Triptih

PRVO POGLAVLJE 5. VELJAČE 2006.

Detektiv Michael Ormewood slušao je prijenos utakmice na radiju, vozeći se Avenijom DeKalb prema naselju Grady Homes. Što je bliži bio tome socijalnom naselju, to je veću napetost osjećao, a do trenutka kada je skrenuo udesno i ušao u ono što većina policajaca smatra ratnom zonom, tijelo mu je već gotovo vibriralo od napora.

Dok je Atlantsko stambeno tijelo (AST) polako proždiralo samo sebe, poticana stanogradnja, poput Grady Homesa, postajala je prošlost. Nekretnine u gradu bile su previše vrijedne, mogućnost uzimanja mita previsoka. Poviše ceste bio je grad Decatur, s otmjenim restoranima i kućama koje vrijede milijun dolara. Otprilike kilometar u drugome smjeru uzdizala se zlatom optočena kupola zgrade Kongresa u Georgiji. Naselje Grady Homes prostiralo se između njih kao živi dokaz da je grad koji je bio previše zaposlen da bi mrzio, bio i previše zaposlen da se pobrine za svoje.

Zbog utakmice, ulice su bile poprilično prazne. Dileri i svodnici uzeli su slobodnu večer kako bi svjedočili najvećemu čudu: finalu Super Bowla u kojemu igraju Atlantski Sokoli. Budući da je bila nedjelja navečer, prostitutke su još zarađivale za život, pokuša5

Triptih_MEKI.indd 5

7/13/12 3:13 PM

vajući vjernicima dati nešto što će ispovjediti sljedeći tjedan. Neke od djevojaka mahnule su Michaelu kad je prošao pokraj njih, a on im je mahnuo na pozdrav, pitajući se koliko se neoznačenih automobila zaustavi ovdje usred noći, koliko policajaca kaže Centrali da idu na desetominutnu stanku, a onda mahanjem pozovu neku od djevojaka kako bi im pomogle da se malo ispušu.

Ulaz broj devet bio je na kraju naselja, oronula zgrada od crvene cigle, pod kontrolom Ratza, jedne od novih bandi koje su se doselile u naselje. Ispred zgrade bila su četiri policijska automobila i još jedan neoznačeni. Svjetla su se rotirala, radioprijamnici bučili.

Na parkirnim mjestima stanara stajali su crni BMW i nabrijani terenac Lincoln Navigator, čiji su naplatci od tisuću dolara na svjetlu uličnih svjetiljaka svjetlucali zlatnim odsjajem. Michael se odupro porivu da trzne upravljač i sastruže malo boje s terenca vrijednog sedamdeset tisuća dolara. Prošlog je mjeseca Michaelov mali narastao 10 centimetara i prerastao sve traperice, ali novu odjeću morat će pričekati do sljedeće Michaelove plaće. Tim je izgledao kao da ga je nanijela plima, dok je novac koji je njegov tata morao davati kao porezni obveznik pomagao tim banditima da si plaćaju stanarinu.

Umjesto da iziđe iz automobila, Michael je pričekao još nekoliko sekunda slušajući prijenos utakmice, uživajući u trenutku mira prije nego što mu se svijet okrene naglavačke. Bio je u snagama reda već gotovo petnaest godina. Iz vojske je prešao ravno u policiju, prekasno shvativši da osim frizure i nema prevelikih drugih razlika između tih dviju organizacija. Znao je da će se onoga trenutka kada iziđe iz automobila sve pokrenuti kao sat koji je bio previše navijen. Besane noći, beskrajni tragovi koji nikamo neće voditi, šefovi koji će mu disati za vrat. Vjerojatno će se i mediji zakvačiti za to pa će mu svaki put kad bude izlazio iz zgrade gurati kamere u lice i pitati zašto slučaj nije riješen, a sin će mu sve to gledati na vijestima i pitati ga zašto su svi tako ljuti na njega.

Collier, mladi kvartovski policajac čiji su bicepsi bili tako puni mišićne mase da nije mogao spustiti ruke uz tijelo, rukom je pokazao Michaelu da otvori prozor. Mesnatim dlanom napravio je pokret kao da okreće ručku prozora, iako vjerojatno nikada nije bio u automobilu u kojem se prozor otvara okretanjem ručke.

6

Triptih_MEKI.indd 6

7/13/12 3:13 PM

Michael je pritisnuo tipku na upravljačkoj ploči i dok se prozor spuštao, rekao: »Da?« »Tko vodi?« »Atlanta ne«, odgovorio mu je Michael, a Collier je kimnuo kao da je i očekivao loše vijesti. Posljednji Atlantin pohod na Super Bowl dogodio se prije nekoliko godina. Denver ih je zgazio 34:19.

Collier upita: »Kako je Ken?« »On je Ken.« Michael odgovori ne ulazeći u detalje o partnerovu zdravlju. »Dobro bi nam došao ovdje.« Policajac napravi pokret glavom prema zgradi. »Poprilično je gadno.« Michael je svoje mišljenje zadržao za sebe. Dečko je bio u ranim dvadesetima, vjerojatno je živio u majčinu podrumu i vjerovao da je muškarac zato što svaki dan stavlja pištolj o remen. Michael je sreo nekoliko Colliera u iračkoj pustinji kada je prvi Bush odlučio poslati vojsku onamo. Svi su oni bili nadobudni štenci sa sjajem u oku koji je govorio da su se pridružili vojsci zbog više od tri obroka na dan i besplatnog školovanja. Bili su opsjednuti dužnošću i čašću, i svim tim sranjima koja su vidjeli na televiziji i kojima su ih hranili regruteri koji su ih ubirali iz srednjih škola kao da su zrele trešnje. Obećano im je tehničko usavršavanje, zadaci koje će obavljati iz baza smještenih u blizini njihovih domova i sve ostalo zbog čega će se potpisati na iscrtanoj liniji. Većina njih prvim je transportnim zrakoplovom prebačena u pustinju, gdje su ubijeni prije nego što su uspjeli staviti kacige na glave.

Ted Greer izišao je iz zgrade navlačeći kravatu kao da mu je potreban zrak. Iako je bio crnac, poručnik je izgledao poprilično blijedo jer je većinu vremena provodio za stolom, okupan fluorescentnim svjetlom lampe, čekajući da ode u mirovinu.

Ugledao je Michaela kako još sjedi u automobilu i namrštio se. »Večeras radiš ili si se samo otišao malo provozati?« Michaelu se nije žurilo izići. Izvadio je ključ u trenutku kada je na radiju počela emisija u poluvremenu. Večer je bila topla za veljaču, a klimatizacijski uređaji koje su ljudi postavili na prozorima zujali su kao pčele oko košnice.

7

Triptih_MEKI.indd 7

7/13/12 3:13 PM

Greer je zarežao na Colliera: »Imaš nekog posla?« Collier je bio dovoljno razuman da ode, spuštajući bradu na prsa kao da ga je netko udario po nosu. »Potpuno je unakažena«, Greer je rekao Michaelu. Izvadio je rupčić i obrisao znoj sa čela. »Dočepao je se neki bolesni perverznjak.« Michael je to već bio čuo kada se javio na poziv zbog kojega se na kraju morao dići s kauča u dnevnoj sobi. »Gdje je ona?« »Na šestome katu.« Greer je složio rupčić u pravilan četverokut pa ga spremio u džep. »Utvrdili smo da je poziv Službi 911 došao s one govornice.« Pokazao je prema drugoj strani ceste.

Michael se zagledao u telefonsku govornicu, relikviju iz prošlosti. Danas su svi imali mobitele, posebno dileri i članovi bandi. »Ženski glas«, rekao je Greer. »Sutra ćemo dobiti vrpcu.« »Koliko je trebalo da netko dođe ovamo?« »Trideset dvije minute«, odgovorio je Greer, a Michaela je začudilo samo to da im nije trebalo i dulje. Prema istraživanju koje je provela mjesna novinarska ekipa, vrijeme odziva na pozive iz Gradyja bilo je otprilike četrdeset pet minuta. Hitnoj pomoći trebalo je i više.

Greer se ponovo okrenuo prema zgradi kao da bi ga mogla odriješiti od grijeha. »Morat ćemo zatražiti pomoć u ovom slučaju.« Michael se narogušio na taj prijedlog. Statistički, Atlanta je bila jedan od gradova s najvećim brojem zločina u Americi. Mrtva kurva teško da je bila veliko iznenađenje, posebno uzme li se u obzir gdje je pronađena.

Rekao je Greeru: »To je baš ono što mi treba — još seljačina koje će mi govoriti kako da radim svoj posao.« »Ova seljačina misli da upravo to trebaš«, odvratio je poručnik. Michael je znao da se ne treba svađati s njim. I to ne zato što Greer nije trpio neposluh, nego zato što će se složiti s Michaelom kako bi ga ušutkao, a onda svejedno napraviti što želi.

Greer je dodao: »Ovo je zaista gadno.« 8

Triptih_MEKI.indd 8

7/13/12 3:13 PM

»Sva su ona zaista gadna«, podsjetio ga je Michael otvarajući stražnja vrata automobila i vadeći sako. »Djevojka nije imala šanse«, Greer je nastavio. »Pretučena, razrezana, izjebana na sto načina. Imamo posla s ozbiljno poremećenim bolesnikom.« Michael je odjenuo sako, razmišljajući o tome kako Greer zvuči kao da je na audiciji za HBO. »Ken je izišao iz bolnice.

Rekao je da svratiš kad god hoćeš.« Greer je promrmljao nešto o tome kako je u posljednje vrijeme jako zaposlen, a onda je otišao prema svojem automobilu, osvrćući se preko ramena kao da se boji da bi ga Michael mogao slijediti. No, on je pričekao da mu šef uđe u automobil i izveze se s parkirališta i tek je onda krenuo prema zgradi.

Collier je stajao na vratima, s rukom na dršku pištolja. Vjerojatno je mislio da drži stražu, ali Michael je znao da se osoba koja je počinila ovaj zločin neće više vratiti. Dovršio je posao. Ništa više nije želio učiniti.

Collier je rekao: »Šef je brzo otišao.« »Hvala ti na toj informaciji.« Michael je otvorio vrata i pustio da ga vlažna, mračna zgrada polako usiše. Tko god da je osmislio ovo naselje, nije na umu imao sretnu djecu koja se iz škole vraćaju kući na tople kekse i mlijeko. Usredotočili su se na sigurnost, na to da bude što manje otvorenih prostora i na čelične okvire koji su bili postavljeni oko žarulja. Zidovi su bili betonski, s uskim prozorima uguranima u malene, uske kutove, a sigurnosne žice utkane u staklo izgledale su poput paukovih mreža. Površine koje su nekoć bile oličene u bijelo sada su bile prekrivene grafitima. Prekrivale su ih oznake bandi, upozorenja i različite informacije. Desno od ulaznih vrata netko je nažvrljao: Kim je kurva! Kim je kurva! Kim je kurva!

Michael je pogledao prema stubama brojeći šest katova, kada su se uz škripu otvorila vrata. Okrenuo se i ugledao prastaru crnkinju kako očima tamnim poput ugljena pilji u njega kroz rub čeličnih vrata. »Policija«, rekao je i pokazao joj značku. »Ne bojte se.« 9

Triptih_MEKI.indd 9

7/13/12 3:13 PM

Vrata su se još otvorila. Preko traperica i umrljane bijele majice kratkih rukava nosila je pregaču s cvjetnim uzorkom. »Ne bojim se ja tebe, kujo.« Načičkane iza nje, stajale su četiri starice. Sve osim jedne bile su crnkinje. Michaelu je bilo jasno da nisu ovdje kako bi mu pomogle. Kao svaka druga mala zajednica, i Grady je živio od govorkanja, a ovo su bila usta koja su ih širila.

Ipak je morao upitati: »Je l’ neka od vas vidjela nešto?« Složno su odmahnule glavom. »Odlično«, rekao je Michael spremajući značku u džep prije nego što se okrenuo prema stubištu. »Hvala vam što se brinete za sigurnost svoje zajednice.« »To je tvoj posao, pederčino«, obrecnula se.

Zaustavio se s nogom na najdonjoj stubi, pa se okrenuo prema njoj i zagledao joj se u oči. Nije skrenula pogled; njezine mutne oči strijeljale su ga kao da čitaju knjigu njegova života. Žena je bila mlađa od ostalih, vjerojatno u ranim sedamdesetima, ali nekako manja i više sijeda od svojih prijateljica. Oko usana mreškale su joj se paučinaste linije, bore nastale zbog godina uvlačenja dima iz cigareta. Imala je sijedi izrast, a sijede su bile i dlake koje su joj stršile iz brade poput dreadlocksa. Još nikada na ženi nije vidio toliko uznemirujuću nijansu ruža poput narančaste kojom su bile namazane njezine usne. »Kako se zovete?« upitao je.

Prkosno je podignula bradu, ali mu je ipak odgovorila: »Nora.« »Netko je pozvao 911 s one govornice.« »Nadam se da je nakon toga oprao ruke.« Michael si je dopustio da se nasmiješi. »Jeste li je poznavali?« »Sve smo je mi poznavale.« Ton kojim je izgovorila te riječi davao je naslutiti da bi se još mnogo toga moglo reći, ali neće ona biti ta koja će to podijeliti s ovim glupim bijelim policajcem. Nora očito nije imala fakultetsko obrazovanje, ali Michaelu takve stvari nikada nisu bile pretjerano bitne. Vidio je iz njezina pogleda da 10

Triptih_MEKI.indd 10

7/13/12 3:13 PM

je žena oštroumna. Školovala ju je ulica. Ne doživiš te godine na mjestu poput Gradyja ako si glup.

Michael je maknuo nogu sa stube i vratio se do skupine žena. »Radila je?« Nora ga je i dalje oprezno promatrala. »Većinu noći.« Bjelkinja koja je stajala iza nje dodala je: »Poštena djevojka.« Nora je coknula jezikom. »Tako mlado stvorenje.« U glasu joj se osjetio izazov kada je rekla: »Nije to bio život za nju, ali što je drugo mogla?« Michael je kimnuo praveći se da razumije. »Je li imala redovite mušterije?!« Ponovo su odmahnule glavama u isti tren, a Nora je rekla: »Nije nosila posao kući.« Michael je čekao, pitajući se hoće li još što dodati. Odbrojavao je sekunde u glavi, rekavši samome sebi da će brojiti do dvadeset. Iznad zgrade prelijetao je helikopter, a nekoliko ulica dalje gume automobila škripale su na asfaltu, ali nitko nije obraćao pozornost na to. U ovome naselju ljudi su postajali nervozni ako nisu čuli pucnjeve barem nekoliko puta na tjedan. U njihovim životima postojao je prirodni red, i nasilje — ili opasnost od njega — bilo je jednak dio toga reda kao hrana iz restorana brze prehrane i jeftini alkohol. »U redu«, rekao je Michael nakon što je izbrojio do dvadeset pet. Izvadio je posjetnicu, pružio je Nori i rekao: »Evo da imate čime obrisati guzicu.« Zaroktala je s gađenjem i uhvatila posjetnicu između palca i kažiprsta. »Moja je guzica veća od toga.« Znakovito joj je namignuo pa rekao dubokim glasom: »Nemoj misliti da nisam primijetio, draga.« Hrapavo se nasmijala i zalupila mu vratima pred nosom. Ipak je zadržala posjetnicu. Morao je to shvatiti kao pozitivan znak.

Michael se vratio do stubišta i počeo se uspinjati preskačući po dvije stube odjedanput. Sve zgrade u naselju Grady imale su dizala, ali čak su i ona koja su radila bila opasna. Prve godine kako 11

Triptih_MEKI.indd 11

7/13/12 3:13 PM

je postao pozornik Michael je morao otići u Grady zbog dojave o obiteljskome nasilju i ostao je zaglavljen u jednoj od tih škripavih, čudnih sprava, s pokvarenim radioprijamnikom. Proveo je otprilike dva sata pokušavajući se ne obazirati na preplavljujući smrad mokraće i rigotine prije nego što je njegov narednik shvatio da se nije prijavio pa je poslao nekoga da ga potraži. Stariji policajci najprije su mu se pola sata smijali što je bio tako glup, a tek su mu onda pomogli da se izvuče iz dizala.

Dobro došao u bratstvo.

Kada se Michael počeo uspinjati na drugi kat, osjetio je promjenu u zraku. Najprije ga je zapuhnuo vonj: uobičajeni miris pržene hrane, pomiješan s pivom i znojem, iznenada presječen nepogrešivim smradom nasilne smrti.

Zgrada je na uobičajen način reagirala na smrt: umjesto stalnog, muklog odzvanjanja rap melodija iz mnogo zvučnika, Michael je čuo samo mrmljanje glasova iza zatvorenih vrata. Zvuk na televizorima bio je stišan, emisija koja je išla u poluvremenu šumila je kao pozadinska buka dok su ljudi razgovarali o djevojci sa šestoga kata i zahvaljivali Gospodinu na tome što je danas to bila ona, a ne njihova djeca, njihove kćeri, oni.

U toj relativnoj tišini zvukovi su počeli odzvanjati stubištem: poznati ritmovi mjesta zločina dok se skupljaju i fotografiraju dokazi. Michael se zaustavio na četvrtome katu kako bi došao do daha. Prestao je pušiti prije dva mjeseca, ali njegova pluća baš i nisu povjerovala u to. Dok se uspinjao stubama osjećao se kao astmatičar. Netko iznad njega nasmijao se i začuo je kako su mu se pridružili i drugi policajci. Bilo je to uobičajeno razmetanje bez kojega ne bi mogli obavljati svoj posao. Čuo je kako su se u prizemlju ulazna vrata otvorila uz tresak i nagnuo se preko ograde na stubištu: dvije žene pokušavale su ugurati nosila u ulaz. Bile su odjevene u tamnoplave kabanice i na leđima im je jarkožutim slovima pisalo »MRTVAČNICA«. »Ovdje«, Michael ih je zazvao. »Koji kat?« upitala je jedna od njih. »Šesti.« 12

Triptih_MEKI.indd 12

7/13/12 3:13 PM

»A u kurac«, opsovala je.

Michael se uhvatio za ogradu pa preskočio sljedećih nekoliko stuba. Čuo je još psovki kada su se žene počele uspinjati, a nosila su udarala o metalne šipke poput neispravnoga zvona. Bio je jedan kat od vrha kada je osjetio kako se naježio. Natopljena znojem, košulja mu se zalijepila za leđa, ali tijelom su mu svejedno prostrujili ledeni žmarci. Bilo je to neko šesto čulo koje ga je upozoravalo.

Iskočila je bljeskalica i fotoaparat je zazujao. Michael je oprezno obišao crvenu cipelu na petu. Stajala je na stubi kao da je netko sjeo i skinuo je s noge. Na sljedećoj stubi vidio se savršen krvavi otisak ruke koja se uhvatila za ogradu. Na sljedećoj je bio još jedan, pa još jedan koji je za sobom ostavio netko tko je puzao uza stube.

Između petog i šestog kata stajao je Bill Burgess, iskusni kvartovski policajac koji je vidio otprilike svaki zločin koji Atlanta može ponuditi. Pokraj njega nalazila se tamna lokva zgrušane krvi s čijih je rubova curkala krv i kapala s jedne stube na drugu poput domino pločica koje se ruše. Michael je procijenio prizor: netko je ovdje posrtao i, pokušavajući ustati, posvuda razmazivao krv pokušavajući pobjeći.

Bill je gledao niza stube, odvrativši pogled s krvi. Lice mu je bilo blijedo, usne tanka ružičasta crta. Michael ja naglo zastao, razmišljajući o tome kako još nikada nije vidio Billa uzrujanog. On je bio čovjek koji bi nakon što je pronašao šest odsječenih prstiju u kontejneru za smeće iza kineskog restorana, otišao večerati pileća krilca.

Dvojica muškaraca nisu ništa rekla dok je Michael oprezno prekoračivao preko lokve krvi. Držeći se za ogradu, skrenuo je na sljedeći dio stubišta. Kada je ugledao prizor pred sobom, bio je zahvalan što se imao za što uhvatiti. Žena je bila djelomično odjevena: uska, crvena haljina bila je razrezana po sredini poput ogrtača. Kroz nju se nazirala koža boje tamnoga kakaa i čuperak crnih, stidnih dlaka obrijanih u tanku liniju koja se spuštala do rascjepa. Grudi su joj bile neprirodno visoko na prsima, umetci su ih držali savršeno uzdignutima. Jedna 13

Triptih_MEKI.indd 13

7/13/12 3:13 PM

joj je ruka bila ispružena uz tijelo, a druga iznad glave. Prstima je posezala prema rukohvatu, kao da su joj posljednje misli bile da se pridigne. Desna noga bila joj je savijena u koljenu, izvrnuta na van, a lijeva izbočena pod određenim kutom, tako da su njezini intimni dijelovi bili potpuno izloženi.

Michael je napravio još jedan korak, ignorirajući sve što se događa oko njega, pokušavajući vidjeti ženu onako kako ju je ubojica vidio. Šminka joj je bila razmazana po licu, ruž obilno nanesen u tamnim linijama kako bi joj naglasio crte lica. Kovrčava crna kosa bila je prošarana narančastim pramenovima. Tijelo joj je bilo lijepo, odnosno ljepše nego što bi se očekivalo od osobe na kojoj tragovi uboda na rukama daju naslutiti što je bila: žena koja je svoju ovisnost prehranjivala prostitucijom. Modrice na bedrima mogle su biti od ubojice ili mušterije koja je voljela biti gruba. Ako je u pitanju potonje, tu je grubost vjerojatno dobrovoljno trpjela, znajući da će za grubost moći dobiti više novca — znajući da više novca znači i više užitka kada zabode iglu i toplina joj prostruji venama.

Oči su joj bile širom otvorene, pogled prazno zagledan u zid.

Jedna od umjetnih trepavica odlijepila se i izgledala je poput treće trepavice ispod lijevoga oka. Nos joj je bio slomljen, jagodična kost pomaknuta od sredine lica na mjestu gdje su joj smrskane kosti ispod oka. Svjetlost se odbijala o nešto u njezinim otvorenim ustima. Michael se još malo približio i shvatio da su joj usta do vrha puna tekućine i da je ta tekućina krv. Svjetlo iznad njezine glave presijavalo se na crvenome bazenu poput punoga mjeseca.

Pete Hanson, mrtvozornik na dužnosti, stajao je na vrhu stuba i razgovarao s Leom Donnellyjem. Leo je bio seronja koji je uvijek glumio opakog policajca, izrugivao se svemu, predugo i preglasno smijao, ali Michael ga je dovoljno puta vidio u kafiću kako drhtave ruke ispija jedan viski za drugim pokušavajući isprati okus smrti iz usta.

Leo je ugledao Michaela i nasmiješio se kao da su stari prijatelji koji su se našli kako bi se zabavili. U ruci je držao plastičnu vrećicu s dokazima i bacao je u zrak pa hvatao kao da se sprema zaigrati bejzbol.

14

Triptih_MEKI.indd 14

7/13/12 3:13 PM

Progovorio je: »Grozna noć da čovjek bude dežuran.« Michael nije riječima potvrdio svoje slaganje. »Što se dogodilo?« Leo je i dalje bacao vrećicu u zrak, važući je u ruci. »Doktor kaže da je iskrvarila.« »Možda«, Pete ga je ispravio. Michael je znao da se liječniku Leo sviđao jednako kao i svima drugima u policiji, što znači da nije mogao podnijeti gada. »Znat ću više kada mi dođe na stol.« »Lovi«, progovori Leo i baci vrećicu Michaelu.

Michael ju je gledao u usporenoj snimci kako leti zrakom okrećući se poput lopte. Uhvatio ju je prije nego što je pala na pod, a prsti su mu se omotali oko nečega debelog i očito mokrog. »Nešto za tvoju mačku«, dobaci Leo. »Koji…« Michael zašuti. Shvatio je što je u vrećici. »Pogledaj mu facu!« Leov odsječan smijeh odjekivao je zgradom.

Michael se mogao samo zagledati u vrećicu. Osjetio je krv u grlu, naslutio onaj metalni ubod neočekivanoga straha. Glas koji mu je sišao s usana nije zvučao kao njegov. Zvučao je kao da je pod vodom, možda kao da se utapa. »Što se dogodilo?« Leo se i dalje smijao pa je Pete odgovorio: «Odgrizao joj je jezik.«

15

Triptih_MEKI.indd 15

7/13/12 3:13 PM