Bog podzemlja

Ursula Poznanski • BOG PODZEMLJA

Ursula Poznanski

Bog podzemlja Prevela s njemaÄ?koga

Sabine Marić

Naslov izvornika Ursula Poznanski Erebos Copyright © 2010 Loewe Verlag GmbH, Bindlach Copyright © za hrvatsko izdanje Znanje d. o. o. 2014.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se koristiti bez dopuštenja vlasnika autorskih prava, osim u slučaju kritičkih osvrta i rasprava.

posvećeno Leonu

Uvijek počinje noću. Tada svoje planove hranim mrakom. Ako postoji nešto čime raspolažem u izobilju, onda je to mrak. On je tlo na kojemu će uspijevati sve što želim da raste.

Da mogu birati, uvijek bih dao prednost noći nad danom, i podrumu nad vrtom. Tek nakon zalaska sunca moji se iskrivljeni izmišljeni likovi usuđuju izaći iz svojih bunkera i udahnuti ledeni zrak. Čekaju da njihovim nakaznim tijelima darujem grotesknu ljepotu.

Mamac mora biti lijep kako bi plijen uočio kuku tek kad je duboko zarinuta u meso. Moj plijen. Gotovo ga želim zagrliti i ne poznajući ga. Na određeni način to ću i učiniti. Bit ćemo jedno, u mom duhu.

Ne moram tragati za mrakom, on je uvijek oko mene, izbacujem ga poput daha. On je poput isparavanja mog tijela. Uz to me izbjegavaju. To je dobro. Svi se šuljaju oko mene, šapćući, puni nelagode, prestrašeni. Misle da ih smrad drži podalje, ali ja znam da je to mrak.

1.

Već je deset minuta nakon tri, a još nema ni traga ni glasa Colinu.

Nickova košarkaška lopta odbila se o asfalt, ulovio ju je desnom, lijevom pa opet desnom rukom. Kratki tutanj odzvanja pri svakom dodiru s tlom. Trudio se zadržati ritam. Još dvadeset puta — ako Colin dotad ne dođe, Nick će sam otići na trening.

Pet, šest. Colinu nije bilo nalik ne pojaviti se bez objašnjenja.

Znao je koliko brzo se ispada iz tima trenera Betthanyja. Ni Colinov mobitel nije bio uključen, sigurno ga je opet zaboravio napuniti.

Deset, jedanaest. Ali zaboraviti i košarku, svoje frendove, svoj tim?

Osamnaest. Devetnaest. Dvadeset. Nema Colina. Nick je duboko uzdahnuo i gurnuo loptu pod ruku. Pa dobro, tako će danas većina koševa napokon biti njegova zasluga.

Trening je bio zbilja naporan, a Nick nakon dva sata obliven znojem. S bolovima u nogama odšepao je do tuša, stao pod vrući mlaz vode i zatvorio oči. Colin se nije pojavio i Betthany je očekivano podivljao. Sav svoj bijes iskalio je na Nicku kao da je on kriv što Colin nije došao.

Nick je razmazao šampon po glavi, oprao — po mišljenju trenera Betthanyja — predugu kosu i odmah nakon toga zavezao je u rep izlizanom gumicom. Posljednji je izašao iz sportske dvorane, kad se vani već spuštao mrak. Dok se pokretnim stubama vozio u podzemnu željeznicu, Nick je izvukao mobitel iz torbe i pritisnuo tipku za brzo biranje Colinovog broja. Nakon što je dva puta zazvonilo, uključio se mailbox. Nick je prekinuo poziv ne ostavivši poruku.

1

Ursula Poznanski

Mama je ležala na kauču, čitala jedan od onih stručnih časopisa za frizure i istovremeno gledala televiziju. »Danas imamo samo hot dog«, objasnila je čim je Nick zatvorio vrata za sobom. »Potpuno sam slomljena. Možeš li mi donijeti aspirin iz kuhinje?« Nick je ispustio sportsku torbu u kutu i ubacio Aspirin plus C u čašu s vodom. Hot dog, super. Umirao je od gladi. »Zar tata nije kod kuće?« »Ne, doći će kasnije. Kolega ima rođendan.« Nick je bez mnogo nade skenirao frižider u potrazi za nečim zanimljivijim od hrenovki — ostacima pizze od jučer, primjerice — ali nije imao sreće. »Što kažeš na ono sa Samom Lawrenceom?« viknula je mama iz dnevnog boravka. »Ludilo, zar ne?« Sam Lawrence? Ime mu je zvučalo poznato, ali nije mogao povezati lice s njim. Kad je bio umoran kao danas, šifrirane vijesti njegove majke itekako su mu išle na živce. Servirao joj je željeni koktel protiv glavobolje i pomislio da bi i sebi mogao ubaciti jednu tabletu. »Jeste li bili tamo kad su došli po njega? Gđa Gillinger danas mi je sve ispričala dok sam joj bojila pramenove. Radi u istoj tvrtci kao Samova majka.« »Podsjeti me: Sam Lawrence ide u moju školu?« Mama ga je promatrala negodujući. »Naravno! Samo dva razreda niže. Suspendirali su ga s nastave. Zar nisi primijetio cijelu zbrku?« Ne, Nick je nije primijetio, ali majka ga je rado i iscrpno upućivala u situaciju. »Pronašli su oružje u njegovom ormariću! Oružje! Navodno je bila riječ o pištolju i dva noža skakavca. Odakle petnaestogodišnjaku pištolj? Možeš li mi to objasniti?« »Ne«, odgovorio je Nick iskreno. Njemu je cijeli skandal, kako ga je nazvala njegova mama, promaknuo. Pomislio je na učenike u američkim školama koje uhvati amok i nehotično se stresao. Zar kod njih zbilja postoje takvi bolesni tipovi? Rado bi bio nazvao Colina, on je možda znao više o tome, ali ta lijenčina Colin nije se javljao.

2

BOG PODZEMLJA

Možda je i bolje tako, vjerojatno je mama opet pretjerivala i taj Sam Lawrence imao je samo pištolj na vodu i džepni nožić. »Strašno je što sve može poći po zlu dok djeca odrastaju«, nastavila je majka i pogledala ga očima koje govore: Moje janješce, moj maleni, moje djetešce, ti takvo što ne bi napravio?

Nick je baš zbog tog izraza lica uvijek iznova razmišljao o tome kako bi se možda ipak trebao preseliti k bratu. »Jesi li jučer bio bolestan? Betthany je pošizio!« »Ne. Sve okej.« Colinove crvene oči buljile su u zid školskog hodnika kraj Nickove glave. »Sigurno? Izgledaš usrano.« »Sigurno. Samo sinoć nisam mnogo spavao.« Colinov pogled nakratko je okrznuo Nickovo lice i zatim se opet ustrajno zalijepio za zid. Nick je potisnuo dahtanje. Premalo sna Colinu nikad nije predstavljalo problem. »Jesi bio negdje?« Colin je odmahnuo glavom, a njegove rasta kovrče ljuljale su se amo-tamo. »Dobro. Ali ako je riječ o tvom tati, koji opet…« »Ne radi se o mom tati, okej?« Colin se provukao kraj Nicka i ušao u učionicu — ali nije sjeo na svoje mjesto, nego se polako odvukao do Dana i Alexa koji su, posve udubljeni u razgovor, stajali pokraj prozora.

Dan i Alex? Nick je nepovjerljivo žmirkao. Njih dvojica bila su tako ne cool da ih je Colin uvijek zvao »tetkice«. Tetkica broj jedan (Dan) ispao je prenizak i činilo se da se trudi to nadoknaditi onom svojom posebno debelom stražnjicom koju je rado češao. Čim bi se netko obratio tetkici broj dva (Alexu), boja lica bi mu se u gotovo rekordnoj brzini promijenila od bijele, kao u nekoga tko nikad ne izlazi, do crvene boje znaka stop. Svaki put.

Je li se Colin kod njih dvojice namjeravao prijaviti kao tetkica broj tri? »Ne kužim«, promrmljao je Nick.

3

Ursula Poznanski

»Razgovaraš sam sa sobom?« Jamie se pojavio iza njega, lupio ga rukom po ramenu i odbacio otrcanu torbu koja je klizeći završila na drugoj strani učionice. Nacerio se Nicku i pritom otkrio red najkrivljih zubi koje se moglo naći u školi. »Razgovarati sam sa sobom je loš znak. Jedan od prvih simptoma shizofrenije. Već čuješ i glasove?« »Gluposti.« Nick je prijateljski gurnuo Jamieja. »Ali Colin se pobratimljuje s tetkicama.« Pogledao je još jednom u njihovom smjeru i ustuknuo. Stani.

Nije u tijeku bilo bratimljenje, nego podjarmljivanje. Colin je nabacio dosad nikad viđeni izraz lica kao da preklinje. Nick se nehotično približio nekoliko koraka. »… Ne razumijem u čemu je problem ako mi daš nekoliko upu­ ta«, čuo je svog prijatelja kako govori. »Ne mogu. Ne pretvaraj se, znaš i sâm«, odgovorio je Dan i prekrižio ruke na visećem trbuhu. Na kravati njegove školske uniforme bio je zalijepljen ostatak žumanjka od doručka. »Daj — ništa strašno. Neću te cinkati.« Dok je Alex nepovjerljivo gledao Dana, na licu mu se jasno ocrtavalo veselje zbog onog što se zbivalo. »Zaboravi. Inače si pravi hvalisavac. Sâm se pobrini kako ćeš se izvući.« »Barem…« »Ne! Začepi već jednom, Colin!« Sad. Colin će sad zgrabiti Dana za ramena pa će ovaj odjedriti na drugi dio učionice. Sad. Ali Colin je samo spustio glavu i gledao u vrhove svojih cipela.

Nešto je tu trulo. Nick se odvukao u smjeru prozora i pridružio se trojcu. »Pa, što ima kod vas?« »Trebaš nešto?« upitao je Dan napadački.

Nick je prvo pogledao njega pa drugu dvojicu. »Ne od tebe«, odgovorio je. »Samo od Colina.« 4

BOG PODZEMLJA

»Jesi slijep? Razgovaramo.« Sad je Nick ipak ostao bez zraka. Kako taj razgovara s njim? »Stvarno, Dan?« rekao je sporo. »O čemu bio on mogao razgovarati s tobom? O uzorcima za heklanje?« Colin ga je naglo pogledao crnim očima, ali nije rekao ni riječ.

Da mu koža nije tako tamna, Nick bi se zakleo da je pocrvenio.

Nemoguće! Je li Colin nešto skrivio i Dan zna za to? Je li ga ucjenjivao? »Colin«, rekao je Nick glasno, »Jamie i ja se nakon škole nalazimo s nekoliko ljudi kod Camden Locka. Jesi li za?« Potrajalo je dok je Colin odgovorio. »Ne znam još«, rekao je gledajući s naporom kroz prozor. »Radije nemojte računati na mene.« Dan i Alex razmijenili su značajan pogled od kojega je Nicka zabolio želudac. »O čemu je uopće riječ?« Uhvatio je prijatelja za rame. »Colin?

Hej, što se događa?« Upravo je Dan, smiješna knedla, skinuo Nicku ruku s Colinova ramena. »Ništa što bi se tebe ticalo. Ništa u što se ti razumiješ.« Linija metroa Northern Line u pola je šest bila puna do posljednjeg stajaćeg mjesta. Nick i Jamie, na putu u kino, stajali su stisnuti među umornim znojnim ljudima. Barem je Nick stršao nad masom i udisao nepotrošeni zrak, dok je Jamie bio uglavljen između jednog u odijelu i matrone s velikim sisama. »Kažem ti, tu nešto nije u redu«, ustrajao je Nick. »Dan se prema Colinu ponašao kao prema potrčku. A prema meni kao da sam dijete. Sljedeći put…« Nick se zaustavio. Što će učiniti sljedeći put?

Odvaliti Dana po nosu? »Sljedeći put ću mu pokazati kako stvari stoje«, završio je rečenicu.

Jamie je slegnuo ramenom jer nije ni bilo prostora za više. »Mislim da si se ufurao u nešto što ne postoji«, rekao je ravnodušno. »Možda se Colin nada da će mu Dan pomoći oko španjolskog. On mnogima daje instrukcije.« 5

Ursula Poznanski

»Ne. Nisu govorili o tome. Trebao si ih čuti!« »Onda smišlja neku nepodopštinu.« Jamiejev cerek rastezao se sve do kutnjaka. »On ih zeza, razumiješ? Kao onaj put kad je uvjeravao Alexa da se sviđa Michelle. Tjednima smo se zabavljali!« Nick se nasmijao preko volje. Colin je bio tako uvjerljiv da je Alex doslovno počeo pratiti stidljivu Michelle. Naravno da je cijela stvar bila razotkrivena i Alex je nekoliko dana mijenjao boje. Uvijek je bio crven kao rak. »To se dogodilo prije dvije godine. Tad smo tek trebali navršiti četrnaest godina«, rekao je Nick. »Ono je bilo dječje glupiranje.« Vrata vagona su se klizeći otvorila, nekoliko ljudi je izašlo, a nerazmjerno ih se mnogo uguralo među masu. Mlada žena s visokim potpeticama stala je punom težinom Nicku na stopalo pa je bol sljedećih nekoliko minuta odagnala misli s Colinovog neobičnog po­našanja.

Tek kasnije kad su sjedili u mraku kinodvorane i reklamni su se spotovi izmjenjivali na golemom platnu, Nick je opet pred očima imao sliku Nicka pokraj dvojice frikova. Alexov revni blistajući pogled, Danov nadmoćni cerek. Colinova zbunjenost.

Nije bila riječ o instrukcijama, ni u ludilu.

Colin se cijeli vikend nije ni pojavljivao ni javljao, a u ponedjeljak je razmijenio samo nekoliko nužnih riječi s Nickom, uvijek spreman za bijeg. Nick je tijekom jednog malog odmora vidio kako nešto daje Jeromeu. Nešto tanko od sjajne plastike. Jerome je djelovao blago zainteresirano, dok ga je Colin uvjeravao, uzbuđeno gestikulirao i zatim odmaglio. »Hej, Jerome.« Nick mu je prišao naglašeno dobro raspoložen. »Reci, što ti je Colin upravo dao?« Slijeganje ramenima. »Ništa posebno.« »Daj, pokaži.« Na trenutak se činilo da će Jerome posegnuti u džep jakne prije negoli se predomislio. »Zašto te to zanima?« »Samo tako. Iz puke radoznalosti.« 6

BOG PODZEMLJA

»Nije važno. I, zapravo, pitaj Colina.« Na to se Jerome okrenuo i pridružio grupici koja je upravo raspravljala o aktualnim nogometnim rezultatima.

Nick je izvukao knjige iz engleskog iz ormarića i odgegao se do učionice gdje bi njegov pogled uvijek prvo zastao na Emily. Crtala je usredotočeno i pognute glave. Tamna kosa padala joj je sve do papira.

Naglo se odvojio od prizora i krenuo prema Colinovom pultu — no tamo je na prijestolju sjedila tetkica Alex. On i Colin su šapćući nešto šurovali. »Koga briga«, promrmljao je Nick tmurno.

Colin sljedeći dan nije došao u školu. »Može biti svašta. Hej, inače sam uvijek ja onaj sumnjičavi!« Jamie je, kao da to želi potvrditi, snažno zalupio vratima ormarića. »Jesi li pomislio da se Colin možda zatreskao? Većina tad izvodi ludorije.« Jamie je zakolutao očima. »U Gloriju, na primjer, tko zna? Ili u Brynne. Ne, ona gine samo za tobom, Nick, stari ženskaru.« Nick ga je slušao samo jednim uhom jer su malo dalje u hodniku ispred zahoda stajala dva dečka iz sedmog razreda, Dennis i… još jedan. Nick se ni pod koju cijenu nije mogao sjetiti njegova imena.

Dennis je u svakom slučaju uzbuđeno nagovarao onog drugog dok mu je nešto držao pod nosom: tanak kvadratni paketić. Nicku se taj prizor činio jako poznatim. Drugi se nacerio i naglašeno neupadljivo ubacio predmet u džep.

»Možda se Colin zatelebao u slatku Emily Carver«, nastavio je Jamie živahno nagađati. »Na njoj će polomiti zube, nije ni čudo što je tako raspoložen. Ili u ljubimicu svih nas: Helen!« Jamie je snažno pljusnuo po stražnjici punašnu djevojku koja se htjela provući u učionicu pokraj njega.

Helen se okrenula i zadala mu udarac od kojeg je odletio do polovine hodnika. »Prste k sebi, šupčino«, prosiktala je.

Jamie se nakon prvotnog šoka opet brzo sabrao. »Naravno. Iako mi to stvarno teško pada kad te gledam. Lud sam za prištićima i masnim naslagama!« 7

Ursula Poznanski

»Pusti je na miru«, rekao je Nick. Jamie je bio zabezeknut. »Što je s tobom? Jesi li u postao član Greenpeacea? Spasite morževe i slično?« Nick nije odgovorio. Jamiejeve šale na Helenin račun uvijek su kod njega izazivale osjećaj da netko napada kanistre benzina raketama.

Na televiziji su bili Simpsoni. Nick je u trenirci sjedio na kauču i žlicom jeo mlake ravijole iz konzerve. Mama nije bila ondje. Zacijelo je bila u žurbi i opet se neuredno spakirala jer je polovina njezine »kutije za alat« bila razbacana po podu u dnevnom boravku. Nick je na ulasku stao na vikler i skoro cijelom dužinom pao na nos. Kaosmama.

Tata je hrkao u spavaćoj sobi i na vrata objesio znak MOLIM, NE SMETATI — PRIKUPLJAM REZERVU. Konzerva ravijola bila je prazna, a Homer se upravo zabio autom u stablo. Nick je zijevnuo. Gledao je tu epizodu, a ionako je ubrzo morao krenuti na trening. Bez velikog oduševljenja spakirao je stvari.

Možda će se danas Colin ipak pojaviti nakon što je propustio zadnji trening. Ne može naškoditi da ga nazove i podsjeti da dođe. Nick je pokušao tri puta, ali uključivao se mailbox koji je Colin, kao što je bilo poznato, preslušavao svake prijestupne. »Onaj tko igru ne shvaća ozbiljno nema što tražiti u momčadi!« Betthanyjeva rika bez muke je ispunila sportsku dvoranu. Članovi vidljivo desetkovanog tima zbunjeno su zurili u svoje tenisice. Bet­ thany je vikao na pogrešne, jer oni su se ipak pojavili na treningu.

Ali bilo ih je osam umjesto sedamnaest. S osam igrača ne može se napraviti dvije momčadi, a na izmjenu igrača nije se moglo ni pomisliti. Colin, naravno, nije došao, a nije bilo ni Jeromea. Čudno. »Što je sa svim tim gubitnicima? Jesu li svi bolesni? Hara li tre­ nutačno u okolici akutno odumiranje mozgova?« Betthany će uskoro izgubiti glas, nadao se Nick. »Ako će on sad uvijek biti tako loše volje, sljedeći put i ja ću ostati kod kuće«, promrmljao je i za nagradu morao napraviti dvadeset i pet sklekova.

8

BOG PODZEMLJA

Nick je na putu kući još dva puta nazvao Colina, ali bezuspješno. Kvragu.

Zašto je, ustvari, bio tako nemiran? Samo zato što se Colin ponašao tako glupo? Ne, utvrdio je nakon kratkog razmišljanja. Glupo ponašanje bilo bi okej. Ali činilo se da je Colin iz dana u dan potpuno izbacio Nicka iz svog života. Trebao bi mu barem objasniti zašto.

Stigavši kući, otišao je u svoju sobu i bacio se u rasklimani stolac za pisaćim stolom. Uključio je kompjutor i otvorio e-mail.

Od: Nick Dunmore <nick1803@aon.co.uk> Za: Colin Harris <colin.harris@hotmail.com> Predmet: Sve okej kod tebe?

Hej, stari! Jesi bolestan ili nešto nije u redu? Jesam li te uvrijedio? Ako jesam, nije bilo namjerno.

I, reci, što se događa s tobom i Danom? Tip je stvarno čudan, slagali smo se oko toga…

Hoćeš li sutra opet biti u školi? Ako imaš problema, popričajmo o njima.

Pozz, Nick Pritisnuo je send, otvorio browser i otišao na chat svog košarkaškog tima. Ali nije bilo nikoga pa je odsurfao do deviantart. K Emily.

Možda je na web stavila novu mangu ili pjesmu. Bila je nevjerojatno darovita.

Danas je otkrio dvije nove skice koje je snimio na disk i kratak unos na blogu. Oklijevao je prije čitanja. Svaki put morao je svladati nevidljivu prepreku jer je znao da ovo nije bilo namijenjeno njemu.

Emily se trudila ostati anonimna, ali imala je brbljave prijateljice.

Odbacio je tu misao. Ovdje, na ovoj stranici bio joj je blizu. Kao da je dodiruje u mraku.

Emily je na svom blogu pisala da joj je glava prazna. Željela je otići na selo, daleko od golemog Moloha, Londona. Nicku su te riječi bile poput uboda nožem. Bilo je nezamislivo da Emily nestane iz grada i njegova života. Pročitao je tekst tri puta prije negoli je zatvorio stranicu.

9

Ursula Poznanski

Još jednom provjeriti e-mail. Ništa od Colina. Ni novi tweet, već danima. Nick je glasno izdahnuo, udario mišem po stolu jače nego obično i isključio komp.

Kemija je bila kazna sudbine. Nick je sve očajniji visio nad knjigom i pokušavao shvatiti zadatak koji mu je gđa Ganter zadala za sat. Kad bi trojka barem bila dovoljna za kraj godine. Ali bilo što ispod četvorke uopće nije dolazilo u obzir, trebao je, ustvari, dobiti peticu. Medicinski fakulteti nisu primali propalice iz kemije.

Podignuo je pogled. Emily je sjedila ispred njega, njezin tamni rep padao joj je niz leđa. Nije imala ona uska vilinska leđa, nego prava plivačka. Kao i noge, koje su bile duge, žilave i… Zatresao je glavom kao da želi vratiti misli na pravo mjesto. Prokletstvo. Koliko mola je ono bilo 19 grama CH4?

Zvono je prebrzo označilo kraj sata. Nick je bio jedan od posljednjih koji su predali test, uvjeren da gđa Ganter neće biti oduševljena. Emily je već bila otišla; Nick ju je automatski tražio pogledom i otkrio je samo nekoliko metara niže na hodniku. Razgovarala je s Rashidom čiji je golemi nos na zid bacao sjenu nalik kljunu. Nick se odgegao nekoliko koraka bliže i pretvarao se da traži nešto u mapi. »Ne smiješ nikome reći, razumiješ?« Rashid je pružao nešto Emily, tanak paketić umotan u novinski papir. Kvadratnog oblika, opet. »To je važno. Oduševit ćeš se, stvarno je genijalno.« Nevjerica u Emilynim očima govorila je sve. »Nemam vremena za takve ludorije.« Nick je ostao stajati sa strane i zadubljeno proučavao ploču šahovskog kluba. »Nemaš vremena, koja glupost. Isprobaj! Evo ti.« Pogled sa strane otkrio je Nicku da je Rashid pružao Emily svoj novinski paketić, no ona ga nije uzela. Odmaknula se korak, odmahnula glavom i otišla. »Pokloni to nekom drugom!« viknula je Rashidu preko ramena.

Da, pokloni to meni, pomislio je Nick. Što se događa? Zašto nitko nije govorio o paketićima koji su kružili? I zašto, dovraga, on još nije dobio svoj paketić? Ta, inače je uvijek bio u tijeku!

10

BOG PODZEMLJA

Nick je promatrao Rashida koji je skrio paketić u džepu jakne i teškim koracima nastavio niz hodnik. Krenuo je prema Brynne koja se upravo pozdravljala s prijateljicom, obratio joj se, izvukao paketić iz džepa… »U koga buljiš tako zamišljeno?« Nečija ruka snažno ga je uda­rila po ramenu. Jamie. »Kako je bilo na groznom satu kemije?« »Grozno«, promrmljao je Nick. »Što si očekivao?« »Želio sam čuti iz prve ruke.« Nekoliko učenika zaustavilo se nasred hodnika i zaklanjalo po­gled na Brynne i Rashida; Nick im se približio, ali transakcija je već bila obavljena. Rashid je odmaglio onim svojim tipično teškim koracima, a i Brynne je nestala iza ugla. »Sranje«, prosiktao je Nick. »Što je?« »Ah, nešto se događa. Nedavno je Colin dao nešto Jeromeu, ponašali su se tako tajanstveno. Rashid je to upravo pokušavao uručiti Emily koja ga je odbila pa je nagovorio Brynne.« Prošao je rukom kroz zavezanu kosu. »Ostatak mi je promaknuo. Baš bih želio znati o čemu se radi.« »CD-ovima«, rekao je Jamie trijezno. »Nekim ilegalnim kopijama, pretpostavljam. Danas sam već dva puta vidio kako je netko nekoga odvukao u kut i nagovorio ga da uzme CD. Svejedno je, zar ne?« CD-ovi. To bi odgovaralo veličini Rashidova paketića. Ilegalna kopija koja ide iz ruke u ruku, možda glazba koja je na indeksu. Onda nije ni čudo što Emily nije bila zainteresirana. Da, to je moguće. Ta misao donekle je ublažila Nickovu radoznalost, ali… ako je bila riječ samo o CD-u, zašto nitko nije pričao o tome? Posljednji put kad je kružio zabranjen film, bio je tema dana. Onaj koji ga je bio pogledao prepuštao se razuzdanim opisima dok su drugi slušali pucajući od zavisti.

A sad? Kao da se igraju gluhog telefona, kao da kruži tajna lozinka. Oni upućeni u tajnu su šutjeli, šaptali, grupirali se.

Nick je zamišljeno krenuo prema učionici engleskog. Sat je pro­ tekao u dosadi, Nick se prepustio mislima i tek nakon dvadeset minuta uočio da danas nije bio odsutan samo Colin, nego i Jerome.

11

Ursula Poznanski

Topla jesenska svjetlost padala je na Nickov pisaći stol i zlatnom bojom prekrila kaos od knjiga, bilježnica i zgužvanih radnih listova.

Esej na engleskom nad kojim je Nick snatrio već pola sata sastojao se tek od tri rečenice, dok su rubovi već bili puni kružića, munja i valovitih crta. Sranje, jednostavno se nije mogao usredotočiti, misli su mu uvijek bježale u pogrešnom smjeru. Čuo je kako mama u kuhinji buči i mijenja postaje na radiju.

Whitney Houston pjevala je I will always love you — čime je to zapravo zaslužio?

Snažno je bacio olovku na stol, poskočio i zalupio vrata. Ovako više ne ide, jednostavno nije mogao izbaciti CD iz glave. Zašto još nema primjerak? I zašto mu nitko ne govori ništa o tome? Opet je pokušao dobiti Colina, ali on se — kojeg li iznenađenja! — nije javio.

Nick mu je ostavio nekoliko grubih riječi na mailboxu, skrolao do Jeromeovog broja i pritisnuo tipku zovi. Zvonilo je jedanput, dva puta, tri puta — nakon toga veza se prekinula.

Kvragu. Nick je duboko udahnuo. Ovo je stvarno smiješno. Pri­ premio se za zamah kojim je htio zavitlati mobitel u ruksak, no iznenada je zastao. Jedna zamisao golicala ga je poput perca. Imao je i Emilyn broj.

Prije negoli se sjetio previše razloga zašto to ne bi trebao učiniti, već je nazvao. Opet mu je zvonilo uz uho, jedanput, dva puta… »Halo?« »Emily? E, ja sam, Nick. Htio sam te samo nešto pitati… Ono danas… u školi…« Stisnuo je oči, počeo disati. »Test iz kemije?« »Ne. Eee… Slučajno sam vidio da ti je Rashid htio nešto dati.

Možeš li mi reći što je to bilo?« Emily nije odgovorila nekoliko sekundi. »Zašto?« »Pa, zato što… Nekoliko ljudi se u posljednje vrijeme čudno ponaša. Jako mnogo njih je odsutno iz škole, jesi li primijetila?« Napokon je uspio izgovoriti cijele rečenice. »Mislim da to ima veze s tim što kruži. Zato… Razumiješ. Volio bih znati o čemu se radi.« »Ne znam ni ja.« 12

BOG PODZEMLJA

»Zar ti Rashid nije rekao ništa o tome?« »Ne, ispitivao me, želio znati stvari o mojoj obitelji koje ga se uopće ne tiču. Imam li mnogo slobode, i tako.« Nasmijala se kratko i neveselo. »Imam li vlastiti kompjutor.« »Aha.« Nick se uzaludno trudio otkriti nešto iz tih informacija. »Je li ti rekao zašto bi ti trebao kompjutor?« »Ne. Samo je rekao da će mi dati nešto posve jedinstveno, bolje od svega što sam ikad dobila, i da to pogledam sama.« Po Emilynom tonu glasa bilo je jasno što misli o tome. »Bio je prilično užurban i nametljiv. Ali to si i sam vidio.« Posljednja rečenica zvučala je zajedljivo. Nick je osjetio kako crveni. »Jesam«, rekao je. Uslijedila je stanka. »Što ti misliš, što je to?« upitala je Emily naposljetku. »Nemam pojma. Pitat ću Colina kad se opet pojavi u školi. Ili… Mislim, možda ti imaš bolju ideju.« Tišina. »Ne«, odgovorila je Emily. »Iskreno, nisam baš previše razmišljala o tome.« Nick je duboko udahnuo prije negoli je izgovorio sljedeću rečenicu. »Želiš li znati ako što otkrijem? Naravno, samo ako bude zanimljivo.« »Da, svakako«, odgovorila je Emily. »Jasno. Sad moram prekinuti, imam posla.« Nickov dan nakon razgovora bio je spašen. Koga briga za Colina. Uspostavio je kontakt s Emily. I imao je izgovor da joj se opet javi. Čim sazna više.

Colin se opet pojavio. Kao da se ništa nije dogodilo, naslonio se na ormarić, cerio se Nicku u lice i prebacio dreadlockse preko ramena. »Imao sam najveću upalu grla u životu«, rekao je i pokazao na svoj šal. »Nisam mogao ni telefonirati. Totalna promuklost.« Nick je na Colinovu licu želio otkriti trag laži, ali nije uspio. »Betthany je podivljao kao nikad dosad«, rekao je. »Zašto nisi javio da si bolestan?« »Oh. Bilo mi je stvarno loše. Stari bi se trebao srediti.« 13

Ursula Poznanski

Nick je pažljivo odabrao sljedeće riječi. »Ta je tvoja bolest zacijelo jako zarazna. Prekjučer nas je bilo samo osam. Apsolutni rekord.« Ako je Colin i bio iznenađen, nije to pokazao. »Pa, to se zna dogoditi.« »Ni Jeromea nije bilo.« Mali trzaj očnih kapaka otkrio je Colinovo iznenada pobuđeno zanimanje. Nick je odmah nastavio. »Što se tiče Jeromea… Reci, što si mu ono bio dao?« Odgovor je ispalio neviđenom brzinom. »Novi album Linkin Parka. Sori, znam da ga trebam kopirati i tebi, dobit ćeš ga sutra, okej?« Na to je zalupio vratima ormarića, stavio knjige iz matematike pod ruku i pogledao Nicka. »Pa? Idemo li?« Nick je jednim trzajem odbacio zapanjenost koju je izazvalo Colinovo objašnjenje. Linkin Park! Je li samo umislio sve te zavjereničke gluposti? Što ako se njegova mašta poigrala s njim, a učenici su izostali zbog vala gripe? Nije ih ustvari ni izostalo tako mnogo kad se bolje razmisli. Nick ih je brzo prebrojao dok je netom prije zvona ulazio u učionicu. Nedostajali su tetkica broj dva, Jerome, Helen i tihi Greg. Ostali su više ili manje pospano i neotesano sjedili u klupama.

Okej, pomislio je Nick. Onda sam sve to bio umislio. Nikakva velika tajna — samo Linkin Park. Cerio se sebi, okrenuo se prema Colinu i opisao mu Betthanyjev jučerašnji napadaj bijesa. Ali Colin nije obraćao pozornost na njega, nego je usredotočeno gledao Dana koji je stajao na svom uobičajenom mjestu pokraj prozora. Dan je, napola prikriven trbuhom, podignuo četiri prsta. Colin je podignuo obrve u znak prepoznavanja i pokazao tri prsta.

Nick je gledao jednog pa drugog, no prije negoli je imao priliku pitati Colina što znači taj znak prstima, g. Fornay ušao je u učionicu. Cijeli sat im je nabacivao silne matematičke probleme da Nick naposljetku više nije imao vremena razmišljati o tako jednostavnim stvarima kao što su tri ili četiri podignuta prsta.

14