Slomljeni 3.deo serijala Colton i Raylee

Slomljeni

Kada se život ruši oko nas, koliko smo spremni da se borimo za jedinu stvar bez koje ne možemo živeti, jedno za drugo?

Drage naše, stigao je i treći deo ove uzbudljive , romanticne priče.

Priče koja je osvojila naša srca.

Rylee i Colton su nam ispričali svoju živitnu avanturu i podjelili je s nama.

Rylee ponovo prolazi kroz bol i mogućnost gubitka voljenog čovjeka.

Ponovo se sudbina igra s njom.

Coltona ovaj put ne mogu spasiti superheroji jer je njegov jedini heroj ona.

Drage naše hvala Vam što ste sa nama bili kroz priču dvoje ljudi koji su meni lično prirasli srcu i sa nestrpljenjem čekala svako prevedeno poglavlje.

Veliko hvala našoj Vili koja je odradila prevod,Slatkici i Sexy za slikice i obrada prstić (tj. ja ;) )

Vole vas vaše Brbljivice : Šefica, Zvončica, Sexy i Prstić

Slomljeni POGLAVLJE 1

Nemoć je polako obuzimala moje tijelo.Nisam mogla da se pomjerim, nisam mogla da mislim, da otvorim oči i pogledam štetu koja je načinjena na autu.Ako bi pogledala , onda bi to značilo da je stvarno.Da je čovjek kojeg volim u helikopteru ležao slomljen ...skršen.

Muškarac kojeg trebam. Muškarac kojeg ne smijem izgubiti.

Zatvorila sam oči samo osluškujući, ali nisam mogla da čujem išta.Jedina stvar koja je tutnjala u mojim ušima je bilo moje srce koje je glasno nabijalo.Slike koje su promicale ispod mojih kapaka bile su slike Coltona i Maxa.Slike koje su mi davale nadu za koje sam se držala dok je smrt palila svaki dio moje duše.

Vozim te Raylee. Njegov glas tako snažan odjeknu cijelim mojim tijelom . Presavila sam se , dopuštajući suzama da teku ne bi li me oživile ali ništa nije pomagalo. Tama je obuzimala moje misli i dušu povlačeći me sve dublje i dublje. Tjerala sam sebe da dišem dok sam pokušavala da na bilo koji način zavaram mozak da se ove dvadeste i dvije minuta nikad nisu ni dogodila.Da se auto nikad nije prevrtao i zapalilo.Da nisu morali rezati metal izvlačeći beživotnog Coltona.

Nikad nismo vodili ljubav. Nikad nismo dobili šansu da se vozimo nakon što mi je rekao te tri riječi - te tri riječi koje su mi bile potrebne da čujem - koje je on napokon prihvatio , priznao i osjetio.

Samo sam htjela da vratim vrijeme i da se vratim nazad u apartman gdje smo bili jedno drugom u naručju, spojeni - zadovoljni - ali skršeno auto nije to dopuštalo. Ali slika auta rušila je sliku nas zadovljnih.

- Ry, nije mi dobro .- Maxove riječi prodirale su mi u mozak ali glas je bio Coltonov.

Colton me upozoravao ma ono što će doći. Upozoravao me na ono što sam već jednom preživjela u životu.

Oh Bože. Molim te , ne ! Molim te nee!!

Srce mi je pucalo.

- Rylee, trebaš se koncentrisati.Pogledaj me ! - Maxove riječi opet dopriješe do mene.

Počela sam da padam , tijelo je odustajalo od bilo kakve nade, ali ruke me obgrliše i protresoše.

Slomljeni - Pogledaj me ! - Ne , nije to Max.Nije ni Colton. Bio je to Becks. Ne znam kako sam snašla snage da ga pogledam u oči - oči pune zabrinutosti i straha.

- Moramo da krenemo u bolnicu, u redu ?- Glas mu je bio nježan. Izgleda da je mislio ako bude sa mnom pričao kao sa malim djetetom da se tako neću raspasti u milion djelića.

Moja duša je već slomljena na milion djelića....

Ne mogu da progovorim , grlo mi je zatvoreno pa me je Becks ponovo protresao.Svi osjećaji sem straha čini mi se da su me napustili. Kimnula sam glavom ....ostatak mog tijela nije htio sarađivati sa mnom. Tišina.Tišina je bilo svuda oko nas. Čini mi se da su hiljade ljudi oko nas , a opet niko ni riječ ne progovara. Sve oči su uprte na olupinu na stazi i ekipu koja je čistila. Napinjala sam se da čujem bilo kakav zvuk. Da vidim život oko sebe. Ali ništa i ničega nije bilo osim tišine.

Osjetila sam Becksove ruke kako me grle pridržavajući me dok me vodio

prema

kombiju.Nježno me sjeo dok je žurio prema svom sjedalo .Ugurao mi je u ruke i torbicu i mobilni telefon užurbano me vezajući pojasom.

- Kreni.- Jedna jedina riječ.

- Slupaj se , slupaj, gori...- Riječi pjesme grmila je iz zvučnika narušavajući smrtnu tišinu u kombiju. Moj prazni mozak polako je obrađivao riječi...

- Ugasi to !- zavrištala sam obuzeta panikom dok su riječi pjesme odjekivale mojom glavom i realnost dolazila svom snagom......Hisiterija je zavladala.

- Zander-

prošaptala sam.- Zander mora zubaru u utorak ,Aidenu počinje raditi sa

tutorom u četvrtak a Jax to ništa nije stavio u kalendar.

Podigavši pogled vidjela sam Becketta očiju prikovanih za mene.Krajičkom oka vidjela sam da su tu i drugi iz ekipe ali nisam imala pojma ko je sjedio još sa nama u kombiju.Nastavila sam da blebećem.

- Beckette, treba mi moj telefon.Dane će zaboraviti a Zander stvarno mora otići zubaru i Scooter tre....

- Rylee- ime mi je izgovorio ravnim tonom, ali ja sam samo odmahnula glavom.

- Ne!- Povikala sam. - Ne! Treba mi moj telefon!- Pokušavala sam da otkopčam pojas toliko obuzeta strahom panikom da nisam shvatala mi je telefon u ruci.Počela sam da prelazim preko njega pokušavajući da otvorim vrata kombija koji je jurio. Beckett me snažno obgrlio rukama povukavši me nazad.

Slomljeni - Pusti me!- Borila sam se stisnuta uz njega ali i dalje me je samo čvrsto držao dok smo oboje teško disali. Snažno me stisnu za dlan, jedini pokazatelj njegovog očaja ali ja jednostavno nisam imala snage da mu uzvratim taj stisak. Svijet izvan kombija je nastavio da živi, ali moj svijet se upravo srušio.

- Volim ga Beckette- prošaptala sam.

Vozim svoj strah....

- Znam- odgovorio mi je drhtavim uzdahom. - I ja ga volim.

Ispunjen očajem...

- Ne mogu ga izgubiti.- Riječi su mi bile jedva čujne.Ako ih kažem glasnije ostvariće se.

Sudaram se sa nepoznatim...

- Ne mogu ni ja.

****

Zvuk vrata na ulazu u hitnu me je paralisala. Zaledila sam se od buke. Stara sjećanja se vratiše ....Bijeli hodnici nisu mi donosili mir. Fokusirala sam se na sestre , doktore , na viku i buku dok smo žurili hodnikom i čitavo to vrijeme molila sam se za Maxa, za moju bebu, za nadu...

- Ry?- Beckettov glas me je trgao iz panike , starih sjećanja.... - Možeš li hodati?

Njegov nježni gals pređe preko mene , i sve što sam željela je da plačem.Suze mi ispuniše grlo oči me zapekoše ali ni jedna nije kanula iz oka.Ni jedna suza. Duboko udahnuvši prislila sam noge da se pokrenu dok me je Beckett držao oko struka podupirući me na svakom mom koraku. Doktorovo lice prođe mi kroz misli. Čvrsto, bezosjećajno dok je glavom odmahivao....Izvinjenje u njegovim očima...oh Bože .... Sjećala sam se kako sam samo željela da zatvorim oči i zauvjek tako ostanem.- Žao mi je- riječi koje su mu izašle iz grla...

Ne.Ne.Ne. Ne mogu ponovo čuti te riječi.Ne mogu čuti da sam izgubila Coltona, sad kad smo se napokon našli.

Držala sam pognutu glavu brojeći linije na podu dok me je Becks vodio prema čekaonici.

Mislim da priča sa mnom.Ili možda sa sestrom? Nisam sigurna jer jedino na šta se mogu fokusirati je da staro sjećanje moram istjerati iz glave.Sjela sam na stolicu pokraj Becksa tupo gledajući telefon u ruci koji je uporno vibrirao.Bezbroj poruka i poziva od Haddie.Ne

Slomljeni mogu joj se javiti iako znam da je bolesna od brige.Ne mogu ...previše snage to traži...previše svega.Zvuk koraka punio je čekaonicu ali ja sam i dalje držala pognutu glavu očiju prikovanih za dječije knjige na stolu. Čudesni Spiderman.

Mozak mi je odlutao.....Jel Colton uplašen? Zna li šta mu se desilo? I opet suze nisu potekle. Doktor je ušao oslovljavajući Becksa.

- Specijaliste treba da zna koliki je tačno udar bio da bi se što bolje pripremili.

Ne.Ne.Ne. Rječi su odjekivale mojom glavom .

- Rečeno mi je da ćete vi najbolje znati da mi to kažete.

Beckas se promeškolji kraj mene.Glasom nabijenim emocijama krenuo je da objašnjava doktoru sve što je znao...

- Udario je u ogradu bočno.....mislim da je tako bilo.Pokušavam da vratim sliku u glavi ,sačekajte.- Spustio je glavu u ruke trljajući prstima sljepočnice. - Da. Auto je bilo okrenuto naopačke .Branikom je udario ogradu i zabio se u stazu. Auto se okrenulo naopačke.

Uzdasi šoka isuniše čekaonicu.

- Možete li nam nešto reći o njemu?- Becka upita jednu od sestara.

- Trenutno ne.Još uvjek je rano da dajemo bilo kakve prognoze.

- Hoće li ...?

- Obavještavaćemo vas čim budemo mogli.

Becks uzdahnu prevlačeći rukom preko lica pa spusti svoje drhtave prste preko mojih čvrsto ih stežući.

Bože, daj mi samo neki znak.Nešto .Bilo šta. Bilo koju sitnicu da znam da postoji nada .

Zvuk zvonjave telefona odjekivao je sterilnom čekaonicom.Opet i opet.

Zvuk Becksovog jecaja udari me poput uragana. Koliko god se borio da suzbije suze , nije mogao.Suze tuge, očaja , poraza klizile su niz njegove obraze ...ubijlao me to što je čovjek koji je do sad bio moja snaga toliko patio. Čvsrto sam zatvorila oči bodreći se za snagu za Becksa ali sve što je odjekivalo u mojoj glavi su njegove riječi od prošle noći.

Protresla sm glavom u nevjerici.

- Žao mi je - prošaptala sam . - Tako mi je žao.Sve je ovo moja krivica.

Beckett obrisa nadlanicom suze podižući crvene oči prema meni.

Colton je ovde zbog mene panično sam pomislila.Gurnula sam ga od sebe - puna nepovjerenja u njega - i sve to zbog moje tvrdoglavosti i straha.

Slomljeni - Ovo sam mu ja uradila.- Riječi su me ubijale.Kidale mi dušu.

- O čemu pričaš Rylee?- upita me Beckett primičući mi se bliže dok su mu oči nešto tražile u mojima.

- Sve...- stala sam ....- Igrala sam se s njegovom glavom zadnjih dana a i ti si mi rekao ako to uradim i njemu nešto bude ...moja je krivica...

- Ryl...

- I svađala sam se s njim , ostavila ga i sinoć smo do kasno ostali budni i tako umoran sjeo je u auto i ...

- Rylee !- konačno izgovori moje ime grubim tonom. Ja sam samo odmahivala glavom emocije su me savlađivale , oči mi gorjele....

- Ovo nije tvoja krivica.

Trznula sam se kad je obmotao ruke oko mene privlačeći me u zagrljaj - Bio je to sudar. Takve su trke. Ovo nije tvoja krivica.- Glas mu puče.

Naglo sam ustala , morala sam se kretati ....napred - nazad po čekaonici.

Dječak koji je sjedio u ćošku čekaonice skočio je sa svoje stolice prišavši stolu da pokupi bojice.Boja njegovih patika privukla mi je pažnju.Bile su crvene. Pogledala sam malo bolje...veliko S stajalo je na sred patika.

Superman.

Pogled mi odluta do televizora . Duboko sam udahnula začuvši Coltonovo ime.Bojala sam se pogledati ali morala sam znati šta prikazuju. Činilo mi se da se cijela čekaonioca smanjila dok su sve podizali na noge i prilazili bliže i meni i televizoru.

Spiker je pričao o sudaru koji se dogodio prije skoro sat vremena. Slike su letjele ekranom ..slike auta kako udaraju jedni u druge, dima ali kad je Coltonov auto prikazan snimak je stao. Vidjela sam Coltonovo beživotno tijelo na stazi,Maxa kraj mene....Poznati osjećaj bespomoćnosti izbio mi je sav vazduh iz pluća,bolu nije bilo kraja. Sjećanja su nastavila da se sudaraju.

Okrenuvši se od televizora ugledala sam Westins kako ulazi u čakaonicu.Coltonova majka sad je bila izvan sebe.Progutala sam knedlu u grlu gledajući je tako skršenu. Andy ju je nježno pridržavao vodeći je prema Quinlan. Beckett se našao kraj njih grleći ih.Andy ga je grlio pun očaja.Gledajući scenu ispred sebe sjećanje Maxove sahrane prođe mi krorz

Slomljeni glavu.Mali ružičasti kovčeg stajao je na Maxovom. Oba kovčega bila su prekrivena crvenim ružama i riječi koje nisam htjela nikad više da čujem ...pepeo pepelu, prašina prašini....Svi oni zagrljaji nisu pomogli da se popuni rupa koja je bila u meni.Ponovo sam počela da hodam po čekaonici slušajući mrmljanja - koliko ćemo morati čekati dok nam nešto ne kažu?

Zaustavila sam se ispred Andya i Dorotehe.Samo smo se gledali.Isti užas, očaj ocrtavao nam se na licima. Dorothea ispruži svoju drhtavu ruku prema meni .

- Ne znam šta......tako mi je žao....- odmahivala sam glavom.....nisam znala šta drugo da im kažem.

- Znamo dušo- odvratila mi je privlačeći me u zagrljaj. - Znamo dušo.

- Colton je snažan.- To je bilo sve što je Andy rekao dok je rukama prelazio preko mojih leđi pokušavajući me utješti. Ali ovo - utjeha njegovih roditelja - činila je ovo sve realno. Moja nada da je ovo samo ružan san je ugašena.

Pokušavala sam misliti o bilo čemu drugom.....gurala sam realnost što dalje od sebe ...trebalo mi je bilo šta da ne izgubim prisebnost. A sve što sam vidjela je Coltonovo lice.Sigurnost na njegovom licu dok je stajao sa svojom ekipom - tom istom ekipom koja je sad sjedila oko mene oborene glave sklopljenih ruku i očiju u nijemoj molitvi - njegovo lice kad mi je rekao šta osjeća za mene.

Zvuk sa televizora opet mi je privukao pažnju....početna najava Batmenovog filma. Nada je počela da tinja .....strip Spidermana na stolu, patike sa Supermanom, i sad Batmanov film.

Realnost je urlala na mene da je to samo slučajnost ...potreban su sva četiri superheroja da bi bilo istinito.Potreban mi je Ironman da zatvorim krug.To će onda biti znak da će Colton biti u redu.

Oči su mi poletjele po čekaonici tražeći i najmanji znak Ironmana osjećajući kako nada u meni buja. Ruke su mi drhtale dok sam tražila taj četvrti za Coltona.

Zvuk koraka ispred čekaonice ...glas .....zapalio je svaku moju emociju.

Bila sam spremna da eksplodiram.

Plava kosa i duge noge uđoše kroz vrata i nije me bilo briga što je i ona izgledala očajno kao i ostatak ekipe.Sav moj bol zapalio se dok sam u sekundi se stvorila kraj nje.

- Izlazi!- zavrištala sam . Tawny podiže glavu gledajući me pravo u oči usana otvorenih od iznenađenja.

Slomljeni - Ti manipulativna kuč....

Beckekttove snažne ruke obmotaše se oko mene izbivši mi zrak iz pluća dok me je privlačio sebi na grudi.- Pusti me !- Borila sam se protiv stiska ali umjesto da me pusti samo me je još više stezao. - Pusti me!

- Poštedi se Ry ! Moraš da štediš svu energiju i snagu za Coltona jer će mu trebati .Svaki gram tvoje snage!

Njegove riječi me udariše bušeći rupe u meni . Prestala sam se boriti, njegov stisak i dalje nije popuštao dok je teško disao uz moj obraz.

- Ona jednostavno nije vrijedna toga, u redu?

Nisam mogla ništa progovoriti - grlo mi je bilo suho tako da sam samo kimnula glavom fokusirajući pogled na jednu crnu tačkicu na podu.

- Jesi sigurna?- ponovo me je upitao polako popuštajući stisak oko mene. Tijelo mi je podrhtavalo od bijesa , tuge .Pluća su mi gorjela sa svakim novim udahom a to je bio samo mali djelić onoga što se u meni odvijalo dok sam podizala pogled susrećući Beckettov pogled pun zabrinutosti. Osjećala sam se užasno da se on morao brinuti zbog mene kad je volio Coltona možda isto koliko i ja tako da sam opet samo kimnula. Polako me pustio telom zaklanjajući moj pogled na Tawny.

- Becks...- Izgovorila mu je ime uzdahom.Eksplozija samo što se nije desila.

- Ni jedne jebene riječi neću da čujem Tawny!- Becketov glas je bio tih, leden ,samo nas troje smo ga mogli čuti iako su sve oči bile uprte u nas..Krajičkom oka vidjela sam da se Andy podigao pokušavajući shvatiti, vidjeti šta se događa.

- Puštam te da ostaneš iz samo jednog jedinog razloga.....Coltonu će trebati svi - ako ....zastao je daveći se sopstvenim riječima, - ...kad se izvuče iz ovog sranja...to podrazumjeva i tebe, iako nakon sranja što si uradila njemu i Rylee, riječ prijatelj te više ne opisuje.

Iznenadile su me Beckove riječi. Tišina se spustila nad čekaonicu i tad sam začula njen plač.Tihi očajni jecaji koji su prodrli duboko u mene.

I eksplodirala sam.Moja uvjeravanja Becksa da ću čuvati snagu i energiju nestala su zajedno sa mojom kontrolom.

- Ne!- zavrištala sam gurajući Becksa ispred mene dok sam pokušavala da zamahnem na nju.- Nećeš plakati za njim! Ti nećeš plakati za muškarcem kojeg si htjela izmanpulisati!-

Slomljeni Ruke me opet obuhvatiše od pozadi sprečavajući me da je udarim, ali nije me bilo briga.....kontrola je nestala.- Ne! Pusti me!

- Shhh...shhh.- Bio je to Andy, njegove ruke su me držale.Pokušavao me i utješiti i smiriti u isto vrijeme. Tijelo mi se treslo od bijesa- morala sam vidjeti Coltona, dodirnuti ga ,trebao mi je da mi umiri dušu.

Ali nisam ga mogla vidjeti, dodirnuti, on je bio na nekom drugom mjestu.Muškarac koji je tek počeo da zacjeljuje ležao je slomljen i ja neću moći da ga popravim.Bio je blizu a opet tako jako , jako daleko. Morao se osloniti na potpune strance da će ga popraviti, a ti stranci nisu imali pojma o ožiljcima koji su ležali ispod površine.

Ruke su me grlile , tješile , hrabrile ali to nisu bile ruke koje sam željela.To nisu Coltonove ruke. I tad....zastašujuća misao prođe mi kroz glavu. Svaki put kad je Colton blizu mogla sam da ga osjetim, trnci niz moje tijelo govorili su mi da je na dohvat ruke - ali sad nisam osjećala ništa. Baš ništa. Znala sam da je blizu, ali njegova varnica nije postojala.

Budi moja varnica Ry.Čula sam njegov glas kako mi govori, njegov dah na mojoj koži ali nisam mogla da osjetim njega.

- Ne mogu !- povikala sam. - Ne mogu da budem tvoja varnica ako ne osjećam tvoju varnicu zato nemoj da se usudiš da izgoriš!- Nije me bilo briga što sam u čekaonici punoj ljudi i što vičem kad me on nije mogao čuti.Zagrila sam Dorotheu svom snagom dok sam nastavila da vičem na njenog sina. - Nemoj da si se usudio da umreš Coltone! Potreban si mi .Trebam te toliko mnogo, umirem ovde bez tebe ...zbog tebe.!

Glas mi je pukao .Odgurnula sam Doreotheu slijepo je gledajući.Oteturala sam niz hodnik.Znala sam da se gubim.Tako sam obamrla, prazna. Skrenula sam za ugao idući prema toaletu pridržavajući se rukama za zid inače bi pala. Podsjećala sam samu sebe da dišem, da stavlja nogu ispred noge, ali to je bilo gotovo nemoguće uraditi kad se muškarac kojeg volim bori za život i ja ne mogu učiniti ništa, prokleto ništa da mu pomognem. Totalno sam nemoćna. Umirem iznutra.

Ruke mi dohvatiše vrata toaleta ...ušla sam unutra uživajući u tišini koja me okružila.

Raskopčala sam šorc ,prevlačeći ih preko kukova pogled mi se zaustavi na rubu

Slomljeni gaćica.Tijelo mi je htjelo odustati, da potonem u zaborav ,ali nisam mogla. Zabila sam ruke u pojas šorca koji je i dalje bio na mojim kukovima.Obuzela me nesvjestica, nisam mogla disati pokušla sam da se naslonim na zid ali ništa nije pomagalo.Napad panike je pobjeđivao.

Možeš se kladiti na pobjedničku zastavu da će osvojiti te gaćice.

Coltonov glas odjekivao mi je u ušima.Dah je ubrzano ulazio i izlazio iz pluća dok sam se držala za tu sliku u svojoj glavi - neodoljivi osmjeh i nestašni bljesak u njegovim očima prije nego što me zadnji put poljubio.Stavila sam prste na usne,možda se tako opet povežem s njim.

- Rylee?- Glas s druge strane vratio me je u stvarnost. Željela sam da ode , da mogu da ostanem sa svojim sjećanjima njegove kože na svojoj,okusa njegovog poljupca, i posesivnosti njegovog dodira.

- Rylee?

- Mm ?- bilo je to sve što sam mogla promrmljati.

- Ja sam ,Quin.- Glas joj je nježan , isprekidan. Ubijalo me da je čujem takvu. - Rylee molim te izađi.

Otključala sam vrata.Quin uđe gledajući me čudno očiju punih suza i obraza prljavih od maskare. Napući usne i prasnu u smjeh.Smjeh koji je bio pun očaja i straha.Pokaza prstom na moj dopola svučen šorc nastavljajući se smijati. I ja sam se počela smijati s njom. To je bilo jedino što sam mogla uraditi.Suze nisu dolazile, strah nije nestajao a nada vagala čas na jednu čas na drugu stranu. Osjećaj je bio tako pogešan.

Sve je bilo tako prokleto pogreršno, Quinlan - žena koja me mrzila od prvog dana posegnu za mnom zagrlivši me dok joj se smjeh pretvarao u jecaje.

- Tako sam uplašena Rylee.- To je bilo sve što je uspjela reći između jecaja , ali više i nije morala reći.Upravo tako sam se i ja osjećala.

Grlila sam je pokušavajući je utješiti, pokušavajući da ja budem ta koja tješi...Pokušala se povući iz zagrljaja ali nisam je puštala. Onda bi morala izaći i čekati doktora da nam kaže vijesti o Coltonu, vijesti koje nisam htjela da čujem.

Navukla sam šorc nazad gledajući sebe u ogledalu. Stara sjećanja izroniše....slomljeno ogledalo , odsja sunca na komadićima dok je Max pokušavao da uzme svoj poslednji dah.

Druga slika mi se pojavi pred očima....čitavo ogledalo...iskorišćeno na vrhuncu strasti da mi dokaže zašto sam dovoljna Coltonu. Zašto je izabrao mene.

Slomljeni - Hajde.-

proťapta Quinlan obmotavajući ruku oko mog struka.-

propustimo bilo kakve vijesti.

Ne Ĺželimo da

Slomljeni POGLAVLJE 2

Vrijeme su vuklo.Minuti su bili kao sati. Svaki sat je trajao kao vječnost.Svaki put kad bi se vrata čekaonice otvorila ustajali smo pa opet sjedali nazad.Čekaonica je sad bila puna sa ostalim članovima ekipe, telefoni su zvonili, svi su htjeli da čuju ima li kakvih novosti.

Ali nikakvih vijesti o Coltonu nije bilo.

Beckett je sjedio sa Andyem,Dorothea je sjedila između Quinlan i Tawny.Ja sam sjedila sama ,i osim Haddinih poruka koje su me prekidale u mislima, uživala sam u samoći.Nisam morala nikog tješiti - ni mene niko nije morao tješiti - šizofrenija u mojoj glavi postajala je sve jača u mojoj glavi kako su sekunde prolazile.Stomak mi se javljao, bila sam gladna ali i sama pomisao na hranu izazivala mi je mučninu.Glava mi je pucala od bola, ali pozdravila sam tu bol.

Vrata su se otvorila, čula sam korake...nisam ni podignula glavu da vidim ko je ušao.

- Imam novosti o gospodinu Donovnu.- Glas me je trgao iz obamrlosti.Pod odjeknu od brojinih nogu koje su skočile na glas doktora. Strah me paralizovao. Nisam mogla ustati,nisam se mogla pomjeriti.Bila sam užasnuta šta će izgovoriti , gutala sam knedle pokušavajući se održati u toj obamrlosti. Nokte sam zabila u bedra, pokušavajući bolom da otjeram sjećanja....ne želeći da se prošlost ponovi - ne želeći da jedno slupano auto i skršenog čovjeka zamjenim sa drugim muškarcem kojeg volim.

Doktor je pročistio grlo - uvukla sam dah u pluća - nadajući se, moleći se...

- Želim samo da vam kažem da čekamo rezultate skenera, ali ovo što smo do sad vidjeli je da je gospodin Donovan zadobio velike ozljede unutrašnjih organa prilikom udarca u ogradu velikom brzinom.Tijelo mu se prestalo kretati ali unutrašnji organi nisu poneseni inercijom.Ono što možemo reći...

- Laičkim jezikom , molim vas- prošaptala sam.Mozak mi je pokušavao da razumije medicinski riječnik, da mi mozak nije bio obavijem maglom, sigurno bi ga shvatila.Doktor zastade na sekund na moj komentar.Ne podižući glavu ponovila sam ovaj put glasnije.Laičkim jezikom doktore.-

Polako sam podigla pogled do njegovog, članovi njegove ekipe

okrenuli su se i gledali u mene dok sam ja gledala u doktora. - Svi smo jako zabrinuti , vi razumijete šta govorite, ali ta vaša terminologija nas još više straši...- glas mi se pretvorio u šapat dok je doktor kimao glavom, - teško nam je da shvatimo šta nam pričate, dugo smo vas čekali dok ste vi bili s njim , zato vas molim recite nam laičkim jezikom.

Slomljeni Doktor se nasmiješi blago ali oči su mu bile jako tužne.

- Kad je Colton udario ogradu - auto je stalo, njegovo tijelo je stalo - ali njegov mozak se nastavio kretati, udarajući u lubanju napred - nazad. Na sreću nosio je HANS opremu što mu je pomoglo da zaštiti kičmu i njegov vrat, ali ozljede mozga i ostalih organa su ogromne.

Srce lupalo kao ludo , dah isprekidano izlazio iz mojih usta dok su mi se razne mogućnosti vrtjele po glavi.

- Hoće li...? - Andy stade ispred mene gledajući doktora direktno u lice i postavljajući pitanje koje nisam mogla ni zamisliti da izgovorim.

Tišina se spustila nad čekaonicu dok smo čekali doktorov odgovor.

- Gospodin Westin, pretpostavljam ?-

doktor upita pružajući ruku Andyu. - Ja sam

dr.Irons.Neću vas lagati ...vaš sin ...srce mu je stalo dva puta dok je stigao do bolnice.

I duša mi je napustila tijelo.....Ne ostavljaj me.Molim te ne ostavljaj me!!!!

- Uspjeli smo nakon nekog vremena da mu stabilizujemo otkucaje srca što je jako dobar znak jer smo se bojali da mu je pukla aorta od siline udarca.Za sad znamo da ima subduralni hematom .- Doktorovo oči sretoše moje dok je nastavljao. - To znači da su mu krvne žile potrgane između mozga i lobanje i kako nema gdje da ta krv ode , pritišće Coltonov mozak koji je natekao od udaraca u lubanju. - Doktorove oči obuhvatiše sve u čakaonici. - Za sad je stabilan, tako da ga sad pripremamo za operaciju. Veoma je bitno da mu oslabimo pritisak na mozak,i pokušamo da spriječimo dalje oticanje.

Dorothea zagrli Andya nijemo tražeći podršku.

- Koliko će trajati operacija?Je li svjestan? Ko je su mu druge ozljede?- Beckett progovori po prvi put ispaljujući jedno pitanje za drugim.

Doktor Irons teško proguta sklapajući ruke ispred sebe dok je susretao Beckettov pogled.

- Što se tiče drugih ozljeda, one nisu velike .Nije u svjestnom stanju.U komi je koja je uobičajena za njegove ozljede . Što se tiče svega drugog više ćemo znati kad ga otvorimo i vidimo koliko je teško krvarenje u mozgu.

Ni jedna riječ koju je dotor izgovorio nije pomogla da strah nestane.Quinlan priđe Beckettu uhvativši ga za ruku bacivši pogled prema roditeljima postavljaući pitanje koje niko od nas nije mogao.

- Ako oticanje ne prestane .....- glas joj puče , Beckett je poljubi u glavu hrabreći je ..šta...šta to onda znači?- Glas joj se pretvori u jecaj.- Ono što pokušavam da vas pitam je kakve su vaše prognoze? Kakve su Coltonove šanse?

Slomljeni Doktro glasno uzdahnu gledajuću u Quinlan.- Prije operacije i prije nego što vidim koliko ja šteta ne mogu vam dati nikakve prognoze.

Andyev jecajući uzdah naruši tišinu. Dr.Irons mu priđe stavljajući mu ruku na rame prisiljavajući ga da ga pogleda u oči.

- Uradićemo sve što je u našoj moći. Iskusni smo u ovom polju.Molim vas, razumite da to što vam ne dajem nikakvu prognozu ne znači da je on izgubljen slučaj, već da moram da vidim ozljedu da bih i sam znao kakve su šanse. Kad to budemo znali , onda ćemo razgovarati o prognozama i šansama.- Andy nijemo kimnu glavom i dalje gledajući doktora.

Doktor obuhvati pogledom ostatak ekipe u čekaonici.

- Colton je mlad, jak i zdrav i to je jako dobro, očito i ima mnogo ljudi koji ga vole , molim vas znajte da ću učiniti sve.

S tim riječima doktor se okrenuo i otišao ostavljajući iza sebe sve nas kojim smo još uvjek šokirani stajali.

Doktorove riječi još su lebdjele čekaonicom dok su se svi polako vraćali na svoje mjesta.Ali ja nisam mogla. Živ je .Nije mrtav kao Max. Živ je .

Strah od nepoznatog gasio je svako olakšanje koje sam osjetila samo sekund prije.

Duboko sam izdahnula trudeći se suzbiti strah koji je klizio mojim tijelom. Slike ponovo oživješe.

Max i Colton. Colton i Max. Trag krvi koji je curio iz njegovog uha, iz njegovih usta. Vatra koja je gutala auto.Moje ime na njegovim usnama. Njegove molbe koje će me mučiti zauvjek. Panika je dolazila.Bio mi je potreban svjež zark. Trebalo mi je nešto živo kao Colton , nešto drugo , nešto kao on, a ne sterlina soba i stara sjećanja.Ustala sam i požurila iz čekaonice ne obazirući se na Becketta koji me zvao. Posrćući sam došla do izlaza...

Uz tebe osjećam,Rylee...

Sjećanja sjevnuše udarajući me u dušu svom snagom.Glasno sam udahnula dok je bol prolazio svakim djelićom mog tijela.Uvukla sam isprekidan dah, tražeći očajnički nešto, bilo šta, za šta se mogu uhvatiti da mi pomogne da nađem snagu koja će mi trebati kad se budem suočila da Colton možda neće preživjeti operaciju.Možda neće preživjeti noć.Jutro.

Protresla sam glavom ne bi li izbacila otrovne misli iz nje i zamaknuvši za ugao bolnice našla sam se pred morem kamera, mikrofona....

Slomljeni Bujica pitanja glasno su odjekivala mojim mislima, našla sam se pribijena uz zid dok su me okruživale kamere snimajući svaki moj trzaj.

- Je li istina da se dogovara Coltonovo poslednje pomazanje?

Riječi su stajale zaglavljene u grlu.

- Kakva je vaša veza sa gospodinom Donovanom?

Bijes je ključao.

- Jel istina da je Colton na samrti i da su roditeljin kraj njega?

Usne su mi se otvarale i zatvarale, šake čvrsto stisnute, oči su mi gorile, duša se trgala, i moja vjera u ljudskost je nestala. Znam da izgledam kao jelen pred farovima automobila, ali bila sam u zamci. Disala sam isprekidano, plavo nebo počelo je da se vrti i tama je počela da me obuzima. Tonući u crnilo osjetila sam snažne ruke kako me grle sprečavajući me da padnem na zemlju. Svom težinom oslonila sam se na Sammya, podsjetivši me kad sam zadnji put osjetila čvrste ruke muškarca oko sebe. Gorko - slatke slike sjećanja.... Žive zelene oči, arogantni osmjeh.

Nevaljal.Buntovan.Ne smotren.

Sammyev glas prodro je kroz maglu u mojoj glavi dok se borio sa novinarima.

- Odbijte!- dreknuo je i dalje me pridržavajući čvrstim rukama. - Reći ćemo vam novosti čim i mi budemo nešto saznali.

I ponovo sam se našla u bolnici.Srce je usporilo , dah se izjednačio ...Stajala sam na hodniku gledajući u Sammyeve oči.

- Šta si dođavola mislila kad si izašla tamo ? Pojeli bi te živu.- zarežao je. Njegova reakcija puna ljutnje bila je nepodnošljiva u odnosu na ostale koji su se držali pod kontrolom.

I tad mi kliknu ....greška koju sam napravila izašavši sama napolje.Još uvjek se nisam baš najbolje snalazila u Coltonovom svijetu punom kamera. Dok smo mi bili ovde na sigurnom u čekaonici ,Sammy se bori sa lešinarima vani.

- Žao mi je Sammy- izustila sam izvinjenje stisnutog grla. - Samo mi je bilo potreno malog svježeg vazduha i.....žao mi je.

Briga mu ispuni oči.- Jesi li dobro? Jesi li nešto jela? Skoro si se onesvjestila tamo.Mislim da bi trebala nešto pojesti....

- Dobro sam.Hvala ti Sammy.- Polako sam mu prišla uhvatiši ga ne spremnog kad sam ga uhvatila za ruku. - Kako se ti držiš?

Slomljeni Slegnuo je ramenima.- Sve dok je on dobro i ja ću biti.- Kimnuvši glavom izađe iz čekaonice.

Stajala sam u hodniku sama, zatvarajući samo na sekund oči i dopuštajući si da bar na sekund osjetim nešto drugo sem očaja i straha.

Iz dubine duše izvlačila sam zvuk njegovog smjeha, ukus poljubca, - bilo šta da moje srce ispuni nadom da će moja i Coltonova ljubav preživjeti sve ovo.

Nisi ne bitna,Rylee. Ti nikad nećeš biti ne bitna.

Sjećanja su šaputala mojim mislima bacajući iskrice nade kroz mene. Duboko udahnuvši polako sam krenula prema čekaonici. Prolazila sam kraj pulta sa sestrama kad sam začula Coltonovo ime. Dvije sestre su pričale o njemu. Usporila sam korake ne bi li čula bilo šta.

Njihove riječi izbile su mi dah iz pluća. Tijelo mi je podrhtavalo.

- Ko je u operacionoj sali broj 1 sa gospodinom Donovanom?

- Dr.Irons je s njim.

- E pa dođavola sve , ako bi ja bila u ovakvoj situaciji , htjela bi Ironmana da me operiše.

Spiderman.

Glasno sam udahnula na šta se sestre okrenuše prema meni.

- Možemo li vam kako pomoći gospođice?

Batman.

- Kako ste upravo nazvale dr.Ironsa?

Superman.

Pogledale su me podignutih obrva. - Mislite na naš nadimak za dr.Ironsa?

Ironman.

Sve što sam mogla je da kimnem glavom, riječi su se zaglavile u grlu dok je nada prodirala sve dublje.

- Oh, on je ovde poznat pod nadimkom Ironman, dušice.Trebali ti nešto?

Spiderman.Batman.Superman.Ironman.

Odmahnula sam glavom žureći prema čekaonici ali nisam stigla do nje.... Spustila sam se na pod ...nada je postala prevelika, svi njegovi superheroji su danas tu.Dječija zaluđenost superherojima postala je odraslima dašak nade. Glavu sam naslonila na koljena - ovo više nije slučajnost.Glavom sam kimala napred - nazad tiho ponavljajući njihova imena.

- Colton je to govorio u snu kad je bio mali dječak.- Andyev glas me prenu dok se spuštao sa teškim uzdahom kraj mene.

Slomljeni Okrenula sam se da ga pogledam. Sa svakim satom što je prošao činio mi se sve starijim.Oči su mu bile pune patnje, dok se pokušavao nasmješiti. Čovjek kojeg sam znala kao punog života sad je bio samo prazna tužna ljuštura.

- Nisam to čuo čitavu vječnost. U stavri , na to sam potpuno zaboravio sve dok sad tebe nisam čuo.- Tiho se nasmija potapšavši me po koljenu.

- Andy....-

Njegovo ime je bilo tek šapat na mojim usnama dok sam se borila sa

emocijama. Očajnički sam željela da mu kažem o znacima - o superherojima koje je njegov sin volio - ali brinula sam da će pomisliti da ludim kao što Beckett već misli.

- Čudi me da ti je pričao o njima. To je bila njegova mantra kad je bio mali i kad je ima noćne more ili kad bi bio uplašen. Nikad nije objasnio...zašto su ta četiri superheroja činila da mu bude bolje.- Pogleda me, osmjeh mu je već blijedio na usnama. - Dottie i ja smo samo mogli da zamišljamo i da se pitamo od čega su ga ti superheroji spašavali....

Riječi su visile u zraku između nas...pitanje koje se ni jedno od nas nije usudilo da postavi.Šta Andy zna i šta ja znam o morama i superherojima? Ispustio je dug drhtav uzdah prekrivši oči rukama.

- On je snažan Andy,....biće on.....mora da bude dobro.-

Nekako sam uspjela da

izgovorim.

Andy je samo kimnuo glavom.Doktori su projurili kraj nas ....srce je kucalo u grlu dok smo se pitali jel zbog Coltona. Prevuče rukom još jednom preko lica okrećući se prema meni.Gledajući ga u oči vidjela sam da su pune ljubavi.

- Prvi put kad sam ga vidio slomio mi je srce i ukrao ga istovremeno i sve to samo jednim pogledom.

Kimnula sam glavom podstičući ga da nastavi, jer potpuno sam razumjela ovu njegovu izjavu. I meni je to isto uradio. Zarobio ga je, ukrao, slomio, zalječio i zauvjek će biti njegovo.

- Bio sam u svojoj prikolici radeći na nekoj sceni.Bila je to duga noć.Quinlan je bila bolesna i čitavu noć sam bio budan.- Protrese glavom na sekund me pogledavši u oči. - Već sam kasnio.Zamalo nisam pao preko njega kad sam izašao iz prikolice.- Ušutao je gutajući suze.- Mislim da sam glasno opsovao jer se tad trgnuo unazad u velikom strahu. Dobro me bio preplašio, jedino sam mogao nagađati zašto tako malo dijete ima takvu reakciju .Nije me htio pogledati bez obzira kako tiho i nježno sam pričao.

Posegnula sam za njegovom rukom, stiskom mu dajući do znanja da znam za Coltonove demone. Možda nisam znala detalje, ali vidjela sam dovoljno da znam o čemu priča.

Slomljeni - Sjeo sam na zemlju kraj njega i čekao da shvati da ga neću povrijediti.Pjevao sam jedinu pjesmicu koje sam se tad mogao sjetiti.- Iz Andyevih usta ote se smijeh. - Pjevao sam mu - napuhani magični zmaj- . Kad sam počeo drugi put pjevati pjesmicu podigao je glavu i napokon me pogledao.Dragi Bože, zaustavio mi je dah.Imao je najveće zelene oči koje sam ikad vidio.Bile su ogromne na njegovom sitnom licu...i gledao me sa takvim strahom u njima.....svu snagu što sam imao morao sam upotrebiti da ga ne uzmem u zagrljaj tad.

- Ne mogu to ni zamisliti- prošaptala sam, izvlačeći ruku iz Andyeve ali me on sad čvrsto držao.

- Isprva nije htio ni pričati sa mnom.Pokušao sam sve ne bi li mi rekao bar svoje ime ili od kud je , ali ništa nije uspjevalo. I ništa mi nije bilo važno, ni to što kasnim, ni novac, ništa mi nije bilo važno jer sam bio hipnotisan slomljenim malim dječakom čije su mi oči govorile da je vidio i doživio tako prokleto previše u svom kratkom životu.Quinlan je tad bilo šest godina.Colton je bio manji od nje pa sam pomislio da mu je možda pet, kasnije te iste noći ostao sam šokiran kad sam od policije saznao da mu je osam godina.

Gutala sam suze dok sam slušala o prvim trenucima Coltonovog života kad mu je data bezuvjetna ljubav.Kad mu je dat život pun mogućnosti i izbora a ne život pun straha.

- Nakon ne znam ni ja koliko vremena upitao sam ga da li je gladan i te oči postaše još veće. Nisam imao u prikolici mnogo hrane ali imao sam Snickers čokoladicu i priznajemnasmija se tad, - htio sam da se dopadnem klincu...pa sam pomislio koje dijete je nemoguće namamiti slatkišem?

Nasmijala sam se zajedno s njim.Colton svaki put prije trke jede Snickers. I danas je pojeo Snickers. Srce mi preskoči na tu pomisao.Zar je od toga prošlo samo par sati? Činilo mi se da su dani prošli.

- Znaš, Dottie i ja smo razgovarali o tome da imamo još djece...ali smo na kraju odlučili da nam je Quinlan dovoljna. Ustavari, ona je bila za to da imamo više djece ali ja sam bio zadovoljan i sa jednim.Sranje, bili smo zaposleni , mnogo smo putovali i bili smo zadovoljni sa jednim zdravim i srećnim djetetom. Karijera mi je bila u usponu a Dottie je radila kad je htjela.Ali nakon tih prvih sati sa Coltonom nisam imao ni truna sumlje.Kako bih mogao otići od tih očiju i osmjeha za koji sam znao da se krije negdje iza tog straha i srama?

Suza mu kliznu niz obraz, očajna suza zbog Coltona tad i Coltona sad .Podiže glavu gledajući me očajnim očima.

Slomljeni - On je najjača osoba - muškarac - koju poznajem ,Rylee .- Jecaj mu se ote iz grla. Potrebno mi je da i sad bude taj muškarac...ne mogu izgubiti svog dječaka.

Njegove riječi sjekle su me duboko...razumjela sam bol koju roditelj proživljava kad se boji da će izgubiti svoje dijete.. .

- Niko od nas ne može Andy .On je centar našeg svijeta- prošaptala sam slomljenog glasa.

Andy me pogleda na sekund me pažljivo posmatrajući.- Svaki put kad sjedne u taj prokleti auto umrem od straha.Svaki put ! Ali to je i jedino mjesto gdje ga vidim slobodnog , bez tereta prošlosti i demona koji ga i dalje progone.- Steže mi ruku ne popuštajući stisak dok ga nisam ponovo pogledala.- Jedino tad, sve do skoro, ustvari...sve dok nisam vidio kako priča , brine i kako se ponaša s tobom.

Ostala sam bez daha, suze pojuriše u oči ali ni jedna ne pade. Nakon što me Maxova majka tako dugo mrzila , ovo priznanje Coltonovog oca mi je bilo ogromno olakšanje.

Zadžala sam dah u sebi trudeći se da se izborim sa uraganom emocija koje su se kovitlale u meni.

- Volim ga- To sam jedino uspjela reći. To je sve o čemu sam mogla misliti.Volim ga i možda nikad neću imati priliku reći mu to, pokazati .

Andyev glas me spasio još jednog napada panike.

- Colton mi je rakao da si ga ohrabrila da pokuša da nađe svoju biološku majku.

Spustila sam pogled , zabrinuta kako će teći ovaj razgovor.Može krenuti u dva pravca Andy mi može biti zahvalan što pomažem njegovom sinu da zacijeli ili može biti uzrujan.

- Hvala ti za to Rylee. - Reče mi nježno.- Mislim da mu je oduvjek nedostajao dio i da će možda kad sazna nešto o svojoj majci uspjeti da sastavi sve djeliće.Sama činjenica da priča o tome...veliki je to korak...- zagrli me oko ramena privlačeći me sebi,- i zato ti hvala što mu pomažeš da ponovo pronađe sebe.

Kimnula sam glavom dajući mu do znanja da razumijem šta mi govori .Riječi jednostavno nisu izlazile iz mojih usta . Sjedili smo jedno kraj drugog , pokušavajući naći utjehu ali sve što smo osjećali bila je jedna velika praznina.

Slomljeni POGLAVLJE 3

Savršen dan.Plavo nebo iznad glave, sunce me milovalo po obrazima, i ni jedne misli u glavi. Talasi su udarali od obalu,samo su stizali jedan za drugim. Često dolazim ovde. Ovde smo imali svoj prvi sastanak - ovde se osjećam još bliže njemu.Sjećanje,nešto za šta se mogu držati kad nikad više neću moći da se uhvatim za njega.Obmotala sam ruke oko koljena duboko udišući...jedan dio mog srca uvjek će biti tužan jer nije nije kraj mene - ali u isto vrijeme, znam da nisam osjetila ovakav mir u svojoj duši od kako je otišao. To je možda jedna od faza tugovanja - bar mi je to terapist rekao - jer , samo par dana je prošlo bez napada panike i buđenja sa vriskom iz noćnih mora.Realnost je udarala.Mislim da ću ovog puta možda moći krenuti napred - ne živjeti život - samo ga živjeti.

Auto na parkingu uhvati mi oko.Ne znam zašto.Možda jer je parkiran odmah do mjesta gdje je Colton uvjek parkirao svoj Aston Martin - oči su gledale, srce se nadalo ali mozak je znao da je to samo varka. Duša je žudjela da je to on ...da se parkirao i da mi prilazi da zajedno uživamo na plaži.

Ponovo sam pogledala na parking....jedna osoba je izašala iz automobila i prišla vozačevoj strani pričajući s kroz otvoren prozor..Nešto u stavu te osobe natjeralo me da ustanem sa pijeska.Zaklonila sam oči rukom dok sam se naprezala da što bolje vidim strančevo lice...ali nešto nije bilo kako treba.Bez razmišljanja krenula sam prema parkingu, dok je osjećaj nespokoja sve jače rastao u meni.Stranac se oduspravi okrenuvši se prema meni dok mu je sunce milovalo lice....moje noge posustaše, dah se izgubi....Moj tamni anđeo stoji na svjetlosti.

- Coltone?-

glas mi je tiši od šapata.Mozak se bori sa slikom ispred sebe.Kako je

moguće da je ovdje?Ovde, sa mnom kad sam gledala kako odvoze njegovo beživotno tijelo, ljubila njegove hladne usne prije nego što su zatvorili kovčeg. Otišao je na svoj vječni počinak.

Srce je udaralo o moj grudni koš ,sa svakim korakom sve jače dok su se panika i nada takmičile koja će pobjediti.Podigao je glavu naginjući je na jednu stranu i oči prepune tuge pogledaše pravo u moje.Polako je podizao ruku prema meni ali tad se suvozačeva vrata otovriše...Pogleda u njih pa opet u mene....crte lica mu naruši tuga...kolebljivo podiže ruku mahnuvši mi

Slomljeni .... Podigla sam drhatve prste do usana osjećajući tugu koja je od njega dolazila u talasima.Svaki novi udar tuge polako je izbijao dah iz mene.Očaj je zavladao. Paralo mi je dušo kao munja nebo. I tad sam znala.

- Coltone?-

ponovo sam ga pozvala ali ovaj put očajničkim vriskom koji je parao

nebo.Ali....Colton je sjeo nazad u auto, ni jednom me ne pogledavši više. Potrčala sam za autom koji je već odlazio sa parkinga.Pluća su mi gorjela dok sam trčala ali nisam bila dovoljno brza. Auto je skretalo na desno prema praznoj cesti i moralo je proći kraj mene dok su išli na jug.Metalik plava boja bljeskala je na suncu...pogledavši u auto stala sam , obamrla. Činilo se da je prošla vječnost od kad sam ga zadnji put takvog vidjela. Velike plave oči, lagani smješak koji sam toliko voljela...ali te oči nisu me pogledale, bile su uprte na put ispred sebe. Max me nikad nije dva put pogledao. Colton nije skidao pogled s mene.Strah, panika rezignacija ispisana po nejgovom licu.Suze su mu izbrazdale obraze, dok je stisnutim šakama lupao po prozoru i vikao - izvini..

- Ne!- povikala sam , svaki dio mog bića tražio je način kako da mu pomognem, kako da ga spasim.Tad sam vidjela da se neko pomjera na zadnejm sjedištu...pala sam na koljena.

Bol udarca od beton je ništa kad se uporedi sa ovom boli...ovom boli koja trga svaki dio mene na sitne komade. I uz tu nemoguću bol dio mene je sretan - sretan i izgubljen zbog neopisive ljubavi za koju i ne znate da postoji dok je nedoživite....Uvojci su joj okruživali lice dok se ona nježno smješila Maxu potpuno nesvejsna Coltona i njegvovg lupanja po prozoru.

Okrenula se prema prozoru pogledavši prema meni , male usnice se nasmješiše dok je podizala ručicu i prstićima mi mahnula.

Diši Rylee, diši...Silila sam misli u glavu...i ona je samo još jedan otrgnuti dio mene ....ali i sam pogled na nju ostavljao me i sretnu i očajnu. Nikad je neću dobiti nazad. Nikad nisu bili moji da ih zadržim.

Klečala sam na zemlji dok mi se duša borila sa tamom punom očaja.Trebalo mi je nešto , nešto za šta mogu da se uhvatim i ne potonem...

Iz sve snage vrisnula sam ime jedine osobe za koju sam znala da mi može pomoći.

- Coltone !!! Stani! Coltone!!! Bori se dođavola!-

nisam imala više glasa, jecaji su

prevladali .Spustila sam glavu u ruke prepuštajući se tami ...

Slomljeni Nevidljive ruke me zgrabiše vukući me od njega..- Ne! - vrisnula sam .Borila sam se protiv tih ruku koje su me sprečavale da pomognem Coltonu. Da spasim muškarca kojeg volim.

- Rylee! - Ramena su mi se tresla napred - nazad , pokušala sam da se otrgnem iz stiska ali nisam mogla. Otvorila sam oči i pogledala direktno u Beckettove plave oči koje su bile pune zabrinutosti.- To je samo san Rylee.Samo san.

Nisam mogla disati , srce je i dalje tuklo u grudima..podigla sam drhtavu ruku do lica pokušavajući doći sebi .Bilo je tako stvarno....tako nemoguće a opet tako stvarno....osim ako....osim ako Colton nije...

- Becks- ime mu je šapat , dok mi je san izlazio pred oči....počela sam da shvatam san ...shavtila sm zašto je Colton bio sa Maxom i sa mojom ćerkom.

- Šta je bio Rylee, blijeda si kao duh?

Riječi su zapele u grlu.Ne mogu mu reći ono što mi je mozak još uvjek prihvaćao.Zamucala sam pokušavajući složiti bilo kakvu rečenicu kad su nas prekinuli...

- Porodica gospodina Donovana?

Svi su ustali pomjerajući se što bliže glasu, tamo je stajala niska žena skidajući masku sa lica. I ja sam ustala , strah me tjerao napred.Išla sam za Becksom koji nam je krčio put kroz more ljudi.Kad smo stali odmah do Coltonovih roditelja posegnuo je za mojom rukom snažno me stisnuvši. I on je bio uplašen kao i ja.

Doktoričine oči pređošpe preko svih nas dok je odmahivala glavom.- Ne , želim da pričam sa njegovo užom porodicom- odgovori ona.

Andy stupi napred nakašljavajući se.- Da, to smo mi.

- Vidim to , ali novosti trebam da kažem samo njegovoj užoj porodici nasamo, takva su bolnička pravila gospodine.- Glas joj je oštar , tako sam htjela da je dobro protresem ....

Andy pogleda u nju pa pređe pogledom po gomili koja ih je okruživala.- Moja žena, ćerka i ja možda smo Coltonva najuža familija , ali svi ovi ljudi ovde? Oni su razlog što je on još uvjek živ....tako da u mojim očima i oni su porodica i zaslužuju da čuju novosti kad i mi , a pravila bolnice mogu da idu dođavola.

Doktorica laganu kimnu glavom skupljenih usana.- Ja sam dr.Biggeti i jedna sam od doktora koja je zajedno sa dr.Ironsom radila na vašem sinu.- Krajičkom oka vidjela sam kao se članovi ekipe još više približavaju ...Dorothea se primače za još jedan korak, Quinlan joj stade sa druge strane .

Slomljeni - Colton je preživio operaciju i trenutno je na odjelu za intezivnu njegu.

Kolektivni uzdah olakšanja ispunio je čekaonicu. U glavi mi se zavrtilo od njenih riječi.Živ je! Još uvjek se bori! Oboje smo uplašeni ali se borimo....zajedno.

Dr.Biggeti podiže ruke ućutkavajući nas.- Još uvjek nije izvan opasnosti. Krvarenje , kao i otok su bili jako veliki, morali smo ukloniti mali dio Coltonove lubanje da bi smanjili pritisak na mozak.Za sad se čini da je oticanje pod kontrolom ,ponavljam , za sad je pod kontrolom.Svakog časa se može nešto dogoditi - sledeća 24 sata su jako kritična , nakon toga ćemo biti sigurniji u prognozi.

Beckett se zatetura pokraj mene, izvukla sam ruku iz njegove obuhvativši ga oko struka.

- I koliko god ja imala nade da će sve biti u redu- doktorica je nastavila,- moram vas upozoriti da postoji mogućnost oštećenja mozga , kolikog , to ćemo znati tek kad se probudi.

- Hvala vam.- Dorothea se zahvali doktorici iznenadivši je zagrljajem. - Kad ćemo ga moći vidjeti?

Doktorica ponovo vrati pogled na Coltonove roditelje.- Kao što sam već rekla, upravo ga smještaju na odjel intezivne njege. Uskoro ćete moći da ga vidite.- Sad je direktno gledala u Andya. - I ovaj put , pravila bolnice se moraju poštovati gospodine.Najbliža porodica ga može vidjeti.

Andy kimnu glavom.

- Vaš sin je snažan i vraški se borio.Ima jaku volju za životom.....i svaki atom te snage će mu pomoći.

- Hvala vam mnogo doktorice.- Izusti Andy privlačeći Dorotheu i Qunilan u čvrst zagrljaj.

Zatvorila sam oči fokusirajući se na doktoričine riječi. Colton se đavolski borio da nam se vrati.Da se vrati meni.

****

Svi smo - i ekipa i porodica - premješteni u drugu čekaonicu .Ovaj je bila bliže odjelu intezivne njege. Colton mi je sad bio blizu. Ali ja mu nisam porodica i neću ga moći vidjeti.

Od same pomisli gubila sam dah. A tako sam ga trebala....bar da ga vidim lakše bi podnjela ovo ludilo u sebi. Stajala sam ispred prozora gledajući na parking koji je bio pun novinara koji su ko lešinari pokušavali doći do bilo kakve informacije o Coltonu.

Ti si iskra mog života i uvjek ćeš biti jedna velika ....

Slomljeni Izgubljena u mislima poskočila sam kad sam osjetila nečiju ruku na ramenu.Okrenula sam se pogledavši diretktno u oči Coltonove majke. Na par sekundi samo smo se gledale....ni jednu riječ nismo izustile a opet smo tako mnogo jedna drugoj rekle. Upravo je išla da vidi Coltona. Htjela sam da je pitam kako je,kako izgleda, da li je loše kao što izgleda u mojoj glavi....otvorila sam usta ali riječi nisu izlazile.Dorotheine oči napuniše se suzama dok je donja usna podrhtavala.- Ja...samo ....- trudila se da izgovori ali nije bilo riječi.

Protresla je glavom ponovo progovarajući. - Ne mogu ga gledati onakvog.

Grlo mi se steglo od njenih riječi.Uhvatila sam je za ruku stežući je, jedina utjeha koju sam joj mogla ponuditi.

- Mora biti dobro....- Ne znam ni sama koliko puta sam ponovila te iste riječi danas.Ništa nisu rješavale, ali ja sam ih uporno ponavljala.

- Da.- Odlučno je kimnula glavom bacivši oči na cirkus na parkingu.- Nisam provela s njim dovoljno vremena, propustila sam njegovih prvih osam godina, tako da mi je Bog dužan dodatno vrijeme s njim. Ne može biti tako okrutan da mu uskrati ono što zaslužuje.- Ponovo me pogledala sa čeličnom voljom u očima, očima majke koje se bori za svog sina.- Neću to dozvoliti.

- Mama....-

Jecaj je iskliznuo iz Qunlaninih usta dok je ulazila u čekaonicu od

Coltona.Obe smo se okrenule na njen glas dok je išla prema nama. Sve oči su bile uprte u nju.Dorothea je privuče u zagrljaj ljubeći je na vrh glave čvrsto zatvarajući oči

šapćući

utješne riječi.

Osjećala sam se kao voajer - željela sam da je i moja mama sad ovde sa mnom više od svega.Dorothea me pogleda preko Qunlanine glave.

- Sad je tvoj red.

- Ali ja nisam...- Ne znam zašto sam tako šokirana njenim riječima.

- Da, jesi .- odgovori sa blagim osmjehom. - Ti ga činiš cijelim, to je jedino što ja nikad nisam uspjela, i kao majku to me ubija, ali u isto vrijeme sam srećna što je našao tebe....riječi joj se izgubiše dok su joj suze plivale u iskrenom pogledu.Uhvati me za ruku jako me stegnuvši. - Idi. Uzvratila sam stisak uz kimanje glave požurivši da vidim muškarca bez kojeg ne mogu da živim .

Slomljeni POGLAVLJE 4

Stajala sam pred vratima intezivne njege pripremajući se ....strah i nada su se sudarale u meni , ruke mi drhtale ....

Ušla sam u sobu oborenog pogleda.Duboko udahnuvši podigla sam pogled....jednim jedinim pogledom obuhvatila sam cijelo slomljeno tijelo ispred sebe.Tijelo muškarca kojeg volim.Slike u mojoj glavi su bile loše - krvav, izubijan, slomljen - ali čak ni te slike me nisu pripremile na Coltona dok je ležao potpuno nepomično.Nije bio krvav i sav slomljen.Glava mu je bila obmotana zavojima, oči na pola zatvorene, cijevi su virile sa svih strana njegovog tijela i sve i jedna cjevčica je bila prikopčna na razne monitore.Nisu me lomili zavoji, monitori, cjevčice - ne - lomilo me je to što ona njegova iskra života, njegova vatra

više nije

postojala.Zateturala sam prema krevetu očima prelazeći preko svakog djelića njegovog tijela. Činilo mi se kao da ga nikad prije nisam vidjela,kao da ga nikad nisam osjetila, njegovo srce kako kuca uz moje ....Posegnula sam rukom da ga dodirnem - trebao mi je taj dodir....očajnički mi je trebao - ruka mu je bila hladna...

Suze su stigle. Klizile su niz moje obraze dok sam slijepo pipala oko sebe tražeći stolicu da sjednem kraj njega. Držala sam mu ruku sa obema rukama, spuštajući usne na nju mješajući i poljubce i suze. Nisam mogla da osjetim čak ni miris njegove kože ...mirisao je na bolnicu.Nisam ni shvatala koliko su mi te sitnice bile bitne....samo mali taj dio njega, njegov miris da mi ostane kad je sve već njegovo nestalo.Šaptala sam mu uz kožu.

- Molim te probudi se Coltone.Molim te.-

Sad sam već jecala. - Ne možeš me

ostaviti, moramo toliko toga još uraditi....Moram ti kuhati svoje grozne večere a ti me moraš naučiti kako da surfujem.Moramo gledati klince na utakmicama i ja ...ja moram stajati na stazi kad osvojiš trku.Moramo jesti sladoled za doručak i palčinke za večeru...Moramo voditi ljubav ljieno nedeljom i kad ti uđeš na vrata da te gurnem uz njih jer još uvjek se nismo zasitili jedno drugog.Još uvjek mi nije tebe dosta....- ,glas mi se izgubi ...zatvorila sam oči naslanjajući glavu na naše ruke u sebi ponavljajući njegovo ime.

- Znaš, nikad nisam bio na njega ljut kao sinoć. - Beckettov glas me prenu iz misli.

Zamagljenim očima ugledala sam ga kako stoji naslonjen na vrata ruku prekriženih preko grudi očiju uprtih u svog najboljeg prijatelja. Znam da ne očekuje odgovor od mene - i iskreno nisam bila u stanju da bilo šta kažem.Ponovo sam se okrenula prema Coltonu.

Slomljeni - Bio sam i ranije ljut na njega ali nikad kao sinoć.- Beckett ispusti dug uzdah polako se primičući krevetu. Sjeo je na drugu stranu kreveta okljevajući uzimajući drugu Coltonovu ruku u svoju.Pogleda u nepomično lice svog prijatelja vraćajući pogled na mene. Gledali smo se preko muškarca kojeg smo oboje voljeli.

- Kad sam saznao da te pušta od sebe bez borbe i bez da ti kaže istinu .....- protrese glavom u nevjerici dok su mu suze blistale u očima.- ....Mislim da nikad nisam bio tako ljut ili da sam nekad tako želio da nekog udarim kao njega.

- Pa , oboje smo bili tvrdoglave guzice-

priznala sam, želeći da se možemo vratiti u tu

hotelsku sobu - ponoviti taj dan - tako da se prestanemo svađati, da se zagrlimo.... Da mu mogu reći šta će se desiti taj dan na trkama...ali to tako ne ide....Moj nepobjedivi heroj ipak bi ušao u auto taj dan....

Pogledala sam ga ponovo dok je nepomično ležao....moj nepobjedivi heroj je pobjeđen.Jecaj mi se ote iz grla....

- Navikao je misliti da nije vrijedan ni jedne dobre stvari u životu.Nikad mi nije dao neki detalj svog života , ali znam da misli da ne zaslužuje ništa bolje od onog od čega je pobjegao.Misli da nije dovoljno dobar za tebe i ....

- On mi je sve- izustila sam .

Osmjeh mu dotaknu usne ali tuga je i dalje stajala u očima. - Znam Rylee. Ti si njemu život.

Odvojila sam oči od Coltona pogledavši Becketta u oči.- Ne znam kako će mu to pomoći sad.Ostavila sam ga sinoć nakon što si ti izašao iz sobe- priznala sam spuštajući pogled na naše sklopljene ruke.Krivica me izjedala. - Nakon što mi je sve ono rekao, stalno sam mislila , ne mogu biti s njim pod tim okolnostima. Mislila sam da ću mu moći pomoći - zacijeliti ono što ga boli - ali nisam mogla trpjeti da me vara ....pa sam otišla.

- Ispravno si postupila.Bilo mu je to potrebno.Ponašao se kao šupak ,koristio je strah da nahrani svoju nesigurnost....ali krenuo je za tobom Ry. Tako znam koliko si mu potrebna, koliko te treba.

- Znam to- prošaptala sam, glas se gubio u zvuku monitora ...- Rado ću opet otići od njega i nikad se ne okrenuti ako bi to značilo da ne bi bili ovde sad.

Te riječi su izašle iz mojih usta, ali nisam ih osjećala, nisu bile iskrene....u duši sam znala da gdje god da je Colton ne bi bila u stanju držati se podalje od njega.Sjedili smo gledajući Coltona , svako u svojim tmurnim mislima kad Becks odjednom skoči sa stolice.

Slomljeni - Ovo je jebeno sranje.Ne mogu samo sjediti i gledati ga ovakvog.- Glas mu je pucao dok je polazio prema izlazu.

- Izvući će se Becks.Mora se izvući.- Na kraju je i mene glas izdao.

Becks zastade kraj vrata polako se okrećući prema meni.

- Taj jebač je tvrdoglav sa svim što radi - sa svime - bolje bi mu bilo da me sad ne razočara.- Pogledavši u Coltona priđe krevetu , bjes je zamjenjivao očaj.....- Uvjek se mora raditi o tebi zar ne Drvo? Arogantno kopile jedno.Kad se jebeno probudiš - a probudićeš se jer ja ti ne dozvoljavam da odeš ovako - razbiću te što si nas ovako zabrinuo.- I sa tim grubim riječima polako je spustio ruku na Coltonovo rame lagano ga stisnuvši. Stajao je tako koji sekund prije nego se okrenuo i izašao iz sobe.

Ostala sam sama sa muškarcem mog života, strah od nepoznatog još je tinjao ali nada se polako probijala u svaki dio mog bića.

Slomljeni POGLAVLJE 5

Osjećao sam zvuk motora u grudima koji mi je govorio da sam živ - i prije nego sam ugledao svjetlost na trenutak. Fokusirao sam pogled na svoje ruke. Drhtale su , jebeno su se tresle.Nisam mogao držati volan , nisam se mogao fokusirati na jebene misli, nisam se mogao fokusirati ni našta.Volan se tresao pod mojim prstima, prstima koji nisu mogli da preuzmu kontrolu nad autom.Sigurnost koju sam uvjek osjećao sad je jebeno nestala.Postala je prašina na vjetru. Šta se događa,jebem mu?

Zvuk metala - koji je pucao, sa zvukom kočnica prolazio je kroz mene.Jamesonov auto udari u moj - s udarcem trgnuo sam tijelo , iskočio iz njega ...i misli iz moje glave ispariše...sjećanja mi se sudariše....

Pomisao na Rylee izbi mi dah iz grudi.Svjetlost u mojoj jebenoj tami.Sunce se probijalo kroz slomljeni metal i dim. Kako mogu čuti njene jecaje dok mi je kaciga na glavi a opet vidim je presavijenu od šoka i sa tolike udaljenosti.Nešto jebeno ovde nije kako treba. Ali stvarno jebeno nešto nije kako treba. Ali šta? Kako? I kroz sav taj dim lice joj jasno vidim.Ljubičaste oči pune nečega što ne zaslužujem - jebeno povjerenje. Preklinjala me je da je pustim unutra, da je pustim da mi pomogne, da mi zacijeli rane koje su me unakazile da izlječi moju prošlost od koje nikako ne mogu da pobjegnem.

Vidio sam auto kako se diže iz dima - diže se preko prokletog slomljenog povjerenja i uzaludne nade - izgubio sam dah , grudi su mi htjele eksplodirati ...Sjećanja su sletjala na moju dušu kao šarpneli prokletih mina. Još sam osjećao silinu udarca, napetost mišića, potrebe da čvrsto držim volan.

Budućnost i prošlost vrtjele su se oko mene kao tornado dok sam

gubio borbu sa strahom i bolom za koji sam znao da dolazi. Njega ne mogu izbjeći. Ostatci su se raspršili....iz moje glave.

Zagrcnuo sam se dok mi je dušu punio strah - čak i sa zbunjujućim mislima i kad bi trebao biti sobodn od svega ,ona je i dalje tu. On je još tu. Uvjek podsjetnik....zauvjek.

Coltone, kad ne slušaš budeš povrijeđen.Sad budi dobar dječak i sačekaj ga.Kad si loš, loše stvari se dese dečko moj.

Metal je strugao po betonu. Mirisalo je na razaranje, na alkohol...

Slomljeni Tijelo mi se uvijalo u kavez oko mene , nejgovi mesnati prsti su pokušavali da me uzmu, zarobe....

Reci mi da me voliš.Reci mi !!!

Volim te.Volim te.Volim te .Volim te.

Udarac u auto dočekao sam sav sretan ......riječi su nestale....Mogao sam ih vidjeti, osjetiti, čuti ih...sve u isto vrijeme....Udarac metala od metal i postao sam bestjelesan, slobodan od bola...znajući kad bi izgovorio te tri riječi bol bi postala neizdrživa.Prokleti otrov pojeo bi me cijelog sve dok ne postanem ništa.....što već i jesam. Prokleti strah će me paralizovati - pojesti me živog....

Tijelo mi krenu napred ali ramena mi zaustaviše kretnje....Kao ono jebeno sjećanje njega dok me je držao - čelične ruke koje su me držale dok sam se bezuspješno borio ...tama me ispunjavala. Borio sam se protiv tih riječi koje me tjerao da izgovorim, zauvjek ih upropaštavajući....

Udarac se zabio u mene svom snagom - auto protiv prepreke - jebeno srce protiv grudi nada protiv demona- ali sve što sam vidio je Rylee kako prilazi.... Vidio sam njega kako mi prilazi dok se ona okretala i odlazila.

- Rylee'- Pozvao sam je .- Pomozi mi.Spasi me. Nije se ni okrenula, nije odgovorila....sva moja nada je nestala.

Slomljen sam....

Gledao sam auto - osjećao kretanje - polako je usporavao dok me je tama gutala. I tako jako presavijen.... Moj zadnji pokušaj otpora , od njega....za nju je nestao.

Spiderman.Batman.Superman.Ironman.

- Gubimo ga !!!

Pitam se postoji li bol tamo gdje odeš kad umreš...

- Coltone vrati se .Bori se proklet bio!!!

Slomljeni POGLAVLJE 6

Minuti su se pretvorili u sate. Sati su se pretvorili u dane. Vrijeme je prolazilo. Odbijala sam da napustim Coltona. Previše ga je ljudi napustilo u njegovom životu, nisam htjela da budem jedna od njih sad kad je bilo najteže.

Tako sam ostajala kraj njega , pričala mu o svemu i ničemu,ali ni to nije pomagalo.Nije reagovao na moju priču, nije se pomjerio...ubijalo me to.

Posjetioci su ulazili i izlazili iz njegove sobe u svako doba...njegovi roditelji,Quinlan i Becks.Obavještavali su ostatak ekipe u čekaonici zajedno sa Tawny o Coltonovom stanju.

Bila sam sasvim sigurna da je Backs držao Tawny što dalje od mene i mog sve lošijeg emocijalnog stanja.

Petog dana bilo mi je dosta...morala sam ga osjetiti kraj sebe.Bila mi je potrebna ta veza između nas.Pomjerila sam pažljivo sve one cjevčice i žice koje su bile prikopčane po njemu, lagano lijegajući kraj njega smještajući glavu na njegove grudi a ruku preko srca.Osjećajući njegovo tijelo kraj sebe pustila sam suze da slobodno teku. Njegovi pravilini i jaki otkucaji srca su me tješili....Priljubila sam se uz njega žudeći za njegovim rukama oko mene, njegovim glasom kako tutnji iz njegovih grudi...

Ležali smo tako , tonula sam u san i budila se...mogla bih se zakleti da me Coltonov glas uporno budio.Mogla sam čuti njegovo tiho mrmljanje imena njegovih superheroja, usne su mu se pomjerale. Prsti mu se zgrčiše dok se mrmljanje nastavljalo,zvao ih je da mu pomognu...da ga izvuku iz ove noćne more.Nisam znala kako da ga utješim, željela sam da se nekako uvučem u njega i učinim da mu bude bolje, ali nisam mogla.Uradila sam jedinu stvar koju sam mogla....počela sam tiho da mu pjevušim, pjesmicu za koju mi je njegov otac pričao.Mislila sam da sam sve riječi pjesme već zaboravila, ali riječi su tekle iz mojih usta bez problema.

Nisam ni shvatila da sam zaspala sve dok se nisam trgla iz sna na zvuk koraka sestre koja je došla da nas obiđe.Pogledala sam je sa molbom u očima ...

Slomljeni

- Dušo, stvarno ne bi smjela biti s njim u krevetu.Mogla bi da mu izvučeš koju cjevčicu.Glas joj je nježan, oči tople. - Ali, večers sam ja na dužnosti, samo budi pažljiva.- Namignu mi šaljivo.

- Hvala vam.Samo mi je trebalo....- nestalo je riječi...kako da joj objasnim da mi je trebao kontakt s njim?

Potapšala me po ramenu.- Znam, draga, razumijem.I ko može reći da mu i to neće pomoći da se što prije probudi?Samo budi pažljiva.

Kimnula sam glavom gledajući za njom dok je izlazila iz sobe. Vratila sam se Coltonu, naginjući glavu i ljubeći ga ispod brade.Udisala sam ga u sebe....Prva suza je pala tiho i prije nego što sam postala svejsna, prošli dani sručiše mi se na glavu.

Ležala sam kraj muškarca kojeg volim - još uvjek u strahu da bi ga mogla izgubiti preplavljena svim mogućim osjećajima. Tako sam krenula da šapućem jedine riječi koje su strah držale na odstajanju.

Spiderman.Batman.Superman.Ironman .

****

Probudila sam se dezorijentisana, žmirkajući na svjetlost što je dopirala kroz prozor. Tiho mrmljanje čulo se u sobi , ali nije me to probudilo. Prigušen glas dođe mi do ušiju.Zvuk je dolazio iz Coltonovih grudi. U djeliću sekunde , nada se vinu u nebo.Zavrtilo mi se u glavi dok sam sjedala gledajući ga, potpuno zaboravljajući na ostale u sobi.

- Hej.- to je bilo jedino što sam mogla izgovoriti dok sam gledala u njegove zelene oči.

Ruke su mi drhtale dok sam ga sa zebnjom gledala.

Bio je budan i svjestan.

Oči me pogledše preko mog ramena pa se ponovo vratiše na mene.

- Hej- promuklo je progovorio.Lagano je nagnuo glavu pažljivo me gledajući.Zbunjenost mu se širila licem , ali nije me bilo briga......živ je ! Vratio mi se !!!

Slomljeni

Samo sam sjedila i gledala ga - Iron - Ironman- zamucala sam , htjela sam reći da trebam pozvati doktora ali nisam se htjela pomjeriti od njega. Željala sam da ga poljubim, zagrlim, da ga više nikad ne pustim od sebe. A on je samo gledao u mene, izgubljen, zbunjen ....upravo probuđen iz kome i jedino što sam uspjela reći je ime superheroja...

Počela sam da ustajem ali Colton me uhvati za ruku.

- Šta ti radiš ovde?-

Oči su mu bile pitanja , pitanja za koja nisam znala mogu li

odgovoriti.

- Ja....ja ....doživio si nesreću- promucala sam .Panika je dolazila......- Sudario si se prilikom trke.Tvoja glava....bio si u komi nedelju dana...

Glas mi se izgubi dok sam ga gledala kako se mršti naginjući glavu.Trudio se spojiti sjećanja, trebao mu je koji minut da sve posloži.

Oči mu pogledaše preko mog ramena - tad sam se sjetila da nismo sami u sobi - ali nešto na njegovom licu izazivlo je u meni strah , nisam htjela da se okrenem da vidim ko je u sobi...

- Coltone...

- Ostavila si me.- Glas mu je slomljen, promukao ispunjen nevjericom.

- Ne...- odmahnula sam glavom hvatajući ga za ruku.- Ne, vratila sam ti se.Sve smo riješili.Probudili smo se zajedno.- Čula sam paniku u svom glasu.- Trkali smo se zajedno.

Odmahnu je glavom u nevjerici. - Ne nisi se vratila.- Ponovo pogleda preko mog ramena izvlačeći ruku iz moje pružajući je osobi iza mene.- Otišla si.Tražio sam te ali te nisam mogao naći.Ona me je našla u liftu.- Osmjeh koji mi je toliko bio potreban se pojavio...ali ne za mene.

Pluća mi ostadoše bez vazduha, hladnoća se uvuče u svaki dio moga bića - osmjeh koji volim , koji je bio samo za mene - sad je bio osmjeh za osobu iza mene.

- Colton se nije mogao ničega sjetiti lutko.- Glas zapara kroz moje uši lomeći srce, lomeći dušu....- Pa sam mu objasnila sve.- Tawny izgovori prilazeći napred sa okrutnim osmjehom na usnama.- Objasnila sam mu kako si otišla i da smo se mi pomirili.- Oči su sjajile pobjedom, poruka mi je bila poslata i bila je jasna i glasna.

Ja sam pobjedila.

Ti si izgubila.

Slomljeni Svijet mi se sudarao sa ništavilom...tama mi se spuštala preko očiju ...ništa mi više nije ostalo....sve je ništa.

Slomljeni POGLAVLJE 7

Naglo sam se probudila.Pluća su mi vapila za vazduhom , misli se sudarale po glavi.

Vrisak mi je zamro na usnama shvativši da sam u Coltonovoj sobi, sama, s njim kraj sebe.

Glava mi je i dalje na njegovim grudima, ruka mi je oko njegovog struka. Izdahnula sam drhtavo.To je bio san.Sranje, to je bio samo san, ponavljala sam u sebi pogledom okružujući sve one monitore oko nas. Ništa se nije promjenilo, Colton se još uvjek nije probudio i ja se još uvjek nadam čudu. Samo da Tawny nije tu.

Legla sam ponovo kraj Coltona, trudeći se da izbrišem noćnu moru. Ležeći mirno smirivala sam disanje, otkucaje srca, tjerala strah iz sebe...Oči mi postadoše teške, tonula sam u san kad sam osjetila ruku kako mi pređe preko kose pa niz leđa.Priljubila sam se uz taj osjećaj, uživajući bar u tom malo djeliću sna. I tad me udari....Trgnula sam glavom u vis susrećući Coltonove oči.Jecaj mi izbi iz grla ...gledali smo se oči u oči , bila sam zaleđena, hiljade misli su mi jurile glavom, jedna je bila najglasnija - vratio se !- .

Gledala sam kako mu se zbunjenost širi licem...

- Hej ti- tiho sam izgovorila.Colton liznu svoje usne,zatvorivši oči na trenutak.Panika je odmah jurnula mojim venama,ali dok sam gledala kako otvara usne da progovori olakšanje je dolazilo.

- Shhh, prošaptala sam stavljajući mu prst na usne. - Doživio si nesreću.- Čelo mu se namršti dok je pokušavao da podigne ruku ali nije mogao.- Imao si operaciju.- Oči mu se raširiše u strahu. - Sad si dobro,vratio si mi se.- Vidjela sam da se bori da razumije šta mu govorim , ali ni trun razumjevanja ili shvatanja nije obasajo njegove oči ili lice.- Idem po sestru.

Polako sam ustajala iz kreveta i Coltona ruka što sam je držala pade na krevet.Odmahnuo je glavom trzajući se.Posegnula sam za njim stavljajući mu svoj dlan na obraz.Koža mu je hladna , curci znoja su se pojavili po nosu.

- Samo se ne pomjeraj,važi?- Prešla sam pogledom preko njegovog lica tražeći bilo kakve naznake bola ....kao da bi mogla znati da ga boli.

Lagano je kimnuo glavom i šapnuo - Boli me.

- Znam da te boli- šapnula sam dok sam pritiskala dugme iznad njegove glave da pozovem sestru. - Sestra će ti pomoći.

Slomljeni - Ry...- glas mu se ponovo izgubi.Strah mi je punio srce, prišla sam mu ljubeći ga u obraz, to je bilo jedino što sam mogla uraditi, tako sam tješila i sebe i njega.Držala sam usne na njegovom obrazu dok je cunami juri kroz mene.Suza mi pade niz obraz spusti se na njegov ,jecaj se probijao iz grla. Na tihi uzdah odmaknula sam se od njega, oči su mu bile zatvorene....nema ga više - Da li je sve u redu?- Sestra me prekinu u mojoj tuzi.

Preko ramena pogledala sam u nju, u mislima sam još uvjek vidjela Coltonovo lice i moju suzu na njegovim usnama.

- Probudio se...- Ništa više nisam mogla reći ...samo te dvije riječi. - Probudio se.

****

Colton se budi par puta u narednim danima.Svaki put pokušavao je da priča ali nije mogao - svaki put smo ga tješili - tjerali smo njegov strah, i to sve u tih par minuta što smo imali s njim.Odbijala sam da ga napustim, bojala sam se da ću propustiti te male momente radosti, gdje se mogu pretvarati da se ništa nije dogodilo...gdje nema tuge, očaja i bola.

Dorothe me uvjerila da odem do kafeterije, i ma koliko nisam htjela , znala sam da njenog sina prisvajam samo za sebe ...i ona sigurno želi koji minut na samo s njim. Gurala sam hranu po tanjiru,oslabila sam mnogo....hlače su visile na meni.Ništa mi se nije jelo ,čak ni čokolada, moja hrana kad sam pod stresom.

Mobilni mi je zazvonio , možda me Dorothea zove da mi kaže da se Colton probudio.Bacajući pogled da vidim ko me zove vidjela sam da nije ona.

- Hej Had. - Hej draga, ima li kakvih promjena?

- Ne- to je izašlo kao uzdah iz mojih usta.

- Ako se uskoro ne probudi, ignorisaću sve što mi budeš rekla i stavljam svoju guzicu u prvi avion i dolazim kod tebe.- I evo je Haddi sa svojim stavom.

Nije bilo potrebe da dolazi.Sjedila bi sa nama ostalima i čekala svaki dan ne bi li došlo do promjene.

- Samo guzicu?- upitala sam sa osmjehom.

Slomljeni - Pa, to je jedna jako dobro guzica, ako mogu to reći sama sebi....novčić odskoči na njoj i sva ostala sranja...- završi nasmijavši se. - I hvala Bogu ! Eto cure koju toliko volim.Držiš li se ?

- To je sve što mogu .

- Kako je on, jel se ponovo budio?

- Da, sinoć.

- I to je sve ukupno pet puta za dva dana da se probudio , tako kaže Becks.To je dobro , zar ne?

- Mislim da jeste...ne znam.Čini se tako uplašen svaki put kad se probudi - srce mu počne ubrzano lupati, ne može udahnuti - sve se desi tako brzo da nemam mnogo vremena da mu objasnimo da je sve u redu i da će on biti dobro.

- Ali vidi vas sve kraj njega Ry. Samim tim trebalo bi da zna da nema čega da se boji.Promrmljala nešto nerazgovjetno nadajući se da je upravu. - Šta doktor Irons kaže?

Duboko sam udahnula,ako ponovim na glas njegove riječi bojim se da će se ostvariti. On kaže da je Colton stabilan.Da to što se često budi je dobro....ali sve dok ne počne pričati punim rečenicama neće znati da li mu je oštećen mozak i koliko.

- U redu- odvratila mi je polako.- Šta mi ne govoriš Rylee?

Teško sam progutala, gurkajući i dalje hranu po tanjiru.

- Rekao je da ponekad u ovakim situacijam motorika bude loša...

- I....- Zašutila je čekajući me da nastavim. - Spusti tu viljušku i pričaj sa mnom. Reci zbog čega zaista brineš.Pusti sranja, otvoreno mi reci sve čega se bojiš.

- Rekao je da se možda neće sjećati svega, da pacijenti u ovakim situacija pamćenje izgube ili privremeno ili za stalno.

- I ti se bojiš da se neće moći sjetiti svega....i dobrog i lošeg?-

Nisam odgovorila,

osjećajući se glupo ...Shvatila je koji je moj odgovor iz mog ćutanja.- Pa očito se tebe sjeća jer se nije prestravio kad si ležala kraj njega u krevetu , prvi put kad se probudio? Uhvatio te za ruku, pomazio po kosi? Samo to bi ti trebalo reći da zna ko si.

- Da.... samo što sam ga našla Haddie i pomisao da bi ga mogla izgubiti - pa čak i na ovaj način - straši me do ludila.

- Ne razmišljaj o nečemu što se nije ni dogodilo , Razumijem tvoju brigu Ry ali preživjela si do sad razna sranja - i Tawny je u to ubrojana - odmakni se od te ivice na kojoj sjediš i sačekaj da vidiš šta će se dogoditi.Taj most ćeš preći kad dođeš do njega, u redu?

Slomljeni Zaustila sam da joj odgovorim ali stiže mi poruka.Odmakla sam telefon sa uha gledajući u poruku od Quinlan.- Probudio se.

- Colton je, moram ići.

Slomljeni POGLAVLJE 8

Bol se širila mojom glavom kao prokleti čekić da je udarao po njoj. Oči su mi gorjele, mučnina mi se dizala u stomaku. Činilo mi se da sam opet u onoj sobi - tanki madraci, strah se penjao po meni dok sam ga čekao da dođe, čakao sam svoju mamu da me preda njemu ,zamjeni me.....ali to jebeno nije bilo moguće.Quinlan je ovde, Beckett.Mama i tata. Šta se dođavola događa?

Zatvorio sam oči pokušvajući razbistriti misli,ali sve što sam uspio je da me glava još jače zaboli.Bol.Vatra.Zadovoljstvo. Potreba. Rylee.

Slike sjećanja koje nisam skroz shvatao bljeskale su mi u mislima i nestajale u tami....

Gdje je ona?

Trudio sam se prizvati još sjećanja, tražio sam ih u tami svojih misli. Da nije konačno shvatila kakav sam jebeni otrov? Da zadovoljstvo nije vrijedno bola koje ću joj nanijeti.

- Gospodine Donovane? Ja sam dr.Irons. Čujete li me?

Jebem mu, ko si sad ti ? Plave oči gledale su u moje.

- Moglo bi vam biti teško da pričate.Dobićete malo vode da pokvasite grlo.Možete li me stisnuti za ruku ako razumijete šta vam govorim?

Zašto moram da ti stišćem jebenu ruku ? I zašto se moja ruka ne pomjera? Kako ću dođavola da se trkam danas ako ne mogu da pomjeram ruku? Srce mi ubrza ....već bi trebao biti na stazi. Ali ja sam ovde....I sinoć sam bio ovde,sa Rylee.Probudio sam se sa njom....... a sad je nema.....vrijeme je za zastavu dušo... Slike se stopiše u jednu ...pa se zatamniše. Ništa mi nije imalo smisla...bio sam jebeno zbunjen.

Sve oči su bile uprte u mene, osjećao sam se kao da sam u cirkusu. I za sledeću tačku narode on će pomaknuti svoje prste. Pokušao sam dignuti lijevu ruku....uspio sam. Hvala jebenom Kristu na tome. Misli mi se vratiše unazad.Metal se drobio, iskre su letjele, dim se dizao.... Čini se da su tvoji superheroji stigli ovaj put na vrijeme.... Pokušao sam da shvatim šta to dođavola znači ali nisam mogao, sve je bilo prazno.

Rylee je otišla.

Ipak ne voli ono slomljeno u meni.

Trudio sam se istersti sva sranja iz glava ali bol je bila strašna.

Max. Ja. Otišla je. Nije mogla sve ispočetka. Nisam mogao vjerovati kako sam bio sebičan tražeći to od nje uopšte.

Slomljeni - Coltone- Doktor je opet nešto pričao.- Doživio si nesreću.Srećan si što si živ.

Nesreću? Slike u mojoj glavi počele su da dobijaju neki smisao napokon.Otvorio sam usta pokušavajući nešto reći ali sve što je izašlo bio je hropac.

- Povrijedio si glavu.- Blago mi se nasmješio.

Poklonjenom konju se ne gleda u zube. Možda me je vratio nazad u život, ali razlog zbog kojeg želim da živim nije ovde. Dovoljno je pametna da ode jer ne mogu joj dati ono što treba - sigurnost, život bez trka, ne mogu joj dati zauvjek.

- Sestra će ti donjeti vode da pokvasiš grlo.- zapisao je nešto u karton.- Znam da ti je sve ovo pomalo zastrašujuće ,ali bićeš dobro. Najteži dio si uspješno savladao, sad si na putu za oporavak.

Na putu za oporavak? Hvala Kapetane očiti - prije će biti da sam na cesti za pakao. Lica mi se pojaviše pred očima.Mama me ljubila u obraz , obraza mokrih od suza.Tata je krio emocije ali pogled mi je sve govorio.Bio je skršen...Quin je bila izvan sebe dok je Beckss nešto mrmljao o arogantnom kopiletu. A opet , osjećao sam se prazno, nepotpuno....

Rylee.

Nakon par sekundi mama se odmaknula od mene puštajući me da dišem. Udahnuo sam punim plućima...okrenuo sam glavu i bila je tamo. Stajala je tamo....ostao sam bez vazduha.Kosa razbarušena, lice bez šminke, upalo, obrazi izbrazdani suzama, oči pune suza, usne otvorene. Stajala je pred vratima ličeći kao da je sad izašla iz pakla, a opet je bila nešto najljepše što sam do sad vidio.

Recite da sam pičkica, ali kunem vam se Bogom ona je vazduh koji dišem. Ona je sve što mi je potrebno i sve mi je ono što ne zaslužujem. Ruke su joj držale telefon, moja sretna majica visila joj je na ramenima, dok je očima prelazila preko sviju u sobi.

Diši Donovane.Jebeno diši.Nije otišla.Još je ovde. Ona je lijek za otrovnu dušu. Oči joj napokion pogledaše u moje. Moja budućnost je bila u njima, moj spas.A njene oči? Jebem mu, bile su pune osjećanja - olakšanja, nervoze, straha...i nečeg ne poznatog.

I to ne poznato je bilo ono na šta sam se fokusirao. Ne izgovorene riječi govorile su mi da ju je ovo potrgalo...cijelu. Nije pošteno što sam je doveo u ovu situaciju.Ali trke su moj život.Nešto što mi je potrebno koliko i vazduh koji dišem - ali , pazi ironije - ona je vazduh koji dišem - ali to je jedini način na koji mogu da pobjegnem demonima. Ne mogu biti sebičan i pitati je da ostane ....Reći joj da ide i preklinjati da ostane.

Slomljeni Kako da joj kažem da ide kad ona ima svaki dio moga bića ? Živio bih bez vazduha ako bi to značilo da će ona da živi slobodno. Bez briga, bez straha. Da budem nesebičan prvi put u životu.Trebao bi joj reći - preći preko tog jebenog straha što mi proždire dušu - ali ne mogu i sad ona ne zna...

Ja spiderman tebe...

Riječi su vrištale mojom glavom i ostajale zaglavljene u grlu.Riječi za koje nisam znao hoću li ih ikad moći izgovoriti.

Ukrala mi ih je prije toliko godina. I sad plaćam za to. Propuštajući šansu da ih izgovorim.

Začuo sam jecaj koji joj se oteo iz grla.Čuo sam nevjericu i muku u tom jednom jecaju dok su joj se ramena tresla. Znao sam da ono što želim i ono što je najbolje za nju...to su dvije potpuno različite stvari.

Slomljeni POGLAVLJE 9

Jecaj mi se iskrao iz grla na sam pogled njega, budnog, svjesnog i opreznog.Moj slomljeni muškarac bio je nešto najljepše što sam vidjela.

Srce je htjelo da iskoči iz grudi dok smo se gledali.Ostali su se povukli za koji korak nijemo nas gledajući.Moje noge su bile zaleđene.... Čitala sam emocije koje su se smjenjivale u njegovim očima.Činio se ponizan, pomalo nemiran, ali bilo je tu i neke meni nepoznate emocije.

Sestra prođe kraj mene prekidajući moj kontakt sa Coltonom. Prinjela mu je čašu vode sa slamkom koju je on žedno iskapio.

- Stvarno si žedan momak?- zezala ga je dok se sklanjala. - Donijeću još vode ali moraćeš je polako piti , važi?

Zaustavljala sam štucanje duboko udišući ne bi li se malo smirila.Qinlan mi je prišla zagrlivši me oko ramena i sama suzbijajući jecaje. Nisam mogla da pogledam nikoga u sobi, oči su mi bile fokusirane samo na muškarca ispred mene. Sestra je izašla iz sobe a ja se još uvjek nisam pomjerila s mjesta.Samo sam gledala u Coltona dok ga je dr.Irons pregledao oči, reflekse, stisak ruku. Ponovio je postupak sa njegovom desnom rukom par puta ali Colton nije uspijevao da uzvrati stisak.Panika

mu se ocrtavala na licu...pogled nisam

sklanjala s njega.

Prešla sam očima preko cijelog njegovog tijela uplašena da ću nešto propustiti ....

- Sve izgleda prilično dobro.- dr.Irons izjavi nakon što je uradio još par testova.- Kako se ti osjećaš Coltone?

Par puta je progutao zatvarajući oči pa ih uz trzaj lica ponovo otvarao.Prišla sam jedan korak napred želeći mu nekako otkloniti bol. Prešao je pogledom preko svih u sobi.- Moja glava.Boli- muklo je izgovorio.Pogledao je u svoju desnu ruku pa u nas.- Dogodilo? Kad? Dr.Irons sjede na krevet kraj njega polako mu objašnjavajući o nesreći, operaciji i koliko je dugo bio u komi. - A što se tiče tvoje ruke, to je najvjerovatnije posljedica otoka u mozgu koji još nije do kraja spalsnuo. Pratićemo sitaciju s rukom.- Colton lagano kimnu glavom. Možeš li mi reći čega se zadnjeg sjećaš?

Udahnula sam u isto vrijeme kad je Colton izdahnuo. Teško je progutao liznuvši usne. Sjećam se ...kucanja četiri puta.- Ostao je bez glasa.

- Čega još?- Andy ga upita.

Slomljeni Colton pogleda u oca kimnuvši glavom pa opet zatvori oči koncentrišući se.- Samo imam komadiće slika. Neke su jasne-

otvorio je oči gledjući u dr.ironsa. -

Druge......one su

mutne.Mogu da ih osjetim ali ne mogu da ih se sjetim.

- To je potpuno normalno.Ponekad...

- Vatromet u jami- ubacio se doktoru u riječ. - Buđenje s previše odjeće.- Coltonove oči podigoše se do mojih .....sjećao se mene, sjećao mog buđenja pred trku.Lagani osmjeh dotaknu mu usne...i da već nije posjedovao moje srce - da nije bio utkan u svaki dio moga bića - sad bi ga dobio.

Nisam mogla da suzbijem kikot koji mi se oteo sa usana.Noge su me nosile njemu, stala sam kraj kreveta dok su me njegove oči upijale.

Osmjeh mi se produbi, suze potekoše dok sam posezala za njegovom rukom.

- Hej- Zvučalo je glupo ali to je i dalje bila jedina riječ koju sam mogla izgovoriti.

- Hej- šapnuo mi je nazad sa poluosmjehom na usnama.

Samo smo se gledali, oči su govorile ono što usne nisu. Stegnula sam mu prste i na kratko ga panika obuze, nije mogao da mi uzvrati stisak.

- U redu je- tiho sam mu rekla. Drugom rukom sam mu obuhvatila obraz, uživajući u dodiru njegove kože na svom dlanu. - Treba proći još malo vremena.

Zelene oči bile su pune raznih emocija dok je pokušavao sve da shvati, prihavati.

- Rylee je u pravu- dr.Irons progovori iza nas.- Vremenom će biti bolje.Čega se još sjećaš Coltone? Sjećaš se buđenja, kucanja...čega još?

- Ne, prvo kucanja onda buđenja.

Oči mi poletiše do Becketta.On najbolje razumije od svih da to nije tačan raspored dešavanja.Dr.Irons zapisa nešto pa podigavši pogled na mene lagano odmahnuvši glavom opominjući me da budem tiho.

- U redu.Čega se još sjećaš a da je vezano za taj dan? Nije bitno koji redom.

Colton ga pogleda. - Ponekad kad mozak pretrpi traumu kao što je vaš, sjećanja se pomješaju. Nekom se promjeni rasopred dogođaja, a nekome neka sjećanja budu jasna kao dan ali drugih se ne može sjetiti.Imao sam pacijente koji su se dana svoje nesreće mogli sjetiti da najsitinijih detalja ali ostala sjećanja su im bila izbrisana.Svaki pacijent je drugačiji.

- Koliko dugo traje oporavak dok mu se sjećanja skroz ne vrate?- Andy je upitao s drugog kraja kreveta.

Slomljeni - Pa, ponekad je potrebno malo vremena...ponekad sjećanja ostanu zauvjek izgubljena.Ali dobra je stvar što se Colton

sjeća dana nesreće. Kako dani budu prolazili počeće se

prisjećati i ostalih dana, događaja.A sve dok ga budete podsećali na nešto , neće ni biti svjetan da mu to nešto nedostaje.- Dr.Irons ponovo pogleda u svakog u nas. - Ne bi trebalo proći dugo vremena prije nego ti se sjećanja vrate Coltone, ali savjetovao bih vam da budete oprezni jer mozak se zna ponekad poigrati sa našim sjećanjima.U stvari....

- Nacionalna himna....-

Colton izgovori glasom punim olakšanja.Sjetio se još

nečega.Nasmješila sam se na njega ohrabrujući ga da nastavi.

- Ja....ja ne mogu....- Iznervirano je izdahnuo sklapajući oči. - Šta se dogodilo?- Pogledao je u sve nas. - Bili ste tamo.Šta se još dogodilo?

- Ne napreži se dušo.- Dorothea je progovoila nježno. - Zar nisam u pravu dr.Irons?

Svi smo ponovo pogledali u dr.Ironsa koji je kimao glavom u znak slaganja. Vrativši pogled na Coltona vidjeli smo da je zaspao. Čuo se kolektivni uzdah straha, ali dr.Irons nas je umirio.- To je potpuno normalno. Umoran je , prvih par puta nakon buđenja brzo će svaki put zaspati.

Odahnuli smo s olakšanjem.

- Znamo da se čini da je dobro - i da je njegov mozak dobro, šta još možemo očekivati?Quinlan upita doktora prilazeći krevetu.

- Pa, svaka osoba je drugačija, ali što duže Coltonu bude trebalo vremena da se sjeti sve više će postajati frustriran.Ponekad se i sami pacijenti promjene - nekima se narav promjeni, postanu bjesni - a ponekad ne.Još uvjek sve što možemo je čekati i vidjeti kako će se situacija dalje odvijati.

- Možemo li mi koji smo bili s njim da popunimo praznine u njegovom sjećanju?- Becks upita.

- Naravno da možete- odgovori doktor - ali ne mogu da vam kažem kako će on reagovati na to.

****

Sjedila sam kraj Coltona gledajući ga kako spava.Dorothea mi priđe ljubeći me u obraz pa se okrenu Coltonu ljubeći ga u čelo.

Slomljeni - Idemo u hotel da se malo odmorimo.Vratićemo se ujutro.Ne odustaj dušo.- Na kratko me pogledala prije nego što je izašla u hodnik gdje su je čekali Andy i Qunlan. Glasno sam izdahnula dok je Beckett prikupljao ostatke hrane koju smo jeli dok smo čekali da se Colton probudi.

Bacila sam pogled na knjigu u rukama pa ponovo na Beksa. Mogla sam vidjeti da su i njemu ovi dani teško pali.Tamni podočnjaci ispod očiju,lice obraslo bradom, umor u svakom njegovom pokretu. Činio se izgubljen.

- Kako se držiš?- tiho sam ga upitala.Zastao je na trenutak prije nego se okrenuo prema meni bokom se oslonivši na zid.

- Znaš- lagano je otpuhnuo - U ovih šesnaest godina koliko se nas dvojica znamo, ovo je najduži period da nismo pričali.- Slegnuvši ramenima pogleda prema prozoru. - Možda je zahtjevna arogantna guzica, ali nedostaje mi.Reci mi da sam pičkica,ali stvarno mi se sviđa ovaj dečko.

Nasmješila sam se na te njegove zadnje riječi. - I meni - promrmljala sam- I meni.

Becks mi priđe ljubeći vrh glave.- Idem i ja do hotela da se istuširam, čujem se sa bratom i onda ću se vratiti, u redu?

Becks ...najbolji prijatelj kojeg neko može poželjeti.

- Zašto ne ostaneš u hotelu i dobro se ne naspavaš? U pravom krevetu a ne na ovim usranim stolicama.

Tiho se nasmijao odmahujući glavom na mene. - Rugala se sova sjenici.

- Znam....ali ne mogu samo.... i ja spavam na ovim usranim stolicama u sobi, ali ove su bar malo udobnije nego one u čekaonici.- Nakrivila sam glavu pomno ga gledajući.Obećavam da ću te pozvati čim se probudi.

Gledao me je ozbiljnim očima.- U redu....ali pozvaćeš me?

- Obećavam.

Tišina se spustila u sobi kad je Becks otišao. Sjedila sam i gledala Coltona - nije me zaboravio.Tiho sam se zahvalila nebesima, imamo mi još prepreka za preći dok se skroz ne vrati meni.

Odgovorila sam na Haddine poruke, provjerila kako su momci u kući, provjerila kako je Ricky prošao na testu iz matematike, prije nego sam Becksu napisala da se Colton još uvjek nije probudio poželjevši mu laku noć.

Slomljeni Zora se pribliĹžavala ....nisam mogla viĹĄe izdrĹžati....skinula sam cipele,raspustila kosu i legla kraj Coltona.

Slomljeni POGLAVLJE 10

Sunce se probijalo kroz moje kapke....ovo je bilo najduže spavanje koje sam imala u ovih zadnjih šest dana.Umjesto da se probudim samo sam se još jače priljubila uz toplo tijelo kraj sebe. Osjetila sam prste kako mi prelaze obrazom i tijelo mi se trzulo od tog dodira. Bila sam budna.

- Jutro- glas mu je hrapav , prigušen ....Opet sam cijela....

Pomjerila sam se da ga mogu pogledati u te zelene oči.- Bez doktora.Samo mi ovo treba.Ti mi trebaš, niko drugi, uredu?

Ozbiljno?Jel nebo plavo? Kad bi mogla odvukla bih ga odavde i zarobila ga samo za sebe. Zauvjek i još duže ....

Kimnula sam glavom još jače ga stezajući oko struka.Zatvorila sam oči uživajući u trenutku.Željala sam da smo negdje drugdje, bilo gdje da mogu osjetiti njegovu kožu na svojoj, da smo jedno....da mu mogu pomoći u njegovim izgubljenim sjećanjima i slomljenoj duši.

Ležali smo u tišini, dlan sam stavila preko njegovog srca uživajući u jakim otkucajima dok su prsti njegove lijeve ruke lijeno prelazili preko mog ramena.Bilo je toliko pitanja koje sam ga htjela pitati , ali samo je jednao izašlo iz mojih usta, ono najbitnije....

- Kako se osjećaš?

Zastao je na djelić sekunde sa milovanjem, to mi je dovoljno reklo...nešto je pogrešno...loše.

- Ovo je lijepo.- To je bilo sve što je rekao.Osjećaj lošeg samo se pojačao.Pustila sam ga neko vrijeme da sabere misli, da mi sam kaže šta želi.U zadnjih par sedmica naučila sam mnogo, najvrijednija lekcija koju sam naučila je da šutim kad je nešto važno. A sad je to vrijeme da šutim.

- Probudio sam se prije par sati. - tiho je progovorio. - Slušao sam te kako dišeš, pokušavao sam da natjeram desnu ruku da radi, da shvatim šta se desilo, zašto ne mogu da se sjetim.Sve je tu, mogu da ih osjetim ali ne mogu da ih se sjetim...- glas mu izbljedi.

- Čega se sjećaš?- upitala sam tiho.

Očajnički sam htjela podignuti glavu pogledati ga u oči , ali nisam. Trebalo mu je da bude muškarac, bez slabosti da bude jak....

Slomljeni - Sjećam se djelića - uzdahnu je. - U svakoj to slici si ti, u većini tih slika si ti.Možeš li mi ti reći šta se desilo?Popuniti praznine?

- Mmmhhmmm- promrmljala sam nježno se nasmeješivš na sjećanje kako smo dan taj započeli.

- Sjećam se da sam se probudilo sa najboljim pogledom na svijetu - ti gola na meni.Duboko je uzdahnuo dok mi se smješak širi licem .Gedala sam kako mu se erekcija napinje pod plahtom. Nisam jedina koja uživa u sjećanju na to jutro.- Becks je ušao bez kucanja, bio sam ljut na njega zbog toga.Otišao je i...mislim da su tvoje farmerice ležale na podu a leđa su ti bila uz zid čim su se vrata zatvorila.- Zašutio je ,svako je bio sa svojim mislima. - Isuse , šta bi dao da sad mogu da uradim baš to.

Počela sam se smijati lagano podižući glavu da ga pogledam.

- Mislim da dr.Irons ne bi odobrio takvu aktivnost.- Zezala sam ga osjećajući olakšanje ....sve je bilo kao i prije nesreća..Ruka mi je obuhvatila njegovo obraz...mrzila sam svaki trenutak kad ga nisam mogla dodirnuti.

- Pa- odvratio je - To će biti prvo na listi što ću pitati doktora kad ga vidim.

- Prvo što ćeš ga pitati?- upitala sam ga .Grlo mi se popelo u grlo osjetivši njegove usne na svom dlanu.

- Muškarac mora znati svoje prioritete.- Namignu mi. - Ako je jedna glava sjebana, bar ona druga treba da da svoj maximum.- Nasmijao se muklo trznuvši se od bola.

Strah projuri kroz mene.Podigla

sam ruku da stisnem dugme i pozovem sestru ali

njegova ruka me zaustavi.Trebala mi je sekunda da shvatim da je to njegova desna ruka.Mislim da je i Colton shvatio iste sekunde kad i ja.

Progutao je teško očiju uprtih u desnu ruku kojom me je držao. Bacila sam pogleda na njegovu ruku , prsti su mu drhatali dok mi je puštao ruku. Potoci znoja izbiše mu po čelu dok je pokušao da skupi šaku u pesnicu. Pustila sam ga malo ali nisam mogla puno izdržati da ga gledam kako se muči.Uhvatila sam ga za ruku lagano je masirajući.

- I to je početak- tješila sam ga. - Malim koracima, u redu?- Tako sam željela da ga obmotam u svoje ruke , da mu uklonim svaki bol...

Gledala sam ga tako lomjivog, bojala sam se da ga dotaknem...

- Čega se još sjećaš? - upitala sam ga ne bi li mu misli malo skrenula sa ruke.Pričao mi je djelićima slika koje su mu se pojavljivale, poneki detalji su bili totalno ne bitni.Što je više

Slomljeni opisivao taj dan , kako se približavalo vrijeme trke ,sjećanja su mu bila izbrisna.Svaki komadić slike koji je falio sve teže je bilo da ga se sjeti.

Ostavila sam ga koji minut samog odnoseći u kupatilo vodicu za usta koju je tražio.Zatekla sam ga kako gleda kroz prozor odmahujući glavom na novinarski cirkus na parkingu.

- Sjećam se da sam bio u prikolici.Kucanja na vratima.- Nakrivi gavu gledajući me, pohotljive misli plivale su mu u zelenim očima.Legla sam u krevet kraj njega.

- Zastavica koju nisam osvojio.- Stegnuo je usne gledajući me u oči.

Otpor je uzaludan.

I uvjek će biti kad je riječ o Coltonu.

Nagnula sam se prema njemu, očajnički sam trebala njegov dodir.U sekudi usne su nam bile spojene.Tihi uzdah pobježe mu iz usta , pobježe tačno u moju dušu.Pokušala sam da se malo odmaknem da vidim da ga ne povrijeđujem ali Coltonova ruka sklopi mi se oko vrata još jače me privlačeći sebi.Usne se razdvojiše, jezici sudariše. Nismo žurili,uživali smo jedno u drugome.Izluđujući zvuk iz mašina oko nas utihnuo je. Izgubljena sam u njemu, tako izgubljena - dok sam se bojala da bi ga mogla izgubiti i nikad više ga ne okusiti - sve o čemu sam sad milslila je hoće li mi ikad biti dosta njega?

Osjetila sam da se trzuo od bola i krivica me obli. Previše sam zahtjevala od njega.Probala sam da se odmaknem ali njegova ruka me i dalje čvrsto držala.Naslonio je čelo na moje, dahovi su nam se mješali.

- Samo mi daj sekund- prošaptao mi je uz usne.Lagano sam kimnula glavom, može da uzme vremena koliko god hoće.- Ova glavobolja dođe tako brzo, imam utisak kao da mi neko čekićem lupa po glavi- progovori tiho.

Strah se vratio.- Pusti me da zovnem doktora.

- Ne- odvrati Colton spuštajući ruku na krevet.- Ovo me mjesto vraća na mene kad sam imao osam godina.- Sve što sam htjela reći umrlo mi je na jeziku.- Svi su u mene gledali zabrinutim očima i niko mi nije davao nikakve odgovore.....samo što ovaj put ja sam onaj što ne može odgovoriti.- Nasmijao se tiho opet se trznuvši od bola.

- Coltone...

- Uh uh, ne još.- odvrati tvrdoglavo prelazeći prstima po mom vratu- Sjećam se mog intervjua sa ESPEN-om, pojeo sam snickers.- Čudan izraz pojavi mu se na licu dok je sklanjao oči s mojih. - Sjećam se da sam te poljubio kod staze i onda me je sve dalje mutno.

Slomljeni - Sastanak vozača- dopunila sam ga. - I Becks je tada bio s tobom.

- Zašto se sjećam da sam pojeo čokoladicu ali tog sastanka se ne sjećam?

Priča koju mi je Andy ispričao prođe mojim mislima.Čokoladica je bila njegov ritual za sreću ....od kad je stigao u drugi život pun ljubavi.

- Ne znam, ali sigurna sam da će ti se sve vratiti s vremenom.Mislim da ne...

- Stajala si kraj mene dok je himna trajala.Pjesma je završila....- stao je a moje riječi su se zaglavile u grlu. - Gledao sam Davisa kako ti pomaže da ređeš preko zida, želio sam da znam da si na sigurnom dok je Beckas vršio zadnje provjere....i sjećam se najčudnijeg osjećaja kojeg sam ikad osjetio....osjećao sam mir dok sam sjedio za volanom , nisam siguran zašto ...i onda ničega dok se nisam probudio.

Ne sjeća se.Ne sjeća se da mi je rekao riječi koje su me držale na životu...srce je tonulo.Nisam ni bila svjesna koliko mi je bilo potrebno da ponovo čujem te riječi...te riječi koje su nas oslobodile, njega oslobodile.

- Znaš li ti?- Glas mu se probijao kroz moje misli dok mi ljubio vrh nosa podižući mi glavu primoravajući me da nam se pogledi sretnu.

- Znam li ...šta?- Trudila sam biti opuštena , smirena ali želudac mi se dizao,gorčina punila usta.

Nakrivio je glavu pomno me promatrajući, možda osjeća da nešto krijem.

- Znaš li zašto sam se osjećao tako sretnim prije početka trke?

Pokvasila sam usne podsjećajući se da ni slučajno ne zagrizem donju usnu inače će znati da lažem.- Uh Uhhh - Ne mogu mu reći.Ne mogu ga prisiliti da se sjeti riječi ili ga natjerati da se osjeti obaveznim da ih ponovi ...to su iste riječi koje su njegovo djetinjstvo činile tako užasnim. Ono što si mi rekao - one tri riječi - pretvorile su me u nekog , nekog što više neću biti. Pojačavale su sjećanja,demone,tako jebeno mnogo...

Njegove riječi su mi prolazile glavom...hoće li ikad ozdraviti i ma koliko ja to htjela ne mogu mu reći ... Namjestila sam osmjeh pogledavši ga čvrsto u oči. - Sigurno si bio uzbuđen zbog trke i početka sezone.- Laž je skliznula iz mojih usta na tren sam se pitala hoće li mi povjerovati.Usne mu se izviše u poluosmjeh nakon par sekundi ...povjerovao je.

- Siguran sam da je tu bilo još nešto sem zastavice na kraju trke koju sam htio da osvojim.

Odmahnula sam glavom, usna mi je počela drhtati.

Slomljeni Coltonovo lice ispuni tuga i briga dok je gledao u moju transformaciju. - Šta je bilo? upitao me je stavljajući mi dlan na obraz. Nisam mogla govoriti , pokušavala sam da se ne slomim , još uvjek se ne mogu pustiti...

- Dobro sam Ry.Biću dobro.- Šaputao je brzo obmotavajući svoje ruke oko mene privlačeći me na svoje grudi.

I slomila sam se. Jer, ljubiti Coltona je jedno , ali biti u njegovim rukama, na njegovim grudima....tamo sam bila na najsigurnijem mjestu na svijetu.I kad sve bude rečeno i urađeno - naša povezanost je potreba , ali u isto vrijeme i taj osjećaj - njegove ruke oko mene, njegov dah na licu, otkucaji srca pod mojim dlanom - sve će mi to pomoći kad dođu teški trenuci.

Trenuci kakvi su sad. Kad je sve što želim on - na tako mnogo načina- i nikad mi to nije bilo jasnije.

Plakala sam zbog mnogo,mnogo razloga. Mješali su se sa svakom novom suzom koja se prelievala iz očiju.Plakala sam zbog Coltonov izgubljenog sjećanja, plakala sam jer je živ i cijel i jer sam u njegovom zagrljaju.Plakala sam zbog Maxa , nisam dobila šansu za ovo s njim , i jer mrzim bolnice , tu se mnogi životi zauvjek promjene. I kad su suze stale - kad su se sve emocije prošlih dana izlile na moje obraze shvatila sam šta je najvažnije, baš sad i baš tu.

Mi možemo pobjediti ovo.Možemo naći nas ponovo. Dah mi se smirivao ali sve što sam ja radila bilo je da ga zagrlim još jače i da ga zadržim što duže.

- Bila sam tako zabrinuta- izgovorila sam između jecaja - tako uplašena.

- Spideman.Batman.Superman.Ironman.- prošaptao je gotovo refleksno.

- Znam.- Kimnula sam malo se odmičući od njega da ga pogledam u lice. - Zvala sam ih da ti pomognu.

- Žao mi je što si to uopšte morala da uradiš.- Riječi su bile tako iskrene , blistale su mu u zelenim očima.Znao je koliko sam bila uplašena.

Nagnula sam se malo napred lagano svojim usnama dotičući njegove....nisam mogla da odolim.

- Koga ja to vidim.Uspavani ljepotan se napokon probudio.

Prekinuli smo poljubac na zvuk Becksovog glasa.

- Baš sam htjela da te zovnem.

- Stvarno?- Jel to to što ste sad radili?- zezao nas je prilazeći krevetu. - Poljubila si žabca? Jer meni se čini da je ovaj uspavabni princ pod tvojom magijom.

Slomljeni Smijeh je izbio iz mene .- U pravu si. I nije mi ni malo žao.- Prihvatila sam njegovu ruku koju mi je pružio stežući je. - Ali sljedeće što je bilo da uradim je da tebe pozovem.

- Nema problema, znam da bi me nazvala.- Pogleda u Coltona, osmjeha tako veselog , lakog, nisam ga takvog vidjela još od dana nesreće.

- Nisi li divan za gledati.Dobordošao u zemlju živih čovječe.- Glas mu je na trenutak pukao dok je ozbiljnim očima gledao Coltona.Potapša ga lagano po ramenu.- Sranje.Taj tvoj ludački izgled obrijane glave zbacio te sa trona Boga , sad si među normalnim ljudima.

Kakav je osjećaj biti među nama običnim smrtnicima?

- Odjebi. To je govor iz zemlje jebenih komedijaša?

Beks se glasno nasmija odmahujući glavom.- Bar je to moja zemlja i ja ne moram da razvaljujem vrata da bi moj ego mogao da prođe kroz njih.

- Ovo je dobrodošlica za moj povratak u zemlju živih?Osjećam ljubav, čovječe. Mislim da bih radije da me drogiraju da i dalje spavam nego da slušam ovakva sranja.

Colton me steže za ruku očima prelazeći preko mene pa ponovo pogleda u Becksa.

- Stvarno? Jer ja možda nisam upravo probuđen iz kome , ali uvjeravam te da taj osjećaj koji dobijaš od njihovih droga nije ništa naspram biti probuđen i osjećati toplu, mokru...

- Heeeej.! - Podigla sam ruke ustajući iz kreveta ne želiće čuti ostatak rečenice. - Ovo je bilo dovoljno za mene , momci.Idem malo da protegnem noge i izbacim ovo smeće.

- Oh Ry, ma hajde...- Becks izgovori pružajući ruku .- Htio sam da kažem kupku, topla i mokra kupka.- Glasno se smijao , Colton mu se pridružio.

Svijet je napokon izgledao kako treba.Sve je bilo na svom mjestu.

- Da , i ja uvjek korisiti riječi topla i mokra kad mislim na kupku.- Odmahnula sam glavom uhvativši Coltonov pogled na trenutak.

- Vraćam se za koji minut.

Slomljeni POGLAVLJE 11

Srce mi je bilo mnogo lakše dok sam hodala hodnikom prema Coltonovoj sobi. Javila sam njegovim roditeljima i Quinlan da je budan i bila sigurna da će se pojaviti svakog minuta.Na ulazu njegove sobe palo mi je na pamet da bi možda mogao biti žedan.Okrenula sam ne obraćajući pažnju i skoro se sudarila sa jedinom osobom koju nisam željela da vidim. Nikad. Ali baš nikad.

Tawny.

Obe smo se trgnule.Kao i obično bila je perfektna a ja .....izmoždenog lica od manjka sna , u staroj izgužvanoj odjeći.Ali moram priznati, držala se po strani od onog dana kad joj je Beckett održao lekciju u čekaonici.Uputivši mi saosjećajni osmjeh u meni je nešto puklo.

- Šta ti radiš ovde?-

Procjedila sam kroz stisnute zube. Šake mi se skupiše u

pesnice,nokti mi se zabiše u dlanove svaki mišić na mom tijelu je drhtao. Trebao joj je sekud da skloni izraz šoka sa lica .

- Colton je budan-

slegnu ramenima lickajući usne. - Hoće da nasamo popriča sa

mnom.- odvratila je oholo podižući bradu.

- Sve što se tiče Coltona tiče se i mene.

- Samo sanjaj lutko., - Skloni taj osmjeh s lica Tawny.

- Zar se osjećaš krivo što si se zajebavala sa Coltonovm glavom prije trke.Svi znaju da igraš neke svoje igrice s njim. Zbog tebe je smoren. Da ga....

Uhvativši je za ruke pribila sam je uza zid prekidajući je u pola rečenice.- Pusti me da ti nešto objasnim tako da ti bude kristalno jasno Tawny. I reći ću ti to samo jednom zato obrati pažnju, jel ti jasno?- Gledala sam je kako teško guta dok je drhtavo disala lagano kimajući glavom. Očima je preletila po hodniku.....bio je prazn , nikog nije bilo da joj pomogne. Prišla sam joj bliže. - Ti si razlog zbog kojeg je Colton ovde.Ne ja .Ti. Ima jedno specijalno mjesto u paklu za žene kao što si ti - žene koje jebu muškarce drugih žena - i ako nastaviš sa tim sranjima, jedno od tih mjesta imaće tvoje ime ugravirano .- Stegnula sam joj ruke malo jače , tiha prijetnja da se samo zagrijavam.- Evo kako će se od sad stvari odvijati, pričam ti ovo u slučaju da ne paziš na vrijeme i još živiš u prošlosti. Colton nije na tržištu.On je moj i ja sam njegova.Jel ti to jasno?- Nije me bilo briga što nije bilo odgovora ...krenula sam i sad nema stajanja. - Zatim, ako ikad pokušaš da nagovjestiš bilo kome da je između tebe i njega bilo

Slomljeni šta drugo osim poslovnih i prijateljskih veza , moraćeš da se nosiš sa mnom...i garantujem ti to neće biti lijepo.Još nista nisi vidjela lutko .Ja štitim ono što je moje bez obzira na usputnu štetu.

Pokušala je da se otme iz mog stiska, ali na to sam samo još jače je stisnula i još bliže se primakla.- Prema meni ćeš se odnositi sa poštovanjem i svoje kurvice prijateljice ćeš isto tako držati podalje.

Povrativši malo hrabrosti odbrusila je. - Ili šta...?

Nastavila sam kao da nije ni progovorila.- Svoju vezu sa Coltonom držaćeš striktno profesionalno i svoje sise i druge djelove tijela mu nećeš unositi u facu.Jel ti to dovoljno jasno ili ti moram reći slovo po slovo?

Pustila sam je ...ipak se nisam osjećala ništa bolje jer Colton je i dalje u bolesničkom krevetu s druge strane zida.

Tawny pređe pogledom preko mene.- Oh, mislim da si bila dovoljno jasna.....šteta što tebi nije jasno da Colton treba mene u svom životu.

U tren oka pribila sam je uza zid sad sam joj laktove nabila blizu grla - Ti si prestala da mu važiš godinama unazad dušo.Ja sam sve što mu treba.I ako dođeš u iskušenje da mu dokažeš drugačije, taj tvoj divni posao mogao bi da postane prošlost....tako da bih ja na tvom mjestu dva puta razmislila prije nego što otvorim usta.- Pustila sam je i krenula prema sobi,ali sam se još jednom okrenula pogledavši u njene bijesne oči.- Oh i Tawny? Colton neće znati za ovaj razgovor.Tako ćeš ti zadržati svoj posao a on će i dalje misliti kako si ti fina osoba a ne kučka što u stvari jesi.

- Nikad ti neće povjerovati.Još sam ovde , zar ne?- Govorila je u moja leđa.Okrenula sam se polako pokušavajući se bar malo iskontrolisati.

- Da za sada- odgovorila sam podižući obrvu dok sam odmahivala glavom- ali sat otkucava lutko.- Zinula je da progovori ali nisam joj dopustila. - Iskušaj me Tawny.Iskušaj me jer ništa me ne bi tako obradovalo nego da ti pokažem koliko sam ozbiljna.

- Jel postoji problem ?- Glas me je trgnuo , pogledavši vidjela sam da je to sestra koja je bila kod Coltona u sobi.

Pogledala sam u nju pa u Tawny .- Nema problema- odgovorila sam - samo izbacujem neko smeće.- Pogledala sam Tawny još jednom upozoravajućim pogledom prije nego sam krenula prema Coltonovoj sobi.

Slomljeni Odahnula sam od olakšanja vidjevši da dr.Irons i dalje pregleda Coltona.Trebao mi je minut da se saberem.Colton pogleda u mene nježno mi se nasmješivši vraćajući opet pogled na doktora. Drhtavo sam izdahnula primjetivši da me Beckett gleda.Odmahnula sam glavom i u tom momentu dr.Irons krenu da sklanja zavoje sa Coltonove glave. Zadržala sam uzdah koji je krenuo da izađe. Na desnoj strani glava mu je bila izbrijana sa ožiljkom od dva inča.

Još je bilo otečeno sa sasušenom krvlju okolo.Colton mora da je vidio izraz mog lica jer se okrenu Beckettu dok je doktor pregledao ranu.

- Koliko je loše?

Beckett zagrize obraz dok je gledao u ožiljak pa vrati pogled na Coltona.- Prilično je ružno, čovječe.

- Da? - Da- odvrati Beckett kimajući glavom.

- Kako god- Colton odvrati opušteno. - To je samo kosa.Opet će narasti.

- Pomisli samo koliko ćeš samilsonih poena skupiti od Rylee ako odigraš kako treba.

Colton pogleda u mene nakezivši se.- Ne trebaju mi samilosni poeni s njom.

Taman sam krenula da progovorim kad se njegov pogled premjesti preko mog ramena.

- Tawny.

Tijelo mi se napelo , trudila sam se da prikrijem napetost najbolje što sam mogla.Rekla sam šta sam imala, dala sam joj uže da se objesi....sad samo moramo vidjeti hoće li ljuljati ili stajati na nogama.

- Hej- nježno je izgovorila- dobro te je vidjeti budnog.

Stala sam bliže Coltonu - on je bio moj, za slučaj da joj još uvjek nije jasno - hvatajući ga za desnu ruku.

- Dobro je biti budan- Colton odgovori trznuvši se od bola kad je dr.Irons prešao prstima preko njegovog ožiljka.- Dajte mi minut, može?

- Naravno.

Svi smo stajali gledajući Coltona dok doktor nije završio i udaljio se od njega. - Pa, kakva druga pitanja imaš da me pitaš Coltone, jer, siguran sam da imaš još neka osim onih o kojima si me pitao ranije?

Colton pogleda u mene, izazov mi je bljesakao u očima ....njegove se ispuniše nevoljom dok je podizao obrvu.

Slomljeni - Ne još, mladiću.- Doktor se nasmija ispravno protumačivši neizgovoreno pitanje.- Šta sve ne bih dao da sam opet u tridesetim.

Colton se nasmija i dalje gledajući u mene, sexualna napetost je rasla sa svakom sekundom. - Kad god i gdje god,dušice- ponovio je riječi koje mi rekao kad smo se prvi put sreli.

U sobi nije bilo nikog osim nas... Unutra sam gorila

žudeći za njim , za njegovim

dodirom. Mišići vilice mu se stegnuše dok je lagano pogledom prelazio preko mog tijela.

Ponovo pogleda u doktora. - Izvini doktore, ali zabranili ste mi nešto što mnogo želim , u iskušenju sam da da se oglušim o vašu zabranu.

Doktor odmahnu glavom na Coltona. - Jasno mi je sine, ali posljedice ....- objašnjavao je sve rizike bilo kakve aktivnosti po njegov mozak.- Još nešto?

- Da- Colton odgovori, nije mi promakao pogled koji je razmjenio sa Beckettom. - Kad ću se moći opet trkati?

Od svih pitanja koja sam mislila da će pitati - to sam najmanje očekivala.Bila sam glupa što sam mislila da sad više neće željeti da se trka, ali čuti ovo pitanje ...panika je jurila mojim tijelom.Koliko god se trudila da prikrijem reakciju na njegove riječi , tijelo mi se napelo, ruka stegnula njegovu dok mi je dah zastajao u grlu.

Colton me pogleda pravo u oči. Dr.Irons osjetivši moju paniku , pričakao je malo sa odgovorom.I za to vrijeme Coltone oči su mi pričale, i pričale , ali ono najbitinije nije rečeno.

Naslućivala sam riječi u njegovim očima....ali, čim su počele da postaju sve jasnije sklonio je pogled sa mene. Njegov bjeg odmah me vratio na ivicu....plašilo me to, prokleto mnogo.U svakoj vezi nešto nepoznato je strašno ,ali to sa Coltonom ? To je jebavnje u mozak. Šta se dođavola događalo? Paničila sam zbog pitanja....odgovora, sad paničim i zbog tog njegovog pogleda.Možda su njegove emocije još uvjek bile raštrkane od nesreće, kao što je doktor rekao. Ali duboko u meni zazvonila su zvona za uzbunu, a to nikad nije dobar znak.

Dr.Irons me trgnu iz misli dok se nakašljavao. Plašio me njegov odgovor Coltonu.

- Pa...- Doktor uzdahnu pogledavši u svoje ruke pa ponovo u Coltonove oči. - Budući da imam osjećaj da šta god da ti kažem da ne uradiš, ti ćeš onda to uraditi što prije mogneš....

- Brzo učite - Colton se nasmija.

Doktor samo uzdahnu pokušavajući da prikrije osmjeh. - Normalno, rekao bih ti da je povratak na trke loša ideja,tvoj mozak je pretrpio ozbiljnu povredu ,čak i kad ti rana skroz

Slomljeni zaraste , i dalje ćeš imati slabu tačku tamo gdje je kost pukla i to je jako opasno- ,ali isto tako znam da šta god ti kažem ti ćeš se vratiti na stazu , zar ne ?

Sjela sam kraj Coltona.Doktor je bio u pravu. Colton ispusti dubok uzdah pogledavši prema prozoru na licu mu se pojavi izraz straha.Nestao je za djelić sekunde ali ja sam ga vidjela.Možda nikad neće priznati, ali bojao se ponovo sjesti u auto , bojao se da će se opet povrijediti, doživiti nesreću koje se neće sjećati...

- U pravu ste- odvratio je ozbiljno, - Ali, nemam drugog izbora nego čekati da ozdravim do kraja.Imam svoje doktore u Kaliforniji koji će biti s vama u kontaktu tako da ćete sve moći pratiti.

Dr.Irons kimnu glavom. - U redu, razuman si , pa...razuman si koliko možeš biti jer za život zarađuješ vozeći auto dvjesta milja na sat. Kasnije ću te opet obići.

Doktor je izašao iz sobe dok smo nas četvoro u tišini ostali stajati u sobi.Vjerovatno smo se svi isto pitali - kad će se vratiti na stazu? Ali niko ništa na glas nije rekao. Kako ću biti u stanju gledati ga kako ulazi u isti auto u kojem je skoro poginuo? Nisam imala pojma...

Colton je prekinuo tišinu. - Becks?

- Da?- Becks priđe Coltonu.

- Nemoj zboraviti da kažeš Eddiju da moj karton uzme od dr.Ironsa da ga može proučiti.I vidi kako se HANS može poboljšati.

Znala sam da priča o uređaju koji je nosio prilikom nesreće, onaj koji je CD Enterprise spremao kao patent, zato mi nije bilo jasno zašto Beckettovo lice izgledalo tako snuždeno.

Gledajući ga , vidjela sam da su mu oči poletile prema Tawny, prije nego što je ponovo pogledao u Coltona.

- Šta je bilo Becks? Šta mi ne govoriš?- Očito je i Colton primjetio njegovu reakciju.

Becks pročisti grlo. - Otpustio si Eddija prije par mjeseci Coltone.

- Šta? Ma hajde Becks .Prestani me jebavati i samo uzmi karton za njega , u redu?

- Ne jebem te.Sa svim tim njegovim kockanjem krađom i dugovima plus i ostala sranja ...otpustio si ga- odvrati Becks dok su Coltonove oči prelazile sobom a glava lagano se klatila napred nazad pokušavajući shvati ono što mu je upravo rečeno.

- Ozbiljno?- Kad je Becks samo kimnuo Colton pogleda prema Tawny koja isto potvrdno kimnu glavom. - Jebemu.- grunu iz njega. - Krao ? Ne sjećam se toga uopšte.- Glas mu je postao tih i pun nevejerice.Uhvatila sam ga za ruku stisnuvši je na šta me on ponovo pogleda.

Slomljeni - Hej , u redu je.Vratiće ti se, ovo je samo privremeno.- Tješila sam ga kako sam mogla.

- Ali.....ako se ne sjećam nečeg takvog , čega se onda još ne sjećam a da ni ne znam da se ne sjećam?- Oči su mu bile pune zbunjenosti.

- Ne brini zbog toga čovječe.Pomisli samo na sva sranja koja si uradio i sad možeš reći da se ne sjećaš i niko ti neće srati u vezi toga.

Hvala Bogu na Becksu i njegovoj naravi. Coltonov stisak je popustio, napetost je polako odlazila. Pogledala sam Becksa u oči, nijemo mu se zahvaljujući.

Tawny pročisti grlo i činilo mi se da nas je sve tako trgnula iz nekih naših privatnih misli.

Colton duboko udahnu . - Tawny, želim da daš izjavu za novinare.

- Šta želiš da kažem? - Gospođica savršena upita dok je prilazila s druge strane kreveta.

Pogledavši me na sekund nježno mu se obrati.- Coltone?

- Da?- upita je dižući pogled prema njoj.

Tawny pruži ruku uhvativši ga za rame.

- Drago mi je da si dobro.

Mogla sam čuti iskrenost u njenom glasu - znala sam da to zaista i misli - ali zbog toga mi se ništa više nije sviđala.

- Moglo je biti i mnogo gore kako su mi rekli.- Colton uze gutljaj vode dok mu se čelo mrštilo.- Reci im da sam budan i da sam budan već dan dva.Na puta oporavka sam , i da se vraćamo za Kaliforniju za sedam dana i ću biti na stazi vrlo brzo.Zahvali im se u moje ime za svu podršku i sve njihove molitve i umjesto da mi kupuju i šalju cvijeće i poklone neka taj novac doniraju Corporate Cares.Momcima će to puno značiti.

Tawny skloni pogled sa telefona u koji je unosila sve što joj je Colton rekao , ponovo ga pogledavši.- Šta je sa tvojim gubitkom sjećanja?

- To ih se ne tiče.- Colton odvrati, bacivši pogled na Becksa , tiho razumjevanje je prostrujilo između njih. - To je sve.

Tawny ponovo pogleda Coltona , očiju punih ne razumjevanja.

- Možeš ići sad- reče joj.Morala sam se dobro potruditi da sakrijem šok na licu od njegovih riječi.

Tawny stavi telefon u torbicu - Hm, dobro - odgovorila je , crvenilo joj je oblilo obraze dok se okretala prema izlazu.

- Hej Tawny? - Colton je zovnu . Hladnoća njegovog tona me je vraški iznenadila.

- Da?- upita ga kad se okrenula prema nama.

Slomljeni - Nakon tvoje izjave novinarima, možeš uzeti svoje stavri i otići kući.

Tawny nagnu glavu gledajući zbunjenim pogledom u Coltona. - Sve je u redu.Bolje je ako ostanem ovde zbog novinara...

- Ne- Colton oštro odvrati. - Mislim da ne razumiješ šta ti govorim.- Tawny se primaknu krevetu dok je nervozno oblizivala usnice. - Nas dvoje se znamo, koliko? Skoro cijeli život?

Dovoljno duga da znaš da ne volim da me neko zajebava.- Colton se nagnu napred dok su se njoj oči širile od šoka. - Zajebavala si se sa mnom T. I što je još važnije , zajebavala si se sa Rylee.S njom! Toga se sjećam.Igra je završena.Spakuj svoja sranja.Otpuštena si. Čula sam Becksa kako je udahnuo u isto vrijeme kad je Tawny zamucala. - Št - šta?

Coltone, ti....

- Poštedi me .- Colton odbrusi podižući ruku dok je odmahivao glavom na nju.- Poštedi me svoji glupih izgovora i idi prije nego još više pogoršaš stvari.

Ona je samo stajala i gledala u njega, tjerajući suze iz očiju dok je okretala pogled prema Beckettu prije nego što je izjurila iz sobe.Gledala sam je kako odlazi, pokušavajući zamisliti kako bi meni bilo da sam u njenoj koži. Da izgubim i posao i muškarca za kojeg vjerujem da je moj.

Dok je Colton ispuštao uzdah olakšanja iz pluća ....bilo mi je žao nje. Pa.....i ne baš.

Slomljeni POGLAVLJE 12

Tihi zvuci su me probudili.Tako sam umorna - samo bih željela da potonem u san, imala sam tako malo sna u ove dvije sedmice. Ako budem držala oči zatvorene utonuću u san , a zvuk ...to je sigurno zvuk motora aviona.Ali sad sam budna, zvuk se ponavljao.

Otvorila sam oči, zatečena onim što vidim. Pogledala sam u svog zločestog dečka - oči su mu čvrsto zatvorene, zubima je zagrizao donju usnu, lice ispunjemo tugom - obraza mokrih od suza koje su padale u tišini. Zaledila sam se. Nesigurnost me savladala.

Nesigurana jer nisam osjećala povezanost s njim zadnjih par dana.U stvari, imala sam utisak kao da me gura od sebe - da me drži na odstojanju....- glava me boli, spava mi se....A opet bilo je momenata kad je mislio da ne obraćam pažnju na njega , lice mu je bilo puno neke bolne odlučnosti, oči pune tuge...

Ispustio je jecaj polako otvarajući oči, bol tako živ u njima...moj muškarac se bojao suza malog dječaka.Skrenuo je pogled čim je vidio da sam budna pokušavajući se sabrati ali nije mogao....zatvorio je oči još jače plačući.

- Coltone?- Krenula sam da ga dodirnem ali sam se povukla nesigurna šta da uradim.

Colton je odmahnuo glavom kao da bi ga jedan moj dodir mogao slomiti.

Nisam mogla odoliti.Nikad ne mogu odoljeti, ničemu kad je vezano s Coltonom..Kako da ga pusti da pati sam.Moram se povezati s njim , moram ga utješiti .....Očima sam tražila dopuštenje dok sam mu se primicala. Nisam čekala na odgovor- neću mu dati šansu da me opet odbije - dok sam mu sjedala u krilo. Obmotala sam ruke oko njega najbolje što sam mogla spuštajući glavu ispod njegove brade. Držala sam ga ne govoreći ništa. Držala sam ga dok su mu grudi jecale, suze čistile njegovu dušu od otrova.

Slomljeni POGLAVLJE 13

- Ne trebaju mi prokleta kolica !

Već četvrti put je to ponovio i to je jedino što mi je rekao u avionu. Zagrliza sam usnu dok sam ga gledala kako se bori sa sestrom koja je po ko zna koji put bez i jedne riječi gurala kolica prema njemu. Gledala sam kako ga umor savladava dok se jednom rukom naslanjao na zid. Odustao je od borbe sjednuvši u kolica bez i jedne riječi više. Sad mi je bilo drago što sam svima poslala poruke da nas čekaju u kući a ne ispred.Nakon što sam gledala kako se muči da iz aviona dođe do auta i sjedne u njega , bila sam sigurna da bi ga bilo sramota da ga drugi gledaju dok se tako muči. Novinari su ostali iza kapije uzvikujući Coltonovo ime , trudeći se uslikati ga kroz stakla automobila.

- Samo mi daj jebenu minutu-

zarežao je na sestru kad ga je gurnula napred u

kolicima.Glavobolja ga je rasturala. Stavio je glavu u ruke prstima stežući kapu na glavi.

Duboko sam udahnula pokušavajući shvatiti šta se događa s njim. Nakon sloma u avionu , znala sam da ima još nešto što ga boli osim glave. Nešto se promjenilo ali nisam mogla znati šta. Colton pritisnu glavu rukama pokušavajući ublažiti bol. Krenula sam prema njemu, nisam mogla stajati po starni gledajući ga kako se muči a opet ništa nisam mogla uraditi osim mu staviti na znanja da nije sam.

Ja sam tu.

****

- Ne treba mi prokleta sestra da me pazi.Dobro sam .Stvarno.- Colton reče dok je sjedio na terasi .Svi su otišli ubrzo nakon našeg dolaska jedino je Becks ostao.Oboma nam je bilo jasno u kakvom je Colton raspoloženju. Svađao se sa svima objašnjavajući im kako mu je dobro i da se dobro osjeća i da samo želi da bude sam.

Becks stavi ruke preko grudi. -

Svi znamo da si tvrdoglav ali imao si ozbiljnu

povredu.Nećemo te samo ostaviti ...

- Jebeno me ostavi na miru Danielse- Colton zareža na njega glasa ispunjenog zlovoljom dok je Becks korak po korak prilazio.- Da su mi potrebna tvoja dva novčića tražio bih ih od tebe.

Slomljeni - E pa otvori svoju kasicu prasicu jer ja ću ti dati čitav novčić- odbrusi mu Becks saginjući se prema Coltonu. -

Glava te boli? Želiš da budeš seronja jer si bio u bolnici? Želiš

sažaljenje koje ne dobijaš? Pa jebi se Coltone! Skoro si umro - umro - zato jebeno začepi i prestani se ponašati kao prvoklasni seronja prema ljudima kojima je stalo do tebe.- Becks odmahnu glavom na njega na šta Colton samo navuče kapu još niže na lice. Becks progovori ponovo, ovaj put tihim tonom.- Ne želiš kupanje spužvom od sestre Ratchet?

Razumjem to.Ali moraćeš odlučiti hoću li to biti ja ili Rylee ko ćete kupati.Ja znam koga bih ja izabrao i jebeno sam siguran da to neće biti neka Njemačka sestra.Stvarno te volim čovječe, ali povlačim crtu kod kupanja tvog kurca.- Becks se odmaknu od Coltona. Na Coltonovo ćutanje upitno podiže obrve i ja zakoračim napred - umorna, nervozna , samo sam htjela da ostanem nasamo s njim.

- Ja ostajem Coltone tu nema rasprave.Ne ostavljam te samog.- Podigla sam ruke da ga ućutkam vidjevši da je otvorio usta da progovori.- Ako želiš da nastaviš da se ponašaš kao razmaženo derište onda ću početi i da te tretiram kao takvog.

Colton podiže oči pogledavši me po prvi put progovorivši. - Mislim da je vrijeme da me svi ostavite na miru.- Glas mu je tih i pun zlobe.

Prišla sam mu bliže, želeći da mu stavim do znanja da me ne može odgurnuti od sebe kad god to poželi i da ja neću odustati.Bacila sam mu njegove riječi nazad u lice. Riječi kojih se sigurno ni ne sjeća.

- Možemo ovo uraditi na lakši ili teži način Šampione, ali uvjravam te da će to biti moj način.

****

Uvjerivši se da su vrata zaključana nakon što je Becks otišao uzela sam iz kuhinje sir i krekere i požurila na sprat.Coltona sam našla na istom mjestu, skinuo je kapu naslonio glavu i zatvorio oči. Stajala sam na pragu i samo ga posmatrala. Kosa mu je već polako počela da raste, čelo mu je bilo smrknuto....Ušla sam polako na terasu , Hard to love, je tiho svirala.Bilo mi je drago zbog toga , prigušila je moje korake .Nisam željela da ga probudim dok sam spuštala kraj njega ljekove protiv bolova i hranu.

- Možeš ići sada.

Slomljeni Njegov grubi glas me je trznuo. Riječi su me pogodile, a živci mi proradili.Pogledala sam u njega, odmahnuvši glavom na njegove riječi.Sve u zadnjih par dana odvrti mi se pred očima. Ovo više nije bila sam iznerviranost njegovim ponašanjem, riječima......u pitanju je udaljenost.

- Postoji li nešto što te muči? Čula sam galeba u daljini dok sam čekala Coltona da progovori.Pripremala sam se za njegov odgovor. Prvo je plakao bez i riječi objašnjenja sad mi kaže da idem - ovo nije slutilo na dobro.

- Ne treba mi tvoje prokleto sažaljenje.Zar nemaš punu kuću malih dječaka koji trebaju tvoju pomoć da brineš o njima , da ih gušiš svojim brigom?

Mogao me nazvati bilo kojom pogrdnom riječi koja postoji i ne bi me toliko zaboljela koliko ove njegove riječi. Ostala sam zapanjena, dok sam samo stajala i gledala u njega dok je on i dalje sjedio naslonjen zatvorenih očiju.

- Molim?-

Šta drugo da kažem, nisam mogla ništa pametnije da smislim u tom

momentu.

- Čula si me.- Podiže bradu lagano okrećući glavu ,oči su mu i dalje zatvorene. - Znaš gdje su vrata , dušice.

Možda me je nedostatak sna napravio glupom ali ove zadnje riječi vratiše me sto posto.Osjaćala sam se kao da smo u nekoj varp brzini s kojom smo se vratili nekoliko sedmica unazad i automatski moj zid oko mene se podigao.Činjenica da neće čak ni da me pogleda samo je još jače potpaljivala moj bijes.

- Šta se , jebem mu, događa Donovane? Ako planiraš da me odjebeš bar imaj dovoljno pristojnosti da me tad gledaš u oči.

Colton otvori oči,izraz na licu mu je bio iznerviran zbog mog zahtjeva.Proveli smo zajedno pet minuta i uspio me je povrijediti više nego za cijelo ono vrijeme što smo ga proveli zajedno, moj zid nije baš pomagao. Gledao me je smješak mu je izvio jedan kraj usana, kao da uživa igrajući se samnom. Neizgovorene riječi prođoše mi mislima, šapćući mi, pozivajući me da pogledam bliže.Ali šta to ne vidim?

- Rylee, mislim da je vjerovatno najbolje da iskreno kažemo onako kako jeste.

- Vjerovatno najbolje?- Glas mi sa sve više i više podizao. Bili smo previše umorni i preplavljeni svim prošlim događajima ali i dalje mi nije bio jebeno jasno šta se događa.

Slomljeni Panika je dolazila.....kako da se držiš za nekoga ko to ne želi? - Šta je bilo dođavola,Coltone?.Šta se događa?

Ustala sam sa stolice prilazeći ogradi pokušavajući se smiriti, ali jednostavno sam bila izmorena .....

- Nećeš me odgurnuti od sebe Coltone.Ne možeš me trebati jedne minute a sledeće me gurati od sebe.- Pokušala sam da sakrijem povrijeđenost iz glasa....ni u snovima to ne bi mogla.

- Mogu učiniti šta god da želim,dođavola!- dreknuo je na mene.

Okrenula sam se prema njemu stisnute vilice, ukus odbačenosti punio mi je usta gorčinom. - Kad si sa mnom ne možeš! - moj glas je odjekivao terasom dok smo gledali jedno u drugo a tišina postajala sve gora.

- Onda možda ne bi ni trebao biti s tobom.- Čelik u njegovom glasu izbaci vazduh iz mene. Šta....dođavola? Jesam li sve pogrešno shvatila? Šta propuštam, šta ne vidim?

Htjela sam da plačem, da na njega izbacim sav bijes koji se kupio u meni.Colton skloni pogled s moga i sve mi se posloži u glavi. Sve mi je sad bilo jasno , osjećala sam se kao idiot što to prije nisam shvatila.Došlo je vrijeme da Coltona prozovem za blef.

Ali...šta ako griješim? Srce mi je kucalo u grlo dok sam vagala opcije.Nisam imala ni jednu drugu opciju. Obrisala sam dlanove od farmerice mrzeći što sam toliko nervozna.

- U redu- uzdahnula sam prilazeći mu. - Znaš šta Coltone? U pravu si .Ne treba mi ovo sranje ni od tebe niti bilo koga drugog.- Odmahnula sam glavom na njega zureći u njegove oči.

Colton uze kapu stavljajući je nazad na glavu šilt nabijajući nisko na čelu zaklanjajući mu pogled koji je gorio. - Bez rasprave, sjećaš se ? - Ponovila sam mu iste riječi koje je i on meni rekao par sedmica ranije kad smo se raspravljali , i sa tim riječima opazila sam tračak emocije koje mu se pojaviše u zelenim očima. Samo je opušteno slegnuo ramenima, ali shvatila sam njegovu igru.- Zar nisi ništa naučio ? Da ti nisu uklonili taj dio mozga kad su te operisali?

Oči mu se zakovaše za moje.Sad sam imala njegovu pažnju.Odlično. I dalje je šutio ali sad me je bar gledao. - Ne treba mi tvoje sranje,Rylee.- Navuče šilt preko očiju naslonivši glavu nazad na naslon , još jednom me odbacujući.- Znaš gdje su vrata.

Slomljeni U sekundi sam bila kraj njega zbacujući mi kapu s glave s licem na milimetar od njegovog.Oči mu se otvoriše ,uhvatila sam ga nespremnog. Progutao je gledajući me u oči .

- Ne guraj me Coltone jer ja ću tebe gurnuti deset puta jače- rekla sam mu, želeći da bude iskren u vezi nas , da bude iskren sa sobom.- Namjerno si me malo prije povrijedio.Znam da se boriš prljavo,Coltone....od čega želiš da me zaštitiš?- Spustila sam se i svojim koljenima dodirivala sam njegova. Okrenuo je pogled prema okeanu pa ga ponovo vratio na mene, očito se boreći sam sa sobom.

- Od svega.Od ničega.- ponovo slegnu ramenima skrećući pogled. - Od mene.- Bol u glasu smirio mi je srce.

- Šta....o čemu pričaš?- stavila sam svoju ruku na njegovu pitajući se šta mu se dođavola mota po glavi.- Štitiš me ? Naređuješ mi da se gubim dođavola.....tako me ne štitiš, tako me povređuješ.Kroz toliko toga smo prošli i ....

- Ostavi se toga Ry. - Neću da se ostavim toga - odbrusila sam mu. - Ne možeš ....

- Ostavi se toga !- zarežao je.

- Ne! - Rekla si da ne možeš ovo više.- Njegov glas satirao mi je srce. Svaka riječ je bila puna bola.Prebirala sam po mislima tražeći o čemu on to priča.

- Šta...?- zašutila sam kad je podigao ruku da me ućutka, na kratko zatvarajući oči.Htjela sam da ga zagrlim, utješim, da otklonim bol, ali znala sam da šta god da uradim neće pomoći, pa sam lagano prstom prelazila preko njegove ruke.

- Kad sam spavao...čuo sam te da si Becksu rekla da ne možeš ovo više...da bi se rado okrenula i otišla ...- riječi nestade dok je svojim zelenim očima zurio u moje,mišići na vilici su mu poigravali.

- Zbog toga si sve ovo rekao?- upitala sam glupo.- Dio razgovora koji sam imala sa Beckettom je bio da sam rekla da bih rado otišla od tebe uradila nešto - bilo šta ako bi to spriječilo da ti budeš u komi.

Vidjela sam kako mu se točkići u mozgu pokreću dok je pokušavao da sklopi ovo što sam mu rekla.

- Rekla si da bi se rado okrenula i otišla.- Ponovio je , ne vjerujući mi da mu govorim istinu.- Tvoje sažaljenje mi ne treba.

Slomljeni - Povlačio si se od mene jer misliš da sam s tobom iz sažaljenja? Da to što si povrijeđen znači da te više ne želim?- I zvanično sam postala bijesna.- Drago mi je što imaš tako visoko mišljenje o meni.Koji si ti seronja. Slobodno sam donosi zaključke,jer ako nisi primjetio tvoji zaključci su do sad činili čuda našoj vezi.- Nisam se mogla suzdržati da pričam bez sarkazma, ali nakon svega što smo prošli - povrijedilo me to što je mislio da ga neću željeti sad kad je povrijeđen.

- Rylee.- Uzdahnuo je pokušavajući me uhvattiti za ruku ali sam je sklonila.

- Nemoj mi Rylee ništa.- Suze mi napuniše oči. - Umalo da te izgubim...

- Za malo i jesi dođavola, i zato te i puštam! - zaurlao je.Rukama prijeđe preko vrata pokušavajući suzbiti bijes.Oči mi poletiše njegovima, dok mi se dah gubio. - Čuo sam te neko veče dok si pričala preko telefona sa Haddie ,mislila si da spavam. Rekla si joj da ne znaš hoćeš li moći podnijeti da se ponvo vratim u auto i na stazu.Ne mogu da biram između tebe i trka- očaj se kotrljao prema meni sa svakom izgovorenom riječi.- Trebam i trke i tebe,Rylee.- Odlučnost i strah jasni u glasu.- Oboje vas trebam.

I sad mi je bilo jasno.Nije mislio da ga ne želim jer je povrijeđen već da ga neću željeti kad ponovo sjedne u auto .Nisam imala pojma da me je čuo.Podigla sam ruku do njegovog obraza primoravajući ga da me pogleda.

- Pričaj sa mnom Coltone.Nakon svega što smo prošli ne možeš me odbaciti.Moraš pričati sa mnom ili nikad nećemo moći krenuti napred.

Mrzila sam gledati kako se bori sa emocijama koje su mu se smjenjivale u očima.Mrzila sam što ga je nešto izjedalo iznutra zadnjih sedmica dok se trebao jedino brinuti o svom oporavku.Ne u vezi nas. Ispustio je drhtav uzdah zatvarajući oči.- Pokušavam da uradim ono što je najbolje za tebe .- Glas mu je nježan....

- Ono što je najbolje za mene?- upitala sam istim tonom, zbunjena ali morala sam da razumijem ovog komplikovanog muškarca.

Otvaori je oči pune bola, čistog ne sakrivenog bola. - Ako nismo zajedno.....tako te ne mogu povrijediti svaki put kad sjednem u auto.

Teško je progutao pokušavajući se sabrati...i misli i riječi......i ja sam pokušavala ponovo disati.Gurao me od sebe jer mu značim, jer me stavlja na prvo mjesto.....srce mi je podivljalo od tih misli. Dohvati moju ruku koja je bila na obrazu preplićući svoje prste s mojima ne skrećući pogled d njih.

Slomljeni - Rekao sam ti da me ti činiš boljim čovjekom...i tako se jebeno trudim da budem taj čovjek za tebe, ali uporno padam na tome.Bolji čovjek bi te pustio da ne moraš ponovo da proživljavaš Maxa i moju nesreću svaki put kad uđem u auto. Bolji čovjek bi uradio ono što je najbolje za tebe.

Bio mi je potreban momenat da nađem glas , jer ono što mi je Colton upravo rekao - te riječi - meni su jednake njegovim vozim te. Nisam mogla spreječiti suze. Nagnula sam se napred stavljajući svoje usne na njegove.Morala sam da ga dotaknem, probam ....Muškarac za kojeg sam mislila i nadala se ispod svih tih slojeva ožiljaka , bio je tu , živ usana priljubljenih uz moje. Odmaknula sam se od njega gledajući ga u oči.

- Šta je najbolje za mene? Zar ne znaš da si ti najbolje za mene Coltone ? Svaki dio tebe.

Tvrdoglavost, tvoja buntovnost, tvoja divlja strana, tvoj smisao za humor, tvoja ozbiljnost...čak i tvoji slomljeni djelovi Coltone. Svaki taj dio tebe nikad neću moći naći u bilo kome drugom ....Ti si ono što treba.Ono što želim. Ti dušo.Samo ti.

To je ljubav,htjela sam da viknem na njega.Da ga prodrmam da shvati da je to prava ljubav a ne bol i patnja koju je on doživio u djetinjstvu. Ovo je ljubav. Ja i on. Jedno je jako kad je drugo slabo, misleći prvo na onog drugog kad su svjesni da nečim mogu da nanesu bol svom partneru. Ali nisam mogla to da mu kažem. Nisam mogla da ga uplašim rijčima koje mi je rekao, ali mogla sam mu pokazati svoju ljubav time što ću biti kraj njega, držati ga za ruku i biti jaka sad kad me najviše treba.Samo je gledao u mene dok je zubima grickao donju usnu. Pročistio je grlo lagano kimajući glavom, tiho prihvatajući moje riječi.

- Ono što si rekla Haddie je istina.Svaki put kad sjednem u auto polako ću te ubijati....

- Neću ti lagati Coltone, ubijaće me svaki put kad sjedneš u auto, ali naći ću načina da to podnesem kad dođe do toga.- Mirno sam mu odgovorila iako me je strah obuzimao na samu pomisao njega ponovo na stazi.- Smislićemo nešto.- dodala sam na kraju gledajući kako mu se usne izvijaju u poluosmjeh.

Kimnuo je glavom očiju punih ne izgovorenih osjećanja, i za sad mi je to bilo dovoljno. Jer kad imate sve ispred sebe uradićete sve da to i zadržite.

- Nisam nimalo dobar u ovome- rečer Colton zabrinutim glasom.

- Niko nije- odgovorila sam mu stežući naše spojene ruke.- Veze nisu lake, one su teške, i mogu biti jako surove ali u tim vremenima i naučiš nešto o sebi- stala sam čekajući da me pogleda, - mogu biti i da se osjećaš kao da si stigao kući, da si našao svoju srodnu dušu...sad sam ja sklonila pogled pomalo posramljena svojim beznadežnim romantičnim mislima.

Slomljeni Colton stegnu moju ruku ali nisam ga pogledala.Okrenula sam lice prema suncu nadajući se da će se crvenilo povući sa obraza. Tišina između nas više nije bila teška već ispunjena razumjevanjem. Dok su mi misli lutale glavom vidjela sam na stoliću kraj njega tanjir sa hranom i ljekovima protiv bolova.

- Hej, treba da uzmeš svoje tablete- napokon sam se okrenula prema njemu susrećući njegov pogled.

Colton se nagnu napred obuhvatajući svojom rukom moj obraz lagano prstom prelazeći preko moje donje usne.Uvukla sam drhtav uzdah dok me je on posmatrao ozbiljnim očima. Ti si jedini lijek koji mi treba Rylee.

Osmjeh mi se pojavi na usnama.

- Pa čini se da doktori nisu poremetili tvoju sposobnost slatkorječivosti.

- Ne- odvratio mi je sa đavolskim osmjehom dok se naginjao prema meni.Sreli smo se na pola puta.Usne nam se spojiše, nježno polako ...

Colton rastvori usne skliznuvši jezikom u moja usta. Podigao je drugu ruku do mog vrata, osjetila sam kako podrhtava od napora da je zadrži tu, podigla sam svoju ruku stavljajući je preko njegove zadržavajući je na mjestu.Želja mi se uskomeša u stomaku,ali bila sam svejsna doktorovih naredbi i upozorenja. Kad smo spojeni, to je nešto više od sexa i orgazama, ali nemam riječi da to opišem.... Iz grla mu se ote sexy režanje. Stavila sam drugu ruku na njegove grudi osjećajući vibracije kako mu tutnje u grudima.

- Jebemu, umirem da budem u tebi Ry- prošaputa mi uz usne i svaki nerv u mom tijelu se napnu, žudeći za njim, njegovim dodirom, moleći da me uzme, posjeduje....Došlo mi je da kažem koga briga za doktorove naredbe,kad sam osjetila da mu se tijelo napelo i dah postao isprekidan.

- Jaka glavobolja?- Od želje do zabrinutosti prešla sam za sekund.

Grimasa na Coltonovom licu je bila puna bola, oči je stisnuo dok je lagano kimao glavom polako se naginjući nazad naslanjajući se na stolici. Uzela sam tablete i stavila mu ih u ruku. Čini se da ipak nisam jedini lijek koji treba.

Slomljeni POGLAVLJE 14

Hodala sam hodnicima Malibu kuće - zabrinuta za Coltona, za dječake koji su mi jako nedostajali ...nedostajala mi je i Haddie da me budi.Ovo je bio najduži period da sam bila odvojena od njih, i ma koliko voljela Coltona falio mi je moj život.Falila mi je njihova energija koja mi je punila dušu, Zander mi je falio sa svojim pričanjem, Ricky,Aiden koji je često pozivan u direktorovu kancelariju , više zbog zaustavljanja tuča nego započinjanja....osjećala sam se kao loša majka koja zanemaruje svoju djecu.

Nisam imala mira, popela sam se do Coltonove sobe samo da ga provjerim, da budem sigurna da još uvjek spava omamljen tabletama protiv bolova.Još uvjek sam bila zabrinuta, misilim da sam se podsvjesno bojala ići spavati jer ako zaspe možda će mu u tom trenutku nešto trebati a ja neću znati.

U mislima mi se pojavi Coltonove lice, osmjeh mi se pojavi na usnama dok sam se prisjećala njega i njegove odlučnosti da me odgurne od sebe a sve to da me zaštiti.Ipak ima nade za nas.

Prišla sam krevetu,Halestorm je tiho svirao .....zadržala sam dah sjedajući polako kraj njega.Ležao je na stomaku, ruke je podvukao pod jastuk a glava okrenuta prema meni.Svijetlo plava plahta pala mu je ispod struka...oči su mi prelazile preko mišića na njegovim leđima, prsti su me svrbili da ih dodirnem. Pogledala sam u ožiljak na glavi, kosa ga je već počela prekrivati, uskoro se neće ni primjetiti. Ali ja ću znati za njega.Ja ću se sjećati. Ja ću se bojati..

Protresla sam glavom , čvrsto zatvarajući oči trudeći se emocije držati pod kontrolom.

Podigla sam s poda njegovu majicu , zabijajući nos u nju, upijala sam njegov miris, trebala mi je bilo kakva povezanost s njim.Više mi nije bilo dovoljno da samo ležim u krevetu pored njega. Nagnula sam se napred spuštajući nježan poljubac između njegovih ramena.

Udahnula sam duboko njegov miris, osjetila sam na usnama toplinu njegove kože...zahvalila sam se Bogu na ovim trenutcima s njim. Zahvalna na drugoj prilici.

Sjedila sam tako nekoliko minuta, šaljući tihe zahvale i molbe u nebo kad začu Coltonov jecaj.

- Molim te , ne ..- rekao je , dječijim glasom , glasom očajnim, nestvarnim za tako velikog muškarca kraj mene. - Molim te mamice, biću dobar, samo me ne daj njemu, on je zao, povrijediće me.

Slomljeni Odmahivao je glavom , napetog tijela dok su zvukovi postajali sve glasniji, očajniji.Pokušala sam da ga probudim uhvativši ga za ramena drmajući ga.

- Molim te mamice.Moooliiiim te.- jecao je užasnutim glasom.Srce mi je tutnajlo u grlu a suze se slijevale niz obraze.Gledala sam odraslo muškarca a slušala malog dječaka.

- Probudi se Coltone!- protresla sam ga za ramena još jače ali ljekovi protiv bolova bili su jaki. Nisam mogla da ga izvučem iz noćne more. - Hajde Coltone probudi se! - uzviknula sam .Tijelo mu se počelo ljuljati napred - nazad dok je tiho mrmljao tako poznate riječi.

Zadržala sam jecaj gledajući ga dok se okretao lijegajući na leđa.Par puta se promeškoljio ...laknulo mi je ...činilo se da se izvukao iz noćne more. Još je bio pomlao nemiran pa sam uspuzala u krevet kraj njega stavivši svoju glavu na njegove grudi, nogu sam prebacila preko njegove a dlan položila preko srca.Nadajući se da ću mu tako bar malo olakšti počela sam pjevati.Pjevala sam o malom dječaku i zmaju.Pjevala sam o vjerovanju u nešto , o oproštaju....

- Moj tata je imao običaj da mi to pjeva kad sam imao noće more.- Coltonov napukao glas uplaši me .Nisam ni primjetila da se probudio. Privuče me bliže sebi.

- Znam- tiho sam odgovorila u sobi obasjanoj mjesečinom - i bio si u noćnoj mori.

Tišina sa spusti na nas. Slušala sam njegovo tiho disanje znajući da su mu snovi i dalje jako živi u glavi. Ležala sam u tišini puštajući ga da sabere misli. Spustio je poljubac na vrh moje glave ne sklanjajući usne.Kad je progovorio osjetila sam njergov vrući dah dok je tiho izgovarao riječi u moju kosu.

- Bio sam uplašen.Sjećam se tog osjećaja ,bio sam uplašen tih par zadnjih sekundi prije sudara dok sam se okretao kroz vazduh.- Prešla sam rukom preko njegovih grudi. Ovo je bio prvi put da je priznao strah.

- I ja sam bila uplašena.

- Znam.- odgovorio je tiho stavljajući ruku ispod mojih gaćica na moju golu guzicu.Povukao me je na sebe , zelene oči upijale su moje.

- Žao mi je što si prošla kroz to još jednom, zbog mene.- Vidjela sam mu iskrenost u očima.Nisam mogla da nađem riječi, suze su mi punile oči.

Uvažavao je moje osjećaje.....nagnula sam se napred spuštajući svoje usne preko njegovih. Pustila sam da tijelo govori ....Usne mu se rastvoriše , uvukla sam jezik između njih slušajući njegovo tiho režanje iz dubine grla.Ruke mi poletiše do njegovih obraza , do vrata , opijala sam se njegovim okusom, toplinom ..opijala sam se njime.

Slomljeni Ruke mu obuhvatiše moje lice , prsti mu se zamotaše u moju kosu odmuičući me na milimetra od njega.Gledali smo se oči u oči, sve što usne nisu rekle govorili smo njima.Osjetila sam mu puls dok sam ga gledala kako traži odgovarajuće riječi.

- Ry, ja....- zastade duboko udišući.Duša mi se ispuni nadom..,..u glavi sam već završila njegovu rečenicu dopunjavajući je sa dvije riječi da je popunim, da popunim nas. Teško je progutao završavajući rečenicu. ....- hvala ti što si ostala.

- Nema mjesta gdje bih radije bila.- Ne izgovorene riječi gorjele su u zelenim dubinama dok me povlačio prema sebi namješatajući moje tijelo da ga uzjašim. Usne mu se sudariše s mojima. Sudariše.Želje nam se sudariše .Ruke su prlazile tijelom , jezici se preplitali varnice su izbijale iz svakog dodira.Colton me uhvati lijevom rukom za bok dok sam se ja njihala na njegovoj erekciji napred - nazad. Potreba za njim , da me ispuni graničila se sa bolom. Tijelo mi je tražilo zadovoljenje koje je samo Colton mogao da da. Gutala sam njegov dah dok je drugom rukom povlačio moj tanki topić.Shvativši da mu je to desna ruka brzo sam se odmakla sama prevlačeći topić preko glave. Sjedila sam na njemu gola do pojasa ,njegove oči su me pržile dok su lijeno prelazile svakim djelom mog tijela.Čista muška požuda blistala mu je u očima.Glad...neutaživa glad. Primakao mi se prstima plešući po meni dok je usnama uzimao svaki moj uzdah. Zaječala sam kad nam se grudi sudariše, bradavice preosjetljive na dodir.Colton me rukom pomjerao napred nazad, osjećaj njega ispod mene , napetog čvrstog samo je pojačavao koju strast.Bila sam spreman da ekspolodiram. Nagnula sam se nazad ,izgubljena u momentu ...usne mu se sklopiše oko moje bradavice....Želim ga.Trebam ga.Nikad nisam ni mislila da je ovakva želja za nekim moguća. Dah nam je bio isprekidan , srca udarala u rebra...osjetih njegovu ruku kako podrhtava i dr.Ironsa riječi prođoše mi kroz glavu. Htjela sam ignorisati misli , uzeti svog muškarca , zadovoljiti ga, imati ga kao što on mene ima u svakom smislu te riječi.Ali nisam se usudila rizikovati. Spustila sam ruke do njegovih preplićući ih sa svojima. Naslonila sam čelo na Coltonovo prekidajući poljubac.

- Ne možemo, nije sigurno.- Glas mi je bio napet, bilo je teško prekinuti nešto što smo oboje željeli...trebali. Colton nije progovarao čvrsto me držeći za bokove dok je naš isprekidan dah odzvanjao po sobi.- Previše je napora za tebe.

- Dušo,ako se ne naprežem dovoljno jako, onda sam jebeno siguran da nešto ne radim kako treba.- Nasmija mi se uz vrat,obrazom me milujući.

Natjerala sam se da se malo odmaknem od njegovih usana, ali tako sam samo stvorila još jači pritisak njegovog kurca između mojih vlažnih

Slomljeni nogu.Prigušila sam zvuk zadovoljstva...Colton se znalački nakezio dok je vrtio kukovima ispod mene.

- Coltone- zajecala sam od zadovoljstva.Ime mu je izašlo uz uzdah iz mojih usta.

- Znaš da ne želiš da stanem-

osmjeh mu nije silazio sa usana dok je vrtio kukovima

..opet i opet....Otvorio je usta da progovori ali bila sam brža nagnuvši se prema njemu ,stavivši mu prste preko usana.

- Ova žena pokušava da te održi živim.

- Oh, ali ti zaboravljaš da je pacijent uvjek u pravu , a ovaj pacijent misli da tu ženu izgovori uvlačeći moj prst u svoja usta laganao ga grickajući i sišući - treba pošteno izjebati ovaj muškarac.

Noge mi se stegnuše oko njegovih kukova, dlanove sam naslonila na svoja bedra dok mi se tijelo prisjećalo kako je to kad te pošteno izjebe Colton Donovan.Tijelo mi je vrištalo da me uzme, označi me, posjeduje me...da posjeduje svaki dio mene upravo sad, upravo ovdje.

- Sigurnost-

trudila sam se da povratim kontrolu nad sobom , nad svojim tijelom i

situacijom, trudeći se da on bude siguran ....rizik je velik.

- Ryles, kad si me ikad vidjela da igram na sigurno?- đavolski sjaj mu zablista u očima.Molim te...pusti me da se naprežem- molba mu ispuni glas, ali znala sam da je u tom đvolskom pogledu i osmjehu muškarac koji jedva čeka da bude slobodan.- Umirem da budem u tom autu i puknem po gasu.

Nisam mogla da suzbijem smjeh, njegov zadnji komentar vrati me unazad u vremenu. Kad smo se prvi put sreli ,Haddie se pitala da li i jebeš kao što voziš.

Colton se nasmija zločeti osmjeh izvi mu usne , na obrazima se pojaviše rupice koje sam toliko voljela.- A kako ja to vozim?

- Pomalo nesmotreno, guraš granice mogućeg do zadnjeg kruga....- Pustila sam da mi glas utihne dok sam prstom prelazile preko njegovih grudi gledajući kako mu mišići igraju pod njim.Nakrivio je glavu sa arogantnim osmjehom.

- Pa, da li je bila u pravu ili trebam da te provozam još jedan krug po stazi da ti osvježim pamćenje?

Voljela sam što gledam Coltona kojeg sam znala, Coltona koji mi je falio - zabaviću se malo...igraću njegovu igru ..i pobjedi ću. Želi sex a ja mu to ne mogu ispuniti,ali to ne znači da mu ne mogu pružiti dobru predstavu. Bilo šta što će umanjiti ovu vatru.

Slomljeni Prešla sam rukom ponovo po njegovim grudima spuštajući je do svojih raširenih koljena pa gore uz bedra.Oči su mu pratile svaki moj pokret..Ruka mi je zastala na pojasu gaćica.Nisam sigurna da se sjećam Šampione.Prošlo je dosta vremena od kad sam te vidjela u akciji.

Uvukao je dah očiju prikovanih za moju ruku.Jednu sam ruku stavila na stomak polako je penjući prema grudima. Obuhvatila sam dojku rukom zabijajući zube u donju usnu, isprekidano dišući dok sam stiskala bradavicu sa palcem i kažiprstom.Coltonove oči potamniše usne mu se rastaviše...kurac mu se napinjao ispod mene u boksericama dok je gledao kako se zadovoljavam.

Njegova reakcija me ohrabrila da nastavim. Prije samo par mjeseci ne bi mogla ovo raditi - dirati sebe dok me neko gleda - ali ovo je on uradio za mene....dokazao mi je da su moje obline sexy,da ga moje tijelo napaljuje.I zbog toga mogu mu pružiti ovo ...sigurna sam u sebe i u svoje tijelo.

Još jedan jecaj mi je pobjegao iz usta,želja mu je rasla u očima , lagani lijeni osmjeh krivio mu je usne dok je lagano odmahivao glavom. Prihvatio je igru...osmjeh je sve govorio.

- Dušo, ako želiš da prestanem , onda ne možeš da mi baciš takav komentar.- Zavrtio je kukovima ispod mene, tvrdim kurcem pritiskajući baš na pravo mjesto.Pokušala sam da sakrijem reakciju ali kad ju je ponovio ...bilo je nemoguće. Usne mi se rastvoriše zadovoljno režanje ispuni mi grlo...Ruke mi same krenuše ispod pojasa gaćica .Trebalo mi je nešto da me ispuni.On mi je trebao.

Kukovi mu se umiriše ispod mene - dlanove sam čvrsto stisnula da ne bi posegnula za njegovim čvrsti kurcem ispod sebe, stavljajući ga u sebe , osjećajući kako me širi svojom veličinom...smogla sam snage da otvorim oči i pogledam u njegove.Kontrola mi je izmicala.Podigao je ruku između mojih grudi lijeno prstima prelazeći između njih.Bradavice mi se napeše od nejgovog dodira ...đavolski osmjeh mu se pojavi na usnama.Bio je svjestan moje reakcije bez obzira koliko se ja trudila da je prikrijem.

- Pa, ti ako misliš da ja jebem kao što vozim, trebala bi me vidjeti kad pustim kočnicu i onda te vozim do cilja.

Dah mi zastade u grlu - sigurno je slučajno upotrijebio riječ vozim - to mu je u krvi na kraju krajeva - ali svaki dio mene nadao se da nisam u pravu, da je rekao baš tu riječ zato što se sjeća.Ali kako god se nada pojavila još brže je isparila iz mene. Tako da....mogu da

Slomljeni uradim samo jednu stvar, da si pomognem da zaboravim ....i pomognem njemu da se sjeti.

Moram mu dati predstavu na koju sam ga navukla.

Dok su mu oči plesale od mojih prstiju do očiju, raširila sam noge još jače želeći da budem sigurna da može da vidi sve što budem radila.Prsti mi se uvukoše pod gaćice i stadoše.....tijelo mi je vapilo za dodirom...mojim... njegovim...Pogledala sam prema Coltonu,oči nije skidao s mojih prstiju dok je skupljao i pružao prste....želio me je dodirnuti, još uvjek je imao kontrolu, još uvjek je bio miran...Vrijeme je da iskušam kontrolu....

- Ja sam mislila da trke nisu timski sport- izgovorila sam zadihano gledajući ga ispod trepavica. - Znaš, više mi se činilo da je to sport svaki muškarac da se bori za sebe.- Prsti mi skliznuše dublje u gaćice praćeni njegovim očima.

- Da tako je - odvrati napuklim glasom.- Trke mogu biti opasne znaš?

- Oh, stvarno?- upitala sam.

Prstima sam prelazila po svom međunožju šireći vlažnost ...klitoris mi je drhtao od želje za dodirom. Osjećala sam njegov kurac u sebi, kako se trlja od mene - ali ništa me nije napaljivalo kao pogled na njegovo lice.Potpuna koncentracija dok me je gledao i surova želja smjenjivali su se na njegovom licu. Željela sam njega , željela sam da ta njegova kontrola pukne....prepustila sam se osjećaju i njemu, njegovim očima.Znala sam šta trebam uraditi da njegova konrola pukne....nagnula sam glavu unazad, zatvorila oči i izdahnula - Oh Bože !

- Dragi Isuse!- opsovao je .Kontrola je puknula kad i moje gaćice.

Držala sam glavu unazad znajući da me posmatra - gledao je moje prste - upijao moj užitak - ima nešto oslobađajuće....želio me je ...potrgao mi je gaćice da bi mogao vidjeti.Bila sam slobodna, bez srama i skroz njegova.

Osjetila sam da mi puls ubrzava, toplina se širila mojim tijelom, zadovoljstvo mi je bilo na dohvat ruke.Colton zareža, podigla sam glavu otvarajući oči.Njegove su bile uprte u moju pičkicu. Jecaj mi pobježe s usana dok sam izvlačila prste da može vidjeti dokaz moje želje za njim. Prsti su mi blistali mojim sokovima.

- Pa Šampione , opasnost zna biti precjenjena.Čini se da znam kako se vozi po skliskim stazama .- Prsti mu se zariše u moja bedra.Oči sam i dalje držala prikovane za njegove dok sam podizala prste usnama lagano ih uvlačeći u usta.

Vilica mu se stegnu, kurac mu je pulsirao ispod mene.

Slomljeni - Sklisko i vlažno ,a?Opasnost nikad nije bila tako primamljiva kao sad.- Jezikom pređe preko usana dok je rukom prevlačio preko mojih grudi pa do stomaka i moje pičkice.Raširila sam koljena još jače...jednom rukom sam se držala a drugu sam spustila do svog nateknuog mesa. Gledala sam borbu u njemu, želja ga je preuzimala. Moj zgodni arogantni buntovnik.

Pomalo kurčevit. Mnogo nesavršen. I potpuno moj.

- Znaš- zarežao je šarajući prstima po mojim bedrima , namjerno izbjegavajući središte.Ponekad u trci dok se trudiš da dođeš do cilja, početnici poput tebe trebaju pomoć da dođu do rezultata kojeg žele.

Prsti mu napustiše moje tijelo.Nagnula sam se napred stavljajući ruke na njegove grudi gledajući ga pravo u oči.- Žao mi je , ali ovaj motor izgleda da radi sasvim dobro i bez tuđe pomoći.- Prevukla sam prstima preko grudi dok sam se vraćala u položaj. Mišići su mu igrali pod mojim prstima ,trebao je ono što sam imala. Stavila sam prste na bokove nadajući se da ću ga ovaj put gurnuti preko ivice. - Tačno znam kako ću stići do cilja.

- Oh, znači voliš da se trkaš prljavo? Da kršiš sva pravila?

- Definitivno mogu da se trkam prljavo- odvratila sam uvlačeći svoje vlažne prste u njegova usta. Ruka mu se okova oko mog zgloba dok mi je sisao prst....tiho režanje iz njegovih grudi opijalo me. Moja kontrola je bila na ivici kad mu je jezik zaplesao oko mojih prstiju....bokovi su mi se sami pomjerali napred nazad. Sveto sranje ,ovo je Raj. Curila sam između nogu, sama pomisao na njegove prste , usta na meni u meni izluđivala me.

Jebote, trebam ga sad.Očajnički. Uputila sam mu poslednji izazov , misli su mi bježale iz glave opijene njim.Nagnula sam se napred nježno usnama dodirujući mu vilicu i prošaptala.Pošto si ti profesionalac u trkama, možda bi mogao početniku poput mene pokazati šta je tačno trka s trenjem?- Zavrtila sam kukovima. Zubi mu se zariše u donju usnu.Ponovio sam zavrtila kukovima, zadovoljni uzdah ote mi se sa usana.Tijelo mi je molilo za još...i još.Veliki zločesti profesionalac se boji početniku pokazati kako se vozi sa mjenjačem,a?

Jebote , zaboravila sam kako Colton može brzo reagovati. U sekundi sam sjedila u prvobitnom položaju,noge su mi bile raširene a tabani su stajali na madracau kreveta.

Bingo!

Kontrola je pukla.

Hvala ti Bože!

- Prebacujem brzine dušo, jer ja sam jedini kojem je dozvoljeno da vozi ovaj auto.Rukama je krenuo uz moje bedre , polako ....nadraživao me sve više ....Prsti mu se umiriše

Slomljeni a oči pogledaše u moje. Izazivao me je da sklonim pogled - dok je jednom rukom razmicao usmine a prste druge ruke uvlačio u mene.Glava mi pade nazad dok sam isuštala jecaj zadovljstva, prsti su mu se igrali sa mnom.Izvlačio je ...uvlačio , kružio njima moji zidovi su se stezali oko njega.Požuda-Čista požuda. Pogledala sam njegovo lice. Jezik mu je oblizivao usne zelene oči gorile dok je pratio svaki pokret svojih prstiju. Bacao me je preko ivice. Pogled na njega , osjećaj njega u meni , moja potreba za njim ....svršavala sam !

Prsti mi se sputiše niz njegove ruke , pičkica mi se stegnu ....njegovo ime kao jecaj izleti mi iz usta.Pala sam na njegova prsa dok je val za valom harao mojim tijelom. Njegova koža na mojoj, njegova snaga , njegov zagrljaj ...plivala sam u okeanu orgazma. Disala sam kratkim udisajima osjećajići kako mi se tijelo polako smiruje.Coltonovi prsti lagano su prelazili preko moje kičme. Čula sam tihi smjeh .

- Hej, početniče?

Jedva sam podigla glavu da ga pogledam .- Hmmm?- to je bilo sve što sam mogla reći.

- Ja sam jedini kojem je dozvoljeno da te vozi do jebenog cilja.

Nisam mogla suzbit smjeh.Može me voziti do cilja kad god poželi.

Slomljeni POGLAVLJE 15

- Oh druže, tako sam ponosna na tebe!- Borila sam se sa krivicom koja me obuzimala.

Nedostajalo mi je pomaganje Conoru u matematici.- Znala sam da ti to možeš!

- Samo sam se poslužio trikom kojim si me naučila i uspio sam!- Glas mu je bio pun ponosa.Suze radosnice ispuniše mi oči.

- Rekla sam ti da će to upaliti.Idi se spremi za bejzbol, sigurna sam da Jax već čeka.Obećavam da ćemo se vidjeti za koji dan.

- Važi. Ja lego tebe.

- I ja lego tebe druže.Poklopila sam slušalicu pogledavši na terasu. Beckett i Colton uživali su na suncu, bila sam jako zahvalna Beckettu što je navratio izvlačeći Coltona iz lošeg raspoloženja.Slušala sam njihov smjeh....ma koliko željela da sam ja ta koja je stavila takav osmjeh na Coltonovo lice ...bila sam zahvalna što se uopšte i smije. Nema biranja...

Otvorili su pivo smijući se starim pričama. Duboko sam udahnula ...tenzija između mene i Coltona nije nestajala. Oboje smo bili frustrirani zbog;nedostatka sexa, previše potrebe, želje na dohvat ruke ali nismo bili u mogućnosti da je ispunimo. Da, njegovi stručni prsti jesu mi malo olakšali ali nije to bilo to. Jesmo se povezali ali ne do kraja, jer....kad je Colton u meni , tad sam puna, tad sam cijela.On je moja druga polovina, on me posjeduje, uništio me za bilo kojeg drugog muškarca.

Osjećala sam se bliže njemu sada - provodeći ovako mnogo vremena s njim - a opet na momente mi se činilo da smo udaljeni svjetlosnim godinama.

Protresla sam glavom tjerajući samosažaljenje od sebe. Stvari su mogle biti mnogo gore nego što sad jesu. Izula sam se izlazeći na terasu. Sjela sam između Coltona i Becketta.

Posmatrajući ih iza svojih sunčanih naočala, znala sam da ne postoji žena na svijetu koja ne bi sad rado bila na mom mjestu. Obojica su bila opuštena, u šorcevima , kačketima i sunačanim naočalama. Oči su mi lijeno prelazile preko zategnutih mišića .

- Nije li to Florenece Nightingale- izgovori lijeno Beckett navijajući iz boce.

- Pa, da sam Florence , rekla bi svom pacijentu, gospodinu Donovanu , da sasvim sigurno ne bi smio piti alkohol zbog svih onih tableta protiv bolova kojih je pun.

- Više je kao sestra Ratchet.-

Colton podrugljivo izgovori odmjeravajući me ispod

šilta.Zelene oči su mi prelazile tijelom , jezik mu izviri iz usta oblizujući se.

Slomljeni - Sestra Ratchet?- upitala sam prebaujući nogu preko noge.

- Da.- Odvrati on gledajući me preko grlića boce.- Da mi da ono što stvarno želim , mnogo brže bi ozdravio.- Podigao je obrve na mene,izazov mu je blistao u očima.

- E pa, sranje- Beckett opsova - ako ne pokušavam da vas sastavim , onda jebeno pokušavam da vas držim razdvojene.

- Jebeno.- Razvuče Colton. - To je riječ koju tražim.

Becks se samo nasmija prevrćući očima.- Stvarno je jebeno dobra riječ.Colton pogleda u svog dugogodišnjeg i najboljeg prijatelja.- Budi uvjeren, brate, čim mi doktori dadnu zeleno svjetlo - ništa neće stati između mene i Rylee jebeno dugo vremena ...možda jedino da promjenimo posteljinu.

Obrazi mi planuše tijelo se užari od obećanja u njegovim riječima. Nije me bilo briga što je Beckett tu...moj fokus je bio na jebeno dugo vremena.

- Primljeno k znanju.- Odvrati Becks navijaući pivo.

- Moram ići pišati- reče Colton ustajući sa stolice. Na silu sam se suzdržala da ne ustanem da mu pomognem dok sam gledala kako se muči sa ravnotežom. Nakon par trenutaka ustabilio se prilazeći polako stolu da ostavi pivo. Na korak do stola Coltonova desna ruka je popustila i pivo se razbi o pod. Becksove zabrinute oči nađoše moje, ali nasmijao se praveći se da nije primjetio.- Ludilo! Mislim da sestra Ratchet ima pravo kad kaže da sve te tablete i alkohol ne idu zajedno.

- Odjebi! - Colton dobaci preko ramena idući polako preko terase.- Zbog toga idem po još jedno.

Gledala sam Coltona kako ide prema kuhinji, bio je uvjeren da ga niko ne gleda...spustio je pogled na desnu ruku pokušavajući je skupiti u pesnicu.

- Kako mu ide?

Okrenula sam se prema Becksu.- Glavobolje nisu više tako česte i jake ali je jako frustriran.I dalje se ne sjeća baš svega, svaki dan otkrije po novi detalj koji je zaboravio...nekih se i dalje ne sjeća. Zbog toga se osjeća ograničeno.-

Slegnula sam

ramenima. - A znaš i sam kakav je Colton kad postoje granice.

Becks izdahnu dugo i duboko cijelo vrijeme vrteći glavom. - Potrebno mu je da se vrati na stazu što prije.

Zurila sam u njega otvorenih usta. - Šta?- Nisam mogla vejrovati šta čujem. Osjećala sam se izdatom ...ovo je Coltonov najbolji prijatelj.Zar ne želi da ozdravi...da bude živ?

Slomljeni - Pa i sama si rekla da se osjeća ograničeno...staza je jedino mjesto gdje se on osjeća potpuno slobodno.- odvrati Becks i dalje me gledajući direktno u oči. - Uostalom, ako ne sjedne za volan uskoro, strah koji osjeća poješće ga živog, paralisaće ga , na kraju će sam sebi biti najveća opasnost.

Pametna sam osoba, da me strah nije paralizovao Becksovim riječima , razumjela bih šta mi govori - ali nisam.... - O čemu ti to pričaš? Od kad je izašao iz bolnice samo priča o tome kako će se vratiti na stazu.

Becks se nasmija, dok sam ja stiskala zube od muke.- Jebem mu , uplašen je Ry. Uplašen je do smrti. Da ne korisit svoju ruku kao izgovor našao bi nešto drugo...potrebno mu je da prevaziđe taj strah.Ako to uskoro ne uradi, živog će ga pojesti.

Misli mi se vratiše par dana unazad...Coltonovoj priči o trkama. Postupci su mu bili sasvim suprotni od onog što je pričao. Becks je bio u pravu.

- Šta je sa mojim strahom? - Očaj mi se čuo u glasu.

- Misliš da ja nisam uplašen? Da mi je svejedno?- Oštar zvuk Becksova glasa trgnuo me je iz misli.Ponovo sam se okrenula prema njemu.- Misliš da neću iznova proživljavati svaku sekundu sudara svaki put kad ga smjestim u auto?Kad svaki put uđe u krivinu? Jebi ga Rylee, i ja sam ga skoro izgubio.Nemoj misliti da mi je ovo lako jer nije.Biće jebeno brutalno ali to je ono što je najbolje za Coltona.- Skočio je sa stolice prilazeći ogradi , ruku raširenih na njoj.- Sve dok se ti nisi pojavila to mu je bilo jedino važno u životu.Jedina stvar koja ga je držala prisebnim. To je jedino što zna.-

Duboko je uzdahnuo krećući se prema meni

gledajući me pravo u oči. - Zato, da , potrebno mu je da što prije smjesti svoju guzicu u auto...biću njegov jebeno najžešći navijač ....ali budi sigurna da će i moje srce biti s njim svake sekunde koju provede u autu.

Oči su mi pratile svaki njegov pokret. Šetkao se ispred mene , nervozan....

- Trkanje je osamdeset posto mentalna sposobnost , dvadeset posto su tvoje vještine kao vozača Rylee. Moramo da mu vratimo glavu na pravo mjesto.Ako mi budemo vjerovali da je spreman i on će.

Logika Becksovih riječi je bila nepobitna...ali to nije značilo da i dalje nisam bila na smrt uplašena.

****

Slomljeni Podigla sam lice prema zadnjim zracima sunca tiho pjevušeći uz Collide puštajući misli da mi lutaju uz moj i Becketov razgovor.

- Hej, šta radiš ovde sama? - Coltonov glas me trgnu iz misli.Stajao je kraj moje stolice gledajući me , toplina mi se raširi tijelom.Obraz mu je zamazan ....nisam mogla a da se ne zapitam kakav je bio kao dječak.

- Jesi se dobro naspavao?- Pomjerila sam se da bi mogao sjesti kraj mene ali nisam se daleko odmaknula tako da se mogu priviti uz njega.

Zagrlio me privlačeći me sebi. - Da, baš sam se odmorio.-

Nasmijao se spuštajući

poljubac na vrh moje glave.- Nema više glavobolje tako da je sve odlično.

- Ne mogu ni da zamislim da nemaš glaobolju s obzirom koliko ste vas dvojica popili piva.

- Pametna guzice.

- Radije bi bila pametna guzica nego glupa guzica.

- Nismo li nešto posebno živahni večeras?- Odvrati Colton prstima mi prelazeći preko rebara. - Svjesna si šta mi tvoja živahnost radi , baby, i jebeno sam siguran da bi sad dobro došla .

Izmakla sam mu se iz dohvata ruku. - Dobar pokušaj, ali moraćemo pričekati još par dana i onda ću da ti budem živahna na koji god hoćeš način.- Podigla sam obrve dok su mu prsti lijeno klizili mojim leđima.

- Ne obećavaj takva sranja očajnom muškarcu ako ih ne planiraš ispuniti, dušice.

- Oh, ne brini se Šampione - odvratila sam privijajući se uz njega - istovariću na tebe svu svoju živahnost koju imam, i još pet puta toliko čim dobijem zeleno svijetlo.

Colton mi nije ništa odgovorio.Sjedili smo zagrljeni u opuštenoj tišini....nakon zategnutih odnosa zadnjih dana ova tišina me je smirivala. Gledala sam kako se sunce spušta u okean ...Becksove riječi mi se vratiše. I ja ne bi bila ja kad ne bi pitala Coltona o njegovom povrtaku na stazu.

- Mogli ti postaviti jedno pitanje?

- Mhh-mm- to je bio jedini njegov odgovor.

Okljevala sam možda koju sekundu . - Jesi uplašen povratka na stazu? Da se trkaš ponovo?- Riječi su mi se saplitale jedna od drugu. Mogla se čuti nesigurnost u mom glasu.

Ruke su mu zastale na sekundu ...dodirnula sam osjetljivu tačku. Još uvjek nije bio dovoljno siguran u sebe da bi mogao pričati o tome. Dug uzdah ispuni tišinu. - Teško mi je

Slomljeni da objasnim.- okrenuo se tako da smo sad sjedili jedno kraj drugoga gledajući se u oči. Osjećam i strah i želju u isto vrijeme.Ne znam kako drugačije da ti objasnim.

Nesigurnost mu se prikrala u glasu. - Shvatićeš sam šta želiš , zajedno sa mnom.

Zbunjenost mu zasija u očima.- Kako to misliš?

Nisam namjeravala pričati o nama , činiti ga još više nesigurnim, nervoznim. Nije se svega sjećao.Nije se sjećao - vozim te Rylee- nije se sjećao nas. Podigla sam ruku do njegovog obraza .- Plašio si se mene i trebao me u isto vrijeme...

Drhatv uzdah mu skliznu sa usana. Napetost je rasla dok su mu oči gorjele gledajući me....Čula sam njegov isprekidan dah, čula sam okean i tišinu od njega. Sklonio je pogled ....mentalno sam se počela pripremati ...za šta - ni sama nisam bila sigurna.

Ali kad je vratio svoj pogled na mene, stidljivi osmjeh krasio mu je usne . Kimnuo je glavom.- U pravu si , zaista te trebam.

Odahnula sam od olakšanja. Prihvatio je našu povezanost, prihvatio je nas. Podigao je ruku do mog lica prstom nježno prelazeći preko moje donje usne .Sagnuo se ljubeći me u vrh nosa dok mu je osmjeh titrao na usnama.- Sad je moj red.

- Tvoj red?- upitala sam ...zbunjivao me svojim prstima koji su sad igrali po mom topiću.

- Da.Vrijeme je pitanja i odgovora Rylee i sad je tvoj red da sjedneš na vruću stolicu.

- Voljela bi sjesti na tvoju vruću stolicu- odgovorila sam pomalo zadihano. Šta mi je ovaj muškarac radio ???

- Pazi se dušice, ja hodam plavih jaja koja umiru da budu potrošena u tebi.- Nagnuo se , usne su mu bile udaljene tek jedan uzdah.Prljavi razgovori....oh Bože! Dah mu je prelazio preko mojih usana.- Bolje ti je da me ne iskušavaš.

Svaki dio mog tijela vapio je za njim - ali i dalje je imao kontrolu nad sobom , nadamnom....- Moj red.Zašto nisi otišla da vidiš dječake?

Od svih pitanja koja sam očekivala ..na ovo nisam ni pomislila da bi me mogao pitati.

Sigurna sam da mi je šok bio ispisan na licu...ali bio je u pravu. Ja jesam očajnički željala da vidim dečke iz kuće ,ali nisam znala kako to da izvedem a da ne povučem i sav ovaj cirkus sa sobom.

- Ti me više trebaš sada.- Odgovorila sam mu ne dajući mu pravi razlog.

- To je sranje Ry. Ja sam veliki dečko, mogu sam provesti noć.Ništa mi se neće dogoditi.

Ali šta ako se nešto dogodi? Šta ako me budeš trebao a mene nema kraj tebe?

Slomljeni - Da....samo sam....- zašutila sam, željela sam da odgovorim iskreno ali bojala sam se da ću ga uvrijediti.- Ne želim da se tvoj svijet pomiješa sa njihovim.Nisu im potrebne kamere uprte u lica - priče da su siročad - da ih niko nije želio - sve bi to bilo rečeno sigurna sam.

- Ry, pogledaj me.- Podigao mi je glavu prstima ispod brade. - Ja i ti ? Nikad nisam želio ja, ludilo u mom životu, novinari, šta god - da stane između tebe i dječaka.Oni su najvažniji i ja to, vjeruj mi, jako dobro razumijem.

Prvo mi je priznao da me treba, sad je i ovo izjavio.....da mi neko kaže da sam osvojila na lutriji ne bi mi bilo važno....Colton me upravo učinio najbogatijom ženom na svijetu..Stvarno me razumije.Beckett je rekao da sam ja njegov život ...to je tako u oba smjera.

Progutala sam suze dok je on i dalje gledao direktno u moje oči .Kimnula sam ...nisam mogla progovoriti. - Smisliću nešto - reče mi dok se saginjao da me poljubi .- Postaraću se da vidiš dječake bez ikakve smetnje, uredu ?

Ponovo sam kimnula savijajući se oko njega dok su mi razna pitanja letjela kroz misli.

- Moj red.- Željela sam dogovor na ovo pitanje...i bojala ga se.

- Mmmhh...

- One prve noći- zastala sam , nesigurna . - Šta si radio tamo sa Bailey prije nego što si naišao na mene?

Colton se nasmija psujući na sav glas.Iznenadila sam ga pitanjem.

- Stvarno želiš da znaš? Želim li?Sad više i nisam tako sigurna. Sklopila sam oči potvrdno klimajući glavom ...bila sam spremna na odgovor.

- Otišao sam iza bine jer me je u tom momentu Becks nazvao.- Colton se nasmija. Sranje, one sekunde kad sam završio razgovor bila je na meni kao pijavica. Svukla mi je sako, otkopčala prednji dio haljine zaljepivši svoja usta na moja brže nego....- glas mu utihnu dok sam se ja trudila da ne reagujem na njegove riječi, ali tijelo mi se napelo... osjetio je to jer mi je spustio poljubac na vrh glave.- Vjeruj mi Rylee, nije bilo ovako kako zvuči.

- Stvarno? Od kad poznati ženskaroš Colton Donovan odbija žensku koja je i više nego voljna za sex? - Nisam uspjela prikriti sarkazam u glasu. Ja sam pitala , ali svejedno ...boljelo je čuti njegov odgovor. - Uostalom , mislila sam da ti voliš kad žena preuzne kontrolu.

Colton se ponovo nasmija.- Nema potrebe da budeš ljubomorna dušice...iako moram priznati da me pali što jesi.- Ubola sam ga prstom u rebra, bilo mi je drago što mi se otvori ,

Slomljeni nije se povukao, čvršće me je zagrlio.-

I ...samo jednoj ženi sam dozvolio da preuzme

kontrolu jer je ona jedina koja mi je važna.

Počešala sam se po nosu ...srce je bilo zadovoljno odgovorom, ali glava je odbija potpuno sarađivati - nagon za samoočuvanjem još je bio uključen. - Hmmm- promrmljala sam . - Koliko znam iz tvojih usta sam čula - Dragi Bože- a ne - silazi sa mene.

Smjeh je potresao Coltonovo tijelo. - Bilo je kao da me pirana poljubila sa duplim redom zuba.- Nisam si mogla pomoći ...nasmijala sam se odmahujući glavom. - Ne, stvarno Rylee.One minute kad sam bio u stanju da udahnem vazduh to je bilo prvo što sam rekao jer , jebote Rylee ta žena se ljubi kao jebeni buldog.- Sad se nisam mogla prestati smijati, ljubomora je potpuno nestala. - Najsmješniji dio priče je da je baš u tom momentu moja majka nazvala da vidi kako sam ...spasila me iz njenih kandži.

- Misliš , spasila te od njene voodoo pičkice?

- Jebem mu , ne - nasmija se Colton. - Ti , dušo - ti si moja voodoo pičkica.Bailey? Ona je pirana pičkica.

Smijali samo se njegovim komentarima..... - Dobro, pa....- prevukao je prstom preko gole kože moje ruke. - Šampion? Čekala sam to pitanje...odmakla sam se od njega i odmahnula glavom. - Potrošićeš pitanje na to ? Bićeš razočaran odgovorom.Zar ne želiš da saznaš nešto drugo?

- Prestani odugovlačiti,Thomas! - Sad je on zabadao prst u moja rebra .

- Prestani-

izgovorila sam zadihano izbjegavajući njegove prste.- U redu, u redu!-

Podigla sam ruke u znak predaje. - Tiraninu!- gurnula sam ga u rame. Poškakiljao me još jednom.....- Haddie ima naviku da izmišlja nadimke za loše dečke- stala sam gledajući ga kako upitno podiže obrve .

- Priča o loncu i poklopcu?- Gledala sam kako pokušava da suzbije osmjeh.

- One noći na karnevalu rekla sam ti da - ne radim loše dečke.

- Oh dušo, mene si definitivno- uradila.

Nisam se ni potrudila da suzbijem smjeh, gledajući u zelene oči pune zločestog sjaja . Definitivno jesam, ali ti si izuzetak od pravila.- Namignula sam mu.

- Kao što si ti moje.- To je rekao s lakoćom a prije mjesec dana ne bi se usudila ni pomisliti da bi mogli voditi ovakav razgovor. Spustio je usne lagano na moje jezikom prodirući polako u moja usta. Zaječala sam kad se povukao.- Sad daj mi odgovor ženo .Šampion?

Slomljeni - U redu, u redu.- Još sam bila opijena poljubcem .- Kao što sam već rekla, Haddie je uvjek birala tetovirane loše dečke koji su joj lomili srce. Neki su bili dobri ...većina je bila loša za nju.Na koledžu je izlazila sa dečkom po imenu Stone.- Samo sam kimnula glavom na Coltonov zbunjen pogled. - Da, Stone je bilo njegovo pravo ime. Bio je pravi seronja a Haddie je bila luda za njim.Jedne noći je izvisila jer je on otišao sa svojim društvom, i dok smo sjedile sa bocom tekile rekla sam joj da je- pravi šampion šupaka- i ona se uhvatila za to. Gutljaj za gutljajem tekile i tako smo odlučile da - šampion - bude naziv za nešto...Nasmijala sam se prisjećajući se te večeri. - Nadimak je bio savršen za Stona , kad se kasnije te noći pojavio na vratima ,Haddie je odgovorila sa - hej šampione- i tako je taj nadimak ostao. On je mislio da mu ona tako govori kako je pravi frajer a u stvari mu je govorila da je arogantni egomanijak.- Coltonove oči susretoše se sa mojim . - I od tad svaki put kad je bila sa nejkim dečkom koji je bio kao Stone , zvale smo ga šampion.

Colton me je samo posmatrao par sekundi. Lagano kimajući glavom rekao je samo Hmm.- Izraz lica mu je bio ne čitljiv. Zagrizla sam usnu zabrinuta dok sam čekala njegovu reakciju. Osmjeh mu se polako polako pojavljivao na usnama.- Još uvjek to ne povezujem skroz sa sobom , ali jesam ga zaslužio one prve noći kad smo se sreli.

Zaroktala sam .- Ha, definitivno jesi.- Ne udaraj čovjek kad je oboren.- Napućio je usne trudeći se izgledati što žalosnije, spustila sam usne na njegove.

- Jadničku moj.

- Da, i samo zato što ti je žao mene pustićeš me da te pitam još jedno pitanje. Šta sam još zaboravio a ti mi ne govoriš?

Kunem se , srce mi je sišlo u pete pa se popelo u grlo brzinom munje. Ako zamucam, ako se odam izrazom lica , definitno će znati da postoji nešto što mu ne govorim.- Dobar pokušaj šampione- nasmijala sam se teško gutajući.

Spustila sam usne do njegovog vrata pa do grudi....znala sam koje ću mu sledeće pitanje postaviti.Vjerovatno ne bi trebala pitati - znala sam da je to zabranjeno područje - ali pitanje je već izlazilo iz mojih usta.- Šta znače tvoje tetovaže?- Osjetila sam kako mu je dah zastao u grudima.

Podigla sam pogfled susrećući se sa njegovim gorućim zelenim očima.- Mislim....znam šta simboli znači ....ali šta tebi oni znače?

Slomljeni Zurio je u mene nesigurnost mu je bila ispisana po cijelom licu. - Ry...- Moje ime je izašlo kao uzdah ..borio se sa riječima , borio se emocijama koje su mu šarale lice.

- Zašto si ih stavio na sebe?- tiho sam upitala.

- Shvatio sam da sam trajno unakažen unutra - živim s tim ožiljcima svaki dan , to nikad neće nestati - tako da sam odlučio si nanesem ožiljke i izvana.- Sklonio je oči s mojih gledajući prema okeanu.-

Ponekad ono za što misliš da je savršeno bude ispunjeno

slomljenim , unakaženim i ne popravljivim ožiljcima.- Riječi su mu izjedale moju dušu .

Nisam mogla da podnesem njegovu tugu ...htjela sam da vidi da šta god da ta tetovaža predstavljala nije uopšte bitno. Htjela sam mu objasniti da su njegovi ožiljci koji su u njemu i na njemu ne važni - da je muškarac koji ih nosi - koji ih ima - da je on bitan .To je muškarac kojeg sam zavoljela.

Nisam bila sigurna kako da pokažem , objasnim, oslonila sam se na instikt....dotaknula sam mu ruku lagano dodirujući usnama Celtički simbol koji predstavlja nedaće. Grudi su mu se ubrzano dizale i spuštale dok se trudio da kontroliše osjećaje dok sam se lagano usnama polako pomicala prema sljedećoj tetovaži - prihvaćanje. Sama pomisao da bi neko trajno mogao da stavi tetovažu na svoje tjelo kao stalni podsjetnik na nešto užasno udarila me snažno. Ostavila sam usne na tetovaži zatvorivši oči da ne bi vidio suze u mojim očima....da ih ne pomješa sa sažaljenjem.Ali onda sam shvatila da hoću da ih vidi.

Hoću da vidi da je njegov bol i moj bol , njegova sramota je i moja sramota....njegove nedaću su i moje......njegovo prihvaćanje je i moje prihvaćanje. Njegova borba je i moja borba. U ovoj borbi više nije sam, tijelo i duša mu nisu sami u tihoj patnji.

Spuštala sam usne sa prihvaćanja na iscjeljivanje pogledavši ga očima punih suza. Oči mu se prikovaše za moje ....sve što sam imala, sve što sam osjećala pokušala sam da mu prenesem očima.

Prihvatam te, rekla sam mu. Cijelog tebe. Slomljene dijelove. Dijelove ispunje sramom.

Napukle dijelove gdje nada počinje da izviruje. Prihvatam malog dječaka punog straha i odraslog muškarca koji je još uvjek u njegovoj sjenci. Prihvatam demone koji te progone....i tvoju želju da sve to preživiš. Svaki dio tebe volim....sve prihvatam ...i sve želim da ti izlječim.

Ni jedno od nas nije disalo dok smo se gledali...kunem se mogla sam da čujem zidove koji se ruše oko srca koje je tutnjalo ispod mojih usana. Zidovi koji su štitili srce sad su se raspadali pod naletima nade, ljubavi i povjerenja...puštao je nekoga unutra po prvi put u

Slomljeni životu. Suze su kliznule niz obraze, usne su mi bile slane ,njegov miris mi je punio nos...otkucaji njegovog srca lomili su me i sastavljali u isto vrijeme.

Colton zatvori oči i sam boreći se sa suzama....povukao me prema sebi da budemo oči u oči prije nego je otvorio svoje zelene. Vilica mu je podrhtavala, tražio je riječi koje su mu gorile u očima. Gledali smo se ..njemi ....

- Ja....-

počeo je ...glas mu utihnu -

nisam još uvjek spreman da pričam o

tome.Jednostavno je previše i ma koliko želio da očistim glavu i dušu od noćnih mora izgovarajući ih na glas po prvi put ....ne mogu ....

Srce mi je jecalo za njim...jebeno se lomilo na najsitnije komade dok sam gledala u izgubljene, pun srama preljepe zelene oči. Uhvatila sam mu obraz dlanom.

- U redu je Coltone, ne trebaš mi ništa objašnjavati.- Spustila sam mu poljubac na vrh nosa naslanjajući svoje čelo na njegovo.- Samo znaj da sam ovde za tebe kad god ti zatrebam.

Drhtavo je uzdahnuo još jače me privijajući me uz sebe.- Znam - prošaputao je u noć. Znam.

Pustio me je da mu izrazim ljubav...očima...pustio me je da mu poljubim sve tetovaže sem jedne - osveta.

Slomljeni POGLAVLJE 16

- Jebem mu!- Gdje sam to ja ? Naglo sam se probudio i sjeo.Srce mi je tuklo u grudima, u glavi mi je tutnjalo dok sam se baorio za dah.Znoj mi se cjedio niz tijelo dok sam pokušavao da povežem slike koje su mi letjele mislima upadajući mi u snove.Sjećanja su mi nestajala kao duhovi iste sekude kad bi se probudio ostavljajući mi okus gorčine u ustima.

Da, noćne more i ja - jako smo povezani. Povezani smo ko jebeni prst i nokat.

Bacio sam pogleda na sat.Sedam i trideset ujutro - a već sam želio piće - prekriži to trebalo mi ih je pedeset da se izborim sa snovima koji će mi biti smrt. Sjećanja na sudar jebeno će me ubiti dok sam ih se pokušavao sjetiti. Može li se reći sjeban sa velikim S? Na glas sam se nasmijao ...Baxterov rep koji je lupkao po podu bio je odgovor na moj smjeh.Potapšao sam krevet dajući mu dozvolu da se popne.Borio sam s njim par minuta sve dok ga nisam oborio da legne kraj mene na šta me je on polizao jezikom. Legao sam nazad pokušavajući se sjetiti šta sam sanjao ....apsolutno ničeg se nisam prisjetio.

Dragi Isuse! Baci mi neku kost .

Baxter zijevnu kraj mene.Otvorio sam oči pogledavši ga ...tužni pseći pogled me nije dočekao .Morao sam se nasmijati.Jebeni Baxter.

- Stvarno druže? Kad bih ja mogao sam sebe tako lizati ne bi trebala žena.-

Na moje

riječi nije se ni trznuo, nastavio je sa poslom. Kad je završio pogledao me nagnute glave dok mu je jezik visio iz usta.- Ne gledaj me tako kopile jedno. Možda misliš da si naj pas sa tom svojom sposobnosti i ostalim sranjima ,ali druže, ne znaš ti Ryleenu pičkicu .Jebena voodoo pičkica Bax.- Pomazio sam ga po glavi.

Jebote, zar sam tako očajan da o sexu pričam sa svojim psom? A doktor mi je rekao da mi je glava u redu.Sranje.

Baxter skoči sa kreveta.- Jasno mi je sve, iskoristi me pa me ostavi.- rekao sam mu , i Ryleene riječi me dočekaše od prve noći kad smo se upoznali. Jebi i odjebi.Jebena Rylee.

Predivna, sa prljavim ustima i živahnom naravi...Jebem mu kako smo došli do ovoga?

Kunem se Bogom , život je pun sranja. Neka su neočekivana, par ih je nedosljedno...Nikad ne bih očekivao da će jedan ukradeni poljubac dovesti nas do ovoga.Rylee i ja. Zastave i sva ostala sranja.

Slomljeni Izdahnuo sam osjećajući kako mi se glavobolja pojačava. Sjeo sam na krevet uzimajući tablete sa noćnog ormarića.Imao sam utisak da će mi glava eksplodirati dok mi se bjelina uvlačila u misli - tračak sjećanja sa sastanka vozača udari me po glavi kao prokleti čekić - i nestade i prije nego što sam uspio da se uhvatim za njega.

- Prokletstvo!- Skočio sam sa kreveta, nesvjestica nije bila tako jaka kao dan prije. Bio sam nemiran pokušavajući se sjetiti , trudeći se da svoju jebenu glavu natjeram da se sjeti bar djelića.... Hodao sam po sobi praznih misli ....Frustriran sam , osjećao sam se jebeno zbunjeno i nemirno. Bio sam sjeban.

Nisam se osjećao kao ja.Trebalo mi je to više nego bilo šta drugo u životu. Da opet budem ja. Da imam kontrolu u svojim rukama. Da budem u igri. Da i dalje budem Colton jebeni Donovan.

- ..Ahhhgggrrrhhh!- zaurlao sam jer jebanje je bilo ono što mi je naviše trebalo.To će mi pomoći da se opet nađem i da ja opet budem ja. Kurac mi je bio čvrst poput čelika , jaja su mi bila jebeno plava imao sam utisak da će se pretvoriti u štrumfa ako mi doktor uskoro ne budeo dao zeleno svjetlo.

Zadvoljstvo da mi sagori bol, čisto sranje.Kad ne možete imati zadovoljstvo , jebem mu ,šta onda da radite sa bolom? I jebi ga, ako to nije najgore - najslađe mučenje kad spavaš pored jedine žene od koje goriš ...ne mogu podnjeti još jedan dan ovog pakla.

Od same pomisli na njenu guzu spusti sam ruku do kurca obuhvatajući ga rukom.....još je ovde , nije mi otpao zbog manjka upotrebe.Da,da još je ovde. Zadrhta mi ruka...toliko se tresla da mi je kurac skliznuo kroz prste.

Jebem mu mater! Tresao sam se sad sav. Bio sam ljut na sebe, na jebenog Jamesona koji se zabio u mene, bio sam ljut na cijeli svijet. Gušio sam se! Gubio sam kontrolu. Ludio sam !

Bacio sam jastuk na stakleni zid ispred mene prije nego što sam se teško spustio u stolicu.- Jebi ga !- Zatvorio sam oči ...slike su počele da mi se brzinom munje smjenjuju u mislima. Bijela boja se osvetnički vrati ledeći me u mjestu.

Idemo.Idemo.Idemo.Ajde jedan-tri. Ajde dušo.Idemo Idemo. Prebrzo. Jebi ga!

Spiderman.Batman.Superman.Ironman .

Otvorio sam oči , boje su mi plesale pred očima. Stomak mi se spustio do peta ....osjećaji su se borili u meni.....strah me davio , napad panike udario me je svom snagom ....obuzela me vrtoglavica, mučnina....sve je u meni bilo izmešano...kao koktel ....tijelo mi je

Slomljeni drhtalo pod malom slikom sjećanja. Kao da sam bio na ringišpilu, misli su mi lutale a ja sam se borio za dah.

Izdrži Donovane.Prestani biti takva pičkica!

Jebi ga , sve što sam sad želio bila je Rylee! A nju ne mogu imati. Zato....ljuljao sam se napred nazad kao kakva pičkica sprečavajući sam sebe da je ne nazovem , ovo je bio njen prvi dan da je sa dečkima od moje nesreće.

Ali jebeno sam je trebao....pogotovo sad kad sam shvatio.....kad sam shvatio nju.

Shvatao sam njenu paniku i strah jer upravo sad ni ja nisam bio u stanju da funkcionišem.

Sve što sam mogao je da ležim na podu sobe dok mi se vid mutio, soba okretala i u glavi mi je tutnjalo. Zatvorio sam oči dok su mi misli lutale maglom u mojoj glavi. ...ako je u kartama...

Još sjećanja projuri mi glavom , ali nisam ih mogao dugo zadržati da ih povežem u cjelinu.

Tvoji superheroji su napokon došli....

Odgurno sam sjećanje, odgurno sam ga daleko u crnilo mojih misli.Tako sam jebeno beskoristan. Koliko god želio da se sjetim , nisam bio siguran mogu li podnjeti sjećanja.

Uvjek sam bio jak ...ali sad sam morao da se krećem bebećim koracima. Puzati prije nego prohodam i sva ta ostala sranja. Ponovo sam zatvorio oči ne bi li se soba prestala okretati.

Bipp.

Bljesak sjećanja me udari. Prije pet jebenih minuta nisam se mogao sjetiti a sad ne mogu zaboraviti. Jebeno sam slomljen , u djelićima sam upravo sad.Diši Donovane.Samo jebeno diši!

Bipp. Živ sam. Čitav sam .

Bipp.

Duboko sam disao osjećajući kako mi se znoj cijedi niz tijelo. Borio sam se da sjednem, trudeći se da što jasnije povežem slike u glavi.Udari kao teretni voz činjenica šta trebam uraditi.Ja sam sad na potezu.Da sam imao snage nasmijao bih se sam sebi ...gole guzice sam puzao do televizora.Ali nije me bilo briga ....postao sam očajan.Moram opet naći sebe.

Morao sam držati pod kontrolom strah - bar onaj jedan koji sam mogao kontrolisati. Morao sam se suočiti sa sjećanjima i ponovo ovladati njima. Nisam više htio da budem žrtva.Nikad više.Opet.

Slomljeni Uzeo sam daljinski potpuno izmoren.....a jebeno sam prepuzao deset koraka a ne trčao pet milja. Jebeno sam slab... ne samo fizički. Ostao sam bez daha a čekić u mojoj glavi sve više je uzimao maha. Dopuzao sam do kreveta polako se podižući i lijegajući na njega.

Došlo je vrijeme da se suočim sa strahom moji upravlja mojim snovima. Upalio sam televizor.Čitav minut mi je bio potreban da se fokusiram, oči su mi stvarale duplu sliku. Prsti su mi bili kao od želea,jedva sam pritiskao dugmiće...

Svaki djelić mene...moje snage mi je bio potreban da gledam kako mi se auto zabija i kako ga dim guta, da ne sklonim pogled kad se Jamesonov auto zabio u mene paleći vatru .....

Snage mi je trebalo da se sjetim kako da dišem - auto - ja - i letenje kroz zadimljen vazduh. Sve što imam u sebi mi je bilo potrebno da ne zatvorim oči na zvuk zabijanja u ogradu .....gledao sam kako mi se auto rastavlja na djeliće.... Dozvolio sam sebi da sklonim pogled kad sam povratio.

Slomljeni POGLAVLJE 17

Uzbuđenje je strujalo kroz mene dok sam se vozila osunčanom cestom prema Coltonovoj kući. Nismo više hodali na prstima oko naše veze. Nije me želio samo na neodređeno vrijeme kraj sebe.Zar ne ? Srce mi je lagano i ispunjeno - upravo sam provela dvadeset i četiri sata sa dječacima u kući po prvi put nakon tri sedmice.

Nisam mogla suzdržati osmjeh prisjećajući se kako me je Colton izbavio iz kuće bez pratnje novinara. Ja sam bila za volanom Range Rovera sa zatamljenim staklima, a Colton je išetao perd kapiju i novinare privlačeći tako pažnju na sebe. Vukovi su nanjušili krv...niko nije obratio pažnju na mene ...svi su bili oko Coltona.

Iščekivanje nije ne važno.Riječi su mi plesale glavom, te četiri Coltonove riječ koje mi je poslao porukom odavale su bezbroj mogućnosti. Kad sam pokušala da ga nazovem i upitam šta mu to znači javila mi se govorna pošta. Sekund kasnije stigla mi je još jedna njegova poruka.

Bez pitanja.Ja sam glavni sad.Vidimo se poslje posla.

Nakon tri sedmice koja sam provela non - stop kraj njega ...i sad ne biti u mogućnosti da pričam s njim.....iščekivanje je postalo ne izdrživo.

Ali, šta ja to iščekujem? Tijelo mi je govorilo šta ono očekuje ali mozak me je pokušavao pripremiti na nešto potpuno drugo.Bojala sam se i pomisliti da je dobio zeleno svjetlo od doktora jer ako nije biću na suhom puna želje i potrebe za njim - bojim se da bi ga uzela iako nije sigurno za njega.

Zadvoljno sam se nasmješila na samu pomisao noći pred nama. Bila sam zadovljna još od kako sam ušla u kuću kod dječaka .Dočekali su me s ljubavlju.Jako su mi nedostajali, čuti Rickya i Kyla kako se

svađaju ko je bolji bejzbol igrač , ili slušati Zanderov glas

....slušati Shane kako se žali na Sophiu ...i kad će Coltonu biti bolje da ga nauči kako da vozi...ispunjavalo me to.Upalila sam radio ....pjesma What I Need je pjevala.....zapjevala sam i ja iz sveg glasa, raspoloženje mi se još više razvedrilo. Pogledala sam preko ramena mjenjajući traku primjećujući po treći put plavi sedan iza sebe.Možda ipak nisam uspjela pobjeći novinarima. A možda je i jedan od Sammyevih momaka iza mene pazeći da sigurna stignem kući. Ali, osjećaj ne spokojstva je rastao. Posegnula sam za telefonom da nazovem Coltona da ga pitam jel Sammy postavio nekog svog iz obezbjeđenja da me pazi , ali telefon

Slomljeni mi je bio zatrpan poklonima koje su dečki napravili za Coltona. Pogledala sam u retrovizor pokušavajući se otresti neprijatnog osjećaja ali kola su i dalje bila iza mene. Vratila sam pogled na cestu govoreći sama sebi da je to sigurno samo neki očajni fotograf, ništa važno.

Uh, ovo je Coltonovo područje, on je na ovo navikao ali ja nisam.

Duboko sam izdahnula skrećući prema Coltonovoj kući. Novinari su i dalje plazili oko njegove kapije . Nisam trebala gledati u retrovizor dok sam pritiskala dugme da se kapija otvori i gledati kako se plavi sedan parkira uz ivičnjak.Ono što sam trebala je da primjetim da osoba koja ga je vozila nije izvadila kameru da me snimi - nisam to primjetila jer su mi blicevi sjevali u lice...nisam se mogla fokusirati ni na šta drugo nego kako da ih izbjegnem.

Uvukla sam drhtav uzdah dok sam prilazila Coltonovoj kući. Parkirala sam se i izašla iz auta pomalo drhtavih ruku pitajući se kako se neko navikne na ovaj haos...i dalje su zvali moje ime .Pogledala sam u Sammya koji mi je samo kimnuo glavom.Zaustila sam da ga pitam jel postavio nekog svog da me pazi kad mi Coltono poruka izađe pred oči.

Iščekivanje nije ne važno.

Svaki dio moga tijela se naježi, već sam gorjela za muškarcem u kući. Dohvatila sam torbu iz auta ostavljajući poklone za Coltona za kasnije. Brzo sam otljučala vrata , još brže ih zaključavajući za sobom. Naslonila sam se na njih uz uzdah olakšanja .Upravo sam svijetu zatvorila vrata pred nosom, sad sam u svom malom Raju. Sad sam sa Coltonom.

- Težak dan?

Skoro sam iskočila iz kože. Colton izađe iz sjenke .....diši Rylee .Naslonio se na zid iza sebe , moje oči su pohlepno prelazile preko svakog djelića njegovog tijela - muškarac - na sebi je imao samo crveni šorc koji mu je stajao nisko na kukovima. Oči mi se podigoše do njegovih grudi prekrivenih tetovažama....oči nam se sretoše , varnica sjvenu i eksplodirali smo.

Ni udahnula nisam , već je bio na meni , tijelo mu se sudarilo s mojim, čvrsto me nabijajući na vrata ...Uzimao je usnama, posjedovao me obilježavao me sa životinjskom potrebom. Zavukla sam ruku u njegovu kosu na vratu ...njegova jedna ruka je bila zapletena u mojoj kosi, druga mu je bila na mom kuku očajničkim prstima stežući me. Grudi su mi bile priljubljene uz njegove , osjećala sam njegovu vrelinu kroz majicu...Gorjela sam ...iznutra sam gorjela. Pakao potrebe dizao se ....Grozničavo smo se dirali....rukama me držao čvrsto usnama pustošeći moje ....jezik mu je prodirao u moja usta probavajući me, upijajući me...

Slomljeni Colton je svojoj kontroli rekao da odjebe....vrijeme je za grijeh.

Rukama sam mu prešla preko grudi... uzdahnuo je od mog dodira....uhvatio mi je jednu nogu omotavjući je sebi oko kuka, zaječala sam... njegov tvrdi kurac je bio na u samom središtu moje pičkice. Zabacila sam glavu unazad naslanjajući je na vrata, Coltonve usne i jezik klizili su mojom osjetljivom kožom ...rukama sam ga zgrabila za ruke uživajući u čvrstim mišićima pod dlanovima.

Brzim pokretom raskopčao mi je farmerice , migoljila sam

kukovima u iščekivanju osjećajući kako mi zavlači ruku u gaćice. Iskoračila sam iz farmerica dok je prstima prelazio po mojim nateklim usminima....drugom rukom milovao me odpozadi gurajući me napred. Potreba je bila velika...prevelika ...očajno sam ga trebala ....

- Coltone- zaječala sam - trebala sam ga u sebi. Rukama sam grebala po njegovim grudima spuštajući ih prema pojasu šorca. Naglo sam ga povukla nadole....dah mu je stao kad sam rukama obuhvatila njegov čvrsti kurac. Cijelo tijelo mu se napelo dok sam ga pod prstima osjećala kako pulsira željom , potrebom...

- Ry...- ime mi je izašlo kao jecaj s njegovih usana dok sam rukom prevalačila gore dolje cijelom njegovom dužinom. Rukama mi je strgao topić uz put se rješavajući i grudnjaka.- Rylee- muklo je izgovorio stisnutih usana. Obuzet željom, potrebom prestao me je ljubiti, dodirivati ...stavio je ruke na vrata sa obe strane moje glave naslanjajući čelo na moje. Dah mu je bio isprekidan ....Nešto je tiho rekao...nisam uspjela da čujem šta....naše teško disanje je remetilo tišinu. Pomjerila sam ruke uživajući kako mu tijelo podrhtava pod mojim prstima.

- Stani.- tiho mi je izgovorio na usnama. Stala sam iste sekunde naginjući se nazad da ga pogledam. Oči su mu bile čvrsto zatvorene ...obuzeo me strah da mu se glavobolja vratila.

Uvukao je dah polako otvarajući oči, prstima me i dalje lagano milujući po guzici.

- Jebeno sam očajan da se zabijem u tebe - da te osjetim , da se izgubim ...da se opet nađem - u tebi Ry....- tiho je izgovorio.- Zaslužuješ nježno i polako dušo , ali sve što ja sad mogu da ti dam je brzo i jako jer tako je jebeno mnogo prošlo od kad sam te imao.

Moj Bože! Ovaj muškarac je tako sexy - mislim da mu nije jasno da me nije briga za nježno i polako ...Tijelo mi je bilo napeto - osjećaji , živci,volja....jednim dodirom mogao me je rastaviti na hiljade komadiće zadovoljstva ...tako ću opet biti cijela. Nakrivila sam glavu gledajući ga , pa nagnuvši se malo napred svojim usnama sam lagano dodirnula njegove .

Slomljeni Lagano sam ga zagrizla za donju usnu osjećajući kako mu se dah ubrzava i tijelo napinje ....Pogledala sam u njega ....zelene oči su plamtile željom.

- Želim te - šapnula sam mu na usnama, jednu ruku sam obmotala oko njegovog kurca dok sam drugu zavukla u njegovu kosu. - Na bilo koji način te mogu imati. Brzo, jako , nježno, polako , stojeći, sjedeći - nije mi bitno sve dok si ti taj koji je u meni.

Gledao me djelić sekunde ....potreba se mješala sa brigom .Trudio se povratiti kontrolu, ali ga je tijelo odavalo...drhtao je od želje. Usne nam se sretoše - uzimale su, davale, jezici su nam se preplitali - ruke su mu vršljale mojim tijelom prelazeći prstima preko mojih grudi teških od želje.

Ako sam ranije mislila da je sjeme želje procvjetalo, nisam mogla više biti u krivu jer upravo sad - upravo sad bila sam bašta želje. Postao je još čvršći u mojim rukama dok sam lagano palcem prelazila preko glavića kvaseći je njegovim sjemenom.Režao je iz dubine grla....

Drugom rukom sam grbala po njegovim leđima.....Colton me podiže držeći me za kukove naslanjajući me na vrata.Pokušavala sam da obmotam noge oko njega ali nije mi dopuštao....osjećala sam njegov kurac na svoji bedrima ...ali nije bio u meni. Zasiktao je kad sam posegnula između svojih nogu uzimajući ga u ruku , željala sam da kontrolišem muškarca koji je bio van kontrole ...Trebala sam ga na najgori način.Na najbolji ....na bilo koji način. Oči mu ispuniše meni neke ne čitljivi osjećaji , ali ja sam bila previše uzbuđena da obratim pažnju na to.

Pustila sam njegov kzrac da mi sklizne iz ruke stavljajući prste na svoju pičkicu kvaseći prste svojim sokovima .Kružila sam po klitorisu pa po njegovom glaviću , pokazujući mu šta mi radi i šta želim od njega. Želja je pobjedila - kontrola je nestala.

Prsti mu se zariše u moje kukove podižući me još malo više dok sam ga ja namještala prije nego što me je povukao nazad zarivši se u mene.

Oboje smo zajecali ...bili smo jedno .Širio me je svojom veličinom, imala sam utisak da je prošlo previše vremena od kad je zadnji put bio u meni...gorjela sam s njim u sebi.

- Moj Bože- zaječala sam osjećajući ga kako pulsira u meni. - Tako sam uska - rekla sam mu naglašavajući činjenicu da je prošlo više od tri sedmice od kad je zadnji put bio u meni.

Slomljeni - Ne dušo- Colton odgovori arogantno se smješeći i mirujući dok sam se ja privikavala na njega. - Ja sam velik.

Usne mu se znalački iskriviše...spustio ih je na moje , pomjerajući se kukovima , rukama me usmjeravajući .Njegov kurac me je punio, udarao je u svaki dio mojih zidova .Imao je potpunu kontrolu nad pokretima ....

Podigla sam glavu sa vrata da ga pogledam. Zelene oči su bile zatvorene usne rastavljene , kosa razbarušena od mojih ruku ...mišići ruku i ramena su se napinjali dok je upravljao našim pokretima.

Moj slomljeni muškarac je sad u potpunoj kontroli i svaki živac u mom tijelu vrištao je da bude uzet. Da budem njegova.

- Jeeeeebem mu , tako si uska.- prodahtao je izvačeći se iz mene i zabijajući se nazad svom snagom .Mišići su mi se stezali oko njega ...

- Coltone - prodahtala sam zabijajući prste u njegova ramena dok me je on vozio sve više i više. Valovi zadovljstva su me zapljuskivali , pripremajući me za orgazam koji će mi pomejriti zemlju ispod nogu - vatra se raširi mojim tijelom ...Izvukao je kurac dok su ga moje noge stezale usta su mi potražila njegova. Zabio se nazad u mene, mišići nogu su mi podrhtavali. I to je bilo sve što je trebalo da eksplodiram. Orgazam me obuzeo, bila sam izgubljena za svijet oko sebe - bili smo samo on i ja.Izgubljena u njemu njegovo ime mi je neprestano izlazilo iz usta.Sekund kasnije Colton je zaječao , kukovima je trzao između mojih nogu, obuzet svršavanjem .Zabio se u mene još par puta prazneći se isprekidanog daha dok nam se znoj cijedio niz tijela mješajući se. Tijelom se naslonio na moje , zarivajući lice u moj vrat.Obmotala sam ruke oko njega uživajući u momentu , grudi su mu se ubrzano dizale i spuštale - vreo dah mi je klizio vratom , miris sexa se širio oko nas ......Za ovog muškarca pomjerila bih i nebo i zemlju...bez razmišljanja.

Colton me uhvati za bokove polako se izvlačeći iz mene .Lagano sam spustila noge na pod a glava mi je i dalje ali bukvalno letjela u oblacima.

Zagrlio me privlačeći me sebi , gola koža na goloj koži ....još me nije htio pustiti od sebe ja nisam bila sigurna da bih bila u stanju da ga pustim od sebe...ikada.

- Jebem mu, trebao sam to - uzdahnuo je sa laganim smjehom .Ja sam samo kimnula glavom ...još sam letjela.Stajali smo ćuteći, uživajući jedno u drugome.

Slomljeni - Ne mogu vjerovati da mi nisi rekla - progovorio je Colton prekidajući tišinu odmahujući glavom dok me odmicao od sebe da me pogleda u lice. Moje zbunjeno lice.

- Šta ti nisam rekla?- upitala sam zbunjeno.

Lagani smješak obasja mu lice obuhvativši mi jednom rukom lice a drugom je prstima lagano prelazio preko moje donje usne.

- ....Ono što sam ti rekao prije nego sam ušao u auto...

Prestala sam disati ......njegov pogled ....njegove riječi .....srce mi je tutnjalo u grlu. Htjela sam ga zamoliti da ih kaže , ja sam znala šta je rekao, ali htjela sam da ih čujem iz njegovih usta , da vidim da li ih se još uvjek sjeća, da li ih još uvjek osjeća...

Trudila sam se da progovorim bez drhtanja glasa.- Na šta misliš?- Jako sam loš lažov, i znala sam da mu je to jasno po obješenjačkom bljesku u očima.

Tiho se nasmijao saginjući se nježno me ljubeći u usne pa u vrh nosa.Odmakao se od mene gledajući me sad ozbiljnim očima. Liznuo je usne.

- Vozim te Rylee.

Jeboteeee! Srce mi je vrištalo duša pjevala ....ponovio mi je te riječi..one iste koje su mi bile ljepilo za sve ove pokidane dane. Bio je zabrinut, zubi su mu bili zariveni u donju usnu, tijelo mu je bilo napeto....Jebi ga , sad sam i ja postajala napeta.Da li ih je rekao zato što ih se sjetio,možda više ne osjeća isto ? Znam da sam smješna sa ovim mislima, s obzirom šta smo radili prije koji minut, ali jednu stvar koju sam zasigurno naučila u vezi Coltona je ta da je nepredvidljiv.

- Da- uzdahnula sam gledajući ga u oči.- Te riječi... govoriš li ih sad jer si ih se sjetio ili ih i dalje osjećaš?- Eto, pitala sam! Na njemu je da odgovori - ili je jedno ili drugo. Colton nagnu glavu proučavajući me, oči su govorile hiljadu riječi ali usne su bile nijeme.Tišina me ubijala dok sam čekala da odgovori. Ili će me slomiti ili će me zacijeliti.

- Ry....zar ne znaš da ja ne zaboravljam ni jedan trenutak kad se trkam....na ili van staze?- Trebao mi je koji trenutak da mi riječi dopru do mozga,da mi uđu u dušu. Sjeća ih se .....osjeća ih!

Sad kad znam da ih se sjeća da ih i dalje osjeća - sad kad napokon možemo krenuti dalje ja sam stajala smrznuta na mjestu.

Slomljeni Goli smo, naslonjeni smo na vrata dok je stotine novinara s druge strane, muškarac kojeg vozim upravo mi je rekao da me vozi a sve što sam ja mogla je da zurim u njega dok mi se duša preljevala nadom....

Colton se primače usnama na dah udaljen od mojih,rukama mi je obuhvatio lice gledajući mi u duše, u srce.

- Vozim te Rylee.- reče mi tiho. Nije shvatao da sam ja preko glave zaljubljena u njega, upravo tu, upravo sad - golog i tijela i srca - oduzeo mi je moć govora. Uzvratila sam mu poljubac.Naslonio je čelo na moje . - Zar ti nije jasno? Ti si moja pobjednička zastava.

Usne su mu se izvijale u osmejh na mojima....kikot mi se ote iz usta. Muškarac kojeg volim uzvraća mi ljubav. Uhvatio je moje srce. Bilo je jebeno dobar osjećaj znati to.

Ruka mu lagano pređe preko moje kičme dok sam osjećala kako mu se kurac ukrućuje na mom stomaku.

- Ovo treba da znači da ti je doktor dao zeleno svijetlo?- upitala sam dok mi je tijelo počelo da polako podrhtava od želje.

- Da jeste, ali nakon mog dana... - odgovori ljubeći me u čelo privlačeći me sebi u naručje - ali i da nije , svejedno bih uzeo ono što je moje.

- Ono što je tvoje,ha?- rekla sam to kao šalu....srce mi se topilo od tih riječi.

- Da. Vratiše mi se njegove riječi od maloprije .

- Šta je bilo s tvojim danom?

Oblaci mu se navukoše na lice i oči. - Nemoj da brineš zbog mene.- odvrati mi i moja zabrinutost skoči do neba.

- Šta se desilo Coltone ? Jesi li se nečeg sjetio - nečega što ...?

- Ne- odgovori on ljubeći me jače.- Sjetio sam se jedino onoga što je bitno.Ima još praznina. Izgleda da sam te zanemarivao u zadnje vrijeme. Šta god da ga je mučilo, očito nije htio o tome razgovarati. Onda...dobro, pustiću ga ....

- Zanemarivao si me?

- Da, nisam postupao s tobom dobro- odgovori mi pljesnuvši me po guzici. - Brinula si o meni - brinula si o svima osim o sebi kao i obično - a ja se nisam brinuo o tebi kako treba.

Slomljeni - Vjerujem da si se upravo - pobrinuo- za mene....i to prilično dobro.- Promeškoljila sam se uz njega uživajući u tihom režanju.... - Ako je ovo zanemarivanje mene - šampione , molim te - gricnula sam ga za vrat - zanemaruj me još malo.

- Moj Bože, ženo , iskušavaš mi kontrolu- zajećao je prelazeći mi s obe ruke niz kičmu. Ali ovo je bilo samo malo skretanje s staze ....

- Ne bih baš nazvala - malo- opet sam zavrtila kukovima na šta se on nasmija. - Možeš ovako da me skreneš sa staze kad god hoćeš.

- Možeš se kladiti da hoću- odvratio je - ali kao što sam govorio , vrijeme je da ti se odužim za svu onu lošu bolničku hranu i ne prospavane noći .- Spustio je usne na moje ...Biće dovoljno vremana da me opet tetošiš u krevetu ali upravo sad te vodim na premijeru filma.

Potpuno me iznenadio. - Št ...šta?- Gledala sam ga potpuno šokirana. Samo mi se zadovljno nasmješio.

Momenat kasnije - uzbuđenje me obuzelo - imaću nova sjećanja sa Coltonom - ali to isto tako znači da ću ga morati djeliti s njima. Novinarima koji su se nalazili iza kapije i koji će bez sumlje i sami biti na toj premijeri....sve to je značilo da ćemo morati napustiti naš svijet...

U glavi mi odjeknuše njegove sarkastične riječi koje je rekao Beckettu prije par dana. Mislila sam jednom kad ti doktor da zeleno svijetlo, da ništa neće stati između nas jebeno dugo vremena jedino ćemo promjeniti posteljinu.-

Ponovila sam njegove riječi.Oči mu

potamniše usne se znalački izviše , kotačići u mozgu se pokrenuše.

- Pa - odvrati sa smjehom - rekao sam to .- Lijeno prstom pređe preko mog obraza pa niz vrat sve do grudi. Dah mi se ubrza , bradavice otvrdnuše... - I ti me poznaješ Rylee, ja sam čovjek koji drži do svoje riječi ......pa kako ću da te držim u krevetu i da budem na premijeri za koju sam rekao da ću prisustvovati ? Hmmmm...odluke, odluke- prošaptao je jezikom mi klizeći niz vrat. - Šta bi trebali uraditi?

Otvorila sam usta da odgovorim ali sve što sam mogla je disati dok su mu zubi lagano grickali moje uho. - Mislim da će svijet upravo saznati kako prokleto sexy izgledaš umotana u plahtu.

Oči mi se širom otvoriše šokirana njegovim riječima.U sekundi Colton me je prebacio preko ramena i dalje se zločesto smješeći.

- Ne !, zavrištala sam .- Spusti me dolje!

Slomljeni - Novinari će imati ispunjen dan - odvratio je kad sam ga pljesnula po guzici.- Pa, ono što je dobro u ovome je što ne moraš da brineš šta ćeš obući.

- Poludio si !- povikala sam , pljesnuo me po guzici dok sam gola visla preko njegovog ramena.

- Moje ludilo je tvoja pobjeda dušice!- Nasmijao se dok se penjao na zadnju stepenicu.

- Pobjeda, moja guzica - mrmljala sam ispod glasa.

- Oh , stvarno,- reče Colton naginjući glavu ljubeći me u kuk .- Nisam znao da si za takvo igranje , ali siguran sam da bi mogli istražiti i tu vrstu igre kad bude pravo vrijeme.

Usta mi se otvoriše zapanjena njegovim riječima. Lagano me spustio niz svoje tijelo, svaki prevoj njegovog tijela trljao se od moje tijelo.

Gledajući u đavolski sjaj u zelenim očima upitala sam se nije li Colton za tu vrstu sexa , nikad prije mi to nije palo na pamet. Izgubljena u svojim mislima nisam vidjela proračunati sjaj u zelenim očima kad me je spustio na drugi sprat privatne terase.

Kad sam to shvatila - kad sam primjetila gdje sam - ostala sam šokirana ...opet ....ali od ovog šoka srce mi se topilo.

- Oh, Coltone !- Ime mu je bio šapat dok sam gledala oko sebe . Veliki ekran je bio postavljen na drugi kraj terase a stolice za ležanje su bile poredane kao u pozorištu i na sebi nisu imale ništa osim plahta.Osmjeh mi se pojavi na licu gledajući sve što je pripremio, male detalje koji su značili da mu je stalo - zdjela hershejovih poljubčića, boca vina , bombončići , svijeće svud naokolo i mnogo jastuka za izležavanje.

Suze mi napuniše oči , nije me bilo briga što mi je jedna pobjega niz obraz...Ostala sam bez riječi od prizora pred sobom.Okrenula sam se da ga pogledam i samo odmahnula glavom na prizor ispred sebe...jer ono ispred mene me je ostavilo bez riječi - iza mene je muškarac koji mi je ukrao srce.Stajao je gol, preljep i iznutra kao i izvana, neobrijan, razbarušene kose i od samog pogleda u njegove oči znala sam da su riječi koje mi je dolje rekao istinite, stvarne ...gorjele su mu u očima.

- Hvala ti- izgovorila sam...nekako. - Ovo je nešto najljepše ....- zastala sam gledajući ga kako mi prilazi.Uzeo mi je lice u svoje dlanove podižući mi glavu da ga pogledam u oči. Ovo je najljepši izlazak.Film sa mojim Šampionom i plahtama...ništa između nas sem plahti.

Stidljivo mi se nasmješio naginjući se prema meni usnama me lagano dodirujući.

- Baš tako Rylee.Samo plahte između nas.Nikad više ništa između nas sem plahta.

Slomljeni Njegove riječi me pokrenuše, ispuniše ....koraknula sam mu u ruke stavljajući svoje usne na njegove - srce mu je tuklo uz moju kožu , brada mi je grebala obraz ...ljubav je blistala u zelenim očima .

- Ništa osim plahta.- tiho sam odvratila.

Slomljeni POGLAVLJE 18

Jutarnje sunce mi je grijalo kožu a lagani povjetarc s okeana hladio .Stereo je i dalje svirao ...zvuk su mu utišavali talasi.Privila sam se bliže Coltonu , zadovoljna okretom u našim životima . Oboje smo dobili drugu šansu - oboje smo je lagano prihvatali - prije samo godinu dana o tome nisam mogla ni misliti .

Otvorila sam oči zahvalna što je terasa natkrivena. Zaspali smo na stolicama za ležanje ..nisam se ni trudila suzbiti uzdah zadovoljstva.Vodili smo ljubav

ispod

zvijezda na krevetu od snova. U mislima mi se vratiše slike od sinoć....ja iznad njega tonula sam na njega i gledala u sirove , ne sakrivene emocije u njegovim očima.Nježno i polako sa Coltonom je predivno isto kao i brzo i jako.Muškarac koji je naviknut na ne pokazivanje emocija - koji je naviknut da podiže zid oko srca polako se otvarao , polako je uklanjao ciglu po ciglu , dozvoljavajući sebi da osjeća.Osmjeh mi ozari lice gledajući sve što je pripremio prošle noći, sve to od muškarca koji se zaklinjao da nije romantičan, a sam pogled oko nas govorio je suprotno.Koji muškarac bi nazvao svog oca da dobije kopiju svog filma koji još nije ni premijerno pušten da bi mogao da ima jednu opuštajuću noć sa svojom djevojkom? Iako sam saznala da mu je i Qunlan pomgla, to je ipak bila sve njegova ideja....ti mali detalji koji su mi značili više nego bilo šta drugo na svijetu, bilo koji drugi skupi poklon.Dignula sam glavu s njegovih grudi gledajući ga kako spava, puštala sam da ga moja ljubav grije...

-

Osjetim da me gledaš- izgovorio je pospanim promuklim glasom.

-

Mhhmm.- promumlala sam .

-

Čija je ideja bila da spavamo ovde? Previše je svjetlo.- Okrenuo se očiju i

dalje zatvorenih jednu ruku stavljajući ispod glave a drugo mene privlačio sebi.

-

Mislim da su riječi bile - tvoja voodoo pičkica upotrijebila magiju i ukrala moju,

nemam snage da se pomjerim-

ponovila sam njegove riječi i ne trudeći se da

sakrijem ponos u glasu.

-

Ne, to definitvno nisu moje riječi- odgovorio je otvorivši jedno oko pogledavši

Slomljeni u mene. - Ja imam magije na pretek dušo, mora da si nekom drugom momku isisala svu magiju tom svojom voodoo pičkicom.

Bilo mi je teško glumiti opuštenost slučajući taj promukli pospani glas.

-

Da, upravu si , sjećas se ja ne radim loše dečke kao što si ti .- Slegnula sam

ramenima . - Bio je to neki izbrijani frajer, onaj koji mi pruža ono što ti ne možeš..Zezala sam ga podižući plahtu sa naših tijela očima gladno prelazeći preko njegovog tvrdog kurca. Mišići su mi podrhtavali od sinoć ali na samu pomisao njega između mojih nogu....tijelo mi je zadrhtalo od iščekivanja. Zatvorila sam oči trudeći se da sakrijem želju u njima.

-

Vidiš nešto što ti se sviđa? Nešto što ti on može dati?- Obožavala sam ovaj

njegov ton ..tako veseo, tako razigran.

Prije nego sam odgovorila učvrstila sam glas.

-

Bez brige - opušteno sam odgovorila gledajući ga ispod trepavica.- Ova žena

je i više nego zadovoljna . Nema potrebe za tvojom magijom kad taj muškarac može da vozi taaako dobro da ne bi vjerovao kad bih ti ispričala.

U tren oka Colton me okrenu na leđa nadvijajući se iznad mene.Oslonio se na lakat jedne ruke a drugom me uhvatio za zglobove ruku povlačeći mi ih više glave.

Oči su mu blistale izazovom.

-

Vjerujem da sam neki dan rekao - prokleto jebeno dugo vremena- odvratio mi

je gurajući me svojim tvrdim kurcem . - Dugo već jeste dušice, sad samo još da ispunimo i - jebeno- .

Smjeh mi je zamro na usnama kad se zabio u mene.Nisam baš bila spremana za njega , očekivala sam bol ali nije ga bilo. Ustvari, užitak je bio još veći.

-

Slatki jebeni Isuse, kao da sam u Raju ženo.- promrmljao mi je na uho dok su

mu se kukovi pomjerali u ritmu. I dalje me jednom rukom držao okovanu iznad glave.

Spustio je lice do mog vrata ,palaći me svojom bradom svaki put pa se izvukao pa zabijao nazad u mene. Slušala sam njegove jecaje zadovljstva što me je samo dodatno palilo. Pokušala sam da izvučem ruke iz njegovog stiska ali čvrsto me je držao.

Slomljeni -

Coltone- zaječala sam ...tijelo mi je počelo podrhtavati od nadolazećeg

orgazma.- Pusti me da te dodirnem.

-

Hmm?- izustio je ljubeći me po vratu .Ponovo se pomjerio, kružeći

kukovima, kurac mu je dopirao do svih pravih mjesta prije nego se povukao do kraja glavićem me draškajući po klitorisu.Muklo se nasmijao znajući tačno šta mi radi s tim.

-

Jel dobar osjećaj?

-

Bože da!- zaječala sam i Colton ponovo zavrti kukovima zabijajući se u

mene. Napinjala sam se , valovi orgazma bili su sve viši....

-

Znam da sam dobar dušo, ali Bog bi mogao postati malo ljubomoran ako

počneš da nas upoređuješ.

Ovaj njegov razigrani ton , ovo naše lijeno vođenje ljubavi , jer ovo je za nas vođenje ljubavi - možda bi on to nazvao trkom ali ovo....prošaputane riječi, njegovo prihvaćanje nas, opuštenost - ovo je definitivno njegova izjava ljubavi.

Odigla sam leđa sa ležaljke osjećajući ga kako je usporio prodiranje . - Pa....budi spreman da ti budeš ljubomoran.- Na te moje riječi podigao je glavu lagano usnama prelazeći preko mojih tvrdih bradavica. Upitno je podigao obrve pokušavajući da shvati šta sam mu to htjela reći dok je kurcem i dalje nabijao u mene. I ....izgubljana sam!

U momentu.

U njemu.

Orgazam me vrtio, nosio bacao ...tijelo mi je bilo preplavljeno vrelinom.

-

Oh Bože! Oh Bože !Oh Bože! - izašlo mi je iz usta kao mantra dok su se

valovi kotrljali mojim tijelom. Kroz maglu sam ga čula kako se smije,shavtio je šta sam mislila da bi mogao postati ljubomoran....Tijelo mi je još pulsiralo oko njega kad se sagnuo do mog uha šapnuvši mi .

-

Možda zoveš njegovo ime sad, dušo, ali za minut ćeš zahvaljivati meni .-

gricno mi je rame popuštajući stisak oko mojih ruku.Lagno se podigao sa mene...bila sam totalno izgubljena u orgazmu ...povikala sam njegovo ime osjetivši njegova usta

Slomljeni na pičkici.Ruke sam mu zavula u kosu privlačeći ga bliže sebi dok me je njegov jezik lizao, zubi grickali nateklo meso ...- Coltone!- jecala sam , jezik mu je samo dublje ulazio u mene.- Coltone! ponovila sam vrteći kukovima .Njegov jezik , usne , bilo je to previše za podnjeti. Eksplodirala sam!

Izvukao je jezik iz mene lagano me lickajući preko stomaka , grudi vrata , sve do usana.Ljubio me je žestoko....mogla sam da osjetim sebe na njegovom jeziku.

Njegove usne prigušile su moj uzvik kad se još jednom zabio u mene grabeći prema svom orgazmu. Sjeo je na koljena šireći mi noge dok se nabijao i nabijao ...pomjerajući se sa mnom....ja s a njim....

-

Rekao sam ti , moje ime ćeš zadnje zvati.

Pokušala sam nešto reći ali uhvatio me je za bokove

nabivši se u mene

jako....Uhvatila sam se za plahte dok mi je njegovo ime izlazilo iz usta. Orgazam je uhvatio oboje .....

**** -

Šta Becks želi?- upitala sam Coltona ulazeći u njegovu kancelariju.Da ga

nisam pažljivo gledala promakla bi mi nesigurnost koja mu se na sekund pojavila u očima.- Jel jaka?- znala sam da ga je uhvatila glavobolja.

-

Ne , nije tako jaka.Postaju sve rijeđe i manje bolne.- Zaćutao je gledajući

spajalicu za papire.

-

Becks?- ponovila sam, nešto nije bilo kako treba, mogla sam da osjetim.

-

On, uh, ...pitao je želim li da odogdim povratak na stazu ...rezervisali su je

već unapred, ako poželim da je vidim, probam.- Odvratio je pogleda s mene. - On misli da treba da se vratim na stazu.

Jebeni Beckett!

Htjela sam da zavrištim iz sve snage! U redu , u redu ...Znala sam da je u pravu ali .... i dalje mi se to nije sviđalo....ni malo. Prokleto bolje bi se osjećala da sam u

Slomljeni blizini imala neku vreću za udaranje...još uvjek sam prestravljena na samu pomisao Coltona iza volana,ali pravo pitanje je jel i Colton prestravljen?

-

Šta ti misliš? Jesi li spreman?-

Uzdahnu je zavalivši se u fotelju stavljajući ruke iza glave gledajući u plafon.

-

Neee- otegao je .- Juče sam - - odmahnu glavom .- Nije bitno ....ruka mi je i

dalje sjebana da bi mogao da držim volan- odgovori mi.

Znala sam da je to sranje , da laže jer nije imao problema kad je mene držao uz vrata , ali znala sam da kad bih to rekla na glas ..bilo bi to kao udaranje čovjeka koji je već na podu - znao bi da znam da je uplašen i da laže. U misli mi se vratiše njegove riječi od juče...i danas je pomenuo juče. Prišla sam mu sjedajući mu u krilo.

Spustio je ruke oko mene.

-

Šta se desilo juče? - upitala sam nakon par sekundi. Tijelo mu se

umirilo....spustila sam mu poljubac na gole grudi pružajući mu tako svoju podršku.

-

Gledao sam reprizu.

Ništa više nije rekao , nije ni morao .Znala sam na šta je mislio..ja još uvjek nisam mogla pogledati snimak...nisam se mogla natjerati.

-

Kako si podnio?

Tijelo mu zadrhta ispod mene. Kad je počeo da se pomjera ispod mene znala sam da mora da negdje izduva tu energiju pa sam ustala s njegovog krila. Odšetao je do prozora a ja sam sjela u fotelju još toplu od njegovog tijela.Colton prevuče rukama kroz kosu, napeti mišići su podrhtavali dok je on zurio u okean ispred sebe.

Nasmijao se na silu.

-

Pa, kad odrasli muškarac puže naokolo, gol , dišući teško zbog napada

panike dok se svaka slika njegovog sudara zabijala se u njega- glas mu je bio pun sarkazma - onda , sranje....rekao bih da sam to dobro podnio ...Jebi ga, rekao bih da sam dobro prošao na tom testu.

Izašao je iz kancelarije bez gledanja u mom pravcu.Ispustila sam dah kad sam čula da su se vrata terase otvorila i zatvorila. Srce mi je krvarilo zbog Coltona...pustila sam da prođe malo vremena prije nego što krenem za njim.Izašla

Slomljeni sam na terasu, čula sam zapiljuskivanje vode u bazenu. Dugačko mišićavo tijelo klizilo je kroz vodu.Brzo je plivao s jednog kraja na drugi kraj bazena pod vodom se okrećući.

Sjela sam blizu ivice prekrštenih nogu diveći se njegovom tijelu,

gracioznosti , kontroli - ima li moja želja za njim nekakav limit uptala sam se ?

Nakon par minuta stao je na drugom kraju bazena okrenuvši se na leđa. Samo je plutao, lagano se približavajući meni gdje sam sjedila.Činio mi se tako miran sada iako su mu se grudi ubrzano dizale i spuštale od napora.Polako je spustio noge na donju stepenicu ispravljajući se.Prevukao je rukama preko lica ukljanjajući kapi vode ....sklonivši ruke s lica pogledao je u mene i na licu mu se pojavi srceparajući osmjeh. Lagano mi je prilazio očiju prikovanih za moje.

-

Žao mi je Rylee.- Odmahnuo je glavom. - Teško mi je priznati da me je strah

ponovo sjesti u Auto.

Ostala sam šokirana njegovim priznanjem. Lagano sam prešla prstima preko njegovih obraza...- To je u redu, i ja sam uplašena.

Uhvatio me za kukove privlačeći me sebi da me može poljubiti. Usne su mu bile hladne od vode.Krenuo je da nešto kaže pa zastao.

-

Šta? - tiho sam upitala.

Nakašljao se liznuo usne bacivši pogled prema okeanu. - Kad se vratim u auto .....hoćeš .....hoćeš li biti tamo ?

-

Naravno!- Zagrlila sam ga oko mokrog tijela. Ramena su mu podrhtavala dah

bio isprekidan dok je sve jače i jače grlio.Prstim sam mu prolazila kroz mokru kosu dok mu je lice i dalje bilo zariveno u moj vrat.

Volim te.

Riječi su mi zvonile u glavi ali sam ih zaustavila , jer ovo što ja osjećam prema njemu je neopisivo. Ovo je bezuvjetna ljubav.

Zvono se oglasi. Polako smo se razdvojili gledajući se zbunjeno.

-

Sigurno je neko od obezbjeđenja- reče Colton dok sam ja ustajala a on

izlazio iz bazena.

-

Ja ću otvoriti.- rekla sam izlazeći sa terase skidajući mokru majicu .

Slomljeni Ruka mi je na kvaci , okrećem je kad sam čula Coltonov glas kako izgovara Čekaj - ali bilo je kasno. Širom sam otvorila vrata , moja noćna mora stajala je ispred mene. Duge noge, plava kosa i zadovoljni osmejh ...to je bilo sve što sam uspjela vidjeti prije nego se progurala kraj mene i ušla u kuću. Stala je na kratko odmjerivši me preko ramena.

-

Sad možeš ići mala djevojčice.Igranje je gotovo jer Colton te ne treba više.

Sad je u dobrim rukama.Mama je ovdje.

Usta su mi ostala otvorena....ostavila me je bez teksta. Prije nego sam se snašla šta da joj kažem projurila je kroz kuću kao da je njena.

-

Coltone?- povikala sam ugledavši ga kako ulazi u hodnik. Ručnikom je brisao

vodu sa tijela.Nekoliko emocija prođe mu kroz oči, ali lice mu nije odavalo potpuno ništa..A sa Coltonom, kad mu je lice tako hladno i bezosjećajno to je značilo oluju.

-

Šta ti dođavola tražiš ovdje Tawny?- Glas mu je kao led ...mene je zaustavio

u koraku ali ne nju nije djelovao.

-

Colt, dušo...- odvarati ona ignorišući njegov ton. - Moramo da

porazgovaramo.Znam da je prošlo neko vrijeme i ....

-

Nisam raspoložen za tvoju dramu zato prestani sa sranjem.- Colton odvrati. –

Znaš da nisi dobrodošla ovdje Tawny.Da sam te htio ovde , sam bih te pozvao.

Trgnula sam se od tona njegovog glasa, ali u isto vrijeme sam i popizdila.Samo je ušetala ovde- u kuću u koju je samo mene od svih žena koje je imao , doveo - kao da zalužuje da bude ovde.

-

Mrzovoljan si ....- odvrati Tawny šaljivo .- Bila sam jako zabrinuta za tebe ,

pitala sam se jel ti se sjećanje vratilo ....

-

Jebe mi se za tvoju brigu ! Imaš dvije sekunde , počni da pričaš ili će tvoja

guzica da leti kroz vrata.- Colton priđe još jedan korak napred ,vidjela sam kako je stisnuo vilicu ....oči su mu sjekle kroz nju.

-

Smo zato što si popizdzio jer ti oporavak sporo traje - i to da se ne možeš

Slomljeni sjetiti bitnih stvari - ne znači da se možeš istraesati ne meni.- Tawny se nasmija, izvještačeno, okrenuvši se prema meni.- Sigurna sam da ti je bilo zabavno glumiti njegovu njegovateljicu, lutko, ali više nisi potrebna.

Bjes me obuze ali Colton je bio brži. Osjećala sam njegov bjes kako izlazi iz njega u valovima.Uhvatio ju je za lakat .

-

Vrijeme je da odeš! - zarežao je na nju vodeći je prema vratima.- Ne možeš

doći u moju kuću i tako pričati o Rylee...

-

Trudna sam !

Tišina se spustila nad nas. Sve je zamrlo oko nas. Riječi su kružile, zabijele se u Coltona, u mene... Stao je stisnutih zuba i dalje je držeći za lakat.

-

Čestitam.- odvrati sarkastično .- Bilo mi je drago što sam te poznavao.-

Uhvatio je kvaku otvarajući vrata kad Tawny otrgnu ruku iz njegove.

-

Tvoje je!

Coltonova ruka zamrznu se na vratima. Srce mi je stalo od njenih riječi. Stajala sam s njima u hodniku a opet osjećala sam se kao uljez , bila sam daleko hiljade kilometara. Gledala sam kako mu glava pada na grudi, ramena mu se poraženo spuštaju, šake su mu se skupile u pesnice..bjes u očima kad se okrenuo da je pogleda.Oči mu nađoše moje za trenutak.Nije bjes ono što sam vidjela u njma- ne nije, - već nevjerica puna izvinjenja ....To izvinjenje u njegovim očima govorilo mi je da se brinuo da su njene riječi tačne.Led me okovao dok se okretao prema Tawny.

-

Oboje znamo da je to nemoguće Tawny.- Koraknuo je od nje, kontrola mu je

bila na ivici.Oči mu se spustiše do njenog stomaka pa do lica.

-

Šta?- glas joj je bio pun povrijeđenosti. - Ne sjećaš se?- Stavila je ruke preko

usta očiju punih suza. - Coltone ti i ja ...te noći kad je bio Davisov rođendan...ne sjećaš se toga? Želudac mi se okrenuo - mislila sam da glumi - da pokušava da ga pridobije nazad - ali ta povrijeđenost na njenom licu i očaj u njenom glasu govorili su mi da

Slomljeni nije tako. O moj Bože! O moj Bože! To je sve što mi je prolazilo kroz glavu dok su se emocije smjenjivale....

-

Ne- odvrati Colton odmahujući glavom. Sam pogled na njegovo lice - ako

bude to dovoljno dugo poricao ova noćna mora će prije završtiti -ubijalo me to.

-

Istina je - reče Tawny tiho stvaljajući ruku preko stomaka . - Trudna sam pet

mjeseci dušo.

Borila sam se protiv mučnine koja se podizala .Diši Rylee....fokusiraj se.Ovo nije o meni...ovo je o Coltonu i njegovoj noćnoj mori koja se ostvaruje ...nakon naše magične noći. Bilo je jebeno teško disati, misliti ....

Misli mi se vratiše na njene riječi. Pet mjeseci.Pet mjeseci. Ponavljala sam u sebi ponovo i ponovo....Vratila sam se unazad pet mjeseci...

Jebi ga , moguće je !

Ona laže rekla sam sebi , pokušava da veže Coltona za sebe , da zabode svoje kandže u njega - izvlačeći - trudna sam - kartu. Ali njen stomak je bio dokaz da ne laže i sam pogled na Coltonovo užasnuto lice govorilo mi je da je moguće ...vrlo moguće. Pokušavao je da se sjeti , da otkopa sjećanje iz mračnih dubina , da nađe to o kome mu ona priča. Strah mu ispisa lice ...odbijao je da pogleda u mene. A ja ma koliko željela da odvratim pogled nisam mogla. Činilo mi se da , sve dok zurim u njega on će me pogledati i dati mi taj svoj srceparajući osmjeh od maloprije i Tawny će jednostavno nestati.Ali ...njegov pogled nije došao do mene...osmeha nije bilo ....Ničega nije bilo. Stajao je na sred hodnika, između mene i nje, nepokretan , izgubljen u mislima.Muškarac od sinoć , od jutros više nije postojao. Stisnuo je vilicu, glavobolja je postajala sve jača. Ali ako je on ovako potpuno zaleđen onda sam ja jebeno paralizovana....Tawny me pogleda na sekud pa svrati pogled na Coltona , nježni osmjeh obasja joj lice.

-

Dovezao si me kući od Davisa , upitao da uđeš ....ima li smo sex,Coltone. Prvi

put , oboje smo bili pjani....očajni od potrebe i želje jedno za drugim i nismo koristili kondom.

Slomljeni Kao da već nije zabila nož u moje srce sad je još morala i da ga okreće dok krvarim podsjećajući ga na sex ....i da su ga imali više puta.

-

Prije....kad smo bili zajedno ....- Colton pročisti glas - bila si jako

organizovana što se tiče tvojih pilula.-

Ovaj ton njegovog glasa nisam

poznavala....trnci leda penjali su mi se uz kičmu.

-

Nisam bila na piluli- odvrati ona nježno zakoračivši prema njemu. Intimni ton

njenog glasa izazvao je poplavu suza u mojim očima.Pružila je ruku da dotakne Coltonovu ali on se brzo povukao od nje.

Njegova reakcija i nesakrivena panika u očima ...realnost je pobijala moje negiranje ...ovo nije bila igra. Naslonila sam se na zid iza sebe, moji duhovi prošlosti pomaljali su svoje ružne glave....Spustila sam ruku preko svog stomaka i moje beskorisne maternice koja će uvjek biti prazna. One koja mu ne može dati jedinu stvar koju ona može. Osjećala sam paniku kako me obuzima - dah mi je postajao plitak, srce tuklo oči se maglile - da li je moguće da muškarac koji se zaklinjao da ne želi djecu promjeni svoje mišljenje? To se dešavalo....ali gdje smo onda mi? Hoće li me ostaviti? Hoće li ostaviti ženu koja mu ne može roditi dijete?

-

Ne- riječi mu glasno odjeknuše hodnikom tako odgovarajući na moje misli.

Colton se okrenu gledajući u mene i tad se Tawny nasmija doljevajući ulje na vatru.

-

Napolje! - Dreknuo je glasno da sam poskočila jer bio je okrenut prema

meni.Bojala sam se da je to rekao meni, teško sam progutala...Oči mu pređoše preko mene prije nego se okrenuo njoj i pokazao joj na vrata.

-

Jebem ti, izlazi napolje!

-

Colty...

-

Nikad više nemoj da si me tako nazvala!- povikao je čeličnim glasom. - Niko

ne može tako da me zove! Misliš da si mi nešto specijalno?Misliš da možeš samo ušetati ovde i reći da si pet mjeseci trudna? Misliš da me je briga? Zašto mi govoriš tek sad, a? Jer je prekasno da ja bilo šta kažem u vezi toga.Misliš da si me uhvatila?

Slomljeni Da si uhvatila svoju zlatnu koku? - Počeo je da šeta ispred nje duboko dišući . - Ja nisam Willy jebeni Wonka, dušice. Idi i nađi sebi drugog taticu.

-

Ne vjeruješ mi ?

Colton se okrenu na peti mrtvo me pogledavši u oči.Velikim koracima prilazio je Tawny.- Prokleto si u pravu , ne vjerujem ti .Prestani sa sranjima i gubi mi se sa očiju.- Unio joj se u lice, očiju punih gnjeva stiskajući šake u pesnice.

-

Ali , ja te i dalje vo....-

-

Ti nemaš pravo da me voliš! - urliknuo je zabivši pesnicu u vrata kraj njene

glave.Tawny zajeca ali Coltona nije bilo briga.-

Ti nemaš pravo da me voliš-

ponovio je tiho. Bol u njegovim riječima parao mi je uši, očaj se kotrljao u valovima iz njegovog tijela. Prevukao je rukom preko lica bacivši pogled kroz prozor stišujući bjes u sebi. Kad je pogledao nazad u Tawny na licu i očima mješalo mu se toliko emocija , nisam znala za koju će se odlučiti, za koju će se držati.- Želim test utvrđivanja očinstva.

Slomljeni POGLAVLJE 19

Što sam ga duže čekala da se vrati postajala sam sve nervoznija.I sve više ljuta.

Bila sam nervozna jer sem onog što je plivao Colton nije vježbao ...a doktor mu je dao zelene svjetlo tek juče. Znala sam da će ga bjes gurnuti da trči brže , jače , duže ...ali koliko pritiska njegov mozak može podnjeti? Prošlo je sat vremena, koliko puno je previše?

Ljuta sam bila jer nakon svega što je rekao i dalje mi je stalo.Protresla sam glavom gledajući na plažu.Shvatala sam njegov bjes....Ali , mislila sam nakon svega što smo prošli da sam mu pokazala da nisam kao druge žene....da ga trebam, da nikad neću manipulisati s njim, da ga neću ostaviti. Očajnički sam htjela otići - izbjeći svađu i dalje povređivanje - ali nisam mogla.Više nego ikad morala sam da mu dokažem da neću pobjeći sad kad me najviše treba , iako će možda s nekom drugom dobiti dijete.

Mučnina se dizala, ovaj put nisam mogla da se oduprem.Otrčala sam u kupatilo povrativši nad wc šoljom. Trudila sam se da se smirim...samu sebe ohrabrim, utješim...tako mnogo stvari se dešavalo u kratkom vremenu....tijelo je odbijalo poslušnost, mozak se gasio...Ali ako je istina, šta onda? Šta onda s njim , šta je onda s nama i sa mnom kao ženom, ženom koja mu to ne može dati? I šta onda s njom?

Stomak mi se opet okrenu na samu pomisao nje...naslonila sam se čelom na hladne pločice , oči čvrsto zatvorivši odbacujuću slike malog dječaka sa tamnom razbarušenom kosom, zelenim očima i vragolastim osmjehom. Slike malog dječaka , dječaka kojeg mu ja nikad neću moći dati. Ali ona može.Ako je dijete njgovo....jebem mu kako ću da podnesem to? Da volim muškarca ali ne dijete jer ja nisam njegova majka - jer je Tawnyno - kakav bi osoba bila tad? Znala bih da ne bi mogla da mrzim to dijete jer ono nije biralo , ali u isto vrijeme , bilo bi podsjetnik da je došlo na svijet od neke druge žene , a ne od mene ...jer ja ne mogu da rodim.

To je dar.

Slomljeni Dar bezuvjete ljubavi i nevinosti.

Suze...nisam bila ni svjena da plačem dok ih nisam počela brisati sa obraza. Čula sam Baxterov lavež ...ustala sam polako idući u smjeru njegovog lajanja. Velika zvijer je dolazila sa plaže , legao je na terasu umoran od trčanja , igranja. Duboko sam udahnula pripremajući se za Coltonov dolazak nesigurna s kojom verzijom njega ću morati da se suočim.

Pojavio se koji sekund kasnije kose mokre od znoja, crvenih obraza teško dišući.

Zaustila sam da ga pitam kako je ali sam se predomislila u tren oka.Ovaj razgovor i njegov način moraće on da odredi.Podigao je pogled šokirano me gledajući.Stajao je rukama oslonjen na kukove i samo gledao u mene.

-

Koji kurac ti još uvjek radiš ovde?

Znači tako će biti. Mislila sam da sam se smirila, da je on istresao bjes trčanjem , ali očito smo oboje još uvjek bili bure baruta.Još uvjek smo oboje tvrdoglavo stajali iza svog mišljenja. Pitanje je bilo kako će podnjeti ono što imam da mu kažem.Hoće li me opet povrijediti? Hoće li me opet raskomadati po drugi put? Ili će shvatiti unatoč Tawnynoj bombi koju je bacila na nas , da naše vozanje tu ne prestaje? Da se možemo nositi s tim....

-

Ne možeš pobjeći Coltone , nema više bježanja.- Nadala sam se da će moje

riječi - riječi koje je on meni jednom rekao - da će doprijeti do njega.

Stao je u pola koraka ali i dalje je izbjegavao moj pogled.

-

Jebemu Ry, ne posjeduješ me . Ni ti mi ne možeš reći šta mogu a šta ne

mogu isto kao ni Tawny.- Riječi su mu šapat ali svaka se zabila u mene kao nož.

-

Bez pregovora, sjećaš se?- Upozorila sam ga. Stajao je tamo nepomično,

napeto....Ili ću da nastavim ili ću da stanem da se borim za nas.- U pravu si - lagano sam odmahnula glavom. - Ne posjedujem te.....niti to želim.Ali, kad je dvoje ljudi u vezi , ne možeš da povrijediš nekoga samo zato što si ti povrijeđen i onda da samo odeš. Postoje posljedice .....

-

Rekao sam ti Rylee ...- okrenuo se prema meni ali me i dalje nije gledao.

Slomljeni Glas , oh Bože, njegov glas bio je pun gađenja - podigao me je na noge. - Radiću ono što želim.I bilo bi ti najbolje da to zapamtiš.

-

Coltone..- To je bilo sve što sam rekla....osjećala sam se kao da me bacio od

zid ....život mu je izmicao iz ruku dok se trudio da vrati kontrolu nad njim. Nije shvatao....to nije samo njegov život više ...to je i moj život!!! On je muškarac kojeg volim, i mene je ovo ubijalo kao i njega,ali on to nije vidio, shvatao. Otvorila sam usta da mu kažem da nije sam u ovome , da i mene boli kao i njega...ali, jebi ga, bio je brži.

-

Kažeš da smo u vezi Rylee...Jesi li sigurna da to želiš jer ovo je upravo moj

život - zaurlao je.- Ovo je divni život Coltona jebenog Donovana.Za svaki uspon postoji pad....za svako dobro postoji loše.- Koraknuo je prema meni .Znala sam šta radi , pokušava da me isprovocira....Zabila sam nokte u dlanove podsjećajući se da moram da ga pustim da se izduva...da krivi sve oko sebe, da krivi svijet pa kad se smiri da shvati da ovo nije kraj njegovog svijeta....mada , kako mi se činilo da je ovo početak kraja mog svijeta.- Jesi li spremana za ovaku vožnju na mojoj stazi života?Sarkazam je je bio u svakoj njegovoj riječi dok je stajao na korak udaljen od mene.

Odmahnula sam glavom.

-

U redu- polako sam izgovorila , kupujući vrijeme da smislim šta ću sledeće

reći. - Šta je dobro a šta loše?

-

Dobro?- upitao me je šireći oči. - Dobro je da sam živ Rylee.Jebeno sam

živ!!!- zauralao je ponovo udarajući se pesnicom po grudima.

Trznula sam se od njegovog urlika, zamjenio je moju reakciju sa bolom...- Šta?

Mislila si da ću reći da si to ti?

Rekla sam sebi - nema plakanja- ali koga ja zavaravam? Zar sam stvarno mislila da ću ja biti njegova snaga? Njegova nada? Mogu se nadati,ali znajući ovog muškarca ...ne bi trebala biti iznenađena reakcijom...ali jesam.

-

Misliš da možeš samo ušetati ovde , igrati se sa mnom kuće, njegovati me , i

svi moji problemi - svi moji jebeni demoni - će nestati? Mislim da je Tawny tu teoriju već dokazala kao pogrešnu.-

Nasmijao se , hladno, mrtvo....šuplje. - Taj savršeni

Slomljeni svijet za koji misliš da postoji , jebeno sam siguran da ne postoji.Ne možeš napraviti limunadu od limuna koji je truo iznutra.

Nisam bila sigurna šta me je više bolilo....kiselina koja mi je punila stomak, njegove bjesne riječi ili ledena šaka koja je sve jače stezala moje srce.Šok koji je ostao nakon Tawnyne posjete postao je zemljotres nevjerice i bola ...misli su mi se kovitlale glavom svaki put su naišle na zid...

Stomak mi potonu ....tražila sam nešto - trebala sam nešto za šta mogu da se uhavtim ,nešto da mi da nade.Trebala sam vazduha.Nisam mogla disati.Moram otići od svega ovoga.Koraknula sam unazad, bjeg mi je bio potreban, borila sam se da ne povratim odmah tu. Udarila sam od ležaljku čvrsto je uhvativši drhtavim prstima pokušavajući povratit ravnotežu.

-

Ne možeš bježati Rylee, mi smo u vezi.Zar to nisu tvoje riječi?- Podrugljiv gas

bio mi je probijao uši i nešto u načinu kako ih je izgovorio natjeralo me je da puknem.

Okrenula sam se. - Ne bježim Coltone!!! Povrijeđena sam! Jebeno se raspadam jer ne znam šta da kažem ili kako da ti odgovorim!- zavrištala sam. - Jebeno sam ljuta na tebe jer , prokletstvo, u pravu si ! Dala bi sve za bebu.SVE! Ali ne mogu i sama pomisao da ti neko drugi može pružiti jedinu stvar koju ja ne mogu trga me na komadiće.

Podigla sam ruke do glave pokušavajući zaustaviti suze i da pokušam da shvatim šta želim da mu kažem. Sklonila sam ruke pogledavši ga u oči.

-

Ali znaš šta Coltone? Čak i kad bi mogla , nikad ne bih pokušala da

manipulišem tobom da dobijem tvoje dijete.Ja nisam jebena Tawny, i ja nisam neki jadni izgovor za tvoj život s tvojom majkom.- Gledala sam ga suznim očima.Otvori je usta da nešto kaže ali sam podigla ruku zaustavljajući ga.- Ne Coltone, ne bježim i ne ostavljam te ali ne znam šta da radim .Nemam jebenog pojma ! Da ostanem ovde i pustim te da me trgaš na još sitnije komade? Umirem u sebi Coltone, zar ne vidiš to? - Obrisala sam suze gledajući ga.Trebala mi je neka reakcija od njega . - Ili da samo odem? Da nam dam par dana da se ovo sranje smiri i da nam glave postanu

Slomljeni bistrije? Shvatićeš da ja nisam kao tvoje ostale žene koje si imao a koje su te samo iskorištavale.

Zakoračila sam prema njemu, muškarcu kojeg volim poželjevši da mogu učiniti nešto da mu umanjim bol , ali znala sam da ne mogu.Došao je i on do tačke pucanja isto kao i ja - suočeni sa mogućnošću da je dijete njegovo - muškarac koji je pretrpio i više nego što je moguće ....bol je bila njegova...bila je moja. Gledala sam kako mu mišići vilice igraju , suzbijao je bjes , suzbijao je emocije....Ako je moje srce u komadima...nisam mogla ni da zamislim kakvo je njegovo. Jedino što sam mogla je da nam pružim malo prostora, da se smirimo , shvatimo jedno drugo pa da opet mi možemo biti mi.Da se ponovo nađemo.

Prišla sam mu još jedan korak i napokon me je pogledao . Možda što smo se jako dobro znali, poznavali dušu jedno drugoga...koliko god se trudio sakriti emocije lako sam ih čitala. Strah, bjes, zbunjenost, briga ,sram , nesigurnost . Istina je bila u očima - kao što sam i znala da će biti - gurao me od sebe, izazivajući me da odem i tako mu dokažem da sam kao i ostale žene u njegovom životu.Zakoračio je i on jedan korak prema meni.Stajali smo jedno ispred drugom ne dodirujući se. Bojala sam se ako ga dodirnem , oboje ćemo se slomiti a upravo sad bilo je potrebno da budemo jaki.A to moram biti ja.

-

Pogledaj me Coltone- rekla sam mu .- To sam ja , ona koja te vozi , ona

koja će se boriti do smrti za tebe, ona koja će uraditi sve - ali baš sve - da ta bol u tvojim očima i tvojoj duši nestane...koja bi učinila da Tawnyna optužba nestane , ali to ne mogu.Ne mogu ti biti ništa sve dok me ne prestaneš gurati od sebe.- Primakla sam mu se još bliže. - Sve što želim je da ti pomognem.Mogu podnjeti da se ponašaš kao šupak,mogu podnjeti da svoja sranja istresaš na meni ...ali to neće popraviti stvari.Tawny i beba neće tako nestati .- Suze mi prigušiše glas.- Ja jednostavno ne znam šta da radim.

-

Rylee....- Glas mu je bio pun očaja. - Glava mi je poprilično sjebana sada.-

Kimnula sam glavom .Colton je zatvorio oči duboko uzdahnuvši.- Vidi...ja ...ja ...potrebno mi je neko vrijeme da sve posložim .....ne guram te od sebe ....samo ...

Slomljeni Zagrizla sam usnu nesigurna da li da budem ljuta što mi ovo govori ili da odahnem od olakšanja tako da sam samo kimnula glavom, opet. Posegnuo je da me dotakne ali ja sam se izmakla, jer ako me dotakne bojala sam se da neću moći otići.

-

U redu- odgovorila sam mu šapatom. - Razgovaraćemo za par dana.

Nisam ga mogla gledati , oboje smo bili povrijeđeni , pa sam se samo okrenula i pošla prema kući.

-

Rylee...- ponovo mi je izgovorio ime i ja sam stala.Znala sam da se osjeća

kao i ja , htio bi i da odem i da ostanem pa sam samo stajala tako okrenuta mu leđima i još jednom kimnula glavom.

-

Znam .

Znam da mu je žao - što me je povrijedio, što me voli , što prolazim kroz sve ovo ...žao mu je zbog Tawny, zbog nesigurnosti ...tako je mnogo stvari za koje znam da mu je žao....ali najviše mu je žao što me pušta da odem jer ne može naći snage da me pita da ostanem.

Slomljeni POGLAVLJE 20

-

Tako sam ponosna na tebe, druže.- Pogledala sam u Zanderove oči boreći

se sa suzama. Htjela sma da mi u očima vidi koliko ga volim i koliko sam ponosna na njega zbog ovog što je upravo uradio - dao je tužiocu sve što je potrebno da se optuži čovjek koji je nestao poput vjetra.Sjeo je za stol pun odraslih, zastaršujućih ,muškaraca - i glasom koji je od skora našao ispričao kako je tata ubio mamu- kako ju je napao s leđa, ubadao je nebrojeno puta i onda čekao da izdahne dok je on cijelo vrijeme bio sakriven iza kauča ....a trebao je biti u krevetu.

E to je jedno hrabro dijete. Čvrsto sam ga zagrlila, zagrljaj je trebao više meni nego njemu ...kad bi samo mogla da mu ova ružna sjećanja izbrišem iz glave.

-

Kad si postao tako hrabar?- upitala sam ga.

Nisam očekivala odgovor, ali kad mi je odgovorio ostala sam bez riječi.

-

Superheroji su mi pomogli- odgovorio mi je uz sleganje ramena. Pogledala

sam u oči ovog malog dječaka kojeg sam voljela svim srcem , i nisam mogla a da ne vidim po neki djelić odraslog muškarca koji je isto gospodario mojim srcem. Srce mi je pucalo zbog obojice, znala sam da bi Colton želio ...volio znati šta je Zander danas učinio.Ali ne mogu mu reći.Prošla su četiri dana od kad sam otišla iz njegove kuće.Četiri dana bez ikakvog glasa.Četiri dana za njega , za nas da riješimo sranja. Četiri jebena dana potpunog haosa u mojoj glavi ......kuća, osjećaji, novinarska nagađanja oko bebe , nedostajanje Coltona....bilo je tu više haosa u glavi....

Poslala sam Zandera da svog plišanog psa ostavi u svoju sobu i rekla mu da se ide igrati sa ostalim dječacima.Idi budi dijete, igraj se, smij,i zaboravi demone koji te progone ...

Uživala sam u poznatom zvuku kuće i dječaka, osjećaji su mi bili kao na ringišpilu...jedan za drugim su se smjenjivali.Nedostajao mi je Colton. Proveli smo zajedno mjesec dana , naviknula sam se na njega , na njegov osmjeh , njegov glas.

Boljelo me to što me nije nazvao ali nisam to ni očekivala. Osim poruke koju mi je poslao da se uvjeri da sam sigurno stigla kući i pjesme I am human , ni glasa od

Slomljeni njega. Znam da ima dosta toga na pameti, dosta toga da riješi ali dragi Bože tako sam željela da budem kraj njega , da mu pomognem da shvati šta i kako treba, ali ovo nije bilo moja dilema , nije bio moj problem za rješavanje. Jednostavno...ovo je on morao da shvati, riješi ...odluči.

Ni sama ne znam koliko sam puta uzela telefon da ga nazovem , samo da mu glas čujem, da ga pitam kako je , da samo kažem zdravo , ali nisam mogla....Bolje od bilo koga drugog sam znala da sve dok me Colton ne pusti natrag u svoj život , telefonski poziv neće tu ništa pomoći.

Završavala sam tortu za Zandera kad mi je telefon zazvonio.Pogledala sam na ekran i stisnula ignor. Nepoznati broj , vjerovatno jedan od novinara koji je htio od mene čuti Tawnynu priču. Ona je rekla novinarima da sam ja ona druga koja ih je rastavila, da je ona jadna trudnica i da je on ljubav njenog života...Colton.Jedino dobro u svemu tome je što novinari još nisu saznali gdje se kuća nalazi, ali neće proći dugo vremena dok ne saznaju i do tad ja moram shvatiiti šta ću onda da uradim...?

Iz nekog razloga priča koju je Tawny plasirala tjerala me u smjeh, nisam vjerovala onome što piše da su ona i Colton obnovili svoju vezu.Jebote ja sam bila u njegovoj kući, ja znam koliko je prezire i nju i sve ono što predstavlja.Nisam zato bila tužna.

Jednostavno....on mi je nedostajao. Sve njegovo mi je nedostajalo.

Ali, ono što je bilo zanimljivo - nisam bila zabrinuta da će naći neku drugu.Tu fazu smo prošli i iskreno ....uvodeći novu ženu u svoj život - tako bi samo još više zakomplikovao stvari.Ne, nisam brinula za to , brinula sam da me neće pustiti nazad u svoj život. Glasovi me prekinuše u mislima.Uhvatila sam Connora da govori. Šupak je ponovo ovdje.

-

Uvjek možemo baciti jaja na njega.- To je došlo od Shanea.

O čemu dođavola oni pričaju?

-

Hej, dečki?- pozvala sam ih idući prema dnevnoj sobi. - Ko je ovde opet ?

Shane nagnu glavu prema prozoru.- Onaj čovjek.Misli da je neprimjetan.

-

Kao da ga ne možemo vidjeti- Connor dobaci . - Kao da ne znamo da je

Slomljeni fotograf. Kamera ga na veliko odaje.

Iste sekunde sam povukla zavjseu gledajući na ulicu.Prije nego sam vidjlela auto, znala sam šta ću vidjeti.Plavi sedan bio je parkiran par kuća dalje djelčimično sakriven iza drugog auta. Jebote , potpuno sam zaboravila na to!Bar je bio sam , očito je htio sve slike i snimke za sebe. Ali , ako je on našao kuću i drugi će vrlo brzo da me nađu.Jebi ga! Znala sam da ovaj mir neće potrajati.

-

Hajde dečki. Vrijeme je za...

-

Baš je dobro što ćeš postati poznata osoba! - To je rekao Connor dok je išao

hodnikom.

Zaustila sam da ga ispravim ali Shane me je prestigao.-

Ne neće

glupane.Coplton je onaj koji je poznat.Zar stvarno ništa ne znaš?

-

Hej ! Počistite ovo!- poviklala sam za njima.

****

-

Hvala što si me pokupila.

-

Nije mi bio problem- odvrati Haddie stisnuvši gas kad se upalilo zeleno

svijetlo.- Bilo je pomalo zabavno zezati se sa fotografom, mada mislim da ni jedan nije povjerovao kad sam im rekla da se kriješ u kući.

Zaječala sam. Bilo mi je potrebno neko vrijeme da se naviknem na njih , ali sad sam strahovala da će ih umjesto jednog biti puno dvorište.

-

Usudim li se pitati uopšte ?

Haddie me pogleda sa đavolskim sjajom u očima. - Ne, jer nećemo misliti o tome...ili o Coltonu ...ili o meni ....nećemo misliti o ničemu što je važno.

-

Nećemo?- pogledala sam u nju sa osmjehom na usnama.

-

Ne- odvrati ona. - Naći ćemo neko mračno mjesto i utopiti našu tugu a onda

ćemo naći neki dobar komad mesa s kojim ćemo plesati dok ne zaboravimo na sva sranja.

Slomljeni Nasmijala sam se zajedno s njom. Ideja joj je bila odlična. Trebao mi je trenutak za sebe, za zaborav ...da sva sranja ostavim sa strane.- Šta se dešava s tobom?

Koju tugu ti treba da utopiš? - U proteklih nekoliko sedmica bila sam toliko zauzeta sranjima da nisam znala šta joj se trenutno događa u životu.Ranije sam znala šta bi je mučilo i bez pitanja...ranije je nikad nisam trebala pitati .

Haddie slegnu ramenima .- Samo neka sranja sa Lexy.

Krenula sam da pitam šta se događa sa sastrom, znala sam da su njih dvije bliske ali bila je brža.

-

Nećemo pričati o ničemu bitnom , sjećaš se?

-

U redu ! - odgovorila sam joj pojačavajući muziku u glas počinjući pjevati.

****

Spustila sam čašu sa treskom na šank, usne su mi bile pomalo utrnule. Ne, bile su jako utrnule. Gledala sam Haddie kako namiguje muškarcu preko puta pa se okreće meni sa zlim osmjehom na licu.

-

Pomalo izgleda kao Stone- reče mi uz slijeganje ramena. Sva sreće da sam

progutala piće inače bi ga ispljuvala po šanku.

Nisam znala šta je toliko smješno, jer u stvarnosti nije bilo ni malo smješno, ali glava mi je počela da povezuje male tačkice. Stone - zbog njega sam pomislila na šampiona a šampion me podsjećao na Coltona a na pomisao Coltona ....to mi je samo jačalo želju za njim....

-

Uh -uh -uh - dođe iz Haddinih usana shavtivši o čemu razmišljam. - Još jedna

runda.-

reče konobaru. - Ne misli o njemu , Obećala si mi Ry.Bez dečki, bez

tuge.Nikakvi kurčevi ne dolaze u obzir za razmišljanje ili pričanje.

-

U pravu si.- odgovorila sam joj uz smjeh nadajući se da ću je uvjeriti tako iako

ni sama sebi nisam baš uvjerljivo zvučala.- Bez kurčeva u razgovoru.- Konobarica spusti novu turu pića ispred nas. - Hvala ti.- promrmljala sam . Koncentrisala sam se na led u čaši...sve samo da ne mislim na Coltona ....šta radi sad...o čemu

Slomljeni razmišlja....Uh, baš sam jadna.... - Ispričala sam mu priču o Stoneu neki dan.Začudila sam se da me je Haddie upošte čula kako tiho sam to izgovorila, ali čula me je jer je lupila dlanom od šank.

-

Znala sam da nećeš moći izdržati! - povikala je privlačeći pažnju na nas. -

Znala sam ma koliko popila na kraju ćeš završiti s pričom o njemu.

-

Žao mi je- odgovorila sam .- Stvarno mi je žao.- Vratila sam pogled na čašu ,

bilo mi je krivo što sam je iznevjerila.

-

Hej- zovnu me - ne mogu ni zamisliti .....žao mi je .....samo sam pokušavala

da te spasim tog dominantonog kurca i da te natjeram da prihvatiš kurvu u sebi.Upitno sam podigla obrve na njenu izjavu odmahujući glavom.

-

Kurva u mene- naslonila sam glavu na njeno rame.

-

Paaaa, jesi li razgovarala s njim?

-

Mislila sam da ne pričamo o dominantnim kurčevima i muškarcima po imenu

Colton ili Stone.

-

Pa, o tvom je teško ne pričati kad izgleda tako jebeno sexy i s tim zelenim

očima , sranje njega bi izbacila iz kreveta samo da bi ga mogla pojebati na podu.

Počela sam se smijati , ali stvarno smijati ,sve dok se smjeh nije pretvorio u jecaj.Suze mi napuniše oči usne mi zadrhtaše...Za sve je kriv alkohol - alkohol je kriv što sam odjednom tužna i što mi nedostaje ...nedostaje mi do ludila. Saberi se Thomasova! Prošla je samo jedna jebena sedmica . Stisni zube! Ali nije bilo bitno da li je u pitanju jedan dan ili deset.....nedostajao mi je do ludila.

-

Napokon si popustila- čula sam Haddie .Zagrlila me je oko ramena privlačeći

me sebi.

-

Ušuti !- odbrusila sam joj.

Sjedila sam u baru u petak naveče sa svojom najboljom prijateljicom i umjesto da se super provodimo ja plačem za Coltonom. Da li u redu? Je li uradio test očinstva?

Hoće li me nazvati? Zašto me već nije nazvao? Misli li na mene kao ja na njega?

-

E pa , mislim da ću povesti priču o tome jer očito je da je Colton između nas

iako smo nas dvije same ovde. I ma koliko bi ta ideja njega oduševila...

Slomljeni Napokon sam se nasmijala . - Uh, mrzim ovo.

-

Zašto ga onda ne nazoveš?

E to je bilo pitanje od milion dolara.

-

Čitava ova situacija sa Tawny ga je sjebala. Izvalače se sranja iz njegove

prošklosti i ma koliko ja htjela biti s njim - nazvati ga - neću prva. Nazvala sam Becksa da vidi kako je.- Slegnula sam ramenima . - Rekao je da ga je provjerio i da je Colton i dalje u sjebanom stanju.Želim da popričam sa njim, ali isto tako moram da mu dam prostora koji je tražio .Nazvaće me kad sredi svoja sranja.

-

Hmmm, pitam se gdje sam već čula tu čuvenu rečenicu.

-

Mislim da ju je rekla jedna jako pametna i mudra žena .

-

Veoma pametna , zaista- Haddie se nasmija kucnuvši svojom čašom od moju.

- I kako sam ja ta žena , mogu li ti dati još jedan savjet?-

Savjet od Haddie - san?

-

Da, od Haddie- san , sviđa mi se naziv.- Gucnula je piće nasmješivši se tipu

preko puta. – Jednom sam te upitala jesi li sigurna da je Colton vrijedan svega ovoga ....i sad

kad si provela neko vrijeme s njim , misliš li još uvjek tako ? Vidiš li

budućnost s njim?

-

Volim ga Hadd.- Odgovor je skliznuo iz usta u tren oka.Nije bilo okljevanja,

sumlje....potpuno sigurno izašla je istina.

Gledala me koju sekundu procjenjujući moju reakciju , pokušavajući da shvati , da vidi cijelu sliku pomalo iznenađena mojim odgovorom.

-

Da li ga voliš jer je on prvi muškarac nakon Maxa ili zato što je on ono što si ti

izabrala? Ne zato što želiš da ga popraviš , jer obe znamo da si slaba na slomljene duše , već zato što izabrala njega zbog njega ?

Nisam joj odgovorila, ne zato što nisam znala odgovor već zato što mi grlo nije dozvoljavalo da ispustim ni jedan glas. Mogla je da vidi odgovor u mojim očima, znala je kakva sam osoba.

-

Šta ako je beba njegova?

Slomljeni Povratila sam glas...jedva. -

Uhhh.....

stvarno

postavljaš teška

pitanja

večeras.Mislila sam da večeras treba da mislimo o ničemu . Ima li tu negdje Haddie san ?

Postavila sam sam sebi to pitanje hiljadu puta , ali čuvši ih na glas ...dobijala su na težini, bila su surovo realna. Jer ponekad ljubav nije dovoljna da popravi stvari, da uništi demone...

-

Stiže Haddie -san - odgovorila mi je gurajući piće pred mene.- Ali ovo je

važno , jer moja najbolja prijateljica je povrijeđena , prema tome uzmi piće i odgovori mi na pitanje.

Uzela sam gutljaj pića. - Nije problem da li je beba njegova ili ne...njegova reakcija je ono što me plaši .- I po prvi put sam priznala ono što me stvarno plaši.Šta ako je on otac bebe i ne bude to mogao podnjeti? Kako da volim muškarca koji ne voli svoje dijete , bez obzira ko mu je majka? Napisaće joj ček i praviti se da dijete ne postoji? Šta ako izabre tako ? Kako da spavam kraj muškarca koji piše ček svom rođenom djetetu i onda se dignem iz kreveta i odem da radim u kuću punu djece koje su ostavili roditelji? Kakva bi to osoba ja bila?

Eto ga.Moj naveći stah je izašao na svjetlo dana...volim muškarca koji bi bio u stanju odšetati od svog djeteta....moraću otići od muškarca kojeg volim jer on ne može da se suoći sa svojim demonima i koji ne može da shvati da on može biti otac tom djetetu ...

Biti u vezi je jedno, ali ono što si ti - ono što te čini kao osobom , tvoja uvjerenja i tvoj moral .....o tome nema pregovaranja.

Uzdahnula sam odmahnuvši glavom. - Šta onda Haddie? Šta ako je to ono što on izabere?

-

Pa ...- stegnula me je za ruku. - Još uvjek nije ništa sigurno tako da ne vrijedi

o tome razmišljati unapred. Ipak , moraš i da razumiješ njegove nedoumice...bio je šokiran, uzrujan, ljut kad mu je bacila tu bombu u lice .....ali Colton je dobra osoba.Pogledaj samo kako je dobar sa tvojim dječacima.

Slomljeni -

Znam ja to sve ...ali Haddie nisi bila ondje , nisi vidjela njegovu reakciju kad

je ...

-

Znaš šta ja kažem?- prekinula me je podigavši dvije čaše tekile.Pogledala

sam je nesigurna zašto prekida razgovor zdravicom ali ipak sam uzela čašu u ruke. Ja kažem , nikad ne gledaj muškarca koji je dolje ako ti nije između nogu.

Zamalo se nisam zadavila tekilom.Trebala bi se do sad navići na nju ali još uvjek me iznenađuje svojim

postupcima i riječima. Tek kad sam se prestala smijati

pogledala sam je .

-

Jedna za sreću...

-

I jedna za hrabrost- dopunila me je dok smo naginjale tekilu niz grlo.

Prijala mi je toplina tekile koja mi je klizila niz grlo...prijala mi je moja najbolja prijateljica. Pogledala sam je krajičkom oka.

-

Znači da ga gledam samo ako mi je između nogu , ha?Jel to neki porodični

moto? Onaj što se prenosi sa generacije na generaciju?

-

Da- odgovorila mi je boreći se sa smjehom. - I nikad ne prekidaj muškarca

koji te jebe.

-

Haddie - nasmijala sam se. - Stvarno?

-

Mogu ovako cijelu noć sestro! - kucnula je čašom od moju . - Evo još jedan

moto - kad je tvoja prijateljica tužna tvoja dužnost je da se okane sranja , napije se i ode da pleše cijelu noć.

-

E pa - odgovorila sam polako silazeći sa stolice.Jebote , sve se okretalo oko

mene! - Mislim da je to jebeno savršena ideja!

Haddie je pozvala taxi dok smo nespretno hodale prema izlazu. Nagovorila sam sebe da je ne tjeram da me vozi do Coltonove kuće jer upravo sada stvarno mi je trebao - i u najboljem izdanju , najgorem izdanju - bilo kako ..trebao mi je.

-

Hajde, možemo da idemo.Tri sata u baru je sasvim dovoljno.- Stavila mi je ruku oko struka

pomažući mi da se ne sapletem.

Izašle smo iz bara pravo u kamere i sjevajuće bliceve.

Slomljeni -

Kako se osjećete sad kao ona koja je uništila jedan dom?

-

Zar niste imali ni malo milosti kad ste se umješali između Tawny i Coltona?

-

Zar nije cinično za vas da ste pokušali natjerati Coltona da napusti svoje dijete

kad je to ono što vi radite vezano za napuštenu djecu?

Jedno za drugim pitanja su se nizala... Bila sam u zamci dok je Haddie pokušavala da me izvede iz gužve mikrofona kamera i bliceva.

Izgleda da su me novinari našli.

Slomljeni POGLAVLJE 21

- Zajebavaš me , zar ne ?- Borio sam se sa željom da nešto razbijem. Čeznuo sam da uništim nešto, čeznuo sam za zvukom lomljenja. Za zvukom uništenja mog jebenog života.

Odgurnuo sam iz misli slike prošlih par dana...vađenje krvi , dnk analize i utvrđivanje očinstva. Jebena Tawny sa svojim usranim krokodilskim suzama i lažima koje su oni vukovi napolju sa uživanjem gutali. Družio sam se sa Jackom i Jimom , gledajući na svoj život kroz dno čaše kad mi je to postalo malo počeo sam piti iz boce.

A tu je Rylee.

Jebem ti sve, Rylee!

Bilo ju je svugdje. Plahte su mirisale na nju, gumica za kosu na lavabou, limenka dit cole u frižideru, njen kindl na noćnom ormariću ...njena kosa na mojoj majici. Dokazi njenog postojanja bili su posvuda. Dokaz da nešto tako dobro - tako čisto - ustvari i može željeti nekog poput mene - mene sjebanog sa velikim S. Želio sam , trebao sam , mrzio sam to što sam je trebao tako jebeno mnogo , ali nisam to mogao uraditi.Nisam je mogao uvući u ovu svoju jebenu oluju života i u sva sranja oko mene...nisam želio da se nosi sjebanim stvarima oko mene, sve dok i sam ne shvatim neke stvari....dok ih ne riješim....dok ne povratim kontrolu nad emocijama koje su sad vladale svim mojim postupcima. Sve dok ne dobijem negativan nalaz očinstva.

Mama je jebeno bila u pravu. Jebeno je bila u pravu a znala me je samo jebenih osam godina od mojih trideset i dvije... Mene se ne može voljeti. Ako me neko voli - ako nekog pustim u sebe - moji demoni će ga otjerati , napraviće sebi put kroz moje pukotine i uništiće sve oko mene.

- Coltone, jesi tu?

Trgnuo sam se iz misli - onih istih prokletih koje su mojom glavom udarale kao prokleti čekić šireće sranja svud okolo.

- Da.- odgovorio sam svom publicisti.- Ovde sam Chase.

Odmakao sam stolić ispred sebe dok mi je pred očima bila Rylee koja je izlazila iz bara ...njene šokirane oči, otvorene usne - gledajući oluju oko sebe......slike su mi bile urezane u mozak. I to me je jebeno ubijalo! Trgalo me na komade da moja sranja - to što je sa mnom da je to stavilo strah u njene oči , užas na lice....Sve što sam želio je da budem jedno s

Slomljeni njom, da je moja ruka oko nje....ali ne mogu to jer.....jer nemam riječi kojim bi ovo mogao popraviti, ne znam šta učiniti pa da ovo nestane, a moram je zaštititi.

- To je jebeno sanje i ti to znaš! Čuo sam pubilcistkinju kako je uzdahnula .Znala je da sam popizdio, isto kao što je znala da bez obzira šta mi kaže neću biti sretan osim ako mi ne kaže da je našla to kopile koje uznemirava Rylee i da mi slobodu da ga uništim.

- Coltone, u vezi Tawnynih optužbi , najbolje bi bilo da ne uradiš ništa.Ako nešto uradiš tvoj imidž.....

- Jebe mi se za imidžom !

- Oh , vjeruj mi to znam - uzdahnula je , opet. - Ali ako reaguješ novinari te tek onda neće pustiti na miru, čekaće da nešto zajebeš ili sjebeš... Što znači , što su duže oko Rylee....

Jebem mu sve u pravu je. Ali , sranje, šta ne bih dao da mogu izaći pred kapiju i podjeliti s njima svoje mišljenje.

- Za koji dan Chase- odgovorio sam joj.

- Znam, znam.

Bacio sam telefon na kauč i prevukao rukama preko lica.Naslonio sam se na kauč i zatvorio oči.Šta dođavola da radim? I od kad je mene briga šta drugi kažu? Šta mi se dođavola dogodilo? Iz stanja da me zaboli kurac za sve došao sam do stanja da mi Rylee nedostaje ...kao i dječaci.

Lanci i sranja . Jebi ga !!!!

Glas se zahvali mojoj domaćici Grace vrativši me iz zemlje duga i jednoroga.... ta sranja su za pičkice i šupke. Ta sranja nisu za mene , samo je još jedan dodatni otrov u mojoj glavi. Pričekao sam sekundu.Znao sam da je tamo, da me gleda pokušavajući da shvati u kakvom sam raspoloženju, gdje su mi misli, ali ništa nije govorio. Otvorio sam jedno oko, stajao je naslonjen na dovratak ruku prekrštenih preko grudi i očiju punih brige.

- Hoćeš li tu samo stajati i gledati me ili ćeš ući i licem u lice me osuditi ?

Gledao me još koji sekund i kunem se Bogom mrzio sam taj osjećaj, mrzio sam što je i on još jedna osoba na mojoj podugačkoj listi onih koje sam iznevjerio.

Slomljeni - Nema osude ,sine.- odgovorio je dok je sjedao preko puta mene. Nisam se mogao natjerati da ga pogledam u oči i hvala Bogu na Grace inače bi ovo mjesto bilo pravi svinjac.

Znao je koliko me je ova situacija sa jebenom Tawny sjebala.Udahnuo sam duboko poželivši da mi je pivo pri ruci. Zabava bi mogla početi, zar ne?

- Slobodno reci tata jer siguran sam da nisi došao samo da mi kažeš zdravo.Sjedio je ništa ne govoreći još koji minut........nisam više to mogao podnijeti, napokon sam ga pogledao.Sreo mi je pogled, sive oči su mu bile pune neizgovorenih riječi.

- Pa, iskreno mogu reći da sam sam svratio da vidim kako si i kako se nosiš sa svim ovim - rukom je prošao kroz vazduh - ali prilično mi je jasno kako si s obzirom na to usrano raspoloženje.- Nasloni se na kauč podigavši noge na stolić ne skrećući pogled s moga.

Sranje, upravo se raskomotio ....

- Sine hoćeš li pričati ili ćemo samo sjediti i gledati jedan u drugoga cijelu noć? Jer , ja imam svo vrijeme ovog svijeta.- S tom rečenicom bacio je pogled na sat pa opet u mene.

Jebi ga! Nisam želio pričati o ovom sranju. Ne želim pričati o bebama i kopačicama zlata ...malim dječacima koji su mi nedostajali i o ženi na koju sam mislio dvadeset četiri satra dnevno.

- Jebi ga , ne znam.

- Moraćeš mi dati nešto više od toga Coltone.

- Kao šta ? Da sam zajebao stvar? - dreknuo sam tražeći njegovu reakciju. Bio je dobar osjećaj gurati nekog drugog .....malo za promjenu. Svi drugi su se oko mene ponašali kao da sam djete , bojeći se da će mi narav prsnuti...tako da bio je ovo dobar osjećaj iako ću se kasnije osjećati kao govno što sam bio takav prema tati.

- Želiš li da ti kažem da sam jebao Tawny i sad dobijam ono što sam zaslužio jer sam je ostavio kao staru krpu i sad mi se ona osvećuje govoreći da je trudna i da je dijete moje? Želiš da ti kažem da ne želim dijete - da nikad neću imati dijete - ni sa njom niti bilo kojom drugom? Nikad. Jer odbijam da dopustim nekome da to dijete koristi kao igračku da bi nešto dobila od mene. Kako jebem mu sve, mogu ja da budem otac nekom djetetu kad sam sjeban isto kao što sam bio sjeban kad si me ti našao?

Skočio sam sa kauča.Prelazio sam sobom osjećajući se kao u kavezu.Išlo mi je na živce što nije zagrizao na moje riječi - nije mi uzvratio i tako mi dao priliku za svađu za kojom sam žudio.Samo je sjedio i gledao me sa prihvatanjem i razumjevanjem.Mirom. Htio sam da mi

Slomljeni kaže da me mrzi, da sam ga razočarao, da sam zaslužio sve što mi se događa...tako bi mi bilo jebeno lakše , lakše bi u to povjeraovao, toga bi se lakše držao nego ovog potpuno suprotnog.

- Šta Rylee misli o svemu ovome?

U pola koraka sam stao okrenuvši se prema njemu. Šta?Ovo nisam očekivao da me pita.- Kako to misliš?

- Fino, pitam te šta Rylee misli o svemu ovome?- naslonio se laktovima na koljena ne mičući pogled sa mene.

- Jebi ga ako znam.- promrmljao sam i moj tata na to samo odmahnu glavom .Uh Bože mrzio sam objašnjavati sam sebe.Ali ovo je moj tata. Moj superheroj.- Bila je ovde kad je Tawny ispustila bombu o djetetu.Posvađali smo se jer sam se istresao na nju , ponašao sam se prema njoj kao šupak. Srao sam o djetetu koje ne želim a ona ga ne može ni imati .odgovorio sam mu. - Dogovorili smo se da se razdvojimo na par dana i ohladimo glave, da riješimo svoja sranja.

- I od tad nisi pričao s njom?

- Šta je ovo tata? Dvadeset jebenih pitanja? Jel ti izgledam kao da sam ohladio glavu i sredio sranja?- Jedan korak napravim napred a onda dvadeset jebenih koraka unazad.

- Jel Tawny i dalje trudna? Jesu li stigli rezultati testa? Da i jedno veliko jebeno NE ......Zato ne , nisam je nazvao .Izgleda da ima još stvari za koja me osuđuješ.- Samo me je gledao.

- Misliš da to radim? Da te usuđujem? Meni se čini da ti i sam radiš to jako dobro sine.

Pitaću te nešto, nešto što bi ti sam sebe trebao upitati - zašto još uvijek nisi izvukao tu svoju glavu iz guzice i nazavao je ?

Glasno sam izdahnuo. Jebemu !!!! - Ne želim o tome pričati tata.- Samo idi, mislio sam , pusti me da iskapim bocu Jacka dok vrijeme otkucava ...dok doktori ne odluče jesam li sjebao život još ne rođenom djetetu. Jer, ako je dijete moje, jebi ga, od početka je prokleto a to je nešto što ne mogu imati na svojoj savjesti.

- E pa ja želim o tome razgovarati Coltone i zato privuci stolicu na ovoj svojoj zabavi jer ja ne idem odavde dok ne završimo razgovor. Jasno?

Slomljeni Ostao sam otovrenih usta, njegov ton me je vratio petnaest godina unazad na moju noć u zatvoru zbog trkanja. Jebi ga , možda sam imao dlakava prsa , kuće i sva ostala sranja ali još uvjek je mogao da učini da se osjećam kao tinejdžer.

Bjes je kolao mojim venama.Nije mi bio potreban psihijatar upravo sad, trebalo mi je da test bude negativan...trebala mi je Rylee obmotana oko mene ...trebalo mi je da se izgubim u njoj.

- Pa- progovori tata - stvarno ćeš je pustiti bez borbe? Pustićeš je da ode iz tvog života zbog Tawny?

- Ne ide ona nikuda !- dreknuo sam na njega .Kao je samo mogao pomisliti na tako nešto? Neće ona nikud, zar ne?

Samo je podigao obrvu na mene.

- Tačno tako!- Oči mi se sudariše s njegovim. - Zato prestani se ponašati prema njoj kao da jeste otišla.Ona nije tvoja mati.

Kako sam želio zavrištati na njega da jebeno znam da nije kao moja mati,da je ne stavlja čak ni u istu rečenicu s njom....ali umjesto toga igrao sam se mrvicama na kauču smišljajući odgovor za koji sam mislio da želi da čuje .Za koji sam sebe mogao ubjeditit da je istina.

- Ona ne zaslužuje ovo ......ovo sranje oko mene.Moja prošlost .....i sad moja moguća jebena budućnost.

Samo je hmm izašlo iz njegovog grla, i mrzio sam što ne mogu shvatiti o čemu razmišlja.

- Zar nije to na njoj da odluči Coltone? Mislim , ti odlučuješ umjesto nje.....zar ne bi trebalo i ona nešto da kaže?

Htio sam mu reći da začepi, da me ne podsjeća šta ona zaslužuje jer ja to već jebeno znam.Ja to već znam!!!! Znam to jer joj ja to ne mogu dati !!! Mislio sam da mogu ......mislio sam da ću biti u stanju ali sad sa svim ovim sranjem znao sam da ne mogu. Ne mogu da očisitm svoju dušu za to .....nikad neću ni moći.

- Ti mi govoriš da te neće ostaviti kad stvari postanu teške , ali sine, tvoja djela mi govore potpuno suprotno.Nisi je vidio kako se borila za tebe svaki onaj dan dok si ležao u bolnici.Svaki prokleti dan.Ni jednom te nije napustila.Zato sam uvjeren da sve ove sumnje i dileme koje imaš nemaju nikakve veze s njom.

Svaki dio mene je odbijao njegove riječi.Da ih je izgovorio neko drugi, bilo ko, napao bih bez razmišljanja, ali poštovanje me je držalo na uzici...riječi su mu pogađale pravo u metu.

Slomljeni - Ovo ima veze s tobom.- tiha sigurnost u glasu udarila me je poput pljske u lice. Bacio je mamac i ja sam zagrizao.

Nisam ovo želio kao što nisam želio da provedem još jednu noć bez Rylee u svom krevetu. Duša mi je bila puna demona, puna duhova koji su plivali na površini jer sam ih bio pun, prepun...ali fitilj se zapalio ..nisam imao više mjesta u sebi da ih držim ......Sva ljutnja, ne sigurnost, usamljenost ovih zadnjih par dana eksplodirala je u meni .Bušio sam rupu u podu hodajući tamo - ovamo, pokušavajući se boriti protiv te sile ali nije bilo pomoći .

- Pogledaj me tata! - viknuo sam na njega šireći ruke sa strane. Mrzio sam kako mi je glas pucao, mrzio sam sebe zbog slabosti koju sam pokazivao.- Pogledaj šta mi je ona uradila!- Nije bilo putrebe da objašnjavam na koga sam mislio pod ona, sve mu je bilo jasno po mom glasu.Stajao sam na sred sobe raširenih ruku dok mi je krv tutnjala venam a ljutnja i bjes sve me više savladavali a on je samo sjedio , miran i gledao me. Jebeno me samo gledao.

- Gledam te sine.Gledam te svaki dan i mislim kako si postao jedna nevjerovatna osoba.

Riječi su me ostavile bez daha.Derao sam se na njega a on mi kaže ovo?Koju igru on sad igra? Kako sjebati Coltonovu glavu još više? Sranje, čujem riječ ali ne mogu im dozvoliti da dopru do mene. Nisu istinite.Ne mogu biti istinite. Nevjerovatno i oštećeno ne idu zajedno. Nevjerovatno ne može biti da se opiše neka osoba koja muškarcu koji ga zlostavlja govori da ga voli , iako su te reči na silu izvučene.

- To nije jebeno moguće- promrmljao sam dok mi se prošlost šunjala mislima pustošeći mi dušu. Ne mogu mu čak ni pogled sresti jer bi tako mogao vidjeti koliko sam zapravo sjeban.- To nije moguće- ponovio sam opet , sam sebi.- Ti si moj tata, ti moraš to reći.

- Ne , ne moram. I ako ćemo pravo, ja nisam tvoj tata, tako da je ne moram reći ništa. E to me je zaustavilo u svemu ....i hodanju, i bjesu ..... svemu...opet sam bio ono malo uplašeno djete koje se bojalo da će ga poslati nazad.Nikad mi nešto tako nije rekao ranije, i sad sam ludio što je razgovor skrenuo na tu stranu. Ustao je idući prema meni očiju i dalje prikovanih za moje.

- U krivu si. Nisam morao da stanem i da sjedim s tobom na pragu prikolice, nisam morao da te odvedem u bolnicu, usvojim te , volim te....- izrekao je svaku moju dječiju nesigurnost koju sam imao.Teško sam progutao očiju zaljapljenih za njegove i odjednom sam postao uplašen onoga što će sledeće reći.Istine koju će mi priznati..... - Ali znaš šta

Slomljeni Coltone? Imao si osam godina bio se prestravljen gladan - i tad sam znao kakva si nevjerovatna osoba, ljudsko biće kome je nemoguće odoliti. Nemoj da si se usudio otići od mene !

Glas mu je odjeknuo ispunjen bjesom.Stao sam u pola koraka, moj bjeg od ovog razgovora je zaustavljen.Bjes u meni tjerao me je da nastavim ali nisam mogao.Otišao sam od sve i jedne stvari koju sam imao u životu ali nisam mogao otići od njega.....od njega koji nije otišao od mene.Oborio sam glavu skupivši šake u pesnicu u iščekivanju njegovih sledećih riječi.

- Čekao sam skoro dvadeset godina da obavim ovaj razgovor s tobom Coltone.- Glas mu je sad bio miran, siguran ...to me je više plašilo nego bjes. - Znam da želiš da pobjegneš, da izađeš na ta jebena vrata ali nećeš .Ja ti neću dozvoliti da napraviš taj kukavički potez.

- Kukavički potez?- proderao sam se okrećući se prema njemu ispunjen dugogodišnjim bijesom. Sve one godine dok sam se pitao šta stvarno misli o meni obuzimale su mi misli.Ovo kroz šta sam prošao ti nazivaš kukavičlukom?- I osmjeh mu se ponovo vrati na lice, znao sam da me pokušava isprovocirati ne bi li zagrizao mamac i izašao iz sobe ,ali , prihvatio sam igru.

- Kako se usuđuješ stajati tu i misliti da mi je lako iako si me uzeo sebi? Da je život bio dobar prema meni!!!- zaurlao sam dok mi se cijelo tijelo treslo od bjesa. - Kako možeš reći da sam ja ta nevjerovatna osoba kad si zadnjih dvadeset četiri godine milion puta rekao da me voliš - da mene voliš - a ja ti ni jednom nisam rekao te riječi nazad? Ni jedan jedini jebeni put ! I tebi je to u redu? Kako da ne mislim da sam sjeban.kad si mi dao sve a ja ti nisam dao ništa zauzvrat ? Ne mogu ti čak reći ni te tri jebene riječi !- Kad sam rekao ove zadnje riječi shvatio sam da sam od tate udaljen samo koji santimetar, tijelo koje je drhtalo od bjesa,bjesa koji me je izjedao,koji je bušio rupe u mom srcu, mojoj duši ...bjesa koji mi se nakupio za čitav život i koji je lomio moje srce, tjelo....Povukao sam se korak unazad. Sad se on meni unio u lice.

- Ništa ? Ništa Coltone? - Glas mu je odjeknuo sobom poput grmljavine. - Dao si mi sve sine! Nadu i ponos , naučio si me da je bojati se u redu, da je ponekad dobro pustiti one koje voliš da love jebeni vjetar jer je to jedini način da budu slobodni od noćnih mora.To si Coltone, ti si taj koji me je naučio kako je to biti muškarac.....jer jebeno je lako biti muškarac

Slomljeni kad ti je život sve pružio na srebrnom tanjiru, ali kad ti da sendvič života pun sranja i onda postaneš muskarac bolji od mene? E to je sine,defenicija kako biti muškarac.

Ne, ne ne htio sam da zaurlam na njega.Pokušao sam da prekrijem uši kao jebeni klinac jer ovo je bilo jebeno previše ...Sve mi je bilo previše - njegove riječi, strah, previše jebene nade da nisam do kraja slomljen....previše , bilo mi je previše. Trudio sam se svom snagom da ne zamahnem na njega i ne udarim ga dok mi je povlačio ruke sa ušiju.

- Uh...uhhh.- Trebala je snage da mi skloni ruke. - Ne idem dok ne kažem sve što sam ti došao reći - ono što sam kao kakva pičkica izbjegavao jebeno predugo - sad mi je jasno da je to bilo pogrešno .Tako da što se duže budeš borio protiv mene duže će razgovor trajati, zato ti predlažem da me pustiš da završim sine, jer kao što sam već rekao , imam sve vrijeme ovog svijeta.

Samo sam stajao i gledao u njega izgubljen u dvije osobe u meni - u malom dječaku koji je očajnički želio prihvatanje, odobravanje i u odraslom muškarcu kojem je bilo teško da povjeruje da treba da se preda.- Ali to nije mog....

- Nema ali sine. Nema ali. - odgovorio mi je okrećući me napred jer je znao da i nakon svih tih godina još uvjek ne mogu podnjeti dodir kad sam okrenut leđima....ovako mi može gledati u oči ...ovako se ne mogu sakriti od istine u njegovim sivim očima. - Nakon što sam te našao niti jednom nisam zažalio što sam te zadržao.Ni kad si mi prkosio ili se svađao sa mnom ili trkao po ulici ili ukrao sitniš sa stola...

Trgao sam se od njegovog zadnjeg komentara - mali dječak u meni bio je slomljen što je uhvaćen - iako tata nije bio ljut....

- Zar misliš da ne znam za teglu punu sitniša ili za kutiju punu hrane koju si krio ispod kreveta....zalihe koje si pravio u slučaju ako te ne budemo više htjeli i izbacimo te ponovo na ulicu? Nisi primjetio da se sitniš pojavljivao svugdje po kući? Namjerno sam ga ostavljao, jer ni jednom nisam zažalio što sam te uzeo.Ni kad si prekršio svako pravilo ni kad si pomjerio sve i jednu granicu, jer adrenalin nezainteresovanosti je bilo lakše za podnjeti i osjećati nego se podsjećati i osjećati sva ona sranja koja je ona pustila da ti rade.

Srce mi je stalo od njegovih riječi .Svijet je prestao da postoji dok mi se kiselina kao lava podizala u stomaku. Realnost me udari ...najgori strah mi se ostvario .....on zna. Moj užas, moju slabost, sve one užasne stvari , zna za mrlje na mojoj duši. Nisam mogao da ga pogledam u oči , nisam mogao progutati sram da progovorim..... Osjetio sam mu ruku na

Slomljeni ramenu dok sam pokušavao da se koncentrišem na blokiranje moje prošlosti... na tetovirane slike u mom mozgu - na mom tijelu ali nisam mogao.Rylee me oživila, učinila da osjećam slomila je jebenu blokadu u mom mozgu, srcu ....duši - i sad nisam mogao da je vratim nazad.

- I dok već rasčišćavamo zrak - glas mu je postao nježan, ruka mu je stisnula moje rame .- Ja znam Coltone.Ja sam tvoj tata i ja znam.

Pod je nestajao ispod mene dok sam se trudio oteti njegovom stisku ali nije me puštao, nije me puštao ni da se okrenem od njega da tako sakrijem suze koje su punile oči. Suze koje su me bockale kao ledeni noževi....koje su dokazivale da sam jebena pičkica koja nije u stanju da se nosi ni sa čim. Ma koliko želio da samo ućuti ...samo jebeno ućuti ...da me ostavi samog .....moj tata je nastavio.

- Ne trebaš mi ništa reći, ne trebaš preći tu zamišljenu liniju u svojoj glavi zbog koje misliš i zbog koje strahuješ da će te svi koje voliš ostaviti, da ćeš zbog toga biti manje muškarac, napraviti te pijunom kojim te ona pravila....

Stao je ...svaki gram snage sam uzeo iz sebe da sretnem njegov pogled.Pogledao sam ga pravo u oči ....čitavu jednu sekundu ....vrata su me zvala u slobodu ..pjesak pod nogama, pluća koja su mi gorila dok su mi noge letjele plažom.Bježi.Trči. Leti.

Ali jebeno sam stajao smrznut dok su se tajne i laži mješale sa istinom. Istinom koju je i on znao ali ja je sebi i nakon dvadeset četiri godine nisam mogao priznati.

- Zato samo ćuti, samo me slušaj.Znam da ih je puštala da ti rade razne stvari koje su strašne koje su nepojmljive ..od kojih mi je muka .- Moj stomak se okrenuo na te njegove riječ...na to što ih je izgovorio naglas. - Stvari koje nikad niko ne bi trebao da doživi...ali znaš šta Coltone? To nije tvoja krivica.Nisi to zaslužio niti si ti to želio .

Skliznuo sam na pod leđima se naslanjajući na zid...riječi moga tate vratile su me nazad u prošlost. Unakazili su me. Promjenili su me.

Zajebavali se s mojom glavom tako da su sjećanja izlazila iz pukotina mog sjebanog srca i duše. Moram da budem sam. Trebaju mi Jack i Jim. Treba mi Rylee. Treba mi da zaboravim. Ponovo.

- Tata?- glas mi je podrhtavao . Zvučao sam kao kakva pičkica koja traži dopuštenje i nek ide sve do kurca ako trenutno i nisam bio pičkica. Pičkica na jebenom podu spremna da povrati ....

Slomljeni Sjeo je na pod kraj mene kao kad sam bio mali , ruku mi je stavio na koljeno, strpljenje je isijavalo iz njega.

- Reci sine ?- glas mu je nježan, tih , znao sam de se prepao da je gurnuo prejako, da je slomio i ono što je bilo cijelo u meni.

- Trebam - treba mi da budem sam. Čuo sam ga kako je uvukao dah , osjećao sam njegovu ljubav i baš zbog toga sam trebao da ode .Sad.Odmah. Prije nego što se prepustim....

- U redu - tiho je odvratio - ali nisi u pravu .Možda nikad nisi rekao te riječi - možda mi nikad nećeš ni reći da me voliš - ali ja sam to uvjek znao jer sam to vidio, osjetio. U tvojim očima, kako se nasmješiš kad me vidiš ,sa mnom djeliš svoje omiljene snickers čokoladicenasmijao se.- Pustio si me da te držim za ruku dok si ležao u krevetu i izgovarao zajednom sa mnom imena svojih heroja sve dok ne bi zaspao. Tako da Coltone riječi nije bilo ...ali rekao si mi te riječi na svaki drugi način .- Ušutio je na koj tren , dok je dio mene upijao njegovo priznanje da je znao , tako da sva briga koju sam imao svih ovih godina više nije bila bitna.On je znao .- Znam da je tvoj najgori strah imati dijete....

Ostao sam zatečen njegovim riječima , šokiran strahom....ovo je stvarno bilo previše previše brzo...jer tako dugo sam uspijevao da se sakrivam od svega toga.

- Molim te nemoj- prodahtao sam zatvarajući oči.

- U redu....znam da sam ti dosta toga sad natovario na glavu ali bilo je vrijeme za ovaj razgovor.Žao mi je ako sam ti još više sjebao glavu ,ali,sine, jedino ti ovo možeš popraviti uradi sve što možeš dok su još sve karte na stolu.Ali moram ti reći , ti nisi svoja mati. ONA koju djeliš s njom ne čini te čudovištem kao što je ona....ako dijete bude tvoje , tvoji demoni neće preći na njega. Šake mi se skupiše u pesnice a zubi škljocnuše na te njegove zadnje riječi - riječi kojih sam se najviše plašio - moram sam nešto razbiti. Bio sam svejstan da me je gurnuo do tačke pucanja, čuo sam njegov uzdah dok je u meni sve vrištalo ....

Polako je ustao ...tjerao sam se da ga pogledam, da mu pokažem da sam ga čuo ali nisam mogao. Stavio mi je ruku na glavu, kao kad sam bio mali dječak.Tiho je prošaptao drhtavim glasom. - Volim te Coltone.

Riječi mi odjeknuše u glavi ali nisam ih mogao reći nazad. Sjećnje mi se vrati u prošlost kad sam te riječi morao da izgovaram trpeći brutalnost i nemoguć bol. Koliko god ih ja njemu

Slomljeni želio reći - osjećao potrebu da mu ih kažem - i dalje nisam mogao.Upravo mi je ogolio svoju dušu a ja mu nisam mogao uzvratiti jer je ona čak i to ukrala od mene. I on misli da bih ja mogao biti roditelj? Nema šanse!

Vrata su se zatvorila a ja sam i dalje sjedjo na podu. Noć je smjenjivala dan .Jack me dozivao , mamio me sebi , dopuštao mi da se utopim u njemu ...čaša mi nije trebala. Jebena zbunjenost me savladala. Povukla me u sebe. Moram sam da rasčistim glavu. Moram da se sredim svoja sranja.

Jedino tad mogu nazavti Rylee. O Bože kako sam je želio nazvati..Prsti su mi drhtali nad telefonom već više od sat vremena.

Pozovi.

Prekini.

Pozovi.

Prekini.

Jebi ga!!!

Zatvori sam oči glava mi je bila teška od pića. Jebi ga, počeo sam se smijati glasno, čini se da smo ja i pod postali najbolji prijatelji. Nije teško ići gore kad si na dnu dna. Postojao je samo jedan put da rasčistim svoju glavu - jedan jedini put osim Rylee - i da svoje demone držim na odstojanju bar još neko vrijeme. I koliko god ja trebao Rylee morao sam prvo srediti ova sranja.Desna ruka mi je zadrhtala dok sam pritiskao pozovi . Bio sam jebeno uplašen ali bilo je vrijeme. Čista glava.

Onda Rylee. Jebenim bebi koracima.

- Hej šupčino, nisam znao da znaš moj broj telefona.

Jebote ko stara baba je. Bože stvarno volim ovog momka.

- Hoću nazad u auto Becks.Smjeh mu je zamro s druge sterane žice.Znam da me je čuo , čuo je ono što je tako dugo očekivao , još od kad su mi doktori dali zeleno svjetlo.

- Šta se događa Drvo? Jesi li siguran? Šta je ovo jebote? Večeras je noć pitanja kako mi se čini.

- Rekao sam da me staviš u jebeno auto!

- U redu- polako je izgovorio .- Kakva ti je glava?

- Jesi ozbiljan jebote? Prvo me tjeraš da se vratim a sad me ispituješ kad ti kažem da želim da se vratim nazad u auto? Šta si ti , moja jebena

Slomljeni medicinska sestra?

Nasmijao se. - E pa, volim se igrati sa bradavicama , ali sranje, Drvo, na samu pomisao da ih ti diraš postanem mekan.

Nisam mogao da se prestanem smijati. Jebeni Beckett!

- Prestani se zajebavati sa mnom , možeš li me staviti u auto ili ne?

- Možeš li ti spustši dolje Jacka i prestati zapetljavati jezikom jer to je još jedan pokazatelj da ti je glava i dalje sjebana.....tako da ću ponoviti. Kakva ti je glava?

- Razbacana je jebote! - dreknuo sam na njega još više zvučeći pijan.- Prokletstvo Becks! Zato i trebam nazad na stazu! Moram da je razbistrim od sranja , pomozi mi u tome.

Ništa se nije čulo s druge strane.Ugrizao sam se za jezik jer, ako navalim samo će mi spustiti slušalicu.

- Staza ti neće u tome pomoći , ali mislim da jedna zgodna ženska hoće.

- Ostavi se toga Becks.- Oštro sam mu odbrusio.Nisam bio raspoložen za još jednog jebenog psihijatra.

- Nema šanse, jebaču.Sa ili bez djeteta - stvarno ćeš da odbaciš najbolju stvar koja se desila u tvom jebenom životu ?

I psihijatar broj dva je počeo sa tretmanom.

- Jebi se!

- Ne hvala, nisi moj tip.Njegov ton me je samo još više ljutio. - Jebeno se ne mješaj u ovo!

- Oh ! Znači , pustićeš je od sebe? E pa do kurca, kad je već puštaš od sebe , onda ću ja morati da je provozam malo.

Kopile ...jebeno kopile! Zar je tako lako gurnuti me preko ivice večeras?

- Ako si pametan , jebeno ćeš začepiti. Znam da me guraš ...pokušavaš učiniti da je nazovem.

- Opa , pa ti slušaš ! E pa to su vijesti!

Bilo mi je dosta ! Završio sam !

- Prestani se zajebavati , radi svoj posao i stavi me na tu jebenu stazu Beckett.

- Budi na stazi sutra ujutro u deset sati.

- Šta?

- Bilo je vrijeme.Rezervisao sam je još prošle sedmice čekajući tebe i tvoju guzicu da se pojavite.

Slomljeni - Hmmmm.

- Nećeš se pojaviti .- Kopile se nasmijalo.

- Odjebi!

- Kako želiš!

Slomljeni POGLAVLJE 22

Izdahnula sam vrteći ramenima, uživajući u bolu koji se širio mojim tijelom dok sam se istezala . Očajničiki mi je ovo bilo potrebno - trčanje. Pobjega sam kroz stražnje dvorište pa kroz dvorište komšija iza naše kuće ne bi li tako umakla neumornim novinarima. Podigla sam pogleda,nešto preko puta ulice zape mi za oko. Plavi sedan je stajao preko puta ulice dok se muškarac naslanjao na njega s kamerom u ruci .Nešto u vezi ovog muškarca mi je bilo jako poznato ali nisam se mogla sjetiti šta. ....ali bilo mi je jasno da je ovaj moj bjeg ponovo postao zatvor.

Iako sam bila ljuta zbog toga izgleda da su moje noge imale svoju volju....uhvatila sam se kako idem prema njemu. Glavom su mi prolazile sve riječi koje ću mu izgovoriti. Gledao me je kako mu prilazim dok je kamera i dalje bila zaljepljena za njegovo lice. Taman sam zinula da mu kažem koju riječ kad mi telefon zazvoni u ruci. Čak i nakon svih ovih dana nejavljanja , srce mi je ubrzalo dok se nada podizala da je ovaj put Colton, ali duboko u sebi znala sam da nije. Malo sam se iznenadila kad sam vidjela ko me zove ,Beckett me zvao. Stala sam u pola koraka, zabrinuta da se nešto desilo Coltonu.

- Becks?

- Hej Ry.To je bilo sve što je rekao. Sranje. Ledeni znoj me oblio.

- Beckett šta nije u redu sa Coltonom?- Glas mi je zadrhtao od brige. Pogledala sam u muškarca sa kamerom prije nego sam se okrenula i pošla prema kući.

- Samo ti htio javiti da je Colton krenuo na stazu.

Stajala sam na otvorenom , ali nisam mogla doći do vazduha.

- Šta?- Ne znam kako me čuo koliko sam to tiho upitala. Slike su prolazile mojom glavom - sudar, potrgani metal, slomljeni Colton , nepokretan na bolničkom krevetu.

- Znam da vas dvoje .....sva ta situacija sa djetetom i da te još nije nazvao.- Uzdahnuo je. - Morao sam da te nazvom i da ti kažem ....mislim htjela bi da znaš .- Bilo je očigledno da se i on lomio oko toga što je izdao povjerenje prijatelja radeći ono što je mislio da mu je najpotrebnije.

Slomljeni - Hvala ti.- Jedino sam to mogla reći.

- Nisam bio siguran Ry ,ali mislio sam da bi trebala znati.

Tišina se prdubila , znala sam da je i on zabrinut isto kao i ja.

- Da li je spreman Becks? Jesi li ga ti natjerao na ovo?- Nisam se mogla suzdržati a da ne pitam.Nasmijao se s druge strane.

- Niko ne može natjerati Coltona na nešto osim Coltona , Rylee.Znaš to i sama.

- Znam, ali zašto sad?

- Jer je ovo ono što mu je potrebno...- Becks ućuta dok sam ja ulazila u svoje zadnje dvorište.- Prvo, mora da dokaže da je i dalje podjednako dobar, drugo , ovako se on nosi kad mu je previše svega u životu i treće....

Nisam čula šta je to treće , vratila sam se na našu noć prije trke , na naš razgovor , i riječi su izašle iz mojih usta bez razmišljanja.

- Zamagljenje.

- Šta?

Tek kad je Becks progovrio shvatila sam da sam ovo rekla naglas.

- Ništa- odgovorila sam. - Šta je treći razlog?

- Nije bitan treći razlog.

- Već si rekao više nego što je trebalo, zašto sad da prestaneš?- Ovaj put tišina je bila neprijatna.

- Stvarno je bez veze. Samo sam htio da kažem da , pa , u prošlosti uvjek se okretao jednom od ta tri razloga kad bi bio ovakav. Žao mi je - ja ...nisam trebao...

- U redu je , shvatila sam .U prošlosti se okretao ženama , alkoholu ili stazi , i tako svaki put kad bi mu život postao previše , jesam li upravu?

Becks je ćutao....to mi je bio odgovor.

- Pa, onda bi trebala biti sretna što je staza otvorena , zar ne?- Beks se glasno nasmejao.

- Bože , stvarno te ne zaslužuje Rylee.- Na te njegove riječi samo sam se nasmješila.Samo se nadam da vam je oboma jasno koliko mnogo te on treba.

Suze mi se pojaviš u očima.

- Hvala što si nazvao.Krećem.

Slomljeni ****

Bila sam zahvalana što nije bilo gužve u saobraćaju dok sam ubrzavala prema Fontani i jaaako zahvalna obezbjeđenju što je zaustavila novinare da me prate na stazu. Još na parkingu sam čula dobro poznat zvuk motora, zaledila sam se od tog zvuka.Motor je režao , zvuk se odbijao od zidine i završavao u mojim grudima.

Nisam bila sigurna kako ću ovo izvesti...kako ću moći da gledam Coltona ponovo na stazi, kad jedino što sam vidjela je bio njegov slupani auto? Ali, obećala sam mu da ću biti na stazi onaj dan kad odluči da se vrati, mada tad nisam znala da ću morati dobiti poziv za to, stvari između nas su bile poprilično sjebane.

Ali....nisam mogla ne biti ovde. Ja uvjek održavam svoja obećanja, a i morala sam znati da je dobro. Da, znam da nismo pričali danima i da je i dalje zbunjen i povrijeđen, ali nisam mogla samo tako isključiti svoje osjećaje.

Moja želja za njim, moja potreba za njim, natjerala me je da koračam prema stazi.Davis me susreo na ulazu pozdravivši me prije nego me poveo do Coltonove ekipe. Ukopala sam se kad sam vidjela auto i Coltonovu kacigu u njemu dok je Beckestt nešto pričao savijen preko njega...stavljao mu je pojas, Colton je jedino njemu to dopuštao. Pokušala sam da progutam , nisam mogla , usta su mi bila suha poput baruta. Davis me odveo do tornja za posmatranje, sličnom onom na kojem sam bila kad sam gledala Coltona kako se sudara.

Svaki korak prema tornju sve više me podsjećao na taj dan - zvukovi, mirisi, okretanje u mom želudcu - jednom riječju čisti teror. Mozak mi je govorio da se okrenem i odem a srce mi je govorilo da moram da budem ovde.Ne mogu ga ostaviti sad kad me treba najviše.

Zvuk motora se promjenio, nisam se morala okrenuti da bi znala da je polako počeo da vozi prema boksu. Stajala sam u tornju sa još par članova ekipe koji su provjeravali elektroniku i sa svakom sekundom osjećala sam kako zrak postaje sve napetiji i napetiji. Ni njima nije bilo svejedno što je Colton u autu kao ni meni. Čula sam korake iza sebe , Becks je stizao. Prije nego što sam stigla bilo šta da mu kažem zvuk motora se promjeni i oboje bacišmo oko prema boksu. Polako je počeo voziti prema startu. Becks me pogleda brzo mi pružajući slušalice.Pogled u njegovim očima mi je govorio da je i on nervozan ko sam đavo, nisam bila jedina.

Sagnuo se prema meni tiho izgovarajući - On ne zna da si ovde.

Slomljeni Samo sam mu kimnula glavom namještajući slušalice .- Mislim da je tako najbolje.uzvratila sam šapatom.

Pokazao mi je rukom da sjednem na stoklicu ali samo sam odmahnula glavom, nema jebene šanse da bi mogla sjediti. Nervozno sam se klatila na nogama suzbijajući strah u sebi. Motori su preli nježno na kraju prvog kruga dok sam očima pratila Coltona .Htjela sam da dreknem iz sve snage da izađe iz tog prokletog auta da mi se vrati.

Krug dva - motori su ubrzavali.

- Tako je Drvo. Samo polako.- Becks ga je hrabrio kroz slušalice. Sve što sam ja čula kroz svoje slušalice je Coltonovo teško disanje. Nije odgovorao Becksu. Nisam mogla ni da zamislim šta mu je trenutno prolazilo kroz glavu.

- Prokletstvo Becks!

U zadnjih par dana ovo je prvi put da čujem njegov glas - glas pun straha pomješan sa bjesom.

- Ovo auto je sranje! Mislio sam da si sve provjerio! Ovo je ...

- Sve je u redu sa autom Coltone.- Becksov smiren glas bio je jasan i glasan dok je preko ramena pogledao u članove ekipe lagano odmahujući glavom odrično na nešto.

- Sranje!!! Trese se kao baba i ima da se raspadne kad stisnem po gasu.

Nije bilo podrhtavanja glasa jer nije išao tom brzinom da bi se vibracije motora prenosile na njega.

- Ovo je nov auto.Svaki dio sam ja lično provjerio.

- Nemaš pojma o čemu govoriš Beckete! Prokletstvo! - drekuo je dok je stajao na proširenju , frustracija je izbijala iz njegovog glasa.

- Ovo je drugačiji auto. Niko na stazi te neće udariti.Samo polako i sigurno.

Nije bilo odgovora.Ništa osim zvuka motora koji se čuo u slušalicama.Ako se motor ugasi moraće sve ispočetka .....Colton će tako ponovo proživljavati noćnu moru sudara...

Sekunde su se otezale a moja briga za njega je sve više i više rasla. Svi smo ovde bili da ga podržimo , da ga ohrabrimo ali u onom autu on je bio sam, izoliran u metalu...

Bila sam bespomoćna.Becks je hodao napred - nazad rukama prevlčačeći po kosi .

Nesigurnost je izbijala iz svakog koraka.Bio je trener svom najboljem prijatelju, prijatelju koji je bio na ivici ....I dalje se čulo samo Coltonovo teško disanje.Nisam to više mogla podnjeti.

Prišla sam Becksu.

Slomljeni - Reci svima da se skolne sa radia.- Pogledao me pokušavajući shvatiti šta radim.Skloni ih , odmah.- Bila sam i očajna i uplašena.

- Svi sa radia, odmah.- Becks naredi svima dok sam se ja primicala mikrofonu na stolu.

Sjela sam na stolicu gledajući u Becketa. Kimnuo mi je glavom shvativši šta radim.

Stisnula sam par dugmića ali ništa se nije dogodilo sve dok Davis nije stisnuo zadnji.

- Coltone?- Glas mi je drhtav ...čuo me je , znala sam to , dah mu je stao kad mi je čuo glas.

- Rylee?- - Moje ime - jedna riječ - i tolika ranjivost u toj jednoj riječi da su mi suze krenule. Zvučao je kao jedan od mojih dječaka kad se probude iz noćne more . Najviše bih voljela da mogu sići dolje do staze da ga utješim , ohrabrim ali to nisam mogla.Zato sam radila ovo što mogu.

- Pričaj sa mnom.Pričaj mi šta ti prolazi kroz glavu.Niko nas ne može čuti, na radiu smo samo ti i ja.

Dlanovi su mi se znojili dok sam čekala da mi odgovori.

- Ry- poraženo je uzdahnuo - ne mogu....mislim da ne mogu ....- glas mu je nestao. Bila sam uvjerena da i njega ubijaju slike sudara kao i mene.

- Možeš ti to.- Ne znam od kud mi ta sigurnost u glas, nisam je osjećala. - Ovo je Kalifornija Coltone ne Florida.Ovde nema saobraćaja.Nema početnika koji prave glupe greške.Nema dima kroz koji ne možeš da vidiš.Samo smo ja i ti Coltone.Ja i ti.- Sačekala sam malo ne bi li odgovorio , ali kad se ni riječ nije čula nastavila sam. - Ništa osim plahta.- To mi je jedino palo na pamet da bi moglo pomoći.

Odahnula sam od olakšanja kad sam začula tihi smjeh , uspjela sam malo doprijeti do njega. Ali kad je progovorio i dalje sam čula nesigurnost.

- Ja ....samo- uzdahnuo je . Nije mu bilo lako pokazati ovakvu ranjivost pred čitavom ekipom koja ga je poštovala i voljela. Teško je to za muškarca.

- Možeš ti to Coltone.Možemo mi to, zajedno , u redu? Ovde sam i ne idem nigdje.Pustila sam da prođe koja sekunda da dobro shvati moje riječi. - Jesu li ti ruke na volanu?

- Mhh - hmmm ...ali moja desna ruka...

- Je savršeno zdrava.Vidjela sam te da je koristiš . Jel ti noga na gasu?

- Ry?- glas mu je ponovo zadrhtao.

Slomljeni - Gas? Da ili ne ?- Sad sam ja trebala biti ta koja će biti jaka za oboje ...a za njega uradila bih sve .

- Da...

- U redu, izbaci iz glave sve misli , postojiš samo ti i staza , Šampione. Možeš ti ovo.

Trebaš ovo.Ovo je tvoja sloboda, sjećaš se?

Zvuk motora se pojačao, bacila sam pogled na Becksa koji me je gledao i sa olakšanjem i sa ponosom u očima.

- Znaš ovo kao i svoj dlan....stisni gas Coltone. Samo stisni papučicu.- Motor je brujao sve glasnije.Nastavila sam. - U redu je sve, vidiš? Možeš ti ovo.Ne moraš ići brzo.Nov je auto, naravno da će ti biti drugačiji.Becks će da popizdi ako zapališ motor zato, molim te polako vozi.

Okrenula sam se da pogledam na stazu.Colton je polako počinjao treći krug.Ni blizu nije bio brzini kojom se trenira ali pokrenuo je auto tako da to je bilo jedino važno. Zajedno smo se suočili sa strahom povratka u auto. Nikad mi ne bi palo na pamet ranije da ću ja biti ta koja će ga hrabriti da ponovo vozi.

Motor je brujao dok je vozio četvrti krug. Čula sam ga kad je opsovao.

- Jesi dobro? - Tišina .- Pričaj sa mnom Coltone.Ovde sam.

- Ruka mi se ne prestaje tresti.

Nisam odgovorila , gledala sam kako ubrzava ulazeći u novi krug.

- Becks će da popizdi jer mi je glava još uvjek sjebana.

Pogledala sam prema Becksu koji je imao osmjeh od uha do uha, sve je slušao.

- Sve je u redu ....gledajući te tu na stazi? I moja je glava jednako sjebana kao i tvoja.

- Zar nismo jebeni divni par?- Nasmijao se ovaj put sa manje nesigurnosti i straha u glasu . Ostatak ekipe je isto odahnuo kad su ugledali osmjeh na Becksovom licu.

- Zaista jesmo Coltone.- Nasmijala sam se odahnuvši od olakšanja. Bože , koliko te volim, htjela sam da mu kažem ali sam se zaustavila.

Motor je sve jače i jače brujao dolje na stazi.Uspjeli smo!

- Hej Šampione mogu li uključiti momke?

- Da- odgovorio je . - Ry...ja ...

Srce mi je stalo od osjećaja u njegovom glasu. Bilo mu je žao.

Slomljeni - Znam Coltone i meni .

Borila sam se sa suzama radosnicama. Podigla sam pogled prema Becksu , nježno mi se smješio.Odmahnuo je glavom njemo izgovorivši život.

Slomljeni POGLAVLJE 23

Gledala sam kako autom ulazi u boks i staje.Becket se pojavio kraj auta iste skunde dok sam ja stajala kraj zida želći se naći s njim licem u lice samo da se uvjerim da je dobro.

Otkopčao je pojaseve prije nego što je skinuo kacigu predavši je Becketu.Ekipa je veselo uzvikivala dok ga je Becket skidao sa HANS uređaja. Prekoračila sam preko zida sa ostatkom ekipe nemoćna da više izdržim stajanje sa strane.Stajao je tamo,zgodan kao grijeh, sav znojan...i dragi Bože bio je najzgodniji muškarac na svijetu. Ponos, želja...sve se u meni mješalo dok sam ga gledala.

Nevolje na početku su zaboravljene , ekipa ga je tapšala po ramenu veselo dovikujući dobrodošlicu. Becket ga je samo gledao sa najvećim osmjehom kojeg sam do sad vidjela na licu.

- Ponosan sam na tebe čovječe, ali tvoje vrijeme u krugovima je sranje.

Colton se nasmija.

- Znao sam da mogu uvjek računati na tebe da ćeš me vratiti par koraka nazad.- Zaustio je da kaže još nešto ali tad je ugledao mene.

Deža vu.....doživila sam deža vu....Colton stoji u sred haosa očiju prikovanih za moje sa sexy osmjehom na usnama..Vrijeme je stalo , svijet je prestao da postoji , postojali smo samo mi.

Znala sam da postoji tako mnogo stvari o kojim smo morali pričati ali trebao mi je on...trebala mi je povezanost s njim, na bilo koji način. I on je osjećao isto, znala sam to, bila sam sigurna u to dok sam ga gledala kako mi sigurnim koram prilazi . Onaj sekund kad mi je prišao noge su mi bile oko njegovog struka a njegove ruke ispod moje guzice.Ljubili smo se , očajniči privlačeći jedno drugo što bliže sebi. Rukama sam se uhvatila za njegova ramena, jednom rukom me je uhvatio iza vrata dok me je drugom i dalje držao ipod guzice ne skidajući usta sa mojih . Uzimao je sve što sam davala i još više.

- Bože, jebeno si mi nedostajala - zarežao mi je u usta.

Nosio me je kroz gužvu ne skidajući usne sa mojih dok su nas pratili zvižduci i navijanja.Neko je povikao - Uzmite sobu!- ali ja sam bila na sedmom nebu, bila sam očajna od želje za njim.Odgovorila sam prije nego što je Colton stigao.

Slomljeni - Kome treba soba?- Spustila sam usne na njegove zavukavši mu ruke u kosu kukovima se trljajući od njega. Čula sam njihov smjeh ali oni su bili samo buka u pozadini ,on je bio tu , sa mnom. Želja me razdirala.

- Požuri!- prošaptala sam između poljubaca.

- Jebi ga- promrmljao je pokušavajući naći vrata koja nisu zaključana. Jezikom sam ga liznula po vratu, bio je slan od znoja na mom jeziku. Krenuo je stepenicama na gore.Našli smo se u mračnom hodniku, nisam imala pojma gdje smo.Držala sam se za njega, boreći se sa smjehom a u isto vrijeme tijelo mi je bilo napeto u isčekivanju šta će se sledeće desiti.

Odjednom nas je obasjala prigušena svjetlost. Odvojila sam usne od Coltonovih podižući glavu da vidim gdje smo. Bili smo u jednom od vip boksova - kauč na jednoj strani, šank na drugoj, stol kraj zatamljenih prozora koji su gledali na stazu. To je bilo sve što sam vidjela prije nego me Colton zarobio u još jedan svoj poljubac. Spustila sam noge na zemlju dok smo tako zaljepljeni hodali prema pultu. Stigavši do ivice pulta naslonila sam se na njega dok su Coltonove ruke lutale mojim grudima. Zavukao mi je ruku ispod majice....njegove ruke na mom golom tijelu....nisam mogla dobiti dovoljno njega ...Nije mi bilo bitno da li je to zato što smo bili tako dugo jedno bez drugog, ili nas je držao adrenalin zbog njegov probne vožnje , meni jednostavno nije bilo dovoljno njega....njegovog dodira, njegovog ukusa,njegovog režanja, i njegovog šaputanje mog imena. Podigla sam ruke do njegovog odjela povlačeći rajfeslus svalčeći mu odjelo sa ruku dok su njegove ruke petljale po mom šortcu i gaćicama.Bacali smo odjeću po podu ne odvajajući usne.

- Ry- promrmljao je između poljubaca čvrsto me uhvativši za kosu jednom rukom dok je drugom provjeravao moje spremnost za njega.

Nije bilo vremena za predigru, oboje smo bili toliko napaljeni ,očajni da se povežemo.

Bilo je dosta pogrešnog između nas, dosta onog ispravnog , ali ovo nam je bilo potrebnije, kasnije ćemo pričati.

- Jebi ga , trebam te sad.

- Uzmi me.- Dvije jednostavne riječi.Izašle su iz mojih usta baz razmišljanja.Onaj čas kad sam ih izgovorila Colton me je okreno prema pultu rukama me uhvativši za kukove dok je svojim tvrdim kurcem ulazio u mene od pozadi.Držala sam se rukama za pult osjećajući ga svakim djelom svog bića. Tijelo mi ja vapilo za orgazmom dok se on i dalje jako nabijao u mene.

Slomljeni - Molim te .Sada.- molila sam ga dok mi se pičkica skupljala oko njega.Drhtala sam od želje, potrebe ....Nabila sam se nazad na njega pokušavajući mu staviti do znanja da mi treba jače , brže ...

- Kontroliši se - zarežao je čvršće me hvatajući za kosu dok me je drugom pljesnuo po guzici. Samo mi je tjelo još jače zadrhtalo od potrebe za orgazom dok se bol mješao sa njegovim nabijanjem u mene. Jecaj mi je pobjega sa usana dok mi se pičkica opuštala i skupljala oko njega. Povukao me je za kosu povlačeći mi glavu unazad šapunuvši mi na uho.

- Ovo je najjebeniji sexi zvuk na cijelom svijetu.- Zubima me je gricno za rame nabivši se još jednom jako u mene.Još jedan jecaj zadovljstva mi je pobjegao sa usana dok mi je usnama prelazio preko ramena do vrata.

Pomjerali smo se u ritmu.Uživala sam u zvukovima koji su mu izlazili iz grla. I dalje me je čvrsto držao za kosu dok me je drugom rukom držao za kuk.Ovo je bilo životinjsko....naše spajanje , njegovo držanje... Tijelo mi je zadrhtalo, orgazam se približavao.

- Oh Bože!- promucala sam. Drhtala sam , nisam mogla dovoljno vazduha da udahnem, srce je prijetilo da iskoči iz grudi.

- Jeeeeebi ga! - povikao je gubeći kontrolu nad svojim tijelom. Željela sam da izgubi kontrolu - možda mi je trebao taj izazov - trebalo mi je da ga gurnem izvan granice, izvan kontrole, jer dragi moj Bože, taj zvuk koji izađe iz njegovog grla kad se nabije do kraja u mene....to je nešto neponovljivo, neobjašnjivo. Spustila sam ruku između svojih nogu odoljevajući želji da prste stavim na klitoris , umjesto toga spustila sam ruku još niže uhvativši ga za jaja. Nabio se u mene jaaako. Potegao me za kosu dok sam ga prstima stezala za jaja. Mogla sam da ga čujem kako steže vilicu, čula sam udaranje njegovog tijela od moje sa svakim novim nabijanjem. Izgubila sam se u osjećaju njega, njegove ruke u mojoj kosi na, mom kuku, mog imena na njegovim usnama. Još jedan orgazam me je potresao ....- Coltone - zajecala sam dok sam padala i padala preko ivice.

Osjećala sam ga kako se polako pokreće u meni. Svršavao je dok mu se moje ime kao jecaj otrglo sa usana. Rukama me obuhvatio preko grudi držeći me uz sebe. Zagnjurio je lice u moj vrat. Stajali smo tako uživajući, upijajući jedno drugo, prihvatajući neizgovorena izvinjenja.

Slomljeni POGLAVLJE 24

U tišini smo se oblačili.Sad kad smo uzeli ono što nam je bilo potrebno - sad kad više nismo bili spojeni - brinula sam o razgovoru kako će proći. Jednostavno ne možemo ostaviti stvari ovakve kakve jesu, ne možemo ih ignorisati. Nadala sam se da je ovo vrijeme koje smo proveli odvojeno pomoglo da rasčistimo neke stvari u glavi i da možemo da krenemo napred.

Ako krenemo napred, kuda ćemo ?

Krišom sam ga pogledala, oblačio je odjelo gledajući kroz zatamljen prozor na stazu.Nisam mogla da mu pročitam izraz lica, držanje tijela, njega nisam mogla da pročitam.

Navukla sam majicu preko glave liznuvši usne, nisam znala kako da počnem razgovor.

- Moramo da razgovaramo- tiho sam izgovorila. Bojala sam se da ću narušiti tšinu oko nas.

- Paladise kuću stavljam na prodaju.

Rekao je to jako tiho ni jednom ne pogledavši u mom pravcu.Bila sam toliko fokusirana na njegov nedostatak emocija da mi je trebala koja sekunda da mi njegove riječi dopru do mozga.

Opa! Šta? Znači tako ćemo se igrati ! Igraćemo se klasičnog izbjegavanja problema?

Znala sam da me je svjesan iako me nije gledao.Pokušala sam da prikrijem šok na licu od njegovih riječi , onih koje je rekao i onih koje nije izgovorio.

- Coltone?- Ime mu je izašlo kao pitanje - hoćemo li da pričamo o ovome , hoćemo li da ignorišemo, zašto sad prodaješ kuću?

- Ne koristim je ....- jednostavno je odgovrio pogledavši me na brzinu pa ponovo vrati pogled kroz prozor.

Rekao je to skoro izvinjavajući se, imala sam osjećaj da mi na ovaj način govori kako mu je žao zbog svega što se desilo - Tawny, beba, prostor koji je tražio....

Nisam odgovorila, samo sam ga gledala. Okrenuo se da me pogleda.Oči smo prikovali jedno za drugo....pitali smo i odgovarali očima bez i jedne izgovorene riječi.

- Ne treba mi više - pojasnio je gledajući moju reakciju.

Imali smo mnogo ne riješenih problema između nas , ali ovo što mi je upravo rekao značilo je da mu je glava počela riješavati sranja.Bez obzira na sve što nam se izdešavalo zadnjih sedmica , s obzirom da mu je svijet okrenut naglavačke - prodaje kuću za koju sam

Slomljeni se zaklela da se nikad više neću vratiti.Bilo mu je stalo do mene čim je bio voljan da proda kuću i da se odrekne svog starog načina života.

- Oh....- Nisam znala šta da kažem, moj mozak je mogao samo to da smisli. Soba je mirisala na sex dok smo se mi i dalje samo gledali. Vidjela sam kako mu se kotačići u mozgu okreću, pokušavao je da smisli šta da kaže - kako da nastavi - skratila sam mu muke.

- Šta ti je na pameti Coltone?

- Samo razmišljam - odgovrio je provukavši rukom kroz kosu - kako nisam shvatao koliko mi je falio tvoj glas, koliko mi je falilo da te čujem sve dok te danas nisam čuo kad sam bio na stazi.

Toplina me obuzela od njegovih riječi.

- Sve što si trebao da uradiš je da me nazoveš- odvratila sam nježno stavljajući svoj dlan preko njegove ruke. - Obećala sam ti da ću biti ovde kad se vratiš na stazu.

Odmahnu je glavom sa gorkim osmjehom na usnama.

- I da ti kažem - šta? Bio sam šupak - nisam te ni jednom nazvao

- ali trebam te na

stazi danas ?- Glas mu je bio pun sarkazma. Stegnula sam mu ruku.

- I to je početak- odvratila sam . - Dogovorili smo se da ćemo srediti sranja, rasčistiti glave , ali ja bi bila ovde u tren oka da si me nazvao.

Uzdahnuo je . - Žao mi je zbog svega što sam ti rekao ......zbog stvari za koje sam te optužio...bio sam pravi šupak.- Glas mu je bio nabijen emocijama.

Nisam htjela da pokvarim naš trenutak ali morao je da zna.

- Povrijedio si me.Znam da si bio uzrujan i da si se istresao na onome ko ti je bio najbliži .....ali povrijedio si mene kad sam već bila pokidana na komadiće.Dan za danom se borimo sa našom prošlošću, i onda se desi nešto takvo i ....ja .....- nisam mogla da nastavim.Colton me privuče sebi uhvativši me za ruke.

- Znam - drhtavo je izgovorio. - Nikad ovo nisam radio ranije Ry, pokušavam da shvatim kako veza radi u hodu, i jebi ga , znam da izvinjenja već postaju stara , uskoro ću ostati bez njih ...ali jebi ga , pokušavam.

Kimnula sam glavom .Bila sam svejsna da radi nešto što nikad do sad nije radio - pričao , objašnjavao sebe. Njemu se to možda činilo kao da su bebeći koraci , ali u stvari su bili gigantski.Nagnuo se napred lagano me poljubivši.

Slomljeni - Dođi ovamo .- Naslonio se guzicom prozor privukavši me u zagrljaj tako da sam se leđima naslanjala na njegove grudi. Naslonila sam glavu na njegove grudi , glupo zadovoljna osjećajući ga oko sebe dok me čvrsto držao. Spustio je bradu na moje rame.

- Hvala ti za ovo danas. Nikad niko nije uradio tako nešto za mene.

Pomalo su me iznenadile njegove riječi - ispravila sam ga.

- Becks, tvoji roditelji, svi oni to rade , samo ti sam sebi ne dopuštaš da to vidiš ili prihvatiš.

- Da, ali oni su mi porodica, moraju tako da rade.- Zasato je , i iako nisam mogla da mu vidim izraz lica mogla sam da osjetim kako mu mozak radi .Pitala sam se gdje će mene staviti, u koju grupu ja pripadam.

- A ti ? Ti si moja pobjednička zastava.

Nagnula sam glavu tek toliko da mu vidim lagani osmjeh na usnama.

- Pomalo je teško da se naviknem na sve ovo , moram da se naviknem na tebe , da se naviknem na to da te trebam , i jebi ga , ponkad me to vrati koji korak unazad jer se userem od straha od svih tih osjećaja.

Sveto sranje! Još jednom me je ostavio bez riječi.Stavila sam ruke preko njegovih čvrsto ih stežući tako mu dajući do znanja da shvatam šta mi priča.

- Ja neću pobjeći Coltone.- Glas mi je bio siguran . - Još uvjek sam tu, iako si me povrijedio , znam da prolaziš kroz mnoga sranja ali, dođavola i ti sam si težak za razumjeti. I meni će trebati da se povučem , mislim, između tebe , tvog načina života , svih onih žena koje te i dalje žele a mene mrze , mogućnosti da je.... - nisam se mogla natjerati da završim misao.

- Pozdrav slonu u staklenoj bašti .- Vilica mu je jako škljocnula na mom ramenu.

Nisam htjela da nju spominjem ali kad je već to izletilo iz mojih usta mogla bi i da nastavim .

- Kakvo je stanje s tim ? - Zatvorila sam oči stegnuvši zube dok sam čekala njegov odgovor.

- Nije me briga šta ona kaže , ja znam da nije moje Rylee.

Sigurnost u njegovom glasu podigla mi je nadu.Brzo je pala na dno. Ako je dobio nalaze zašto me nije nazvao?

- Dobio si nalaze?

Slomljeni - Ne.- Odmahnuo je glavom. - Uradio sam test tek prije dva dana, rezultati bi trebali stići za koji dan.Ali ja znam .....znam da nije moje.- Nisam znala koga pokušava da uvjeri u to mene ili sebe ....

- Kako možeš da budeš siguran kad se ne sjećaš? - Iznerviranost mi se čula u glasu.

Duboko sam udahnula pokušavajući da se smirim.- Mislim, i da ste ti i Tawny .....- nisam mogla da izgovorim do kraja rečenicu - ona kaže da nisi koristio kondom.- Glas mi je bio šapat.

- Ti si jedina žena Ry ...jedina žena s kojom ne koristim kondom.Nije me briga ako i ti misliš da sam spavao s njom, ali ja znam Rylee....znam da bi koristio kondom.- Čula sam mu molbu u glasu da mu vjerujem, da razumijem strah koji osjeća na samu pomisao da je dijete njegovo.

Kad nisam odgovorila odmaknuo me je od sebe krenuvši da korača pa boksu. Mir je zamjenila uznemiranost.

- Nije moje! - povikao je . - Nema šanse da je moje!

- Ali šta ako jeste ?- Bila sam svjesna da sam s ovim pitanjem samo još više raspirila vatru.

- Nije ! - dreknuo je. - Jebi ga! Sve što znam je da ne znam jebeno ništa .Mrzim što te jebeni novinari prate svuda i uznemiravaju te. Mrzim ovaj izraz na tvom licu jer mi govori da ću te izgubiti ako dijete bude moje iako mi govoriš da neću.Mrzim jebenu Tawny i sve što ona predstavlja. Mrzim sva ona sranja što je rekla i mrzim što mi Chase ne dozvoljava da odgovorim na to jer bi te tek onda još više proganjali. Mrzim što sam te povrijedio....mrzim što ću sigurno još koji put sve sjebati , i sve to zbog moje prošlosti ...-

Zatvorio je oči

kružeći ramenima suzbijajući bjes.

Svađu sam mogla podnijeti.On je bjesnio , ja sam slušala i onda će možda ova patnja i bol koja mu izvire iz očiju biti manja.

- Imaš dovoljno sranja o kojima moraš da brineš sada.Nema potrebe da brineš zbog mene.- A , bilo mi je drago što je brinuo, bez obzira što samu mu govorila drugačije.

- A ti nemaš? - upita me. - Jebote, moj je posao da vodim računa o tebi, a ja ne mogu uraditi ni jednu jedinu ispravnu jebenu stvar koliko sam ja sjeban....koliko je sve oko mene sjebano!

- Coltone ....

Slomljeni - Kunem ti se Bogom, život ti se okrenuo naglavačke zbog mene a ti si više zabrinuta za mene i dječake nego za sebe.- Prišao mi je odmahujući glavom. - Ti jebena svetica koju ne zaslužujem.

- Svaki grešnik treba svetca, radi ravnoteže.- odvratila sam uz namigivanje.

Tiho se nasmijao obuhvativši me rukama za obraze.Očima je gledao u moje, mogla sam da vidim sve želje , potrebe, nadanja i obećanja u njima.

- Bože , jebeno te vozim.

Te riječi sa njegovih usana uz onaj njegov zločesti osmjeh ....sve to je odavalo dubinu njegovih osjećanja. Koliko puta moje srce može da se preda ovom muškarcu? Jer upravo se opet predalo, svaki dio mog bića opet mu se predao.

Beskorisno je da se borim protiv suza ...te riječi ....one su sve....one znače da on pokušava, da se izvinjava za prošla i buduća sranja. Predao mi je ključ svog srca svoje duše , a to mnogo znači kad dolazio od čovjeka kakav je Colton.

Posegnula sam rukom njemu oko vrata privlačeći ga sebi .Poljubila sam ga nježno lagano zavlačeći jezik izmežu njegovih usana.Nije bilo žestine, samo lagano , nježno razmjenjivanje neizgovorenih riječi. Razdovijili smo se, naslonio je čelo na moje gledajući me u oči.

- I ja vozim tebe.- prošaputala sam.

Osmjeh mu je bio tako blistav ...znala sam da napokon počinje da shvata da ga volim.

Možda nismo još sva sranja riješili, ali bar sam znala da smo u ovoj utrci zajedno.

- Hajde- povukao me je za ruku - idemo odavde.

Zajedno smo krenuli prema garažama gdje su dečki radili na autu. Becks nas je dočekao sa znalačim osmjehom uz lagano odmahivanje glave. Spustila sam glavu ne želeći gledati u njihova lica, svi su znali šta smo radili prije samo koji minut. Hod srama je jedno, ali kad imaš publiku.e pa to je ....mnogo više sramotno. Colton se nasmija stojeći kraj mene i čvrsto me stežući za prste.

- Šta je tako smiješno? - promrmljala sam i dalje držeći oboren pogled.

- Slatka si kad pocrveniš- Colton progovori . - Mada, više volim kad ti se zacrvene neki drugi dijelovi tijela.

Ostala sam šokirana otvorenih usta.Prije nego sam se snašla šta da mu odgovorim njegova usta su bila na mojima.Odmakao se od mene poljubivši me u nos dok mu se usna zločesto izvijala.

Slomljeni - Zbog čega si ovo uradio?- Kao da me briga šta će odgovoriti .Može mi ovo raditi gdje god i kad god želi.

- Znaš me dušo.Ako će već da gledaju bolje da imaju u šta da gledaju, zar nije tako ? I, ako nisam bio dovoljno jasan ranije, želim da svi znaju da si moja.

Bojala sam se da će mi srce ispasti iz grudi. Ali jezik je rasuo malo otrova.- Objavljuješ posjedovanje ?

- Dušo, to sam već uradio- odvrati mi uz namigivanje- nikad ne sumljaj u to.

Prevrnula sam očima odmičući se od njega. - Hajde Šampione - pozvala sam ga preko ramena - zar me ne možeš pratiti?

Osjetila sam udarac preko guzice.

- Prokleto dobro znaš da mogu sve da pratim- odvratio je grleći me oko ramena dok je spuštao usne do mog uha.- Moj kurac, ti pribijena na vrata, moja snaga i bilo koja druga stvar koju smislimo ...ali mislim da su ove navažnije.Šta ti misliš, jesu li?

Nasmijao se dok sam ja šaljivo odmahivala glavom.Dogovorili smo se da će Sammy moj auto odvesti kući dok sam sa Colton išla prema njegovom autu na parkiralištu. Nisam mogla sakriti zadovoljni osmjeh kad sam pogledala u sexy auto, sjećanja mi zaplesaše pred očima.

Sklonila sam pogled sa haube prebacivši ga na Coltona čije su zelene oči zločesto sjajile.

Podigao je upitno obrvu lagano jezikom prelazeći preko svoje donje usne otvorivši mi vrata da uđem.

- Fin izbor auta si danas napravio.- rekla sam mu dok sam lagano sjedala.

- Podsjeća me na tebe .....a trebao sam te danas sa sobom.- odvratio je prije nego je zatvorio vrata. Nisam stigla odgovoriti na te njegove riječi, možda je i bolje što nisam , jer ...koji đavo bi mu rekla? Samo te njegove riječi značile su mi sve...i još više.

Bebećim koracima.

U sekundi smo se našli na auto - putu dok je Dave Matthews pjevao kroz zvučnike , motor je preo ispod nas a novinari nas pratili. Bacio je pogled u retrovizor pa pogledao u mene.

- Jesi li svezana?- upita me i odjednom moj stomak se okrenu u strahu od onoga šta će se desiti. Nisam stigla ni da odgvorim kad je auto pojurio .Colton se nasmija gledajući u novinare koji su ostajali iz nas. Adrenalin mi je tutnjao žilama, i u djeliću sekunde mogla sam da razumijem njegovu ovisnost o brzini ali onda sam pogledala napred.Srce mi se popelo u grlo a svijet je postao zamagljen.

Slomljeni POGLAVLJE 25

Listala sam dokumente na stolu.Bila sam zadovoljna što je donešena odluka da se Zanderov otac napokon tuži.Spremila sam ih u folder shvatila sam da sam izgubila pojam o vremenu, već je bilo dvadeset do sedam a dječaci su morali biti na terenu u osam. Sranje !

Morala sam prikupiti njihovu opremu prije utakmice.Ustala sam od stola prikupljajući boce s vodom stavljajući ih kraj sportskih torbi. Čula se buka iz soba i po tome sam znala da ih Jackson sprema za polazak.

- Hej Ry? - Da?- pogledala sam u Jacksona koji se ramenom naslanjao na zid očiju punih brige.

- Zander i Scoot još uvjek spavaju- zastao je na minut. - Jesi bila budna kad je Shane došao sinoć kući?

Pogledala sam u njega pokušavajući shvatiti zašto me to pita.

- Da, čitala sam u svojoj sobi.Zašto?

- Jesi li ga vidjela , pričala s njim ?

Alarm se upalio u mojoj glavi. Zastala sam sa poslom okrenuvši se prema njemu.

- Uh , pozvala sam ga i on mi je poželio laku noć i otišao je u svoju sobu.Plašiš me Jax, šta se dešava?

- Pa, izgleda da je Shane sinoć popio jednu više. Obeznanjen leži u krevetu, soba mu smrdi na pivo a po izgledu kupatila čini mi se da ju je posjetio koji put povraćajući.

Znalački osmjeh mu je bio na usnama, znala sam da nije na mjestu ali morala sam se nasmijati.Shena je uradio nešto što je sasvim normalno u njegovim godinama. A onda je moja odgovorna strana stupila na scenu.Ugrizla sam se za usnu pogledavši Jaxa.

- Znali smo da će se ovo jednom dogoditi....sranje, želiš li da se ja obračunam s njim ili ćeš ti ?

- Mi ćemo biti u kombiju Jax!- Ricky je viknuo.

- U redu!- odvratio je Jax.- Mogu ja ostati sa Zanderom, Scootom i Shaneom ako želiš na utakmicu.

- Ne , sve je u redu. Srešćemo se kasnije na utakmici. Mogu se nositi sa Shaneom.

- Jesi sigurna?

- Jesam.

Slomljeni Kad je Jax otišao sa dječacima više se nisam osjećala tako sigurno.Sjela sam na barsku stolicu razmišljajući kako da se nosim sa mamurnim šesnaestogodišnjakom. On je najstariji ovde i prošao je kroz dosta toga...ali pomalo sam se osjetila izgubljenom. U srednjoj školi sam bila uvjek dobra djevojka - tako da sam se sad nalazila na nepoznatom terenu. Telefon mi je zazvonio - Colton .

- Dobro jutro- progovorila sam nježno.

Ovih zadnjih par dana su bili dobri za nas bez obzira na još uvjek neizvjesnu situaciju na test očinstva. Ignorisali smo temu, ignorisali smo sve što se tiče toga.Colton je bio uzbuđen što se sledeće sedmice vraća na posao. Izgarao je od želje da bude tamo i nadgleda kako napreduje novi siguronosni uređaj na kojem rade. Rekla sam mu da je pomalo smješno što se prvo vratio na stazu pa tek onda u kancelariju na šta je on odgovorio da mu je staza bila potrebnija a kancelarija baš i ne.

- Hej....ovaj krevet je samotan bez tebe u njemu.- Njegov promukli pospani glas zavodio me je.

- Vjeruj mi, radije bi bila tu s tobom...

- Onda dolazi ovamo što bržeš možeš, jer ovako gubimo vrijeme. Imam dugu listu šta bih sve radio danas.- Glas mu je postao još više promukao, još više zavodljiv....Voljela sam ovo kod njega - samo svojim glasom mogao je da mi poboljša dan.

- Šta se nalazi na toj tvojoj listi?

- Ti na kauču, na stolu, uza zid....ti na sve i jednom mogućem mjestu za.....- glas mu je utihnuo.

Zarežala sam u slušalicu.

- Nemaš pojma koliko mi to primamljivo zvuči, jer dan mi je baš usran.

- Zašto? Šta se desilo?- Glas je izgubio ton zavođenja, postao je zabrinut.

- Shane se prvi put napio sinoć i Jax kaže da to nije baš dobro podnio.

Colton je prsnuo u smjeh . - Napio se ko svinja? Bravo Shane!

- Coltone! Ja pokušavam da odgojim odgovorne dečke ovde!- Bila sam svjesna kako zvučim ko kakva čistunica ali to je bila istina.

- Hoćeš da kažeš da sam ja neodgovoran,Rylee?

Nakezila sam se , tačno sam mogla da zamislim đavolski izraz lica koji je imao sad.

Slomljeni - Pa, prilično prljave stvari mi radiš....- zezala sam ga.Na samu pomisao Coltona i prljavih stvari tijelo mi je počelo drhtati a vrućina se skupljati između nogu .Sjetila sam se sexa na stepenicama u njegovoj Malibu kući....

Zločesto se nasmijao .- Oh dušo, prljavo je ono što radim najbolje, ali ja sad pričam o nekim drugim stvarima. Ja sam se napio u srednjoj skoli pa sam na kraju ispao sasvim u redu.

- O tome bi se dalo raspravljati....- zezala sam ga. - Znači , govoriš mi da ovo što je uradio i nije nešto važno? Da ga pustim ?

- Ne , nije to što ti govorim. Mislim da je dobar znak to što je bio vani i ponašao se kao tipični tinejdžer, i sve dok je ovo bilo samo opijanje da proba kako je a ne napijanje da se sakrije od svoje prošlosti - onda je to dobro za njega.

Znala sam de je u neku ruku Colton u pravu ali isto tako sam znala da ću morati popričati sa Shaneom i reći mu da to nije u redu i da se to ne može ponoviti , iako sam bila svjesna da hoće.

- Pa reci mi - muškarčino koji si bio nesmotreni tinejdžer, kako da postupim ?

- Ja sam i dalje nesmotren- odvratio je zabavljeno . - To je nešto, draga moja , što se nikad neće promjeniti.Jax treba da se pozabavi s njim jer tebe neće poslušati.

- Mislim da nema razlike ko će pričati s njim.- Nisam htjela da moji dječaci ne žele pričati sa mnom ili me slušati jer sam žensko.

- Nemoj se odmah ljutiti Thomasova.- odvrati uz smjeh.- Nisam rekao da se ne možeš nositi s njim već da će prije poslušati ono što mu muškarac kaže.

- E pa Jax je bejzbol utakmici tako da ću to morati biti ja.

- Sama si u kući?- Glas mu je sad bio pun brige .Zaštitnika strana je proradila. Bilo mi je to slatko.

- Coltone- uzdahnula sam. - Ima oko pedeset novinara ispred .Sve je u redu.

- Baš tako. Pedeset novinara koji nemaju nikakvog drugog jebenog posla nego da te uznemiravaju , i tebe i dečke. Jebeni Kriste! - zarežao je.- Jebeno sam bolestan više od mojih sranja koja završavaju na tvom kućnom pragu.

- Stvarno , nije to....

- Tu sam za trideset minuta.

Slomljeni To je bilo sve prije nego je spustio slušalicu. U redu.... znači dolazi da se obračuna sa novinarima , što neće uroditi plodom, i ja još uvjek moram da shvatim kako da se nosim sa Shenom.

Jebi ga !

****

- Možeš se igrati još oko sat vremena onda moramo krenuti na utakmicu, u redu Scooteru?

- Da ! - viknuo je dok je trčao prema dnevnom boravku . Crtaći su na meniju danas.

Krenula sam dalje hodnikom zastavši ispred Zanderove i Aidenove sobe. Zander je bio u krevetu umotan u ćebe a plišani psić mu je bio u čvrstom zagrljaju.Ljuljao se napred nazad zatvorenih očiju. Nagnula sam glavu ulazeći u sobu , gledala sam ga koju sekundu ne bi li shvatila da li sanja ili je budan.Kad sam prišla bliže čula sam tihi jecaj koji mu je pobjegao iz grudi.Krenula sam prema njemu.

- Zandere, druže, jesi dobro?- tiho sam ga upitala lagano sjedajući pokraj njega na krevet.

Nije bilo odgovora, samo se nastavio ljuljati ali me je pogledao .Suze su mu lile niz lice a oči su mu bile pune bola i patnje. Nije bilo bitno koliko je vremena prošlo , sjećanja će uvjek biti tu , nikad neće moći da zaboravi....

- Želim svoju mamu- zajecao je .Srce mi se cjepalo za ovim malim dječakom. Polako sam ga podigla u krilo zagrlivši ga . Stavila sam mu glavicu ispod mog vrata da ne vidi suze u mojim očima.Plakala sam za njim, za njegovom nevinišću, za onim što je želio najviše svoju mamu.

- Znam druže- odgovorila sam mu ljuljajući ga u krilu.- Znam. Bila bi ovdje da to može.Nikad te bi ostavila da je anđeli nisu zatrebali.

- Ali - ali i ja je trebam ....- još jedan jecaj mu se ote.Nisam imala odgovor na ovu njegovu tvrdnju. Poljubila sam ga u glavicu i još jače zagrlila.

Nadala sam se da će moja ljubav bar malo ublažiti težinu i patnju njegovog srca, ali znala sam da moja ljubav nikad neće biti dovoljna.

Slomljeni Sjedili smo zagrljeni , nisam bila sigutrna ko od koga traži sigurnost i utjehu.Polako se smirivao kako su minute prolazile , lagano sam ga rukom mazila po kosi trudeći se da nađem nešto, da smislim kako da ga bar malo razveselim.

- Hej , druže ? Colton je na putu ovamo.

Tijelo mu je poskočilo na moje riječi dok j podizao svoje crvene okice prema meni. Stvarno?

Baš u tom trenutku začuo se zvuk motora, škljocanje fotoaparata i uzvukivanje bezbroj pitanja.

- Da, mislim da je upravo stigao.

Okice mu bljesnuše dok smo ustajali sa kreveta idući prema vratima. Dječake sam poslala u dnevni boravak tako da ih kamere ne uhvate kad otvorim vrata.

Colton se provukao kroz polu otvorena vrata cijelo vrijeme psujući. Lice mu je bilo napeto dok me je gledao.Pod rukom je nosio veliku vrećicu iz trgovine.

- Hej. - Hej Šampione.- odvratila sam prilazeći da ga poljubim.Tijelo me se napelo....jedan od dječaka je bio iza mene.

Colton je uvjek vodio računa da ne pokazuje previše intimnog dodirivanja pred njima.Bio je svjestan da su bili previše zaštitnički nastrojeni prema meni .

- Poljubi je već jednom i završi s tim ! - Scooter je povikao iza mene.Oboje smo prsnuli u smjeh dok sam se okretala prema njemu. Colton je spustio ruku na moja leđa saginjući se ispred Scootera .

- To bi bilo u redu s tvoje strane ?- upitao je malog dječaka čije se oči pretvoriše u tanjire.- Mislim , nije baš pristojno ušetati u kuću drugog muškarca i poljubiti djevojku ....ali pošto si i ti jedan od muškaraca u kući , mislim da je u redu da je poljubim ako mi ti to dozvoliš.

Scooter je narastao do mjseca. Ponosno se isprsio pred nama.- Stvarno?

Uzbuđnje je bilo očigledno u njegovom glasu.

- Da ...u redu je . Sve dok je ne učiniš tužnom.

- Dogovoreno.- Colton mu prži ruku na rukovanje. Srce mi je bujalo od osjećaja i po drugi put sam se morala boriti sa suzama ali ovaj put zbog ponosa koji osjećam gledajući u njih.

Slomljeni - Pa- Colton reće dok je ustajao pogledavši me. - muškarac kuće je rekao da te mogu poljubiti.- Nagnuo se napred brzo me poljubivši u usne.

- Fuuuuuuj, odvratno !- povika Scooter brišući svojom rukicom svoja mala usta.Okrenuo se od nas poput zvrka odjurivši nazad u dnevni boravak.

Colton pogleda preko ramena pa me poljubi još jednom.I to je bio kratak poljubac ,ali on je moja droga i ovaj mali fiks mi je bio dovoljan...za sad.

- Opa- prodahtala sam kad se povukao.

- Rekao je da te mogu poljubiti.- namignu mi .- Gdje je naš pijanac?

- Još uvjek spava- odgovorila sam pogledavši u vrećicu koju je nosio ispod ruke. - Šta je to?

Samo je slegnuo ramenima. - Nešto zbog čega će se još dugo sjećati ovog jutra.Dlaka psa i još neke stvari...

- Coltone ! - Po izgledu mi se činilo da je unutra pakovanje od šest piva. - Ne mogu mu dati pivo! Dobiću otkaz!- povikala sam tiho.

Imao je drskosti i da mi se nasmije u lice. - Baš tako. Zato ću mu ja dati pivo.- Rekavši to Colton krenu hodnikom pravo u Shanovu sobu.

Riječi koje mi je Colton ranije tog jutra rekao da će prije poslušati muškarca nego ženu natjerale su me da i ja krenem u tom pravcu.Ušavši u sobu prvo je povukao zavjese s prozora puštajući svjetlost u sobu.Okrenu se prema njegovoj komodi sa ogromnim osmjehom na licu.

U skundi zvučnici su oživjeli ....Shane skoči iz kreveta psujući i prekrivajući uši rukama pa se povuče ugledavši Coltona ispred sebe koji je miran stajao ruku prekrštenih preko grudi i podignutih obrva. Gledali su se koji trenutak prije nego je Shane zgrabio jastuk stavivši ga preko glave pokušavajući blokirati i svjetlost i muziku.

- Prestani!- viknuo je .

Colton se nasmija prilazeći komodi gaseći muziku.

- Hvala ti.- Shane promrmlja ispod jastuka.

- Uhhh.- To je bilo sve što je Colton odgovorio prije nego je skočio kraj Shane na krevet skidajući mu jastuk sa glave.- Po tome kako ti soba miriše i kakav ti je izraz lica rekao bih da si sinoć popio jednu više.Jesam li u pravu druže?-

Nasmijao se kad Shane nije

odgovorio. - Odzvanja li ti u glavi? Okreće li se soba?Bole li te oči? Imaš osjećaj da bi mogao povratiti iako nema više ništa u stomaku?

Slomljeni - Ušuti.- Shane zareža pokušavajući ćebe navući preko glave ali Colton mu ga samo izvuče iz ruke.

- Neću.Želiš se družiti s velikim momcima - napijati se kao oni - onda je vrijeme da se probudiš i suočiš se sa posledicama kao muškarac.

Virila sam iz hodnika....Colton je sjedio na krevetu naslonivši glavu na zid udobno se namještajući prije nego je ruku zavukao u vrećicu. Čula sam zvuk otvaranja limenke ...Shane je odmah sjeo na krevet ogledavši u Coltona kao da je poludio.

- Zar si jebeno poludio ?- Glas mu je sad bio paničan.

- Da.- Pogleda u Shanea prije nego je otpio gutljaj piva. Pruži mu pivo.- Naravno da sam lud. Popij sine.

- Nema šanse! - Odmakao se još više od Coltona i piva. - Ne možeš mi dati pivo!Colton na ovo samo podiže obrve.

- Mislim da sam to upravo uradio.Dovoljno si odrastao da ga piješ sinoć, mislim da je vrijeme da te podsjetim zašto ti je pivo bilo fino sinoć.- Colton mu ponovo pruži pivo. - Hajde popij ga. Izazivam te.

- Šta to....

- Pij!- Colton nije odustajao. - Šta? Piješ sa svojim prijateljima ali sa mnom nećeš?

- Povratiću od piva.

- Baš tako!- odvrati Colton sa smješkom.Zavuče ruku u vrećicu izvadivši još jedno pivo.

- Još pet ih imam za tebe kad ovo popiješ.

Shanocve oči postaše velike ko tanjiri dok mu je lice sve više i više blijedilo. - Nema šanse! Povratiću!

- Dobro!- Colton odvrati unoseći se Shaneu u lice. - Popij ovo. Želim da se sjetiš kakav mu je okus pa sledeći put kad te tvoji prijatelji ponude pivom ili ako sam poželiš da popiješ da bi zadivio cure....želim da se sjetiš kako je jebeno super kad si sagnut preko wc-e šolje dok povraćaš jer mogu ti sa sigurnošću reći da to baš i nije neki prizor za oči.- Colton se odmače od njega ponovo se naslanjajući na zid. - Siguran si da ne želiš pivo? Ne želiš da se podsjetiš na njegov ukus?

Shane odmahnu glavom , pomalo šokiran kako je njegov idol upravo pričao s njim.....i ja sam bila malo šokirana .

- Sad kad imam tvoju punu pažnju , da ustanovimo par pravila , hoćemo li ?- Nije sačekao da Shane odgovori. - Kako si došao sinoć kući?

Slomljeni Pitanje je i mene iznenadilo kao i Shanea.

- Davey me dovazao.

- Jel i Davey pio sinoć?- Tih i miran Coltonov glas natjerao je Shaneo da skloni pogled s njega.

- Popio je par komada.- Mogla sam da čujem sram u Shanovom glasu - bio je svjestan greške.

- Eeeeee ! Pogrešan odgovor!- odvrati Colton pogledavši ga. - Želiš biti glup i pijan? To mogu shvatiti.Pustio si nekog ko je pijan kao i ti da te vozi - ako si bio toliko pijan kako možeš znati da je popio samo par piva ? To je nešto što se ne može tolerisati ! Imaš mnogo ljudi u ovoj kući koji te vole .Kojima je stalo do tebe Shane - Ry, dečki , mene imaš - ne želimo da ti se nešto desi. Pusti da ti postavim drugačije pitanje. Neću te pitati hoćeš li se ponovo napitit jer onda ćeš mi morati lagati.Ovo je moje pitanje - hoćeš li opet sjesti u auto s nekim ko je pijan?

Shane je glasno progutao odmahujući glavom,Colton je samo nastavio gledati u njega sve dok Shane nije glasno odgovorio - Ne. - Odlično! Sad smo već postigli nešto ....- reće Colton glavom lupajući po zidu od čega Shane poskoči uhvativši se za svoju.- Jesi siguran da ne želiš pivo?- Pružao mu je ponovo limenku dok je Shane panično odmahivao glavom. - Volim pametnu djecu zato me slušaj...sledeći put mene nazovi ali ne radi to više ...i zadnje pitanje - zašto ?

Shane ga pogleda u oči. - Kako to misliš zašto?

Colton ga je samo gledao ...izluđivalo me što nisam bliže da mogu da vidi sve te ne izgovorene riječi koje razmjenjuju.

- Da budeš cool?Da zadiviš curu? Da sakriješ bol koji ti je mama nanjela? Ne moraš mi odgovoriti Shane ali odgovor je jako važan. To je nešto na što trebaš sam sebi odgovoriti.

Vidjela sam kako je Shane oborio glavu duboko udahnuvši. Pomjerio se na krevetu sjednuvši kraj Coltona prekrstivši ruke preko grudi naslanjajući glavu na zid. Njih dvojica ovako...prizor me je ostavio bez daha ....

Colton otpuhnu progovorivši tihim i nježnim glasom.- Kad sam bio mali desile su mi se neka loša sranja .Stvarno loša sranja .I bez obzira šta sam radio, i ma koliko sam dobar bio ili koliko sam se trudio da budem dobar ....ništa nije bilo važno.Niko mi nije pomogao, nisam imao nikog da mi pomogne. U mom sedmogodišnjem mozgu ja sam bio kriv za sva ta loša sranja što su mi se događala , i sad ponekad mislim tako.....Ali najgori dio svega toga je bio

Slomljeni živjeti sa tom boli i krivicom .....- Pogledao je u Shanea i čekao sve dok on nije pogledao u njega . - Sranje, počeo sam piti a bio sam mlađi od tebe sad Shane,i pio sam jer me tako jebeno mnogo boljelo.I nakon par nezgodnih situacija koje sam na sreću preživio , moj tata me je sjeo ispred sebe i postavio mi ista pitanja koja sam i ja tebi postavio.Rekao mi je i iste riječi ali drugo pitanje mi je na kraju postavio . Pitao me je - Zašto piješ da otupiš osjećanja jer čak i bol znači da osjećaš da si živ , zar nije tako dobro biti živ?- Colton odmahnu glavom.- I znaš šta ? Ponekad mislim da je obično sranje , da neću moći imati ni jedan dan bez razmišljanja o svemu što mi se desilo o bolu i krivici .....i jebiga, kad su mi ti dani?

Jebeno želim da pijem .Sa samo petnaest Shane želio sam da pijem da bi se nosio s tim danima, ali moj tata bi me sjeo ispred sebe i ponavljao mi iste riječi.I znaš šta? Bio je u pravu.Bilo mi je potrebno vremana, mnogo vremena da to shvati. Bol nikad ne ode ...ali mi je drago što sam izabrao da osjećam umjesto da budem otupljen od osjećaja. Drago mi je što sam izabrao da živim umjesto da budem mrtav...u sebi.

Nisam ni shvatila da su mi obrazi mokri od suza kao i Shaneu sve dok Colton nije pružio ruku zagrlivši ga oko vrata privukavši ga sebi. Čvrsto ga je zagrlio na što je Shane zajecao.Jecaji su mu potresali tijelo dok ga je Colton grlio. Spusto mu je poljubac na vrh glave promrmljavši.

- Samo se sjeti , bol je osjećaj , a kad osjećaš znači da si živ , zar nije dobro biti živ?

Srce mi je bilo u grlu....i svaka nada koju sam imala da bih mogla otići od ove prelijepe nevolje je nestala..... Slomljen muškarac pomaže slomljenom dječaku.

Pustio je Shanea iz zagrljaja....obojici im je bilo pomalo neugodno zbog pokazanih emocija. Colton skoči s kreveta uz smjeh ponudivši Shanea još jednom sa pivom ali ovaj mu samo odgurnu ruku. Colton pokupi vrećicu krenuvši prema vratima ali se okrenu prema Shaneu.

- Hej Shane? Smrdiš druže .Istuširaj se i presvuci, moramo ići gledati utakmicu.

Colton izađe u hodnik pogledavši u mene.Toliko osjećanja je bilo u zelenim očima dok je gledao u moje suze .Rekla sam mu jedino što sam mogla.

- Hvala ti - prošaptala sam. Samo mi je kimnuo glavom odlazeći niz hodnik.

Slomljeni POGLAVLJE 26

- Imaš li ih sad Jax?- upitao sam gledajući kako Scooter kupuje neku čokoladicu sa sitnišem kojim sam mu dao. Shane je odbio,još uvjek je bio zelen u licu. Neće jesti ništa još par sati bio sam siguran.

Ah, slatka sjećanja na tinejdžerske dane ....Nisam mogao a da mi ga ne bude žao, ali jebi ga , bilo mi je zabavno gledati. Jax popravi svoju bejzbol kapu pa spustivši palicu krenu prema meni.

- Da , imam ih .- Rukovali smo se. - Hvala ti za...- bradom je pokazao na Shanea.

- Nema na čemu.- Nasmijao sam se . - Nije bilo ni slično mom prvom susretu sa pivom, ali popričao sam s njim.

- Hvala ti.Jel se Rylee predomislila? Neće doći?

- Ne- odmahnuo sam glavom gledajući kako Ricky zamahuje palicom udarivši u lopticu i šaljući je preko terena. Zazviždao sam tako da mu dam do znanja da sam gledao kako udara.Okrenuo mi se sa najslađim jebenim osmjehom na licu.Znao sam koliko znači kad te neko primjeti, utiče to na osobu ...i to mnogo.

- Mislim da je Zander imao loše jutro tako da nije htjela s njim paradirati ispred svih tih jebenih novinara.Zato sam ja doveo dječake nadajući se da će mene pratiti.

Jebeni lešinari!

Pogledao sam prema parkingu , sve do jednog su stajali tamo , kamere su im visile oko vratova , fotoaparati upereni u mene , nadajući se da će uhvataiti ...jebi ga ako sam znao kako se zova ova mala liga. Ali, bili su na distanci i nisu me bombardovali pitanjima dok sam bio sa dječacima...bio sam pomalo šokiran time. Od kad imaju imalo ljudskosti , pristojnosti u sebi?

- Čini mi se da je upalilo- slegnuo sam ramenima.

Jax se nasmija bacajući poged prama rulji na parkingu. - Misliš?.Ludilo, čovječe.Živjeti tako svaki dan.Navikneš li se i kad na to?

- Može li se auto voziti bez točkova?- Postavio mi je najgluplje pitanje na svijetu, ali, jebi ga to je Jax.On je bio cool. Pazio je na Ry. - U pravu si .- kimnuo je glavom.

Slomljeni Pričali smo o svemu i ničemu prije nego sam krenuo do hijena na parkingu ne bi li i oni zaradili koji dolar. Tako će, nadam se, biti mirni još koji.dan. Kamere su snimale dok sam im prilazio i morao sam da dam sve od sebe da ne udarim kojeg u lice .Bilo bi to jebeno dobro dati si oduška udarajući ih. Jebena Chase. Ništa nisam progovarao jer bi tako još više naštetio Rylee , pogotovo ako sad ponovo postanem taj loši dečko koji radi lude stvari . A željeli su to , gurali su mi granice ... Do kurca i obećanje! Nek se svi jebu! Ovo je zašto prije nikad ništa nisam obećavao.Nikad prije Rylee.... Ko bi rekao da ću postati pičkica i da mi to neće predstavljati baš nikakav problem. Mjenjala me....Rekao sam joj da ću pokušati postati bolji muškarac.E pa jebi ga ! Nisam znao da će nas snaći ovo sranje koje nas je usisalo u svoj kovitlac sranja.

Bio sam dobar, još uvjek. Nisam razapeo Tawny zbog sranja koje je izvela. A htio sam, i zbog optužbi, i što je ovim hijenam predala Rylee i što je mene povrijedila. Da to uradim samo bih dokazao da su njene optužbe tačne , a to bi za nju bila pobjeda.

- Kad je vjenčanje Coltone?

- Da li Tawny zna da si danas ovde sa Rylee? .

- Jeste li izabrali ime za sina?

Još jedna kamera primače mi se sa strane .Okrenuo sam se prema njoj stisnutih pesnica

.

- Odmakni se jebote!

Rylee.Rylee. Moja jebena Rylee. Ponavljao sam joj ime iznova i iznova na taj način sebi davajući snagu i ignorišući njihova jebena pitanja .Bar je ovaj kamerman odstupio pa sam otvorio vrata auta.Hvala Bogu na ovim skupim autima jer čim sam zalupio vrata buka iz vana je utihnula, kamere me nisu mogle snimati niti su me mogli slikati. Koliko god želio sjediti unutra dok se ne smirim nisam to mogao sve dok su oni oko mene.Upalio sam auto nadajući se da će se pomaknuti da ih ne bi pregazio. Stisnuo sam gas gladajući ih kako jure prema svojim automobilima .

Jebeni Kriste!

Pogledao sam u djecu odvozeći se sa parkinga. Umakao sam im zahvaljujući brzoj vožnji crvenom svjetlu. Odahnuo sam od olakšanja , upalio sam radio, Best of you se razljegao kroz zvučnike...tek tad sam primjetio telefon....i zrak koji sam napokon punim plućima udahnuo je nestao iz mene. Noga mi je zadrhtala na gasu kao da sam kakav jebeni

Slomljeni početnik.Poruka je bljeskala - Zapečaćena koverta čuči na mom stolu.Rezultati su stigli.Nazovi me.

Cijeo tijelo mi se smrzlo - pluća, srce, grlo...sve.....Gledao sam pravo napred stežući volan da su mi prsti pobjelili. Tjerao sam se da dišem , da trepnem, da mislim....sve u meni se kovitlalo od osjećaja ... Onaj čas kad sam mogao da zagospodarim svojim mislima skrenuo sam sa ceste skrećući u parking nekog tržnog centra. Legao sam na kočnice.

Uzeo sam telefon da nazovem advokata pa ga spustio čvrsto sklapajući oči .....Ovo je taj trenutak! Odgovor s druge strane telefona će mi reći da li sam napravio najveću jebenu grešku u životu ili sam je izbjegao.Ona sigurnost koju sam osjećao prije ...nije je više bilo.

Mentalno sam se zgrabio za jaja i uzeo telefon u ruke. Sa svakim zvukom zvona polako sam se raspadao. Imao sam osjećaj kao da čekam da mi neko izmakne stolicu ispod nogu dok visim na užetu oko vrata.

- Donovane.

Trebala mi je koja sekunda da odgovorim. - Hej C.J.- Jebote glas mi je zvučao kao u malog djeteta.

- Jesi spreman?

- Jebeni Kriste, samo mi reci u redu!- zarežao sam.

Nasmijao se, seronja dok je parao omotnicu.Lako je njemu smijati se dok je meni srce udaralo od rebra u glavi mi tutnjalo a noga cupkala kraj gasa. I ....tad sam čuo kako je CJ.udahnuo pa izdahnuo.

- Sve je u redu.

Nema šanse da sam ga dobro čuo. - Šta ?

- Lagala je.Dijete nije tvoje.

Podigao sam ruke u vis i dreknuo . Glava mi je tutnjala od adrenalina ruke su mi se tresle a oči punile jebenim suzama.Nisam mogao smisliti ni jednu jedinu jebenu riječ a da ima smisla. Čuo sam CJ da priča ali nisam razumio šta mi govori - srce mi je tutnjalo u ušima.Prevukao sam rukom kroz kosu ....osjećaji su me preplavili ....jebote koje olakšanje ....Nije moje.Nije moje.

Nisam sjebao to nedužno dijete svojom krvlju. Ali rodiće ga manipulativna kučka.

- Jesi li dobro Drvo?

Trebao mi je trenutak da nađem glas. - Da- uzdahnuo sam . - I bolje nego dobro.Hvala ti.

Slomljeni - Srediću sa Chase da da izjavu novinarima.....

- Ja ću se pobrinuti za to- odgovorio sam mu. Želio sam da lično ja serviram tim hijenama ove vijesti.Napokon će odjebati iz naših života. Rylee će se ovako moći lakše prilagoditi mom načinu života , lakše ćemo zakoračiti u budoćnost.

I opet ja ....Opet mislim o jebenoj budućnosti i ostalim sranjima s njom. Rylee - moj jebeni kriptonit.Jebem mu sve ! I tad me pogodi svom snagom.

Rylee!

Moram joj javiti.

- ..Hvala ti mnogo CJ. Moram nazvati....moram ići....

Prekinuo sam vezu žureći da nazovem Rylee ali ruke su mi toliko drhtale da nisam mogao da pogodim broj. Stao sam sekundu dišući duboko tako smirujući svoje živce.

I onda sam shvatio da ovu priču želim da završim jednom za sva vremena i to prije nego nazovem Rylee. Nazvaću je kad ovo obavim i kad sve ovo bude iza nas. Dijete ,Tawny , laži - sve je jebeno gotovo.

Okrenuo sam broj ,nekad tako poznat , tako prijateljski...sad mi je od samog pogleda na taj broj krv ključala.

- Coltone?

Sviđalo mi se što sam je iznenadio, uhvatio sam je na prepad.Vrijeme je da igru privedemo kraju.

- Tawny.- Glas mi je ravan, bezosjećajan. Ništa drugo nisam rekao, htio sam da se malo znoji s druge strane dok se pita jesu li stigli rezultati ili ne. Imala je muda da mi laže u lice , sad ćemo vidjeti ima li snage da nastavi s igrom ili će položiti karte na stol. Moj kec iz rukava je test očinstva.

- Ćao.- Tako tiho je odgovorila da nisam bio siguran da li je nervozna ili pokušvama da me zavede glasom.Bilo kako da je , stomak mi se okrenuo od samog zvuka njenog glasa.

Zagrizao sam unutrašnju stranu obraza pokušavajći shavtiti kako bi bilo najbolje da povedem priču , jer ma koliko želio da pati i da je mučim sad sam najviše želio da samo završim s tim . Nakašljala se, znao sam da je tišina ubija.

- Coltone ?- Morao sam da se ugrizem za jezik da joj ne odbrusim odmah , ipak će malo patiti. - Jesi me trebao ? Iznenađena sam što si me nazvao.....

- Stvarno ? Iznenađena si ?- Glas mi je bio pun sarkazma.

- Zašto bi bila ?- Zamuckivala je s druge strane .

Slomljeni - Poštedi me Tawny.Samo mi reci jednu stvar.Zašto?

Kad je postala ovakva jebote ? Kako je od slatke cure sa koledža postala ovako manipulativna kučka ? Šta nisam vidio?

- Zašto ?- ponovi pitanje polako ga izgovarajući .Bili smo prijatelji dovoljno dugo , znao sam da peca za odgovor. Traži znak tako da može odgovoriti kako njoj najbolje odgovara. A ja sam s tim svim završio, završio sam sa svim njenim lažima. Nakon onog što je uradila Rylee, i ovog sad što je pokušala uraditi meni ? Drži se lutko !

- Da , zašto ? zarežao sam . - Lagala si kroz te svoje savršene bijele zube.Iskoristila si moju nesreću da ....

- Coltone ja nisam pokušala da .....

- Jebeno ušuti Tawny! Nije me briga za tvoje jebene patetično izgovore !- Dreknuo sam na nju .Bilo je dobro napokon sve to izbaciti iz sebe. Pustiti sav bjes i strah , nesigurnost koju sam osjećao zadnjih par dana. - Nisi pokušala ...šta ?

Bjes me izjedao .Morao sam se kretati.Izašao sam iz auta koračajući napred nazad po parkingu.

- Nisi pokušala da iskoristiš moju nesreću - moju sjebanu glavu - da dobiješ ono što želiš? Reći mi da sam te jebao kad nisam ? Nisi me pokušala uhvatiti u zamku sa djetetom koje nije moje ? Koliko je to sjebano , a Tawny? Kakvo govno od čovjeka to radi ? A Tawny?

Možeš li mi odgovoriti kako je žena koju sam znao - koja je bila moj prijatelj - mogla da uradi nešto toliko nisko, podlo da upotrijebi dijete koje nije moje samo da me dobije nazad?

Nije bilo dovoljno parkinga za moje korake da sagorim ovaj bjes - što sam više mislio o tome šta je htjela da uradi - bjes je postajao sve veći. Nije odgovarala s druge strane , ni jednu riječ nije rekla na sve ovo što sam izgovorio. Odlično pomislio sam . Tihi jecaj dopirao je sad s druge strane ....

- Bilo mi je stalo do tebe.Jebeno nevjerovatno T. Zar se ovako ponašaš prema ljudima za koje tvrdiš da ih voliš ?- Odmahnu sam glavom udišući duboko. - Djetetom bi manipulisala?

Jebeno bi obmanjivala za ljubav?

- Dobio si nalaze testa.- Nije to rekla kao pitanje , bila je to činjenica .I znala je , znala je da sad znam.

- Da, dobio sam ih .- Čelik je bio u mom glasu sada. Da je pametna trebala bi bježati.Jednom si me sjebala Tawny. Sredio sam stvar tiho zbog povezanosti između naših porodica.- Naslonio sam se na Rover odmahujući glavom dok mi je puls divljao a dah

Slomljeni isprekidan ulazio i izlazio iz mojih pluća. - Ali ti očito ne mariš za to jer upravo si me opet pokušala sjebati i to veoma sjebati.Pokušala si da me uništiš sa jednom jedinom stvari za koju si jako dobro znala da će me sjebati više nego bilo šta drugo.Zato ti predlažem da me pažljivo slušaš ....završio sam s tobom , ne zovi me , ni slučajno nemoj da si se obratila Ry .A veze između porodica? - Nasmijao sam se iako mi nije bilo do smjeha. - Savjetujem ti da budeš bolesna kad budu sastanci.Jesi me razumjela?

Bila si mi prijatelj

a sad si

samo....ništa.

- Molim te saslušaj me - preklinjala me . - Nemoj biti tako hladan ....

- Hladan? - povikao sam na nju.Tijelo mi se počelo tresti od bjesa. - Hladan ? Hladan?

Spremi se za polarnu zimu jer mi smo završili.Mrtva si za mene Tawny.Ništa ti više nemam za reći.- Prekinuo sam vezu iako sam čuo jecaj s druge strane.Okrenuo sam se prema autu naslanjajući se na njega rukama trudeći se da shvatim sve što se izdešavalo. Kako mi je prijatelj iz djetinjstva mogao ovo uraditi? Tad mi prosvijetli da nije ni važno , ni zašto ni što , ništa od toga nije važno.

Sad imam Rylee.

Sveto sranje! Nakon svega ovoga zaboravio sam ono što mi je najvažnije ,Rylee.

Ušao sam u auto tražeći je u kontaktima.Trebala mi je sekuda da je nađem. Zvonilo je ali ja sam bio nestrpljiv .

- Hajde Ry !- udario sam pesnicom od volan dok sam čekao da se javi.

- Hej- nasmijala mi se s druge strane.

Taj zvuk.Moj jebeni Bože , taj zvuk njenog glasa držao me za jebeno srce i sad me je toliko stiskao da nisam mogao disati . A opet činilo mi se kao da sad po prvi put u životu zaista i dišem . Sva ona sranja sa nesrećom i Tawny sve je nestalo.....disao sam. Jel to tako treba da bude ? Da je sve jebeno jasno i sva ostala sranja ? Otvori sam usta da progovorim ali nisam mogao. Šta je sad ovo jebote ? Imao sam utisak kao da hoću sve od jednom da joj kažem i sad ne znam da počnem.Počeo sam se smijati, jebeno smijati , jer nalazio sam se na parkingu nekog centra i ..sad mi je sve postalo jasno.

- Jesi dobro ?- upitala me tim svojim sexy glasom.

- Da- izgovorio sam kroz smjeh - samo sam ...

Smjeh se začu s druge strane linije . Zander se smijao i ovo je bilo prvi put da ga čujem kako se smije.Njegov smjeh me pogodio pravo u srce. Kunem se Bogom da sam sad više ličio na žensko , sa svim tim osjećajim koja su mi bila razbacana naokolo.

Slomljeni - Uzmi svoje rukavice iz dvorišta i krećemo , u redu?- Poslušao je Rylee složivši se s njom.

- Izvini, reci mi šta je toliko smješno.

Počeo sam da govorim o rezultatima kad sam u pozadini čuo zvuk tako užasavajući da mi se grudi skupiše a srce mi obliše suze.

- Šta je to jebote ?- Nisam mogao brzo izgovoriti pitanje jer i kroz jauk i vrisak kao u ranjene životinje koja se bori za život i dalje sam mogao čuti Rylee kako hoda prema tom užasnom zvuku.Stomak mi je potonuo kad nisam dobio odgovor od nje .- Ry? Reci mi šta se događa? Ry? - Ne, ne, ne, ne ! - povikala je .Bilo je nečega u njenom glasu - straha nevjerice , šoka pomješanog sa bolom .Užas me sve više obuzimao dok sam palio auto ubacujući u brzinu.

- Prokletstvo Ry! Pričaj sa mnom !Šta se jebote dešava?- urlao sam u telefon, panika me obuzela .Sve što sam mogao da čujem je njeno teško disanje. I tad sam začuo jecaj .

- Ryleeeee!!!

- Ne možeš ga uzeti ! - progovrila je naizgled mirnim glasom koji je bio sve samo ne miran .Presjekao sam nekog jadnika u traci dok sam stiskao po gasu.

- Ko je tu Ry? Reci mi dušo , molim te ?- Molio sam je , strah koji sam osjećao je bio jednak onom koji sam osjećao kad sam bio mali. Kiselina mi se podizala iz stomaka. Nisam znao da li da prekinem vezu s njom i nazovem 911 ...to bi značilo da je onda neću čuti , neču znati da li je dobro.

- Ti prokleta kučko !- To je bilo sve što sam čuo prije nego je zajecala od bola i veza se prekinula.

- Ne! - vrisnuo sam.Vid mi se zamaglio dok sam se trudio da pozovem 911 .Uspio sam tek iz trećeg pokušaja.

- 911 Šta je u pitanju?- bezživotni glas me upita.

- Molim vas pomozite im.Oni vrište i.....vrište !- Preklinjao sam je s druge strane.

- Ko vrišti gospodine ?

- Rylee i Zander ....- Nisam mogao misliti - led mi je kolao venama i moja jedina misao je bila da moram što prije doći do njih ....- Molim vas , neko je tamo i....

- Gospodine kako se zovete? Koja je adresa ?

Slomljeni - Co - Colton - promucao sam shvativši da ne znam adresu , znam ulicu.- Switzerland Avenija.- O jebote! O jebote ! Drži se dušo.Drži se .Dolazim .ponavljao sam te riječi u glavi ponovo i ponovo dopk sam drhato cijelim tijelom.

- Koja je adresa gospodine ?

- Ne znam jebote ! - derknuo sam na operatera 911. - Tamo su gdje ima novinara ispred kuće .U kući nema nikoga osim nje i jednog malog dječaka.Molim vas požurite !

Podigavši pogled sa telefona legao sam na kočnice prije nego sam se zabio u konstrukciju na cesti.

- Jebi ga !- povikao sam nalježući na sirenj .

Rylee.

Ona mi je jedina misao.

Rylee.

Molim te Bože, ne!

Slomljeni POGLAVLJE 27

- Spiderman. Batman. Superman. Ironman. Spiderman. Batman ....- Zander je ponavljao i ponavljao iznova dok je sjedio sklupčan iza mene u dvorištu.To je sve što sam mogla čuti od zujanja u glavi .Dobila sam jak udarac u glavu. Zander je stavio rukice preko ušiju ljuljajući se napred - nazad dok je ponavljao imena superheroja sve više se povlačeći u svoj svijet u kojem nema loših ljudi koji mašu pištoljima ili očeva koji nožem ubijaju majke. Problem je u tome što , za Zandera to je jedan te isti čovjek i ovaj sa pištoljom i onaj što je nožem ubio njegovu majku.

Sve sam ovo primjetila u djeliću sekunde i to nakon što sam dobila udarac u lice.Moj mali dječačić sklupčao se iza mene .....Sve je nekako išlo usporeno....Bol u glavi nije pomagao da suzbijem strah koji je postajao sve veći .Pogledala sam u oči napadača. Skinuo je kapu i naočale s glave.Ja znam ovog čovjeka.Vidjela sam ga već.

To je muškarac kojeg sam viđala da me prati, on je taj koji je vozio plavi sedan .Bez kape i naočala mogla sam vidjeti Zandera u njemu.Sad mi je bilo jasno zašto mi je bio tako poznat.Imali su istu boju očiju, iste crte lica, očeva kosa je bila malo duža i tamnija ali sličnost je bila očigledna.Oči mi pređoše preko pištolja do njegovih očiju - crni bezdan prelazile sa mene na Zandera ....

- Šta si mu uradila? - povikao je na mene mašući pištoljem izmešu mene i Zandera. Zašto radi ovo ? Odgovori mi !

Ostani mirna Ry.Ostani mirna Rylee.

- On ....on je preplašen .- Ti si mu to uradio , htjela sam da dreknem na njega. Ti si mu ovo uradio ti beskorisno ubilačko govno , ali nisam. Trudila sam se da sakrijem strah, da smanjim ludačko lupanje srca , trudila sam se da budem smirena. Osjetila sam kako mi se znoj cjedi niz leđa. Mogla sam namirisati strah koji se širio oko mene i Zandera.

Misli Ry, misli. Moram ga držati smirenog ali i zaštiti Zandera i nisam imala pojma kako to da uradim. Jebeno prokletstvo , šta da radim ? Znala sam da je u stanju da ubije , već je to uradio.Ubio je majku svoga djeteta.Šta će ga spriječitit da mene ne ubije?On nema šta da izgubi!I to je ono što me je najviše plašilo.

Očima sam prešla preko dvorišta.Ugledala sam njegovu kameru i lažnu novinarsku iskaznicu , telefon mi je bio u travi ...odmah sam pomislila na Coltona. Možda me je čuo ,

Slomljeni možda je shvatio da smo u nevolji - nazvaće pomoć - jer ako ne uradi to , ja nemam šanse da zaštitim Zandera od ovog ludaka. Ili da zaštitim sebe.

Suze su mi punile oči dok je jedno oko polako naticalo ...boljelo je ko sam đavo. Ruke su mi se tresle, dah mi je isprekidan izlazio iz pluća dok je Zander i dalje ponavljao imena superheroja iza mene. To je bilo sve što sam mogla čuti dok nas je tišina okruživala. Riječi su mu postajale sve glasnije i glasnije kako je nada za spasom oticala iz njega.

- Št...šta želiš ?- upitala sam Zanderovog oca naglašavajući malog dječaka iza sebe.

Prišao mi je polako očima prelazeći preko mog tijela, sam pogled u njegove mrtve oči izazvao je još veće žmarce užasa da mi krenu niz tijelo.Zvona za uzbuni zvonila su glasno u mojoj glavi dok mi se stomak stezao - borila sam se da ne povratim.

Podigao je pištolj do moje glave.Zaledila sam se na mjestu.Polako je vrhom pištolja prelazio mojim obrazom.Ledeni metal na mojoj koži pretvorio mi je krv u led.

- Baš si slatka mala stvarčica Rylee.- Način na koji mi je izgovorio ime natjerao me da se zagrcnem. U sekundi stisnuo me je za obraze primičući mi se u lice.Suze su sad lile niz moje lice.Željela sam da budem jaka, željela sam da mu kažem da odjebe ....htjela sam da viknem Zanderu da bježi i potraži pomoć , molila sam Boga za pomoć ...bilo ko samo da nam pomogne. Htjela sam Coltonu reći da ga volim, ali ne mogu, ništa od toga sad nije bilo moguće. Koljena su mi drhtala , zubi su mi cvokotali.... Sve što ja jesam

- sva moja

budućnost , sve je bilo u rukama ovog muškarca. Još bliže mi je prišao, osjetila sam mu dah na usnama dok su mu prsti ronili u moje obraze , nisam mogla suzbiti jecaj koji mi se oteo sa usana.

- Pitanje je Ryleeee ...šta si tačno spremna da uradiš da zaštitiš jednog od svojih dječaka?

- Jebi se !-

Riječi su same izletile iz usta. Bjes je nadvladao strah. I nisam stigla ni da

trepnem njegova pesnica se sudarila sa mojim stomakom. Pala sam udarajući glavom i ramenima od drvenu ogradu iza mene.

Strah je nadjačao bol dok sam se primicala Zanderu.Privukla sam ga sebi ne bi li ga tako bar malo zaštitila. Znala sam da je on iza mene , mogla sam da osjetim pištolj koji je držao uperen u mene ali ja sam samo držala Zandera i ljuljala ga.

- Sve je u redu druže, neće te povrijediti.Neću mu dozvoliti da te povrijedi.- Tiho sam mu govorila ali Zander nije prestajao da mantra i da se ljulja. Obuzeta užasom i ja sam s njim počela da ponavljam imena superheroja.

Slomljeni - Došao sam po svog sina.- Ako sam ranije mislila da mu je glas kao led , e pa sad je bio kao metal.

- Ne.- Nisam uspjela da kontrolišem glas koji je još uvjek drhtao.

- Šta ti jebote misliš s kim imaš posla?- zarežao je pritisnuvši pištolj na moja leđa. Vrijeme je da se odmakneš od mog sina .

Stegnula sam šake u pesnice trudeći se da sakrijem njihovo drhtanje od Zandera.Nisam htjela da zna koliko sam bila uplašena. Nisam htjela ni da njegov otac to vidi. Teško sam progutala kad je Zander počeo da jeca - nisam mogla da dozvolim da ga otac odvede od mene. Zaštitiću ga svime što imam ....

Pritisnuo je pištolj još jače na moja leđa , zagrizla sam usnu da ne zajaučem na sav glas . Uvukla sam usnu među zube, jer za koji momenat ustaću i kad se okrenem prema njemu pokazaću mu da ga se ne bojim. Odglumiću ulogu života.

- Sad !- povikao je i moje tijelo poskoči od njegovog glasa.

Spustila sam usne do Zanderovog uha.- Zandere, slušaj me. Neću mu dozvoliti da te odvede .Obećavam ti to. Superheroji dolaze.- Oni dolaze,u redu ?- Sad ću da ustanem i kad kažem Batman želim da potrčiš iz sve snage pravo u kuću , važi ?

Taman sam završila rečenicu kad sam osjetila da se pištolj sklonio sa mojih leđa.Udario me čizmom s lijeve strane leđa, zaječala sam od bola stežući ruke oko Zandera dok smo se sudarali sa ogradom .

- Jebote, ustaj Rylee !

- Batman , u redu ?-

ponovila sam. Jedva sam ustala plitko dišući jer me je bol

presjecao. Udahnula sam duboko okrećući se prema njemu.

- Žilava si !- nacerio se .- Volim kad su mi žene žilave.

Progutala sam kiselinu koja mi se dizala iz želudca.

- Neću ti dozvoliti da ga odvedeš.

Glasno se nasmijao podižući lice prema suncu pa ponovo pogledao u mene.Možda sam propustila šansu da spasim Zandera. Nisam mu rekla da bježi .

- Vidiš, mislim da nisi u poziciji da mi govoriš šta mogu ili šta ne mogu da uradim . Zar nije tako ?

Misli su mi se kovitlale glavom a opet nisam znala šta da kažem.Nisam znala kako da ga smirim , mogla sam da vidim kako postaje sve nemirniji , ali trebalo mi je vrijeme, samo malo vremena.Ako budem odugovlačila pomoć će stići, možda.....

Slomljeni - Dvorište je puno novinara ispred kuće .Kako misliš pobjeći s njim ?

Ponovo se nasmijao, taj zvuk će me progoniti do kraja života.

- E tu griješiš.Svi su otišli za tvojim poznatim momkom.- Još jedan korak se primakao ciljajući pištoljem u moje lice. - Ovde smo samo ti , ja i Zander.Šta imaš sad da kažeš?

Mislim da mi se sva krv zaledila u tom momentu dok sam se borila da se održim na klimavim nogama. Uspjela sam da savladam nesvjesticu boreći se sa crnilom koje mi se navalčilo na oči. Moram da smislim šta sad da uradim. Jedino što mi je padalo na pamet je da moram nekako da mu skrenem pažnju ne bi li tako dala šansu Zanderu da se spasi.Ali kako ?

Kad ? Činilo mi se da smo tako stajali cijelu vječnost - bilo je jasno ko drži sve karte u rukama....ruke su pčele da mu podrhtavaju, znoj mu se slijevao niz lice a Zander je cijelo vrijeme mantrao i tako još više pogoršavao situaciju.

- Reci mu da jebeno ušuti! - vrisnuo je na mene dok je očima prelazio preko dvorišta.

Trzula sam se na buku koja je dopirala iz leđa Zanderovog oca. Srce mi je poskočilo kad je komšijski pas jurnuo do ograde i zalajao. Zanderov otac se okrenu prema psu sklanjajući pištolj sa mog lica. Nisam sebi dozvolila da razmislim ni sekundu, djelovala sam instiktivno.

- BATMAN !- vrisnula sam i u isto vrijeme se bacila na Zanderovog oca. Sudarila sam se s njim , silina udarca me ostavila bz daha.....Jedino šta sam pomislila je da me Zaner čuo i da je otrčao da se spasi. Ja sam svoju sudbinu zapečatila.....Ostala sam gluha od užasnog zvuka.Zvuk pištolja koji je opalio.Trzaj njegovog tijela ....Vrisak za koji nisam ni znala da je moj....Sve je stalo....

Pali smo na zemlju - ukočila sam se , moje tijelo, moje misli, moje srce - dok sam ležala na njemu. Izborila sam se da se sklonim sa njega , morala sam da se dočepam pištolja , morala sam da vidim da li je Zander na sigurnom.

Uzmi pištolj, uzmi pišolj.... ruke mi skliznuše u nešto mokro . Odgurnula sam se unazad dok su me panika i strah stezali. Nisam mogla više da vidim ni Zanderovog oca, sve što sam vidjela je krv koja mi je prekrivala majicu. Misli su mi rojile glavom .....nisam mogla da mislim....šta sad da radim - toliko je krvi .....nesvejstica se vratila.Zbunjena sam.

Uplašena sam.

Vrti mi se.

Svijet je prestao da postoji.

Slomljeni POGLAVLJE 28

- Molim te dušo, molim te probudi se.

Coltone ? U glavi mi je maglovito ...čujem mu glas , mogu da ga namirišem , znam da je blizu. Šta se događa? Kapci su tako teški , ne mogu još da otvorim oči.

- Gospodine , morate me pustiti da je pregledam...

- Ja ne idem nigdje!

Tako je udobno i toplo u ovom mraku - tako sigurno - ali zašto je Colton ..... I tad mi se sve vrati . Borila sam se da sjednem.

- Zander!- Njegovo ime je jedva šapat dok sam se borila sa nečijim rukama koje su me držale na zemlji.

- Shhhhh! Sve je u redu Ry. Sve je u redu !

Colton!

Tijelo mi se opusti.Colton je ovde.Oči mi se otvoriše pune suza i on je bio prvo što sam vidjela. Moj Šampion. Moja svjetlost u mraku. Oči mi se sretoše s njegovima.Zelene oči su bile pune brige a usne iskrivljene u osmjeh ....

- Dobro si dušo.

Brzo sam treptala upijajući okolinu - policajci, medicinari ....

- Zander.Pištolj.Otac.- misli su mi bježale , nisam mogla da sastavim cijelu rečenicu već samo ono najbitnije. Pogledala sam u grupu muškaraca koji su bili okupljeni oko nečega do mene. Ponovila sam riječi opet i opet sve dok se Colton nije sagnuo i nježno me poljubio.

Mogla sam da okusim sol na njegovim usnama ....zašto je plakao? Sad mu je osmjeh bio malo prirodniji, manje drhtav...

- To je moja djevojka -

nježno je izgovorio rukama polako prelazeći preko moje

kose,obraza. - Ti si dobro Ry, Zander je isto dobro.- Naslonio se čelom o moje.

- Ali bilo je toliko krvi....

- Nije tvoja- odvratio mi je nasmijavši se sa olakšanjem.- Nije tvoja.- ponovi mi. Uradila si nešto najgluplje što si mogla i tako sam ljut na tebe ali policija je uspjela da ga pogodi kad si se okrenula.Njegova je krv, dušo.Mrtav je .

Uvukla sam dah, oklakšanje me preplavilo. Teški jecaj potrese mi tijelo.Colton me podiže sa zemlje stavivši me sebi u krilo. Čvrsto me držao dok sam plakala. Glavu je zagnjurio u moju kosu udišući me.

Slomljeni - Zander j na sigurnom.Unutra je . Jax druge dječake drži podalje tako da ne znaju - ne vide - šta se desilo. Nazvao je Avery da dođe biti sa Zanderom.Njegov trapeut je na putu ovamo u slučaju da da mu zatreba.- Polako mi je pričao, objašnjavao sve , znao je da mi je to najveća briga.- Jesi li ....gdje te boli ?

- Gospodine , možemo li....

- Ne još!- dreknuo je na taj glas iza mene. - Još ne.

Tako tiho je ponovio te dvije riječi da sam ga jedva čula dok je još čvršće privijao uz sebe. Gledala sam oko sebe....ljudi su se još uvjek vrzmali oko tijela Zanderovog oca.... Bila sam svjesna koliko sam rizikovala kad sam krenula na Zanderovog oca. Osjetila sam kako Coltonovo tijelo podrhtava ispod mojeg

dok je tiho plakao u moju kosu.Jecaji su mu

potresali tijelo. Izgubljena sam, nisam znala kako da ga utješim.Krenula sam da se pomjerim tako da se okrenem prema njemu ali on me na to samo još jače stegnuo.

- Molim te - izustio je promuklim glasom - ne želim još da te pustim .Samo još jednu minutu pusti me da te držim.

Pustila sam ga.

****

Smjestio me u svoj Rover .....zaobišao je policojske barikade , horde novinara dok smo se udaljavali od Kuće. Tri duga sata smo proveli tamo.

Tri sata ispitivanja i preživljavanja svega iznova i iznova .....Osjećala sam Coltonov pogled cijelo vrijeme na sebi dok sam prepričavala dešavanja.Odbila sam pregled medicinara , niti sam htjela da idem u bolnicu na pregled. Osjećala sam kako mu bjes raste dok sam ima davala što bolji opis mog razgovora sa Zanderovim ocem. Potpisala sam izvještaj ...uslikali su mi sve modrice kao dokaze. Javila sam se Haddie i roditeljima da sam dobro.....obećala sam ih kasnije nazvati i objasniti sve što se dogodilo. Tri sata sam sjedila bespomoćna ...nisam mogla do ostalih dječaka da im kažem da je sve u redu.Njihov terapeut je mislio da je najbolje za njih da me ne vide ovako izubijanu ...imali su dovoljno traumatičnu prošlost. Grlila sam Zandera i ljubila ga , govorila mu da je ovaj put bio hrabar , ovaj put je pomogao da se spasi moj život, nije se sakrio iza kauča.... Znam da nisam njegova majka , ali pomogla sam da mu se bar malo ublaži onaj osjećaj krivice koji ga je

Slomljeni pratio svaki dan, više se nije osjećao tako bespomoćno...a to je bilo nešto veliko , za njega, za mene....

U auto se čuo samo Rob Thomas sa pjesmom Unwell. Ni ja ni Colton nisamo progovarali.

Bacila sam pogled prema njemu, prsti su mu bili bijeli koliko čvrsto je stiskao volan.Mogla sam da osjetim bijes koji se kovitlao u njemu, izbijao je iz njega , talasao se ......jedino što mi je palo na pamet što bi bio toliko bjesan je da je to zato što sam se dovela u takvu opasnost.

Naslonila sam glavu na sjedište zatvorivši oči ali otvorila sam ih odmah jer čim bih zatvorila svoje oči vidjela bih njegove, sve što sam osjećala je hladan metal pritisnut na moj obraz.....sve što sam čula je Zanderov glas kako doziva superheroje.

Nisam znala kako da umanjim napetost između sebe i Coltona.Trebala sam ga sad , nije mi trebalo da se sad povuče u sebe , da se zatvori, i da bude u svom - popizdio samstanju. Trebala sam njegove ruke oko sebe, njegov dah da me grije, trebala mi je ona sigurnost koju sam osjećala kad sam s njim.

- Uradio je ono što si mu rekao da uradi.- Glas mi je tih , nisam bila sigurna da me je i mogao čuti. Nakon par minuta čula sam ga kako je duboko uzdahnuo pogledavši me sa strane. Nastavila sam. - Kad sam izašla u dvorište Zander je bio sklupčan na zemlji i sve što sam mogla da čujem je bio on koji je dozivao tvoje superheroje.

Trznula sam se kad je naglo skrenuo u susjednu traku , kola iza nas, isprd nas su svirala ali on se nije obazirao.Parkirao je auto na proširenju...

Nisam stigla da udahnem , da otkopčam pojas a on je već izašao iz auta i krenuo prema mojoj strani. Pratila sam ga pogledom pokušavajući da shvatim koji đavo se događa.Da nije neki problem s autom? Pratila sam ga dok je prolazio kraj mojih vrata pa do kraja proširenja....Stajao mi je okrenut leđima kad je nešto zaurlao iz sve snage...urlao je od bjesa , straha, očaja...ovo je bio prvi put da nešto takvo čujem. Prvo sam pomislila da bi bilo dobro da izađem iz auta ali sad nisam bila tako sigurna da bi to bilo pametno. Mogla sam da vidim kako mu se ramena ubrzano dižu i spuštaju, šake mu skupljene u pesnice...bio je spreman za borbu ......on protiv cijeog svijeta.....

Nisam mogla da sklonim pogled sa njega ..... Nakon nekog vremena otvorio je moja vrata . Okrenula sam se prema njemu , pogledom sam klizila preko njegove čvrsto stisnute vilice pa sve do očiju. Gledali smo se u oči a ja sam pokušavala da pročitam šta mi govori njima...ono što sam čitala u njima nikako njie odgovaralo njegovom ponašanju..... Posegnuo je rukom prema mom obrazu pa je povukao. Usna mi je zadrhtala dok sam upitno naginjala

Slomljeni glavu , jer, bila sam preplavljena svim što mi se izdešavalo danas ...Oči mu se spustiše do moji usana, vidio je moju ranjivost, moju potrebu za njim. U sekundi sam mu bila u zagrljaju.....Očajnički me grlio , suze su mi kvasile njegovu majicu ali nije me puštao, samo me je još jače stazao.....

- Nikad se bespomoćnije u životu nisam osjećao kao danas-

progovorio je tiho ,

promuklo. - Toliko sam ljut, bjesan i ne znam kako da se nosim sa tim bjesom.

Mogla sam da osjetim taj bjes...podrhtavao mu je cijeo tijlo.

- Gotovo je Coltone.Mi smo dobro.....

- Stavio je svoje proklete ruke na tebe !- urliknuo je gurnuvši me od sebe.Okrenuo se provlačeći ruklama kroz kosu.Odmakao se par koraka pa se okrenuo prema meni.Samo me je gledao , očima me molio za oproštaj ,ali to nije bilo potrebno , nije ništa uradio pogrešno....

- Stavio je svoje ruke na tebe a ja nisam bio tamo ! Nisam te zaštitio a to je moj jebeni posao Rylee! Da te zaštititm ! Da se brinem o tebi ! A nisam mogao ! Jebeno nisam mogao !

- Spustio je pogled na zemlju......njegov glas pun bola , bjesa, očaja me ubijao , trgao me na komade ...

Podigao je pogled, zelene oči blistale su od suza dok je gledao u moje.

- Borio sam se sa plicajcom kod barikada. Stavili su me u policijsko auto da se smirim jer htio sam da uđem u kuću ili s njima ili bez njih. Čuo sam te na telefon Ry, čuo sam ti glas , a nisam mogao do tebe.- Odmahnuo je glavom ....Suza mu kliznu niz obraz .... - Nisam mogao do tebe.

Glas mu je pukao , spustila sam nogu da izađem iz auta ali podigao je ruku zasutavljajući me.

- Pištolj je opalio- prošaptao je, vidjela sam kako se bori da mu glas bude miran - i pomislio sam .....pomislio sam da si ti . Tih sekundi dok sam čekao i kad sam vidio Zandera kako trči i vrišti ...čekao sam da se ti pojaviš ali ti se nisi pojavila.....nisi došla ...jebeni Kriste, Ry, izgubio sam se. Jebeno sam se izgubio !- Primakao mi se za korak, prstima brišući suzu sa obraza. - Prvo sam provjerio da li je Zander dobro i onda sam ušao u kuću. Morao sam da dođem do tebe, morao sam da te vidim , da te dodirnem....ušao sam u dnevni boravak i vidio vas oboje kako ležite u travi.Oboje ste imali majice prekrivene krvlju i nijedno se nije micalo.- Stao mi je između nogu obuhvativši mi obraze svojim dlanovima. Oh, tako mi je trebao njegov dodir....- Pomislio sam da sam te izgubio.Bio sam tako ...tako prestravljen Ry. Na znam kako sam stigao do tebe , pao sam na koljena kraj tebe da te dodirnem , da ti

Slomljeni pomognem , da ti..... Jebeno ne znam šta sam htio da uradim ali morao sam da te dodirnem.

I bila si dobro .

Promukli glas mu puče od emocija. Naslonio je čelo na moje .

- Bila si dobro- ponovio je spustivši svoje usne na moje .Držao ih je tako dok su mu se ramena tresla od jecaja a suze padale niz obraze .Mogla sam da ih okusim na svojim usnama.

- Ovde sam Coltone i dobro sam .-

Uvjeravala sam ga. I dalje su nam čela bila

priljubljena jedno za drugo, rukama smo se držali iza vrata dok su automobili jurli kraj nas ,ali postojali smo samo nas dvoje, bili smo samo on i ja.Sami nas dvoje na cijelom svijetu.

Prihvatali smo da ono što smo osjećali jedno za drugo postaje je sve jače. Borili smo se sa osjećajem da nećemo moći uvjek biti tu jedno za drugo, nećemo moći uvjek spasiti jedno drugo....Voljeli smo se na onaj način na koji smo mislili da nije moguće.....

****

Krenuli smo Broadbeach cestom i uvezli se pravo u cirkus.Novinari na sve strane.....Colton otpuhnu. Oboje smo prošli kroz iglne uši danas,bojala sam se koliko će još biti potrebno pa da Colton pukne. Nadala sam s da oni neće biti ta zadnja kap, jer ja , iskreno govoreći danas više nisam mogla podnijeti sranja. Sagnula sam glavom rukom prekrivajući obraz . Fotoaparati su bljeskali oko nas .... Colton je polako uvezao auto do ograde , čekali smo Sammya i još dvojicu iz osiguranja da dođu i spriječe novinre da uđu na posjed. Polako je vozio do kuće .Onaj čas kad je ugasio motor bio je na mojoj strani otvarajući vrata Rovera. Trznula sam se od bola dok sam izlazila iz auta i prje nego sam se snašla podigao me u svoje ruke unoseći me u kuću.Spustila sam glavu ispod njegovog vrata uživajuži u otkucajima njegovog srca, u njegovom mirisu....

- Sammy- pozdravio ga je kimnuvši mu glavom.

Odjednom , stao je u pola koraka.Nisam znala šta je čuo ili vidio da je popizdio ali sad se okrenuo sa mnom u rukama i krenuo prema ogradi.

- Otvori jebenu ogradu Sammy!- zareža je kad smo im prišli na metar.Pripila sam se još više uz njega zbunjenost i nesigurnost su me uzimali pod svoje. Čula sam otvaranje ograde, buka novinara postajala je sve glasnija, ali kad su vidjeli nas dvoje postali su divlji.Srce mi je tako jako udaralo i dalje nisam imala pojma kojeg đavola on

Slomljeni sad radi.Stajali smo tako ispred horde hijena , ja u njegovim rukama, ja zarivene glave u njegov vrat a pitanja su nas bombardovala jedno za drugim.Bilcevi su sjevali , mogla sam da ih osjetim, vidim i sa zatvorenim očima. Colton spusti usne do mog uha. Bez obzira na svu buku koja nas je okruživala mogla sam da ga čujem.

- Ovo je nešto što sam trebao odmah uraditi.Žao mi je.- Spustio je poljubac na moj obraz. - Sad ću te spustiti dolje , važi?

Nisam bila sigurna o čemu priča pa sam samo kimnula glavom.Šta to radi ?Polako me spustio na zemlju.

- Jesi dobro?- Gledao me u oči kao da smo sami nas dvoje , kao da nema ni jednog novinara ispred nas.Uspjela sam kimnuti glavom još jednom prije nego je spustio svoje usne na moje. Ljubio me je očajnički, ljubavnički...ljubio me je voljeno - s ovim poljubcem svima je trebalo biti jasno kome Coltonovo srce pripada. Njegove usne su me posjedovale, izgubila sam se u poljubcu , u njemu ...nisam čula ništa oko nas , ni pitanja ni škljocanje fotoaparata....bili smo samo nas dvoje.

Prekinuo je poljubac uz uzdah zločesto mi se nasmješivši.

- Ako će da gledaju Rylee - slegao je ramenima a ja sam završila rečenicu koju mi je on već jednom rekao u Vegasu - onda im dajmo nešto u šta će da gledaju.

- Jeste li svi dobro snimili ovo ?- povikao je novinarima. - Ovo je nešto što možete objaviti. Rylee nije otimačica niti je razrušila moj dom , to je Tawny uradila. Tawny je jebena lažljivica.- Pogledao me je a ja sam u njega zurila otvorenih usta. - Da- ponovo je zauralo.Test očinstva je negativan.Tako da ta vaša priča i nije više priča.

Trebala mi je koja skunda da shvatim šta on to govori. Gledala sam ga bez riječi a on je mene gledao sa najvećim osmjehom na licu koji sam ikad vidjela. Privukao me je sebi u zagrljaj.

- Šta , kako , kad ....?-

nisam znala koje pitanje prvo da mu postavim.Olakšanje koj

sam osjetila bilo je toliko da sam mogla da zaplačem.

- Chase će da me ubije zbog ovoga - promrmljao je sam za sebe. Prije nego stigla bilo šta još da kažem okrenuo nas je i krenuli smo prema kući dok su pitanja iza nas pljuštala.

Ignorisali smo ih.Colton je sačekao da se kapija zatvori prije nego me okrenuo prema sebi.

- Zato sam te danas zvao izdešavalo.

da ti kažem da nije moje.....ali jebi ga, tad se sve ovo

Slomljeni Samo sam zurila u njega .Težina iz očiju mu je nestala .....I opet sam mogla samo da kimnem glavom....I onda me udari svom snagom...

Možemo mi ovo! Sve prepreke smo savladali .Bili smo samo jedna nesebična djevojka i jedan slomljeni muškarac i možemo mi ovo !

Gledao me u oči koje su se punile suzama.Zakoračila sam mu u zagrljaj stegnuvši da jako jer bila sam tamo gdje sam htjela da budem.

Bila sam tamo gdje pripadam.

Bila sam kod kuće.

Slomljeni POGLAVLJE 29

- Jesi sigurna da si dobro?- upitao me je po stoti put . Dan mi je postajao sve duži i teži dok sam uvjeravala poludjelu Haddie da sam dobro i da nema potrebe da dolazi obećavši da ću je nazvati sutra ujutro. Sledeći su bili moji roditelji i opet ista priča , na kraju sam nazvala dječake.

Provjerila sam kako je Zander .....Colton me tad sklonio sa telefona govorći svojim roditeljima, Quinlan Beckettu da mi treba odmora i da ću ih nazvati ujutro.

- Dobro sam. Pomalo sam umorna , malo mi je stomak uznemiren . Možda sam trebala više pojesti prije nego sam uzele tablete protiv bolova. I sad od njih baš pospana.Sjeo je na krevet kraj mene. - Hoćeš da ti donesem našto da pojedeš?

- Ne- odgovrila sam mu privlačeći ga sebi. - Samo me drži .

Iste sekunde je legao kraj mene obmotavajući ruke oko mene. Ležali smo priljubljeni jedno uz drugo.

- Dobro ?- promrmljao mi je u kosu.

- Mmmmm- privukla sam mu se još bliže. Manje me boljelo sa njegovim rukama oko mene.

Bila sam na putu za san kad sam ga čula kako tiho progovara.

- Vozim te Rylee. Stvarno, stvarno te vozim.

Svaki dio mog bića je zapjevao. Znam kako mu je bilo teško da kaže ove riječi .Spustila sam poljubac ispod njegove brade .

- I ja vozim tebe Coltone.

Više nego što si svjestan.

****

Grčevi u stomaku su me probudili. Ležala sam u mraku a konstantna bol me probadala.Ledeni znoj mi je oblio cijelo tijelo.U glavi mi se vrtilo , morala sam što prije do kupatila prije nego povratim po krevetu. Izvukla sam se iz Coltonovg zagrljaja , promrmljao je nešto , umirila sam se ....Okrenuo se i nastavio spavati.

Slomljeni Vrtoglavica se pojačala kad sam ustala , možda zbog ljekova. Imala sam utisak kao da hodam kroz vodu , čak je i pod bio mokar ispod mojih nogu . Pridržala sam se rukom za zid ne bi li tako lakše stigla do kupatila a da ne udarim nešto i probudim Coltona.

Gospode Bože, stvarno mi nije dobro!

Osjećala sam tepih pod nogama , zajčala sam od bola dok sam žurila do kupatila , bio je tako blizu....Okliznula sam se na vodu ispod mojih nogu u sebi opsovavši Baxtera i njegovu zdjelicu sa vodom . Zatvorila sam vrata kupatila i upalila svjetlo. Zatvorila sam oči , smetala mi je svjetlost, i vrtoglavica me udari svom snagom. Savila sam se u struku držeći se za lavabo , stomak mi se stezao , bila sam spremna da povratim ali nisam mogla.....Sve oko mene se vrtjelo .....sve je bilo mokro oko mene.....Nasmijala sam se , osjećajući se tako jadno , činilo mi se da sam se upiškila dok sam pokušavala da povratim. Spustila sam se na koljena na pločice pokrivene mojim urinom...Stomak me je toliko bolio i u glavi mi se vrtilo da me nije bilo briga što sam na sred svoje mokraće. Nije bilo šanse da pozovem Coltona za pomoć.

Tako sam umorna - tako pospana - spustila sam glavu na wc-e šolju .

Trzula sam se iz sna kad mi je glava skliznula sa wc-e šolje.

Tijelo mi je oblila vrućina a odmah zatim i ledeni žmarci.... Udahnula sam duboko.Nešto nije bilo kako treba.

Nisam mogla sa skupim snage za ništa, ni da zovnem Coltona za pomoć.... Ništa nisam mogla, nisam imala snage.Glava mi je postala tako teška , čitavo tijelo mi je težilo tonu ...otvorila sam usta da pozovem Coltona ali ništa iz njih nije izašlo.

Nešto stvarno nije kako treba!

Pružila sam ruku na lavabo da se podignem i odem do vrata i pozovem ga ali ruka mi je samo sklizula nazad.Otvorila sam oči pogledavši oko sebe, lavabo je bio umazan krvlju tamo gdje je bila moja ruka.

Hmmmm....

Pogledala sam ispod sebe, nisam sjedila u mokraći.

Ne. Zašto je pod prekriven krvlju?

- Coltone !- pozvala sam ga ali glas mi je bio šapat.

Lebdjela sam ....bilo mi je tako toplo tako udobno a ja sam bila tako umorna ...Zatvorila sam oči nasmješivši se.Coltonovo lice sam vidjela.

Slomljeni Tako je zgodan.

I sav je moj.

San me savladavao - pustila sam ga da me nosi....I prije nego cijelu obuzeo postalo mi je jasno zaĹĄto je pod krvav ....

Oh, Coltone ....

Tako mi je Ĺžao Coltone!

Tama je postajala sve veća.....

Molim te ne mrzi me!

Nisam imala snage da se oduprem....

Volim te !

Spiderman.Bat.....

Slomljeni POGLAVLJE 30

Colton

Pucanj iz pištolja me probudio. Sjeo sam na krevet hvatajući dah....Jebena noćna mora...još jedna jebena noćna mora. Prokleto kopile je mrtvo.Dobio je ono što je zaslužio.

Zander je dobro.Rylee je dobro.Ali, jebem mu , nešto nije bilo kako treba.Nešto nije štimalo.

- Reci mi nešto jer odustajem od tebe....- Skočio sam panično na riječi koje su zabrujale sobom .Sranje! Zaboravio sam da Ipod ugasim sinoć. Zar me je to uplašilo? Prevukao sam rukama po licu pokušavajući se sabrati.Sigurno je to.

-.... žao mi je što nisam mogao do tebe...

Uzeo sam daljniski sa noćnog ormarića i ugasio muziku. Tad sam opet čuo isti zvuk , onaj isti za koji sam sad bio potpuno siguran da me je probudio.

- Bax?- pozvao sam ga . Bacio sam oko na Rylee, nije bila u krevetu. Zacvilio je opet.Jebem mu sve Bax! Stvarno moraš ići da pišaš baš sada ?- Rekao sam mu dok sam ustajao iz kreveta. Ustao sam čekajući koju sekundu da se ustabilim.Zahvalio sam se Bogu što mi je bilo sve lakše i bolje jer dosadilo mi je bilo osjećati se kao kakav jebeni osamdesetogodišnjak.

Pogledao sam niz stepenice gledajući imali svjetlosti da dopire iz prizemlja....dlake na vratu su mi se naježile kad sam vidio da je dolje potpuni mrak. Baxter opet zacvili.

- Opusti se druže , dolazim!

Napravio sam par koraka prema kupatilu odahnuvši od olakšanja kad sam vidio tračak svjetlosti ispod vrata. Isuse,Donovane, opusti se , ona je dobro.Nema potrebe da je davim samo zato što sam ja još uvjek jebeno uplašen.

Baxter ponovo zacvili.I on je bio u kupatilu.Šta kog đavola? Previše puta je polizao svoja jaja od čega je sad poludio.

- Ostavi je na miru Bax! Ne osjeća se dobro.Ja ću te izvesti van.

Polako sam krenuo prema kupatilu, znao sam da nema jebene šanse da sam izađe sve dok ga ne uzmem za ogrlicu.Bio sam preumoran, nisam bio raspoložen da se naduravam sa ovom tvrdoglavom psećom guzicom. Bosom nogom ugazio sam u vodu .

- Prestani piti prokletu vodu i nećeš morati ići pišati u sred jebene noći!

Ponovo sam ugazio u vodu ...popizdio sam.

Slomljeni Baxter zacvili ponovo.Polako sam stavio jednu ruku na kvaku od vrata a drugom sam lagano pokucao.

- Jesi dobro Ry?- Tišina . Šta dođavola ? - Ry ? Jesi li dobro?-U djeliću sekunde sam otvorio vrata.

Tako mnogo misli, osjećaja - jebeni milion njih mi je plovio glavom - ali ona jedna mi je bila najmrža, jednu sam uvjek blokirao, nikad nisam dao da me kontroliše...a sad je bila u svakom djeliću mene.

Strah!

Mozak mi je pokušavao da shvati ono što gledam , ali nije bilo jebene šanse da bilo šta shvatim .Sve što sam vidio je krv.Tako mnogo krvi , i u sred te krvi naslonjena na zid sklopljenih očiju i blijedog lica sjedila je Rylee. Misli mi se spotakoše jedna od drugu.....

- Ne!- Nisam ni znao da sam ja taj koji je vrisnuo, nisam osjećao krv kako mi natapa odjeću dok sam klečao kraj nje. Uhvatio sam je za ramena.- Rylee! Rylee!- Drmao sam je , dozivao , htio sam da se probudi ali glava joj pade na drugu stranu.

- Oh Bože ! Oh Bože !- Ponavljao sam ponovo i ponovo uzimajući je u naručje . Zaledio sam se -

jebeno sam se zaledio...podigao sam ruku da joj provjerim puls ali sam se

zaustavio......Bio sam prestravljen da neće biti otkucaja srca.

Gospode tako je lijepa!

Bex me gurnu njuškom od pozadi trgavši me iz misli. Skupio sam hrabrosti - nije je bilo baš mnogo ali ipak je bilo tek toliko da provjerim puls.

Zajecao sam od olakšanja kad sam osjetio slabe otkucaje. Sve što sam htio je da zaronim glavu u njen vrat i da je držim , da joj kažem da će sve biti u redu , ali i ove sekude što sam proveo s njom klečeći u njenoj krvi bile su gubitak vremena.

Misli Donovane, misli ! Trudi sam se skoncentrisati , misliti ali misli su se samo sudarala jedna od drugu.

Moram nazvati 911.

Spustiti je u prizemlje.

Tako je mnogo krvi.

Ne smijem je izgubiti.

- Ostani sa mnom dušo.Molim te ostani sa mnom .- Molio sam je , preklinjao ...nisam znao šta drugo da uradim ....kažem.Izgubljen sam , prestravljen....

Slomljeni Morao sam je pustiti da dođem do telefona a nisam to htio.....a morao sam. Iznio sam je iz kupatila ,bose noge su mi se klizale po krvi - panika me savladala dok sam gledao njenu krv po pločicama. Nježno sam je spustio na pod .

- Telefon. Odmah se vraćam.- Rekao sam joj prije nego sam potrčao pa se ponovo poskliznuo na krv uzimajući telefon sa nočnog ormarića.

Zvonio je i zvonio dok sam padao na koljena kraj nje ponovo joj provjeravajući puls.

- 911 - 5462 Broadbeach Road. Požurite! Molim vas !

- Gospodine , morate mi ....

- Ovde je tako jebeno mnogo krvi i nisam siguran....

- Gospodine, smirite se , moramo da znamo....

- Da se smirim ? - vrisnuo sam na gospođu s druge strane.- Treba mi pomoć! Molim vas požurite!- Bacio sam telefon. Morao sam da je spustim u prizemlje tako da ovi iz hitne mogu što prije da joj pomognu.

Podigao sam je privivši je sebi na grudi. Nisam mogao zaustaviti jecaje dok sam trčao s njom kroz sobu pa niz stepenice.Panika pomješana strahom vladala je mojim tijelom, mislima....

- Sammy!- zavrištao sam .Postao sam ludak , ponašao sam se kao ludak ali me nije bilo briga.....toliko je krvi bilo na njoj....po podu ....

U misli mi se stalno vraćala slike jebene lutke Raggedy Ann koju je Quinlan imala.....lutkina glava i udovi visili su bez obzira kako je držao. A baš tako je sad moja Rylee izgledala.Glava, ruke , noge....sve je bilo bezživotno....

- O Bože !!! - jecao sam strčavći niz stepenice dok mi se slika jebene lutke urezala u mozak. - Sammy!- vrisnuo sam opet njegovo ime. Brinuo sam da mu nisam kao i obično rekao da ide kući.

- Colt, šta nije u redu?- Dotrčao je iz sobe u prizemlju ukopavši se vidjevši me sa Rylee.

Zaledio se u mjestu.....i u momentu sam pomislio kako bi Rylee popizdila na mene upravo sad što sam dozvolio da je vidi ovakvu - u tankom topiću i gaćicama....mogao sam da joj čujem glas kako mi drži lekciju. Njen glas u mojoj glavi me je uništio.

Pao sam na koljena s'njom u rukama.

- Potreban mi je pomoć Sammy, Nazovi opet 911.Nazovi mog tatu.Pomozi mi ! Pomozi njoj !- Molio sam ga dok sam se saginjao nad nju.

Slomljeni Uronio sam lice u njen vrat, ljuljajući je , govoreći joj da će sve biti dobro, da se drži .....biće dobro.....mora biti dobro....

Znam da je Sammy na telefonu, čujem ga da priča, ali moj sjebani mozak ne može da shvati ništa osim činjenice da moram da je popravim...Ne može me ostaviti. Pokvarila se. Ja ću je popraviti....

- Coltone ! Coltone !- Sammyev glas me trgnuo iz mojih sluđenih misli.Pogledao sam ga , telefon mu je još bio na uhu. Dobija instrukcije od operatera ....

- Odakle krvari?

- Šta ?!!

- Pogledaj me ! -

viknuo je na mene. - Odakle krvari? Moramo pokušati zaustaviti

krvarenje.

Jebeno sranje! Šta nije u redu sa mnom ? Zinuo sam da odgovorim ali onda sam shvatio da ne znam.Toliko sam paničio da nisam imao pojma od kud krvari.

Sammyeve oči prikovaše se za moje hrabreći me . Moja Rylee me trebala... Spustio sam je - ubijalo me to što sam je puštao iz svojih ruku...bila je tako hladna.....Rukama sam joj prolazio po tijelu ......Tresao sam se od bjesa prema samom sebi - kako mi ovo nije ranije palo na pamet .....Drhtao sam od same pomisli šta ću naći da nije u redu.

Vrisnuo u strahu kad sam vidio kako krv i dalje curi niz njene noge ....

- Njena nesreća. Sigurno je nešto zbog današnjih događaja.- Pogledao sam Sammya podižući joj topić sa stomaka pokazujući mu masnice. Spustio sam topić ponovo je privukavši u zagrljaj

- njeno hladno tijelo privijao sam uz svoje koje je gorilo ....Sammy je

pričao i dalje na telefon objašnjavajući događaje od danas , nisam ga slušao.....

- Drži se dušo, pomoć stiže!- pričao sam joj dok sam je ljuljao u rukama.Nisam znao , nisam mogao, da zaustavim krvarenje - ni njeno ni mog srca... Čvršće sam je stegao i mogao sam da se zakunem da se pomjerila. Vrisnuo sam joj ime .

- Rylee ! Rylee! Rylee! Molim te dušo molim te ! - Nije se pomjerila, niti jednog jedinog jebenog pokreta. Zajecao sam joj u vrat.....to sam bio ja koji ju je pomjerao...nije se ona pomjerala. Moje tijelo ju je pomjeralo u mojim rukama dok sam je molio, preklinjao da mi se vrati.

- O Bože !- zauralao sam .- Nemoj nju ! Molim te samo ne nju ! Već si mi sve dobro uzeo ! - zavrišatao sam u praznoj kući na Boga .- Ne možeš je uzeti ! - Uralo sam na Boga

Slomljeni zarivajući glavu u njen vrat...tresao sam se od jecaja , kidao sam se ....moj topli dah prelazio je na njenu hladnu kožu.....bila je tako hladna.- Ne možeš.....mi ....je ...uzeti!

- Coltone!- Ruka na ramenu me je trgnula iz magle .Nisam bio siguran koliko je vremena prošlo ali vidio sam ih. Hitna je stigla , medicinari su ulazili u moju kuću. Bio sam svjestan da ću morati da je prepustim njima ali nisam mogao da je pustim ....bio sam prestravljan.Ona me je trebala sad ali ja sam nju trebao zauvjek....

- Molim vas, molim vas ne uzimajte je od mene- prošaptao sam dok su je uzimali iz mojih ruku . Nisam znao koga molim, medicinare, Boga ....samo mi je ne uzimajte.

****

- Koliko dugo Sammy?- Skočio sam sa stolice.Nisam mogao da sjedim, morao sam da se krećem.

- Samo trideset minuta.Moraš im dati malo vremena.

Znao sam da svi u jebenoj čekaonici bulje u mene, bio sam prekrivem krvlju ...bio sam ko jebena divlja životinja zatvorena u kavezu. Prestravljen sam...jebeno prestravljen. Morao sam da znam gdje je ona , šta nije u redu s njom.Sjeo sam na stolicu, koljena su mi poskakivala gore - dolje.

Ponašao sam se ko ovisnik koji treba svoj sledeći fiks.Trebao sam svoj fiks.Trebao sam svoju Rylee.

Danas sam pomislio da sam je izgubio, ali nisam, a onda kad sam pomislio da je na sigurnom - da jebeno zaštićena u mojim rukama - otrgnuta je od mene.... Tako sam zbunjen.Tako bjesan. Tako.... više ni sam nisam znao šta sam ...samo sam htio da se već jednom neko pojavi i da mi kaže da će ona biti dobro. Ali, niko nije dolazio.Niko mi nije davao nikakve odgovore.

Htio sam da vrištim, urlam , da udarim nekoga ili nešto ....bilo šta samo da se riješim ove boli u grudima. Osjećao sam se kao da ludim. Želio sam da vrijeme ili ubrza ili uspori ,ne bitno kojim redom samo da je mogu što prije vidjeti , držati.

Izvadio sam telefon iz džepa, bila mi je potrebna neka veza s njom. Bilo šta.Počeo sam da joj pišem poruku, dao sam sve od sebe da joj napišem , objasnim kako se upravo sad osjećam. Završio sam i stisnuo šalji - vidjeće je kad se probudi - jer mora se probuditi - mora znati kako mi je...

Slomljeni - Coltone!

Bio je to glas koji je uvjek bio tu za mene, koji mi je pomagao da popravim sve stvari u svom životu, ali ovaj put to nije mogao. I zbog toga ....kad sam ga čuo da me zove , izgubio sam se. Nisam ustao da se pozdravim s njim, nisam čak ni glavu podigao , nisam mogao....Spustio sam glavu u ruke i zajecao kao malo dijete.

Nije mi bilo važno što su drugi ljudi oko mene, nije me bilo briga što sam odrastao muškarac i što odrasli muškarci ne plaču....Nije me bilo briga nizašta od toga, jedino mi je bilo važno što ne mogu do nje, što je ne mogu popraviti. Što je ni moji superheroji ne mogu popraviti. Ramena su mi se tresla , grudi su me boljele a oči pekle . Zagrlio me i privukao sebi nudeći mi utjehu najbolje što je mogao, ali to mojoj Rylee nije moglo da pomogne, neće mi tako izbrisati slike nje kako sjedi u lokvi krvi, beživotna....

Nisam mogao ni da progovorim, a i da jesam koji kurac bi mogao reći. Ni on nije ništa govorio, dobro me je poznavao, samo me je čvrsto držao dok sam plakao.

Ne znam koliko je vremena prošlo, suze su presušile ali njegove ruke su me i dalje držale.

- Tu sam sine držim te.- to je bilo sve što mi je rekao, to je bilo jedino što mi je mogao reći. Čvrsto sam zatvorio oči ne bi li s tako riješio svih slika koje su mi opsjedale um ali nije uspjevalo. Jedina misao koja se ponavljala je da su moji demoni pobjedili, uzeli su mi najčistiju , najvrijedniju stvar koju sam imao u životu ...uzeli su mi moje svjetlo.

Njena varnica. Šta sam to uradio ?

Začuo sam korake kako mi se primiču.Neko je stao ispred mene , bojao sam se da dignem glavu, nisam znao šta će mi reći pa sam držao oborenu glavu i zatvorene oči.Ako ja sam budem u svojoj tami možda nju neće uzeti.

- Jeste li vi otac?- Glas je bio tih sa južnjačkim akcentom.Osjetio sam kako se tata pomjerio. Pretpostavio sam da je kimnuo glavom , bio je spreman da je sluša, bio je spreman da i ovo breme ponese umjesto mene.- Jeste li vi otac?

Glas je ponovo upitao.Sklonio sam ruke sa lica okrećući glavu da pogledam u tatu.Trebao sam ga da bude glavni a da je i dalje budem bespomoćno dijete kao što sam se i osjećao. Tata je gledao pravo u moje oči - nije skretao pogled - i po prvi put u svom jebenom životu nisam mogao da shvatim šta mi poručuje.

Slomljeni Gledao me kao kad sam bio u maloj ligi bejzbola i kad sam se bojao da izađem na teren jer je Tommy - ja uvjek udarim najviše lopticu - Williams - bio na terenu. Isti pogled je imao sive oči pune ohrabrenja govorile su mi da ja to mogu - mogu se suočiti sa svojim strahom.

Hladan znoj me je oblio shvativši šta mi poručuje pogledom i šta me ona pita. Teško sam progutao, nagnuo sam glavu pogledavši u tople smeđe oči žene ispred mene.

- Jeste li vi otac ? - ponovila je.

Samo sam je gledao, nisam mogao da pričam .Sjedio sam zapanjen, bez riječi i uplašen.

Tatina ruka me stisnu za rame.

- Ryle?- Morao sa da je upitam , jer sigurno je pogriješila.

- Jeste li vi otac bebe?- Sjela je kraj mene stisnuvši me za koljeno. Spustio sam pogled na svoje ruke...bile su prekrivene krvlju. Nisam mogao da sklonim pogled sa Ryleene krvi na mojim rukama. Krv moje bebe na mojim rukama.

Podigao sam glavu sklanjajući pogled sa simbola života i smrti na svojim rukama....

- Da- jedva sam izgovorio. Tata me još jače stegnu za rame.

Počela je polako da priča kao da sam dvogodišnje dijete.

- Rylee je još kritično.- Kolena mi počeše poskakivati gore - dolje. - Pretrpjela je odcjepljenjem placente i ....

- Stani !- progovorio sam.Nisam razumio ni jednu jebenu riječ .

- Posteljica se odvojila - pokušali su sve u svojoj moći da spasu bebu ali Rylee je izgubila previše krvi. Upravo prima krv da joj se pomogne...

- Da li je budna?- Mozak je odbijao da shavti šta mi je upravo rekla.Sve što sam ja čuo je beba, krv ,transfuzija.- Nisam čuo da ste rekli da će ona biti dobro , moram da čujem da će ona jebeno biti dobro !- zaurlao sam .Sve mi se vraćalo....punom snagom.

Imao sam osjećaj da sam ponovo u sudaru samo ovaj put nisam znao koji dio mene će preživjeti....

- Da, biće dobro.- Od tog njenog tihog nježnog glasa došlo mi je da je protresem ko krpenu lutku.

- Dali smo joj ljekove za bolove i čim primi još krvi biće joj puno bolje, psihički.

Nisam imao jebenog pojma o čemu govori.Meni su bile najbitnije dvije riječi koje je rekla - Rylee će biti dobro.

Ponovo sam spustio glavu u ruke trudeći se da ne zaplačem od olakšanja ....

Ona me ponovo stegnu za koljeno. - Žao mi je ali beba nije preživjela.

Slomljeni Nisam bio siguran šta sam očekivao da će mi reći, srce mi je znalo istinu dok je glava odbijala da bilo šta shvati. Ali , ipak od njenih riječi ostao sam bez daha...Skočio sam na noge , u ušima mi je zvonilo.....

- Coltone !- čuo sam očev glas ali samo sam odmahnuo glavom na njega. Udahni Donovane, udahni ..... Nije bilo dovoljno vazduha. Stegnuo sam rukama glavu ne bi li tako smanjio onaj zvuk u ušima.

- Coltone !

Spustio sam ruke sa glave stavivši ih isprd sebe. Samo neka mi ne prilazi.

- Treba mi jebenog prostora!- Dreknuo sam na njega. Pogledao sam u svoje ruke - bile su krvave od bebe koju sam ja napravio - na meni je bilo nešto što smo zajedno stvorili svetica i grešnik.

Nešto nevino.

Nešto je puknulo u tom momentu u meni - zid između demona u mojoj duši je pukao , zid koji je bio u meni jebenih dvadeset i nešto godina... Sve ono što nikad nisam želio desilo mi se. Nisam mogao a da ne osjećam , nisam mogao a da se ne zapitam zašto dobijam nagovještaje radosti kad znam da ih ne mogu imati, doživjeti. Nikad nisam želio ovo, nikad.

A opet , sve sam to dobio ..... Sve me to promjenilo ali nisam bio siguran na koji način.

Nisam mogao sad o tome da razmišljam, morao sam da razmišljam o Rylee. Sve što sam želio , trebao je Rylee.

- Coltone.- Otac me je ponovo zovnuo stavivši mi ruku na rame. - Pričaj sa mnom sine.Šta ti se mota po glavi ?

Zar me zajebavaš? Htio sam da vrisnem na njega . Htio sam da sav strah , užas koji osjećam istresem na njega ali nisam mogao.Odmahnuo sam glavom pogledavši ponovo u smeđe oči.

- Da li ona zna?- Jebote, nisam mogao da prepoznam svoj glas.

- Doktor je pričao s njom.- odgovorila mi je.

Sjevnulo mi je kroz glavu ....Rylee se sa ovim nosi sama, sasvim sama....beba za koju bi sve dala da je ima - za koju je mislila da je nikad neće imati - imala ju je. I izgubila.

Opet.

Kako je to podnjela? Šta će joj ovo uraditi? Šta će ovo uraditi nama?

Slomljeni Sve je bilo izvan moje kontrole a kontrola je bila sve što sam trebao. Jedino što bi popravilo moj svijet je da vidim nju. Morao sam da osjetim njenu kožu na svojoj , morao sam da se prizemljim....Rylee...

- Moram da je vidim.

- Ona se trenutno odmara ali možete sjediti kraj nje ako hoćete.

Kimnuo sam glavom uvlačeći vazduh u pluća.Jebote, nisam mogao disati. Krenula je niz hodnik a ja za njom sa očevom rukom i dalje na ramenu.Trebala mi je njegova podrška.

- Biću ovde ako ti zatrebam.Sačekaću Becksa.- tata mi je rekao. Knedla u grlu je bila poput jebenog Teksasa, mogao sam samo kimnuti glavom.Ušao sam u sobu i zaledio se u mjestu.

Rylee.

Njeno ime u mislima mi je bila slamka spasa da ne poludim od prizora...od sjećanja.

Rylee.

Blijeda lica , na tom krevetu činila mi se kao lutka. Diši Donovane podsjećao sam se kako sam prilazio krevetu. Pružio sam ruku da je dodirnem ali sam je i povukao.Šta ako se slomi od mog dodira? Šta ako se jebeno saspe u komade? Onda je nikad više neću imati.

U čekaonici sam se osjećao potpuno beznadežno ali sad, sad sam se osjećao potpuno bespomoćno. Ne mogu ja ovo popraviti. Jednostavno...šta da joj kažem , šta da uradim , kako da krenemo napred nakon ovoga????

Dio po dio mene je nestajao, lomio se ...Stajao sam i gledao je - ova nevjerovatna žena me posjeduje!Jebeno me posjeduje!

Svaki prokleti dio mene Rylee posjeduje. U ovom kratkom vremenu što smo zajedno slomila je jebene zidove koje sam cijeli život gradio oko sebe.I sad bez tih zidova stajao sam bespomoćan - jer kad tako dugo vremena ne osjećate ništa - kad izabrete da budete bezosjećajni - i kad naučite kako da ponovo osjećate ,ne možete te osjećaje samo ugasiti.Ne možete ih zaustaviti.

Sve što sam ja sad znao gledajući je na tom krevetu je da je trebam više nego bilo šta drugo u životu. Bila mi je potrebna ona da me provede kroz ovo prije nego se udavim u u krivici da sam joj ja ovo uradio.

Sjeo sam na stolicu kraj kreveta. Polako sam joj podigao ruku stavivši je između svojih dlanova. Znao sam da spava i da ne zna da sam to ja ali osjetio sam - osjetio sam iskru kad smo se dodirnuli.

Slomljeni Volim te.

Riječi bljesnuše u mojoj glavi. Svaki dio moga bića se pobuni na te riječi... ne mogu imati njega sad u mislima....ne može se on mješati u moje misli o njoj.

Suza mi kliznu niz obraz dok sam spuštao usne na njenu ruku. Znao sam da je upravo probila zadnji čelični zid moje odbrane, otvorila je jebenu Pandorinu kutiju tako da sve ono zlo što je u mojoj duši može slobodno da luta ostavljajući me sa samo jednom stvari.

Jebenom nadom.

Ali pitanje je, čemu da se nadam?

Slomljeni POGLAVLJE 31

U glavi mi se mutilo i bila sam tako umorna. Sve što sam htjela je da se prepustim toj tami i toplini.....bilo je tako fino ....Realnost me udari svom snagom. Krv....vrtoglavica ....bol....užurbani koraci sestara i doktora. Otvorila sam oči nadajući se da ću biti kod kuće i da sam samo loše sanjala ali kad sam vidjela aparate oko sebe i infuziju kako mi visi iznad glave bilo mi je jasno da nije loš san.

Bol mi je proparao stomak, jezikom sam na usnama osjetila slani ukus suza. Suze koje sam prosula kad sam čula šta mi je doktorica rekao,samo je potvrdila ono što sam već znala. Život je odlazio iz mene , osjetila sam to....Vrištala sam , preklinjala je da mi kaže da je pogrješila - vraćala me je u život ali njene riječi su mi ledile srce. Čvrsto me je uhvatila za ramena spuštajući me na krevet dok sam se borila sa bolom i očajom...sve je stalo kad su me prikopčali na infuziju.Tama me je uzela pod svoje. Oči sam i dalje držala zatvorene trudeći se da savladam očaj, nevjericu i žalost , žalost koja je bila ogromna. Pokušavala sam da utišam zamišljeni plač koji sam mogla sad da čujem ali nisam mogla sinoć dok je moja beba umirala.

Suza se skotrljala niz obraz. Izgubila sam se u osjećajima ....

- Vratila si se- čula sam glas sa svoje desne strane.Pogledala sam u pravcu glasa . Bila je to doktorica - ona ista koja me je i oživila i ubila u isto vrijeme. - Nije te bilo s nama neko vrijeme.

Uspjela sam se slabašno nasmješiti. Bila sam uništena...jedina osoba koju sam htjela sad kraj sebe nije bila ovde, nije bila sa mnom. Zna li on za život koji smo zajedno stvorili?

Jedan dio moj jedan dio njegov.... Možda to nije mogao podnijeti pa je otišao? I panika me počela lomiti. Suze su se slijevale niz obraze, kontrola mi je otišla do đavola dok sam jecala i odmahivala glavom.Nisam mogla izgovoriti ni riječi.

Kako je moguće da Bog bude tako okrutan da mi uradi ovo dva puta - da izgubim i bebu i čovjeka kojeg volim? Ne mogu ja ovo.Ne mogu ja ovo. Tuga je rezala moje tijelo, sve što sam osjećala je bol.....nemoguć bol.....

- Znam dušo- tiho je rekla stiskajući me za rame.- Jako mi je žao.

Pokušala sam da se kontrolišem ....beba i Colton - izgubila sam oboje. Grudi su me boljele kad sam udahnula vazduh. Zastao mi je u grlu.....možda bi bilo bolje kad bi se

Slomljeni zadavila s njim? Tada bi mogla da potonem potpuno u tamu....ne bi više bila slomljena , uništena ....

- Rylee?- pozvala me je.

Odmahnula sam glavom , nisam joj imala šta reći.Nisam skidala oči sa svojih ruku sklopljenih u krilu. Morala sam ponovo da se naviknem na samoću, prazninu...Sačekala je da se smirim.

- Ja sam Dr.Andrews. Predstavila sam ti se i ranije ali zbog svega što se desilo sigurno se ne sjećaš.Kako se osjećaš?

Slegnula sam ramenima.

- Sigurna sam da želiš da mi postaviš par pitanja, hoćeš li odmah da me pitaš ili ćeš da sačekamo Coltona da se vrati?

Nije me ostavio?

Knedla u grlu postala je manja od njenih riječi. Gledala me je nagnute glave s tugom u očima. Šta mi to pokušava reći ? Bojala sam se njegove reakcije, bojala sam se suočiti s njim, popričati s njim u vezi ovoga jer sam bila svjedokom njegove reakcije na Tawnynu izjavu o trudnoći.

- On je ovde ?- glas mi se jedva čuo.

- Samo što je otišao od tebe.Bio je kraj tebe čitavo vrijeme.-

objašnjavala mi je

osjećajući moj strah. - Colton je bio izvan sebe i njegov otac ga je jedva nagovorio da malo izađe i prošeta.

Olakšanje je bilo nevjerovatno.....Nije me ostavio!Nije me ostavio....Bilo je glupo pomisliti da jeste ali....u zadnje vrijeme desila su nam se razna sranja a svaki čovjek ima svoju tačku pucanja. Ja sam svoju tačku prošla davno , davno....

Pročistila sam grlo podižući pogled do doktorice.

- Možemo odmah.-

Imala sam toliko pitanja na koja sam morala dobiti odgovore,

objašnjenja....mada, bojala sam se da Colton neće željeti da ih čuje.

- Pokušavam da shvatim šta - progutala sam novi nalet suza. - šta ...

- ....se desilo ?- završila je moje pitanje.

- Rečno mi je da ne mogu ostati trudna , oštećenje je preveliko za....- borila sam se sa mislima, sjećanjima ...

Slomljeni - Prvo , pričala sam sa tvojim ginekologom i pročitala sam tvoj karton , i da , šanse da zatrudniš su jako, jako male .-

Slegnula je ramenima.-

Ali , ponekad nas naše tijelo

iznenadi...čuda se događaju.

Kako sam mogla da nosim život u sebi - bebu , dio Coltona u sebi a da nisam to znala ?

Kako nisam osjetila ?

- Kako nisam znala ? Mislim, koliko daleko je trudnoča odmakla? Zašto je došlo do spontanog? Jesam li uradila nešto pogrešno, možda sam nešto uradila ili je beba ......ili bebi nije bilo ni suđeno da se rodi ?

Pitanja su se nizala jedno za drugim , jecala sam kroz njih ....Gledala sam njene tople oči dok me je krivica izjedala .

- Da li je ovo slučajnost ili postoji mogućnost da ponovo zatrudnim? Previše mi je sevga ...- priznala sam štucajući. - I ....ne znam ....ja jednostavno ne znam u šta više da vjerujem.

- To je sasvim razumljivo Rylee.Prošla si kroz puno toga-

odgovorila mi je blago

pomjerajući se bliže meni. I tad sam ga ugledala.

Stajao je tamo.....naslonjen na dovratak sa rukama zavučenim u džepove majice prekrivene krvlju - mojom krvlju.....bebinom krvlju.... bol je bila nemoguća.

Našao se kraj mene u djeliću sekunde lica iskrivljenog od bola i očiju punih patnje.

Pružio je ruke da me privuče u zagrljaj ....zastao je ....Oči su mi bile uprte na njegovu majicu . Strgao je jaknu sa sebe , majicu je prevukao preko glave bacivši ih na stolicu. Bila sam u zagrljaju iste sekunde. One teške, gorke suze su potekle. Jecaji su me trgali dok me je on čvrsto držao uz sebe,Rukama mi je prelazio niz leđa šapćući mi riječi koje nisam razumjela, nisu mi dopirale do mozga ....Toliko mnogo sam osjećala u isto vrijeme , bila sam zbunjena, uplašena, uništena, šokirana,bila sam na sigurnom....toliko mnogo stvari se promjenilo.

Za mene.

Između nas.

Nade, snovi , želje ponovo su mi uništeni. Čitavo vrijeme Colton me je držao brišući mu njmn nm nmsuze sa obraza poljubcima trudeći se da mi ublaži bol saosjećanjem , tugu sa ljubavlju. Povukao sa malo od mene pogledavši me pravo u oči. Usne su nam bile nijeme ali oči su toliko mnogo rekle....Samo, ja nisam mogla da rastumačim šta su mi njegove zelene oči govorile. Jedino što sam sa sigurnošću znala je da je i on zbunjen i izgubljen isto kao i ja ,ali negdje duboko u sebi sam se bojala da se tako osjeća zbog potpuno drugog razloga.

Slomljeni - Hej- tiho je rekao sa nježnim osmjehom na usnama. Mogla sam da osjetim kako mu ruke lagano drhte. - Jebeno si me uplašila Rylee.

- Izvini.

Jesi li dobro ?- glas mi je bio umoran.

Colton obori glavu odmahujući.

- Ti si u bolničkom krevetu i pitaš mene jesam li dobro ?

Podigao je glavu. Zelene oči su plivale u suzama. - Rylee, ja....- stao je. Glas mu se trgao, udasi su mu postali plitki.Krenuo je da progovori ali neko je pokucao na vrata. Bila ja te Dr.Andrews - pitala je da li je u redu da se vrati u sobu. Ni jedno od nas nije ni primjetilo da je bila izašla iz sobe.

- Jeste li spremni za odgovore?

Kimnula sam potvrdno glavom.Nisam bila baš sigurna ali morala sam da znam. Colton me iste sekunde pustio iz zagrljaja - navukao je majicu. Prišao je krevetu uhvativši me za ruku.

Doktorica je prišla sa druge strane kreveta.

- Sad kad ste sabraniji možete li mi reći čega se sjećate?

Imala sam utisak kao da se davim ali ispričala sam joj sve čega sam se sjećala.Zadnje je bilo kako sjedim na podu u kupatilu i da sam se probudila u bolnici. Kimnula je glavom zapisavši nešto u svoj IPad. - Jako ste sretni što vas je Colton našao . Izgubili ste jako mnogo krvi, kad ste stigli do nas počeli ste da padate u hipovolemički šok Htjela sam još tako mnogo stvari da je pitam....još toliko toga mi nije bilo jasno.

Pogledala sam u Coltona, oklijevala sam da postavim pitanje na koje sam jako željela odgovor a sve to zbog Tawny i sranja koje je napravila. Izabrala sam drugo koje mi nije izlazilo iz glave.

- Koliko daleko je bila odmakla trudnoća?- Glas mi je tih .Colton me je još jače stegnuo za ruku. Svaka riječ me sjekla poput noža ali morala sam da znam.Nosila sam bebu u sebi.

Bebu.Brada mi je zadrhtala ....svojski sam se trudila da ne zaplačem.

- Po našoj procjeni bili ste u dvanaestom do četrnaestog tjedna trudnoće.

Zatvorila sam oči. Coltonova ruka se grčila oko moje.Čula sam ga kako diše kraj mene.

Doktorica je sačekala koji sekund da nam se slegnu njene riječi.

Slomljeni - Ono što mogu reći je da vam se posteljica odvojila ili pukla što je izazvalo toliko krvarenje. Kad ste stigli kod nas krvarenje je bilo ogromno tako da smo jedino to mogli zaključiti. Mi predpostavljamo da je došlo do pucanja jer jako je rijetko da sa posteljica odvoji u ovako ranoj trudnoći osim ako nije bilo nekog udarca u predjelu abdomena i ....

Nastavila je pričati i objašnjavati ali ja je nisam više čula, nije ni Colton , jer ,skočio je sa kreveta bjesno koračajući sobom. Bilo mi je lakše da se fokusiram na njega i njegove emocije nego na moje.Nisam morala da se suočim sa svojim osjećajima, nisam morala da se pitam jesam li Zanderovog oca gurnula preko ivice i nisam li sama kriva za ovo što mi se desilo....

Dr.Andrews pogleda u Coltona pa u mene zabrinutim pogledom. Ispričala sam joj šta mi se desilo i svaki put kad bi pomenula Zanderovog oca Coltonov bjes je rastao.Nisam znala kako će ovo uticati na Coltona, nisam znala koliko još može podnijeti sranja....znala sam kako se ja osjećam i zato sam strahovala.

- To je najvjerovatnije bio uzrok pobačaja -

tiho je odgovorila doktorica kad sam

završila sa pričom.

Stisnula sam oči progutavši knedlu. Colton je glasno opsovao šake stežući u pesnice.

Posmatrala sam ga.....pokušavala sam da mu pročitam izraz lica ...stao je ispred mene pogldavši me direktno u oči.

- Treba mi jebena minuta- procjedio je kroz zube prije nego je izašao iz sobe.

Suze su se vratile ....bila sam u rasulu , znala sam da ne razmišljam ispravno - prvo što mi je palo na pamet je da je Colton bjesan što sam ostala trudna a ne što sam izgubila našu bebu. Iste sekunde sam izbacila te misli iz glave - mrzila sam sebe što sam tako nešto uopšte i pomislila - ali nakon svega što smo prošli u zadnjih par sedmica nisam si mogla pomoći. Da je Coltonu stalo do mene ne bi otišao od mene.

Natjerala sam se da se vratim pitanjima na koja i dalje nisam imala odgovor.

- Da li je moguće da....mogu li ponovo ostati trudna? Ako ostanem, hoću li moći iznijeti cijelu trudnoću?

Doktorica me pogledala suznim očima.

- Moguće?-

Ponovila je moju riječ zatvorivši oči na sekundu dok je polako kimala

glavom. Posegnula je za mojom rukom pogledavši me u oči.

Slomljeni - Ni ovo se nije trebalo dogoditi Rylee.- Pročistila je grlo. - Iskreno se nadam da sudbina nije toliko okrutna da ti uradi ovo dva puta a da ti ne pruži još jednu šansu .- Obrisala je nadlanicom suzu sa svog obraza. - Ponekad je nada najbolji lijek.

****

Mogla sam da ga osjetim, sjedio je pokraj mene.Muškarac koji ne čeka ništa i nikoga čekao je mene. U misli mi iskoči slika malog crnokosog dječaka sa zelenim očima i zločestim osmjehom na usnama - otvorila sam oči ,iste oči su gledale u moje....Zelene oči su bile umorne, zabrinute. Posegnula sam rukom za njegovom. Nagnuo se prema meni uhvativši me za ruku.

- Hej- promeškoljila sam se od bola u stomaku.

- Hej- tiho je odgovorio .

Nije više nosio krvavu majicu , bio je u zelenoj bolničkoj.

- Kako se osjećaš?- Nježno me poljubio u ruku . Nova navala suza ispunila mi je oči.Ne .- Ustao je sa stolice premjestivši se na ivicu kreveta. - Molim te ne plači dušo.Privukao me je na svoje grudi čvrsto me grleći.

Odmahnula sam glavom , bila sam na ringišpilu osjećaja - letila sam , padala - očajna zbog gubitka djeteta - krivila sam se zbog osjećaja olakšanja jer, da nisam izgubila bebu , šta bi bilo sa mnom i Coltonom ?

- Dobro sam- odgovorila sam mu ljubeći ga ispod brade. Izvukla sam se iz zagrljaja liježući nazad na jastuke. Pogled mu je gorio, vilica čvrsto stegnuta .Pogledala sam u naše spojene ruke pripremajući se za ono što ću mu reći i bojeći se kakav će biti njegov odgovor.

- Moramo razgovarati o ovome - glas mi je jedva čujan.

Odmahnuo je glavom čvrsto stisnutih usana. - Ne.- Stegnuo mi je ruku . - Jedino što je važno je da si ti dobro.

- Coltone...- znala sam da može da čuje molbu u mom glasu.

- Ne , Ry!- Ustao je sa kreveta koračajući gore - dolje kraj mene. U misli mi iskoči slika njega na auto cesti kako korača pokraj Rovera dok ga je krivica izjedala. Zar je to bilo juče ? Činilo mi se da je od tad prošla cijela vječnost. - Ne shvataš , zar ne ?- viknuo je na mene.

Trzula sam se u krevetu , ne od jačine glasa nego od bola kojim mu je glas bio ispunjen.-

Slomljeni Našao sam te - oči su mu bile uprte u pod - krv je bilo posvuda.- Pogledao me pravo u oči.

- Posvuda.....i ti.....ti si ležala u sred te krvi.- Prišao mi je uhvativši me za obe ruke. Pomislio sam da sam te izgubio. Po drugi put u jednom danu! Jebem mu sve !

U trenu ruke su mu se našle iza mog vrata dok je usne čvrsto priljubio uz moje. Ljubio me je očajnički prije nego se povukao naslonivši se čelom na moje.

- Daj mi minutu- prošaptao je. - Pusti me.....potrebno mi je ovo.....potrebna si mi ti ....upravo sad. Samo da te držim ovako jer ludio sam čekajući da se probudiš, čekajući da mi se vratiš, jer, Ry, sad kad te imam, sad kad si u mom životu .....kad si postala dio mene, ne mogu jebeno disati a da ne znam da si dobro....da ćeš mi se vratiti.

- Uvjek ću ti se vratiti.- Riječi su izašle iz mojih usta bez razmišljanja. Uvukao je drhtav uzdah prstima me jače stežući oko vrata. Znala sam kako mora da mu je teško - on koji nikad nije trebao nikoga sad je pokušavao da shvati šta da uradi sa svim ovim osjećajima koje nikad nije ni želio.

Udisali smo jedno drugo i samo se gledali.Poljubio me je u vrh nosa odmaknuvši se malo od mene.Vrata od sobe se otvoriše.

- Isuse Hriste ženo! Jel ti uživaš izazivajući mi srčane napade?- Haddie se stvorila kraj mog kreveta u sekundi. - Sklanjaj svoje ruke s nje Donovane, sad sam ja na redu.

Osjetila sam kako se Coltonove usne izvijaju u osmjeh kad mi je poljubio obraz. Haddine ruke su bile oko mene čim je Colton pustio.

- Pusti me da te pogledam!- progovorila je kroz suze .- Izgledaš kao govno ali i dalje si lijepa. Jesi li dobro?

Zagrizla sam se za usnu da ne bih opet počela plakati.Kimnula sam glavom .Haddie pogleda u Coltona. Zurili su jedno u drugo .

- Hvala ti- reče mu tiho.

Zatvorila sam oči.

- Bez suza, u redu?- Rukom je stisnula moju.Kimnula sam glavom prije nego sam ih otvorila.

- Da.- Otvorila sam oči pogledavši u Coltona. Bilo je nešto u njegovim očima, nešto što nisam mogla tačno da odredim šta je, ali, s obzirom šta smo prošli zadnjih par dana ,sigurno je samo preopterećenost.

Slomljeni Sjedili smo na krevetu pričajući, sa svakim minutom koji je prolazio Colton je postojao sve nervozniji. Haddie je pričala o svemu i svačemu kao da se ništa nije dogodilo.Prijalo mi je to,znala je tačno šta mi treba.Pričala je da se čula sa mojim roditeljima i da su krenuli iz San Diega kad joj je telefon zapištao. Bacila je pogled u telefon pa pogledala u Coltona.

- Beck je na parkingu, čeka te dolje.

Pogledao ju je pomalo čudno ali je ipak kimnuo glavom. Sagnuo se da me poljubi u čelo nježno se nasmješivši.

- Vraćam se odmah, u redu ?

Nasmješila sam se kimnuvši glavom.Pogledao je u Haddie na izlazu iz sobe.

- Hoćeš li mi reći šta se koji đavo događa?

Nasmijala sam se, voljela sam njenu neposrednost.

- Mislim....sranje.- Duboko je uzdahnula.- Rekla sam ti da imaš divlji sex s njim, skineš prašinu i ostala sranja. Ali ne, ti si završila trudna, potukla si se sa naoružanim luđakom, pobacila bebu za koju nisi znala ni da nosiš. Ti si za Jerry Springer show.

Plakala sam ,ali od smjeha.Neko drugi da je slušao njeno iznošenje činjenica rekao bi da je okrutna, bezobzirna ,ali ja sam znala da je ovo njen način da se nosi sa brigom.Za mene je to bila terapija koja mi je pomagala , kao i kad je Max poginuo.

Smijala se i ona sa mnom ali suze u očima nisu bile od smjeha već od tuge.

- Mislim, ko bi rekao da ima super spermu koja ti je popravila uništenu maternicu.Jebote , on je super heroj.

Zadavila sam se pljuvačkom. Nikad joj nisam pomenula Coltonove super heroje, nisam htjela izdati njegovo povjerenje. Haddie je nastavila.

- Od sada svaki put kad vidim Supermanov logo pomisliću na Coltona i njegovu super spermu.

Obe smo se nasmijale njenim riječima. Oči sam zakucala na vrata, želeći ga - trebajući ga da mi se vrati što prije.

- Kako se on drži?- upitala me je ozbiljno.

Slegnula sam ramenima. - Ne spominje bebu .- Progutala sam suze. - Ne govori to ali znam da krivi sebe.Znam da misli da me nije ostavio samu u kući onda Zanderov otac ne bi ni došao do mene.Ne bi me udario i ja ne bi....- Nisam mogla izgovoriti pobačaj.

Slomljeni Kimnula je glavom oborivši pogled na naše spojene ruke.Čekala sam da izvali nešto i da me opet nasmije ali kad me je pogledala oči su joj bile pune suza.

- Na smrt si me uplašila Ry.Kad me je nazvao .....samo da si mogla da mu čuješ glas .....nimalo ne sumljam u njegove osjećaje prema tebi.

Sjela je kraj mene na krevet zagrlivši me jako. Isto tako me grlila kad sam izgubila Maxa i našu bebu. Ovaj put težina na mom srcu je bila malo manja.

Slomljeni POGLAVLJE 32

Osjećala sam se kao da sam na paradi dok me je Colton gurao u kolicima prema izlazu iz bolnice.Nisam trebala kolica ali sestra mi je rekla da je to pravilo bolnice. Mama je nešto tiho pričala sa Haddie dok je moj otac slušao njih dvije sa poluosmjehom.Becks je parkirao Rover ispred ulaza bolnice da je što bliže meni i Coltonu.Sammy je pazio da ne naiđe koji novinar, ali još uvjek od njih nije bilo ni traga ni glasa.Nisu nanjušili priču.Za sad.

Colton je bio tih , mada, takav je bio zadnja dva dana.Neko bi pomislio da je to zbog iznenadnog upoznavanja sa mojim roditeljima, to je velik korak u vezi pogotovo za nekog poput Coltona. Ali ne, to nije bilo zbog toga.Ovo je bilo nešto drugo...Ma koliko voljela roditelje , Haddi i Becksa sve što sam željela je da ostanem nasamo sa Coltonom.Kad smo sami nas dvoje neće se moći sakriti od mene niti će moći ignorisati šta god da mu je na pameti. Tišina nas je polako davila ......trebali smo prostora , vazduha da dišemo. Bilo nam je potrebno da vičemo, vrištimo plačemo da sve izbacimo iz sebe - i sve to bez očiju uprtih u nas koje su pratile svaki naš pokret pazeći ima li pukotina u nama, pazeći hoćemo li puknuti.

Moramo da puknemo, treba nam to.Moramo da se slomimo, jer jedino tada možemo da pokupimo djeliće sebe i da jedno drugo opet učinimo cijelim.Pogledala sam iza sebe u Coltona. I dalje je imao bezizražajan izraz lica. Nisam mogla a da se ne zapitam šta bi bilo da se Zanderov otac nije pojavio? Šta da sam i dalje trudna? Gdje bi onda bili nas dvoje?

Ne misli o tome, rekla sam sama sebi, a opet, to je bilo jedino o čemu sam razmišljala ja trudna.

Colton je zaustavio kolica na vratima bolnice. Obišao je kolica došavši ispred mene.Očima je potražio moje , bile su pune nježnosti .Lagani osmjeh mu je bio na usnama.

Da li bi mogla otići od ovog muškarca zato što ne želi dijete a ja želim? Da li bi htjela ostaviti jedinog muškarca bez kojeg ne mogu živjeti zbog jedne stvari za koju sam ranije mislila da bih dala sve što imam da je dobijem?

Ne! Odgovor je bio jednostavan i iskren .Ovaj muškarac - slomljen, prelijep bio je sve što sam željela , trebala.... Sagnuo se lagano me ljubeći u usne.

- Dobro si ?

Spustila sam svoj dlan na njegov obraz.

- Da, a ti ?

Slomljeni Iskrivljen osmjeh obasja mu lice.Znao je da mislim na svog tatu i na to kako ga je gledao pokušavajući da vidi da li je dovoljno dobar za njegovu malu djevojčicu.

- Ništa za šta se ne mogu pobrinuti.- odgovori mi namigivajući očiju i dalje prikovanih za moje. Osmjehom mi je grijao srce.- Zar sumljaš u moje sposobnosti?

- Ne , definitivno ne.- Nasmijala sam se od srca. Colton je nastavio da zuri u mene nagnute glave. Stala sam sa smjehom.- Šta je bilo?

- Samo.....dobro je vidjeti te da se smiješ- odvratio je nježno. Oči mu se na trenutak smračiše kad je pogledao u nekoga iza mene. Vratio je pogled na mene , zelene oči su opet bile nježne.

- Jesi spremna na odlazak?

Uhvatio me je za jednu ruku a mama za drugu pomažući mi da ustanem iz kolica.Polako sam ustala , bila sam stabilna na nogama.

- Dobro sam, stvarno.- rekla sam im dok su me i dalje držali.

Mama me zagrlila.

- Ako želiš možemo ostati još koji dan , čisto da budemo sigurno da ti je udobno i dobro prije nego krenemo kući.

- Ona ne ide kući.

Kunem se, sve glave su se okrenule u pravcu Coltona , čak i moja. Iako su svi piljili u njega njegove oči su bile prikovane za moje.

- Ostaješ sa mnom.Nema rasprave.

I sa tim zaključkom obišao je nacerenog Becksa prezadovoljnu Haddie i moje zapanjene roditelje. Zatvorio je vrata Rovera prišavši mojim roditeljima.

- Više ste nego dobrodošli u moju kuću , imam dovoljno prostora.- Podigao je obrve izazivajući ih na raspravu.

- Ne, hvala ti - moj otac je odgovorio pružajući ruku Coltonu. - Vjerujem da ćeš se dobro brinuti o njoj.

I to je bilo to , sve je bilo riješno. Bili su dva muškarca , oba zaštitnika jedan me volio kao kćerku drugi kao ženu. Colton je čvrsto stegnuo očevu ruku kimnuvši glavom zahvaljujući na povjerenju. Sad je on bio odgovoran za mene. Gledali su jedan drugog u oči još koji sekund, ne izgovorene riječi su bile pogledom rečene. Bacila sam pogled na mamu, oči su joj bile pune suza. Gledale smo ih koji trenutak a onda mi je mama pomogla da uđem u auto i zakopčam pojas.Uhvatila me dlanovima za obraze.

Slomljeni - Jednom si mi rekla da nisi sigurna šta se dešava između tebe i Coltona.- Sklonila mi je pramen kose sa lica. - Ovaj muškarac je preko glave zaljubljen u tebe, dušo.- Nježno mi se nasmješila. - Ja sam tvoja mama, meni je to jasno kao dan Ry.Muškarci to nikad ne vide, prihvate, ne žele sve dok se ne spotaknu i udare glavom. Dva puta si dobila muškarca koji je voljan namjerno da se spotakne i zakorači u nepoznato. Pa čak i kad zabrlja - podigla je ruku ućutkavajući me- budimo realne, muškarac je , zabrljaće sigurno.....budi strpljiva jer te voli jednako kao što ti voliš njega. Ono što ne govori ispisano je na njegovom licu.

Zagrizla sam usnu suzbijajući suze.

- Znam.- Glas mi je tih, bila sam i sretna i tužna u isto vrijeme.

Uhvatila me za ruke. - Ako je suđeno da imaš bebu Ry desiće se. Znam da ti nije lako da čuješ ovo što ti govorim.Sjeti se šta uvjek kažm - život se ne svodi na to kako preživjeti oluju već kako uživati u plesu na kiši.- Sagnula se poljubivši me u obraz. - Volim te.

- I ja tebe volim mama.- Zagrlila sam je dok su mi njene riječi i dalje odzvanjale glavom. Hvala ti.

Brzo smo se pozdravili sa ostalima. Becks je bio zadnji. Zavukao je glavu u auto zagrlivši me na brzinu dok je Colton raspravljao sa Sammyem o nečemu. Krenuo se povući iz auta pa je zastao. - Iskoristi ga , neće se slomiti ako ti pukneš ...ali ti bi mogla ako ne pukneš . Ti si njegov život ali i on je tvoj , znaš to zar ne?

- Hvala ti Beckse.Stvarni si dobar prijatelj.

- Prije će biti da je šupak!- progovori Colton sjedajući kraj mene. - Bio bi još bolji prijatelj ako bi sklonio ruke sa moje cure i pustio me da je odvezem kući.

- Jako si pristojan prijatelju.- Becks se nasmija stisnuvši me za ruku. - I ja tebe volim Drvo !

- Isto druže!- Colton se nasmija paleći auto.

- Drži ga na uzdi- progovori Becks namignuvši mi pa uz lagano odmahivanje glavom zatvori vrata Rovera.

Vozili smo se cestom uživajući u tišini.Nestrpljivo sam čekala da stignemo kući , samo sam htjela da se zavučem u krevet sa Coltonom pored sebe. Zatvorila sam oči naslonivši glavu na sjedalo. Kroz glavu su mi se smjenjivale slika prošlih sedmica ... Colton me uhvati za ruku. Glas Sare Bareillis ispuni tišinu. Nasmješila sam se na riječi pjesme. Stegnuo me jače za ruku.Otvorila sam oči da ga pogledam ...ostala sam zapanjena prizorom ispred sebe.

- Coltone, šta...?

Slomljeni - Znam da te još uvjek boli ali želio sam da te dovedem negdje gdje si sretna.

- Ti me činiš sretnom-

odvratila sam mu pogledavši ga pravo u oči a zatim u plažu

ispred nas.

- Ovaj put sam dobro pripremljen.- Stidljivo mi se osmjehnuo. - Imam ćebe , jakne i hranu ako si raspoložena da malo sjediš na suncu sa mnom.

Obraze mi pokvasiše suze.

- Može.Žao mi je .-

progovorila sam brišući suze sa obraza. -

U rasulu sam sa

emocijama. Trudnički hormoni i ....- zaćutala sam shvativši šta sam rekla.Dotakla sam se tabu teme . Napetost se spustila između nas. Stegnuo je volan šakama da su mu prsti pobjelili.Sjedio je tako koji tren prije nego je duboko izdahnuo , otvorio vrata i izašao iz auta.

Otvorio je zadnja vrata izvadivši neke stvari sa sjedišta pa se vrati do mene.

- Polako - progovori dok mi je pomagao da izađem iz Rovera.

- Dobro sam.

Hodali smo sa rukom u ruci prema plaži bez i jedne riječi. Sad je bilo ljudi na plaži a ne kao prije par mjeseci kad smo imali svoj prvi službeni izlazak. Sama pomisao da je mislio o tome učinila je da mi srce zaigra.

- Može ovde?- upitao me je spuštajući ćebe na pjesak. Stavio mi je ruke na kukove pomažući mi da sjednem.

- Neću se slomiti- tiho sam progovorila.

Spusti se na ćebe iza mene privukavši me na svoje grudi rukama čvrsto obmotanim oko mene. Spustio je usne na moj vrat.

- Znam da se nećeš slomiti Ry, ali došla si do same proklete granice. Svjestan sam da si jaka, nezavisna i da si naučila da sama vodiš računa o sebi , ali molim te, pusti me da se ja sad brinem o tebi, može? Treba mi ....treba mi da mi dopustiš to.

Ponovo je spustio usne na moj vrat ne odmičući ih , uživala sam u tom osjećaju.

- U redu- prošaptala sam.

Tupa bol u stomaku podsjeti me da moramo o mnogo važnijim stvarima razgovarati.

Podigla sam glavu uživajući u suncu ...i dalje sam mogla da osjetim hladnoću u sebi.

- Samo reci to što imaš.- progovorio je tiho.- Mogu da osjetim koliko si napeta, kako ti misli jure milion kilometara u minuti.Pitaj me to što želiš.Nećeš se moći opustiti kako treba sve dok ne kažeš ono što misliš.- Nasmijao se ali znala sam ,osjećala sam da taj smjeh nije bio iskren.

Slomljeni Sklopila sam oči na sekundu, nisam htjela da narušim mir između nas a opet trebao mi je ovaj razgovor.

- Moramo da razgovaramo o .....o bebi....- Uspjela sam da to kažem bez plakanja, ne znam ni sama kako ali jesam. - Ne pričaš sa mnom i ja ne znam o čemu razmišljaš, šta osjećaš .....i.....moram da znam ....

- Zašto?- Brecnuo se.Čitavo tijelo mu se napelo. - Zašto je to bitno?- upitao je sa kontrolisanim glasom ovaj put.

Jer je to nešto što se radi kad si u vezi, htjela sam da kažem, ali nisam.

- Coltone , nešto veliko , značajno nam se dogodilo ...meni ....

- Nama - ispravio mi je zadnju riječ . Ostala sam zatečena.Ovo je bio prvi put da je uopšte priznao postojanje bebe ili njen gubitak.

- ....nama. Ali ja i dalje ne znam kako se ti u vezi toga osjećaš.Moj svjet je poljuljan i teško mi je , ja samo....Ovde si sa mnom , sve prolaziš sa mnom ali imam utisak kao da se zatvaraš u sebe ne pričajući sa mnom.-

Sad sam već blebetala ali nisam znala kako

drugačije da doprem do njega. - Kažeš da ti je potrebno da se brineš za mene, razumijem to.Možeš li ti da razumiješ da meni treba da pričaš sa mnom? Da me ne možeš odgurnuti sada? Zadnje što mi treba je da brinem o tome gdje smo mi sada.

Na silu sam se zaustavila sa pričanjem.Čula sam očaj u svom glasu a on i dalje nije odgovarao. Odmaknuo se od mene. Bila sam spremna da suočim sa odbijanjem da priča ali ponovo sam osjetila kako mi se vraća zagnjurivši nos u moju kosu. Odahnula sam od olakšanja, neće me odgurnuti od sebe , neće se zatvoriti....Ovo je Colton on će pričati kad on bude spreman.

- Rylee....- glas mu je bio nabijen emocijama. Naslonio je čelo na moju glavu stegnuvši me za ruke.- Ne mogu pričati o tome.Jednostavno ne mogu .- Znala sam da se to odnosi na bebu. - Mogu se nositi sa jednom po jednom stvari a upravo sad pokušavam da se nosim s tim da da sam te zamalo izgubio.- Lagano je odmahnuo glavom. - Nisam navikao da osjećam Ry. Navikao sam da budem tup.....ovo me straši.Ti, mi ovo...- uzdahnuo je ....- ovo je stvarno da stvarnije ne može biti.Imam osjećaj kao da sam usisan u vakuum i ponovo lansiran a taman sam se bio privikao na nas. Potresen sam. Nosim se sa ovim najbolje što znam. Trenutno pokušavam da izbrišem iz sjećanja sliku tebe na podu kupatila....Izgledala si kao prokleta Raggedy Ann lutka.

Slomljeni Njegove riječi su mi dale nadu i umanjile mi strah od njegovog ćutanja . Nije se želio mogao - nositi sa bebom, dobro, bar mi je to rekao. Ma koliko ja htjela da priča sa mnom o tome ostala sam nijema puštajući ga da sam riješava stvari u svojoj glavi.

Prebacila sam obe noge preko njegovih kukova , morala sam da ga gledam. Morala sam da mu pokažem da sam dobro.Oči su mu bile zbunjene. Podigla sam jednu ruku stavivši mu je na obraz.

- Ja sam dobro Coltone.Spasio si me.- Nagnula sam se napred lagano ga poljubivši u usne. - Hvala ti što si me spasio.

- Mislim da bih ja tebi trebao da se zahvalim. Ti si ta koja je mene spasila, koja me i dalje spašava.

U meni je sve vrištalo volim te ali usne su ostale nijeme.Nisam mu to mogla reći ....Zar mu nije bilo jasno da je jedini način da ga spasim bio taj što me je pustio sebi ? Kad će napokon prihvatiti činjenicu da je vrijedan spašavanja ,vrijedan volim te....? Gledala sam ga u oči...zelene su plivale u suzama.Drhtavo je uzdahnuo.

- Mi smo dobro Ry. Treba mi samo malo stanka da sredim sva ova sranja u svojoj glavi .Nisam naviknut na ovo .Ne tražim da budemo odvojeni neko vrijeme, samo malo strpljenja dok sve ne posložim kako treba.

Kimnula sam glavom. Ostavio me bez teksta. Uništio je moj naveći strah, znao je da ću sve analizirati u svojoj glavi iznova i iznova i doći do nekih svojih zaključaka.

- Jesi li gladna?- upitao me je nakon par minuta. Samo sam slegnula ramenima .Previše sam uživala u njegovom zagrljaju.- Prvi put kad smo došli ovde ostavila si me bez teksta.

- Zašto ?- glas mi je bio pospan.

Osjetila sam ga kako sliježe ramenima. - Ne znam. Očekivao sam da ćeš popizditi što sam te doveo na plažu i nahranio te salamom i sirom iz trgovine.- Nasmijao se. - Nisam ni bio svjestan kako ćeš da mi poljuljaš svijet pod nogama.

Vratila sam se par sedmica unazad .....sjedili smo na ovoj plaži dok sam se ja pitala šta ovaj muškarac vidi u meni.Sad mi je jasno šta je vidio...šta vidi.Vidi djeliće mene koji će me opet zacijeliti....vidio je sve pukotine koje treba popraviti...svoj svoga prepozna.

- Bože, bio si arogantan i kurčevit ko sam đavo ali nisam ti mogla odoliti Šampione.

- Oh, dušo , još uvjek sam arogantan i definitvno sam kurčevit.

Zakolutala sam očima zakikotavši se. - Moj Bože!Arogancije imaš na izvoz.

Nisam se mogla prestati smijati. -

Slomljeni - Ne - odvrati mi.- Ona je samo za Šampione.

- Ozbiljno? To je sve što ćeš mi dati ? Nisi mogao smisliti ništa bolje?

- Oh, Ry- namignuo mi je zločesto se nasmješivši. - Nema potrebe da brineš o tome šta ću ti dati ili šta ću smisliti ...ni jedan muškarac na svijetu nije kao ja u davanju...smišljanju....

Nisam stigla ni odgovoriti....ljubio me je sa željom , potrebom ....Osjetila sam ...čula sam kako nam srca kucaju zajedno.

Bili smo voljeni...

Bili smo izgubljeni...

Moramo da se opet pronađemo .......a nikad mi nije više prijalo da se izgubim u nekome.....

****

- Sigurno si dobro?

Osjetila sam kako se krevet ulegnuo kad je sjeo kraj mene. Njegov miris ispunio mi je nosnice.

- Mmm..hmmm. Samo sam umorna.- Okrenula sam se prema njemu otvarajući oči. Hvala ti za ovo popodne-

Tiho sam mu rekla.Stvarno sam uživala na plaži. Jesi li ti dobro

?

Sagnuo se poljubivši me lagano u usne. Potapšao je Bexa po glavi polako ustajući sa kreveta. Bila sam svjestna da mi nije odgovorio na pitanje - Idem malo da radim.Sigurno ćeš biti dobro?

- Dobro sam Coltone.Umorna sam , spavaću.- Stisnula sam ga za ruku ne bi li ga kako uvjerila da je sa mnom sve u redu.- Hej- zovnula sam ga kad je krenuo prema vratima sobe.

- Znaš li možda gdje mi je telefon? Hoću da se javim Haddie da sam dobro.

Vrati se do komode po moj telefon.Spustio ga je kraj mene poljubivši me u čelu pa u vrh nosa.

Gledajući ga kako hoda nikad mi neće dosaditi, uvjek ću uživati u pogledu na njega i nikad neću uzeti zdravo za gotovo sve što je uradio, sve što radi za nas....

Upalila sam telefon , bio je pun poruka i poziva. Pročitala sam par , neke su bile poslovne, neke samo da mi požele sve najbolje i brz oporavak.

Slomljeni Zadnja poruka me je ostavila zapanjenom...ostala sam bez daha...srce sam osjećala kako mi tuče u grlu...

Poruka je bila od Coltona .....riječi mu nikad nisu zvučale iskrenije , očajnije ...dolazile su iz dubine njegove duše. " Izgubljen sam ovdje.Ti si negdje u ovoj prokletoj bolnici a ja moram da pričam s

tobom.Jebem mu , samo da te dodirnem.Bilo šta....jer jebeno sam prestravljen.....Pričaću ti onako kako sam siguran da ćeš me čuti. Broken od Lifehouse."

Obrazi su mi bili mokri od suza.Nisam pokušavala da ih zaustavim, sakrijem , bila sam sama u sobi . A plakala sam od sreće.

Colton me voli.

Pokvareni sat me tješi pomaže mi noću da spavam možda može zaustaviti vrijeme da i sutra postoji Još sam ovdje i dalje čekam još imam svoje sumnje slomljen sam, ali ti to već znaš Raspadam se , jedva dišem sa slomljenim srcem koje i dalje kuca U bolu je lijek u tvom imenu je spas....

Držim se za tebe držim se za tebe....

Slomljeni POGLAVLJE 33

Colton

- Sjedićeš vani cijelu noć i utapati tugu ?

Glas koji je dopirao iz mraka jebeno me prestrašio.

- Jebeni Kriste Becks! - zarežao sam na njega kad se pojavio iz mraka. - Šta to radiš čovječe? Jesi nekad čuo za ulazna vrata?

- Jesam , a jesi li čuo da se može javiti na jebeni telefon kad zvoni? Koliko je teško javiti se? Uostalom , prijatelji ulaze na vrata , ja sam ti porodica zato prestani prigovarati.

- Proveo sam u bolnici previše vremena u ova dva zadnja mjeseca, da dobijem srčani napad zbog tebe, to mi nije u planu.- Potegao sam dobar gutljaj piva.Glava mi je postajala sve teža, misli sve zamagljenije tako da kad pomislim na Ry nisam je odmah vidio beživotnu , krvavu, hladnu.

- Dobro, šta ti je onda u planu?- upitao me je otvarajući pivo.

Jebi ga, nije mi trebao još i on sa svim savjetima i ostalim sranjima a po izrazu lica znao sam da me baš to čeka.

- Slobodno se osjećaj kao kod kuće - odvratio sam sarkastično. - Posluži se pivom.

- Ma ne, samo ga pozajmljujem.- odvratio je nehajno sjedajući na stolicu kraj mene.

Sjedili smo u tišini pokušavajući jedan drugom da procjenimo raspoloženje.

- Nismo stigli mnogo da popričamo u bolnici.

- Stvarno? E pa, imao sam važnijih stvari na pameti nego da razglabam o nekom sranju s tobom.

Jebi ga, baš sam šupak.Bio mi je potreban tamo, bio mi je prijatelj, bio je moja porodica ali nisam bio raspoložen za njegova sranja .Jebem ti!

- Spava?- upitao je pokazujući bradom prema spratu kuće.

- Ponoć je davno prošla, šta misliš da radi?

- Nemoj biti takav šupak Donovane. Slušaj , jasno mi je da ti se desilo mnogo sranja u zadnje vrijeme i .....

- Odjebi Beckse! Samo me pusti da popijem pivo u miru.- Bacio sam praznu flašu prema kanti za smeće ali sam promašio.Hm, mora da sam pijaniji nego što sam mislio. - Nema od toga ništa brate.- Opsovao sam ispod glasa na šta se on samo nacerio.

Slomljeni - Previše puta si zajebao stvar , tako da sam sad ja tu da ti pomognem.

- Nemoj da te vrata udare po guzici na izlasku dušice.- Samo sam htio da me svi ostave na jebenom miru.Ja , pivo , moj pas i moj jebeni mir.

- Dobar pokušaj ali, bojim se da si zaglavio sa mnom brate. Pomalo sam kao herpes samo u boljem smislu. Šta koji kurac....?

- Druže , jesi li ti to sebe upravo usporedio sa jebenim herpesom?- Pogledao sam ga odmahujući glavom. - Sa herpesom se moj kurac može izlječiti,ali s tobom ...to je kao da jebeš bez predigre.

Glasno se nasmijao.Jebeni tvrdoglavi mulac popravljao mi je raspoloženje , čak i kad sam htio biti sam. Pogledao me je namignuvši mi. Nisam se mogao više suzdržati, prasnuo sam u smjeh.

- Jebeni si bolesnik znaš to ?- upitao sam ga otvarajući novo pivo.

- Ne bi me htio kraj sebe da sam drugačiji.

- Mhhh - promrmljao sam gutajući pivo.

Uživali smo u tišini noći. Ma koliko želio biti sam - odgovaralo mi je da je Becks kraj mene.Lagano sam dobovao prstima u ritmu muzike , znao sam da imam par minuta mira prije nego krene sa svojim sranjima. Postao je pravi jebeni psihijatar za sranja u mojoj glavi.

- Sjećaš se one djevojke, Roxy Tomlin?- upita me.

- Hoover?- nasmijao sam se.Živo me zanimalo koji kurac je pomenu kraljicu pušenja naše prošlosti.Popušila je Becksu samo da dođe do mene.

Izbacio bi je ravno kroz vrata da mi on sam nije rekao da mu je ona popušila kurac najbolje do tad, ovako sam prihvatio ponudu .

- Da , jebenu Hoover. Uvlačila je bogovski.- nasmijao se zajedno sa mnom lagano odmahujući glavom. - Još uvjek je jebeno visoko na mojoj listi pušenja.

- Nije Rylee ali , bila je dobra.- slegnuo sam ramenima.

- Dobra? -

dreknuo je . -

Kunem se Bogom ta žena uopšte nije imala refleks za

povraćanje.

- Možda ti nisi dovoljno velik da joj dođeš do grla.-

Podigao sam obrve na njega

iskapljujući pivo.Došao je u moju kuću, nema šanse da mu pustim da me zajebava.

- Odjebi Drvo.

Bacio je čep piva na mene.

Slomljeni U glavi sam pokušavao da dokučim koji kurac nju sad pominje.

- Naletio sam na nju neki dan.- mirno je izjavio. Gledao sam ga iskolačenih očiju.

- I...?

- Jebeno sam se šokirao kad sam vidio šta je napravila od svog života.

- Zašto?- počeo sam da se gubim u razgovoru. Pogledao sam prema zatamljenom prozoru sobe, Rylee je gore. Pokušao sam da se fokusiram na Becksovu priču ali nisam uspjevao.

- Jedva sam je prepoznao .Još uvjek je prelijepa. Popunjena na svim pravim mjestima.

Da, dobro, pređi na ono bitno Becks.

- I ima troje klinaca.

- Gledaj druže nemam jebenog pojma koji je kurac sad spominješ zato pređi na stvar.- I tad mi sinu kroz glavu.Sranje!!! - Nisu valjda tvoji klinci?

- Isuse Hriste Donovane! Pijaniji si nego što sam mislio.- zagrcnuo se od smjeha. - Ja sam kralj zaštite !

- A ko te je tome naučio seronjo?- Ti nisi jer je očigledno da si samo propovjedao o tome a ne i upotrebljavao.

U stomaku mi se nešto okrenulo od njegovih riječi, kao i svaki put kad bi pomislio na Rylee kako leži na onom prokletom podu ...svaki put jedan dio mene umre na samu pomisao nje na tom podu. Potegnuo sam pivo otresajući slike iz glave tjerajući se da dišem.

- Šta si naumio Danielse? Pijan sam, bez imalo jebenog strpljenja a ti ako planiraš da me pristisneš ne bi li dobio kakvu reakciju od mene , bojim se da si se zajebao. Zato samo reci to što imaš.

- Sjećaš one noći kad smo se napili kod Jimmyaa?

- Beckett! - zarežao sam. Strpljenje me je napustilo još prije pet minuta a on i dalje serucka.

- Oladi brate.Ušuti na sekund i samo slušaj.- Pogledao sam ga , nisam bio raspoložen za njegove priče.- Bilo smo pijani i ona je počela da priča o sranjima koja su joj se dogodila - sjećaš se?- Kimnuo sam glavom mada i dalje nisam shvatao kud je krenuo sa ovom pričom.- Rekla je da ne želi djecu, nikad u svom životu, da ju je život previše sjebao da bude mama i da ne želi da i oni prolaze kroz ista sranja. A sad ima troje klinaca , udata je i sretna.- Poenta priče je ....?- upitao sam ga.

Slomljeni - Prestani biti tako tvrdoglav Donovane i sam spoji tačkice, hoćeš li ?

- Tvoje tačkice ne sklapaju sliku zato mi pomozi s njima.

- Meni izgledaš kao mali Dipper.- naceri se.

Bacio sam jastučić na njega. - Odjebi!- Potegnuo sam pivo. Nek sve ide u kurac, bilo je prazno!Nestajale su brže nego što sam mislio. Obično bi legao ovde dolje kad se napijem , ali jebi ga, Ry je gore u sobi. Nema šanse da ne spavam kraj nje. Becksove riječi kružile su mi glavom...

- Ozbiljno Beckse šta mi pokušavaš reći? Samo mi reci otvoreno.

- Stvari se jebeno mjenjaju brate.Život se mjenja. Prioriteti se mjenjaju. Samo se moraš prilagoditi promjenama .- Ustao je sa stolice koračajući ispred mene. Okrenuo se prema meni mrtav ozbiljan. - Koliko dugo smo najbolji prijatelji? Skoro dvadeset godina.Stvarno te volim čovječe.Nikad se nisam mješao u tvoja sranja ...ili s kojom curom gužvaš posteljinu, da li počinje sa slovom A , ali Drvo.....

Nije mi se sviđalo kud je ovoj razgovor krenuo. Jebi ga, kako smo došli od Hooverice do ovoga? Gledao sam ga zbunjeno.

- Mislim da si mi rekao da krenem od slova B. Prišao mi je odmahujući glavom.

- Stvarno ne shvataš, zar ne? Nije bitno jebeš li koju curu sa slovom A ili B , gore ti spava cijela abeceda i jedino ti to možeš zajebati. Šta koji kurac? Staje na njezinu stranu? Kunem se Bogom, Ry ima neku super moć.

- Becks? Kako ću ovo zajebati? Ovde je zar ne ? Želim je ovde, doveo sam je ovde, što još dođavola želiš od mene? I kako se jebena Hooverica uklapa u ovu priču?

- Jebeni Isuse Kriste! - opsovao je iskapivši pivo u jednom gutljaju. - Ovde je za sad!

Ovde je sve dok ti ne počneš previše razmuišljati o tome . Sad kad postoji mogućnost da ostane trudna možda te neće željeti više jer si ti taj koji ne želi djecu. Počećeš je gurati od sebe , pokušaćeš da je povrijediš tako da će ona sama otići od tebe tako da ti s tim nećeš morati da se nosiš.Ali stvari s mjenjaju Coltone! Pogledaj Roxy Tomlin.Niakd nije željela djecu zbog sranja koja su joj se dogodila a sad ih ima troje . Oni su joj čitav svijet!

- Jebi.Se.!!!- glas mi je bio leden .

- Ne, ti se jebi Coltone! Sjedio si u onoj jebenoj bolničkoj sobi kad te je trebala najviše i bio si tamo....ali popravljanje jastuka neće popraviti ono što je sad slomljeno u njoj...ili u tebi.

Sjedio sam tamo druže i gledao te kako se udaljavaš od nje.

Slomljeni - Upozoravam te Becks!- progovorio sam ustajući. Pesnice su mi bile skupljene, bjes mi je kolao venama. Riječi su mu pogodile metu.Bio je previše blizu istine - uvjek sam govorio da ne želim djecu ali sad odjednom samo sam o tome mogao razmišljati. Sama ideja da ja stvorim život .....nikad o tome ranije nisam mislio a sad ...

Htio sam da Becks ušuti jer , bio je u pravu u svemu što je rekao. .....Nisam bio uz nju kad me je trebala najviše....jebeno je bio u pravu da sam povukao od nje...stomak mi se okrenuo.

- Istina boli druže.Želiš da me udariš?

Stisnuo sa zube zavitlavši flašu u kantu za smeće. Gledao sam je kako se razbija u hiljadu komadića. I opet sam tamo - razbijeno staklo, slomljene misli....sjeban sav. Udario me po ramenu od pozadi izazivajući me.Zagrizao sam jebeni mamac bez imalo razmišljanja.

Okrenuo sam se stisnutih šaka a on je samo stajao tamo očiju zakovanih za moje podignute brade mamći me na udarac.

- U čemu je problem frajerčino? Nisi baš tako opasan , a?

Tijelo mi je drhtalo od bjesa, tuge , očaja...od svega što mi se nakupilo zadnjih par sedmica ali ja sam samo gledao u njega. Htio sam da mu istresem dušu da olakšam ovu krivicu što me je izjedala ...sve ovo se desilo zbog mene - nisam se ponio kao muškarac, ostavio sam je samu sa Zanderom, nisam stigao na vrijeme do kuće ....nisam stigao do kupatila na vrijeme...krivica je izjedala svaki dio mog bića. A ja ...samo sam htio istresti još koje pivo u sebe , otupiti se i sve odjebati.

- Želiš se tući? Šta misliš da da se kreneš boriti za ono što je bitno? Jer ona - pokazao je rukom prema prozoru sobe gdje je Rylee spavala- je vrijedna borbe druže. Vrijedna je svakog straha koji te izjeda.Svakog njegovog djelića Coltone.Ona je i slovo A i slovo Ž.Prišao mi je zabivši mi prst u grudi - Vrijeme je da se suočiš sa svojom prošlosti zbog Rylee . Ona je tvoja budućnost brate. Vrijeme je ili da se boriš ili da odustaneš čovječe. Samo se nadam da si dovoljno muškarac za to kao što sam uvjek mislio da jesi .

Ukočio sam se od njegovih riječi. Na trenutak , samo na trenutak sam pomislio da odustanem - pobjesnio sam sam na sebe zbog toga.... Mislio sam o odustajanju kad je ona radila baš suprotno, ona se borila - bila je predivna, odlučna dok sam ja okljevao. Okrenuo sam se od Becksa glasno opsovavši u mrak.

Slomljeni Jebeno je ne zaslužujem. Grešnik i svetica...moja jebena pobjednička zastavica. Svaki dah koji sam uzeo parao mi je grudi ...ona je bila sve što sam vidio, sve što sam trebao.Moja Rylee.

- Mačka ti je pojela jezik Colte?- rugao mi se iza leđa. - Zar si stvarno toliko glup da ćeš je pustiti od sebe samo zato što je ostala trudna ? Zbog sranja koje se dogodilo....

I bio sam gotov.

Eksplodirao sam!

- Nemaš jebenog pojma šta se desilo! - dreknuo sam na njega glasom koji je pucao. Jebenog pojma!

Unio mi se u lice u tri koraka.

- U pravu si! Nemam jebenog pojma!- Uhvatio me za ramena da se ne bih okrenuo od njega. - Ali Coltone, brate, gledao sam te godinama kako se mučiš, boriš s onim što ti je kučka od majke uradila u djetinjstvu , ali to više nisi ti.Nisi više taj klinac.Nikad više nećeš biti taj klinac. I , brate, Rylee je prihvatila to.Prihvatila je tebe.Jebeno te voli. Nađi načina kako da to prihvatiš i ostalo će se srediti.- Odmaknuo se od mene.- Vrijeme je da muški priznaš da i ti nju voliš prije nego postane prekasno i prije nego izgubiš jedinu osobu zbog koje se osjećaš cijelim. Nađi načina brate da ne bi zbog prošlosti izgubio budućnost.

S tim riječima seronja mi kimnu glavom i okrenu se prema kući. Zastao je kod vrata okrenuvši se prema meni.

- Kad smo bili mlađi nisam shvatao , ali ono što je tvoj tata znao reći o bolu i zacjeljivanju ili tako nešto ...- Imao sam snage da samo kimnem glavom. - Mislim da bi trebao da se podsjetiš tih riječi.

Okrenu se i nestade u kući ostavljajući me samog u noći...samo ja i sjećanja.

****

Bol je osjećaj a kad osjećaš znaš da si živ, zar nije dobro biti živ? Očeve riječi zvonile su mi glavom dok sam ulazio u svoju sobu gdje je Rylee spavala.

Jebi ga.

Još uvjek me ostavljala bez daha, još sam je želio , trebao kao nikad nikoga do sad.Još sam želio da je iskvarim - ta će želja uvjek ostati.

Slomljeni Nasmijao sam se sam sebi i svojoj sjebanoj glavi , u dubini duše znao sam da ta želja više i nije bitna, važna, jer jedino je Rylee bila važna.

Rylee. Moja pobjednička zastavica.

Prišao sam krevetu.Mogao bih u nedogled da sjedim i samo je gledam. Crna kosa rasuta po jastuku , tanki topić razvučen preko savršenih grudi , ogoljen stomak sa ožiljkom njene prošlosti.

Spustio sam ruku do svojih tetovaža ....podsjetnici moje budućnosti za koju sam mislio da je nemoguća, neostvariva sve do prije tri dana. Prsti mi pređoše preko praznog mjesta još mi je ostala jedna stvar koju sam morao da shvatim prije nego ga ispunim sa onim što mi je srce već znalo.

Prtljag prošlosti je moćna stvar. Drži te , sprečava te da ideš napred.....ubija te i ponekad osjećaji nisu dovoljno moćni da prekinu tu sponu,da ti pomognu da kreneš napred.Ali gledajući je kako diše u mom krevetu , vrijeme je da moj avion sa mojom prtljagom krene na put.

Biram borbu.

Dah mi je zastao u grlu kad sam shvatio da ja želim ovo, želim nju u svom životu - danju, noću, sad , kasnije ...uvjek i zauvjek. Sastavila je slomljeno. Bila je moja abeceda. Tiho sam se nasmijao.

Legao sam polako u krevet kraj nje tjerajući slike iz glave šta se desilo prošlu noć kad smo isto ovako ležali zajedno. Privukao sam je u zagrljaj. Okrenula se prema meni stavivši svoju glavu pod moj vrat, osjećao sam njen topli dah na svojoj koži.

- Volim te Coltone.

Skoro da je nisam čuo , bila je tako tiha. Spavala je , ali to nije bilo važno, čuo sam je, čuo sam riječ od kojih mi je dah nestao iz grudi. Puls je divljao , srce mi je stalo.Otvorio sam usta ali nisam mogao riječ da kažem , imao sam utisak da su mi usta puna pjeska. Uradio sam ono što sam jedino mogao , poljubio sam je u vrh glave. Želio sam da krivim alkohol i želio sam da mislim da ću možda jednom moći da izgovorim te iste riječi a da ne otvorim stare rane. Želio sam se nadati da je normalno ipak moguće za mene, da je ova žena koja leži uz mene moj lijek.Prošaptao sam jedine riječi koje sam mogao.

- Vozim te Rylee.- Poljubio sam je u rame. - Laku noć dušo.

Slomljeni POGLAVLJE 34

- Ceremonija počinje u četiri. Bićete tamo ?

- Da majko.Bićemo tamo !- Shane je odvratio idući prema vratima sa ključevima od auta u ruci.

- Bojim se da smo stvorili čudovište.- Nasmijala sam se pogledavši u Coltona koji se ramenom naslonio na dovratak gledajući me sjajnim očima. Podočnjaci su mu i dalje bili ispod očiju kao i prošlih par sedmica. Tuga me obuzela , imao je opet noćne more ali nije mi o njima pričao...nije pričao o ničemu sa mnom osim o dječacima, poslu ili presjecanju vrpce na najnovijem projektu. Bilo je čudno....između nas je sve bilo odlično, bio je pažljiv, i više nego prije , ali imala sam osjećaj da je to njegov način da se iskupi zato što još uvjek nismo razgovarali o pobačaju.Tražio je prostora i dala sam mu ga ne pričajući o gubitku i o tome kako se ja osjećam. Nisam mu čak rekla ni za kontrolu na koju sam išla juče.Bilo mi je jasno da se oboje nosimo sa ovim onako kako najbolje znamo i možemo.Njegov način je da se ogradi , da sam shvati neke stvari , a moj.....ja sam ga trebala malo više ....prostor između nas mogu podnijeti ali ubijalo me to što znam da i njega boli.Nisam mogla tražiti još njega....

Sinoć kad sam se probudila iz sna ispunjenog autima koji su se sudarili i podovima ispunjenim krvlju, gledala sam ga kako spava......Pitala sam se da možda ne želi pričati o pobačaju zato što misli da ja sad želim dijete, da smo možda osuđeni na propast jer ga on ne želi....Ali, on ne želi pričati o tome tako da mu ja ne mogu reći da nije u pravu. Istina, ta želja postoji u meni, ali ne mogu se pouzdati da će biti i ostvarena. Kako da se nadam čudu ? Nada za tako nešto može me uništiti za cijeli život. A opet, šta ako se ponadam da će razgovarati sa mnom - da će mi se vratiti, neće li me i ta nada uništiti kad mi do kraja sklizne kroz prste?

Becks mi je rekao da budem strpljiva, da će on sam riješitit sranja u svojoj glavi ali da mu ne dozvolim da se udalji od mene previše. Kako ću dođavola znati koliko je previše? Treba mi da me treba koliko i ja njega .....Jeste on kraj mene, spavamo mi zagrljeni svako veče ali misli su mu negdje drugdje. Noći su ispunjne tajnim i tihim razgovorima telefonom, od njih sam postajala nespokojna mada sam u dubini duše znala da me ne vara. Krije nešto od mene to je sigurno....Govorila sam sama sebi da previše razmišljam , previše analiziram.....Ležeći mu svaku noć na grudima pokušavala sam da ga namamim da vodimo

Slomljeni ljubav , ali svaki put kad bi pokušala ili produbila poljubac on bi se povukao. Sačekaćemo dok ne budeš bolje, to bi mi rekao. Odbijanje me slamalo...

Pogledala sam u zelene oči muškarca kojeg volim...muškarca koji mi je klizio kroz prste.

- Čudovište ? Ne.- odvratio je odmahujući glavom . - Tinejdžera ? To sigurno.

Nasmješila sam mu se prilazeći mu . - Jesi li dobro ?- upitala sam ga , sigurno hiljaditi put.

- Da Ry, dobro sam.A ti ?

- Mhhhmm.- I to je bila sva naša konverzacija. Bili smo dobro dok je sve oko nas upućivalo da je baš suprotno od dobroga.

- Coltone....- izgubila sam hrabrost da nastavim.

Osjetio je moje okljevanje uhvativši mi obraze dlanovima lagano prstom prelazeći mi preko donje usne.Zatvorila sam oči uživajući u u osjećaju njega, njegovog dodira. Otvorila sam oči zagledavši se u njegove zelene koje su gorjele.

- Hej, prestani brinuti.Sve će biti dobro.Mi smo dobro.- Spustio je pogled na sekund teško progutavši pa me ponovo pogleda. - Samo pokušavam da sredim sranja tako da ne u tiču na nas.

- Ali....- prekinuo me poljubcem.Bio je to nježan poljubac koji se polako produbljivao kad mi je svojim jezikom polako rastavio usne.Zavukla sam prste u njegovu kosu naređujući svom mozgu da ušuti da me pusti da uživam u trenutku. Osjetila sam suze dok sam se prepuštala njegovom poljubcu. Polako je prekinuo poljubac spustivši usne na moj nos .Očima je potražio moje.

- Ne plači- prošaptao je.- Molim te ne plači dušo.

- Ja samo....- kako da mu objasnim šta osjećam, trebam a da ga ne odgurnem još dalje od sebe?

- Znam dušo, znam. I ja isto.- Pokupio mi je zalutalu suzu usnama.

****

Masa je aplaudirala dok sam silazila sa govornice očima prelazeći po publici ispred sebe. Vidjela sam Shanea kako sjedi kraj Jacksona .Tapšali su kao i ostali dječaci iz kuće , ali nisam nigdje vidjela Coltona.

Slomljeni Uspjela sam da završim slikanje sa svojim najvećim sponzorom i da presječemo vrpcu i to sve u deset minuta. Ovaj projekat će da bude odličan. Ali gdje je on dođavola?Ne bi namjerno propustio ovako nešto važno za dječake , za mene. Bacila sam pogled na telefon idući prema Shaneu da ga upitam gdje je Colton. Nije bilo poruka nije bilo propuštenog poziva.....nije bilo ničega.

Aplauz se utišavao kad je Teddy stao za govornicu da novinarima odgovori na pitanja.

- Shane ! - glasno sam prošaptala. - Shane!

Jax ga gurnu lagano laktom skrećući mu pažnju na mene.Ustao je krenuvši polako prema meni. Okrenula sam se polako izlazeći iz guže.

- Gdje je Colton?- upitala sam.

- Pa...- premjestio se s noge na nogu prije nego me pogldao u oči. - Bili smo na putu ovamo kad je dobio poziv od nekoga po imenu Kelly i natjerao me da stanem tako da može izaći iz auta i razgovarati nasamo.

Srce mi je preskočilo od njegovih riječi. Uzalud sam govorila da sigurno postoji neko logično objašnjenje za ovo. Ali nije pomagalo....

- Jesi li dobro?- upitao me je Shane podižući plave oči do mojih.

- Da, dobro sam , malo iznenađena što nije ovde , to je sve.- Shane više nije bio dječak, sad je bolje primječivao neke stvari.

- Kad se vratio u auto još je pričao sa tom ženom rekavši joj da će je nazvati za nekoliko minuta i da nas mora dovesti ovamo na vrijeme.Parkirali smo sekund prije nego što je prvi govor počeo i Colton mi je rekao da idem da sjednem i da će on doći za mnom. Gledao je sve dok nisam sjeo kraj Jaxa , tad je opet pričao na telefon. Mahnuo mi je rukom i otišao. Jel nešto nije u redu Ry? - Ne , ne, sve je u redu. Izgleda da sam propustila njegov poziv.- Slagala sam Shanea a i sebe. - Htjela sam samo da provjerim da li ti je rekao kad će se vratiti. Znam da ne bi volio što propušta čitavu ceremoniju.

- Da, pa očito je nešto jako važno čim nije ovde.Zna koliko ti je stalo do ovoga.- odvratio mi je Shane pokušavajući me utješiti.

- Sigurna sam da je jako važno- nasmješila sam mu se.- Vi dječaci mu mnogo značite.Stavila sam mu ruku preko ramena lagano se vraćajući u gužvu. Mogla sam se samo nadati da nije razumio ono što sam rekla...ili nisam rekla.....možda mu ja više ništa ne značim.

Slomljeni Stigli smo na sam kraj ceremonije .Nisam mogla prestati očima pretraživati gomilu ispred sebe.Shanove riječi su mi odzvanjale u glavi. Mora da je nešto važno, nešto jako jako važno , ali šta ?

Crvi mi proradiše...Da nije šta vezano za Tawny? Da nije u pitanju njegovo porodica? Ali da je to u pitanju on bi me nazvao, poslao poruku , zar ne? Živci su mi bili kao strune kad se sve napokon završilo i kad sam se pozdravila sa dječacima.Bila sam zabrinuta pa onda ljuta , bjesna . Jurila sam Pacific cestom cijelo vrijeme zovući ga .Svaki put bi se upalila govorna pošta. Dok sam stigla do kuće već sam bila bolesna od brige.

Otključala sam vrata glasno ga zovući. Krenula sam prema kuhinji a znala sam da nije ovde...osjećala sam da nije ovde.Bax je uzbuđeno skakutao oko mene dok sam išla kroz kuću.Otvorila sam klizna vrata puštajući ga vani . Šta ako se nešto desilo s njegovom glavom, šta ako je povrijeđen ?Otrčala sam do kuhinje zovnuvši Haddie.

- Hej !

- Da nije Colton zvao tu ?

- Ne , šta je bilo ?- glas joj je bio zabrinut ali nisam imala vremana da objašnjavam.

- Objasniću ti kasnije.- Prekinula sam poziv dok je ona nešto pričala s druge strane.

Ponovo sam pozvala.

- Rylee!

- Becks , gdje je Colton?

- Nemam pojma , zašto?

U pozadi se čuo ženski kikot, nisam htjla ni da pomislim šta sam prekinula.

- Nije se pojavio na ceremoniji. Shane kaže da je dobio poziv i da je otišao nakon toga.Čula sa ga kako joj govori da bude tiša.

- Nije se pojavio? - glas mu je bio pun nevjerice.

- Ne. Ko je Kelly?

- Ko?- ušutio je za trenutak. - Stvarno nemam pojma Ry. Tišina s njegov strane navela me ja da se zapitam da li je iskren.

- Jebe mi se za vaš bratski kod Becks .Ako znaš ko je to - nije me briga što ćeš me povrijediti - moraš mi reći.Bolesna sam od brige Becks ...- sad sam već počela da blebetam.

Slomljeni Histerija se prikradala, trudila sam se da smirim disanje. Nešto nije bilo kako treba, nešto je bilo opasno pogrešno.

- Smiri se.Udahni Ry.- Zažmurila sam udišući duboko.

-

Zadnji put kad sam se čuo s njim bilo je kad su on i Shane krenuli na

ceremoniju.Znaš....

- Zašto se onda ne javlja na telefon?- dreknula sam.

- Ry, desilo mu se dosta sranja u zadnje vrijeme, možda je jednostavno....- nije znao kako da nastavi. Čula sam ga kako uzdiše s druge strane dok sam prilazila da zatvorim vrata kad je Bex ušetao u kuhinju. Kućni telefon je zazvonio. Pogledala sam u pokazivač brojeva.Quinlan je zvala. Nešto se dešavalao čim je ona zvala. Bila sam u pravu....nešto nije bilo kako treba.

- Quinlan zove moram se javiti.- Prekinula sam vezu sa Becksom.

- Jeli on u redu? - odmah sam upitala.

- Zato i zovem da pitam tebe.- Briga u njenom glasu je bila jednaka mojoj.

- Šta? Kako znaš da se nešto desilo? -

Jebote , šta se dešava, bila sam totalno

zbunjena.

- Bila sam u školi danas kad me je nazvao. Ugasila sam ga nakon toga. Ostavio mi je poruku.- Bojala sam se upitati šta je rekao u poruci.- Zvučao je uzrujano. Pričao je da mora popričati s nekim jer mu je glava sjebana i da zna ali ja nemam pojma šta to znači.Šta on to zna?

Hladan znoj mi je probijao kroz kožu dok sam pokušavala da sklopim djeliće njegove poruke.

- Da se nije šta desilo Ry? Jel to zbog tvog pobačaja? Ja samo....nikad ga nisam čula takvog....slomljenog. Šta mu se desilo Bože? Misli su mi se smjenjivale jedna za drugom ....Trčala sam uz stepenice , možda znam gdje bi mogao biti.

- Qunilan, mislim da znam gdje bi mogao biti.Nazvaću te kad provjerim.

Bacila sam telefon na krevet skidajući odjelo sa sebe bacajući ga svud po sobi. Na brzinu sam navukla odjeću za vježbanje grabeći telefon sa kreveta i jureći niz stepenice.

Izjurila sam kroz vrata trčeći na plažu. Trčala sam prema mjestu na plaži gdje me je prvi put odveo, to je bilo njegovo sretno mjesto, mjesto gdje je išao da razmišlja. Ali, zašto nije poveo Baxa? Gdje mu je auto? Odgurnula sam te misli uvjeravajući se da su s stvari same od sebe

Slomljeni iskomplicirale ali džaba....sumlja je počela da me nagriza. I prije nego sam stigla na njegovo mjesto znala sam da ga tamo neću naći. Podigla sam telefon birajući broj.

- Jesi li ga našla? - Mogla sam da osjetim da je i Becks poludio od brige.

- Ne.Mislila sam da znam gdje je...- morala sam da stanem da dođem do daha.

- Ry, šta se dešava ?

- Nazvao je Quin i rekao da zna i da mu je glava sjebana.- Dahtala sam dok su mi pluća gorjela. - Na njegovom mjestu na plaži sam ali on nije ovde Becks.Znaš ga bolje od bilo koga drugog.....gdje ide kad je izvan sebe i kad treba da rasčisti glavu?

- Tebi.

- Šta?

- Ide tebi .- Iskrenost je izbijala iz svakog slova.

Stala sam od njegovih riječi.Oči mi se napuniše suzama. Progutala sam ih prisiljavajući se da progovorim.

- Prije mene Becks....

- Staza.

- Onda mora biti tamo.- Potrčala sam u pravcu kuće. - Krećem tamo.

- Želiš li da i ja ....

- Moram sama ići Becks. Samo ja.- U dubini svog bića sam znala da mene treba , samo mene. Ne znam kako ni zašto ali znala sam da to moram biti ja.

- Javiću ti se kad stignem tamo, važi ?

- Hvala Ry.

Slomljeni POGLAVLJE 35

Činilo mi se da mi je trebala čitava vječnost da stignem do staze zbog gužve na cesti.

Srce mi je udaralo u grlu....Bože šta li ću naći od njega?

Panika mi prostruji tijelom kad sam se uvezla na parking. Ništa nisam vidjela od slabog osvjetljenja. Par automobila je bilo parkirano ali nigdje nije bilo Coltonovog auta.Obišla sam parking polako vozeći prema zgradi. Bio je tamo , parkiran. Duboko sam udahnula pa izdahnula od olakšanja.

Ovde je, ali šta ja sad da radim?

Zaustavila sam automobil drhtavim rukama. Vrisnula sam kad mi je neko pokucao na prozor. Sammy je kucao. Polako sam izašla iz auta na klecajućim nogama.

Od njegovog pogleda prošli su me ledeni trnci.

- Samo mi reci da je dobro Sammy.- Borio se sam sa sobom šta da mi kaže a da ne izda prijatelja.

- Potrebna si mu.- Ništa mi više nije morao reći, sve mi je bilo jasno.

- Gdje je?- upitala sam ga koračajući za njim.Stigli smo do čistine , pogledala sam okolo vidjevši da stojim u sred tribina. Pogledala sam upitno u Sammya.Glavom mi je pokazao na lijevu stranu. Krenula sam odmah.I tad sam ga vidjela.

Svjetlo je bilo slabo, mogla sam samo da mu vidim obrise tijela u tami.Penjala sam se stepnicama do njega. Nisam mogla da mu vidim lice, ali osjećala sam njegov pogled na sebi, težinu tog pogleda ....Stigla sam do njega i mirna i nemirna u isto vrijeme.

Trudila sam se da smislim šta da mu kažem ali briga me je previše izjedala da bih se mogla koncentrisati na to. A tad....ugledala sam mu lice...sve je nestalo oko mene, oko nas....

Sjedio je na betonu sa rukama na koljenima oborenih ramena i obraza punih suza. A oči....pune , prepune očaja. Gledao me je moleći me, preklinjući me , tražeći tako i mnogo i malo od mene a ja nisam znala kako da mu udovoljim.

Tuga, očaj koji su izbijli iz njega u valovima oborili su me na koljena. Nisam uspjela da kažem ni jednu riječ....Zajecao je privukavši me u zagrljaj. Zabio je glavu u moj vrat držeći se za mene očajnički , kao da mu život ovisi o stisku...ako samo malo popusti nestaće ga ....Zagrlila sam ga prilazeći mu još bliže dajući mu ono što mu treba.

Slomljeni Gledati jakog ,sigurnog muškarca kako se raspada , kako tone ...bilo je to teško...preteško. Šta se desilo mom arogantnom šampionu? Tijelo mi se treslo od jačine njegovih jecaja dok me je i dalje čvrsto držao.Lagano sam ga ljuljala napred nazad .....Ovde sam, ovde sam - šaptala sam mu.

Držala sam ga u mraku , na mjestu gdje je ostvario svoje snove - moleći se, nadajući se da će demoni napokon da ga puste....

Vrijeme je prolazilo. Zvukovi sa auto puta postadoše rijeđi, mjesec se polako pomaljao na nebu.

Colton me i dalje čvrsto držao, upijao ono što je trebao iz mene. Misli su mi letjele sa jednog sjećanja na drugo .....naše tuširanje ...i tad se držao za mene kao i sad. Bio je na koljenima, moj Šampion je pao. Tako da sam ga samo držala lagano mu prstima klizeći kroz kosu.Suze su polako presušivale, tijelo mu više nije bilo tako napeto.Nisam znala šta da kažem , šta da mislim pa sam rekla ono što mi je prvo palo na pamet.

- Jesi li dobro?Želiš li da pričaš o tome?

Malo je popustio stisak povukavši me još bliže sebi drhtavo uzdahnuvši. Plašio me je, ne u lošem smislu , ali nešto veliko se desilo kad je moj Šampion ovako reagovao. Naslonio se nazad zatvorenih očiju prevlačeći rukom preko mokrih obraza. Oborio je glavu odmahnuvši njome.

Mrzila sam što mu ne mogu vidjeti lice , vidjeti oči.

- Uradio sam....- ispustio je još jedan drhtav uzdah. Tijelo mu ponovo postade napeto.Uradio sam ono što si rekla da bi trebao uraditi. Šta? Šta sam mu rekla da uradi? Morala sam se sjetiti.

- Uradio sam to i sad....sad mi je glava još više sjebana. U totalnom sam haosu.

Sirovi očaj je izbijao iz njega.

- Šta si uradio?- Samo da mu mogu vidjeti oči....

Uhvatio me za ruku preplićući prste sa mojima.

- Našao sam svoju mamu.

Ostala sam bez daha,kad sam mu to predložila nikad ni za milion godina nisam pomislila da će me poslušati . A sad, sad nisam znala šta da mu kažem, ja sam uzrok ovog pada, ovog sloma....

- Coltone....- tiho sam izgovorila ljubeći ga u ruku.

Slomljeni - Kelly me nazavao dok sam.... O jebote! Propustio sam ceremoniju. Iznevjerio sam te.Mogla sam da osjetim po nevejerici u glasu da je stvarno zaboravio.

- Ne, ne, ne...- utišavala sam ga .- Sve je u redu- ponovo sam ga stisnula za ruku.

- Tako mi je žao Ry......ja samo .....ne mogu ni razmišljati sada.-

Pogledao me na

sekund pa ponovo odvrati pogled brišući zalutale suze sa obraza.

- Znaš...- protresao je glavom gledajući u tamnu stazu ispred nas - smješno je - na ovo mjesto dolazim kad hoću sve da zaboravim a večeras sam došao iz potpuno drugog razloga.

Nismo progovarali nekoliko minuta kad me njegove riječi udariše svom snagom. Došao je ovde da se suoči sa demonima, došao je da se izlječi, da krene napred .Nikad nisam bila ponosnija na njega nego sad.

- Pitao sam tatu prije par mjeseci zna li šta joj se desilo, gdje je. Povezao me je sa privatnim istražiteljem Kellyem . Unajmio ga je prije par godina da je drži na oku u slučaju da pokuša da stupi u kontakt sa mnom.- Sad mu je glas bio ravan, bez emocija.......sve drugo je kiptilo ispod te mirnoće. - Nazvao me danas.Našao ju je.-

Pogledao me pravo u

oči....gledao me očima malog dječaka izgubljenog pogleda. Slomio me njegov pogled.Svi oni osjećaji koje sam herojski držala u sebi trudeći se da budem jaka za njega isplivali su na površinu. I kamen može puknuti, stijena se slomiti....

Prva suza mi je skliznula kad sam mu dlanom obujmila obraz.....Nagnula sam se prema njemu očiju uprtih u njegove i spustila lagani poljubac na usne.Vilica mu je podrhtavala ispod mog dlana.

- Ponosna sam na tebe- prošaptala sam mu u usne. Nisam ga pitala šta je saznao o njoj ili gdje je. On mi je bio bitniji, znala sam da u glavi pokušava da odvoji prošlost od budućnosti ... Nadala sam se samo da će me pustiti da budem uz njega .

Treptao je očima i teško gutao sastavljajući djeliće sebe, imao je tako mnogo djelića da spoji. Ponovo je skrenuo pogled na stazu.

- Moja mama je mrtva-

izjavio je mrtvim glasom. Gledala sam u njega obasjanog

mjesečinom birajući tišinu umjesto ispraznih riječi.Neka on vodi ovaj razgovor.

Ustao je koračajući tribinom do kraja gdje se okrenuo prema meni. - Nije se promjenila.

Ne znam zašto sam očekivao da će biti drugačija.- izgovori tiho a ipak sam mogla čuti svaku pukotinu u njegovom glasu. Napravio je par koraka prema meni.- Ja sam .....ja sam ......u glavi mi je potpuni haos.Samo ....- prevuče rukom preko lica gorko se nasmijavši. Jeza mi se popela uz kičmu od zvuka njegovog smjeha. - Nemam ni jednog finog sjećanja u vezi nje

Slomljeni .Nijednog.Osam godina mog jebenog života a ja nemam ni jednog sjećanja na nju na koje bi se nasmješio.

Borio se sa sobom, sa riječima sa osjećajima koji se tutnjali kroz njega.Očajnički sam željela da mu priđem i zagrlim ga , ali ovo je morao sam. Morao je sam da izbaci sav otrov koji mu je trovao dušu i tijelo.

- Moja mama je bila drogerašica i kurva.Od čega je živjela od toga je i umrla....- bol je bio živ u njegovom glasu. Suze su potekle dok sam drhtavo uvlačila vazduh u pluća. - Da nasmijao se avetinjski.- Drogerašica. Sve što je imala davala je za još jedan fiks, to joj je bilo najvažnije. Važnije i od njenog malog dječaka koji je sjedio skupljen u nekom kutku prestravljen do bola .- Pročistio je grlo suzbijajući suze. - Nije mi jasno....- ušutio je.

- Šta ti nije jasno Coltone?- tiho sam upitala.

- Nije mi jasno zašto mi je jebeno stalo što je umrla !- viknuo je iz sve snage .- Zašto me to muči ? Zašto sam uzrujan zbog toga? Zašto osjećam sve osim olakšanja? - Glas mu je zvonio kroz noć.

Boljelo ga je a ja nisam imala pojma kako da ga utješim , šta da uradim ....

- Bila je tvoja mama Coltone.Normalno je što si uzrujan jer je umrla jer duboko u sebi sigurna sam da te je na neki svoj način voljela.

- Voljela me ? - vrisnuo je. - Voljela me ?- ponovo je vrisnuo prilazeći mi udarajući se pesnicom o grudi. - Hoćeš da znaš šta je bila ljubav za nju? Ljubav je bila kad dopusti da njenog šestogodišnjeg dječaka siluju u zamjenu za drogu. Da me siluju za drogu Rylee!!!!

Ljubav je kad pusti svog narko svodnika da jebe njenog dječaka dok on mora da ponavlja iznova i iznova koliko to voli, koliko voli njega, a sve to da bi ona mogla da dobije svoj fiks.

Ponašala se prema meni gore nego prema psu samo da bih imala dovoljno droge do sledećeg fiksa. Gad joj je davao slabe doze jer nije mogao dugo čekati da se vrati i ponovo da me siluje. Ljubav je kad sjedi iza zatvornih vrata sobe i sluša krike svog malog dječaka dok ga gad siluje ne radeći ništa da ga zaustavi jer joj je preči fiks.

Tijelo mu je bilo toliko napeto da sam strahovala da će se slomiti na pola. Bojala sam se šta će sledeće reći......strijepila sam da će dječak u njemu slomiti muškarca kojim je postao.

Gledala sam ga slomljenog srca, nisam mogla ni da zamislim kroz koje je strahote prošao. Čula sam ga kako se bori za dah , kako se bori da proguta bol, sram.... Kad je ponovo progovrio glas mu je bio mirniji , kontrolisan....tih .

Slomljeni -

Ljubav je kad svom sinu slomiš ruku na pola jer je ugrizao gada koji ga je

silovao.Ljubav je kad kažeš sinu da on to želi, da on to zaslužuje, da ga niko nikad neće voljeti ako saznaju...... I na kraju da zakuca zadnji čavao u njegov lijes - ljubav je kad mu kaže da uzalud zove svoje super heroje jer oni neće doći da ga spasu.Nikad!

Obrazi su nam oboma bili mokri od suza. Težina je spala sa njegovih ramena , težina koju je sam nosio dvadeset i dvije godine.

- Jel to ljubav Ry? - mračno se nasmijao u noć. - Ako jeste , onda mojih prvih osam godina života sam bio voljen kako ne možeš ni zamisliti.

Prišao mi je na korak. I kroz mrak sam mogla vidjeti, osjetiti bjes, očaj, tugu kako pulsira kroz cijelo njegovo tijelo. Oborio je glavu.Gledala sam kako mu suze kapaju u noć.Protresao je glavom polako je podižući. Pogledao me je zelenim očima prepunim očaja i srama.Uništio me je pogledom.

- Zato , kad sam pitao zašto sam zbunjen, kako mogu osjećati bilo šta drugo a ne olakšanje što je mrtva ? Sad znaš Rylee.- Riječi su mu bile šapat.

Nisam imala pojma šta da mu odgovorim , šta da uradim , oko mene , u meni se sve raspadalo na milion komadića. Mnogo užasnih priča sam čula na svom poslu, ali čuti ovako nešto od odraslog muškarca većeg od života ....čuti ga slomljenog, izgubljenog , pritisnutog tajnom i sramotom koju je nosio sam preko dvadeset godina ...dala bih i srce i dušu crnom đavolu samo da ga oslobodi ove boli i sjećanja na monstruma koji ga je silovao.

Dok sam ja pokušavala da svarim sve što mi je upravo rekao njega su njegove sopstvene riječi oborile na zemlju. Ramena mu se zatresoše koljena popustiše pod težinom srama i očaja....Stropoštao se na zemlju jecajući u dlanove. U sekundi sam bila kraj njega.

Njihao se napred nazad čitavo vrijeme ponavljajući - Moj Bože, moj Bože- .

Zagrlila sam ga osjećajući se potpuno nemoćnom da mu umanjim bol.

- Sve je u redu Coltone. Sve će biti dobro.- šaptala sam mu jecajući.Grlila sam ga očajnički , želći da zna , da osjeti da ga neću pustiti, nikada. Svaki put kad padne ja ću ga uhvatatit, uhvatiću svog šampiona.

Suzbijala sam jecaje nadljudskom snagom ali bježali su mi iz grla. Sjedili smo zagrljeni tugujući zajdno, žaleći zajedno za tim malim dječakom.

Držao je oborenu glavu i kad su suze prestale da padaju. Zatvorenih očiju borio se sa osjećajima koji su ga ostavljali ranjivog, ogoljenog...

Sjedila sam tiho kraj njega čekajući da nastavi....

Slomljeni - Nikad nisam......nikad nisam rekao ove riječi na glas , nikad ih nisam nikome rekaopromuklo je progovorio .- Nikad nikom nisam rekao- prošaptao je. - Mislim da sam mislio ako ih kažem na glas onda.....ne znam šta sam mislio da će se desiti.

- Coltone- pozvala sam ga tiho, morala sam da mu vidim oči. - Coltone pogledaj me molim te.- Odmahnuo je glavom podsjećajući me na malog dječaka koji strahuju da je u nevolji.

Pustila sam ga da se sakrije u tišini dajući mu malo vremena da se sabere. Stisnula sam oči trudeći se i sama sabrati kad sam ga čula kako mrmlja riječi za koje sam mislila da ih nikad više neću čuti.

- Spiderman. Batman. Superman. Ironman .

Imala sam utisak da me je neko udario svom snagom. Srce mi je potonulo dok sam vrištala- Ne! Ne ! Ne! Pala sam na koljena kraj njega hvatajući ga rukama za obraze podižući mi glavu da ga mogu pogledati u oči, da on može pogledati u moje.

Zaboljelo me kad se trznuo od mog dodira. Bio je prestravljen...šta ću misliti o njemu sad kad znam njegovu tajnu, šta ću misliti kakav je on to muškarac jer je dozvolio da se to dogodi. Sramio se da ću ga osuditi zbog toga ....Strpljivo sam čekala da podigne svoje zelene oči do mojih. Pogledao me sa bolom i sramom....

- Postoji toliko mnogo stvari koje želim da ti kažem ...tako mnogo stvari- drhtavo sam izgovorila puštajući suze da slobodno padaju. - Mnogo stvari koje želim da kažem tom malom dječaku kako je postao nevjerovatan muškarac.- Vilica mu se trznula od mojih riječi.

Teško je proguta potiskujući suze koje su plivale u očima. U njima se ogledao strah pomješan sa nevejricom. Ali bilo je i nade... Nisam mogla ni da zamislim koliko je teško tako se otvoriti nekome, postati tako ogoljen, ranjiv ....ostavio me zapanjenu svojom hrabrošću.

Prešla sam mu prstom preko obraza dok je on i dalje samo gledao u mene.

- Coltone Donovane to nije bila tvoja krivica. Ako čuješ šta ti govorim , molim te čuj ovo.

Previše dugo si sam nosio ovaj teret, nisi zaslužio da ti se to dogodi, taj mali dječak nije to zaslužio.- Oči mu se raširiše dok me je gledao polako se opuštajući. Slušao me je , razumio je šta mu govorim...- Nemaš čega da se sramiš ni sad ni nikad. Zadivljena sam tvojom snagom.- Otvorio je usta da se pobuni ali sam stavila prst preko njegovih usana ućutkujući ga. - Zadivljena sam tvojom snagom da ovko nešto držiš u sebi tako dugo vremena a da s

Slomljeni nisi negdje usput uništio.Nisi slomljen,sjeban ili beznadežan već si hrabar i častan muškarac.

Progutala sam suze osjećajući kako mu vilica podrhtava ispod mojih dlanova. Bilo mu je teško čuti moje riječi kad je tako dugo vjerovao u suprotno od ovoga što mu sad govorim. Ali, gledao me je , slušao me je.

- Bio si na mjestu punom bola a opet.....ti si moja iskra, varnica, moje svjetlo koje mi je pomoglo da ozdravim, koje je pomoglo mojim dječacima da ozdrave.- Morao je da shvati da u njemu postoji tako mnogo da da , tako mnogo svjetlosti ....

- Ry...- uzdahnuo je .Vidjela sam da se bori sa mojim riječima.Bori se da ih prihvati, previše je vremena proveo u mraku boreći se sa demonima.

- Ne Coltone. Istina je dušo. Ne mogu ni zamisliti koliko ti je bilo teško zamoliti tatu da ti pomogne naći majku.Ne mogu ni zamisliti kako ti je bilo kad si danas primio taj poziv. ...koliko ti je teško priznati ono što ti se desilo a što si sam nosio u sebi i predugo....ali molim te, budi siguran da je tvoja tajna sa mnom sigurna.

Progutao je jecaj. Nagnula sam se napred lagano mu spuštajući poljubac na usne pa na nos na kraju naslonivši svoje čelo na njegovo.

- Hvala ti što mi vjeruješ- prošaptala sam mu na usne. Nije mi odgovorio,ali nije ni morao.

Nisam očekivala da će podjeliti još svoje prošlosti samnom, ali jeste.

- Dok sam odrasato nisam znao kako da se nosim sa svim što mi se desilo, kako da živim s tim.-

Sram je izbijao iz svake riječi. Nisam mogla ni zamisliti kako mu je bilo kao

tinejdžeru , kako se morao osjećati....Polako sam ga milovala po obrazima da zna da sam ovde da ga slušam da ga čujem.

- Svašta sam radio samo da dokažem da nisam slomljen , uništen i na putu za Pakao.

Uzimao sam djevojke , da sebi dokažem da me nije prokleo s tim što mi je radio. Osjećao sam se dobro s curama - to što su bile voljne i željele sex sa mnom , tako sam tjerao strah .....ali je to postalo i moj jedini način da preživim , moj odbrambeni sistem. Zadovljstvom krijem bol.

Tu istu rečenicu mi je rekao na Floridi u hotelskoj sobi kad smo zaglavili zajedno, kad sam pokušavala da ga razumijem zašto to radi. Sad sam znala. - Jebi ih i odjebi.- Sve je to radio da bi dokazao sebi da prošlost ne utiče na njega.

I srce i duša su me boljeli za ovim muškarcem.Ponovo je tiho progovorio.

Slomljeni - Ne sjećam se svega , znam da mi je obično prilazio s leđa. Zato ja...- glas mu je tih.Dobila sam odgovor na pitanje koje sam postavila one večeri na prijemu.

- Razumijem.- odvratila sam podjednako tiho želeći da zna da shvatam zašto mu je tako nevin dodir bio toliki problem.

- Super heroji - nastavio je. - Čak i kao mali morao sam da imam nešto, da se držim za nešto što će mi pomoći da se udaljim od bola, srama,straha....Tako da bih ih dozivao nadajući se da će doći i spasiti me.Tako sam preživljavao.Morao sam da imam nekakvu nadu za koju se mogu držati.

Osjetila sam slane suze na usnama, nisam znala jesu li moje ili njegove. I dalje smo sjedili naslonjeni čelom na čelo, pitala sam se da li mu je tako lakše da se nosi sa svime sjedeći zatvornih očiju dok mi otvara dušu i kida lance izbacujući sve napolje. Osjetila sam kako se zidovi oko njegovog srca ruše, kako nada pali svjetlo u tamnim dubinama njegove duše...Nagnula sam glavu spuštajući još jedan lagani poljubac na njegove slane usne.

Drhtao je od mog dodira....moj šampion sjedio je ogoljen do srži ....Podigao je glavu pogledavši me direktno u oči.Bile su čiste, bez oblaka, bez i jednog demona u dubinama.

Drhtavo sam mu se nasmješila dok me je on podizao sebi u krilo obmotavši svoje jake ruke oko mene.Sjedila sam mu u krilu, zaštićena, sigurna i voljena od muškarca koji je sposoban tako mnogo da pruži, da osjeti. Muškarac koji se zaklinjao da mu ljubav ne treba , da ne zna da voli radio je baš to - volio me. Spustila sam mu poljubac ispod brade.

- Zašto si mi sad rekao ?

Jače me stegnuo poljubivši me u vrh glave.

- Zato što si ti moja jebena abeceda.- Tiho se nasmijao. Šta? Odmaknula sam se malo od njega da ga mogu pogledati u lice. Osmjeh mu je krasio usne , tako lagan tako vedar...srce mi je zaigralo od sreće.

- Abeceda?

Osmjeh mu se raširi dok me je gledao.

- Da, od A do Ž.-

Dobro poznata arogancija se počela pojavljivati. - Jebeni Becks-

promrmljao je prije nego je spustio svoje usne na moje. Povukao se gledajući me ozbiljnim, čvrstim pogledom.- Pitaš, zašto sad Ry ? Zbog tebe. Gurao sam te od sebe, povrijedio te i previše puta ...i unatoč svemu tome ti si se borila za mene - da me zadržiš, pomogneš, da me izlječiš, da me voziš - i jednom , jednom u životu poželio sam da neko to uradi za mene. Želio sam biti slobodan da i ja to mogu uraditi za nekoga.Ja....- zastao je tražeći prave riječi

Slomljeni da opiše osjećaj koji su mu blistali u očima. - Želim šansu da ti dokažem da sam sposoban za to.Da sve ovo....- mahnuo je rukom oko nas - nije me zauvjek uništilo, pokralo , da mogu biti muškarac kojeg trebaš i da ti mogu dati sve što želiš.- Bilo je molbe u glasu, tuge , ali i nade . Ništa nisam odgovorila , samo sam ga poljubila, jako.

Emocije su mu i dalje prolazile kroz tjelo dok je produbljivao poljubac , osjetila sam da drhti pod mojim rukama, traži oslonac gdje da se dočeka od ovog pada ....Ali znam ja svog šampiona, , pronaći će oslonac .

On je borac.

Uvjek je bio.

Uvjek će i biti.

Slomljeni POGLAVLJE 36

Pogledala sam ga dok mu se svjetlost uličnih lampi igrala po licu...Bilo je kasno , ali bilo mi je to potpuno ne važno. Riješili smo se starih rana, otjerali smo demone, sad možemo da krenemo napred.Lagano sam pjevušila Everything od Lifehousa ....Sammy je vozio moj auto prema kući ,ja sam bila sa Coltonom u Roveru ,ali dok smo izlazili na autoput shvatila sam da idemo u suprotnom pravcu. Nismo vozili prema kući.

Koja blesava pomisao! Ja da idem kući sa Coltonom, jer nakon ovoga večeras , ta riječ je značila više ...ta riječ je značila sigurnost, utjehu, ljubav. Moj Šampion, pomislila sam dok me u grudima stezalo od osjećaja. Ponovo sam ga pogledala , mora da je osjetio moj pogled jer je i on u tom momentu pogledao u mene očiju crvenih od plača. Nježno mi se nasmješio vraćajući pogled na cestu ispred nas. Ja nisam sklanjala pogled sa njega, nisam mogla ....moj Šampion!

Odlutala sam u mislima da nisam ni primjetila gdje smo stigli. Nisam prepoznala mjesto dok smo se parkirali.

- Moram ovde nešto obaviti. Hoćeš li sa mnom?

Zbunjeno samo ga pogledala razmišljajući šta može raditi u jedanaest sati naveče na ovako mračnom mjestu. Ali, očito je bilo nešto jako važno jer nije htio ići kući i odmoriti se nakon ovako teške i iscrpljujuće noći.

- Naravno.

Izašla sam iz auta gledajući okolo, bilo me je pomalo strah ali Colton je bio potpuno opušten. Privukao me je sebi dok me je vodio prema drvenim vratima koja su izgledala kao da su iz prošlog vjeka. Otvorio je vrata,dočekala me jaka svjetlost , tiha muzika i neki neobični šum u pozadini.

Pogledala sam ga zbunjeno dok je on mene gledao sa zanimanjem u očima. Nasmijao se tiho lagano odmahnuvši glavom. Očito nisam reagovala onako kako je mislio da hoću....Nikad ranije nisam ušla na neko slično mjesto, u dubini duše znala sam zašto smo došli ovde ali nije mi imalo nikakvog smisla.

Prepleo je prste sa mojima dok smo lagano hodali hodnikom do sobe iz koje se čulo zujanje i gdje su svjetla bila najjača. Krenuo je napred čekajući da zujanje prestane.

Slomljeni - O jebem mu sve ! Čudesni dečko je došao u još jednu posjetu.- Grubi glas je povikao.

Colton se nasmijao dok je ulazio u sobu. - Prokletstvo,melem si za bolne oči Drvo!

Gledala sam kako se ruke po kojima su bile razne boje i oblici obmotavaju oko Coltona privlačeći ga u zagrljaj. Par zlatih očiju me pogledao preko Coltonovog ramena.

- O jebeno sranje! Tako mi je žao zbog ovog jebenog psovanja-

grubo je izgovorio

gurajući Coltona od sebe koračajući polako prema meni.- Čovječe, ako ovde dovodiš jebenu damu moraš me upozoriti tako da se mogu jebeno pripremiti i sva ostala sranja.

Na te njegove riječi Colton se samo nasmijao. Obrisao je ruku od farmerice prije nego je pružio meni da se rukujemo. Oči su mi letile preko velike stolice tetoviranog muškarca ispred mene sa svezanom kosom i jaaaako velikom bradom.Ono što me najviše zabavljalo na njemu su obrazi koji su sad bili zarumenjeni. Stvarno je bio neodoljiv, ali mislim da on ne bi cjenio kad bi to rekla na glas.

- Tako mi je jebeno žao! Isuse opet sam opsovao!- odmahnuo je glavom .

- Sve je u redu- nasmješila sam mu se pokazujući bradom na Coltona. - Ni njegov riječnik nije ništa bolji. Ja sam Rylee.

- U redu, ali pokušaću jebanje staviti na minimum- Ponovo se zacrvenio. - Mislim ....ne s tobom naravno....pa , osim ako ti to ne želiš, onda...

- Nemoj ni završti tu rečenicu Sledge- Colton progovori uz smjeh . Sladge se samo nasmija uvodeći nas dublje u sobu.

- Pa, čovječe, stvarno?- Sledge upita Coltona.

- Da.- Colton pogleda u mene sa smješkom na usnama.- Stvarno.

Potpuno sam se pogubila u njihovom razmjenjivanju rečenica, nisam imala pojma o čemu pričaju.

-

Od čega god ti se kurac diže čovječe-

odvratio je vrteći glavom prilazeći stolu

prepunom papira tražeći nešto po njemu. - Kad već pričamo o kurcu i ostalim sranjima ....pogledao je na brzinu u mene nasmješivši se izvinjavajući - kako bi bilo da se ta slatkica tamo malo poigra sa mojim ....

Očekivala sam da će Colton da popizdi ali on je samo zabacio glavu gromko se nasmijavši .Postalo mi je jasno da se njih dvojica poznaju jako, jako dugo vremena.

- Pojela bi te živog čovječe i ti to znaš....ti si pičkica.

- Jebi se ! - Sledge dreknu kroz smjeh dok je Colton skidao majicu sa sebe.

Slomljeni Vidjela sam ga golog mnogo puta ali i dalje nisam mogla odvojiti oči sa njegovih mišića.

Prešla sam pogledom preko celtičkih simbola koji su predstavljali njegovu prošlost - šta li će sad istetovirati na sebe?

- Da...baš si frajer.- Colton mu dobrusi dok me je vodio prema stolici da sjednem spuštajući mi zvučan poljubac na usne. Zagledao mi se u oči poručujući mi tako da mu vjerujem prije nego se okrenuo i sjeo na stolicu za tetoviranje.

- Ti si tetoviran muškarac koji sluša Barbaru Streisand i živiš sa pet mačkica.- O čemu dođavola oni pričaju? - Zar ti nije jasno, ako ćeš se već pretvarati da si frajer da bi morao da slušaš hevi metal muziku i da imaš pit bulla koji bi čovjeka pojeo živog a ne dovoljno mačaka na kojima bi ti pozavidjela svaka stara usidjelica.-

Colton se nasmijao opušteno,

bezbrižno....a sve to zahvaljujući ovom tetoviranom liku.

- Ja sam osjetljiv cvijetić.- odbrusi Sledge prije nego je dreknuo - A -ha!

- Cvjetić si ti moj kurac- odvrati Colton vrteći glavom dok mu je Sledge prilazio sa komadom papira u ruci. - To je to?- upita ga Colton. Malo sam se pridigla na stolici pokušavajući da vidim šta je na papiru. Colton je gledao skupljenih usana u papir lagano kimajući glavom. - Jesi siguran? Hoće li uspjeti?- Pogledao je ozbiljno u Sledga.

- Kao da moraš jebeno da pitaš . Ups, opet sam opsovao.-

Ponovo me pogledao

izvinjavajući pa se vratio Coltonu. - Čovječe , ako ću te tetovirati , naravno da ću istražiti to što ću staviti na tebe.

- Misliš Google istraživanje ili istraživanje sa bocom alkohola?- upita ga Colton.

- Silazi sa moje jebene stolice!- viknu Sledge pokazujući rukom u pravcu vrata bacivši pogled na mene. - Ti se stvarno nosiš sa ovakim sranjima svaki dan?

Kimnula sam glavom nasmijavši se.Colton se nagnu iz stolice gledajući me pravu u oči.

Na momenat mu tuga pomuti bistrinu pogleda.

- Rylee?

- Da?- sjela sam na kraj stolice i dalje me izjedala znatiželja šta je na papiru.

- Vrijeme je da ostavim demone iza sebe - izgovorio je ozbiljno očiju i dalje mi držeći pogled - i krenem dalje.

Natjerala sam se da pogledam u papir....prepoznala sam celtički dizajn , bilo je puno čvorova i linija , bio je sličan a opet drugačiji od ostalih. Ovome nisam znala značenje.

Pogledala sam upitno u Coltona.

Slomljeni - Novi početak-

odgovorio je na moje neizrečeno pitanje.Očima koje su gorjele

poručivao mi je da je spreman. - ....ponovno rođenje.

Suze su mi napunile oči, od njegovih riječi nisam mogla progovoriti tako da sam samo kimnula glavom.

- U redu, u redu, shvatio sam da ste jebeno u ljubavi , ali ja umirem od želje da ti nanesem malo bola i pustim ti krv zato pomjeri guzicu nazad u stolicu- ubaci se Sledg gurajući Coltona nazad u položaj .- Nećeš imati šansu ponovo da se rodiš ako budeš sjedio i zurio u nju cijelo vrijeme jer ćeš u međuvremenu umrijeti.

Nasmijala sam se, počela sam da volim ovog lika. Colton se povuče na stolicu. - Čovječe ti si ljubomoran!

- Jebeno da jesam. Siguran sam da ona može ...- ušutio je bacivši brz pogled na mene...- spremiti fine makarone sa sirom.- Zaroktao je od smjeha.

- Naravno da može- odgovori Colton udarivši ga po ramenu . - Fine i kremaste.

Zadavila sam se dahom od sramote.Pogledala sam u Sledga, i njemu su obrazi opet bili crveni. Dobacila sam Coltonu pogled pun nevjerice dok je njemu u očima blistala zloća. Sam pogled na njegove bistre oči, opušten osmjeh - bio je u punoj snazi zločestog dječaka mogla sam da vrištim od sreće.

- Samo zbog toga ću ti staviti nešto ženskasto ..- Sledge zavrti glavom paleći mašinu od čijeg zvuka Colton poskoči u stolici. Sledg se nasmija. - Jesi muškarčina ! Ups, evo ga srculence! Ups, evo je vagina! Ups , tu je cvijetić!- Sledg je mašinom klizio Coltonovim tijelom zezajući ga.

Previjala sam se od smjeha koji mi je bio tako potreban nakon ovako teške noći.

- Ups, evo je moja čizma na tvojoj guzici .- odvrati Colton kroz smjeh koji je nestao čim je osjetio ubod igle na koži.

Nikad ranije nisam gledala kako se neko tetovira , ustala sam sa stolice i prišla Coltonu sa strane da bih mogla bolje da vidim. Tijelo mu se napelo dok je mašinica zujala a igla bockala kroz kožu. Uvukao je dah kroz stisnute zube.

- Bože , neke stvari se ne mjenjaju- progovri Sledge - jednom pičkica uvjek pičkica.Zujanje je stalo.Sledge podiže glavu i pogleda u Coltona.- Stvarno, čovječe? Budem li morao da brinem zato što ti drhtiš ko kakva jebena čivava , onda imamo ozbiljnih jebenih problema.

Slomljeni Colton mu pokaza srednji prst skrenuvši pogled na mene. Mašinica opet oživi i on zatvori oči polako se opuštajući na stolici. Obišla sam oko stolice spuštajući pogled na mjesto gdje je Sledge radio novu tetovažu. Hm, ništa mi sad nije bilo jasno. Sledge je radio novu tetovažu preko stare tetovaže sa simbolom osvete. Krv je polako curila niz Coltonova rebra....Podigla sam pogled uhvativši Coltona kako me gleda.

- Sledge je shvatio kako da prepravi osvetu u ponovno rođenje.

- Osveta je gotova.- prošaptala sam.Stajala sam i gledala Sledga kako ispravlja staru tetovažu pružajući tako Coltonu šansu za bolji život, dajući mu nadu...

- Vrijeme je da demone ostavim iza sebe.

Teško sam progutala na te Coltonove riječi.Uhvatila sam ga za ruku dok smo oboje gledali kako se pojavljuju linije nade i ozdravljenja - Coltonovog ponovnog rođenja.

Nakon nekog vremena i još prepucavanja između njih dvojice tetovaža je bila gotova.

- Želim da je vidim prije nego je prekriješ zavojom- progovori Colton dok mu je Sledge nanosio antibakterijsku mast. - Idi mazi svoje mačkice dok ja vidim da mi nisi nacrtao koje srce ili kakvu jebenu dugu.- Ustao je sa stolice u skoku.Bilo mu je potrebno mnogo manje vremena da se ustabili na nogama nego ranije. Izašao je iz sobe u prijemnu prostoriju do velikog ogledala.

Nisam znala da li zbog svih događaja koja su se izdešavala noćas ili zbog nade u zacjeljenje , znam samo da sam se našla u stolici iz koje je Colton ustao prije par sekundi.

- Hej, Sledge! - zovnula sam ga sa stolice povlačeći pojas hlača preko kuka. - Mislim da je savršeno vrijeme da stavim prvu tetovažu na sebe.Želim istu kao u Coltona samo manju.

Okrenuo se meni zaprepašćeno me gledajući. - Draga, kad sam rekao jebem ti, nisam mislio da ćeš me zaozbiljno shvatiti, a kamoli da ćeš spustiti pojas ispod kukova dok je Drvo u drugoj sobi.- Namignuo mi je nasmijavši se. - Hoćeš da me ubije?

Nasmijala sam se. - Biće blag s tobom. Mislim da mu se sviđaš Sledge.

- Hm, jako mu se sviđam.- Oblizao je usne gledajući u moj ogoljeni kuk pogledavši me ovaj put zabrinutim očima. - Jesi li sigurna? Tetovaže su zauvjek.

Kimnula sam glavom, nadala sam se samo da neću izgubiti hrabrost kad krene da radi...ovako ću pokazati Coltonu da sam s njim na njegovom putu izlječenja, dokazaću mu da nije sam.

Sledg se nasmija zadovoljno protrljavši ruke.

Slomljeni - Uvjek sam volio biti taj koji će u svojim rukama imati djevicu . Od toga mi se jaja skupe i ...sranje- uzdahnuo je duboko. - Jebeno sranje. Žao mi je.Opet. - Protresao je glavom lagano crtajući po mom kuku. - Sigurna si ?- ponovio je , ponovo sam samo kimnula glavom, nervoza me ubijala.

Ja nisam taj tip cure , rekla sam sama sebi, zašto onda to radim? Sjevnulo mi je kroz glavu da nisam ni loša djevojka ako se tetoviram. I ranije sam znala pogriješitit u pretpostavkama i mišljenjima.

Poskočila sam na stolici kad je upalio mašinu, dah mi je postao isprekidan , zagrizla sam usnu skupivši šake u pesnice kad j igla probila kožu.Sveto sranje! Boljelo je više nego što sam mislila. Nemoj sad da odustaneš , nemoj da odustaneš , ponavljala sam sama sebi dok je igla polako bockala po mom kuku. Zatvorila sam oči duboko dišući još jednom kimnuvši glavom Sledgu koji je na tren podigao glavu upitno me gledajući.

Nisam ga čula, nisam ga ni vidjela...osjetila sam ga onaj čas kad se vratio u sobu.Njegova energija, naša povezanost, vukla me njemu ...Otvorila sam oči prikovavši ih za njegove. Izraz lica mu je bio neprocjenjiv- šok, ponos, nevjrica - sve mu se to izmjenjivalo na licu dok mi je prilazio.

Pogledao je u moj kuk ....dah mu je zastao u grlu.Pogledao me u oči.

- Novi početak.- Samo sam to rekla dok sam gledala kako mu osjećaji jedan za drugim plešu u zelenim dubinama.

- Znaš da je to zauvjek?- promrmljao je odmahujući glavom i dalje zatečen mojim postupkom.

- Da- odvratila sam hvatajući ga za ruku. - Baš kao i mi.

Slomljeni POGLAVLJE 37

Smijala sam se Coltonovom objašnjenju abecede. Opušetni smjeh koji je dolazio od Coltona vrati me u mračne dane kad je bio u bolnici i kad sam molila samo da ga ponovo čujem kako se smije.Pitanje mi je izašlo iz usta bez razmišljanja.

- Možemo li za doručak jesti sladoled?

Zastao je u pokretu. - Šta?

Pogledala sam ga, bio je opušten, bezbrižan, bez tereta i demona između nas,istine su isplivale na površinu. Nasmijala sam mu se namještajući se na jastuke. Slegnula sam ramenima, odjednom se osjetivši smješnom zbog pitanja, ali imala sam osjećaj da smo sad napravili pun krug, stvari koje sam željela da uradim, trebala da uradim, obećanja koja sam dala dok je ležao bez svjesti u bolnici....morala sam da ispunim.

- Da, želim sladoled za doručak- odvratila sam mu trznuvši se kad mi je pojas gaćica strugnuo po osjetljivom kuku. Mama će da me ubije kad sazna za tetovažu. Ali njegov dalek pogled vrati me iz misli o mami i tetovaži....Nagnula sam se prema njemu pitajući se šta mu se sad vrti po glavi. Gledao me je ali me nije vidio....odlutao je u sjećanjima. Trepnuo je par puta odmahujući glavom nasmiješivši mi se , topeći mi srce. Svi oni usponi i padovi kroz koje smo prošli napravili su nas jačim, snažnijim ...Nisam žalila ni zbog čega, ni što sam izabrala njega , ni što sam se tetovirala ,jer sve što smo prošli dovelo nas je dovde. Liječili smo jedno drugo, voljeli jedno drugo ,zajedno samo koračali prema budućnosti...

Legao je kraj mene naslonivši glavu na ruku. - Pa, šta žena želi, žena to i dobije.

- Sviđa mi se kako to zvuči- odgovorila sam mu primičući mu se. - Imam mnogo želja gos.Donovane.

- Stvarno? A koje bi to želje bile?-

upitao me je podignutih obrva sa iskrivljenim

osmjehom na usnama. Sagnuo se da mi spusti poljubac tik iznad zavoja na kuku. Podigao je pogled dok su mu usne i dalje bile na mojoj koži,gorjele su od želje, ljubavi. Pridigao se nazad udaljen od mojih usana koji sentimetar. Kako sam željala da se nagnem napred i okusim te usne, osjetim njegov dodir na svojoj koži , ali morala sam još neke stvari da mu kažem prije nego se izgubim u njemu.

- A za večeru želim.....

- Plačinke.- Završio je moju rečenicu . - Želiš sladoled za doručak a palačinke za večeru. Sjećam se da sam te čuo da to govoriš dok sam ležao u bolnici.- Glas mu je bio pun

Slomljeni poštovanja, divljenja. - Pričala si , mogo si pričala- promrmljao je primičući mi se usnama ali ne ljubeći me.

- Znači , imamo isplanirani meni za sutra....

Coton se nagnu napred nježno me ljubeći. - Vrijeme priče je završeno Rylee- prošaputa dok se odmicao gledajući me zabavljeno.

- Coltone- prodahtala sam primičući mu se grudima se trljajući o njegove. Tijelo mi je gorjelo od želje za njim i njegovim dodirom, okusom...

Kad se nije odmakao uhvatila sam ga iza vrata pokušavajući ga privući sebi ali nisam uspjela. Bio je miran netremice me gledajući...I tad sam shvatila na šta je mislio kad je rekao da sam ja prva koja je vidjela ko je on, koja je vidjela pravog njega .....nije bilo više ničega između nas. Bili smo jaki, bili smo neuništivi.

Sad mi je trebao on nakon ovako teške noći. Trebalo mi je da ga osjetim, da budemo jedno...

- Rylee....- izgovorio mi je ime molećivim glasom.

- Ništa - Rylee- odvratila sam brzo gledajući kako mu briga tamni pogled. Spustila sam mu ruke na obraze držeći ga na mjestu. - Dobro sam Coltone.

- Bojim se da ću te povrijediti ....

- Ne, dušo, nećeš me povrijediti.-

Lagano sam ga poljubila. - To što nećeš da budeš

sa mnom, to me povrijeđuje.Uništava me . Trebam te Coltone, svaki dio tebe.Nakon ove noći , nakon što smo se ogolili jedno pred drugim , moram da te osjetim , da se povežemo na svaki mogući način, jer to je jedini način na koji ti mogu pokazati šta osjećam za tebe...

Stisnuo me je rukama za ramena pa me je pustio, nije mogao da odluči da li želi da nastavi ili ne. Gledao me je sa brigom na licu, mišići vilice su mu pulsirali, znala sam da je to zadnja linija otpora.Kad je spustio usne na moje mislim da pobjeda nikad nije bila tako slatka, tako moćna...

Poljubio me jednom, drugi put prije nego mi je jezikom rastvorio usne. Podvukao je ruke ispod mene svlačeći mi majicu preko glave. Noktima sam mu prešla po rukama osjećajući kako podrhtava pod mojim dodirom.Disanje mi se ubrza dok sam bedra trljala jedno od drugo.

- Coltone- prošaptala sam dok se usnama spuštao niz moj vrat rukama mi obuhvativši grudi.

Slomljeni - Jebi ga Rylee, stvarno mi testiraš kontrolu.Umirem od želje da ti probam pičkicu, da čujem taj zvuk koji ispuštaš kad zabijem svoj kurac u tebe.Da te osjetim kako me stežeš kad počenš da svršavaš.

Zarežao je kad sam zavukla ruke u njegov šorts hvatajući ga za vruć tvrdi kurac. Ma koliko njegove riječi bile grube dodir mu je i dalje bio nježan.

- Želim svaki dio tvog tijela, želim da me moliš da te uzmem Ry....želim da drhtiš , vrištiš pod mojim rukama.Želim da budem tvoj uzdah, tvoj jecaj zadovoljstva i svaki jebeni zvuk između toga.

Uzeo mi je bradavicu u usta gricnuvši je lagano, zajecala sam.

- Želim da te osjetim, tvoje nokte kako mi se zabijaju u ramena, tvoja bedra kako me stežu oko struka dok te uzimam.- Glas mu je bio sirov, promukao od želje. - Želim da čujem vrisak zadovoljstava i da gledam kako ti se oči zatvaraju kad postene previše - kad postane jebeno žestoko - jer, dušo, želim da znam da te ja činim takvom.Želim da znam da se i ti osjećaš jednako živom kao i ja kad sam zabijen u tebe.

I...nisam mogla više podnijeti njegove riječi , bila sam sve bliže svršavanju.Privukla sam ga sebi obarajući ga ispod sebe. Noktima sam mu parala grudi dok sam ga grickala po vratu spuštajući se sve niže.Jezikom sam mu se poigravala bradavicama pod rukama osjećajući kako mu se stomačni mišići stežu. Spustila sam se usnama do pojasa šortsa podigavši pogled prema njemu....zelene oči su gorjele.Povukla sam pojas dolje oslobađajući mu tvrdi kurac. Lagano sam ga poljubila lickajući ga jezikom.Pulsirao mi je u ruci. Stavila sam usne preko glavića uživajući u njegovoj vrelini. - Jebote- čula sam ga kako je zarežao osjetivši moje usne na njemu. Uvukla sam ga dublje u usta, rukama se uhvatio za plahtu ispod sebe jako je stežući. Kukovi mu se podigoše dok sam ga izvlačila iz usta jezikom ga lickajući oko pulsirajuće glave prije nego sam ga ponovo uvukla duboko u usta.Ruke mu se zapetljaše u moju kosu.- Dragi Isuse!- jecao je od zadovoljstva. - Tako je jebeno dobro.- Nastavila sam da ga uzimam usnama prateći rukom pokrete glave. Bacila sam pogled na njega . Ležao je oslonjen na laktove , zabačene glave rastvorenih usana dok su mu se grudi ubrzano dizale i spuštale. Jače sam ga stegnula rukom ubrzavajući pokrete usnama , zarežao je u sekundi me podignuvši sebi. Usne su mu bile na mojima iste sekunde , jezici su nam se isprepleli , zubi se sudarali dok smo se divljači ljubili ,divljački uzimajući jedno od drugog ono što nam je trebalo. Okrenuo me ispod sebe, očima punim želje klizio mi je niz tijelo. Iskrivljen osmjeh pojavi mu se na usnama dok je gledao u moje gaćice.

Slomljeni - Ispao sam iz štosa- progovori odmahujući glavom . Nasmijala sam se na zvuk paranja gaćica. - Tako- promrmljao je spuštajući usne na moj stomak. - Sad je mnogo bolje.

Usne mu se nisu pomjerale oči su mu bile zatvorene dok je usne i dalje držao tamo gdje je bio plod naše ljubavi. Suze mi napuniše oči. Nakon par trenutaka krenuo je usnama polako prema mojim grudima jezikom mi draškajući bradavice....zajecala sam od zadovljstva. Tijelo mi se zapalilo...

- Coltone...- prošaptala sam zabijajući mu nokte u ramena. Bradavice su mi bile na granici bola od njgovih usna i jezika ...malo mi je trebalo da svršim...Pomjerio se hvatajući me jednom rukom iza galave dok je drugom lagano klizio među moje noge. Prestala sam disati dok mi je prstima rastavljao bedra i polako prstima kružio oko moj pičkice. Ispustio mi je bradavicu iz usta uzimajući mi usne u istom trenutku kad je prste zavukao u mene kradući mi dah i svaku misao iz glave. Jecala samu mu u usta dok se orgazam približavao.

- Ahhhh....- jecaj mi se ote iz grla. Prstima je nastavljao nabijati se u mene...tijelo mi se napelo ...bila sam sve bliže i bliže svršavanju . Placem mi je pritisnuo klitoris....i izgubila sam se. Nisam bila svjestna ničega oko sebe dok sam plovila na oblaku zadovoljstva čvrsto ga uhvativši za ramena. Colton se pomjeri lijegajući između mojih nogu smještajući svoj nabrekli kurac na ulaz moje pičkice...

Realnost me udari u glavu, gurnula sam ga o grudi odmahujući glavom.

- Coltone....treba nam kondom ...- prodahala sam .

- Ne želim kondom Rylee.- Zatekao me svojim riječima punim iznerviranosti.

Ali zašto ....? Jel bio iznerviran zato što sam ga opomenula ili zato što sad mora da nosi kondom ?

- Hajde Coltone , nemoj biti takav.Znam da nije isti osjećaj ali sad znamo da moramo paziti i ....

Sjeo je na koljena povlačeći i mene sa sobom smjestivši me sebi u krilo. Rukama me uhvati za obraze očima piljeći u moje sa toliko vatre i toliko ne iskazanih osječaja da sam ostala bez daha.

- Ne Ry. Ne želim da koristim kondom ne zbog toga što te tako manje osjećam. Jebi ga dušo, osjetio bi te i da sam umotan u šatorsko platno. Željela sam da se nasmijem ali nisam mogla , bila sam zarobljena zelenom vatrom.

- Kako to misliš,.....šta mi pokušavaš reći ?nervoze, isčekivanja.

Prsti su počeli da mi podrhtavaju od

Slomljeni Gledala sam ga kako teško guta tražeći prave riječi da mi objasni šta mu je na pameti.

- Ne znam kako da ti obajsnim Ry. Te noći ....ta noć bila je užasna. To je bilo nešto šta će mi zauvjek ostati urezano u mozak - ti, ja ....beba...- lagano je protresao glavom drhtavo uzdahnuvši. - Bio sam preplašen do boli - progovori spuštajući mi nježan poljubac na usne.-

Još uvjek sam preplašen samo kad pomislim šta se sve moglo desiti .Ja....nisam

siguran kako i mogu li da ti objasnim.- Vidjela sam mu borbu na licu za pravim riječima.

- Polako, samo polako Coltone , imamo vremena.- prošaptala sam.

Prstima me je mazio po obrazu .... - Dio mene....- vilica mu se stegnu dok se borio za kontrolu nad osjećajima. - Dio nas je umro te noći. Ali ja se i dalje držim za taj dio mene.

Sjedio sam u toj čekaonici Ry, sa tvojom krvi na svojoj koži i mislim da se nikad prije nisam osjećao tako živim.Tako jebeno živim.- Zelene oči su me molećivo gledale, pitale, tražile potvrdu da razumijem šta mi govori. - Na meni je bila krv naše bebe koju nikad neću upoznati , koju mi nikad nećemo upoznati , ta je beba bila nešto što smo zajedno stvorili, bila je naša....- Glas mu je pukao kod zadnje riječi ali oči su i dalje gledale u moje pune tuge, gubitka , bola....- Svi ti osjećaji ...sve što se desilo....dok sam pokušavao sve da shvatim imao sam osjećaj kao da uzimam gutljaj vode iz kuće koja gori. Ne znam hoću li i kada moći da obajsnim kako sam se osjećao Ry ali jednu stvar znam a to je da dok sam sjedio u toj čekaonici i kad mi je doktorica rekla za bebu .....osjećaji za koje nisam ni znao da postoje, da su mogući ispunili su me. - Obrisao mi je suzu sa obraza nastavljajući govoriti.- Čekajući da se probudiš shvatio sam šta mi značiš , šta smo stvorili zajedno - najbolje od nas u jednom biću .I tad me je pogodilo ...- nasmješio mi se jezikom kvaseći usne. - Shvatio sam da ono što je ona radila meni više nikad se neće ponoviti, shvatio sam da mogu nekome da pružim život kakav ja nisam imao Rylee.Život koji si mi ti pokazala.

Ugrizla sam se za jezik da ga ne prekinem i ne bi li zaustavila suze koje su opet potekle.

- Ne, nemoj plakati Ry- mrmljao je nježno usnama ih kupeći sa obraza.- Već si dovoljno suza isplakala, dušo .Samo želim da te usrećim dušo, jer ti si ta koja me je oživjela.Ti si ta koja mi je dopustila da shvatim da moj najveći strah ustvari i nije strah.To su bili jadni izgovori , tako se otvarao nikome, nikoga nisam puštao sebi....Ali sad znam da nikad ne bih mogao nauditi djetetu, djetetu koje je moje krvi, i sasvim sigurno znam da ni ti to ne bi mogla.- Suze mu ispuniše oči , spustio je glavu gutajući ih.- Imam osjećaj kao da je tu tamu u kojoj sam proveo cijeli svoj život progutala jaka svjetlost.- Niz obraz mu kliznu suza

Slomljeni ....Čvršće me uhavtio za obraze.- Slažeš li sa sa mnom ?- Pogledala sam ga, nisam bila sigurna šta me tačno pita , ali svim srcem sam se nadala da su moje pretpostavke tačne.

Slomljeni POGLAVLJE 38

Colton

- Bože, moram da znam da se slažeš sa mnom Rylee.- Pogledom sam joj pretraživao lice, tražeći bilo kakvu potvrdu da se slaže sa mnom ,čekajući je da odgovori gubio sam dah dok je srce preskakivalo u grudima.Trepunula je tjerajući suze iz očiju , vidio sam da pokušava da shvati šta joj govorim...ono što nikad nisam želio - želio sam s njom.

Jebnu budućnost.

Pobjedničku zastavicu.

U dubini srca znao sam šta osjećam prema ovoj ženi koja je vidjela pravog mene, koja je uletila u moj život zgrabila me za jaja - i srce ... Ranije...ranije sam mislio da mi je duša osuđena na Pakao ali ona mi je dala nadu, ljubav, spasila me. Sagnuo sam se lagano je ljubeći u drhtave usne. Ruke su mi drhtale na njenim obrazima , nije to bilo zbog nesreće već zbog svih ovih osjećaja koji su me gušili , tražili način da isplivaju na površinu. Pogledao sam je čvrsto u oči, jer kad joj kažem sledeće riječi morao sam da znam da ih je čula, da ih je razumjela...

- Na Floridi sam ti rekao da sam uvjek korisito adrenalin , žene, alkohol da ispunim prazninu u sebi i sakrijem bol.A sad...- odmahnuo sam glavom nesiguran kako da kažem riječi koje su mi bile na vrhu jezika . Duboko sam uzdahnuo...- Sad Ry , ništa od toga mi nije bitno, nije mi važno.Sve što trebam si ti .Samo.Ti. I dječaci. I šta god da bude ono što napravimo zajedno .

Jeza mi je klizila tijelom , bio sam toliko preplavljen osjećajima,teško sam progutao zatvarajući oči.Kad sam ih otvorio njene oči pune ljubavi, prihvatanja gledale su u moje.

- Volim te Rylee.- Prošaptao sam joj riječi .Težina na mojim grudima nestade, rasprsnu se u hiljade komadića oslobađajući moju dušu .

Slomljeni POGLAVLJE 39

On me voli.

Riječi su mi odzvanjale u glavi...upravo mi je rekao da me voli...

Ljubav, ponos i hiljadu drugih osjećaja prođe kroz mene dok sam sjedila na njemu , zaštićena u njegovom zagrljaju.

-

Coltone...- toliko sam bila preplavljena osjećajima da nisam znala šta i kako da mu

odgovorim.

- Shhh- spustio je prste na moje usne ućutkujući me stidljivo se osmjehnuvši. - Pusti me da završim.Volim te Rylee.- Glas mu je sad bio jači , sigurniji. - Mislim da sam te uvjek volio još od one proklete prve noći kad smo se upoznali.- Osmjeh mu postade širi kao i moj. - Ti si ta svjetlost, ta iskra od koje se nisam mogao sakriti, od koje nisam mogao pobjeći ni kad me je moja tama obuzimala. Moj Bože, dušo, prošli smo kroz toliko toga da ja...- usamljena suza kliznu mu niz obraz.

Zadržala sam jecaj koji se probijao iz grla...Dlanom sam mu obrisala suzu spuštajući usne na njegove. Čvrsto me zagrlio, sjedili smo na ogromnom krevetu bez demona, bez prošlosti, tajni između nas, bili smo ogoljeni do kosti, srce duša ...sve je bilo otvoreno.

Zavukla sam mu prste u kosu odmičući mu glavu sa vrata da ga mogu pogledati u oči.

- Volim te Coltone.Toliko dugo sam željela da ti ponovo kažem te riječi. Volim tebe, ti hrabri, nevjerovatni, komplikovani predivni čovječe....

Usne mu zarobiše moje , sa jezicima su se mješale i suze, moje , njegove ...bili smo slobodni, napokon!

Privuče me sebi , grudi mi se očešaše o njegove, bradavice se ukrutiše, uzadsi pomješaše.Svaki dio mog tijela drhato je od nejgovog dodira...

Kružila sam kukovima po njegovoj čvrstini ispod sebe zavlačeći mu prste u kosu ne bi li ga kako još privukla sebi....Odmakao se od mene prkidajući poljubac zaječala sam od nezadovoljstva. Otvorila sam oči zamagljene željom, njegove su blistale, prstima mi je plesao duž kičme...Nisam mogla da odgonetnem šta mi poručuje pogledom.

- Pusti me da vodim ljubav s tobom Rylee- prošaptao je promuklo.

Koliko puta će me večeras ostaviti bez daha? Koliko još slomljnih djelova ću dobiti od njega da ih čuvam , da ih spajam, da ga ponovo učinim cijelim?

Nasmješila sam mu se. - Ja sam uvjek s tobom vodila ljubav.

Slomljeni Pomalo mi je bilo smješno što sam porumenila na te riječi nakon svega što smo prošli , ali nisam si mogla pomoći. - Uvjek sam vodila ljubav s tobom, samo što ti to nisi znao.

Oči mu se uozbiljiše dok me je obarao na jastuke....

- Ovaj put oboje ćemo znati - drhtavo je odgovorio lagano ulazeći u mene.

Drhtala sam ispod njega zatvorivši oči. Oh Bože kako mi je trebao...

- Pogledaj me Ry.- Pogledala sam u to prelijepo lice. - Želim da te gledam dok te uzimam, želim da te gledam dok mi puštaš da te volim.- Spustio mi je lagani poljubac na usne šapnuvši mi - Volim te .

Ušao je cijeli u mene, kunem se da sam vidjela kako su iskre sjevnule.Nismo bili spojeni samo tijelom već i srcima, dušama... Oči mu potamniše od želje.

- Slatki Isuse! - zarežao je pomjerajući se u meni. Tijelo mi se odignu od kreveta izlazeći u susret svakom njegovom prodiranju. Lagano je zavrtio kukovima polako izlazeći iz mene, pa se ponovo vraćao u mene .

Orgazam se polako približavao

dok me je Colton i dalje polako uzimao.Oči su mu

gledale u moje, pune želje, pune ljubavi... Žile na vratu mu iskočiše, vilica mu se stegnu ...znala sam da je blizu.

- Coltone....- zajecala sam , orgazam je bio jako, jako blizu.

Pridigao se na koljena šireći mi bokove još jače , prstom me draškajući po klitorisu.Kukovi mi poletiše sa kreveta. Usne mu se izviše u zločest smješak.

- Želiš još?

Mogla sam samo da kimnem glavom osjećajući njegove prste kako me stežu za kukove i dalje polako ulazeći u mene. Nisam više mogla da izdržim, leđa mi se odignuše od kreveta a iz usta mi se otrže vrisak zadovoljstva.Još samo malo,još samo malo....bila sam blizu, tako blizu orgazmu....Ništa nisam mogla osim da uživam u njegovim napadima dok me je vodio sve više i više. Glava mi pade nazad usne mi se otvoriše u nijemom kriku zadovoljstva ....samo još jednom da prodre u mene i gotova sam.

Colton se umiri kradući mi orgazam. Trznula sam glavom napred otvarajući oči susrećući njegove zelene pune veselja i čelične volje. Spustio se na mene ubrzavajući tempo prodiranja . Osjećala sam mu užereni dah na licu sa svakim novim prodorom , tijelo mu je udaralo od moje približavajući nas oboje kraju utrke.

- Jebem mu, dušo, imam osjećaj da sam u Raju- promuklo je prodahtao. Usne mu zarobiše moje, uzimajući, davajući tjerajući me da odgovorim na izazov. Vatra buknu , lava

Slomljeni krenu venama , gutala sam jecaj osjećajući ga duboko u sebi .Zagrize mi donju usnu ubrzavajući tempo, počela sam da drhtim , soba je odzvanjala od mojih jecaja a Colton je sve jače , sve više nabijao svoj kurac u moju pičkicu. Zubima me gricnu za rame, eksplodirala sam...padala sam i padala stežući se oko njega ...bila sam njegova , njemu sam se predala. Zaboravila sam na sve, zbog njega sam zaboravila na sve - na sve osim njegovog mirisa , njegovog ukusa, dodira....

- Tako je jebeno gledati te kako svršavaš- bradom me je okrznuo po vratu mirujući u meni upijajući valove mog orgazma. Stegnula sam svoje zidove oko njega noktima ga grebući po grudima.

- Jebi ga ,Ry, tako je jebeno dobro!- Kukovi mu poletiše napred nazad , moj orgazam je pokrenuo njegov. U tren oko bio je opet na koljenima rukama mi šireći bokve prodirući u mene svom snagom.

- Hajde dušo- prodahtala sam potpuno mu se prepuštajući.

Zarežao je nabivši se još jednom jako u mene prepuštajući se orgazmu. U sekundi nas je okrenuo, sad je on ležao na krevetu , ja na njemu spojeni i dalje. Prstima smo šarali jedno drugom po tjelima uživajući u dodiru, osjećaju slobode. Da, uvjek će postojati jedan dio njega koji će biti progonjen duhovima i slomljen ali po prvi put u životu sad ima nekoga s kim to može da podjeli, nekoga ko će mu pomoći da ponese taj teret, da mu pomogne da ozdravi.

- Volim te .- Tiho sam ih izgovorila ,još uvjek sam bila preplavljena svime što smo doživjeli za jedno veče.Zatvorila sam oči uživajući u njegovom zagrljaju , njegovim prstima kojima je i dalje šarao po mojim leđima. U misli mi se pojavi jedna njegova rečenica. Podigla sam glavu sa njegovih grudi zabavljeno ga gledajući.

-Šta je ? - nevino me upita očiju punih obećanja. Podigla sam obrvu čekajući odgovor.Grudi mu se zatresoše od smjeha.

- Abeceda Šampione?- ugrizla sam se za usnu suzbijajući svoj smjeh , ali bez uspjeha.

- Da. Ovih dana je vidim u potpuno novom svjetlu- nastavio je šarati prstima šaljući mi trnce po tijelu. Smjeh mi je prekinuo uzdah zadovoljstva kad me je pljesnuo po guzici.

- I koje ti slovo ti je najomiljenije?

Sad se cijeli tresao od smjeha.

- Oh, dušo, nekako sam vezan za tvoje V između nogu.To je jedino mjesto gdje želim da stavim svoje K.

Slomljeni Nisam se stigla ni nasmijati na njegov odabir slova, kukovima se pridigao ispod mene nabivši se jako u mene. Tijelo mi se pokrenu sa njegovim - Dragi Bože!- prodahtala sam dok me povlačio sve dublje i dublje u novi vrtolg strasti.

Slomljeni POGLAVLJE 40

Colton

Bilo je tako jebeno dobro sjediti na suncu i hladiti se ledenim pivom.Rylee je stajala malo dalje od mene savijena u struku. Jebem mu , mislio sam dok sam se po ko zna koji put namještao u ugodniji položaj .Hoće li ovo prestati ? Moja želja za njom , hoće li s vremenom postati manja?

Da je imam kraj sebe non stop , da je gledam kako spava u mojim rukama ...da se budim kraj nje? Kako bi jebeno volio da je sad mogu odvući gore i uzeti je ponovo.

- Dolje dečko!

I eto ga glas od kojeg sam postao manji od makovog zrna.

- Šta ima Becks?

- Kod mene ništa , što ne bih rekao za tebe, gledaš je kao da želiš da je prebaciš preko stolice i jebeš do besvjesti.

Hm, eto fantastične ideje!

Zarežao sam .- Hvala za sliku u glavi druže, to će mi baš pomoći.- Odbrusio sam mu uz kolutanje očiju. Pogledao sam okolo da vidim da nije koji od dječaka u blizini....Dragi Bože bila je hodajući mokri san. Ponovo sam se popravio gledajući je kako se saginje do Zandera nanoseći mu zaštitnu kremu. Protresao sam glavom vraćajući se na naš skorašnji razgovor kad je brinula koji kupaći da obuče a da ne otkriva previše. I u ovom jednodjelnom svaka oblina joj je dolazila do izražaja mameći me da je povedem na još jednu ludu vožnju.

Opasne obline napred! Jebeno! Ja sam muškarac koji živi za opasnost.....umirem od želje da okrenem ključ za novu vožnju, ponovo....

- Sudeći po tvom psećem izrazu lica rekao bih da je sve dobro.- Becks progovori dok je sjedao na stolicu do moje prekidajući me u prljavim mislima.

- Jako dobro.- Otvorio sam novo pivo uzimajući veliki gutljaj.

- Molim te nemoj mi reći da ćeš se sad sav udomaćiti , postati pičkica i sva ostala sranja.

- Udomaćiti? Jebote Becks, ne! - nasmijao sam se. - Mada, jebeno je sexy u štiklama dok gura kolica u trgovini ispred mene.- Slika mi iskoči pred oči......gorio sam da je odvučem gore....

- Ti - Colton Donovan - ušao si u trgovinu ?- Zamucao je šokirano.

Slomljeni - Da.- Zabavljeno sam ga pogledao podignutih obrva uživajući u zbunjenosti i šoku na njegovom licu.

- I to ne da kupiš kondome?

O jebote , tako ga je lako bilo voljeti. - Ne više mi nisu potrebni sad kad imam dopuštenje da punim auto svojim gorivom.

- Slatki Isuse! Hoćeš da sa zadavim pivom? - obrisao je pivo sa brade smijući se.

- Imam ja nešto drugo od čega bi se mogao zadaviti- promrmljao sam vraćajući pogleda na Rylee. Toliko sam utonuo u planove šta ću joj raditi kad se gužva rasčisti da nisam čuo ni riječ šta mi je Becks pričao.

- Ha?- upitao sam ne zainteresovano. -Čovječe , baš si postao pičkica !

Pogledao sam ga spreman da branim svoju muškost kad me udari u glavu - bio sam baš tamo gdje sam želio i sa kim sa želio - ima sam Rylee u svojim rukama.Nasmijao sam se odmahujući glavom prinoseći pivo usnama.

- Sve dok sam zbog nje pičikca neću se buniti.

Becks ispljunu pivo dolazeći do daha, potapšao sam ga po leđima.

- Moj Bože! Mora da ima pravu woodoo pičkicu kad je uspjela da zarobi Coltona jebenog Donovana.

- Zarobi? Nikad! - Naslonio sam se na ležaljku gledajući u njega. - Neki šupak od prijatelja pomogao mi je da shvatim koliko volim abecedu.

-Taj šupak od prijatelja zaslužuje kamion piva kao zahvalu ili da mu se nađe neko fino parče guzice.

Prasnuo sam u smjeh zahvalan na sarkazmu i ironiji , tako sam mogao da izbjegnem sva ona sranja o dubokim i misaonim razgovorima. Jedva sam se privikao da mogu da pričam o tim sranjima sa Rylee , ne treba mi još i Becks.

- Ima dobru prijateljicu- odvratio sam mu podižući obrvu na šta sam zaradio roktanje sa njegove strane dok sam ponavljao ono što sam rekao one noći kad sam ga nagovarao da pozovemo Ry sa nama u Vegas.

- Siguran sam da ima- promrmljao je ali prije nego sam mogao dodati još šta na tu temu Aiden se bacio u bazen zalijevajući nas vodom.

Obojica smo se nasmijali skidajući sa očiju sunačane naočale brišući ih.

Slomljeni - Hej - pozvao me. Okrenuo sam se prema njemu. - Moram malo da seruckam , to smo mi druže , tako mi funkcionišemo, ....ali stvarno mi je jebeno drago zbog tebe Drvo. Nemoj da zajebeš!

Nakezio sam se na njega. - Hvala na povjerenju druže.

-Bilo kad čovječe, bilo kad.

Nije više bilo šta da se kaže, sjedili smo uživajući u hladnom pivu i gedali dječake kako se igraju u bazenu.

- Znači, spreman si?

Beckosov glas me vrati u stavrnost na koju bi trebao biti skoncentrisan - utrka sledeće sedmice. Prvi put nakon nesreće trkaću se, gas do poda nagli zavoji ....jebi ga , od same pomisli krv mi je vrila.

- Jebi se Becks, rođen sam spreman- odvratio sam udarivši svojom bocom piva o njegovu.-Pobjednička zastavica je moja.

- Tvoja je- odvrati mi spuštajući pogled na telefon.Oči mi odlutaše do Rylee , u misli mi se vratiše jedne gaćice koje još nisam osvojio, jebi ga to moram ispraviti.

Zavalio sam se u ležaljku čekajući je da dođe, da dođe ta ljubomora koja se pojavljivala svaki put kad bih vidio djecu koja se ponašaju kao dijeca, uživaju što su dijeca, sve ono što ja nikad nisam mogao, za šta nikad nisam imao šansu ali nije je bilo, nije se pojavila.

Uhvatio sam Rylen pogled sa druge strane bazena, usne joj se izviše u ogroman osmjeh.

Jebote, ta žena me je posjedovala, imala svaki dio mog tijela , mog bića...bila je moj jebeni kriptonit.

Kome drugom bi dozvolio da dovede sedam dječaka u moju kuću na zabavu u bazenu?

S kojom drugom ženom bi podjelio svoje demone ? Koja žena bi me pogledala u oči , rekla mi da me voli , da sam hrabar , koja ne bi pobjegla vrišteći od mene.....Koja bi se tetovirala da mi dokaže da je uz mene do samog kraja?

Ona je moja pobjednička zastavica, moja jebena abeceda....moje sve.

Okrenuo sam glavu sileći se da je ne gledam ali nisam mogao skloniti pogled s nje ni jedne jedine jebene sekunde. Uzeo sam pivo koje mi je Becks pružio bacivši brz pogled na njega. Na licu mu je bio osmjeh od uha do uha.

- Šta je?- osorno sam upitao.

- Tako ćeš je jebeno oženiti.

Sad sam se ja zadavio pivom.

Slomljeni - Dobro je !- Čuo sam ga kako viče dok je lupao po leđima .- Dobro je- ponovio je smijeći se.

- Odjbi Beckse! - Ne znam kako sam i to uspio izgovoriti, jedva sam dolazio do daha. -To se neće dogoditi! Nema prstenja, nema obavezivanja!- Izrecitovao sam mu naš stari moto čvrsto ubjeđen u to što govorim a tad sam pogledao u Rylee....Sjedila je na ivici bazena, sa dijetalnom Colom u rukama igrajući sa dječacima Marko Polo igru. Ricky je prvi uhvaćen a Rylee se smijala iz sveg srca nečemu što mu je Scooter rekao.

Udari me nešto .....jače nego kad me je Jameson udario na stazi u Floridi.....Ona sa dječacima, sva ona ljubav koju je širila oko sebe, sve ono što im je pružala - dom , ljubav , sve ono što nikad nisu imali....U misli mi se uvuče pomisao o zauvjek , o prstenju.....sve ono što mi prije šest mjeseci nikad ne bi palo na pamet.

Sigurno je Becks kriv za to, on je jedini sposoban da mi ubaci bubice u glavu. Kopile treba da ušuti na vrijeme i ne pominje sranja koja se nikad neće dogoditi.

Nikad !

A zašto se onda pitam kako bi Rylee izgledala u bjelom? Zašto se pitam kako bi Rylee Donovan zvučalo kad bi izrekao na glas?

Nikad! Protresao sam glavom tjrajući te misli iz glave ali nisu se dale , pustile su korjenje.

- To se nikad neće dogoditi.- Nisam znao koga ubjeđujem ponavljajući te riječi, sebe ili Becksa. Pogledao sam ponovo u Rylee. Bio sam spreman da opalim iz pištolja a nisam znao ni jesu li meci unutra.Jebeni Becks!

- Zarobiti me je jedna stvar ali svezati me ? - zazviždao sam odmahujući glavom. - To je nešto sasvim drugo, nešto što se neće desiti, nikada.- Ustao sam sa stolice gledajući ga kako se kezi na mene . - Nikad Becks- ponovio sam.

- Još ćemo vidjeti- odvrati mi sa znalačim izrazom lica. Uh kako bi mu ga rado izbrisao jednim potezom.

- Čovječe, osjećaš li ti to? - upitao sam ga podižući lice prema suncu.

- Ha? - To se zove vrelina Danielse. Pakao se ne može smrznuti ako je još vrelo izvana.Priča je bila gotova. Nema više priče o braku, prstenju i ostalim sranjima. Krenuo sam prema ivici bazena. Zar hoće srčani napad da dobijem? Jebi ga!

- Bomba!- dreknuo sam prije nego sam se bacio u bazen nadajući se da ću naparaviti veći metež i pomutnju nego Becks u mojoj glavi.

Slomljeni POGLAVLJE 41

Već viđeno udari me svom snagom čim sam izašla iz RV-a sa Coltonom. Vrućina Fort Northa neumorno je pržila ,ali znoj koji mi je klizio niz tijelo nije imao nikakve veze sa vrućinom već sa mjestom gdje smo i kuda smo išli. Nisam samo ja bila nervozna, znam da je i Colton bio nervozan, osjećala sam to u stisku ruke kojom me je držao dok smo hodali prema autu. Izvana se činio opušten, siguran u sebe....Oko nas brujalo je od raznih glasova ali Colton ja i Becks nismo se ometali time , bili smo skoncentrisani na naš cilj. Gurala sam sjećanja iz misli, trudeći se da bar izvana djelujem smireno dok sam u sebi drhtala od panike i straha.

- Jesi dobro? - Coltonov glas me prnu iz misli. Nisam mu mogla lagati .Znaće ako ga slažem i onda će se samo dodatno zabrinuti. Sad je trebao biti skoncentrisan na trku i pobjedu a ne na mene.

- Biću dobro - tiho sam odgovorila stisnuvši ga za ruku prilazeći boksu gdje je horda novinara već čekala spremni da zabilježe Coltona i njegov povratak na stazu prvi put nakon nesreće.Pitanja su pljuštala jedno za drugim, blicevi su sjevali, i dok sam ja postajala sve napetija činilo mi se da on postaje sve opušteniji.Sve ovo jee bilo potpuno strano meni i mom načinu života ali njemu je to bilo normalno.Okružen mikrofonima, kamerama i blicevima , bio je u svom elementu. Sklonila sam se malo u stranu gledajući ga kako odgovara na pitanje za pitanjem sa osmjehom na usnama. Zločesti dečko se vratio u punoj snazi , polako ali sigurno vraćao je svoje samopouzdanje koje mu se raspalo na stazi u St.Petersburgu. Ma koliko me panika gušila i strah paralizovao , duboko u sebi bila sam sretna što se vratio moj buntovni zločesti Šampion.

***

Tišinu je jedino narušavao sat koji je polako otkucavao poslednje minute do trke. Mogla sam da osjetim kako mu nervoza raste , nisam znala kako da mu olakšam , šta da mu kažem a da on ne osjeti moju brigu, moj strah...tako će samo postati gore, oboma.

Bacio je omot Snickersa u kantu koračajući prema Becksu i ostatku ekipe pričajući o autima i stazi. Odmakao se jedan korak od auta gledajući ga nakrivljene glave - razgovor

Slomljeni između mašine i čovjeka....Obišao ga je laganim korakom, ekipa se razmaknula puštajući ga da prođe.

Spustio je ruku sa strane auta lagano ga milujući sve do vrata vozača. Podigao je ruku lagano je skušpivši u pesnicu kucnuvši njome četiri puta po vratima.Nisam mogla da sklonim pogled sa njega, ni uz sav haos oko nas oči su mi bile prikovane za njega. Tad sam shvatila koliko sam pogriješila što sam se ponadala da će nakon nesreće odustati od trka .Tražiti od njega da odustane od trkanja bi bilo isto kao i tražiti da prestane da diše. Trkanje mu je u krvi - njegova potreba - nikad mi to nije bilo jasnije nego sad.

Nisam mogla a da se ne zapitam hoće li mu sad biti drugačije za volanom , sad kad nema demona , kad nema potrebe za brzinom da im pobjegne....Hoće li mu biti lakše ili teže bez te stalne težine na ramenima, na duši?

Zvuk motora trže me u misli o Coltonu. Pogledala sam u njega, oči nam se sretoše, stidljivi osmjeh plesao mu je na usnama...oči su govorile sve što usne nisu. Ljudi su hodali oko nas, između nas, ali pogled nam se nije razdvajao.Još dva puta je kucnuo po vratima auta prije nego je krenuo prema meni.

- Počinješ novu tradiciju?- upitala sam ga smijući se od uha do uha. - Još dva puta za još malo dodatne sreće ili tako nešto?

- Ne.- Namignuo mi je nabirući nos. - Sva sreća koja mi je potrebna je baš ovde ispred mene. - izgovori tiho spuštajući lagan poljubac na moje usne. Očajnički sam se borila sa suzama...u meni je bjesnio rat, jedan dio mene je bio zabrinut zbog njegovog prisnog ponašanja pred svima,govorila sam sebi uporno da to nije zato što on vjeruje da će mu se nešto loše desiti već što se riješio demona, bola, tereta....Osjetio je moj rat, moju borbu, uhvatio me za obraze gledajući me u oči.

- Sve će biti dobro Rylee.Ništa mi se neće dogoditi. - Tjerala sam samu sebe da čujem šta mi govori , da razumijem šta mi govori tako da mogu biti jaka za njega. Kimnula sam glavom.

- Znam...

- Dušo, Raj me još ne želi , a jebeni Pakao ne može me podnjeti tako da si ti na neki način zaglavila ovde sa mnom.- Osmjeh mu je bio pun samopouzdanja, arogancije....

- Zaglavila sam s tobom?

Spustio je usne do mogu uha.- Možda je bolje da kažem da sam ja zaglavio u tebi.prošaptao je vrelim dahom paleći mi kažu.- Zato , molim te,

Slomljeni molim te reci mi da nosiš pobjedničke gaćice koje mogu poslije potrgati jer tako te jebeno sad želim prebaciti preko ramena i povesti u vožnju.

Svaki dio mog tijela je planuo od njegovih riječi.

- Volim muškarca koji je voljan da moli.- Zavukla sam mu prste u kosu i sama želeći da uradi baš to , da me povede u još jednu vožnju.

- Ne možeš ni da zamisliš na šta sam sve voljan da uradim , koliko sam spreman da molim...sve za tebe, samo za tebe dušo.- Nije bilo dovoljno vazduha oko mene , u mojim plućima ...opet me je ostavio bez daha. - A ionako moje moljenje vodi do tvog jecaja zadovoljstva , tako da opet pobjeđujem .Nemaš pojma koliko je jebeno vrelo gledati te, slušati te dok svršavaš.

Zarežala sam od muke. Otvorila sam usta da progovorim ali publika je u tom trenutku odlučila da podivlja. Colton me jače stisnu za obraze duboko mi se zagledajući u oči , spusti mi poljubac na usne pa na nos okrenuvši se sigurnim koram prilazeći autu. U hodu je skidao svoju sretnu šiltericu spuštajući jednu ruku preko grudi. Himna je završavala , duboko sam uzdahnula pripremajući se da budem jaka , da mu ne pokažem svoj strah....

Nisam sklanjala pogled sa Coltona, bio je spreman...Stajao je sa Becksom pažljivo ga slušajući .Bio je spreman ...

U meni je sve vrištalo da učinim nešto drugačije , da ne bude isto ko i svaki put kad se trka...možda da pređem zid bez Dawisove pomoći...bilo šta samo da napravim nešto drugačije. A tad me je njegov glas zovnuo.

- Ryleee!!!!

Oči mi pronađoše njegove dok se probijao prema meni na šta Becks zareža.

- Da? Podigao me je preko zida privlačeći me sebi u zagrljaj.Mogla sam da mu osjetim srce kako kuca uz moje.

- Zar si stvarno mislila da ću ovaj put krenuti a da ti ne kažem?

Mislim da mi je osmjeh bio veći i od same države. Obrazi su me zaboljeli.

- Volim te Rylee. - Glas mu je bio nježan, promukao.

Drhtavo sam udahnula.- I ja tebe volim Šampione.

Namignu mi lagano me poljubivši u usne. - Vrijeme je za pobjedničku zastavicu dušo.

- Vrijeme je za pobjedničku zastavicu - ponovila sam za njim.

Slomljeni - Vidimo se na pobjedničkoj liniji.- namignu mi još jednom prije nego je krenuo prema autu kraj kojeg je stajala čitava ekipa i čekala ga.

I strah i ponos ...i ljubav sve se mješalo u meni dok sam ga gledala kako stoji ponosan, neustrašiv polako stavljajući kacigu na glavu. Davis mi je prišao vodeći me uz stepnice do lože.Penjala sam se stepenicama gledajući zadnje pripreme prije trke.

- Provjera radia Drvo.- Glas Coltonovog radiste prenu me iz misli. - Provjera, jedan, dva.Provjera, jedan , dva.

Ništa.Tišina je odzvanjala.Pogledala sam dolje kao da ću ga moći vidjeti kroz svu tu gužvu oko auta.

Radista progovori ponovo.,, Provjera, jedan , dva.,, - Provjera, A,B, C.- Coltonov glas čuo se jasno i glasno.

- Drvo? ,, radista ga zovnu zbunjenog glasa. - Jesi li dobro?

- Nikad bolje- Colton se nasmija. - Samo nabrajam abecedu.

Nervoza je popustila.

- Abecedu?

- Da. Od A do jebenog Š.

***

Quinlan me zgrabila za ruku dok smo na velikom ekranu odbrojavale krugove.Još deset krugova je ostalo.

Deset.

Deset krugova pakla - deset krugova nervoze, uzbuđenja, nade, straha baš kao u dvijesto trideset i osam koji su prošli.Još samo deset...

Ustajala sam, sjedala, urlala, molila...i cijelo vrijeme se podsjećala da dišem.

- Uspjeće - Quinlan je mrmljala kraj mene jače mi stegnuvši ruku.Naravno da će uspjeti pomislila sam .Nema šanse da to izgovorim naglas,sujevjerje je čudna stvar. Pogledala sam u boks ispod nas, Becks se jednim članom ekipe pričao cijelo vrijeme nešto pišući na papiru.Nisam znala mnogo o trkama ili autima, ali znala sam da su zabrinuti zbog manjka goriva.Bojali su se da će Colton zadnje krugove morati voziti na izduvnim gasovima.

Brojevi na ekranu postajali su jednocifreni. Srce je stalo, pluća su se zaledila kad je broj stigao do broja pet.

Slomljeni - Mason ti brzo prilazi sa vanjske strane,- glas radiste bio je napet.

- Razumio.- To je bilo sve što je Colton rekao.

- Uradiće to!- radista povika.

Pogledala sam u veliki ekran ispred sebe ne bi li bolje vidjela šta se dešava na stazi....Letjeli su mi pred očima automobili. Treći krug se završavao... Skupila sam šake u pesnice moleći se iz sve snage da Colton odoli izazovu koji mu je Mason postavio.

Prvo što sam čula je publika koja je podivljala dok sam oči vraćala na stazu....Gume su se dodirivale pri punoj brzini, Mason je trznuo volanom zabivši se u zid a Coltonov auto zastruga i zanese se po vrelom asfaltu od siline. Svi u loži i ispod nas poskakali su na noge...Isti zvuk, druga staza... svima nam je nesreća bila pred očima...Sa rukama preko usta naginula sam se da bolje vidim stazu.

- Coltone!- Becks dreknu. Zajecala sam u dlanove. Crveni auto je bio van kontrole.

Obično, Colton bi odgovorio odmah ali sad je bila mrtva tišina. Umrla sam, svaki dio mene je umro. Bekcs skide kapu sa glave trljajući se po licu ....Bol me trgao ali nisam mogla da ne pomislim na njegove riječi, na sigurnost kojom ih je izrekao...Nisam znala kako je, šta mu prolazi kroz glavu u ovim sekundama ...auto i dalje nije usporavao a on i dalje nije progovarao.

- Hajde sine!- Andy progovori pokraj mene rukama stežuči stol ispred sebe takvom silinom da su mu prsti pobjelili. Sekunde su prolazile , meni se činilo kao vječnost dok smo ustravljeni gledali kako juri autom prema zidu prije nego ga je trznuo vraćajući ga u traku.

Kolektivni uzdah olakšanja odjeknuo je ložom.Vratio se u traku, sve je bilo pod kontrolom....I vodio je. Coltonov glas odjeknu sa radia.

- Jebote!!! Wooohooo!!!- Adrenalin ga je udario svom snagom.

- Tako je druže!!!- Becks povika uzbuđeno koračajući napred nazad glasno otpuhujći.

Prodisala sam ponovo.... Hajde dušo, u sebi sam ga bodrila,možeš ti to, možeš ti to ....

Još tri kruga do kraja. Nisam mogla sjediti, stajati, krenula sam niz stepenice. Moram biti blizu njega. Niz stepenice sam strčala punom brzinom.

- Još dva kruga Drvo!!!- Becks se nastavio derati u mikrofon. Nisam dobro vidjela stazu sad ali osmjeh mi obasja lice gledajući Becksa kako uzbuđeno korača po boksu. Pogledala sam na stazu, Colton je i dalje bio u vodstvu.Zastava pobijeli, ostao je još samo jedan krug.

Srce mi skoči u grlo, Becks podiže obe ruke u vis , Andy se stvori kraj mene....Još samo malo, još samo malo....Gledali smo, nismo disali... treptali...

Slomljeni I tad je nastala ludnica.

Publika je podivljala na tribinama .Pobjedio je !!!

Svako je svakog grlio , tapašao po ramenima, leđima, Andy i ja smo se grlili ...Uspio je , stvarno je uspio. Šampion je opet pobjedio!

Nakon par minuta uzbuđenog grljenja , deranja, krenuli smo svi prema pobjedničoj liniji.Colton je polako prilazio liniji nakon završenog pobjedničkog kruga.

Nisam znala kakav je protokol nakon pobjede ali nije mi ni bilo bitno, krčila sam svoj put prema njemu. Niko me ne bi mogao spriječiti da dođem do njega. Novinari, kamere , mikrofoni...sve sam obilazila ...Tako bi ih rado poslala dođavola samo da što prije stignem do njega. Kako sam prilazila gužva je postajala sve rijeđa.

Stajao je okružen svojom ekipom sa bocom Gatorade na usnama lica obasjanog iscrpljenošću, olakšanjem i ponosom.

Morao da je osjetio moj pogled na sebi, iste sekunde njegov zelene oči prikovale su se za moje. Najveći osmjeh koji sam ikad vidjela pojavi mu se na licu. Bez riječi je krenuo prema meni ostavivši i Becksa koji je nešto uzbuđeno pričao i ostatak ekipe probijajući se kroz gužvu. Ni na sekundu oči mu nisu napuštale moje. Bila sam mu u zagrljaju u tren oka. Ruke mu se sklopiše oko mene privlačeći me na grudi odižući me od zemlje. Zabacio je glavu nasmijavši se tako radosno, tako bezbrižno prije nego je usne spustio na moje. Sve oko nas je prestalo da postoji, vrućina njegovog tijela prljevala se u moje . Udahnula sam ga, miris dezodoransa mješao se sa znojem paleći mi svaki nerv u tijelu, žudeći da me uzme, posjeduje,da me označi kao svoju.

Prekinuo je poljubac spuštajući čelo na moje.

- Uspio si !

- Ne,- negirao je moje riječi iste sekunde. - Mi smo uspjeli Rylee. Nas dvoje smo uspjeli, bez tebe ovo ne bi mogao.

Te riječi, ta ljubav koja je zračila iz njega, bacila me na koljena. Nasmješila sam mu se kroz suze. - U pravu si - prošaptala sam - mi smo uspjeli.

Stisnuo me još jednom jako prije nego me spustio na zemlju. Koraknula sam korak od njega dopuštajući i ostalima da imaju pet sekundi s njim.

Uspjeli smo, stvarno smo uspjeli...Riječi nikad nisu bile iskrenije i tačnije od ovih. Otjerali smo demone zajedno.

Slomljeni Njegovu proĹĄlost, njegov strah, njegov sram pobjedili smo zajedno. Moju proĹĄlost, moj strah , moju tugu pobjedili smo zajedno.

Pogleda me preko mikrofona naguranih ispred sebe namignuvĹĄi mi.

Sveto sranje!

Stvarno smo uspjeli.

Slomljeni POGLAVLJE 42

Sjedila sam malo po starni gledajući Zandera sa svojim terapeutom. Dobro je napredovao, lakše je pričao, brže se otvarao....počeo je da zacjeljuje od trauma.

Izašla sam iz sobe lagano hodajući prema kuhinji, prošla sam kraj Shanove sobe iz koje se čula muzika , mlađi su se igrali u dvorištu kockicama. Dan je praznio perilicu za suđe kad sam ušla u kuhinju umorno sjednuvši na barsku stolicu.

- Tako je !- progovori sjedajući kraj mene. - Pa, kako ide sa sexy Adonisom?

Prevrnula sam očima na njegov nadimak. - Ljubomoran si.

- Dođavola, naravno da jesam.Davno sam odustao od nade da ću ga preobratiti na svoju stranu. I slijep čovjek bi prepoznao taj pogled u očima kad te pogleda.

- Oh Dane.- Zadovoljno sam uzdahnula sretno se nasmješivši. Stvari između mene i Coltona zadnjih sedmica su bile dobre, i više nego dobre, odlične. Našli smo neki svoj ritam bez dogovora, sve se posložilo potpuno normalno, opušteno, baš kako i treba. Nije više bilo drame, nismo ćutali jedno od drugog, nije bilo više tajni .

- Sve je odlično. Savršeno. Čim mi je ta riječ izašla iz usta shvatila sam da ja u to zaista i vjerujem. Nisam čekala da se neko zlo desi, nisam očekivala ništa više jer biti sa njim naučilo me tako mnogo stvari u životu.Najbitnija lekcija koju sam naučila od kad sam s njim je ta da naša ljubav možda nije strpljiva, nije mlaka,nije svakidašnja već jedinstvena, brza, vatrena , jednostavno NAŠA. - Znači to što živite zajedno ispalo je dobro?

- Da,nevjerovatno je ustavri.

- Ma hajde, sigurno ima nešto što ga malo snižava na ljestvici Boga.

- Ne, savršen je- odgovorila sam sa osmjehom .

- Ne vjerujem ti- odvrati Dane. - Sigurno čeprka nos ili hrče.

- Ne!-

Sad sam se smijala da me stomak zabolio dok je Dane pokušavao da zadrži

ozbiljan izraz lica ali nije uspjevao u tome.

- Sigurno lažeš Ry, jer ni jedan muškarac nije tako savršen, takav ne postoji- slegnuo je ramenima. - Osim mene naravno.

- Naravno- odvratila sam kroz smjeh odmahujući glavom. - Čekaj malo...- pravila sam se da razmišljam šta ima u Coltonu a da nije savršeno.- Odbio je da mi kupi kutiju tampona kad se s posla vraćao kući.

Slomljeni Danov izraz lica bio je neprocjenjiv kad je čuo moju izjavu. - Taj seronja!-

odvrati

zgroženo. - Sranje , upravo se popeo za još dvadeset bodova na mojoj ljestvici Bogova.

Dušice, ne možeš od alfe - adonisa tražiti da ti kupuje takva sranja. To je isto kao da mu tražiš da ti preda svoja jaja na srebrnom tanjiru.

Ispljunula sam vodu zamalo se zadavivši njome. - Dane!!!

- Pa tako je dušice. Jako sam sretan što znam da ih i dalje ima kod sebe.

- Da- zaroktala sam od smjeha- samo zato što i ti želiš ta jaja.

- Pa - rastegao je - bili bismo jako dobar par , i jebi ga ali stvarno volim da muškarci sa kojima izlazim imaju svoja jaja.

Ne znam ko se jače smijao od nas dvoje . Trebalo nam je par minuta da se smirimo jer svaki put kad bi se pogledali ponovo bi prsnuli u smjeh.

****

- Zaglavio sam u kancelariji. Haddie će te pokupiti umjesto mene. Nazvaću te kad kreneš kući. - Chras my party- Luke Bryan. - Colton.

Srce mi ja zaigralo od poruke. Moj Šampion je bio romantičan...

Bila sam pomalo i razočarana što neću ubrzo vidjeti Coltona i sretna što ću malo vremena provesti sa Haddie. Uzela sam telefon brzo mu odgovarajući.

Nedostaješ mi.Požuri kući. - All off me- John Legend.

Bacila sam pogled na sat, vrijeme mi je da krenem kući .Pokupila sam svoje stvari pozdraveći se sa dječacima.Haddie me već čekala u autu.

Samo što sam otvorila suvozačeva vrata dreknula je. - Jebote baš je dobro vidjeti te!

- Nedostajala si mi !- odvratila sam joj privlačeći je u zagrljaj prije nego smo krenule .Spustila sam prozor puštajući vjetar da me miluje po obrazima.

- Hvala što si me pokupila. Da sam znala da će raditi do kasno ne bi došla s njim na posao.

Haddie upali žmigavac i skrenu lijevo. - Pošto te je gospodin Jebač ostavio na suhom , šta misliš da odemo na piće i malo se ispričamo? Na primjer...zašto su tvoje stvari dalje u kući u kojoj ti nisi .....mada odlučno tvrdiš da ne živite zajedno.

Odmahnula sam glavom nasmijavši se. ramenima. - Znaš kakva sam.

Neću da ureknem ništa-

slegnula sam

Slomljeni - Da, definitvno znam. Zato ćeš da kucneš o drvo tri puta malo se opustiš i popričaš sa mnom.

Ma koliko željela i na piće i na razgovor, bila sam mrtva umorna.

- Zašto ne bi otišle do Coltonove kuće , možemo sjesti na terasu, gledati na ocean , popiti malo vina. Uostalom - pogledala sam u sebe- nisam baš obučena za izlazak.

- Tačno sam znala da ćeš to reći- odvrati Haddie pružajući ruku iza sebe da dohvati nešto sa zadnjeg sjedišta. Spusti mi veliku vrećicu u krilo.

Zbunjeno sam je pogledala na šta mi ona zabavljeno namignu.- Dobar pokušaj Ry, ali ipak idemo na piće.- Pokaza mi glavom u pravcu vrećice.

- Haljina, sexy štikle i šminka.

- Šta?- dreknula sm iznenađeno, mada ne znam zašto , to je bila Haddie, ona uvijek istjera svoje.

- Tiho , dušo! Požuri nemamo vremana za gubljenje.

Stala je na semaforu brzo kuckajući poruku nekome prije nego je ponovo pogledala u mene.

- Nećeš se izvući Thomasova.

Nisam obraćala pažnju gdje idemo jer sam se šminkala i pokušavala napraviti kakvu takvu frizuru. Hadddie mi je dobacila da je ostavim puštenu dok smo pričale o svemu i svačemu.Taman sam nanosila ruž kad mi je telefon zazvonio.Ruka mi zadrhta kad sam vidjela da je Colton.

- Hej- zacvrkutala sam u telefon.Možda zove da mi javi da je završio sa poslom i da ćemo se naći na piću.

- Hej dušo.

Samo zvuk njegovog glasa bio je dovoljan da mi tijelo zadrhti.

- Jesi gotov sa poslom?

- Slagao sam te. Nisam na poslu jer sam zauzet planiranjem savršenog izlaska za tebe.

Podigni pogled, izlazak počinje upravo sad.

Trgnula sam glavom uvis,i smjeh i jecaj pomješaše mi se u grlu dok sam gledala u karneval ispred sebe u kojem je sve bilo tiho.

- Coltone....šta...zašto?- Malo je reći da sam bila zbunjena.

Slomljeni - Nismo bili na pravom izlasku od one naše noći na karnevalu, tako da sam pomislio da bi i ovaj izlazak valjalo započeti na taj način. Znam da ne voliš iznenađenja, ali obćaj mi da ćeš se potruditi večeras, za mene. Šta? Dođavola!

- Hoću....hoću naravno.- Još sam počela i zamuckivati.

- Vidimo se uskoro!- i veza se prekinula.

Pogledala sam zbunjena u Haddie kojoj je na licu bio osmjeh veličine Teksasa.

- Ti!!!- nisam znala šta još da kažm , bila sam bukvalno bačena na koljena.- Znala si?

- Jel muškarci imaju kurčeve? Naravno da sam znala!

Sjedila sam u autu obješenih usta pogledom prelazeći po okolini. - Kako....šta?- Mozak i dalje nije radio.

- Colton je mislio da zaslužuješ pravi izlazak - da ti zahvali na svemu što si učinila za njega, što si bila uz njega, pa me je zamolio za pomoć.- Slegnula je ramenima. - Pristala sam i ovo je početak tvoje noći.

Na ovom mjestu smo bili prije sedam mjeseci, duboko sam udahnula stavljajući osjećaje koliko toliko pod kontrolu. Haddie ponovo dohvati nešto sa zadnjeg sjedišta spuštajući mi u krilo kutiju veću od kutije za cipele.

Prsnula sam u smjeh. - Koliko tih kutija imaš iza ?

- Ovo je zadnja.

Nervoza mi se prikadala, nisam voljela iznenađenja ali obećala sam Coltonu.

Sjedila sam i gledala u sivu kutiju na krilu....

- Isuse, ženo, otvori već jednom tu kutiju. Ovo iščekivanje me ubija!-

Bukvalno je

poskakivala u sjedištu od uzbuđenja.

Polako sam otvorila kutiju...na vrhu crno bjelog papira stajala je koverta sa mojim imenom.

Ryles " Znam da se sigurno pitaš koji đavo se događa, pusti me da ti pokušam objasniti. Uvjek druge stavljaš na prvo mjesto mene, dječake, psa lutalicu....zato sam pomislio da je vrijeme da malo zamjenimo mjesta i da ti budeš ta koja će biti na prvom mjestu. Uz pomoć drugih smislio sam potragu za tebe. Da bi stigla do nagrade moraš da pratiš uputstva i tačno odgovoriš na svako pitanje da bi dobila sledeći trag. Sretno!

Slomljeni Ovo ti je prvi trag - karneval je mjesto za koje znam da ti mnogo znači.Bilo mi je jasno još kad smo sjedili na vrhu Ferris točka da s tobom ne mogu biti neobavezno, da zaslužuješ mnogo više od mene. Prvi dio slagalice te čeka tamo gdje smo krenuli na prvu vožnju. Volim te.

Colton "

Obrisla sam suzu sa obraza.Haddie me uhvati za ruku.

- Izvlači guzicu iz auta i idi traži svog muškarca prije nego dobijem srčani napad od iščekivanja!

Izašla sam na drhtavim nogama iz auta trudeći se da shvatim zašto ovo radi, ali očito mu je bilo jako važno čim je sve ovo ovako dobro organizovao.Prošla sam kroz kapiju, sa svakim korakom vraćala su mi se sećanja na tu noć...plišani pas, ukradeni poljubci ...šećerna vuna. Već tad mu je moje srce pripadalo ali nisam to htjela priznati čak ni sama sebi.

Stigla sam do točka , tamo su me već čekali Shane i Connor sa ogromnim osmjesima na licu i kutijom u rukama. Taman kad pomislim da ga ne mogu voljeti više on napravi ovako nešto. Obožavala sam ga , obožavala sam što je u ovu igru uključio i moje dječake.

- Vi !- Viknula sam potrčavši prema njima. - Krili ste ovo od mene?- Obojicu sam ih jako zagrlila uživajući u njihovom smjehu.

- Zakleli smo se na tajnost- Shane odvrati pocrvenjevši.

- Colton je rekao da nećemo upasti u nepriliku što smo te slagali.- Shane dodade.

- Ne- nasmijala sam se - nikad ne bi upali u nepriliku zbog ovako nečega.

Shane pročisti grlo. - Mi imamo tvoj sledeći trag.

- Oh, u redu.- Nervoza se vraćala.

- Moraš da odgovoriš na ovo pitanje tačno , u redu?- Kimnula sam glavom. - Kad vidiš ovu stvar koju će ti Connor pokazati , koja ti prva riječ pada na pamet?

Connor je držao žutu gumenu patku. Zakikotala sam se odmahujući glavom. - Kvak!

Još sjećanja prođe mi kroz misli... svađa na travnjaku ispred njegove Palisades kuće , svađa u hotelskoj sobi na Floridi i moje nabrajanje životinja , uspoređivanje njih i Coltona a sve to ne bi li sačuvala srce....Tad nisam htjela da slušam šta mi govori, bila sam previše

Slomljeni tvrdoglava, ali zato slušam sada. Nije samo on nešto naučio za ovo vrijeme koje smo zajedno.

Connor i Shane predadoše mi novu kovertu....

"Sjećanja ovog traga urezana su u mene jače nego tetovaže po tijelu.I jebeno si sexy.Prokletstvo! - U slučaju da trebaš nešto slatko kad te zaprljam...šta bi to bilo? " U misli mi se pojavi Colton i čokoladica. Stomak mi se stegnu od želje...ne bi trebala imati takve misli blizu mojih dječaka li nisam si mogla pomoći.

- Hoćete li vi dečki biti dobro?

Iste sekunde su zajedno zakolutali očima. - Nismo sami ovdje- Shane odvrati. - Sad kreni za tragom!

- Idem- uzbuđeno sam odgovorila ljubeći ih obojicu u glavu trčeći do djela gdje se prodaju čokoladice.Sa svakim korakom očekivala sam Coltona da se pojavi ali nije ga bilo.Nije bilo ničega, ni njega ni čokoladice.

Panika je polako počela da me obuzima...Zašla sam za ugao , čoklodica je stajala na štandu...Ricky i Jackson su stajali kraj nje.

- Ne mogu više čekati!- Ricky je viknuo dajući mi kutiju.

U kutiji je bila palica za licitaciju na kojoj je pisalo - Vrati se tamo gdje je sve počelo. Vrati

se tamo gdje sam naučio da prkos može biti jebeno sexy.

Brzo sam se pozdravila sa njima dvojicom žureći prema autu.Haddie je sjedila poskakujući na sjedalu prstima udarajući po volanu. Čim sam ušla drknula je - Reci mi, reci mi!!!!- Zvučala je ko pokvarena ploča.

Rekla sam joj da krene gdje je bila aukcija one noći kad smo se upoznali uz put joj pričajući šta je sve bilo u kovertama. Sa svakom mojom novom rečenicom ona je sve jače poskakivala na sjedištu.

- Sranje, ona nesreća na Floridi dobro mu je došla. Postao je romantičniji od kad je udario glavom.Moglo bi to postati obavezno za sav muški rod.- Zacerekala se.

- Nisi znala za ovo sa dječacima?- Začuđeno sam je upitala po treći put.

- Ry, sve što mi je rekao je da je isplanirao ne zaboravan izlazak za tebe i zamolio me da mu malo pomognem. Vjeruj da i ja iščekujem sa nestrpljenjem šta je još isplanirao za tebe!

Nisam sklanjala pogled sa palice za licitaciju.

Brzo smo stigle do starog pozorišta u rekordnom vremenu.

Slomljeni - Čekaću te ovde!-

povikala je iz auta dok sam ja žurila sa palicom u ruci prema

otvorenim vratima pozorišta.Ušla sam u poznati hodnik gledajući okolo za bilo kakvim novim tragom. Krenula sam prema pozornici pjevušeći Matchbox Twentys Overjoyed.Zastala sam osluškujući...ta pjesma se čula u pozadini. Mora da je čista slučajnost, čak ni on ne bi mogao predvidjeti tačno vrijeme mog dolazka , ali to me nije spriječilo da se ne zapitam hoće li ova noć biti savršenija. Trepnula sam par puta tjerajući suze ...sjećanja su stizala...Ovde je sve počelo, i za njega i za mene, novi početak,sve ono što smo oboje mislil da nam se nikad neće desiti , desilo se. A gdje smo sad....

Progutala sam novu navalu suza idući iza pozornice. Kikot se probi kroz stisnuto grlo dok sam gledala u žutu traku na istom mjestu na kojem ga je Bailey pokušala zavesti.Na traci je pisalo velikim slovima - PAŽNJA ! OPASNOST OD PIRANJA! Još sam se kikotala zamičući prema skladištu na kojima su vrata bila otvorena sa svjetlošću koja je dopirala iznutra. Štikle su odzvanjale dok sam prilazila vratima pitajući se ko me čeka unutra. Dio mene je želio da tamo bude Colton a opet dio mene nije želio da se ova šetnja sjećanjima završi.

Aiden i Austin su sjedili u skladištu čekajući me. Aiden vrisnu od oduševljenja na šta se Austin nasmija.

- Hej dečki!

- Ryleeee!!!- Viknuo je oduševljeno. - Evo! Ovo je za tebe!

Treprio je od uzbuđenja predajući mi kovertu i dvije kutije. Spustila sam kutije na stol pogledavši ih obojicu, njihovo uzbzđenje i nestrpljenje bilo je jednako mojem.

" Ti si prva osoba koja me je pogledala i vidjela pravog mene, vidjela moju dušu.To je me jebeno ustrašilo. Kad se to desilo? Ako ti treba trag , nalazi se u manjoj kutiji.( veću kutiju otvori kad izađeš iz pozorišta) . "

Ruke su mi drhtale, znala sam odgovor, mislio je na Penthouse gdje smo imali sex prvi put, ali nisam bila sprmna na ono što je bilo u manjoj kutiji. Izvadila sam iz kutije minđušu koju sam izgubila te noći ....Nisam je mogla naći te noći dok sam kupila svoje stvari po stanu žureći da odem , ne mareći ako je više nikad ni ne nađem, bilo mi je važno da bar malo ponosa sačuvam.

A sad mi je on vraća...Bila je kod njega cijelo ovo vrijeme, zadržao ju je i kad sam otišla od njega ....Toliko emocija prošlo je mojim srcem, dušom da sam se jedva pozdravila sa

Slomljeni dečkima žureći prema Haddie i našem sledećm odredištu. Čim sam sjela u auto ispričala sam joj priču o minđuši ...uzdrmao mi je svijet, opet.

Haddie je krenula prema hotelu dok sam ja otvarala veliku kutiju.Suze od smjeha krenule su mi licem kad sam otvorila kutiju , bila je puna mojih gaćica koje mi je potrgao za ovo vrijeme koje smo bili zajedno.

Bila je tu još jedna koverta ali od smjeha je nisam mogla odmah otvoriti.Trebalo mi je par minuta da se smirim prije nego pročitam Coltonove sledeće riječi. Svaki ovaj par gaćica budi je sjećanja, nisam mogla vjerovati da ih je stavrno sačuvao.

- Ženo! Stvarno se nisi šalila kad si rekla da ti je prepolovio ladicu sa donjim vešom!Haddie se kikotala bacajući pogled na kutiju u mojim rukama. - Otvori kovertu!- požurivala me.

Iz koverte sam izvukla poklon bon La Perle sa ogromnim iznosom novca na njoj, ali riječi koje su bile napisane na njoj meni su značile mnogo više.

" Bolje bi ti bilo da kupiš veliku zalihu veša Ry, jer moja potreba da te uzmem gdje , kad i kako želim neće prestati . " Vrelina mi se skupi u stomaku.

- Opa! - Haddie dreknu čitajući poruku čekajući zeleno svjetlo da se upali.- Taj muškarac je jebeno zgodan i ima prljava usta .- Drhtavo je uzdahnula. - Sranje Ry....dođe mi da mu kažem da me lisicama zaveže za krevet i dopusti da mu budem sexualni rob do kraja života.

- Ko kaže da mu nisam dopustila?- upitala sam je namigujući.

- Bravo curo!- odvrati mi udarajući me po bedru. Čitavo vrijeme do hotela smijale smo se na račun sexa , lisica i svega ostalog .

- Mislim da ću se brzo vratiti.- Požurila sam u hodnik, stala sam , nisam mogla samo tako pokucati na vrata Penthousa.

Prišla sam recepciji,recepcionarka me odmejri od glave do pete.

- Gospođica Thomas?

- Da- potvrdila sam zbunjeno.

- Ovuda , molim vas.- Krenula je ispred mene prema privatnom liftu. Otključala je lift pokazujući mi da uđem.- Izvolite.- Namignu mi vraćajući se na recepciju.

- Hvala vam- odvratila sam dok su se vrata lifta polako zatvarala. U sjećanje mi se vratiše Coltonva prljava obećanja one noći kad smo prvi put imali sex.... Zvono objavi da sam stigla na pravi sprat, izašla sam iz lifta prisjetivši se našeg izlaska tad, bilo je jako

Slomljeni nespretno, bili smo jedno na drugom....Pokucala sam na vrata, kikot se začu sa druge strane. Zander mi otvori vrata a Avery je stajao iza njega.

- Hej dečki! Da pogodim , kod vas je moj sledeći trag?

Zander kimnu glavom bacivši pogled na Avery potraživši tako njegovo dopuštenje da mi da ono što mu je bilo u rukama.

- Hej Rylee.

- Naš trag je sledeći - šta ti prvo padne na pamet da kažeš kad vidiš ovo što Zander drži u rukama?

Pogledala sam u Zanderove ruke. Kutija je bila manja od ostalih , ništa se nije isticalo na njoj dok je Zander nije otvorio. Stavila sam ruke preko usta utišavajući kikotanje. U kutiji je bilo dugme u obliku crvenih vatrogasnih kola ...... Bili smo u limuzini te noći , bili smo i obučeni i goli u isto vrijeme. Ali to nije bio pravi odgovor. Pravi odgovor je bio - Iščekivanje!

- Bravo!!!- Avery uzviknu na šta Zander poče skakutati od sreće.Uživala sam gledajući ga ovako sretnog i opuštenog.

- Svaka čast Rylee!- pohvali me pružajući mi drugu kutiju i kovertu. Pogledala sam ga skupljenih obrva na šta se on još jače zakikota.

- I ovo je za mene?- upitala sam ga.

- Uhhhh!!- kimnuo mi je glavom.

- Jesi siguran?

- Da!!! Otvori je već jednom!

Otvorila sam kovertu spremna na Coltonove riječi.

" Ry- uvjek sam znao da si dugačija od ostalih....ali ovo je noć da ti postaneš moja pobjednička zastavica. Nema više sumnji...Bila si ono što nikad nisam želio a pakleno sam se borio da to dobijem.Idi na ono mjesto koje ćeš prepoznati kad vidiš što je u kutiji.

C. "

Prevrnula sam očima ugledavši model crvenog frrarija. Tačno sam znala gdje trebam ići ...tu noć neću zaboraviti ni za hiljadu godina.

Brzo sam se pozdarvila sa dečkima žureći kraj recepcionarke prema Haddie. Smijala se zajedno sa mnom vozeći prema drugom hotelu gdje sam bila sa Coltonom. Objasnila sam joj da mora otići do najvišeg sprata garaže.

Slomljeni Ostala sam bez daha na sam pogled na njega. Sex je stajao tamo , slike nas dvoje na tom autu zapališe mi svaki nerv u tijelu.

- Dođavola, taj auto od samog pogleda može te dovesti do orgazma- Čula sam je kako mrmlja kraj mene. Morala sam se složiti s njom.

- Nemaš pojma kako je....- zacrvenila sam se na samu pomisao mene i Coltona i Sexa.

Brzo sam stigla do auta, neko je bio u njemu. Daj Bože da je Colton! Sad mi je već bilo dosta šetnje po sjećanjima, bila sam spremna za njega.

Becks izađe iz auta sa velikim osmjehom na licu. Na brzinu pogleda u Haddie lagano joj kimnuvši glavom u znak pozdrava.

- Nisam sigurna šta si mu uradila- progovori kratko me zagrlivši- Očito je ostao bez jaja , ali jebemu sve ako ne uživam u ovome!

- Sigurna sam da se naslušao sranja od tebe zbog ovoga.- Odvratila sam mu šaljivo.

- Nikad ga nisam vidio sretnijeg Rylee- ozbiljno mi odgovori.

Nisam mislila pitati sledeće ali riječi su same izašle iz mojih usta. - Šta misliš zašto?

Becks se tiho nasmija pružajući mi plastičnu vrećicu. Trebao mi je koji trenutak da shvatim šta gledam. Vrećica je bila puna slova.

- Zato što sam ja cijela abeceda- prošaptala sam gledajući u slova.

- Od jebenog A do Ž Rylee.- Namignu mi obješenjački se nasmijavši. - Ja sam zadužen za tvoje dalje putovanje.

Pogledala sam mu preko ramena, nije bilo Haddie.Nisam ni primjetila kad je otišla dok sam zurila u slova. Becks mi je pomogao da uđem u auto na kratko me pogledavši.

- Gdje si dokazala Coltonu da i početnici mogu pobjediti?

- Karting!- povikala sam smijući se.

- Da gopođice!- Pojurili smo auto cestom .

Koliko god se trudila da namolim Becksa da mi kaže šta je isplanirano za ostatak večeri , ćutao je kao zaliven. Brzo smo stigli do kartinga gdje je Colton jednom odveo mene i dječake.

- Čekam te ovde.Brzo sam prošla kroz staklena vrata , Dane i Scooter već su me čekali.

- Ryleee!!! -

Scooter mi skoči u zagrljaj. Cmoknula sam ga u vrh glave smrkunto

gledajući u Danea.

Slomljeni - Sve si znao i ništa mi nisi rekao!- Prebacila sam mu na šta se on samo bezobrazno nakezi.

- Neke stvari su vrijedne skrivanja-

odvrati drsko mi namignuvši pružajući Scooteru

vrećicu. Odmahnula sam glavom glumeći ljutnju na šta su se obojica dobro nasmijali.Imala sam utisak da će Scooter da iskoči iz patika koliko je cupkao kraj mene ....

- U redu Scoot....hoćeš mi pomoći da riješim ovo?

- Stvarno?- Ozbiljno ti kažem!- Izvukla sam iz vrećice figuricu Spidermana. Suze mi napuniše oči...

- Koji je odgovor? Šta ti Spiderman poručuje?

Mogla bi biti dva odgovora....Scooter je uvjek govorio ja Spidrman tebe umjesto volim te ...možda je - Ja spiderman tebe!

Po izrazu lica znala sam da je pogrešan odgovor, pokušala sam ponovo.

- Spiderman. Batman. Superman. Ironman.

- Da!!!!- mislila sam da će mi ušne opne popucati od vriska. Dane mi pruži kovertu. Čini se da stvari jesu savršene kako se i čine.

- Savršeno savršene.- odgovorila sam mu otvarajući koverat.

" Zašto superheroji? Zato što nakon te noći na stazi nisam više uplašen.Moji dječiji spasitelji više mi nisu potrebni jer imam tebe Ry. Tvoje ime ponavljam sad ne njihovo. Trag za tvoju sledeću lokaciju je - - Dobrodošao u ligu velikih Šampione.- " Nasmijala sam se prisjetivši se kad sam mu to rekla....Srce mi je bilo prepuno ljubavi ...Pogledala sam u Dana suznim očima. Bezglasno mi je pročitao misli - on je taj .

Na brzinu sam se pozdravila sa obojicom žurno se vraćajući Becksu.

- Gdje sad Ry? - Idemo do Surf Shack- odgovorila sam mu odmahujući glavom.

- Šta je Ry? - zabrinuto me upita.

Duboko sam udahnula bacivši pogled kroz prozor...- Ništa...pokušavam da upijem sve ovo, da shvatim ....previše je, preplavljena sam svime...

- Da, pa , izgleda da se Pakao ipak smrznuo.- Na te njegove riječi oboje smo se nasmijali.Naslonila sam glavu na sjedište zatvarajući oči.

Bila sam zahvalna Becksu na tišini, ovako sam mogla na miru pokušati sabrati misli, utiske ...sve ovo što mi je Colton danas priredio.

Slomljeni Stali smo na parking , pred oči mi sjevnu slika Coltona i Tannera .Ovde su se skoro potukli...

Iskočila sam iz auta žureći u restoran gdje me dočekala Rachel stojeći na podijumu.

- Stol te čeka.- Osmjeh joj je bio veći od nje same.

- Hvala Rachel.- uljudno sam odvratila žureći kraj nje.Jedva sam čekala da vidim sledeće iznenađenje. Pretpostavljala sam da je sad Kyle na redu jer jedino on još nije bio u ovoj igri.... Quinlan i Kyle sjedili su za stolom - našim stolom .

- Hej drugari!

- Hej Ry!- zajdno me pozdraviše. - Mi imamo novi trag za tebe.

- Brat ti je stavrno prava mustra.

Quinlan se nasmija . - Jeste , zar ne ? Ali , ljubav to radi od sviju nas.- Oči joj se napuniše suzama, ali Kyle nas prekinu gurajući kutiju prema meni uzvikujući - Otvori je !

Otvori je !Moraš tačno odgovoriti da bi dobila sledeći trag.

Ispod poklopca bila je plahta na kojoj su bila napisana slova abecede .Quinlan me začuđeno pogleda.

- Stvarno se nadam da postoji jako dobro objašnjenje za ovo jer stvarno je pomalo bizarno.

Nasmijala sam se kimajući glavom. -

Oh da, postoji objašnjenje i to jako dobro.-

Pogledala sam u Kyle. - Ništa osim plahta između nas.

- Daaaaa!!! - vrisnuo je oduševljeno skočivši sa stolice tako jako da je skoro srušio stol.Quinlan umiri stol uhvativši ga za ramena ne bi li i njega malo smirila.

- Pogodila je !- Kyle reče Quinlan pružajući mi još jednu kovertu.

- Da otvorim ovo?- upitala sam ga , mada sam već otvarala nestrpljiva koliko i on ako ne i više.

- Da!- viknuo je skrećući pažnju ostalih na nas.

Izvukla sam pisamce.

" Ry - nikad mi nije bilo jasnije da ne mogu živjeti bez tebe nego onda kad sam ostao sam. Nisam ti rekao prave riječi ali bile su mi u glavi, na jeziku, često.Gdje smo bili kad smo razgovarali o - ništa između nas osim plahta? " Imala sam utisak da će mi osmjeh doživotno ostati na licu ....Moj Šampion....Brzo sam se pozdravila sa Quinlan i Kyleom jureći nazad do Becksa.

- Kuda?- upita me čim sam sjela u auto.

Slomljeni - Broadbeach Road!

Krenuli smo prema obali, što smo bili bliže moje uzbuđenje je raslo.Bila sam sigurna da me Colton tamo čeka.

Slomljeni POGLAVLJE 43

Vozeći se Broadbeach cestom hiljadu osjećaja me opsjedalo...bila sam nervozna, bila sam uzbuđena ,sretna....Kapija se otvorila i prije nego smo skrenuli prema njoj.Iskočila sam iz auta i prije nego je Becks potpuno stao trčeći prema vratima na kojima je stajao Sammy.

- Hej,Sammy!- pozdravila sam ga pomalo bez daha. Nije puštao kroz vrata....

- Zar ne želiš sledeći trag? - Upita me gunđajući. Potonula sam....mislila sam da nema više tragova,mislila sam da je šetnja po sjećanjima završena i da me na kraju ovog putovanja čeka Colton.

- Naravno.- Ne znam kako sam to prevalila preko usta gušeći se od razočarenja.

Refleksno sam lice pokrila rukama čuvajući ga od onoga što je Sammy počeo da baca u vazduh. Čitav minut mi je trebao da sklonim ruke i prepoznam šta to leti oko mene. Sićušne srebrne konfetice lebdjele su oko mene. Na zalazećem suncu izgledale su kao iskrice.....Jecaj mi se probi iz usta na šta se Sammy nasmiješi pružajući mi kutiju. Drhtavim rukama sam je otvorila,suze koje sam gutala sad su slobodno klizile mojim obrazima....U kutiji je bila šolja za kafu ispunjena kockama šećera. Možda bi to drugima bilo smješno, čak i glupo ali za mene je ovo bilo jako važno, bitno.....Colton me je čuo te noći kad sam mu pričala o mostu koji se pominje u pjesmi od Pink, na ovaj način mi je odgovarao šaljući mi ovu ružnu rozu šolju za kavu da zasladi ovo čitavo putovanje....

- I?- upita me Sammy krijući osmjeh.

- You called me sugar- Kroz suze sam odgovorila.

- Tako je curo! -

Nasmija se glasno otvarajući mi vrata. - Zadnji trag.-

Oči mi se

zakovaše za njegove. - Idi tamo gdje si prvi put čula ovu pjesmu sa Drvetom!

- Hvala Sammy!- viknula sam preko ramena trčeći kroz kuću pa uz stepenice. Srce mi je udaralo u grudima, ruke su mi se tresle misli jurile glavom. Morala sam da ga vidim, dodirnem, poljubim.....zahvalim mu za sve ovo večeras.....Ali, kad sam stigla na terasu nije bilo nikoga ....osim svijeća koje su osvjetljavale terasu....Rukom sam prešla preko ležaljke uživajući u prizoru ispred sebe....- Glitter in the air - začu se kroz zvučnike.

- Jebena Pink.- Coltonov glas pređe preko mene.

- Jebena Pink.- ponovila sam za njim polako se okrećući prema njemu.

Muškarac mojih snova, muškarac kojeg volim svim svojim srcem stajao je ispred mene ruku zavučenih u džepove opušeno naslonjen na štok vrata sa poluosmjehom na usnama.

Slomljeni - Jesi imala dobar dan?- upita me opušteno očima lijeno klizći mojim tijelom. Sam Bog zna koliko mi je snage trebalo da mu ne potrčim u zagrljaj .Tijelo mi je drhtalo do želje za njim , stisnula sam jače rozu šolju za kavu sama sebe sprečavajući da mu ne poletim.

- Hm...na neki način bila sam poslata u potragu za blagom, prilično sam sigurna da sam stigla do blaga.Mislim da sam baš tamo gdje i trebam da budem.

- Hmmm....- odgurnuo se od štoka polako mi prilazeći. - I gdje si to sad ?- upita me podižući jednu obrvu.

Njegova opuštenost me ubijala....samo sam htjela da me dodirne, poljubi...bilo šta...Spojio je naša sjećanja u jednu noć, dajući mi ih na poklon dopuštajući mi da se sjetim koliko su bila važna, oboma. I njemu je svako to sjećanje koje je oživio večeras bilo važno kao i meni.

- Ovde- prošaptala sam. - Ovdje gdje i pripadam, ovde sam s tobom Coltone.- Sad sam ja zakoračila prema njemu - moja potreba za njim upravljala je mojim tijelom. Lagano sam mu sputila dlanove na obraze sputavajući želju da ga privučem u zagrljaj.

- Hvala ti, ostavio si me baz daha, bez riječi.- Udisala sam ga ....njegov miris palio je vatru u mojim venama...

Osmjeh mu postade širi...Podigao je jednu ruku oko prsta obmotavajući kovrdžu što mi je pala preko ramena...Bio je nervozan. Oči mu se polako pomjeriše do mojih....

- Ti si najnesebičnija osoba koju znam.Samo sam htio da uradim nešto i pokažem ti koliko mi značiš.Htio sam i da dječaci budu uključeni u to tako da ti i oni mogu pokazati koliko im značiš.

Po ko zna koji put oči mi se napuniše suzama...Gledala sam u ovog muškarca, mog Šampiona, koji se kleo da nije romantičan, da nije sposoban da voli , kako mi dokazujue upravo suprotno.Prstima sam mu lagano prešla preko obraza .....

- Polaskana sam....preplavljena svime ovim što si danas učinio za mene.- Udahnula sam duboko suzbijajući drhtavicu u glasu. - Nikad do sad niko za mene nije uradio ovako nešto.

Spustio je glavu lagano me poljubivši u usne. Privukla sam ga sebi trudeći se da produbim poljubac ali prije nego sam uspjela odmaknuo se ljubeći me u vrh nosa. Nasloni čelo na moje i drugom rukom hvatajući me za kovrdže.

- Na neki način i ovo je tvoj prvi put- Dah mu je gorio na mojim usnama.

- ..Da- drhtavo sam odgovorila.

Slomljeni - Odlično, jer Ry....želim biti tvoj prvi , tvoj zadnji i sve jebeno između toga. Činilo mi se kao da mu svaka riječ koju izgovori nanosi bol.Svi moji snovi , sva moja nadanja za nas dvoje sad su mogla da se ostvare,ali prije nego sam stigla bilo šta da mu kažm , upitam, odmaknuo se ozbiljno me gledajući u oči.Zelene oči su gorjele...

- Zašto me voliš Rylee?

Ovo nisam očekivala da će me upitati ni za milion godina.Stotinu odgovora prođe mi glavom , ni jednu nisam mogla dovoljno dobro da imenujem, opiše- samo sam se nasmijala.

Začuđeno me pogledao što sam iskoristila privukavši ga sebi.Usne su mi bile na njegovima u djeliću sekunde, jezikom klizeći između njegovih usana...Bio je iznenađen , produbila sam poljubac...Ruke mu se zamrsiše u moju kosu , ispijali smo jedno drugo...Pokazaću mu zašto ga volim, koliko ga volim svojim jezikom, uzdahom, mojom potrebom za njim...Prekinula sam poljubac ozbiljno mu se zagledavši u oči.

- Volim te Coltone Donovanu zbog tako mnogo razloga.Volim te zbog toga ko si , zbog svega što nisi, volim te zbog toga od kud si, i zbog toga kud želiš da ideš....Volim tvoj dječački smješak koji često sakrivaš ispod izgleda i ponašanja lošeg dečka.Volim te zato što si me pustio u sebe, što si mi dao svoje srce, što si mi vjerovao sa svojim tajnama, volim te što si me pustio da vidim pravog tebe, onog što još niko nije vidio....Pustio si me da ja budem tvoja prva.- Suze su me opet izdale, pogled mi se mutio dok sam gledala u zelene oči.- Volim te zato što voliš šećernu vunu i sexy auta. Volim ovu tvoju rupicu na obrazu ....lagano sam se nagnula spušajući poljubac na rupicu - i volim ovo što se nalazi ovde rukom sam ga pomilovala po obrazu. - Volim tvoje ruke oko sebe- stisnula sam ga za bicepse. - Ali više od svega volim ovo ovdje.- Nagnula sam se napred spuštajući usne na njegove grudi gdje mu je srce ubrzano lupalo. Pogledala sam ga ispod trepavica spremna da izjavim završnu , najbitiniju rečenicu zašto ga volim. - Ovo ovde ,Coltone, je čisto, dobro, netaknuto, i toliko prelijepo da me ostavlja bez daha kao danas....kao sada...

Mišići vilice su mu radili , oči su mu i dalje bile prikovane za moje ....duše su nam bile ogoljene, srca slušala neizgovorene riječi.... Bez riječi stegnuo me u zagrljaj.

- Jebote.....volim te - izgovori lica zarivenog u moj vrat. Cijelim tijelom je podrhtavao od snage svojih osjećaja, mojih osjećaja ...Riječi su nam bile uklesane u kamen, bile su van vremenske....

- Ovo je ono što sam mislio - promrmljao je lagano spuštajuči usne na moj vrat. - Ovo je trebalo da bude tvoja noć - samo tvoja - a opet si mi dala toliko mnogo da jedva dišem.-

Slomljeni Duboko je uzdahnuo ....- Nemoguće je biti kraj tebe Ry, i ne biti opčinjen tobom... Ostavljaš me bez riječi, svezanog jezika , bušiš mi rupe po stomaku .- Odmahnu je glavom . - Voljela si me kad sam bio u tami- prošaptao je. Zagrizao je usnu...- Voljela si me i kad sam sam sebe mrzio.Kad sam te odgurnuo od sebe, kad sam te povrijedio toliko samo da ne vidiš, da ne saznaš moju prošlost. Privatila si moj strah, voljela me zbog toga.-

Drhtavo mi se

nasmješi. - A onda si me zgrabila za jaja i rekla nema pregovora.- Oboje smo se nasmijali na te njegove riječi - I dalje je tako- odvratila sam mu namigujući.

- Ja.....Ry, toliko mnogo si mi dala i danas sam želio da ti dam do znanja da sam shvatio, prihvatio ,želio sam nekako da ti uzvratim.-

Stidljiv smješak obasja mu usne. - Dala si mi

nadu kad sam mislio da je potpuno nestala. Naučila si me da je prkos sexy, da su obline moj kriptonit, i da su plavše slaba kopija smeđokosih.- Rukom je prošao kroz kosu sklapajući oči na sekund. - Jebeno trabunjam ovde.....nema baš mnogo smisla ali budi strpljiva sa mnom.

- Samo polako Coltone, nigdje ne idem- odgovorila sam mu dok me je polako vodio prema ležaljci.Sjela sam na nju ...Colton se spusti na jedno koljeno ispred mene rukama me hvatajući oko struka.

- Ry, pitao sam te zašto me voliš,ali ono što sam stavarno želio je da ti JA kažem zašto te volim. Važno mi je, jako važno da znam da ne sumnjaš u moje osjećaje prema tebi.....jer, jebi ga ...Ry, srušila si me pravo na guzicu. Bila si sve ono što nikad nisam za sebe želio nikad , a sad ne mogu zamisliti svoj život bez tebe.-

Osmjeh mu postad veći, kao i moj. -

Gurala si me, izazivala, prkosila, tjerala da pogledam istini u lice ...Tvrdoglava si do bola , ali Bože dušo, drugačiju te ne bi ni želio.- Pomjerio je ruke sa struka spuštajući mi ih na ramena.- Mislim da sam uvjek znao da si mnogo više , one noći na prijemu za djecu znao sam da te volim...stajala si na sred one bašte izazivajući me da te volim- glas mu puče, zelene oči se zamutiše....

- A tad smo imali sex na Sexu- dodala sam uz smjeh na šta Colton zareža.

- Jebi ga Ry, između, stepnica, hauba , čokoladica....nisam bio u mogućnosti da te izbjegnem, bila si svuda oko mene, sve si bila ti.

- To je bio moj plan odpočetka.- šaljivo sam mu namignula.

- Stvarno? Igraš se sa mnom cijelo vrijeme?

- Uhhh , mrzi igru a ne igrača , zar se ne kaže tako ?- Nasmijala sam se . - Dobrodošao u veliku ligu Šampione.- Colton odmahnu glavom drsko se smiješeći.

Slomljeni - Vidiš- prošašta mi na usne - zato te volim. Nije zbog nekih velih stvari već zbog milion malih za koje nisi ni svejstna da ih radiš. Znaš da mi nije najugodnije pričati o osjećajima i to ti je u redu. Zbog tebe vidm svijet u drugom svjetlu, zbog tebe i ja hoću sladoled za doručak i palačinke za večeru.- Na tren obori pogled...

- A ja tebe volim jer bez obzira koliko ti bilo neprijatno izražavati osjećanja ili ih pokazati pred drugima, znaš da mi je bitno da to čujem , osjetim,i radiš na tome ...danas si đavolski posao uradio što se tiče pokazivanja. Bilo je savršeno - ti si - savršen.

- Daleko sam ja od savršenstva Ry- promuklo izgovori.

- Ti si moje savršenstvo Coltone.- Spustila sam dlanove na njegove obraze.

- Ne, mislim da ne shvataš Ry...a ja ne znam kako da ti na drugi način to kažem .....drhtavim rukama me obuhvati za lice- Želim da budem tvoja pobjednička zastavica Rylee. Želim da te vodim kroz teška vremena, da budem tvoje utočište kad se umoriš , da budem tvoja startna linija, završna linija ...da budem tvoja staza pobjede.Čitao mi je misli...sve sam to željela ...željala sam cijelu trku s njim ...

- Tvoj trofej- tiho sam izgovorila vraćajući se u mislima na prvo jutro koje smo dočekali zajedno. Po smješku koji mu zaigra na usnama znala sam da se i on sjetio tog istog jutra.

- Ne- prošaptao je lagano me ljubeći. - Ti si mnogo više od trofeja Rylee. Trofeji su bez značajni ...ali ti ? Ti nikad nećeš biti bezznačajna.

- Ne, ja i ti zajedno...to bi značilo da si ti moj- tiho sam prošaptala još jednu rečenicu iz naših prošlih dana.

- Dobra rečenica- đavolski osmjeh mu se pojavi na usnama. - Moj red. Postoji li ovde neko kome trebam isprašiti guzicu pa da ovo konačno ozvaničim? Nasmijala sam se nevino trepćući.

- Ozvaničiti šta gos.Donovane?- Iznenadila me količina vatre, odlučnosti, ljubavi koja mu je isijavala iz zelenih očiju.

- Ovo Rylee.- Uzdahnuo je . - Da ozvaničimo ovo.

Oborila sam pogled...na dlanu mu je sijao dijamantski prsten. Bilo mi je drago što sjedim, oko mene je sve počelo da nestaje ..osim njega ....

Pogledala sam ga klečao je ispred mene nudeći mi svijet na dlanu....Diši Rylee, diši....Nisam mogla progovoriti, pogled mi se mutio...lagano skidajući pogled sa njegovog.

sam kimnula glavom ne

Slomljeni - Molim te , daj da ozvaničimo ovo Rylee. - Glas mu je siguran iako mu ruke pomalo drhte . Bio je nervozan , strijepio je od mog odgovora.- Jednom sam ti rekao da ako ne mogu naći prave riječi da ću naći načina kako da ti pokažem koliko mi značiš. Sad mogu reći i riječi dušo.Volim te.- Stidljiv smješak pojavi mu se na usnama. - Volim te zbog toga ko si, volim te zbog toga šta si napravila od mene. Volim što je tvoja iskra zaustavila moj zamagljen svijet.

Volim te što si pristala na trku sa mnom. Volim te jer sad više ne trebam superheroje jer imam tebe.- Na zadnje riječi se pomalo nervozno nasmijao.- Sranje, već smo obavili onaj dio u dobru i zlu , i onaj u zdravlju i bolesti, zato ...hajde da obavimo i onaj najvažniji - dok nas smrt ne rastavi. Stvori život sa mnom Rylee. Kreni sa mnom, završi sa mnom. Budi moja jedina prva...moja pobjednička staza, pobjednička zastavica jer Bog zna da ću ja biti sve tvoje ako mi dozvoliš. Udaj se za mene Rylee!

Suze su klizile niz obraze, i moje i njegove...opet me je ostavio bez teksta , zato sam se nagnula napred spuštajući usne na njegove.A tad se kikot probi kroz mene, nisam si mogla pomoći....I plakala sam i kikotala se dok me je on gledao.

- Ubijaš me Rylee....- glas mu je drhtao ali oči mu nisu napuštale moje pune molbe....

- Da Coltone- promuklo sam izgovorila - Udaću se za tebe.

- Hvala Bogu!

Obori pogled na naše ruke , uhvati me za prste lagano mi na prst navlačeći dijamantski prsten okružen manjim dijamantima. Prsten je predivan ali kad sam podigla pogled shvatila sam da moja prava nagrada, moje pravo blago kleči ispred mene. Crna kosa, zelene oči i veliko srce...

- Volim te- prošaptala sam.

- I ja volim tebe- prošapta ljubeći me.

Odmaknu se malo od mene zabacivši glavu unazad vičući iz sve snage.

- Rekla je DA!!!!

Prvo sam ostala zapanjena njegovim postupkom ,ali kad sam čula brojne uzvike ispod nas bilo mi je jasno šta je uradio. Skočila sam sa ležaljke brzo koračajući prema ogradi terase.... Svi su od prijatelja bili tamo , čak i dječaci kao i moji i njegovi roditelji. Uzvikivali su , zviždali pjevali ....mahnula sam im pokazujući im prsten. Pogledala sam u Coltona.....volim ga svim mojim srcem, bez imalo sumnje, bez straha ....

- Hej Rylee- progovori mi na uho privlačeći me u zagrljaj. - Ako će da gledaju ....- podiže obrvu izazivajući me da nastavim.

Slomljeni - ....onda im možemo dati nešto u šta će da gledaju.

- Jebi ga, stvarno te volim buduća gđo.Donovan- prezime je razvukao spuštajući usne na moje. Uzvici i navijanja ispod nas postadoše još glasnija ,ali sve čega sam ja bila svjesna je Colton i njegove usne na mojima, njegovo tijelo pripijeno uz moje....Sve ostalo je iščezlo...jer sve što mi je trebalo, bilo je u mojim rukama.

Ispalo je da ono za šta smo mislili da ne želimo u životu na kraju bude baš ono bez čega ne možemo živjeti.

Jedno bez drugoga.

Slomljeni POGLAVLJE 44

Godinu dana kasnije

Kasniš.Šta misliš ko si ti, mladenka ili šta već?

To je bilo sve što je napisao.Nisam mogla a da s ne nasmijem na poruku. Pokušala sam da mu pošaljem poruku ali nikako nisam uspjevala koliko su mi se ruke tresle. Pod hitno sam morala da ih umirim, ako mama uđe i vidi kako mi se ruke tresu pomisliće da sam nervozna, da sumnjam...A bilo je suprotno od toga. Bila sam spremana za trku. Jedva sam čekala da ga vidim, poljubim, da zvanično postanem njegova.

Bukvalno sam poskakivala u mjestu od uzbuđenja. Nisam mogla dočekati kad će me vidjeti u vjenčanici, dala sam sve od sebe da mu zamislim izraz lica kad me vidi ali nisam uspjela da ga dočaram. Bacila sam pogled na telefon, otkucala sam odgovor, nekako.

Mogu da kasnim, ako to želim.Ovo je moje vjenčanje.Prvo pravilo glasi - mladenka buduća žena -uvjek je u pravu.

Nema pregovora.

Pogledala sam kroz prozor naše spavaće sobe u dvorište.....Sve je bilo transformisano u tropski otok, naše porodice i bliski prijatelji vrzmali su se uokolo, dječaci su ponosno hodali u svojim smokinzima. Uživala sam u ovim momentima mira i tišine nakon ludog jutra.Znala sam da me i kasnije čeka ludnica ....Ovo su moje zadnje minute kao Rylee Thomas....Obučena u bijelu haljinu savršenog kroja, sve je bilo na svom mjestu i prema običaju osim jednog dijela....oko struka mi je bila opasana crno bijela vrpca... Samo za njega ...i mene...to je bilo nešto samo naše.

Telefon se oglasi.

Već postavljaš pravila a ni vjenčali se nismo? Buduća žena očito mora biti pojebana do besvijesti ne bi li se pokorila.Moje prvo pravilo - možeš imati koje god hoćeš pravilo, dušo, ali u spavaćoj sobi ja sam jedini koji donosi pravila.

Neću se buniti njegovom pravilu....Pomislila sam na donji veš koji sam nosila ispod haljine , odgovarao je pojasu, već sam mogla da čujem Coltonovo potmulo režanje kad ga

Slomljeni

otkrije. Nisam mogla dočekati taj dio.....nismo imali sex zadnjih mjesec dana , ja sam inzistirala na tome.

Ma koliko me molio i preklinjao nisam mu dopuštala da me dotakne.Ali , to je postalo pravo mučenje i za mene, pa kad sam odlučila da prekršim sopstveno pravilo Colton je mene odbio uz čuvenu rečenicu - Dobrodošla u ligu velikih.

Šampione, već gospodariš mojim mislima, mojim srcem i dušom....ovo sa spavaćom sobom samo je dodatna nagrada. Uostalom , od kad ti poštuješ pravila?

Poslala sam poruku pogledavši se u ogledalo. Kosa mi je bila podignuta , lokne su mi se spuštale niz ramena, oči su mi blistale od sreće....

Bila sam spremna krenuti prema muškarcu sa kojim sa planirala provesti cijeli život. Oči mi zastaše na još jednom tradicionalnom običaju koje mladenke nose. Odmah sam uzela telefon u ruke.

Volim ovaj poklon.Stvarno nisi morao,ali...hvala ti.Ne mogu dočekati da te vidim.- Krenula sam da stisnem pošalji ali morala sam mu ovo reći i na naš način. Unconditionally , Katy

Perry.

Suze mi pomutiše pogled dok sam prstima lagano prelazila preko narukvice koju mi je ostavio na noćnom stoliću. Bila sam sa mamom kad sam otvorila kutiju, mama se namrštila kad ju je vidjela ali ja sam se nasmijala do suza. Narukvica je bila od slova abecede spojena malim dijamantima . To je bilo nešto novo i plavo. Na ušima su mi bile minđuše koje je moja mama nosila na svom vjenčanju. Nadala sam se da ću i ja imati brak kao i moji roditelji. To je bilo nešto staro. Od Haddie sam nosila jednostavno tijaru.- Ti si mi jdina sestra koja mi je ostala.Voljela bih kad bi je nosila na vjenčanju.- To je bilo nešto posuđeno.

Zatvorila sam oči .....život mi se mjenjao, a ipak nije bilo straha u meni, sumnje ....sa nestrpljenjem sam čekala da postanem njegova. U mislima sam se vratila na naše upoznavanje.Ovaj muškarac me je bukvalno uhvatio dok sam padala..imali smo uspona , padova , tuge i sreće ali nikad me nije pustio da padnem do kraja....pustio me da padnem do kraja na njega.....Svaki dan sam ga voljela još više .Svaki dan.....Nisam mogla a da se ne zapitam kako je njemu sad . Da li je nervozan? Uplašen? Da li je siguran u ovo kao što sam i ja ?Telefon se ponovo oglasi.

Slomljeni

Navikni se da budeš razmažena.Još malo vremena je ostalo.Siguran sam da znaš koliko te volim jer, upravo ti dajem svoja jaja na tanjiru šaljući ti ovaj naslov pjesme, ali jebiga, kad odgovara. Halo, Beyonce. Uhhhh.Jaja su mi opet na mjestu. I , ovde dolje ima mnogo dotjeranih žena, kako ću znati koja si ti ?

Nisam znala jesam li plakala ili se smijala dok sam čitala poruku, pogotovo naslov pjesme.Bio je tako ...odgovarajući. Pustila sam i suzama i smjehu na volju,danas je moj dan , mogu se i smijati i plakati u isto vrijeme ako to želim. Tako sam ga trebala, željela, očajnički... Uzela sam telefon u ruke brzo mu kuckajući nazad .

Ja ću biti ona u bijelom.

Neko mi pokuca na vrata. - Slobodno.

- Jesi spremna dušice?

Mamin glas probudi novi val suza koji sam teškom mukom progutala. Uporno sam sama sebi ponavljala da ne smijm plakati , dovoljno sam suza isplakala u zadnje tri i po godine ...ali ovo su bile suze sreće...nema veze ako pokvarim šminku.

- Jesam mama.- Pogledala sam je u oči. Njene su bile pune ponosa, bilo je malo i tuge u njima , predavala me drugoj osobi...

- Ne počinji- upozorila sam je.Ako ona počne plakati i ja ću sigurno.

- Neću.- Promuklo se nasmijala hvatajući me za obraze. - On je taj Ry.Majka zna te stvari.- Nježan osmjeh zaigra joj na usnama dok mi je čitala ne izgovoreno pitanje iz očiju. On je taj koji s tobom pleše na kiši. Tako znam, tako sam sigurna.

Prisjetila sam se njenog savjeta koji mi je dala dok je Colton ležao u bolnici - život se ne svodi na to kako ćeš preživjeti oluju već kako ćeš plesati na kiši. Da sam imala bilo kakvu sumnju u ovo što danas radim , samim ovim njenim komentarom bila bi otklonjena. Taman sam krenula nešto da joj kažem kad Haddie upade u sobu.

- Vrijeme je da zastave zavijore. Vrijeme je da kreneš srce!-

Zazviždala je glasno

pogledavši me od glave do pete. - Prokleto dobro izgledaš ženo!

- Hvala!-

Nasmijala sam se Haddie. Majka mi je pokupila veo u jednu ruku drugom

podižući zadnji dio vjenčanice lagano iza mene koračajući prema stepenicama. Iz prizemlja su dopirale tihe note - A thousand Years - ....Riječi su tačno opisivale sve što sam osjećala prema muškarcu koji me je dolje čekao. Quinlan je kimnula glavom potvrdno, što je značilo

Slomljeni

da je Colton na mjestu i da me ne može vidjeti. Polako smo sišle niz stepenice gdje me mama još jednom na brzinu zagrlila.

- Znam mama- tiho sam joj odgovorila na riječi koje su joj blistale u očima. Shane je prišao polako je vodeći na njeno mjesto.

Nečija ruka mi se spusti na rame, brat je stajao kraj mene.Divno je izgledao u smokingu.

Tanner odmahnu glavom cereći se od uha do uha.

- Obično se ne sređuješ ovako za posete baki- uhvati me za ruku . - Jesi li spremna Bubi?

Kimnula sam glavom , vratila sam se u djetinjstvo u bakinu kuću i kad smo se kao mali igrali vjenčanja. Gumeni bombončići su nam bili hrana a plišane igračke gosti.

- Nikad nisam bila spremnija- iskreno sam mu odgovorila ljubeći ga u obraz.Mom inače jakom bratu oči se napuniše suzama.

- Izgledaš predivno- promuklo izgovori lagano me ljubeći u obraz.

- Gdje je tata?- upitala sam gledajući preko Tannerovog ramena.

- Pokušava se sabrati- odvrati Tanner namigujući. - Ne dešava se svaki dan da udaje svoju mezimicu .Biće ovde za koji minut.- Okrenuo se i otišao do Quinlan koja se borila sa suzama.Pogledala me je u oči odmahujući glavom time mi poručujući ako mi priđe da će se rasplakati , a s njom i ja .Bolje da smo na odstajanju.

- Evo žene koja je odgovorna za stotine žena koje danas plaču.- Okrenula sam se prema glasu čovjeka kojeg sam svakog dana sve više i više voljela i poštovala kao prijatelja.

- Becks!- uzviknula sam sretno.

- Hej ljepotice- odvrati mi. - Imaš vremena da se predomisliš.Ego će mu samo još više porasti kad osvoji završnu nagradu danas.

- Samo ako ćeš ti voziti.- Duboko sam udahnula ne bi li se smirila i osjećaje stavila pod kontrolu.

- A ne, zbog toga bi me prebio na mrtvo ime- odgovori mi sa smjehom privlačeći me u zagrljaj.- Čeka te- prošapta mi na uho odmičući se od mene.

Njegove me riječi me zaustaviše u pokretu. Sve oko mene se razbistri...Muzika koja je lagano dopirala sa terase, Haddie i Quinlan u svojim predivnim haljinama, Tanner koji se ljuljao na petama goreći od nestrpljenja....Tako sam spremna za ovo....

Slomljeni

Haddie mi priđe sa suzama u očima popravljajući mi haljinu. Pogleda me suznim očima.

- Samo zapamti jedno, biće i teških trenutaka u braku.Kad dođe do toga obuci haljinu koja se kopča odpozada.

Pogledala sam je šokirano.

- Moraće da te dodirne kad ti bude pomagao da se otkopčaš.Ono što budeš nosila ispod haljine navešće ga da zaboravi zašto je uopšte i bio ljut.Naon toga dolazi najbolji dio - sex pomirenja.- Zakikotala se sama sebi na šta sam ja samo zakolutala očima.

- Hvala ti Had. - Volim te Ry- spusti mi jedan poljubac na obraz.Morala sam da se ugrizem za usnu da ne bi zaplakala. - Jedan za sreću- prošaputa mi drhtavo - I jedan za hrabrost- šapćući sam dopunila njenu rečenicu sad ja nju ljubeći u obraz.

Krenula je prema Becketu, Quinlan i Tanneru pa se još jednom okrenula prema meni.

- Hej Ry? - Da? - Danas će sve da se dešava jako brzo. Zastani na trenutak da sve upiješ, osjetiš tako da se kasnije svega možeš jasno sjetiti.Ovo je dan kad vas dvoje započinjete zajednički život.

Kimnula sam glavom duboko udišući trudeći se da da suze zadržim u očima. Gledale smo se u oči još koji sekund prije nego se okrenula uhvativši Becksa ispod ruke.Svi su zajedno krenuli na svoja mjesta.Provirila sam iza paravana, htjela sve da vidim, ali uporno sam tražila njega.

Nisam uspjela da ga vidim ali vidjela sam naše prijatelje i roditelje.Coltonova ekipa, moji saradnici popunjavali su prolaz. Dorothea me ugleda,usne joj se izviše u ogroman osmjeh laktom udarivši Andya da se okrene. Pogledao me kimnuvši lagano glavom lica ozarenog ponosom i srećom.

- Jesi spremna, dijete?

Glas čovjeka kojeg sam upoređivala sa svim muškarcima u svom životu progovori iza mene. Okrenula sam se pogledavši u svog oca, tako zgodnog, ponosnog...više neću biti njegova mala djevojčica. Oči su mu bile pune suza dok me je gledao.

- Dobro si izabrala Ry.- Brada mu se zatrese.

Slomljeni

Izgubila sam bitku sa suzama. Svaka djevojčica, svaka žena želi da čuje od svog oca odobravanje muškarca za kojeg planira da se uda.

- Hvala tata- jecajući sam odgovorila brišući suze sa obraza.

Zvuci svadbenog marša odjeknuše terasom.....Ovo je bio moj znak da krenem. Uhvatila sam oca ispod ruke...Uvjek će biti moj heroj i prvi od koga ću potražiti bilo kakav savjet, ali došlo je vrijeme da me preda drugom muškarcu....

Mojoj budućnosti...

Mojoj bajci....

- Prelijepa si - prošaptao mi je tiho na uho vodeći me polako prema prolazu. - Tvoj budući muž te čeka.

Te gorko - slatke riječi skoro su me slomile.Drhtavo sam uzdahnula gutajući suze , htjela sam kad ugledam Coltona kako me čeka da ga jasno vidim a ne da mi bude mrlja od suza u očima.Sve je moralo biti savršeno.

Napravili smo prvi korak. Čula sam goste i njihovo tiho mrmljanje kad su nas ugledali, kamere su se palile , fotoaparati škljocali. Osjetila sam miris cvijeća koji se miješao sa mirisom okeana....Trudila sam se da sve upijem baš kao što mi je Haddie rekla. Najglasniji od svih bio je Coltonov uzdah kad me je vidio. Podigla sam pogled. I noge mi same krenuše. Oči mi se prikovaše za njegove, lice mu je bilo obasjano ljubavlju, zapanjenošću...

Gledali smo se u oči i kad me je otac doveo do njega, i kad sam oca poljubila u obraz pa čak i kad je Coltonu protresao ruku....

- Imaš finu tu pobjedničku zastavicu na sebi- prošapta mi odmahujući glavom.

- Bojala sam se da me nećeš prepoznati.

- Dušo, znao bi koja si ti i kad bi bio slijep.- Njegov srceparajući osmjeh obasja mu lice, zapali mu zelene oči u kojima sam se gubila. Nisam ni bila svjesna da je služba počela sve dok Colton nije sklonio svoj pogleda sa mene. Bacio je pogled na matičarku pa ponovo pogledao u mene.

- Rylee , bio sam muškarac koji je jurio kroz život . Da pružim šansu ljubavi nikad mi nije padalo na pamet. To jednostavno nije bilo za mene. A onda si se ti sudarila sa mnom.

Vidjela si dobro u meni koje ja nisam vidio , vidjela si šansu dok ja nisam vidio ništa. Kad

Slomljeni

sam te odgurnuo od sebe, ti si mene gurnula deset puta jače. Dala si mi svoje srce....

Pokazala si mi da osvojene zastavice više vrijede kad se osvoje u životu nego na stazi.

Donijela si svijetlost i obasjala moju tamu ....- prstom mi lagano obrisa suzu sa obraza. Dala si mi život za koji nisam ni znao da ga želim Rylee. I zato ti ja obećavam sebe , ovako slomnjenog , savijenog životom ...obećavam da ću ti svaki dan slati po jednu pjesmu da budem siguran da me razumiješ kad budeš previše tvrdoglava da me čuješ.Obećavam ti da ću te hrabriti u tvojim ciljevima, obećavam da ću te gurati ,pomicati granice i kršiti pravila , jer to je ono što najbolje radim -

namignu mi.Izdajnička suza spusti mu se niz lice. -

Obećavam da ću igrati bejzbol da budem siguran da smo stigli do sve ijedne baze . Home Run!- Zadnje riječi mi je šapnuo na uho, nasmijala sam se kroz suze.

Stavila sam mu ruku na obraz, nije me bilo briga što kršim pravila.

- Taj smjeh..... Obećavam da ću te tako nasmijavati svaki dan , svaki dan Ry. I uzdahe ću ti izmamljivati svaki dan, obožavam ih slušati.- Zločesto mi namignu. - Obećavam da mi ništa neće biti vrijednije u životu od tebe.Da mi nikad nećeš biti beznačajna.....Obećavam da one koje ti voliš , voljeću i ja . Stojim ovde i pred svima ti obećavam da ću biti tvoj, zauvjek, dajem ti sebe cijeog. Čitav život s tobom neće mi biti dovoljan da te volim, da ti pokažem koliko te volim ,ali dušo imam cijelu vječnost da pokušavam ako me uzmeš.

- Da !- Drhtavo sam uzviknula. Cijelo tijelo mi je drhtalo dok mi je Colton stavljao burmu na prst.

- Volim te- prošapta mi.

Više se nisam trudila da zaustavim suze. Colton pogleda u matičarku bez glasno tražeći odobrenje od nje da me zagrli.On, koji je svako pravilo prekršio sad je tražio dopuštenje....Obrisala sam suze maramicom koju mi je Haddie doturila ispod ruke , sad je bio moj red na zavjete.

- Coltone, ma koliko se trudila da te ne zavolim mislim da sam te zavoljela još one prve noći kad sam ti pala u naručje. Vidio si iskru u meni dok je sve što sam ja osjećala bila tuga i žalost. Pokazao si mi da zaslužujem da osjećam , predugo sam bila tupa za sve. Pokazao si mi da su ožiljci, oni unutrašnji i oni vidljivi lijepi, da ih sa ponosom nosim. Pokazao si mi pravog sebe - pustio si me u sebe. I iako nisi toga bio svjestan malo po malo predao si mi svoje srce.- Ruke su mi drhtale u njegovima. Oči su mu gorjele ranjivošću, ljubavlju,

Slomljeni obožavanjem....- Kažeš da sam ja donijela iskru u tvoju tamu ali ja se ne slažem s tim.Tvoja svjetlost, tvoja iskra je uvjek bila tu ja sam ti samo pokazala kako da je pustiš da te obasja.Dao si mi život koji sam oduvjek htjela. I zato ti obećavam sebe , obećavam ti prkos, nesebičnost, cijelu abecedu...

Znala sam da nije po protokolu ali nisam mogla više izdržati, nagnula sam se napred lagano ga poljubivši u usne.

- Razbijačice pravila- promrmljao je veselo.

- Učila sam od najboljeg- namignula sam mu . - Obećavam da ću te hrabriti u svim tvojim poduhvatima i tvom kršenju pravila jer si to ti, to je ono što čini tebe. Obećavam da ću te izazivati i gurati tako da zajedno možemo da postignemo još više, da postanemo još bolji.Obećavam da ću biti strpljiva i da ću te držati za ruku kad to budeš najmanje želio jer to je ono što ja radim.Obećavam da ću ti svaki dan slati pjesmu, na taj način ćemo poboljšati našu komunikaciju. I obećavam ti da ću nositi haljine koje se kopčaju odpozadi.-

Colton

okrenu glavu pogledavši u Haddie koja se kikotala iza mene. - Obećavam ti- nastavila sam kad je ponovo vratio pogled na mene -

sladoled za doručak i plačinke za večeru..

Obećavam da mi ništa neće biti vrijednije od tebe u životu jer sve ostalo je beznačajno Coltone ali ne i ti. Sjećam se kad sam jedne prilike sjedila u Starbucksu pitajući se kako bi bilo da dobijem šansu da te volim a sad sam dobila cijeli život da to saznam, mada mislim da mi to neće biti dovoljno vremena.- Uzela sam prsten od Haddie lagano ga navlačeći na njegov prstenjak.

- Budi spreman na mahanje pobjedničkom zastavicom, dušo.

Becks poče ispuštati neke podrugljive zvuke na šta se svi gosti nasmijaše.

- Ti si sledeći- šupku- Colton promrmlja tiho na šta se ovaj zagrcnu od smjeha. Čitav minut je prošao dok se nisu svi smirili.

- Coltone, imamo cijelu vječnost da pokušamo ako me uzimaš.

- Znaš da je ovo zauvjek? -

tiho me upita.Isto pitanje mi je rekao i kad sam se

tetovirala.Kimnula sam glavom dok me je on gledao nakrivljene glave, očiju punih ljubavi odgovorivši - Drugačije te ne bi ni htio nego uvjek i zauvjek.- Spustio je pogled na prsten, pa pogleda u matičarku.

- Da Coltone, možeš poljubiti mladenku- odgovorila mu je na neizrečeno pitanje smijući se.

Slomljeni - Hvala Bogu!- uzviknuo je prilazeći mi obuhvatajući mi lice dlanovima - Ti si jedina pobjednička zastavica koju ću iznova i iznova da osvajam.

Usne mu se spustiše na moje uzimajući , davajući....U daljini sam čula matičarku kako glasno izgovara Donovan!!!

Dragi prijatelji i rodbino , predstavljam vam gospodina i gospođu

Slomljeni PRVI EPILOG

Deset godina kasnije

U grudima mi odjeknu zvuk auta dok je promicao u četvrti krug. Oči su mi bile prikovane za auto , nervoza me izjedala...nisam mogla a da se ne zapitam hoće li stalno biti ovako, svaki put kad sjedne za volan ....O da, definitivno, svaki put. Čula sam ubrzanje dok je ulazio u drugi krug, nisam ga mogla vidjeti na stazi pa sam pogledala na veliki ekran ispred sebe.

Spiker je govorio sve glasnije kako se trka

približavala kraju. Nisam mogla , a ni htjela da sakrijem ponos koji me je obuzeo - Donovan doslovno leti.Još jedan krug i osvojiće još jednu pobjedničku zastavicu. Dragi obožavatelji, poeni su mu upravo skočili u nebesa. Prvi je , sve je ostavio iza sebe.Niko nije dorastao da ga izazove danas.!- Glas spikera postajao je sve uzbuđeniji . Sklonila sam pogled sa ekrana ponovo pogledavši na stazu.Auta su promicala velikom brzinom ispred mojih očiju. Znala sam da je dobro, da će pobjediti, osjećala sam to , ali neću biti mirna sve dok ga ne zagrlim - Iiiiii Donovan je prvi!!!! Donovan je uzeo još jednu zastavicu ovdje na Indy Lights Grand Prix trkama . Dame i gospodo još jedna pobjeda nevjerovatnog Donovana!

Svi u loži oko mene su podivljali od uzbuđenja i sreće ali nisam se obazirala ni na koga dok sam jurila niz stepenice.Svi su već naučili gdje se nalazim na početku trku a gdje kad se trka završi. Probijala sam se kroz gužvu , stigla sam taman na vrijeme dok je lagano autom vozio pobjednički krug. Tijelo mi je drhatlo od uzbuđenja dok je polako prilazio boksu, njegova ekipa ga je prva dočekala, tapšali su ga po ramenu,kacigi na taj način mu čestitajući na još jednoj pobjedi. Stajala sam malo dalje , nisam htjela da im smetam, i oni su bili zaslužni za njegovu pobjedu.

Pomogli su mu da izađe iz auta pridržavajući ga na drhtavim nogama.Trebalo je pet sati provesti u autu, mišići su se počeli buniti.... Tim se odmaknu od njega kad mu jedan čovjek priđe.Ovo je bilo nešto što su radili za sreću .....Srce mi zaigra od ljubavi, ponosa gledajući muškarca kojeg volim više od života kako mu skida kacigu sa glave...Novinari projuriše kraj mene žudeći za što boljom slikom....

Slomljeni Kaciga je skinuta u jednom potezu dopuštajući mi da vidim Zanderovo ozareno lice i oči.

Colton privuče našeg - sina- u jak zagrljaj tiho mu pričajući na uho.Znala sam i šta mu govori. - Ponosan sam na tebe , sine.Volim te.- To su riječi koje mu je Colton uvjek govorio , ne želeći da ih se Zander boji ili srami ponoviti. Progutala sam knedlu u grlu gledajući Coltona kako mu prolazi rukom kroz oznojenu kosu lagano se odmičući od njega puštajući ga da uživa u pobjedi. Becks priđe Zanderu pomažući mu da se nosi sa novinarima koji su ih okruživali sa svih strana. Stajala sam u gužvi i čekala , čekajući ga da me nađe. U roku par minuta osjetila sam njegove ruke oko sebe kako me privlače na čvrste grudi. Usne je spustio do mog uha.

- Zander je danas bio odličan, zar ne ?- Promukli glas zapali mi tijelo.I nakon deset godina i dalje je imao isti učinak na mene i moje tijelo kao i na početku. Savila sam glavu na jednu stranu, njegova brada lagano me je grebala po obrazu i vratu.

- Postaje sve bolji i bolji- odgovorila sam tiho ljubeći ga ispod brade .- Ima doborg učitelja. Sad je tvoj red da osvojiš pobjedničku zastavicu.

Namignula sam mu . Na usnama mu se pojavi arogantni osmjeh ...Znala sam da ne misli na trku koju ima sledeće sedmice.Nisam mogla a da se ne nasmijem. - Mislim na onu na stazi Šampione! Ovu si već osvojio!

- Naravno da jesam.- Veselo dogovori ljubeći me u glavu. - Moram do ekipe.Vidjećemo se malo kasnije , važi?

- Mhmmm. Reci svima da je večera u šest i trideset sutra, u redu?

- Da- odgovori mi okrećući me prema sebi. Godine su mu bile naklonjene, imao je par bora oko očiju, ali i dalje je bio moj Adonis , moj Šampion.

Kratko me poljubi , trebalo mi je dosta truda da ga ne privučem sebi i ne utonem u njega.Nakon svog ovog vremena i dalje mi ga nije bilo dosta.Kao i uvjek , mogao je da osjeti moju potrebu za njim.Usne mu se i dalje na mojima izviše u osmjeh.

- Kasnije ćeš dobiti još ovoga, mnogo više ovoga.

- Šta se desilo sa onim , kad god poželim gdje god poželim i kako god poželim ,a Šampione?- izazvala sam ga.

Obožavala sam slušati njegov smjeh.Odmahnuo je glavom smijući se i dalje očima mi pokazujući na ured iza mene.

Slomljeni - Mislim da sam ti danas na onom stolu u uredu dokazao i pokazao koliko su te riječi istinite, gospođo Donovan.- Prstima mi pređe preko obraza. - Rado ću ti ponovo pokazati i dokazati koliko su te riječi istinite ali malo kasnije.

- Oh, ništa ti ne brini- namignula sam mu.- Dobro sam shvatila te riječi.

- Dušo, ovo je nešto što ću drage volje da ti pokazujem i dokazujem- promrmlja privlačeći me sebi. Osjećala sam koliko je tvrd....

- Volim te.- Te riječi su mu sad s usana silazile bez loših sjećanja. Namignu mi kratko me poljubvši laganim korakom idući prema Zanderu.

Gledala sam u njegova široka ramena, podignutu glavu....i dalje je bio đavolski sexy. Sve ovo me vratilo deset godina unazad...on kako odlazi od mene u trkačkom odjelu, njegov glas kako me doziva...njegova hrabrost da mi kaže da me vozi...na taj način je promjenio naše živote zauvjek.

On je moj i ja sam njegova.

Slomljeni DRUGI EPILOG

Colton

Kuća je odzvanjala od buke. Baš kako Rylee voli. Nisam znao zašto ali obožavala je kad nam je kuća bila puna. Pogledao sam u dvorište gdje je Shane pričao sa Connorom o novom poslu , u jednoj ruci je držao pivo a druga mu je bila obavijena oko žene.Svi dječaci su dolazili jednom mjesečno na večeru iako su neki dječaci, jebi ga nisu to više dječaci , postali su muškarci, imali već svoje porodice.

- Hej, Shane- pozvao sam ga - Imam par piva viška ako ih želiš- zezao sam ga na šta on zarokta kolutajući očima.

- Ne hvala.Ovo jedno mi je sasvim dovoljno.- Podiže pivo nazdravljajući mi. Nasmijao sam se u mislima se vraćajući na prošle dane i kad je ležao zelen i mamuran u krevetu.Prošao sam hodnik zastavši na ulazu u dnevni boravak. Sve sam upijao pogledom.Aiden se zezao sa Zanderom u majici UCLA svog bejzbol tima, Scooter je sjedio na podu igrajući se sa spirmanima sa Shanovim dvogodišnjim sinom.

Sranje.

Od samo pogleda na njih imao sam utisak da sam stariji od prašine.

Svi su bili ovde sem Kylea i Rickya. Na trenutak mi je bila žao cura koje njih dvojica sad zajedno šarmiraju na koledžu. Cure neće imati nikave šanse protiv njih, mnoga srca će biti slomljena.

Jebi ih i odjebi ih.

Misleći na njih dvojicu i na moj nekadašnji moto stara sjećanja mi se vratiše...Naš prvi susret bljesnu mi pred očima...To je bila sudbonosna noć.

Nisam se ni trudio da prikrijem osmjeh pri pomisli koliko sam srca slomio .....prokletstvo bio sam dobar u tome - sve dok jedna mala nije uletila u moj život i preokrenula ga naglavačke....

I hvala Kristu na tome.

Slomljeni

Moja Rylee.

Oslušno sam kuću, glas joj je dopirao iz kuhinje, noge su me same ponijele u tom pravcu.

Zasatao sam na vratima, ljubav za koju sam mislio da je nemoguća , koja ne postoji ispuni svaki dio mog bića, i svaki put je bilo tako kad bi ih vidio zajedno.

Lonci su kuhali na štednjaku, mikrovalna je zvonuila , Go Go Dolls je odzvanjala kroz zvučnike , ali ja sam jedino gledao njih dvoje ispred sebe.

Sjedili su na podu kikoćući se nekojoj svojoj zajedničkoj tajni, brašnom prekriveni i po kosi i licu. Stajo sam i gledao ih, upijao ih pogledom u sebe...stvarno sam bio najsretnije kopile na svijetu.Bio sam u Paklu i izašao sam iz njega....vrijedilo je mučiti se demonima i ostalim sranjima samo zbog ovoga......zbog ovog osjećaja u grudima....ne mogu ni zamisliti život bez njih.

Kikotanje se utiša kad me zelene oči ugledaše na vratima, pjegice na nosu nisu se vidjele od brašna ali je zato zločesti osmjeh bio vidljiv na usnama. Samo me je gledao procjenjujući jesam li ljut zbog nereda u kojem sam ga uhvatio, tada se i plave oči podigoše prema meni...Nježni osmjeh obasja joj lice , oči pune ljubavi zagledaše se u moje. I dalje me je ostavljala bez daha , samo jednim pogledom, osmjehom , bez obzira koliko godina je prošlo...I dalje sam umirao od želje da je uzmem u zagrljaj, podjelim s njom sve svoje tajne i jebem do besvjesti. Njena woodoo magija i dalje je trajala. I nek sve ide dođavola ako nisam to i želio.

Pokušavao sam da se ne nasmijem ali bio sam previše pičkica kad je on bio u pitanju....trudio sam se da budem strog , da ne popuštam ali kad je on bio u pitanju svaka borba je bila uzaludna.

- Šta se to dešava?- upitao sam ulazeći u kuhinju. Rylee se pridiže na koljena rukama tapšući po sebi ne bi li se tako očistila od brašna.

Bijeli oblak ispuni kuhinju na šta se oboje još jače zakikotaše. Prišao sam im sjednuvši kraj njih, prstom sam uhvatio malo brašna natrljaviši mu ga na nosić. - Izgleda da ste vas dvoje napravili baš veliki nered- nisam uspjevao biti ozbiljan, čak mi je i glas podrhtavao od

Slomljeni

potisnutog smjeha.

- Hvala na pojašnjenju, kaptane očiti!- zakikota mi se u lice.

- Šampione Thomas! - Rylee opomenu našeg sina, ali njegove riječi su me bukvalno bacile na guzicu. Pogledao sam ga , zagledajući mu se u lice, tražeći bilo kakav trag zbog čega mi je baš ovo rekao , ali na njegovom licu nije bilo ničega sem obješenjačkog sjaja u očima i zločestog osmjeha na usnama. Moja slika i prilika.

- Hej? Taj promukli glas povuče me iz sjećanja na plastični helikopter, hanzaplast sa likom superheroja i zvuka lomljenja i sudaranja. Sve su to bile slike i sjećanja kojih se nisam želio prisjećati, ali nekad su bila tako svježa i čista u mojoj glavi. Protresao sam glavom prije nego sam pogledao u Rylee.

- Da? - Jesi dobro?- Stavi mi ruku na obraz zagledavši mi se u oči.

Kikot ponovo izbi iz njegovih usta , prenuvši me iz starih sjećanja. - Šta je bilo ?- zarežao sam svojim strašnim glasom čudovišta , na šta

moj šestogodišnjak vrisnu ko mala

curica.Zaškakiljao sam ga dok se on vrpoljio i vrištao pokušavajući se izvući iz mojih ruku.

- Sad si čudovište od brašna!- Jedva je izgovorio smijući se glasno. Polako sam popusti stisak što mu je omogućilo da pobjegne ali ja sam se dao u poteru za nijm još malo ga poškakiljavši. Uhvatio sam ga u zagrljaj poljubivši mu brašnjavu glavicu. Osjetio sam njegove male rukice kako me grle oko vrata...U svojim rukama držao sam sve što ja jesam ...sve što nas dvoje jesmo. Udahnuo sam ga - miris njega, brašna, i malo Ryleenog mirisa vanile...Zatvorio sam oči upijajući njega, nju....naš život u sebe.

Izgleda da je to sve ipak bilo u sudbinskim kartma za mene.

Jebote!

On me spasio.

Onda. I sada.

Baš kao njegova majka.

Osjetio sam joj ruku na leđima, poljubac u rame, otvorio sam oči pogledavši je ....moju cijelu abecedu, nasmješivši joj se.

- Mislim da ovo naše čudovište od brašna treba brzinsko kupanje prije večere.

Slomljeni - Ne- odvratio sam rukom mu trljajući brašnjavu kosicu.Novi oblak brašna se pojavi oko nas. - Sve će to riješiti jedan skok u bazen, zar nije tako Šampione?

Dreknuo je - woooohooo!- prije nego je izletio iz kuhinje prema bazenu. Gledao sam ga kako skače u bazen i Zandera kako mrmlja kad ga je zalio vodom.

- Omotao te je oko malog prsta- Rylee mi reče prilazeći sudoperu da opere brašno sa ruku.

- A ti nisi ?- upitao sam je prilazeći joj otpozadi. Zagrlio sam je s leđa privlačeći je sebi na grudi. I jebi ga, osjećajući njenu guzicu pritisnutu uz moj kurac, sve što sam htio je da je prebacim preko ramena i odnesem u spavaću sobu.Spustio sam poljubac na njen vrat, osjetio sam kako joj tijelo reaguje i nakon svih ovih godina na moj poljubac.Koža joj se naježi , dah joj se ubrza, uzdah koji me svaki put zapali otrže joj se sa usana. Nisam znao šta me više pali kod nje, njeno tijelo ili to kako mi odgovara na svaki moj dodir, poljubac. Voljela me je sa svim mojim greškama i manama.

Kako sam dođavola zaslužio ovakvu sreću?

Odmahnu sam glavom tjerajući od sebe slike djetinjstva i starih demona. Nasmijao sam se tiho držeći je u rukama...sve je počelo kad mi je upala u ruke , nazvala raznim imenima, zgrabila za jaja i rekla da nema pregovora...Još uvjek imamo cijeli život pred sobom, još uvjek može da me nazove kako god hoće a moja jaja su i dalje baš tamo gdje i trebaju biti u njenim rukama.

- Čemu se smiješ?

- Tvom izrazu lica kad si čula da sam ja pobjedio na aukciji- Izraz njenog lica bio mi je jasan kao dan u glavi . - Bila si jako ljuta.

- A koja žena ne bi bila kad si se ponašao kao arogantni šupak?- Zacerekala se na zadnje riječi. Jače sam je stisnuo uz sebe. Cerek se pretvori u uzdah.Kurac mi je još više ukruti.

- Arogantan? Ja? Nikad!- ozbiljno sam odgovorio.

- Ma da. Znam da si imao prste umješane u toj aukciji Šampione.

Bože, koliko volim ovu ženu.Deset godina zajedno a i dalje prkosna kao i prvog dana.

- Dušo, tog odgovora ću se držati do kraja života- poljubio sam je u glavu.

- To nije moguće- prošapta polako se okrećući u mojim rukama spuštajući mi poljubac ispod brade. - Nije moguće zato što ćeš se do kraja života držati za mene.

Jebeno Da!

Slomljeni Stegnuo sam je jače, nisam htio da je pustim iz ruku jer , jebi ga....koji vozač ne želi što duže da drži svoju pobjedničku zastavicu?

Moja zastavica vijori samo za mene.

Moj kriptonit.

Moja abeceda , od jebenog A do Ž.

Moja Rylee.

KRAJ Obrada I prevod : Klub Brbljivica

Slomljeni