Nju. Svi da te pitaju gdje je Ona i šta je to pošlo naopako zbog čega više niste zajedno.

Prvo pitanje je ono najrazornije ‘’Hoćete li se pomiriti?’’. Onda slijedi neminovno, predatorsko: ‘’Znači singl si?’’

Pa i ako zanemariš tu nelagodnost, i ako kreneš da se otvaraš nekome, podsvijest te napominje da će svaka tvoja riječ stići do Nje. Ako se smuvaš sa nekom curom iz društva, podsvijest vrišti da obavezno ispitaš da li je to još neka Njena bivša ili, još gore, Njena simpatija.

Kultura. I nelagodnost u njoj.

Kako je situacija takva da dobar dio države homoseksualnost smatra bolešću, to znači da ti je znatno umanjen fishing pool, odnosno hunting zone, odnosno bilo koji drugi termin koji označava skup ljudi na određenoj lokaciji gdje možeš da tražiš partnera. Ili –ku. Budimo rodno senzitivni, kad nam je već jezik takav.

Dakle, da sumiramo: S jedne strane ste gej, i to je opšte neprihvaćeno. S druge strane, tražite partnera(-Q) u jedinoj grupi ljudi u kojoj možete a koja je ujedno i jedina grupa ljudi u kojoj to ne bi trebali da radite, po svim socijalnim normama i standardima. U zavisnosti od toga ko su vam iz te grupe prijatelji a ko ekseri (bivši partneri/ke, prim. prev.), vi možete ili ne možete ‘’javno’’ (odnosno u krugovima te grupe) da uđete u vezu sa nekim iz društva. Jer, može vaša najbolja prijateljica da se naljuti što ste se smuvali sa njenom bivšom curom. Ili ONA, s početka priče, može da pogrešno protumači što se muvate sa Njenom simpatijom.

Kultura... I nelagodnost u njoj.

33

OPTIMIST kroz zeleni okvir

K

ada mi je hladno upalim peć. Kada sam tužna plačem. Kada sam gladna jedem. Kada mi je vruće otvorim prozor i skinem majicu. Kada mi se spava legnem. Kada spavam sanjam. Kad pogledam na kauč dok ovo pišem vidim jednu ženu. I onda kažem: Ako biste me sada pitali: “Šta je to sreća?”, najvjerodostojniji odgovor bi bio: “Pogledati Nju.” Jeste, ja sam žena koja voli ovu ženu pored sebe, a jedem, spavam, palim veš mašinu i vrištim iz dubine pluća kada sam bijesna, baš kao i svi.

Dobro jutro! To sam prvo htjela reći, no potrčah za bijelim zecom, kako nepristojno.

Izvinite, dobro jutro! Januar je i hladno je. Upalila sam peć i poljubila sanjivo čelo. Cijela prašuma radosti počiva u tom dodiru usnama.

Htjela sam reći: Dobro jutro, ispričajte mi šta ste čudesno usnili sinoć?

Htjela sam reći: Dobro jutro, da li ste otkrili čarobne riječi za oživjeti svoj san?

Htjela sam reći: Dobro jutro, i podijeliti sa Vama koliko je ovo bila čudna noć. Noć sa mačkom, jednom ogromnom mačkom, dva zaljubljena patuljka i maratonskim kornjačama sa dugom.

Kako Vam nije jasno? Pa zar ne sanjate? Ej, dragi Vi, ispričaću onda ovu priču.

Rekoh već, sanjala sam tri sna. Prvi bješe u vidu džinovske mačke koja me juri jer želi moj rep. Ali, ja nemam rep. Mačka vidi rep jer želi da ga vidi. (Nije li tako i sa ljudima?) Plašila sam se i trčala, lukavština je bila uporna i puštala me da budem uvijek tek na šapu ispred nje. Zabavlja se, pomislih, i pomislih, moraš biti mudrija, stani sada i okreni se ka tom džinu od životinje i sasvim pristojno joj reci: Ja nemam rep. Idi i radi nešto korisno, prestani da crpiš mene i zaluđuješ sebe, idi... idi i pij mlijeko! Izgovorivši

sve to, mačka je magijom nestala, a ja sam se probudila ubrzanog pulsa. Shvatite, tračala sam.

Drugi san je bio u obliku duboke knjige bez korica u kojoj sićušni čovjek čita nekakavu priču. Trudim se razaznati šta šapuće, ali riječi se izgube prije no dolete do mene. Onda dođe drugi čovječuljak i nastavlja priču dok ga prvi zaljubljeno sluša. Kada su se dvojica patuljaka poljubila tu se stvorio samuraj koji im je katanom, u jednom mahu, odsijekao glave. Glave su se kotrljajući smijale, ja sam vrisnula, Sanjiva Žena me je zagrlila.

U bunilu sam mislila kako mi na zidu dnevne sobe ušuškana visi baš takva katana, koju je neke predavne godine dobio neki predak, pa se ona, sasvim slučajno, prekrasno ugnijezdila tu. Obećah – sjutra ćeš u kutiju, da vjekovima skupljaš prašinu, prognaću te u neki zaboravljeni san, glupa spravo! Onda sam mislila, nije stvar kriva, moj um se pokvario i sada sanjam krv. Onda se sjetim, svi sanjaju krv ponekad. Valjda. Zaspah u zagrljaju.

u zemlju snova smo otišli

ženo volim te, žena

34

piše: tangerine

Treći san je bio u obliku kornjače koja sa drugom kornjačom trči da prođe ispod duge.

Kažu, bićeš vječno srećan kad pronađeš taj zlatni ćup što te iza nje čeka. Trgoh se i pomislih: Čudne li noći,draga noći!

Sad mi se u glavi već razdanilo, neko iz unutrašnjosti nosa viče: Nećemo da spavamo, nećemo da spavamo! Okrenuh se ka Njoj koja je haotično dizala i mrštila obrve, a pod slabom svjetlošću čelo joj se činilo kao okean pod burom. Sva je kao plavetnilo mislila sam, toliko te osjećam da bih i iz svemira pravo prstom na tebe pokazala. Ne znam zašto, preplavila me tuga.

Okrenula sam se ka zidu i mislila o mački, gej patuljcima i trčećim kornjačama.

U sljedećem trenutku imam mnogo manje godina i ležim polubudna. Prilazi mi nepoznata djevojka i stavlja mi ruke preko očiju. P okušavam ih skloniti, ali sila koju primjenjujem u ovoj dimenziji ne postoji, stvarnost se igra sa mnom, pade mi na pamet, ali te ruke su tako mekane, počinjem ih maziti, i one svakim dodirom postaju opuštenije. I dalje ne znam šta se to ovdje događa. Ljubimo se i sve ima ukus trešnje, sve miriše na trešnje, ja izgovaram: vodi me u Japan, i budim se prije nego je uspjela da odgovori.

Tada, kad sam se probudila, prije mnogo godina, shvatila sam da želim da živim taj san. I evo me živim ga, budna i živa, ja sam ovdje ta koja je dotakla ćup.

Srećna sam, mislim, zašto ne mogu da odagnam ovu tugu? Ljubim nježnu ruku, šapućem: hoćeš sa mnom u Japan? Ona je sada ta koja sanja veliki lavirint trešanja, sve je lepršavo, mirisno i puno ljubavi. Samo sanjaj, Uspavana Glavo! Sjetih se mačke, kornjača i patuljaka i zaspah zagrljena.

Kad sam se probudila poljubila sam sanjivo čelo, ustala, hladno je, upalila sam peć.

To svi radimo. Obukla sam se i napravila kafu.

Izašla vanka u potrazi za još jednom katanom.

Ušla sam u prodavnicu i pitala: da li imate jednu mušku katanu? Prodavac me upitao: ”To nam za neku damu treba, hehe?”“Ne”, odgovorih, “imam kući jednog usamljenog muškarca.” “Onda moramo naći nekog dugog, zanimljivog mužjaka”, reče prodavac i nasmija se svojoj dosjetki za dužinu. Osmjehnuh se, “Da, moramo.”

Kasnije sam mislila: ne oživljavaju svi svoje snove. A onda panično pomislih da neki i ne sanjaju. Tuga me na tren preplavi još jednom. Šta da Vam pričam dalje? Kad mi je vruće ja otvorim prozore, skinem majicu i udišem miris trešnje. Kada mi je hladno, upalim peć, napišem Vam kako sam uspjela da ubjedim džinovsku mačku da radi ono što voli, kako slijepo vjerujem da su kornjače do sada stigle do druge strane šarenila, i sa uživanjem pogledah kako se one dvije stvari za ubijanje, sada, na mom zidu najviše vole. Obuze me sreća i arhimedovski, puna oduševljena, kriknuh: znam kako će nam se zvati pas!

35

OPTIMIST Događaji

O

dakle početi? Šta reći? Više od 30 godina karijere i 10 turneja. Madona je kraljica reinvencije i dalje joj dobro ide. Turneja koja prati njen poslednji album Rebel heart to i dokazuje!

Ako neku kupuje kartu za Madonin koncert s namjerom da sluša vrhunsko pjevanje dva sata, onda je mnogo naivan i glup. Ali za taj novac, dobiće vrhunski performans. Bez pretjerivanja.

Nedavno sam bio na njenom koncertu u Pragu sa nekim ko nije njen fan, niti poznavalac njene muzike (naravno, lomi kukom uz njene pjesme u diskoteci kao i uz bilo koju drugu komercijalnu stvar), ko zna kako Madona izgleda, ali ne i šta može da očekuje za cijenu karte u vrijednosti skoro trećine nezvanične plate u Srbiji.

Vremešnu kraljicu popa gledao sam i ranije uživo, ali Slobodan nije. Ja sam fan i moja glavna briga bila je da li će otpjevati i Who’s that girl?

Slobodanu da li će ožednjati tokom koncerta.

Ipak, nismo na koncertu u Kombank areni i nema frižidera sa pivom ili vodom na 10 metara od tebe.

Arena O2 u Pragu je velika. Velika je i Madona. Ali Arena ne može da primi publiku u punom kapacitetu, jer Madonina bina zauzima veliku površinu. Poslije 3 najprodavanije turneje u istoriji, logično je da žena tolickog rasta i tolikog ega, ne bi da propusti šansu da taj skor poveća. Ipak je to šou koji mora da joj učvrsti tron s kog druge ambiciozne pjevačice pokušavaju da je skinu.

- Je l’ ovo ista ona bina kao što smo gledali na Youtubeu?

- Jeste.

- Meni izgleda malo.

A bina – nekako jednostavna. Kolika god da je, vidjećemo sve. Stojimo na samom kraju piste kojom će se Madona šetati. Dvorana se puni i raste iščekivanje. I dok predgrupa, iliti opening act nastupa, svi su nekako ravnodušni.

I prilično nestrpljivi da vide ženu kojoj se štošta osporava zbog godina starosti. Ja čekam onaj

36

momenat kad se svijetla ugase i kad se salom prolomi vrisak. Poslije dva sata čekanja, konačno taj trenutak. Mrak, vriska, histerija, zvižduci, blicevi i svijetli ekrani mobilnih telefona, tenzija raste. Počinje.

Trominutni setting the mood video na video zidu širine koliko i cijela bina. Dok svi vrište i očekuju zvijezdu večeri, igrači poput ratnika izlaze na scenu da dočekaju kraljicu. I eto je konačno – spušta se s tavanice u kavezu od ratničkih kopalja. Iconic. Imala je i boljih izlazaka na scenu, ali Bitch, she’s Madonna. I već ne znaš gdje da gledaš, da li da se usredsrediš samo na nju, na igrače ili na cijelu sliku. Prođe prva pjesma, druga je već mjesecima hit – Bitch, I’m Madonna. Demonstrira japanske borilačke vještine sa sve lepezom u ruci. I mikrofonom, naravno.

Malo plajbek, malo stvarno provrišti. Slijedi treća pjesma. Treća je bila i na prvom albumu. Raskomotila se, uzima gitaru i praši Burning up, u heavy metal aranžmanu. Mi koji smo fanovi još od 80-ih, urlamo svaki stih uglas. Sloba ne, ali ne trepće.

A onda ne trepće više niko. U pratnji četiri (ne)časne sestre počinje ples uz šipku.

Bitch, get off my pole! Oprobano – Madona i provokacija vjerskim elementima. Dok ona stoji na igračici koja se u horizontalnom položaju vrti oko šipke, Holy water lagano prelazi u veliki Vogue. Od partera, preko tribina do galerija, svi nabrajaju: Greta Garbo, and Monroe, Deitrich and DiMaggio… Sa svakim imenom, na video zidu neki svetac iz najvećih slikarskih kompozicija renesanse i baroka. A onda Leonardova Tajna večera oživljava na sceni. Svi su tu, u Ma-

doninoj provokativnoj viziji. Isus je kratko ošišan i crne puti, veže joj ruke, poleže na sto tajne večere, širi noge i nestaje u njenom međunožju – Yeezus loves my pussy best. Mrak. U jebo te, kaže Slobodan.

Nižu se hitovi, Madona mijenja kostime. Oživljava auto radionicu iz Brilijantina. Ona je solo disko igrač uz Like a virgin, poput tinejdžera koji igra sam u sobi, matador iz spota Living for love, čarlston igračica, nakinđurena Latina. Nekad manje, nekad više, ali publika pjeva s njom. True blue u akustičnoj varijanti. Poslije toliko vremena ova pjesma zvuči emotivnije i iskrenije. I to ne na plejbek! I dok vrcka uz Deeper and deeper, Sloba je nešto promrmljao, ali nisam bio siguran da li sam dobro čuo…

Da se razumijemo, svi znamo i koliko je visoka i koliko Madona ima godina. Znamo i da se ne ponaša u skladu sa svojim godinama.

Ali to je čini Madonom. I reflektor koji je osvjetljava dok nastupa je takav da nećete primijetiti da ovdje pred vama nema fotošopa i da nije toliko besprekorna kao na coveru za album. Stvar je u njenoj energiji. Da li može da igra kao prije 25 godina na Blond ambition turneji? Stručnjaci kažu da toliko vježba da je spremna k’o američki marinci, ali verovatno ne bi izdržala toliku turneju. Zato se domišljato okružuje plesačima od kojih traži vanljudske napore i predanost. Ona s vremena na vrijeme, odigra nešto upečatljivo o čemu će pričati i zbog čega će se reći – wow! I publika zaista zanijemi. Bacaju joj igračke, zastave, majice, čak joj uručuju bukete cvijeća (k’o nekad Breni ili Dragani u Domu sindikata), ili pak bace ružu (ali da vas ne bi izblamirala pred punom salom, skinite trnje sa stabljike).

Madonna u Pragu

Rebel Heart tour piše: Ivan Kleut

Ljubav prema Madoni izražava se i porukama na transparentima. Jedan fan joj je poručio da je toliko voli da bi zbog nje “shave his ass”! Morala je da ga pita “well, did you? Did you save your ass, coz I shaved my legs for you?!” Od tog momenta “Did you shave your ass?” postaje lajtmotiv nastupa.

Prvi put za toliko godina karijere, Madona na scenu izvodi i nekog iz publike. U Americi su to bile i javne ličnosti poput Andersona Kupera, ali čast da bude unapologetic bitch u Pragu imao je mladi Grk. Ni njemu nije izostalo pitanje “Did you shave your ass?”, pa je kao nagradu dobio bananu punu vitamina, jer gospođa M ipak vodi računa o zdravom životu.

Madona voli glamur art decoa i kabare. I već je bio dio njenih koncerata, ali sada je imao novo ruho. Četvrti blok koncerta inspirisan je Velikim Getsbijem, Čikagom i Roksi Hart, i naravno Šećerom iz Neki to vole vruće. Zvuci čarlstona, rese, cilindri, smokinzi, perle i još perli…

Music, Candy shop, Material girl… sve je savršeno osmišljeno da ispriča priču o jednom vremenu.

I kao grand finale – Holiday! Neizostavna vesela pjesma koja na samom kraju treba da pošalje poruku svijetu da živimo u cirkusu, ali hajde bar da budemo srećni i da živimo svi kao jedno, kao braća i sestre. Dok publika u transu baca poslednje poglede na jednu od najvećih zvijezda planete, Madona se oprašta sa svima i odlazi sa scene. Kraj. Šou je gotov. Svi se pakuju i odlaze: publika kući, ona u hotel i na masažu.

Nisam čuo Who’s that girl?, ali jesam Like a prayer. Izlazeći iz praške arene, Sloba samo izgovara: Koja kraljica!

A onda mi je otkrio šta je onomad promrmljao tokom koncerta. Koliko je lijepa!

37

OPTIMIST Intervju

N

a ovogodišnjem, nedavno završenom Sajmu knjiga najveći hit bila je knjiga Zorane Jovanović, poznatije kao Zorannah „Life & Style“ u izdanju izdavačke kuće Vulkan. Ona je uspjela da u kratkom roku rasproda prvo izdanje svoje knjige, izazove veliku medijsku pažnju, ali i veliku pažnju poštovalaca njenog rada. Veći udarac intelektualnoj eliti koja jedva proda stotinak primjeraka svoje vrhunske književnosti nije mogao biti zadat. Krenule su uvrede i napadi na ovu mladu i uspješnu djevojku i modnu blogerku, što me je podsjetilo na uvrede i napade koje trpi LGBT populacija oko Parade ponosa. Želio sam da saznam kako se Zorannah osjeća u svojoj koži i kako se bori protiv hejtera.

Da li si očekivala ovoliki uspjeh tvoje prve knjige?

Svakako da se ne bih ni upustila u jedan takav projekat da nisam očekivala uspjeh. Naravno neke stvari ne mogu baš da se predvide, pa tako ni to da će se prvi tiraž rasprodati u roku od odmah, ali jako sam zadovoljna ovim što smo postigli moja izdavačka kuća i ja. Šta si željela da poručiš tvojom knjigom?

Kome je ona namijenjena?

Knjiga je pravi life style vodič. Ima od svega po malo. Željela sam da svaka djevojka koja kupi knjigu može da nađe pravi savjet za ono što prolazi u datom momentu, da se opuste i uživaju čitajući je.

Da li si očekivala da će hejteri tvog lika i djela baš toliko pobješnjeti na društvenim mrežama?

Ne razmišljam o takvim stvarima.

Kako na tebe utiče ta mržnja i negativni komentari? Kako se s tim boriš?

Niti ih čitam niti se obazirem na to. Mene zanimaju mišljenja ljudi koji me prate i vole. Smatram da sam sa svojih 25 godina poprilično uspješna, a bavim se poslom koji u našoj zemlji i nije toliko profitabilan. Tako da, haters gonna hate a ja živim svoj život i gledam svoje dvorište.

Vidjeli smo da tvoju publiku čine veoma mlade devojke, tinejdžerke. Reklo bi se,

38

idol mladih. Dokle vidiš tvoju odgovornost prema njima, jer veoma utičeš na njihovo odrastanje i vaspitanje?

Naravno, odgovornost je jako velika i trudim se da budem dobar uzor. Sa druge strane ja nisam njihov roditelj i nisam zadužena da ih vaspitavam. Kada budem imala svoje dijete vrlo rado ću to raditi, a do tada roditelji moraju da obavljaju svoj posao, a ja sam tu da im objasnim da svi mi imamo probleme, kako da lakše prebrode iste i da ih razonodim lijepim stvarima kao što su moda, šminka i kozmetika.

Koje su tvoja ambicije, šta dalje?

Ne volim mnogo da pričam o budućim projektima, jer sam jako sujevjerna. Planova ima dosta ali mislim da je sledeća na redu turneja po okolnim zemljama i potpisivanje knjige tamo. A od nove godine u nove radne pobjede.

Da li sebe smatraš književnicom?

Prva stvar ja sam diplomirani stilista, modni bloger i tvrdoglavi uporni bik. Sve svjetske modne blogerke i youtuberke su napisale knjigu, jako je lijepo prenijeti cio svoj digitalni posao u štampano izdanje. Moja knjiga je potpuno drugačije kategorije od velikih štiva i ne treba da se upoređuje sa njima. Da li neko pita Džejmija Olivera da li je on književnik dok izdaje knjige sa receptima?

U ovoj zemlji se mnogo miješaju babe i žabe.

ne ulazim, ne raspravljam o njoj i iskreno ne zanima me nešto pretjerano. Novine ne čitam, televizor ne uključujem, ne komentarišem ko nam vodi državu i da li to rade dobro, jer jednostavno nisam kompetentna. Tako da ne - ne pričam o tome i iskreno sumnjam da ću ikada. Često se kaže kako gej muškarci imaju smisla za modu, dok su lezbejke od iste operisane. Kakvo je tvoje mišljenje?

Ono sto sam primijetila je da ima mnogo više gej muškaraca za koje znamo da to jesu nego gej žena. Lično znam samo za par njih i u pravu ste, nisu baš nešto modno orijentisane. Ima jedna youtuberka koja je prije nekoliko mjeseci objavila da je lezbejka i nekako kao da je u tom momentu sve promijenila na sebi, ošišala se i počela je da se oblači potpuno drugačije. Ne znam zašto je to tako, ali gej muškarci su uglavnom obučeni bez greške.

Kako bi ti okarakterisala kako se oblače muškarci u Beogradu, a kako žene i kakav bi im savjet ponudila?

Uh tu ima svega. Imamo dobro obučene muškarce i žene, to stoji, u manjini su, ali mogu da Šta je tebi obilježilo 2015. godinu?

Veliki gubitak mog najvećeg oslonca u životu je se nađu. Džabe savjet ako neko ne želi da ga definitivno zasjenio mnogo toga. Ali naučila iskoristi, ko zna da se obuče zna, koga to ne zasam da na život gledam mnogo vedrijim očima nima ja mu ne mogu pomoći.

U današnje vrijeme smo opčinjeni breni ne dam nedaćama da me slome. Na knjizi sam dovima i poznatim dizajnerima. Koji je radila dobar dio godine, instagram mi je poratvoj omiljeni strani, a koji domaći modni stao za 200.000 pratilaca, posao mi se mnogo brend/dizajner i zašto? proširio i mislim da je ovo do sada sa poslovnog aspekta bila moja najbolja godina. Privatno Ovo se mijenja iz sezone u sezonu, nekada ti legne jedno nekad drugo. Trenutno sam luda za Saint đene đene, imala sam i bolje.

Laurent brendom i Šta je obilježilo Valentinom. Što se modnu 2015. domaćih dizajnera godinu? tiče tu su mi favoriti Ne znam da li se Life & Style Mihano Momosa i samo meni tako čini Milica Opačić. ali ja ove godine I za kraj, šta kao da sam samo o želiš da poruBalmainu i Olivieru čiš čitaocima i Rousteingu slušala i čitateljkama čitala.

Razgovarao: Predrag Azdejković Optimist maDa li te zanima gazina? politika i druBudite svoji i ne štveno-politislušajte šta šapuću čka dešavanja?

Smatram da o politici ne treba pričati ni sa po- ljudi oko vas. Bitno je da se vi osjećate dobro u rodicom ni prijateljima, a kamoli sa ljudima koje svojoj koži, da ste srećni, zadovoljni i ponosni na ne poznaješ. Svi imamo različito viđenje, različite sebe i svoje uspehe. To je ipak vaš život a ne tuđi. stavove i svađe su neminovne. Dakle u politiku

Zorannah

39

OPTIMIST Priča o...

R

ubi Rouz je model, glumica, DJ, novinarka MTV-a, televizijska voditeljka. Rođena je u Melburnu 1986. godine.

Njena majka Katia Langenheim, i sama umjetnica, odgajala je Rubi kao mlada samohrana majka i na taj način postala jedna od njenih najvećih uzora. Rubi je praunuka Aleksa Kembela poslednjeg preživjelog vojnika sa Galipolja. Kao dijete ona i njena majka su se često selile po ruralnim djelovima Australije sve dok se konačno nisu smjestili u rodnom Melburnu.

Kao klinka Rubi Rouz je bila ubijeđena da je dječak. Imala je pet-šest godina kada je svoje grudi vezivala zavojima, uprkos tome što nije imala šta da sakrije. Spavala je na stomaku da joj grudi ne bi porasle. Za ovo se molila i Bogu.

Sa dvanaest godina Rubi se autovala svojoj majci. Majka je mislila da je u pitanju šala ili faza kroz koje je Rubi u to vrijeme često prolazila i na šta je njena porodica bila navikla. Kada je pitaju koji bi savjet dala mladima u vezi sa autovanjem roditeljima i porodici Rubi kaže: „Mislim da je važno da budeš iskren prema sebi, ali svaka situacija je različita i teško mi je da dam neki savjet kada sam ja zapravo imala sreće.“ Kao tinejdžerka pokušala je da bude ženstvena. Svi su pričali kako je prelijepa tako da ju je njena majka usmjeravala ka modnoj karijeri. Jednog dana joj je svega toga bilo previše. Obrijala je glavu i svakome ko bi joj savjetovao kako bi trebalo da se ponaša govorila je da odjebe od nje. U školi su upravo tada počeli da je psihički i fizički maltretiraju. Pitali bi je da li je ona djevojčica koja pokušava da bude dječak, govorili da je odvratna... Kada bi im uzvratila na uvrede oni bi je izudarali uz riječi kako oni ne tuku djevojčice, ali ona i nije djevojčica.

Zbog ovoga je pokušala da se ubije. Jedan rođak ju je seksualno zlostavljao. Dijagnostifikovan joj je bipolarni poremećaj i sklonost ka kliničkoj depresiji.

Na kraju je ponovo počela da pušta

40

dugu kosu i da se ponaša ženstveno. Željela je da se probije na polju zabave, a nije više mogla da podnese prozivke. Zaklela se kako će jednog dana uraditi nešto veliko. I, kada se na kraju probila na sceni, mogla je konačno da odbaci svoju ženstvenost i bude ono što jeste.

Rubi za sebe kaže: „Ja sam veoma rodno fluidna i više se osjećam kao da se svakog jutra budim, nešto kao, rodno neutralna“. Koristi ženske zamjenice kada govori o sebi. Kada bi mogla da bira šta bi bila ona bi odabrala da bude dječak. Upoređujući tu svoju želju sa željama prijatelja koji prolaze kroz tranziciju promjene pola shvatila je da je zadovoljna da bude rodno neutralna. Ne osjeća da je rođena sa pogrešnim djelovima tijela. Kaže da se osjeća srećno i zadovoljno u svom sadašnjem tijelu, ali da ništa nije konačno i da ta osjećanja variraju.

Kada je imala šesnaest godina došla je kući sa pirsingom u jeziku. Majka joj je rekla kako može da uradi tetovažu, ako izvadi tu ga-

Rodno fluidna

Rubi Rouz piše: M. Aranđelović

dost iz usta. Sada Rubi ima oko šezdeset tetovaža i kaže kako ni sama ne zna koliko ih tačno ima. Među brojnim tetovažama nalaze se i bokserske rukavice i ime Lajonel. Ova tetovaža je urađena u znak sjećanja na njenog kuma Lajonela Rouza po kome je i dobila ime.

Lajonel je odrastao u ruralnom dijelu Australije u kome su bijeli doseljenici preuzimali zemlju, a domoroce poput njega zatvarali u kampove gdje je bilo malo mogućnosti da se nađe posao. Jedan od rijetkih načina da se dođe do para bio je boks. Lajonel je sa devetnaest godina postao svjetski šampion u boksu, australijska sportska zvijezda među čijim obožavaocima je bio i Elvis Prisli. Rubi kaže kako je u mladosti rijetko viđala svog kuma. Na jednom od rijetkih

susreta, ispričao joj je priču o tome kako je Elvis Prisli stavljao perike i oblačio suknje kako bi uživo gledao Lajonelove mečeve, a da ga publika ne prepozna.

Možda su baš lekcije iskusnog kuma pomogle Rubi da pobijedi u bokserskom meču organizovanom u dobrotvorne svrhe. Pored ovoga ona učestvuje u mnogim drugim humanitarnim akcijama.

Svake godine odlazi u Laos da volontira, zaštitnik je životinja, učestvuje u kampanjama za zaštitu mladih od zlostavljanja i za brigu o njihovom mentalnom zdravlju, slikala se gola za Maksim u PETA-inoj kampanji „Radije gola nego u krznu“ gdje je pokazala svoje tetovaže pod parolom „Ink, not Mink“ (Mink – krzno kanadske kune).

Rubi Rouz je bila u vezi sa nizom ljepotica tako da su je prozvali ženskim Leonardom Di Kaprijom. Trenutno je srećno vjerena sa britanskom modnom dizajnerkom Febe Dal unukom čuvenog Roalda Dala, pisca knjige Čarli i fabrika čokolade.

Glumila je drsku i podmuklu Stelu Karlin u trećoj sezoni serije Narandžasto je novo crno (Orange is the new black). Kada joj je menadžer, nakon epizode u kojoj smo mogli da je vidimo potpuno golu, rekao da je postala „viralna senzacija“ odgovorila mu je da joj to zvuči kao neka polna bolest.

Zbog svoje seksualne fluidnosti se našla na udaru nekih LGBT organizacija koje tvrde kako njen stav upućuje na to da je seksualnost stvar ličnog izbora, što je po njihovom sudu homofobično.

Rubi Rouz smatra da ljudi ne bi trebalo da cjepidlače u kritikama prema onima koji mogu ili ne mogu da se identifikuju kao kvir, rodno fluidni, trans, biseksualni i da im govore kako bi trebalo da žive. Dodaje kako bi LGBT zajednica trebalo da podrži stav da svi ljudi mogu slobodno da definišu svoju sopstvenu seksualnost.

Možda je ovaj svoj stav najbolje izrazila kada je, kao voditeljka MTV muzičkih nagrada, poželjela dobrodošlicu damama, gospodi i svima između.

41

OPTIMIST TV Serije

N

eka za to ovlašćeni i obučeni iz prekoatlantske udruge GLAAD na svakom novom primjeru treniraju strogoću po pitanju zastupljenosti, distribucije i načina prikazivanja LGBT likova u svijetu ondašnjih televizija, mi (srećom) to ne moramo, te ćemo stoga primijeniti nježniji pristup i brzo premotati da vidimo šta nam je to anglosaksonska televizijska jesen donijela i na tom planu.

Za početak dobra vijest – nastavljene su i svojim tokom teku serije sa potvrđenom LGBT-friendly orijentacijom, tako iz sedmice u sedmicu stižu nove epizode Modern Family, How to Get Away with Murder, Empire, Faking it, Kingdom... a po ovom pitanju uvijek se može računati i na Ryana Murphyja, u čijoj American Horror Story iz sezone u sezonu naprosto sve pršti od implicitno ili eksplicitno pozicioniranih queer ukrasa. I da, nova sezona gorepomenute Empire bogatija je za povremeno pojavljivanje oskarovke Marize Tomeji u ulozi drčne i neustrašive lezbijke koja svom kapitalu krči put i u svijetu hip-hop diskografije. A i dalje izvrsna komedija The Mindy Project (sada izmještena na sve prodorniji servis Hulu) u četvrtoj sezoni može da se pohvali i likom neizmjerno šarmantne bolničarke upadljive lezbijske „provenijencije“. Što se tiče novopridošlih, sezona se tek zahuktava, ključni naslovi obično bivaju sačuvani za središnji dio sezone, ali već sada ima dovoljno toga za barem pomenuti. Tako u još jednoj forenzičarskoj avanturi, seriji Rosewood, imamo lezbo-par – sestra glavnog junaka, nepogrešivog forenzičara koji zablista i kad svi drugi zataje (tumači ga Moris Čestnat), prpošna je lezbijka, a tu je i njena višegodišnja partnerka/saputnica. Nešto slično zatičemo i u sitkomu Grandfathered, u kome Džon Stejmos glumi nepopravljivog i pomalo ocvalog zavodnika koji u jednom danu saznaje da je i otac i deda; Stejmosova asistentkinja i uglavnom cinični glas razuma je autovana lezbijka. U ovom brzom pregledu a na ovom nivou priče ipak prednjači serija Quantico, kao ipak najgledanija i najpri-

42

mjećenija u okviru u ovom pasusu predstavljene trojke; priča ovog noviteta, inače, u neku ruku remiksa desničarsko-konspiracijski ostrašćene Otadžbine, tiče se misterije opasnog i po bezbjednost SAD pogubnog ubačenog elementa u redovima pitomaca Kvantika, škole za obuku budućih FBI jurišnika. Jedan od zapaženijih polaznika je bučni i nametljivi gej, sklon intrigama i ugrožavanju tuđih privatnosti.

Ipak, mimo pukog nabrajanja i cifara koje ukazuju na gledanost i vidljivost novih TV serijskih proizvoda, nezapaženije mjesto u ovom presjeku svakako pripada britanskoj (kanda, kako zasad stvari stoje, mini-) seriji London Spy. I prije nego što je pala prva klapa joj, ova serija je postala po par osnova zanimljiva ne samo za queer populaciju; naime, BBC je ovu seriju poručio i (pretpostavimo) domaćinski platio kreatoru Tomu Robu Smitu, autoru uspješnih romana Dijete 44, Farma..., nakon čega je izbio skandal na temu konflikta interesa, budući da je jedan od udarnih urednika u BBC-iju upravo dugogodišnji životni partner baš Toma Roba Smita.

Priča se dodatno zahuktala kada je obznanjeno da će glavna uloga pripasti Benu Višovu, tek nedavno samoautovanom glumcu, prepoznatljivom po nizu odličnih uloga u značajnim filmskim i televizijskim naslovima (recimo, u filmu Parfem, seriji Sat..., a Višou je i novi Q u serijalu o Džejmsu Bondu).

Važnije od svega upravo izloženog, Londonski špijun je (na dosadašnjem uzorku

mjereno) odličan televizijski serijski rad, što već sada opravdava dobar dio krupnih nadanja uloženih u to ostvarenje već na konto same faktografije, odnosno, same krštenice joj. Priča prati tridesetogodišnjaka, tajnog šijuna/operativca, deklarisanog homoseksualca koji doživi golemi šok kada ljubav njegovog života, enigmatični mlađani finansijski savjetnik, biva ubijen pod, malo je reći, sumnjivim okolnostima. Taj maničnim depresijama i autodestruktivnom ponašanju prilično sklon londonski špijun kreće da korak po korak raspetljava temeljno zamršeno klupko porodičnih, klasnih, bezbjedonosnih i inih misterija koje prate ovaj slučaj, koji bi, gle čuda, mnogi da u trenu gurnu pod onaj poslovični tepih. Već prva epizoda donosi podužu scenu gej-seksa, eksplicitnu koliko to ostrvski TV kanoni uopšte i dopuštaju, a posebno je zanimljiv krak priče koji se tiče mentora, dobrog duha koji bdi nad sudbinom Višouvljevog lika, u izvanrednom tumačenju uvek pouzdanog Džima Broudbenta, koji je znalački liku rezigniranog i ostarjelog homoseksualca, za vijeki vijekova izgnanog na samu marginu tog mačisti ustrojenog bezbjedono-

LGBT likovi u novoj tv sezoni

Vaše malo nama je sve piše: Zoran Janković snog svijeta, dodao jedinstvenu mješavinu fino nijansirane melanholije i tamnih valera bijesa koji samo što ne prokulja. A tu je (u važnoj ulozi i značajnoj minutaži) i Šarlot Rempling.

To bi bilo to za ovaj poznojesenji hitri osvrt, uz napomenu da uskoro stiže i par zanimljivih i po ovu temu značajnih naslova (superherojska DC Legends of Tomorrow, sitkom The Real O'Neals, te Angel From Hell, sa Džejn Linč), te možda već sada možemo da zatražimo urednički klimoglav za ponovni susret istim povodom već negdje sredinom zime ili početkom proljeća naredne godine.

43

OPTIMIST FIlm

B

rojni new age mudroseri utrošiše poslednjih nekoliko decenija da nam pojasne da svi mi, ma koliko neznatni i sitni civili bili, posjedujemo vlastitu legendu.

Dakle, legenda po glavi stanovnika. Nek im bude, ali takođe stoji da su neke legende naprosto veće (i živopisnije i sadržajnije) od drugih. E, upravo to čini samu osnovu filma Legenda Brajana Helgelanda, još jedno filmsko prepakivanje priče o zloglasnoj braći Krej.

Krenimo od lakih i očiglednih istina – premda je Helgelandova Legenda, posmatrana kao cjelina, sasvim zadovoljavajući i uspio film, teško da spora može biti da su Krejevi (The Krays) velikog Petera Medaka ipak superiorniji film, a uz to i vidljivo usredsređeniji na ionako samoizabranu temu. Helgelandu je srce očito na pravom mjestu, osim toga, ovo je njegova daleko najefektnija filmska režija, ali Medakov film i na reprizna (i u međuvremenu nahrupelim cinizmom potencijalno opterećena) gledanja ostavlja utisak odličnog filma koji je u isti mah i pokazni primjer kako se biografsku građu, iz u startu filmičnog gangsterskog retro miljea, treba prevesti u filmski medij.

Brajan Helgeland, višestruko nagrađivani scenarista (pao je tu i Oskar za maestralni Poverljivo iz El Eja Kerisa Hensona), u slučaju Legende u jednoj tački pronalazi i glavni oslonac i ključnu smetnju ovom svom rediteljskom pokušaju; naravno, riječ je o Tomu Hardiju, koji ovdje tumači uloge obojice braće Krej, počesto i u istom kadru. Naime, teško je i pomisliti da bi Legenda mogla i da postoji bez Toma Hardija, očito u naponu glumačke snage i na vrhuncu izvođačkog samopouzdanja, a ovdje pozicioniranog i na koti izvršnog producenta filma, ali se istovremeno da zaključiti da je Legenda, i mimo svih svojih neospornih kvaliteta, u dobroj mjeri i parada jednog poodmaklog glumačkog egzibicionizma.

Verzirani tvrde da je zapravo nemoguće tačno utvrditi šta je konkretno primarni zadatak filmskog reditelja, ali se mirnih duša barem možemo saglasiti da je jedan od prvenstvenih nužnosti zauzdavanje glumačke raspomamljenosti, u bijelom svijetu poznatoj i kao mega-acting. A Hardy upravo na prvom mjestu očitava baš to – prenaglašenu i očigledno nedovoljno sa strane kontrolisanu glumu veću od života samog. Ovo jeste osnova da se i Legenda bez mnogo premišljanja i relativizovanja izmjesti u domen vanity projekata (projekata izraslih iz taštine ključnih aktera i/ili kreativaca), a s druge strane mora se priznati i da je možda baš taj aspekt ono što Legendu izdvaja iz ipak preobilja filmova na gangsterske teme u okruženju britanskih ostrva (najposlije, u distribuciju je ovih dana krenuo i nižebudžetski britanski filmski diptih na potpuno istu temu naslovljen Uspon i pad braće Krej).

44

Hardyjevo preglumljavanje posebno je upadljivo u načinu (i vrlo bučnom maniru) kojim on tumači Ronija Kreja, za ove stranice ipak zanimljivijeg blizanca Kreja. Roni je tada, davnih šezdesetih bio samoautovani homoseksualac, a uz to i paranoidni šizofrenik i izrazito nasilna i impulsivna osoba nepojmljivo laka na pravom ali i na onom fiktivnom obaraču. Helgeland queer odrednicu, srećom, predstavlja kao datost, što jeste odraz scenarističke zrelosti i golemog iskustva u produkcijama sa vrha holivudske lestvice, te ta dimenzija Ronijeve ličnosti u startu biva srećno uklopljena u opštiju sliku ovog zbilja osobenog kriminalca. I premda iz filma izostaje iole grafičkiji prikaz muško-muškog ljubavnog čina, sa podosta kuraži se priča dotiče i te stavke – Legenda tako donosi i kraći ali upečatljiv i brižljivo orkestriran prikaz uvoda u tajne homo-orgije na kojima će se izmiješati politička vrhuška, dekadentna ostrvska aristokratija i sam talog britanskih kriminalaca najokorelijeg soja. A u prvom dijelu filma Roni Krej će prilično eksplicitnim vokabularom pred zblanutim američkim kofinasijerima združenog zločinačkog poduhvata obznaniti svoje polne i seksualne reference. Ovdje preciznosti radi mora biti istaknuti da se sve pomenuto odigrava u danima proskribovanih homoseksualnih odnosa, odnosno u eri koju će možda ponajprije obilježiti ucjene koje su pljuštale na račun neopreznih homoseksualaca (u tom smislu nikada nije zgoreg podsjetiti se briljantne Žrtve (Victim) reditelja Bejzila Dirdena iz baš davne 1961. godine).

Srećom po Legendu kao cjelinu, i ovaj aspekt priče i Hardyjeva glumačka i neobuzdana silovitost padaju na tle krajnje i efektno pojednostavljenog pristupa polaznoj priči; Helegland mudro priču Legende zasniva na tri nimalo složene osnove – na priču o dinamici odnosa blizanaca Krej, te odnosu Redžinalda Kreja i njegove nesrećne i ne baš stabilne supruge, te knjiški preciznog prikaza prilika i duha tog vremena, koje je, čini se, gotovo dragovoljno dopustilo uspon upravo takvoj braći Krej. S tim u vezi je i krajnji zaključak – LeNovi film o Braći Krej genda, uz sve ograde, jeste kvalitetan film vrijedan pažnje, koji u isti mah govori dovoljno toga (filmski) zanimljivog o odabranoj temi i koji podsjeća na značaj što osobenijeg doživljaja svijeta, mimo svih konvencija i društvePIše: Zoran Janković nih uslovljavanja, a na sve, za ovu godinu Legenda biva i udarni glavnotokovski naslov kada se povede riječ o queer motivima i queer likovima i njihovom predstavljanju i značaju po filmsku priču, bilo oni bazirani na stvarnim ličnostima i istinitim događajima ili, pak, ne.

Legende

45

OPTIMIST Film

G

odine 1994. bio sam izvršni producent za razvoj u ˝Amblin Entertainmentu˝. Tada nisam ni planirao da radim u filmskoj industriji i još manje da to bude iz nekog političkog razloga. Što bi se reklo, zakasnio sam na gej zabavu jer kada sam se konačno autovao 1983. na Univerzitetu ˝Kolumbija˝, etikete ˝gej˝ i ˝AIDS˝ su već dugo bile u istom košu.

Aleluja!

Kada smo napustili Njujork, moj partner Karl i ja smo se nastanili u distriktu Kastro u San Francisku gdje smo mogli da živimo otvoreno. Život u Kastru osamdesetih godina bio je oslobađajući. Mogli smo da se držimo za ruke napolju, mogli smo da se poljubimo u javnosti, nismo se nikome morali pravdati.

Doduše bila su to i izmrcvarena vremena . Bio sam član teniske gej lige u to vrijeme.

Lige koja je podrazumijevalo se, bila puna fizički obdarenih, prelijepih, mladih momaka, momaka koji bi iznenada nestajali iz naših vidokruga.

Kada bi neko od nas pitao gdje su ti ljudi odgovor bi bio: ˝Umrli su˝. I to se dešavalo brzinski.

U filmsku industriju sam ušao bez ikakvog razumijevanja za političku ishitrenost, iako sam bio aut i što se moje orijentacije tiče kao i moje veze sa Karlom. Počeo sam prvo kao advokatski pripravnik u agenciji za talente ˝International Creative Management˝. Vlasnik je bio fantastični momak, koji je bio potpuno otvoren za sve i prihvatao je sve, i koji je Karla nazivao mojim „prijateljem“. Iako smo se Karl i ja upoznali neki mjesec prije nego što sam započeo sa studiranjem na ˝Kolumbiji˝ i tada smo bili već pet godina zajedno, koja se druga riječ mogla upotrijebiti?

Sa te pozicije sam se pomjerio na poziciju pomoćnika agentu za scenariste. I tu sam bio srećne ruke pošto mi je gazdarica bila izvanredno prihvatljiva žena. Dok sam preko dana kucao i javljao se na telefon, noću bih pisao kritike knjiga i filmova po njihovoj vrijednosti i to za različite studije i produkcijske kuće. Jedna od tih kompanija bila je ˝Amblin Entertainment˝ i na moje pozitivno zaprepašćenje, direktorka

46

kompanije Keti Kenedi, ponudila mi je puno zaposlenje kao kritičara. A kako naravno nisam bio budala, prihvatio sam. ˝Amblin˝ je što se posla tiče bio raj na Zemlji. Svi ljudi, od Stivena Spilberga, preko Keti Kenedi, do samog recepcionera su bili dobri jedni prema drugima i zvali su se po imenu, svi.

Imali smo i šefa kuhinje kao i uvijek pristupačnu kuhinju za naše sopstvene potrebe. Potom sobu za projekcije sa sve uvijek punom mašinom za kokice i slatkiše. Moj prvi posao je i bio da sjedim u toj sobi, jedem kokice i gledam filmove sa nacističkom propagandom, a onda da pišem izvještaje o njima. Ono što sam ja tada radio bilo je prikupljanje materijala za film u razvoju ˝Šindlerova lista˝. Bilo je to i vrijeme ˝Parka iz doba Jure˝. ˝Amblin˝ se rasturao od posla. A bio je i strejt mjesto. Ja sam bio jedina osoba, muškog ili ženskog pola koja je bila autovani gej u cijeloj toj zgradi. Makar sam tako mislio.

Kako sam se, da tako kažem, peo uz ljestvicu, pokrivao sam poslove scenarija i distribucije u ˝Amblinu˝ tragajući za materijalima i piscima koji obećavaju. Čelnici na nekim bitnim mjestima su takođe na moju sreću bili uvijek otvoreni za sugestije koje su dolazile sa moje strane po bilo kom pitanju. Dok god je materijal

imao komercijalnu vrijednost, a pisac pravog taNa drugoj stranici scenarija, ako ne još lenta, bio sam ohrabrivan i imao slobodnog iz- i na prvoj, bila je predstavljena drag kraljica crne bora u tome da budem njihov predstavnik i moj puti, Noksima Džekson. Bio je to prvi pravi smiglas se smatrao tada veoma bitnim. jeh, i to jedan od mnogih dok se išlo kroz scenaU to vrijeme upoznao sam Daglasa rio. Pozvao sam Meri za manje od sata. Odlučio Kartera Binija, veoma talentovanog, mladog sam da scenario pošaljem dalje uz ljestvicu pisca, putem njegove agentkinje Meri Miger iz Stiven je te noći pročitao scenario i kompanije ˝William obožavao ga je. Ali Morris˝. Daglas mi mu je bila potrebna je pri našem upozpotvrda da će stvari navanju rekao ići kako treba. Nije nešto o scenariju ga brinula gej stvar na kojima je tada u filmu, želio je da radio, komediji o tri bude siguran da će drag kraljice koje film svima biti poputuju preko Amedjednako zanimljiv rike prerušene u kao i nama pa je žene, i ja sam već poslao scenario tada nestrpljivo svom ocenjivaču za čekao da on scenakomediju – Robinu rio završi. ˝Priscila˝ Vilijamsu. Konačna u to vreme još nije ocjena? Napraviti ni bila na filmskom film. Gospodin Viliradaru i ja do tada jams nas je sa žalonisam ni čuo priču šću obavijestio da kakvu mi je on nije u stanju da igra ispričao na svoj koglavnu ulogu Vide mičan način. Meri jer se plašio da je sam rekao da hoću previše maljav, ali scenario u rukama da će se pojaviti u onog momenta sporednoj ulozi. kada se isti bude Bilo je sada teško pojavio, što je i ona naći režisera jer su obećala da će se svi muški režiseri desiti. Konačno je i odbili da snimaju 20 godina filma došao taj dan kada film. Svi do jedsam od nje dobio noga. A onda se poziv da je scenario pojavila fantastična gotov i poslat na TV serija ˝Pomoranmoju adresu. I ja dže nisu jedino sam čekao. Čekao i voće˝ i ubrzo čekao… potom smo unajPiše: Mitch Kohn Sledećeg mili njihovog ženjutra sam čekao još skog režisera, malo a onda sam Biben Kidron. pozvao Meri koja nije imala pojma da scenario Ispostavilo se da je pronalazak glunije stigao do mene. Sledeći njen poziv došao je maca taj koji je išao lagano. Vesli Snajps je filmu sa vijestima da ljudi iz njene agencije ne žele da rekao ‘da’ istog momenta. Džon Leguizamo za pošalju scenario ˝Amblinu˝ govoreći joj da je ulogu Či Či Rodrigez je uskočio u tim. Mnogi luda i da ˝Amblin˝ sigurno neće kupiti scenario glumci su bili zainteresovani za ulogu Vide i o tri gej momka. mnogi su se odlučili da dođu na audiciju. Ali

To Wong Foo

47

>>

OPTIMIST Film niko od njih nije kliknuo onako kako je trebalo.

A onda je agent Patrika Svejzija insistirao na tome da ga vidimo, pa je Biben odletjela u Njujork da se upozna sa Patrikom. Svejzi je imao svoj tim šminkera koji ga je očas posla transformisao u ženu a onda je prošetao ulicama Njujorka da vidi može li da prođe kao žena. Svojom ljepotom i senzualnošću plesača imao je upravo to što je trebalo i dobio je ulogu.

Dok se sve ovo dešavalo sa filmom i dok se njegovo snimanje pripremalo u malom gradiću u državi Nebraska, stvari su se odvijale i u ˝Amblinu˝. Šuškalo se kako je Stiven pričao upravo o meni i to na lijep način, na sastanku, i da je rekao kako su gej osobe izgleda mnogo kreativnije jer koriste obije strane mozga. Stivenu nije smetalo to što sam gej, on je to slavio.

A onda su saradnici počeli da se autuju. I to je izgledalo kao kokanje kokica u mašini. Žena koja je imala fotografije Denisa Kvejda izlijepljene svuda po svojoj kancelariji i koja se javno hvalila šta bi mu radila samo da ima šansu – ispalo je da je lezbejka. Strejt osobu je bilo teško više naći. Iako su neki u stvari bili heteroseksualni. „To Wong Foo Thanks for Everything, Julie Newmar“ se pojavio u bioskopima i našao se na prvim mjestima svuda, septembra mjeseca 1995. I bio je daleko uspješniji i politički važniji nego što sam očekivao.

Uskoro je Keti Kenedi napustila ˝Amblin˝ i novi potpredsjednik je zauzeo njeno mjesto. Moj ugovor nije bio produžen pa sam se bacio na posao traženja novog radnog mjesta poput onog koje sam imao u ˝Amblinu˝. Ali odgovori koje sam dobijao bili su da meni odgovara više nezavisni nego studijski film. Ja sam uspio u tome da se napravi gej film koji je doživio veliki uspjeh i iako je Stiven bio ponosan da stane iza njega, drugi to nisu videjli u tom svijetlu.

Kao što sam iznenada promijenio mišljenje i poželio da radim na filmu, vratio sam se na svoju staru odluku da ipak ne želim, pa sam se jednom prilikom javio na novinski oglas za profesora engleskog jezika i to je ono čime se od tada bavim. Daleko je zahvalnije raditi sa talentovanom školskom djecom koja su voljna da izraze svoje misli i iznesu svoje priče. Sa studentima koji su daleko hrabriji nego što sam ja bio u njihovim godinama.

48

Sada je dvadeset godina od izlaska filma ˝To Wong Foo˝ i od tada se dosta toga izmijenilo. Karl koji je nekad bio moj ´prijatelj´ je sada moj suprug. Uzeli smo se 2008. iako u stvari smatramo pravim danom svog vjenčanja 27. oktobar 1983, dan kada smo se prvi put sreli. A sada i svi naši drugovi i kompanjoni iz LGBT populacije mogu da se vjenčaju gdje god u Americi da se nalaze. Drag kraljice su pomalo passé, reklo bi se. Transrodne osobe su danas u fokusu.

HIV virus nije nestao, ali se sa njim živi i isti više nije automatska osuda na smrt.

No sve ovo ne znači da je posao u stvari obavljen. Postoje još mnoge bitke koje treba povesti ali sada barem imamo podršku u strejt populaciji.

Kada se osvrnem na ˝To Wong Foo˝ ne vidim samo film. Već vidim korak ka tome šta je devedesetih godina prošlog vijeka značilo napraviti film o tri gej momka. Šta je značilo tada da iza kreiranja filma stane jedan veliki i bitni studio i da finansira sve to. Šta je značilo imati zvučno ime u filmskoj industriji da ga podrži od prvog dana bez toga da ga neko moljaka i ubjeđuje. Razmišljam o tome kako tada nisam shvatao šta je to sve značilo, a mislim da ni danas ne shvatam šta sve to znači.

OPTIMIST Zdravlje

J

edan od vodećih zdravstvenih problema u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju su kardiovaskularne bolesti. Učestalost kardiovaskularnih oboljenja u populaciji među svim oboljenjima iznosi 14 16 procenata, a u odnosu na ukupan broj stanovništva ove bolesti zahvataju čak 12-19 odsto populacije. Vodeći su uzrok prijevremene smrtnosti i invalidnosti.

Prateći dugo ishranu stanovništva kod nas i u svijetu, mnogi autori su utvrdili da su odstupanja od racionalne ishrane u snažnoj korelaciji sa kardiovaskularnom patologijom.

Zbog toga se nepravilna ishrana najčešće optužuje za pandemiju kardiovaskularnih oboljenja.

Nutritivni faktori rizika su: hiperkalorijska ishrana, visok unos masti životinjskog porijekla (visok unos zasićenih masnih kisjelina, a nedovoljan unos mononezasićenih i polinezasićenih masnih kisjelina OMEGA 3, OMEGA 6 i visok unos holesterola), visok unos prostih ugljenih hidrata (saharoze i skroba), disbalans u potrošnji proteina, nizak unos dijetalnih vlakana (iz voća, povrća i integralnih žitarica), deficit vitamina i minerala, preterano konzumiranje alkohola i kafe kao i preterani unos kuhinjske soli.

Posledice konstantnog visokog kalorijskog unosa u dnevnom obroku su u korelaciji sa gojaznošću, a time i rizikom od kardiovaskulanih bolesti. Tako, primjera radi, za naše stanovništvo je karakteristično korišćenje većih količina masti i ugljenih hidrata, a mali unos biljnih vlakana.

Prevencija kardiovaskularnih bolesti pravilnom ishranom

Nokaut Neprijateljima iz tanjira Piše: Dragana Miljković

49

Pored korišćenja raznih masnih namaza, masnoće se često pretjerano dodaju i prilikom pripreme hrane.

Posebno je značajan unos skrivenih masti, odnosno namirnica, koje sadrže veće količine masti, kao sto su punomasno mlijeko, tvrdi sirevi, suhomesnati proizvodi i lisnata tijesta. Masti iz hrane utiču na pojavu ateroskleroze i oboljenja srca najviše posredstvom porasta nivoa holesterola u krvi. Holesterol se nalazi u namirnicama životinjskog porijekla, dok ga biljke uopšte ne sadrže. Međutim, povećan unos zasićenih masnih kiselina, koje se nalaze u crvenom mesu, biljnim mastima, margarinima, punomasnom mlijeku, tvrdim sirevima, kajmaku, maslacu, mastima, raznim vrstama peciva dovodi do većeg porasta nivoa holesterola nego od samog unosa holesterola.

Po zdravlje srca su opasni i rafinisani ugljeni hidrati (konzumni beli šećer – saharoza, konditorski proizvodi, poslastičarski proizvodi, itd.), kao i skrobna hrana (polirani pirinač, krompir, testenine). Studije u zemljama Mediterana, Japana i Kine su pokazale da postoji korelacija između visokog unosa biljnih vlakana u hrani (25-30g na dan) i niske stope kardiovaskularnih bolesti. Namirnice bogate biljnim vlaknima su: mekinje, integralna žita i proizvodi, jezgrasto voće, sirovo povrće i voće.

Ishrana je važan segment praosnovne (primordijalne), primarne, sekundarne i tercijalne prevencije kardiovaskularnih bolesti. Primordialna prevencija ističe u prvi plan pravilan način ishrane, održavanje idealne tjelesne mase, upražnjavanje umjerene fizičke aktivnosti i dr.

Mjere primarne prevencije su usmjerene ka opštoj populaciji i populaciji sa visokim rizikom za kardiovaskularne bolesti. U fazi primarne prevencije od posebne važnosti je raditi na sprečavanju dejstva faktora rizika ili njihovoj eliminaciji, ako oni već postoje. Sastavni djelovi sekundarne i tercijalne prevencije obuhvataju primjenu odgovarajućeg dijetetskog režima, mijenjanjem stila života i mjerama zdravstvene zaštite da bi se spriječio dalji tok bolesti i komplikacije. Primjena dijetetskog režima i mijenjanje stila života se ogleda u primjeni pravilne ishrane, prestanku pušenja i sprovođenju redovnih fizičkih vežbi. U slučaju gojaznosti, prevencija podrazumijeva hipokalorijske dijete, uz redukciju ukupnih masnoća, zasićenih masnih kisjelina, holesterola i saharoze.

50

Kod povišenih masnoća ne postoji jedna ista dijetetska šema. U bolesnika sa izolovanim porastom triglicerida od najvećeg je značaja smanjenje unosa koncentrovanih ugljenih hidrata i zabrana alkohola, dok u izolovanoj hiperholesterolemiji je najznačajnije smanjenje unosa holesterola i ukupnog unosa masti i zasićenih masnih kiselina.

Postavlja se pitanje kada treba početi sa dijetetskom zaštitom od kardiovaskularnih bolesti? Ispitivanja su pokazala da postoji zavisnost između tjelesne mase novorođenčeta od tjelesne mase trudnice, tako da gojazne trudnice uglavnom rađaju krupniju djecu. Novorođenčad, koja imaju na rođenju više od 4,5 kg imaju veću šansu da budu gojazne osobe pošto se rađaju sa većim brojem masnih ćelija. Stoga su od najvećeg značaja dijetetske mjere u toku trudnoće, prve dvije godine života, u pubertetu i adolescenciji, period između 40. i 65. godine.

Dobra ishrana treba da bude u skladu sa mediteranskom piramidom ishrane, koja je zasnovana na ishrani zemalja Sredozemlja. Karakteristike ove ishrane su velika potrošnja voća, povrća, integralnog hleba, žita od cijelog zrna, orašastog voća, integralnog pirinča, mahunarki, hladno cijeđenog maslinovog ulja i morske ribe, a umjeren unos piletine, ćuretine, posnih sireva i drugih mliječnih proizvoda od obranog mlijeka. To je ishrana sa malo zasićenih, a mnogo nezasićenih masnoća i dijetnih vlakana. Obroci treba da budu raznovrsni sa puno povrća, voća, supa, salata, svježih začinskih biljaka, bijelog luka, limuna, a sa malo kuhinjske soli. Maslac i margarin treba da se zamijene hladno cijeđenim maslinovim uljem. Unos crvenih mesa treba da se smanji na jedan obrok nedjeljno. Pored odgovarajućeg izbora namirnica važan je način pripreme hrane - kuvanje na pari, kratko pirjanje, dinstanje i pečenje bez masnoće. Kuvana jela i salate se samo prelivaju hladno cijeđenim uljem.

Zbog ovakve ishrane stanovništvo mediteranskog podneblja ima mali procenat kardiovaskularnih oboljenja. Iskustvo pokazuje da individualno podešena mediteranska ishrana značajno utiče na smanjenje indeksa tjelesne mase, smanjenje gojaznosti, insulinsku rezistenciju, na nivo masnoća u krvi, poboljšava odnos LDL i HDL holesterola i reguliše krvni pritisak.

Time se, značajno doprinosi prevenciji kardiovaskularnih bolesti, prije svega, nastanku angine pektoris, infarkta miokarda, šloga ili gangrene.