Christina lauren- Prekrasni gad

Christina Lauren Prekrasan GAD

Prvo poglavlje Otac mi je uvijek govorio da cu posao najbolje nauciti pomno gledajuci druge kako ga obavljaju. „Kako bi dospjela na vrh, valja ti poceti od dna“, govorio je. „Moraš postati osoba bez koje direktor ne može živjeti. Budi mu desna ruka. Nauci sve o njegovu svijetu, i zgrabit ce te cim diplomiraš.“ I postala sam nezamjenjiva. A definitivno sam postala i „desna ruka“. U ovom slucaju, bila sam desna ruka koja ga je vecinu dana željela zviznuti posred njegova prokletog lica.

Moj šef, gospodin Bennet Ryan. Prekrasan gad. Želudac mi se snažno stisnuo na samu pomisao na njega: visok, predivan i potpuno zloban. Bio je najsebicniji, najumišljeniji pizdun kojeg sam ikad upoznala. Cula sam kako sve druge žene u uredu tracaju o njegovim ispadima i pitaju se je li lijepo lice sve što posjeduje. No, moj je otac govorio i ovo: „Vrlo rano u životu shvatiš da je ljepota površna, dok ružnoca prodire do same kosti.“ Izlazila sam s dosta neugodnih muškaraca u ovih proteklih nekoliko godina, pa cak i tijekom srednje škole i koledža. Ali ovaj ovdje bio je dno dna. „Pa, zdravo, gospodice Mills!“ Gospodin Ryan stajao je na dovratku mog ureda koji je bio neka vrsta predsoblja njegovu uredu. Glas mu je bio prožet medom, ali bilo je to potpuno pogrešno... kao da se med zamrznuo i pretvorio u led.

Nakon što sam prolila vodu po telefonu, ispustila naušnicu u koš za smece, doživjela lakšu prometnu nezgodu na autocesti, te morala cekati policiju da dode i kaže nam ono što smo vec znali - da je taj drugi tip napravio prekršaj - posljednje što mi je jutros trebalo bio je mrzovoljni gospodin

Ryan. Šteta što nije dolazio u nekom drugom okusu.

Pozdravila sam ga kao i obicno: „Dobro jutro, gospodine Ryan“, nadajuci se da ce mi, kao i obicno, zauzvrat kruto kimnuti.

No kad sam pokušala kliznuti mimo njega, promrsio je: „Zaista? Jutro, gospodice Mills? A koliko je sati u vašem malom svijetu?“ Zastala sam i susrela njegov hladan pogled. Bio je dobrih dvadeset centimetara viši od mene i, prije nego što sam pocela raditi za njega, nikad se nisam osjecala tako sicušnom.

Radim za Ryan Media grupu vec šest godina. No otkako se vratio u obiteljski posao prije devet mjeseci, pocela sam nositi visoke potpetice, koje sam dotad smatrala cirkusantskim, samo kako bih se barem donekle približila razini njegovih ociju.

Svejedno, cak bih i tada morala podizati glavu kako bih ga pogledala, u cemu je on ocito uživao bljeskajuci svojim zelenosmedim ocima. „Imala sam pomalo katastrofalno jutro. Nece se više ponoviti“, rekla sam s olakšanjem jer mi je glas bio miran. Nikad nisam zakasnila, baš nijednom, ali neka sam zakljuci treba li napraviti frku prvi put kad se to dogodilo. Uspjela sam se provuci pokraj njega, objesiti torbu i kaput u ormaric, i ukljuciti racunalo. Nastojala sam se ponašati kao da ne stoji na dovratku i promatra svaki moj pokret. „Katastrofalno jutro prilicno je primjeren opis onoga s cime sam se morao nositi dok vas nije bilo. Osobno sam razgovarao s Alexom Schafferom kako bih izgladio cinjenicu što nije dobio ovjerene ugovore kad mu je obecano: u devet ujutro, prema istocnom vremenu.

Morao sam osobno nazvati Madeline Beaumont kako bih je obavijestio da cemo, zapravo, nastaviti prema ponudi kao što je dogovoreno. Drugim rijecima, jutros sam odradio vaš i svoj posao. Siguran sam da cak i za katastrofalnog jutra možete stici u osam ujutro. Neki od nas ustaju i pocinju raditi prije dorucka.“

Letimice sam ga pogledala. Bio je srdit, sijevajuci pogledom, ruku prekriženih preko širokih prsa - i sve to samo jer sam sat vremena zakasnila. Trepnula sam i odvratila pogled, namjerno ne želeci buljiti u njegovo tamno, po mjeri skrojeno odijelo koje mu je prekrivalo ramena. Pocinila sam pogrešku što sam, vec prvi mjesec naše zajednicke suradnje, posjetila hotelsku teretanu tijekom jedne konvencije i zatekla ga oznojenog i bez majice pokraj trake za trcanje. Imao je lice za koje bi svaki muški model ubio i najnevjerojatniju kosu što sam je ikad vidjela na muškarcu. „Upravo sam se poševio“ kosu. Tako su je opisale djevojke s donjega kata, a, prema njihovu mišljenju, itekako je zaslužila taj naziv. Prizor kako briše svoja prsa zauvijek mi se usadio u mozgu.

Dakako, sve je upropastio cim je izustio: „Lijepo je vidjeti da se konacno brinete za svoju tjelesnu formu, gospodice Mills.“ Šupak. „Oprostite, gospodine Ryan“, rekla sam tek s daškom ironije. „Shvacam teret koji sam vam nametnula jer ste morali baratati s telefaksom i podici telefonsku slušalicu. Kako rekoh, nece se ponoviti.“ „U pravu ste, nece“, odvratio je, a drski mu je osmijeh bio cvrsto na mjestu.

Kad bi samo uspijevao držati jezik za zubima, bio bi savršen. Komadic samoljepljive trake mogao bi poslužiti. Imam je u svom stolu, onu što je povremeno izvadim i pomilujem nadajuci se da ce jednog dana moci poslužiti svojoj svrsi. „A kako ne biste sebi kojim slucajem dopustili da zaboravite ovaj incident, volio bih vidjeti dovršene proracunske tablice za projekte Schaffer, Colton i Beaumont na svom stolu do pet sati. A onda cete nadoknaditi sat vremena time što cete napraviti projekciju probne prezentacije za projekt Papadakis u konferencijskoj dvorani u šest. Ako cete voditi toga klijenta, morat cete mi dokazati da znate kojeg vraga radite.“ Oci su mi se raširile dok sam ga gledala kako mi okrece leda i treskom zatvara vrata ureda.

Vraški je dobro znao da ne kasnim s rokovima za ovaj projekt, koji mi je ujedno bio predmet diplomskog rada za specijalisticki studij poslovnog menadžmenta. Još sam morala mjesecima raditi da dovršim slajdove jednom kad ugovori budu potpisani... što nisu bili - nisu bili u potpunosti ni sastavljeni. Sada, sa svim ostalim što me je cekalo, želio je da napravim probnu prezentaciju za...

Pogledala sam na sat. Krasno, za sedam i pol sati, ako preskocim rucak. Otvorila sam predmet Papadakis i prionula na posao.

Kad su ostali poceli odlaziti na rucak, ja sam ostala zalijepljena za svoj stol sa šalicom kave i vrecicom miješanog sušenog voca koju sam uzela iz automata. Obicno bih sa sobom donijela ostatke vecere, ili bih otišla s drugim kolegama nešto prigristi na brzinu, ali vrijeme danas nije bilo na mojoj strani. Cula sam kako se vanjska uredska vrata otvaraju i podignula pogled, nasmiješivši se kad je u ured ušla Sara Dillon. Sara je bila u istom studijskom programu u Ryan Media grupi kao i ja, iako je radila u odjelu knjigovodstva. „Spremna za rucak?“ upitala je. „Morat cu ga preskociti. Ovo je dan iz pakla.“ Pogledala sam je ispricavajuci se, a njezin se osmijeh preobrazio u smijuljenje. „Dan iz pakla, ili šef iz pakla?“ Sjela je na rub stola. „Cula sam da je jutros bio pomalo mahnit.“ Znacajno sam je pogledala. Sara nije radila za njega, ali znala je sve o Bennettu Ryanu, a sa svojim ozloglašenim kratkim fitiljem bio je legenda u zgradi. „Cak i da se udvostrucim, ne bih bila kadra dovršiti sve na vrijeme.“ „Jesi li sigurna da ti ne trebam ništa donijeti?“ Oci su joj se pomaknule u smjeru njegova ureda. „Profesionalnog ubojicu? Svetu vodicu?“ Nasmijala sam se. „U redu je.“ Sara se nasmiješila i napustila ured. Upravo sam dovršila kavu kad sam se sagnula i zamijetila rupu na carapi. „A povrh svega ostalog“, pocela sam cuvši da se Sara vratila, „ove sam vec pokidala. Zapravo, ako usput naideš na cokoladu, donesi mi jedno dvadeset kilograma pa da se što kasnije mogu baciti na žderanje same sebe.“ Podignula sam pogled i uocila kako tamo ne stoji Sara. Obraze mi je liznulo rumenilo i povukla sam suknju dolje. „Oprostite, gospodine Ryan, ja... „

„Gospodice Mills, s obzirom da vi i ostale uredske djevojke imate vremena napretek da raspravljate o problemima vezanim uz donje rublje, osim prezentacije za Papadakisa, želim da odete do Willisova ureda i donesete marketinšku analizu i segmentaciju tržišta za Beaumonta.“ Popravio je kravatu gledajuci svoj odraz u mom prozorskom staklu. „Mislite li da cete to moci?“ Zar me je upravo nazvao uredskom djevojkom? Svakako, kao dio moje specijalizacije, cesto sam obavljala neke osnovne administracijske poslove, ali prokleto je dobro znao da sam godinama radila za ovu tvrtku prije nego što sam dobila stipendiju J.T. Miller na sveucilištu Northwestern. Samo cetiri mjeseca dijelilo me je od diplome iz poslovnog menadžmenta.

Diplome iz poslovnog menadžmenta i toga da pobjegnem glavom bez obzira od tebe, pomislila sam. Podignula sam oci i susrela njegov plamteci pogled. „Rado cu pitati Sama je li...“ „Ovo nije bio prijedlog“, prekinuo me je. „Želim da odete to osobno preuzeti.“ Zurio je još jedan trenutak u mene stisnute celjusti prije nego što se okrenuo na peti i odjurio natrag u svoj ured, grubo povukavši vrata za sobom.

Koji je njemu kurac? Zar je to lupanje vratima poput kakvog razmaženog derišta zbilja bilo nužno? Dograbila sam svoj sako s naslona stolca i uputila se u naš podrucni ured nekoliko zgrada dalje.

Kad sam se vratila, pokucala sam na njegova vrata, ali nije bilo odgovora. Mašila sam se za kvaku. Zakljucano. Vjerojatno je skoknuo na kasni rucak s kakvom bogatunskom princezom dok sam ja jurcala po Chicagu kao luda. Gurnula sam fascikl kroz otvor za pisma, usrdno se nadajuci da

su se papiri razletjeli na sve strane te da ce morati kleknuti na koljena i sve ih lijepo pokupiti i složiti. Zaslužio je to. Prilicno mi se svidio taj zamišljeni prizor kako na koljenima skuplja razbacane dokumente. No opet, poznavajuci ga, pozvat ce mene u taj sterilni pakao kako bih pocistila dok me on bude promatrao.

Cetiri sata kasnije dovršila sam ažuriranje podataka, slajdovi su uglavnom bili posloženi, i umalo da nisam prasnula u histerican smijeh koliko mi je dan bio užasan. Zatekla sam se kako kujem zavjeru o vrlo krvavom i brutalnom umorstvu decka iz kopirnice.

Jednostavan posao, to je sve što sam tražila. Kopiranje, uvez. Macji kašalj. Unutra i vani. Ali ne. Trebalo mu je puna dva sata.

Jurila sam niz mracan hodnik sad vec prazne zgrade, s materijalima za prezentaciju stisnutima u rukama, i pogledavala na sat. Šest i dvadeset. Gospodin Ryan ce me sprašiti u dupe. Kasnila sam dvadeset minuta. A kako sam jutros doznala, mrzio je kašnjenje. „Kasniti“ je bila rijec koja nije postojala u rjecniku kurcoglavog Bennetta Ryana. Kao ni „srce“, „ljubaznost“, „suosjecanje“, „stanka za rucak“ ili „hvala“.

I tako, eto mene, jurim niz prazne hodnike na svojim talijanskim visokim potpeticama nalik na štule, u susret svom krvniku.

Diši, Chloe. On je kadar nanjušiti strah.

Kad sam dospjela blizu konferencijske dvorane, usporila sam nastojeci smiriti disanje. Ispod zatvorenih vrata dopirao je tracak svjetlosti. Bio je tamo, sasvim sigurno, i cekao me. Oprezno sam pokušala zagladiti kosu i odjecu dok sam preslagivala hrpu dokumenata u rukama.

Duboko udahnuvši, pokucala sam na vrata.

„Naprijed.“ Ušetala sam u ugodno osvijetljen prostor. Konferencijska dvorana bila je golema; jedan je zid bio sav od stakla i pružao je predivan pogled na obrise Chicaga s visine od osamnaestog kata.

Sumrak je zatamnio nebo, a neboderi su bili razasuti na obzoru sa svojim osvijetljenim prozorima. U središtu sobe bio je veliki konferencijski stol od punog drveta na cijem je celu, sucelice meni, sjedio gospodin Ryan.

Sako mu je bio prebacen preko naslona stolca, kravata olabavljena, uštirkani bijeli rukavi košulje podvrnuti do laktova, a brada naslonjena na njegovim tankim prstima. Oci su mu bile uperene u moje, ali nije izustio ni rijec. „Ispricavam se, gospodine Ryan“, rekla sam dok mi se glas borio s mojim još uvijek teškim disanjem. „Kopiranje je... „ Zanijemjela sam. Opravdanja mi nece pomoci.

Uostalom, nisam mu

kanila dopustiti da me optužuje za nešto što je bilo izvan moje moci. Neka mi poljubi dupe. Sa svojom novopronadenom odvažnošcu, podignula sam bradu i prišla mjestu gdje je sjedio.

Izbjegavajuci njegov pogled, razvrstala sam papire i odložila prezentaciju na stol. „Možemo li poceti?“ Nije odgovorio naglas, ocima probijajuci moj duboki dekolte. Sve bi ovo bilo puno lakše da nije bio tako zgodan. Umjesto odgovora, pokazao je na materijale pred sobom ohrabrivši me da nastavim.

Procistila sam grlo i pocela s prezentacijom. Dok sam prolazila kroz pojedine stavke ponude, šutio je i nije pomicao pogled sa svog primjerka. Zašto je bio ovako tih? Mogla sam se nositi s njegovim gnjevnim ispadima. Ali ova tajanstvena šutnja? Stvarala mi je nervozu.

Nagnula sam se preko stola pokazujuci na grafove, kad se to dogodilo. „Rokovi za njihovu ponudu su malo preambicioz...“ prekinula sam usred recenice, a dah mi je zastao u grlu. Njegova je ruka nježno pritisnula donji dio mojih leda prije nego što je kliznula dolje i smjestila se na izbocini mog dupeta. Tijekom ovih devet mjeseci koliko sam radila za njega nikad me nije namjerno dotaknuo.

A ovo je definitivno bilo namjerno.

Vrelina njegove ruke pekla mi je kožu kroz suknju. Svaki mišic u tijelu mi se napeo, a imala sam osjecaj da mi se nutrina rastapa. Kog vraga je radio? Moj je mozak vrištao na mene neka mu odgurnem ruku i kažem da me nikad više ne dotakne, ali tijelo je imalo neke druge zamisli.

Bradavice su mi se ukrutile, a ja sam stisnula celjust. Bradavice izdajice.

Srce mi je tuklo u grudima, i prošlo je najmanje pola minute, a nijedno od nas nije reklo ni rijec dok mu se ruka pomicala prema mojim bedrima. Naše teško disanje i prigušena buka grada ispod nas bili su jedini zvukovi u ustajalom zraku konferencijske dvorane. „Okrenite se, gospodice Mills.“ Njegov tih glas prekinuo je tišinu, a ja sam ispravila leda pogleda uperenog ispred sebe. Polako sam se okrenula, a njegovi su prsti prelazili preko mene i kliznuli mi na bok. Mogla sam osjetiti kako mu se dlan raširio, prstiju položenih na moje slabine pa sve do tocke gdje mu je palac pritisnuo mekanu kožu tik iznad moje kosti kuka.

Spustila sam pogled i susrela njegove oci koje su me znacajno promatrale.

Mogla sam vidjeti kako mu se prsa nadimaju i spuštaju, svaki udah bio je dublji od prethodnoga. Mišic se trznuo u njegovoj oštroj celjusti kad mu se palac poceo pomicati, polako klizeci naprijed-natrag, dok mu oci nisu napuštale moje. Cekao je da ga zaustavim; imala sam sasvim dovoljno vremena da ga odgurnem, ili da se jednostavno okrenem i odem.

Ali valjalo mi je razvrstati previše razlicitih osjecaja prije nego što uopce reagiram. Ovako se nikad nisam osjecala, a kamoli ocekivala da cu ovakvo što osjetiti za njega. Željela sam ga pljusnuti, a zatim povuci za košulju i polizati mu vrat. „O cemu razmišljaš?“ šapnuo je, ociju nekako istodobno podrugljivih i tjeskobnih. „Još uvijek pokušavam otkriti.“ S onim ocima i dalje prikovanima za moje, poceo je niže kliziti rukom. Prstima je prelazio po mojim bedrima, sve do ruba suknje. Pomicao ih je tako da su mu prsti pratili remencice haltera pa cipkasti rub carape. Dugim je prstom kliznuo ispod tanke tkanine i malo je povukao dolje. Oštro

sam uvukla dah najednom osjetivši kako se rastapam iznutra.

Kako sam mogla dopustiti svome tijelu da ovako reagira? Još uvijek sam ga željela pljusnuti, ali sada, više od toga, željela sam da nastavi. Uporna cežnja medu mojim nogama pocela je bujati.

Došao je do ruba mojih gacica i uvukao prste ispod tkanine. Osjetila sam kako klize mojom kožom, a onda mi je okrznuo klitoris prije nego što je gurnuo prst u mene. Ugrizla sam se za usnicu pokušavajuci, bezuspješno, prigušiti stenjanje. Kad sam pogledala dolje u njega, na celu su mu izbile kapljice znoja. „Jebote“, tiho je zastenjao. „Mokra si.“ Oci su mu se sklopile i cinilo se da i sam vodi istu unutarnju bitku. Letimice sam pogledala njegovo krilo i mogla vidjeti kako mu se ud napinje ispod mekane tkanine hlaca. Ne otvarajuci oci, povukao je prst i šcepao tanku cipku mojih gacica. Drhtao

je kad je podignuo pogled prema meni, s jasnim izrazom bijesa na licu. Jednim brzim potezom, rastrgao ih je, a cijepanje tkanine odjekivalo je u tišini.

Grubo me je povukao za bokove podignuvši me na hladan stol i raširivši mi noge ispred sebe.

Spontano sam zastenjala kad je vratio prste, klizeci medu mojim nogama i ponovno ih gurnuvši u mene. Neopisivo sam prezirala ovog muškarca, ali vlastito me je tijelo izdavalo; žudila sam za onim što mi je radio, željela sam još. Proklet bio, kako je samo bio dobar u ovome.

Dodiri mu nisu bili nježni i prožeti ljubavlju kako sam navikla. Bio je muškarac navikao dobivati ono što želi, a ispostavilo se da upravo sad želi mene. Glava mi je pala na stranu kad sam se oslonila na laktove, osjecajuci kako mi tijelom brzo navire val orgazma.

Na moj krajnji užas, zapravo sam zacviljela: „Oh, molim te.“ Prestao se pomicati povukavši prste i skupivši ih u šaku ispred sebe. Sjela sam, zgrabila njegovu svilenu kravatu i grubo mu povukla usta na svoja. Usne su mu bile savršene kao što su i izgledale, cvrste i glatke. Nikad me nije poljubio netko tko je ocito poznavao baš svaki kut i udubljenje i cinio te izazovne pokrete zbog kojih sam gotovo sasvim izgubila razum.

Ugrizla sam mu donju usnicu dok su mi ruke užurbano penjale oko njegovih hlaca otpuštajuci mu remen. „Bolje ti je da dovršiš što si zapoceo.“ Ispustio je srdit zvuk duboko iz grla pa mi dohvatio košulju i rastrgao je, a srebrna dugmad odskakivala je po dugom konferencijskom stolu.

Klizio je rukama preko mojih rebara pa prema grudima, palcem mi prelazeci preko krutih bradavica, a mracan pogled cijelo mu je vrijeme bio fiksiran na mome licu. Ruke su mu bile krupne i

grube, umalo do tocke boli, ali umjesto da sam se lecnula ili povukla, gurala sam se u njegove dlanove želeci još, i snažnije.

Zagundao je, stegnuvši prste. Pomislila sam da bi mi mogao nanijeti masnice i u jednom bolesnom trenutku tomu sam se nadala. Željela sam nešto što ce me podsjetiti na ovaj osjecaj, na to da sam potpuno sigurna što mi tijelo želi, potpuno neobuzdana.

Nagnuo se dovoljno blizu da mi može ugristi rame, šapnuvši: „Ti jebena namigušo.“ Ne mogavši se dovoljno približiti, ubrzala sam oko njegova patentnog zatvaraca, a zatim mu spustila hlace i bokserice na pod. Snažno sam mu stisnula kitu osjecajuci kako mi pulsira u ruci.

Nacin kojim je prosiktao moje prezime - Mills - trebao je izazvati navalu bijesa u meni, ali sad sam osjecala samo jedno: cistu, nepatvorenu požudu. Silom mi je povukao suknju preko bedara i gurnuo me natrag na konferencijski stol. Prije nego što sam mogla izustiti i jednu rijec, zadržao je moje gležnjeve, dograbio svoj kurac i koraknuo naprijed zarivši ga duboko u mene.

Nisam se mogla ni zgroziti zbog glasnog stenjanja koje sam ispustila - bio je bolji od iceg. „Što je to?“ prosiktao je kroz stisnute zube, nabijajuci kukovima o moja bedra, zabijajuci se duboko unutra. „Nikad te nitko nije ovako ševio, je li? Ne bi bila takva namiguša da te je netko pošteno pojebao.“ Ma što si on umišlja? I zašto me je, dovraga, toliko uzbudilo to što je bio u pravu?

Nikad se nisam seksala nigdje osim na krevetu, i još mi nikad nije bilo ovako. „Znalo mi je biti i bolje“, bocnula sam ga. Nasmijao se tiho, podrugljivo. „Pogledaj me.“

„Necu.“ Izvukao ga je taman kad sam trebala svršiti. Isprva sam pomislila da ce me stvarno ostaviti tako, sve dok me nije zgrabio za ruke i povukao snažno sa stola, pritisnuvši jezik i usne o moje. „Pogledaj me“, ponovio je. I, napokon, sad kad više nije bio u meni, mogla sam.

Jednom je trepnuo, polako, duge tamne trepavice lagano su mu dotaknule obraze, a zatim je rekao: „Zamoli me da te dovedem do vrhunca.“ Ton mu je bio sasvim pogrešan. Bila je to gotovo molba, ali rijeci su mu bile baš kao što je bio i on - gnusne. Željela sam da me dovede od vrhunca. Više nego bilo što drugo. Ali neka budem prokleta ako ga ikad za nešto budem molila.

Spustila sam glas i zapiljila se ravno u njega. „Vi ste šupak, gospodine Ryan.“

Njegov mi je osmijeh rekao da je od mene dobio upravo ono što je i želio.

Poželjela sam zabiti koljena u njegova jaja, ali onda ne bih dobila ono za cim sam žudjela. „Recite: molim, gospodice Mills.“ „Molim, odjebite.“ Iduce što sam osjetila bio je hladan zrak na mojim grudima pa sam zastenjala zbog snažne razlike u temperaturi kad se odmaknuo. Gorjela sam; svaki dio mene želio je osjetiti njegov grubi dodir. „Barem si dosljedna“, zarežao je u moje uho prije nego što mi je ugrizao rame.

Lupnuo me je nogom po stopalu. „Raširi noge.“ Razdvojila sam noge i bez oklijevanja je gurnuo moje kukove natrag i posegnuo izmedu nas prije nego što ce se zabiti u mene. „Svida ti se hladnoca?“ „Da.“ „Lažljiva, prljava djevojcice. Voliš da te se gleda, zar ne?“ mrmljao je, uzevši mi ušnu resicu medu zube. „Svida ti se što cijeli Chicago može pogledati ovdje gore i vidjeti te kako se jebeš, i uživaš u svakoj sekundi dok su ti te tvoje lijepe sise pritisnute o staklo.“ „Prestani govoriti, kvariš mi doživljaj.“ Premda, nije. Ni blizu. Njegov hrapavi glas još me više uzbudivao.

Ali on mi se samo nasmijao u uho i vjerojatno zamijetio kako sam pritom zadrhtala. „Želiš da te vide kako svršavaš?

Zastenjala sam na to, nesposobna oblikovati rijeci dok se iznova zabijao u mene i još me više nabijao u prozorsko staklo. „Reci mi. Želite li svršiti, gospodice Mills? Odgovori mi ili cu prestati i natjerati te da mi ga popušiš“, prosiktao je prodiruci sve dublje i dublje.

Dio mene koji ga je mrzio otapao se poput šecera na mome jeziku, a onaj dio koji je želio sve ono što mi je mogao pružiti bujao je, vreo i zahtjevan. „Samo mi reci.“ Nagnuo se naprijed, usisao mi usnama usnu resicu, a onda je oštro zagrizao. „Obecavam ti da cu ti ga dati.“ „Molim te“, rekla sam sklopivši oci kako bih iskljucila sve ostalo i osjetila samo njega. „Molim te.

Da.“ Provukao je ruku naprijed, prešavši prstima preko moga klitorisa savršenim pritiskom, savršenim ritmom. Mogla sam osjetiti njegov osmijeh na stražnjem dijelu vrata, a kad je otvorio usta i pritisnuo zube o moju kožu, bila sam spremna. Toplina mi se širila kralježnicom, oko kukova i izmedu nogu, trzajuci me natrag k njemu. Ruke su mi bubnjale o staklo, citavo mi je tijelo podrhtavalo od orgazma koji me je preplavljivao, ostavivši me da dašcem pokušavajuci doci do zraka. Kad je napokon jenjao, povukao me je i okrenuo prema sebi, spustivši glavu kako bi mi posisao vrat, celjust, donju usnu. „Reci: hvala ti“, šapnuo je.

Zarila sam ruke u njegovu kosu i snažno povukla nadajuci se da cu izmamiti barem nekakvu

reakciju. Željela sam vidjeti je li se mogao kontrolirati ili je bio izbezumljen. Što ovo radimo ?

Zastenjao je, naslonio se o moje ruke i ljubio mi vrat, pritišcuci svoju erekciju o moj trbuh. „Sad me zadovolji.“ Oslobodila sam ruku, spustila je do njegova kurca i pocela ga milovati. Bio je tvrd i dugacak, i savršen u mojoj šaci. Željela sam mu reci, ali neka sam prokleta ako mu ikad dam do znanja koliko je bio divan. Umjesto toga, odvojila sam se od njegovih usana i zapiljila se u njega poluzatvorenih ociju.

„Natjerat cu te da svršiš toliko snažno da ceš zaboraviti da si navodno najveci šupak na svijetu“, zarežala sam kliznuvši niz staklo prije nego što sam mu polako uzela cijelu kitu u usta i grlo. Napeo se i duboko zastenjao. Pogledala sam gore prema njemu, dlanove i celo naslonio je na staklo, a oci su mu bile cvrsto stisnute. Doimao se nekako ranjivim, no izgledao je predivno u svom prepuštanju.

No, nije bio ranjiv. Bio je on najveci gad na planetu, a ja sam bila na koljenima pred njime.

Nema jebene šanse.

Zato, umjesto da sam mu pružila ono što sam znala da želi, ustala sam, spustila suknju i pogledala ga u oci. Sad mi je bilo lakše, nije me dirao i tjerao da osjecam ono što nisam smjela.

Sekunde su prolazile, nijedno nije odvracalo pogled. „Koji to kurac radiš?“ rekao je promuklo. „Spusti se na koljena i otvori usta.“ „Ni u ludilu.“ Povukla sam prednjicu svoje košulje i išetala moleci se da me moje nestabilne noge ne izdaju.

Dograbivši torbicu sa svoga stola, nabacila sam sako na sebe, ocajnicki pokušavajuci zakopcati preostale gumbe drhtavim prstima. Gospodin Ryan još nije izišao, a ja sam otrcala prema dizalu moleci se Bogu da stignem tamo prije nego što se budem morala ponovno suociti s njime.

Ne smijem misliti na sve što se dogodilo sve dok ne pobjegnem odavde. Pustila sam ga da me poševi, da mi pruži najcudesniji orgazam u životu, a onda sam ga ostavila spuštenih hlaca u konferencijskoj dvorani s najgorim slucajem pomodrjelih jaja poznatim muškarcu.

Da je to ucinio netko drugi, dala bih mu peticu. Ali, nažalost, nije.

Sranje.

Vrata su se otvorila i ja sam ušla, brzo pritisnuvši gumb i gledajuci kako se spuštam kat po kat dok se na zaslonu izmjenjuju brojke. Cim se dizalo spustilo u prizemlje, izjurila sam iz njega pa se dala u trk niz hodnik. Nacas sam cula zaštitara kako spominje nešto u stilu prekovremenih sati, ali samo sam mu odmahnula i šmugnula mimo njega.

Svakim korakom bol u medunožju podsjecao me je na ono što se dogadalo u proteklih sat vremena. Otkljucala sam auto daljinskim kljucem, otvorila vrata i svalila se u sigurnost kožnog sjedala. Osmotrila sam se u retrovizoru. Koji je ovo bio kume ?

Drugo poglavlje Isuse. Totalno sam sjeban.

Zurim u strop otkako sam se probudio, ima tomu trideset minuta. Mozak: kaos.

Kurac: tvrd.

Odnosno, opet je tvrd.

Namrštio sam se na strop. Bez obzira koliko puta izdrkao nakon što me je sinoc onako ostavila, cinilo se da nikad nece proci. I premda sam mislio da to nije moguce, bilo je gore nego stotinu drugih puta kad sam se ovako probudio. Jer, ovaj sam put znao što mi nedostaje.

Nije me pustila ni da svršim.

Devet mjeseci. Devet jebenih mjeseci jutarnjih erekcija, drkanja i beskrajnih fantazija o nekome koga cak nisam ni želio. Dobro, to nije bilo sasvim istinito. Želio sam je. Želio sam je više nego ijednu ženu koju sam dosad upoznao. No veliki je problem bio i to što sam je mrzio.

Kao i ona mene. Mislim, stvarno me je mrzila. Trideset i jedna mi je godina, a još me nitko dosad nije toliko dovodio do ludila kao gospodica Mills.

Dovoljno je bilo i njezino ime da mi se kita ukruti. Jebeni izdajica. Spustio sam pogled na mjesto gdje sam umrljao plahte. Ovaj glupi privjesak me je i doveo u ovu gabulu, uostalom. Protrljao sam lice i sjeo.

Zašto ga jednostavno nisam mogao zadržati u hlacama? Uspijevao sam u tome gotovo godinu dana. I djelovalo je. Držao sam se podalje, šefovao joj, kvragu, cak i ja priznajem da sam bio gad. A onda sam pokleknuo. Trebao je samo taj jedan trenutak dok smo sjedili u tihoj sobi, njezin miris koji me je obavijao i ta jebena suknja, njezino dupe pred mojim nosom. Pukao sam.

Bio sam uvjeren, ako je samo jednom uzmem, razocarat cu se i poželjeti sve završiti. I napokon cu se smiriti. Ali evo me, u krevetu, tvrd kao da nisam svršio tjednima. Pogledao sam na sat, prošlo je samo cetiri sata.

Na brzinu sam se istuširao, grubo se istrljao kao da želim ukloniti i najmanji trag što je ostao od prošle noci. Ovo ce prestati, ovo mora prestati. Bennett Ryan se ne ponaša kao kakav uspaljeni mulac, a sasvim se sigurno ne ševi po uredu. Posljednje što mi treba jest nekakav priljepak koji ce sve upropastiti. Ne smijem dopustiti da gospodica Mills ima kontrolu nada mnom.

Sve je bilo toliko bolje prije nego što sam shvatio što mi nedostaje. Jer koliko god ono bilo užasno, ovo je bilo milijun puta gore.

Upravo sam odlazio prema uredu kad je ona ušla. S obzirom na to kako me je sinoc ostavila, prakticno izjurivši kroz vrata, predvidao sam da ce me docekati jedan od dva scenarija. Ili ce me kriomice pogledavati, misleci daje ono sinoc nešto znacilo, da mi nešto znacimo, ili ce me sprašiti.

Ako se procuje što smo ucinili, ne samo da bih mogao ostati bez posla, nego bih mogao ostati bez svega za što sam naporno radio. Ipak, ma koliko je mrzio, nisam mogao pojmiti da bi takvo što napravila. Ako sam nešto znao o njoj, bilo je da je pouzdana i odana. Možda jest bila gadura puna mržnje, ali nisam mislio da bi me bacila lavovima. Radila je za Ryan Media grupu još od koledža i bila hvalevrijedna djelatnica zbog valjanih razloga. Sad ju je samo nekoliko mjeseci dijelilo od specijalizacije poslovnog menadžmenta i ubrzo ce biti u prilici birati poslove.

Nema šanse da bi takvo što ugrozila.

No, proklet bio ako me nije u potpunosti ignorirala. Ušla je odjevena u mantil do koljena.

Skrivao je sve ono što je bilo ispod njega, ali otkrivao je one nevjerojatne noge.

Jao, sranje... ako nosi te cipele, tada postoji dobra šansa da... Ne, ne ta haljina.

Molim te Bogom, samo ne ta haljina. Danas nemam snage za to sranje.

Sijevao sam pogledom na nju dok je spremala mantil u svoj ormaric i sjedala za stol.

Pa, jebeš sve, ali ta žena je bila najzavodljivije stvorenje na cijelom svijetu.

I nosila je onu bijelu haljinu. S dekolteom koji je isticao glatku kožu njezina vrata i kljucne kosti, i bijelom tkaninom što je savršeno prianjala za one fenomenalne grudi, ta je haljina bila moja propast, moj raj i pakao umotan u slasni paketic.

Rub joj je dosezao tik do ispod koljena i bilo je to nešto najseksepilnije što sam ikad vidio. Ni na koji nacin nije bila provokativna, ali bilo je nešto u tom kroju i toj vražjoj djevicanskoj bijeloj što mi je napinjalo kitu prakticno cijeli dan. I uvijek bi raspustila kosu kad bi je odjenula.

Jedna od mojih opetovanih fantazija bila je da joj vadim te vražje ukosnice iz kose prije nego što joj šakom zgrabim pramen i pojebem je.

Bože, izludivala me je.

Kako me je i dalje ignorirala, okrenuo sam se i uletio u ured freskom zalupivši vrata za sobom.

Zašto još uvijek ima ovakav ucinak na mene? Nikad me nitko nije ometao u poslu, i mrzio sam što je ona prva. No, donekle sam i uživao u sjecanju na njezin pobjednicki izraz kad se okrenula i ostavila me dok sam dahtao i prakticno je preklinjao da mi ga isisa. Ta cura ima kralježnicu od celika.

Potisnuo sam osmijeh i umjesto toga fokusirao se na mržnju.

Posao. Samo cu se usredotociti na posao i prestati misliti na nju. Otišao sam do radnog stola i sjeo nastojeci usmjeriti pažnju na bilo što drugo osim na one nevjerojatne usne koje su sinoc bile posvuda po meni.

Ne vrijedi ti, Bennette.

Otklopio sam laptop kako bih provjerio današnji raspored. Raspored... sranje. Kuja je imala

najnoviju verziju u svom racunalu. Nadam se samo da nisam propustio koji sastanak jutros, jer ne kanim pozvati ledenu kraljicu osim ako to ne bude doista nužno. Dok sam pregledavao proracunske tablice, zaculo se kucanje na mojim vratima. „Naprijed“, izustio sam.

Bijela omotnica lupila je o moj stol. Podignuo sam pogled i vidio gospodicu Mills kako zuri u mene prkosno izvijenih obrva. Bez objašnjenja, okrenula se i izišla iz ureda.

Buljio sam u omotnicu, uspanicen. Vrlo je vjerojatno to bilo službeno ocitovanje u kojem je potanko opisano moje ponašanje te kojim najavljuje kako ce me teretiti za seksualno uznemiravanje.

Ocekivao sam da cu vidjeti zaglavlje memoranduma i njezin nacrckani potpis na dnu lista papira.

Ono što nisam ocekivao, medutim, bio je racun internetske trgovine s odjecom... naplacen kreditnom karticom kompanije. Skocio sam sa stolca i pojurio za njom. Bila je na putu prema stubištu. Dobro. Bili smo na osamnaestom katu i nitko se, osim možda nas dvoje, nikad nije služio stubama. Mogao sam urlati na nju do mile volje i nitko ne bi imao pojma.

Vrata su se zatvorila uz teški zveket, a njezine su potpetice odjekivale niz stube tocno ispred mene. „Gospodice Mills, kamo ste pošli, dovraga?“ Nastavila je dalje ne osvrnuvši se. „Nestalo nam je kave“, prosiktala je. „Zato, kao vaša tajnica, idem dolje na cetrnaesti kat u kafeteriju da je donesem. Ne smijem dopustiti da ostanete bez svoga dnevnog šuta kofeinom.“ Kako netko tako jebozovan može biti takva kuja? Sustigao sam je na odmorištu izmedu dva

kata i zgrabio je za ruku stisnuvši je uza zid. Oci su joj se prezrivo suzile i zasiktala je kroz stisnute zube. Zamahnuo sam joj racunom ispred lica strijeljajuci je pogledom. „Što je ovo?“ Odmahnula je glavom. „Znate, za tako napuhanog sveznalicu, katkad ste prilicno glup kujin sin. Na što vam to slici? Racun.“ „To vidim“, procijedio sam kroz zube i zgužvao list papira u stisnutoj šaci. Oštri rub sam pritisnuo o njezinu nježnu kožu tik iznad grudi i osjetio kako mi se kita trznula kad je dahnula i raširila oci. „Zašto ste kupovali odjecu poslovnom kreditnom karticom?“ „Jedan mi je gad rastrgao bluzu.“ Slegnula je ramenima, a zatim mi se unijela u lice i prošaptala: „I moje gacice.“ Pa, jebiga.

Duboko sam udahnuo kroz nos i bacio papir na pod. Nagnuo sam se naprijed i pritisnuo usne na njezine zakopavši joj prste u kosu i zabivši joj tijelo u zid. Kurac mi je pulsirao o njezin trbuh i osjetio sam kao joj ruka oponaša moju i kako me grabi za kosu grubo je potežuci.

Podignuo sam joj haljinu preko bedara i zastenjao joj u usta kad su mi prsti još jednom pronašli cipkasti porub njezinih podvezica. Radila je ovo samo kako bi me mucila, morala je. Osjetio sam kako joj jezik prelazi mojim usnama dok sam jagodicama prstiju milovao toplu i vlažnu tkaninu njezinih gacica. Pojacao sam stisak na tkanini i grubo je povukao. „Onda zabilježi da naruciš još jedan par“, prosiktao sam, a zatim joj gurnuo jezik medu usne i prodro u usta.

Duboko je zastenjala kad sam stavio dva prsta u nju, i, ako je to bilo moguce, bila je još vlažnija nego sinoc. Ovdje imamo jednu ozbiljno sjebanu situaciju. Uz dahtaj se oslobodila mojih usana dok sam je žestoko jebao prstima, a palcem snažno trljao po klitorisu. „Izvadi kurac vani“, rekla je. „Trebam te osjetiti u sebi. Odmah.“ Suzio sam pogled pokušavajuci prikriti ucinak koje su njezine rijeci imale na mene. „Recite: molim, gospodice Mills.“ „Odmah“, rekla je nestrpljivije. „Malo šefujete, jel?“ Sijevnula je pogledom koji bi manjem frajeru smežurao kitu, i nasmijao sam se. „Sreca pa se osjecam velikodušno.“

Na brzinu sam otkopcao remen i hlace prije nego što cu je podici i snažno prodrijeti u nju. Isuse, bila je nevjerojatna. Bolja od bilo cega. To mi je pomoglo pojasniti sebi zašto je nisam mogao izbaciti iz misli, a moj tihi glasic govorio je da je se možda nikad necu moci zasititi. „Kvragu“, promrmljao sam.

Dahnula je i osjetio sam kako se stegnula oko mene isprekidano dišuci. Zagrizla je u moj sako i obavila noge oko mene kad sam se poceo pomicati u njoj, brzo i žestoko pritišcuci je o zid. Svaki cas netko bi mogao doci na stubište i uhvatiti me kako je prašim, ali fuckalo mi se.

Morao sam je izbaciti iz sustava.

Podignula je glavu s mojega ramena i stala me grickati po vratu prije nego što ce mi uhvatiti donju usnu medu zube. „Blizu“, zastenjala je i jace stegnula noge oko mene kako bi me primila dublje. „Blizu sam.“ Savršeno.

Zakopao sam lice u njezin vrat i kosu kako bih prigušio stenjanje kad sam odjednom i snažno svršio u nju, rukama joj stišcuci dupe. Izvadio sam ga prije nego što se mogla nastaviti trljati o mene i spustio je dolje na drhtave noge.

Zinula je sijevajuci pogledom. Stubište je utonulo u mracnu tišinu. „Stvarno?“ rekla je glasno izdahnuvši. Glava joj je pala natrag na zid s tupim udarcem. „Hvala, ovo je bilo fenomenalno.“ Pronašao sam hlace dolje oko mojih koljena. „Baš si šupak.“ „To si vec spomenula“, promrsio sam spuštena pogleda dok sam povlacio šlic.

Kad sam vratio pogled gore, poravnala je haljinu, no i dalje je bila prelijepo razbarušena i dijelom sam žudio za time da ispružim ruku i klizim rukom po njoj kako bih je doveo do vrhunca.

No, vecim sam dijelom uživao u gnjevnom nezadovoljstvu u njezinim ocima. „Kako se ono kaže sve se vraca, sve se placa.“ „Šteta samo što si tako užasan jebac“, mirno je odvratila. Okrenula se kako bi nastavila dolje niz stube, no naglo je zastala te se okrenula i pogledala me u oci. „A sreca da sam na pilulama. Hvala na pitanju, šupcino.“ Gledao sam kako mi nestaje s vida silazeci niz stube i zastenjao dok sam se vracao u ured.

Svalio sam se na stolac uz glasan, bijesan uzdah, prošavši rukama kroz kosu prije nego što cu

izvaditi njezine rastrgane gacice iz d탑epa. Zurio sam jedan trenutak u bijelu svilenu tkaninu medu prstima, zatim otvorio ladicu u stolu i spustio ih pokraj onih od sinoc.

Trece poglavlje Kako sam, dovraga, uspjela sici niz ono stubište a da ne ubijem samu sebe, nemam pojma. Odjurila sam kao da me vrag goni ostavivši gospodina Ryana samog na stubištu, razjapljene celjusti, zgužvane odjece i kose rašcupane kao da je bio zlostavljan.

Prohujavši kroz kafeteriju na cetrnaestom katu i preskocivši posljednje odmorište stuba - nimalo lagan zadatak u ovim cipelama - gurnula sam metalna vrata i naslonila se na zid, zadihana. Što se ovo upravo dogodilo? Jesam li se to upravo poševila sa šefom na stubištu?

Dahnula sam i dlan mi je poletio prema ustima. Jesam li to cak naredila? O Isuse. Koji mi je vrag?

Ošamucena, nekako sam se uspjela odmaknuti od zida i stala se uspinjati pet katova do najbližeg toaleta. Na brzinu sam provjerila ispod svih vrata kako bih se uvjerila da nema nikoga, a zatim zakljucala glavna vrata. Kad sam prišla zrcalu, trgnula sam se. Izgledala sam kao da me je netko pošteno izjebao.

Kosa mi je bila nocna mora. Sve one brižljivo uredene kovrce sad su bile masa divljeg, zamršenog klupka. Ocito se gospodinu Ryanu svidalo kad raspustim kosu. Moram to upamtiti.

Cekaj. Sto? Odakle je sad to, kvragu, došlo? Sasvim sigurno to necu upamtiti.

Udarila sam šakom o ormaric i primaknula se bliže da osmotrim štetu.

Usne su mi bile otecene, šminka razmazana, haljina rastegnuta i prakticno je visjela s mene, i opet sam ostala bez gacica.

Kuji sin. Bio je to drugi par. Što je radio s njima, uostalom?

„O, Bože!“ rekla sam uspanicena. Nisu valjda ležale na nekakvoj hrpi tamo u konferencijskoj dvorani? Možda ih je uzeo i poslije odbacio nekamo sa strane? Trebala bih ga za svaki slucaj pitati.

Ipak, ne. Time bih mu pružila zadovoljstvo jer bi pomislio da marim za ovo... ovo... što je uopce ovo?

Zatresla sam glavom, protrljavši lice rukama. Bože, krasno sam zaribala. Kad sam jutros došla na posao, imala sam plan. Kanila sam uci u ured, baciti mu racun u njegovo lijepo lice i reci mu neka se nosi kvragu. Ali, izgledao je tako prokleto seksi u onom tamnosivom Pradinu odijelu, a kosa mu je stršila poput kakvog neonskog znaka koji je vrištao: „Obradi me!“, i jednostavno sam izgubila razum. Jadno. Sto je to bilo u njemu da mi je mozak pretvarao u kašu, a gacice u lokvu?

Ovo nije bilo dobro. Kako cu se suociti s njime a da ga ne zamišljam nagog? Okej, pa ne baš nagog. Tehnicki govoreci, još ga nisam vidjela kompletno razodjevenog, ali ono što jesam vidjela, u mome je tijelu izazivalo valove drhtavice.

Jao, ne. Zar sam upravo rekla još?

Mogla bih dati otkaz. Promislila sam o tome jednu minutu, ali nije mi se svidio osjecaj. Voljela sam svoj posao, a gospodin Ryan je mogao biti svjetski kreten epskih razmjera, ali izdržala sam s njime devet mjeseci i - na stranu ova protekla dvadeset i cetiri sata - skužila sam ga i mogla sam se s njime nositi bez po muke. I, ma koliko to nerado priznala, voljela sam ga promatrati kako radi. Bio je šupak jer je ujedno bio i strahovito nestrpljiv te opsesivni perfekcionist; želio je da svi dosežu standarde koje je nametnuo i sebi, i nije trpio ništa doli maksimalan trud. Valja mi priznati da sam

uvijek cijenila njegova ocekivanja da mogu bolje, da se mogu još više potruditi i poduzeti sve kako bi se posao obavio - makar nisam odobravala uvijek njegove metode. Zbilja je bio marketinški genij, kao, uostalom, i svi iz njegove obitelji.

I to je bila druga stvar. Njegova obitelj. Moj je otac bio kod kuce u Sjevernoj Dakoti, a kad sam pocela raditi kao tajnica još za vrijeme studija, Elliott Ryan je bio divan prema meni. Kao i svi ostali.

Bennettov brat Henry bio je stariji izvršni direktor i najljubazniji tip kojeg sam ikad upoznala.

Voljela sam svakoga ovdje, tako da otkaz jednostavno nije dolazio u obzir.

Najveci problem bila je moja stipendija. Morala sam predstaviti svoje radno iskustvo odboru za dodjeljivanje stipendija J.T. Miller prije nego što dovršim svoj poslijediplomski rad, a željela sam da moja teza bude iz neceg velikog. Upravo sam zato ostala u Ryan Media grupi: Bennett Ryan mi je ponudio da preuzmem Papadakisa kao klijenta - marketinški plan za multimilijarderski razvojni projekt - što je bio veci posao od bilo cega na cemu su radili kolege s moje studijske godine. Ova cetiri mjeseca nisu bila dovoljna da otpocnem s novim projektom a da na koncu budem imala nešto kvalitetno... zar ne?

Ne. Definitivno nisam mogla napustiti Ryan Mediju.

Buduci da sam riješila tu dvojbu, znala sam da mi treba plan za daljnje djelovanje.

Morala sam ostati profesionalna i pobrinuti se da se ovo izmedu gospodina Ryana i mene više nikad, ama baš nikad, ne ponovi, makar to bio bez premca najstrastveniji, najintenzivniji seks koji sam ikad imala u životu... cak i kad mi je uskracivao orgazme.

Guzica.

Ja sam snažna, neovisna žena. Valja mi izgraditi karijeru, a pošteno sam se namucila da dospijem ovdje gdje sam danas. Nece mojim umom i tijelom vladati požuda. Samo se moram podsjetiti kakav je on zapravo kreten. Bio je ženskaroš, bahati, tvrdoglavi šupak koji je pretpostavljao da su svi oko njega idioti.

Nasmiješila sam se svom odrazu u zrcalu i odvrtila film s najsvježijim sjecanjima na Bennetta Ryana. „Cijenim što ste mi donijeli kavu kad i sebi, gospodice Mills, ali da sam želio piti blato, jutros

bih zagrabio mah svojom šalicom dolje u vrtu.“ „Ako baš morate lupati po svojoj tipkovnici kao da mlatite kucnog miša, gospodice Mills, cijenio bih kad biste zatvorili vrata izmedu naših ureda.“ „Postoji li valjan razlog zašto vam treba citava vjecnost da ovjerite ugovore ? Zar vam sanjarenje o seljacicima oduzima baš sve vrijeme ?“ Kvragu, ovo ce biti lakše nego što sam mislila. Preplavljena novim osjecajem odlucnosti, poravnala sam haljinu, zagladila kosu i odmarširala iz toaleta, bez gacica, doduše, ali puna samopouzdanja. Brzo sam uzela kavu po koju sam ovamo i došla pa krenula natrag u ured, pobrinuvši se da izbjegnem stubište.

Otvorila sam vanjska vrata ureda i ušla. Vrata ureda gospodina Ryana bila su zatvorena, a iznutra nije dopirao nikakav zvuk. Možda je nekamo izišao. Km da sam ja te srece.

Sjedeci na svom stolcu, otvorila sam ladicu i izvadila kozmeticku torbicu, popravila šminku prije nego što cu se baciti na posao. Posljednje što sam željela bilo je suociti se s njime, ali ako sam odustala od otkaza, to mi ne gine.

Kad sam pogledala na kalendar, sjetila sam se da gospodin Ryan ima prezentaciju pred drugim izvršnim direktorima u ponedjeljak. To je znacilo da cu morati i danas s njime razgovarati oko pripreme materijala. K tomu, iduceg je mjeseca imao konvenciju u San Diegu, što je znacilo da ne samo da cu morati biti s njim u istom hotelu, nego još i u avionu, službenom automobilu, kao i na svakom sastanku koji bude dogovoren. Ma kakvi, to uopce nece biti nezgodno.

Tijekom iduceg sata zatekla sam se kako neprestano pogledavam prema vratima. I svaki put

kad bih to ucinila, želudac bi mi poceo podrhtavati. Ovo je blesavo! Koji mi je vrag? Sklopila sam spis koji sam bezuspješno pokušavala procitati i spustila glavu medu dlanove baš kad sam cula da se njegova vrata otvaraju.

Gospodin Ryan je izišao, izbjegavajuci moj pogled. Poravnao je odijelo, prebacio kaput preko ruke, a u drugoj je nosio aktovku, no kosa mu je i dalje bila u kaosu. „Danas se više necu vracati“, rekao je naizgled smireno. „Otkažite moje sastanke i obavite nužne prilagodbe.“ „Gospodine Ryan“, rekla sam, što ga je natjeralo da zastane s rukom na vratima. „Molim vas da ne zaboravite da imate prezentaciju pred odborom izvršnih direktora u ponedjeljak u deset.“ Govorila sam njegovim ledima. Stajao je miran kao kip, napetih mišica. „Ako želite, mogu

pripremiti proracunske tablice, portfelje i slajdove i ostaviti ih u konferencijskoj dvorani u devet i trideset.“ Okej, zapravo sam donekle uživala u svemu ovome. Sve u njegovu stavu odavalo je nelagodu.

Kruto je kimnuo i krenuo da ce izici kad sam ga ponovno zaustavila. „I, gospodine Ryan?“ sladunjavo sam dometnula. „Trebat ce mi vaš potpis na ovom troškovniku prije nego što odete.“ Ramena su mu se spustila i oštro je izdahnuo. Okrenuo se na peti kako bi prišao mome stolu, nijednom me ne pogledavši u oci dok se naginjao i prelistavao obrasce dok nije došao do kucice predvidene za potpis.

Spustila sam olovku na stol. „Molim potpišite na predvideno mjesto, gospodine.“ Mrzio je kad bi mu se govorilo da radi ono što je upravo radio, pa sam prigušila smijeh. Otevši mi grubo olovku, polako je podignuo bradu, poravnavši svoje zelenosmede oci s mojima. Pogledi su nam se prikovali, cinilo se minutama. Na jedan kratki trenutak spopao me je neodoljiv nagon da se nagnem i posišem njegovu napucenu donju usnicu i preklinjem ga da me dodirne. „Nemojte mi prosljedivati pozive“, ispljunuo je žurno potpisujuci posljednji obrazac i odbacivši kemijsku olovku na moj stol. „Ako bude nešto hitno, nazovite Henryja.“ „Gade“, promrsila sam sebi u bradu dok sam gledala kako nestaje. Kad bih rekla da mi je vikend bio koma, bilo bi to blago receno. Jedva da sam nešto pojela, a ono malo sna bilo je isprekidano maštarijama o mome šefu nagom na meni, ispod mene, iza mene.

Gotovo da sam se poželjela vratiti na predavanja samo kako bih imala nešto što ce mi zaokupiti misli.

U subotu ujutro probudila sam se frustrirana i zlovoljna, ali nekako sam se uspjela pribrati i obaviti kucanske poslove i otici u nabavu namirnica. U nedjelju ujutro, medutim, nisam bila te srece. Probudila sam se naglo, dašcuci i drhteci, tijela oznojenog i zgrcenog medu gomilom pamucnih plahti. San koji sam usnula bio je toliko intenzivan da sam gotovo zaista svršila.

Gospodin Ryan i ja smo opet bili na konferencijskom stolu, ali ovaj put oboje sasvim nagi. On je bio na ledima, a ja sam ga zajahala klizeci tijelom naprijed-natrag i gore-dolje uz njegovu kitu.

Dodirivao me je posvuda, po licu, niz vrat, po grudima, dolje do kukova gdje je vodio moje pokrete.

Raspala sam se u komadice kad su nam se pogledi susreli. „Sranje“, zastenjala sam dok sam se izvlacila iz kreveta. Ovo je išlo od lošeg na gore, i to brzo.

Tko bi samo pomislio da ce rad za bijesnu budalu rezultirati time da cu se poševiti uz hladni prozor na poslu i pritom uživati?

Pustila sam vodu pod tušem i cekala da se ugrije, a misli su mi ponovno odlutale. Željela sam mu vidjeti oci kako me gledaju dok mi je medu nogama, željela sam vidjeti izraz njegova lica dok se penje na mene, prodire u mene i osjeca koliko ga želim. Ceznula sam za zvukom njegova glasa kako izgovara moje ime dok svršava.

Srce mi je potonulo u grudima. Maštanje o njemu bila je jednosmjerna karta k nevolji. Bila sam nadomak diplomi specijalistickog studija. On je bio direktor. Nije imao što izgubiti, a ja sam riskirala sve.

Istuširala sam se i brzo odjenula kako bih se našla sa Sarom i Julijom na ranom rucku. Sara i ja

smo se svakodnevno vidale na poslu, ali Juliji, mojoj najboljoj prijateljici još od srednje škole, bilo je teže stati na rep. Radila je kao direktorica prodaje za Guccija i uredno punila moje ormare raznim uzorcima i zalihama odjece. Zahvaljujuci njoj i njezinu popustu, imala sam neke od najljepših odjevnih predmeta koji su se mogli kupiti. Još uvijek sam placala prilicnu svoticu za njih, ali vrijedilo je. U Ryan Mediji sam pristojno zaradivala, a moja je stipendija pokrivala sve troškove studija, no cak ni ja nisam mogla potrošiti tisucu i devetsto dolara na haljinu a da ne zaglibim.

Katkad sam se pitala nije li mi Elliott tako dobro placao zato što je znao da sam jedina koja može trpjeti njegova sina. O, kad bi samo znao.

Zakljucila sam da mi ne bi bilo pametno razgovarati s djevojkama o onome što se dogodilo.

Mislim, Sara je radila za Henryja Ryana i stalno je vidala Bennetta po zgradi. Nije bilo šanse da bi

mogla sacuvati tajnu. Julia bi me, s druge strane, sprašila. Naime, gotovo godinu dana sluša kako se žalim na njega, i ne bi bila sretna da cuje kako se ševim s njime.

Dva sata poslije sjedila sam sa svojim dvjema najboljim prijateljicama ispijajuci šampanjac na terasi našeg omiljenog restorana i cavrljajuci o muškarcima i odjeci. Julia me je iznenadila haljinom sašivenom od najraskošnije tkanine koju sam ikad osjetila pod prstima. Sad je bila u zaštitnoj platnenoj vrecici ovješenoj preko naslona stolca pokraj mene. „Onda, kako je na poslu?“ upitala je Julia izmedu dva zalogaja lubenice. „Onaj papak od šefa te još uvijek gnjavi, Chloe?“ „O, prekrasan gad“, uzdahnula je Sara dok sam ja pomno proucavala kondenzaciju na svojoj caši sa šampanjcem. Ubacila je zrno grožda u usta i govorila žvacuci: „Bože, trebala bi ga vidjeti, Julia. To je upravo najpristaliji nadimak koji sam ikad cula. On je božanstven.

Ozbiljno ti kažem.

Ništa mu ne fali fizicki. Savršeno lice, tijelo, odjeca, kosa... Ajme, Bože, ta kosa.

Ima onaj boemsko razbarušeni kaos na glavi“, rekla je pokazujuci iznad svoje glave. „Izgleda kao da je upravo nekoga propisno kresnuo.“ Zakolutala sam ocima. Nije mi uopce trebao taj podsjetnik na kosu. „Ali - i nemam pojma što ti je sve Chloe ispricala - stvarno je grozan“, nastavila je Sara postavši ozbiljna. „Mislim, poželim mu izbušiti sve gume nožem vec nakon petnaest minuta što provedem s njime. Nisam upoznala veceg kuronju od njega.“ Umalo da se nisam ugušila s komadicem ananasa. Kad bi Sara samo znala. Tip je zbilja bio obdaren u tom muškom odjeljku. Kakva nepravda.

„Zašto je takav kreten?“ „Tko zna?“ rekla je Sara, a zatim trepnula kao da uistinu razmišlja postoji li kakvo dobro opravdanje. „Možda je imao teško djetinjstvo?“ „Pa, kao da ne znaš njegove?“ upitala sam skepticno, „Halo, ona idealna obitelj?“ „Istina“, složila se. „Možda je u pitanju nekakav obrambeni mehanizam. Kao ono, ogorcen je i ima osjecaj da se mora više truditi i stalno se svima dokazivati jer je tako prokleto lijep'?“ Otpuhnula sam. „Ne postoji tu nikakav dublji razlog. On jednostavno misli da bi svi trebali živjeti za posao kao on i naporno raditi, a vecina nije takva. To ga ljuti.“ „Zar ga ti to braniš, Chloe?“ upitala je Sara iznenadeno se nacerivši. „Definitivno ne.“ Zamijetila sam da su se Julijine plave oci uperene u mene suzile u nijemoj optužbi.

Dok sam ga tijekom proteklih mjeseci blatila na sva usta, možda sam joj propustila spomenuti koliko je predivan. „Chloe, zar si mi to zatajila? Je li tvoj šef dobar komad?“ upitala je. „Stvarno je predivan, ali zbog njegove osobnosti teško je to zamijetiti.“ Nastojala sam se držati što ležernije. Julia je bila u stanju procitati svaku moju misao. „Pa“, rekla je slegnuvši ramenima i otpivši gutljaj pica, „možda je sjeban jer ima mali kurac.“ Nagnula sam cašu svog šampanjca kad su moje dvije prijateljice prasnule u neobuzdan smijeh.

U ponedjeljak ujutro bila sam nervozna k'o sam vrag dok sam ulazila u zgradu.

Donijela sam odluku: nemam namjeru žrtvovati svoj posao zbog naše loše procjene. Željela sam dovršiti ovu

službu sa zvjezdanom prezentacijom za sveucilišni odbor, a zatim otici i poceti svoju karijeru. Nema više seksa ni maštarija. Moci cu bez po muke raditi - i to samo raditi - s gospodinom Ryanom još nekoliko mjeseci.

Osjecajuci potrebu za injekcijom samopouzdanja, odjenula sam novu haljinu koju mi je darovala Julia. Grlila je moje obline a da nije izgledala odvec provokativno. No, moje tajno oružje bilo je donje rublje. Uvijek sam bila slaba na skupocjeno žensko rublje i davno sam naucila kamo odlaziti u lov na najpovoljnije rasprodaje. Nositi nešto seksi ispod odjece pružalo mi je osjecaj moci, a gacice koje sam sad imala na sebi sasvim ce sigurno poslužiti svrsi. Sprijeda su bile od crne svile, protkane nitima, a stražnji se dio sastojao od niza svilenkastih trakica koje su se križale i nježnom crnom vrpcom spajale u središtu moje trticne kosti. Svakim korakom, tkanina haljine milovala mi je

nagu kožu. Mogu podnijeti što god mi gospodin Ryan danas ima za reci, i mogu mu uzvratiti istom mjerom.

Došla sam ranije kako bih imala vremena pripremiti se za prezentaciju. Nije da je to bilo u opisu mog posla, ali gospodin Ryan je bio katastrofa u organizaciji ugodnih sastanaka: nije bilo kave, slastica, tek prostorija puna ljudi, obicnih slajdova i izvješca te, kao i uvijek, posla preko glave.

Predvorje je bilo prazno; golemi prostor širio se tri kata uvis i blistao ulaštenim granitnim podovima i zidovima obloženim travertinom. Kad su se vrata dizala zatvorila za mnom, u sebi sam se bodrila, prisjecajuci se svih prepirki koje smo imali i njegovih drskih komentara. „Tipkajte, nemojte ništa pisati rukom. Vaš rukopis je kao nekakvog osnovnoškolca, gospodice Mills. „ „Da sam želio uživati u vašem razgovoru s mentorom, ostavio bih vrata otvorenima i nabavio si kokice. Molim vas da se malo stišate.“ Mogla sam ovo. Gad se namjerio na pogrešnu ženu, i neka sam prokleta ako cu mu dopustiti da me zastraši. Spustila sam ruku na stražnjicu i pakosno se nasmiješila... mocne gacice.

Prema ocekivanju, kad sam stigla, ured je bio prazan. Pokupila sam sve što ce mu trebati za prezentaciju i uputila se u konferencijsku dvoranu kako bih se pripremila.

Nastojala sam ignorirati Pavlovljev refleks kad sam ugledala prozorska stakla i blistavi konferencijski stol.

Prestani, tijelo. Aktiviraj se, mozgu.

Pogledavajuci uokolo po suncem okupanoj prostoriji, namjestila sam prijenosno racunalo i izvješca na velikom konferencijskom stolu i pomogla osoblju iz kateringa da postavi dorucak na stolove duž stražnjeg zida.

Dvadeset minuta poslije ponude su bile spremne, kao i projektor i osvježenja.

Imajuci nešto vremena, zatekla sam se kako sam odlunjala do prozora. Posegnula sam i dotaknula glatko staklo, preplavljena senzacijama koje je u meni probudilo; vrelina njegova tijela na mojim ledima, osjecaj hladnog stakla na mojim grudima, i sirovi, životinjski zvuk njegova glasa u mojem uhu. „Zamoli me da te dovedem do vrhunca.“ Sklopila sam oci i naslonila se pritisnuvši dlanove i celo o prozor i prepustivši se snažnoj plimi sjecanja.

Iz maštarija me je naglo prenulo procišcavanje grla iza mojih leda. „Sanjarite tijekom radnog vremena?“ „Gospodine Ryan“, dahnula sam hitro se okrenuvši. Pogledi su nam se prikovali i još jednom ostadoh zapanjena njegovom ljepotom. Prekinuo je kontakt ocima kako bi pregledao prostoriju. „Gospodice Mills“, rekao je, svaku rijec izgovorivši oštro i odsjeceno. „Prezentacija ce biti održana na cetvrtom katu.“ „Molim?“ upitala sam svladana srdžbom. „Zašto? Uvijek koristimo ovu prostoriju.

I zašto ste cekali posljednji trenutak da mi to kažete?“ „Zato“, zarežao je, naslonivši se šakom o stol, „što sam ja šef. Ja donosim pravila i odlucujem o

tome što i gdje se dogada. Možda biste, da niste tako zdušno zurili kroz prozor, imali vremena da jutros dodete do mene i potvrdite detalje.“ U misli su mi navrli živopisni prizori moje šake kako se spaja s njegovim grlom.

Morala sam upregnuti svaki atom samokontrole da ne skocim na drugi kraj stola i ne zadavim ga.

Samozadovoljan osmijeh došuljao mu se do lica. „Nema problema“, rekla sam progutavši bijes. „U ovoj se sobi ionako nikad nisu donijele dobre odluke.“ Kad sam skrenula iza ugla i ušla u drugu konferencijsku dvoranu, pogledom sam potražila oci gospodina Ryana. Sjedeci u svom naslonjacu, ruku predvidljivo položenih ispred sebe, bio je slika i prilika jedva potisnutog nestrpljenja. Tipicno.

Zatim sam zamijetila osobu pokraj sebe: Elliott Ryan.

„Evo, daj da ti pomognem s time, Chloe“, rekao je uzevši mi hrpu registratora iz ruku kako bih mogla lakše manevrirati kolicima punim hrane i uvesti ih u prostoriju. „Hvala vam, gospodine Ryan.“ Sijevnula sam pogledom prema svom šefu. „Chloe“, stariji je gospodin Ryan rekao kroz smijeh. Uzeo je neka od izvješca i poslao papire uokolo stola kako bi ih drugi sudionici mogli uzeti. „Koliko ti puta moram reci da me zoveš Elliott?“ Bio je podjednako zgodan kao i obojica njegovih sinova. Visoki i mišicavi, sva trojica Ryanovih dijelila su iste isklesane crte lica. Elliottova nekoc prosijeda kosa tijekom godina sasvim je poprimila srebrnu boju, ali i dalje je bio jedan od najprivlacnijih muškaraca koje sam ikad vidjela.

Zahvalno sam mu se nasmiješila dok sam sjedala. „Kako je Susan?“ „Dobro je. Stalno me gnjavi da te pozovem do nas“, dodao je namignuvši. Nije mi promaknulo kako je najmladi gospodin Ryan prezrivo otpuhnuo pokraj mene. „Molim vas da joj prenesete moje pozdrave.“ Iza sebe sam zacula korake, a onda je necija ruka posegnula i nježno me povukla za uho. „Ej, curko“, rekao je Henry Ryan uputivši mi širok osmijeh. Okrenuo se i obratio ostalima u sobi. „Oprostite na kašnjenju, ljudi. Mislio sam da je sastanak gore na vašem katu.“ Krajickom oka sam samozadovoljno pogledala svog šefa. Svežanj izvješca vratio se do mene i predala sam mu jedan primjerak. „Izvolite, gospodine Ryan.“ Jedva me i pogledavši, istrgnuo mi je izvješce iz ruke i stao ga prelistavati.

Pizda.

Upravo kad sam pošla sjesti, Henryjev prodoran glas me je zazvao: „Oh, Chloe, dok sam cekao tamo gore, pronašao sam ovo na podu.“ Prišla sam mu i na njegovu dlanu ugledala dva antikna srebrna gumba. „Bi li se raspitala i vidjela je li ih netko izgubio? Cini se da su skupocjeni?“ Osjetila sam kako mi lice gori. Potpuno sam zaboravila na svoju uništenu košulju. „Ovaj... naravno.“ „Henry, mogu li ih na trenutak vidjeti?“ Pizda se najednom umiješala uzevši ih bratu iz ruke.

Okrenuo mi se pakosno se smijuljeci. „Zar nemate vi bluzu s ovakvim gumbima?“ Brzo sam pogledala po sobi; Henry i Elliott su vec bili zadubljeni u drugi razgovor, nemajuci pojma što se dogadalo medu nama. „Ne“, odvratila sam nastojeci zvucati što je moguce više nezainteresirano. „Nemam.“ „Ma jeste li sigurni?“ Uzevši mi ruku, prešao je prstom od unutarnjeg dijela podlaktice sve dolje do dlana prije nego što je spustio gumbe i sklopio mi šaku oko njih. Dah mi je zastao u grlu, dok mi je srce žestoko tuklo u grudima.

Trzajem sam odmaknula ruku kao da sam se opekla. „Sigurna sam.“ „Dao bih se zakleti da je ona košulja što ste je neki dan nosili imala male srebrne gumbe. Ona ružicasta? Sjecam se jer sam primijetio kako vam jedan nedostaje kad ste me došli potražiti na gornjem katu.“ Ako je to uopce bilo moguce, osjetila sam kako mi lice još više gori. Što je on to ovdje igrao? Zar je želio insinuirati da sam ga pokušala namamiti samoga u konferencijsku dvoranu?

Nagnuvši se bliže, daha vrelog na mome uhu, šapnuo je: „Zbilja biste trebali više paziti.“ Pokušala sam sacuvati mirnocu dok sam izvlacila ruku iz njegove. „Gade“, protisnula sam kroz zube prije nego što se povukao, doimljuci se zaprepaštenim.

Kako je mogao izgledati iznenadeno, kao da sam ja bila ta koja je prekršila pravila? Jedno je bilo ponašati se kao pizda, ali ugroziti moj ugled pred ostalim direktorima - bome, cut ce me poslije.

Tijekom sastanka dobacivali smo jedno drugome poglede, moji ispunjeni bijesom, a njegovi sve vecom nesigurnošcu. Gledala sam u proracunske tablice ispred sebe što sam dulje mogla sve ne bih li izbjegla da gledam u njega.

Cim je sve bilo gotovo, uzela sam svoje stvari i brže-bolje se pokupila. No, ocekivano, bio mi je za petama cijelim putem do dizala.

Zašto ova vražja stvar nije brža, i zašto je netko baš na svakom katu odlucio da mu baš sad treba dizalo? Ljudi oko nas razgovarali su na mobitele, prelistavali spise, razglabali o planovima za rucak.

Buka se pojacala do teškog brujanja, gotovo ocrtavajuci verbalni udarac u dupe koji sam u mislima poslala gospodinu Ryanu. Kad smo dospjeli do jedanaestog kata, dizalo je bilo gotovo dupkom puno. Kad su se vrata otvorila i još se troje ljudi odlucilo ugurati, gurnuli su me bliže njemu, leda su mi bila oslonjena o njegova prsa, a guza o njegov... oh.

Osjetila sam kako mu se i ostali dijelovi tijela blago napinju i cula kako je oštro udahnuo.

Umjesto da se stisnem uz njega, odmaknula sam se što sam dalje mogla. Posegnuo je i šcepao mi bok povukavši me natrag sebi. „Svida mi se to dupe pritisnuto o mene“, promrsio je u moje uho dubokim i toplim glasom. „Kamo si... „ „Dijeli me dvije sekunde o toga da te kastriram petom.“ Naslonio se još bliže. „Zašto si odjednom još više nadrkana nego inace?“ Okrenula sam glavu i jedva cujno prošaptala: „Ono ti je baš nalikovalo, da me pred svojim ocem prikažeš kao ambicioznu drolju?“ Spustio je ruku, a celjust mu se razjapila. „Ne.“ Zatreptao je. „Molim?“ Zbunjeni gospodin Ryan bio je iznenadujuce seksi. Gad. „Samo sam se šalio.“ „Što ako su te culi?“ „Nisu.“ „Mogli su.“

Iskreno je izgledao kao da mu takvo što nije bilo ni na kraj pameti, a vjerojatno i nije. Lako je njemu igrati svoje igrice iz direktorske fotelje. Bio je radoholicar i izvršni direktor, a ja djevojka na pocetku karijere.

Osoba s naše lijeve strane dobacila nam je pogled i oboje smo se ispravili, pogleda uprtog ispred sebe. Oštro sam ga bubnula laktom pod rebra, a on me je uštipnuo za dupe dovoljno snažno da dahnem. „Necu se ispricati“, rekao je ispod glasa. Jasno da neceš. Pizdo.

Ponovno se stisnuo uz mene, a ja sam osjetila kako mu je muškost još više otvrdnula, dok se izdajnicka toplina širila mojim medunožjem.

Dospjeli smo do petnaestog kata i još se nekoliko ljudi utrpalo. Posegnula sam iza sebe, kliznula rukom izmedu nas i obujmila ga dlanom. Ispustio je topao dah u moj vrat šapnuvši: „Jebote, to.“ A onda sam ga stisnula. „Jebote. Oprosti“ prosiktao mi je u uho. Pustila sam ga, spustivši ruku i nacerivši se. „Isuse, samo sam se šalila.“ Šesnaesti kat. Ostatak rulje izišao je u jednom valu, ocito na putu na isti sastanak.

Cim su se vrata zatvorila i dizalo se pokrenulo, iza sebe sam zacula stenjanje i opazila brz i iznenadan pokret kad je gospodin Ryan udario gumb za zaustavljanje na kontrolnoj ploci. Oci su mu se okrenule prema meni i bile su tamnije no ikad. Jednim fluidnim pokretom, svojim me je tijelom prikucao uz stijenku dizala. Povukao se taman toliko da me ošine bijesnim pogledom i

promrmlja: „Ne mici se.“ I iako sam mu željela reci neka odjebe, moje me je tijelo preklinjalo da ucinim sve što mi kaže.

Posegnuvši prema mojim razbacanim spisima, istrgnuo je samoljepljivi papiric s vrha i zalijepio ga preko lece kamere na stropu.

Lice mu je bilo samo nekoliko centimetara od mojega, a dah mu je izlazio u oštrim valovima na mome obrazu. „Nikad ne bih insinuirao da se pokušavaš preko kreveta domoci vrha.“ Izdahnuo je nagnuvši se uz moj vrat. „Previše razmišljaš.“ Odmaknula sam se što sam više mogla zinuvši na njega. „Ti ne razmišljaš dovoljno. Ovdje je rijec o mojoj karijeri. Ti ovdje imaš svu moc. Nemaš što izgubiti.“

„Ja imam moc? Ti si ta koja mi je šcepala kurac u dizalu. Ti si ta koja to radiš meni.“ Osjetila sam kako mi se izraz lica smekšao; nisam ga navikla vidjeti ovako ranjivog, makar i malo. „Onda me prestani potkopavati.“ Nakon duge stanke, kimnuo je.

Zvukovi iz zgrade oko nas ispunili su dizalo dok smo nastavili zuriti jedno u drugo.

Cežnja za kontaktom pocela je bujati, najprije u mom pupku, a onda se stala širiti niže do moga medunožja.

Nagnuo se naprijed i polizao mi celjust prije nego što ce prekriti moje usne svojima, a meni se iz grla oteo spontan uzdah kad je njegova nabrekla kita pritisnula moj trbuh. Tijelo mi je pocelo instinktivno reagirati, noge su mi se obavile oko njegovih. Privlacio me je bliže svojoj erekciji, a moje su ruke pronalazile put do njegove kose. Odmaknuo se tek toliko da prstima otkopca kopcu pojasa.

Haljina mi se rastvorila pred njime. „Bijesna si mackica“, šapnuo je. Položivši ruke na moja ramena, pogledao me je u oci i spustio tkaninu na pod. Koža mi se naježila kad mi je uzeo ruke, okrenuo me i položio mi dlanove na zid.

Izvukao je srebrni cešljic iz moje kose pustivši je da padne na moj nagi vrat. Uzeo mi je kosu u ruku, grubo mi povukao glavu u stranu oslobodivši pristup mojemu vratu. Vreli, vlažni poljupci klizili su mi niz kralježnicu i preko ramena. Dodir mu je ostavljao iskre elektriciteta preko svakog milimetra kože koji je dotaknuo. Na koljenima preda mnom, zgrabio je moje dupe i zario zube u meso, izmamivši iz mene oštar dahtaj prije nego se ponovno osovio na noge.

Sveca mu, kako li samo zna što mi sve treba raditi ?

„Je li ti se ovo svidjelo?“ Prsti su mu stiskali i povlacili moje dojke. „Da te ugrizem za dupe?“ „Možda.“ „Baš si jebena prljava djevojcica.“ Zacviljela sam od iznenadenja kad sam osjetila kako mu je ruka snažno lupila tamo gdje su mu netom bili zubi, a moj je jedini odgovor bilo jecanje od užitka. Još sam jednom oštro zadahtala kad su mu se ruke skupile oko nježnih vrpci mojih gacica i strgnule ih. „Ocekuj još jedan racun, pizdo.“ Mracno se zahihotao i ponovno me pritisnuo tijelom. Hladni zid na mojim grudima poslao je drhtaje kroz moje tijelo i pobudio uspomene na prozore kad smo se prvi put poševili. Zaboravila sam kako je dobar bio osjecaj toga kontrasta - hladnoca nasuprot toplini, tvrda ploha nasuprot njemu. „Vrijedi svakog novcica.“ Ruka mu je kliznula oko mog struka pa niz trbuh, spuštajuci se sve dok mu prsti nisu stali na mom klitorisu. „Znaš, mislim da nosiš te stvarcice samo kako bi me dražila.“ Je li bio u pravu? Zar sam se zavaravala misleci da ih nosim zbog sebe?

Pritisak njegova dodira budio je u meni žudnju, prsti su mu se stezali i opuštali, ostavljajuci me da ceznem. Spustivši dodir niže, zastao je tocno na mom ulazu. „Tako si vlažna.

Bože, mora da o ovome razmišljaš cijelo jutro.“ „Jebi se“, prostenjala sam dahnuvši kad je napokon gurnuo prst unutra i privukao me bliže sebi.

„Reci. Reci i dat cu ti sve što poželiš.“ Drugi se prst pridružio prvomu, a osjecaj je iz mene izmamio krik.

Odmahnula sam glavom, no tijelo me je ponovno izdalo. Zvucao je tako zahtjevno; rijeci su mu bile ujedno zavodljive i zapovjedne, ali imala sam dojam kao da i on mene preklinje. Sklopila sam oci nastojeci razbistriti misli, ali sve mi je ovo bilo jednostavno previše. Osjecaj njegova odjevenog tijela na mojoj nagoj koži, zvuk njegova promuklog glasa i osjecaj njegovih dugih prstiju koji prodiru u mene doveo me je do ruba. Podignuo je drugu ruku, cvrsto mi uštipnuvši bradavicu kroz prozirnu tkaninu grudnjaka, i glasno sam zajecala. Bila sam tako blizu. „Reci mi!“ zarežao mi je u uho dok je palcem kružio po klitorisu. „Necu da si ljuta cijeli dan.“ Predala sam se, napokon šapnuvši: „Želim te u sebi.“ Ispustio je prigušen jauk i naslonio celo na moje rame dok se poceo brže pomicati, prodiruci i kružeci. Kukovi su mu se žarili u moje dupe,

erekcijom se trljajuci o mene. „O, Bože“, zajecala sam, a duboko u meni zatezala se spirala orgazma.

Svaka mi je misao bila fokusirana na zadovoljstvo što je preklinjalo da se oslobodi.

A onda je ritmicke zvuke našeg dahtanja i stenjanja najednom prekinula reska zvonjava telefona.

Umirili smo se kad se na nas srucila spoznaja gdje se zapravo nalazimo. Gospodin Ryan je opsovao kad se odmaknuo od mene i uzeo slušalicu telefona za nuždu.

Okrenuvši se, dograbila sam haljinu, prebacila je natrag preko ramena i stala je zakopcavati drhtavim prstima. „Da.“ Zvucao je tako mirno, nimalo zadihano. Pogledi su nam se susreli na suprotnim stranama dizala. „Shvacam... ne, dobro smo... „ Polako se nagnuo i podignuo moje rastrgane i odbacene gacice s poda dizala. „Ne, samo je stao.“ Slušao je osobu na drugom kraju linije dok je medu prstima premetao svilenu tkaninu. „U redu je.“ Završio je i vratio slušalicu na svoje mjesto.

Dizalo je poskocilo kad se ponovno pocelo spuštati. Spustio je pogled na cipku u svojoj ruci, a zatim ga ponovno vratio na mene. A onda se nacerio, odmaknuvši se od stijenke dizala i krenuvši prema meni. Nagnuo se, prešao nosom po mome vratu i šapnuo: „Tako dobro mirišeš.“ Iz grla mi se oteo slabašan dahtaj. „A ovo je“, rekao je proucavajuci gacice u svojoj ruci, „moje.“ Oglasilo se zvonce kad smo stali na našem katu. Vrata su se otvorila i bez ijednog pogleda u mom smjeru, tutnuo je nježnu tkaninu u džep svog sakoa i izišao.

Cetvrto poglavlje Panika. Osjecaj koji me je šcepao dok sam jurio prema svom uredu kao da me vrag goni mogao se opisati samo kao cista panika. Nisam mogao vjerovati što se dogada. Biti nasamo s njom u onom majušnom celicnom kavezu - njezin miris, zvukovi, koža - bilo je dovoljno da mi samokontrola ispari. Bio sam izvan sebe. Ta me je žena držala u šaci kao nijedna dosad.

Najzad, u relativnoj sigurnosti svojeg ureda, srucio sam se na kožni kauc.

Nagnuvši se naprijed, cvrsto sam se uhvatio za kosu prisilivši se da se smirim i da mi erekcija splasne.

Stvari su išle od lošeg prema gorem.

Znao sam od trenutka kad me je podsjetila na jutrošnji sastanak kako nema vražje šanse da bih mogao oblikovati suvislu misao, a kamoli odraditi cijelu prezentaciju u toj jebenoj konferencijskoj dvorani. Uci onamo i zateci je kako se naslanja na staklo, udubljena u misli, bilo je dovoljno da mi se odmah digne.

Izmislio sam nekakvu glupavu pricu o tome da je sastanak prebacen na drugi kat, i dakako da me je pozvala na red. Zašto je uvijek morala biti tako neprijateljski nastrojena?

Nisam se smeo i podsjetio sam je tko je glavni. No, baš kao i u svakoj drugoj prepirci s njom, sasula mi je sve ravno u lice.

Blago sam poskocio na glasan udarac s vanjske strane ureda. Nakon kojeg je uslijedio još jedan.

Pa još jedan. Koji se vrag tamo dogada? Ustao sam, otvorio vrata i zatekao gospodicu Mills kako treskom baca registratore na razlicite hrpe. Prekrižio sam ruke i naslonio se na zid, neko kratko vrijeme samo je promatrajuci. Prizor nje tako razjarene nije ni najmanje riješio problem u mojim

hlacama. „Bi li mi rekla u cemu je problem?“ Pogledala me je kao da mi je izrasla druga glava. „Jesi li ti lud?“ „Ni najmanje.“ „Oprosti ako sam nervozna“, prosiktala je dograbivši hrpu registratora i grubo ih trpajuci u ladicu. „Nisam sasvim oduševljen s... „ „Bennette“, rekao je moj otac živahno ušavši u ured. „Izvrsno smo obavili posao.

Henry i ja smo upravo razgovarali s Dorothy i Troyern i bili su... „ Zastao je i zapiljio se tamo gdje je stajala gospodica Mills snažno stišcuci rub stola. „Chloe, draga, jesi li dobro?“ Ispravila se i protegnula prste, kimajuci. Lice joj je bilo prekrasno rumeno, kosa pomalo divlja.

Zbog mene. Teško sam progutao i okrenuo se pa zabuljio kroz prozor. „Ne izgledaš mi dobro“, rekao je otac prišavši i spustivši joj ruku na celo. „Goriš.“ Stisnuo sam celjust dok sam promatrao njezin odraz u prozorskom staklu, a neobican osjecaj podizao mi se kralježnicom. Odakle je ovo došlo? „Zapravo“, rekla je. „Osjecam se malo cudno.“ „Pa, trebala bi poci kuci. S tvojim radnim vremenom i završetkom semestra, nema sumnje da si... „ „Imamo zgusnut raspored danas, bojim se“, rekao sam okrenuvši im se sucelice. „Ocekivao sam

da cemo danas završiti Beaumonta, gospodice Mills“, procijedio sam kroz stisnute zube.

Moj je otac okrenuo svoj celicni pogled prema meni. „Siguran sam da ceš moci odraditi sve što je potrebno, Bennette.“ Ponovno se okrenuo prema njoj. „Ti samo podi.“

„Hvala ti, Elliotte.“ Pogledala me je, izvivši savršeno oblikovanu obrvu. „Vidimo se sutra ujutro, gospodine Ryan.“ Gledao sam je kako izlazi, a moj je otac zatvorio vrata za njom, okrenuo se i pogledao me plamtecim pogledom. „Što je?“ upitao sam. „Ne bi te ubilo da budeš malo ljubazniji, Bennette.“ Pomaknuo se naprijed i sjeo na rub njezina stola. „Sretan si što je imaš, znaš.“ Zakolutao sam ocima i zatresao glavom. „Da je njezina osobnost privlacna kao njezine vještine u PowerPointu, ne bismo imali problem.“ Presjekao me je sijevnuvši pogledom. „Zvala je tvoja majka i rekla da te podsjetim na veceru kod kuce. Henry i Mina dolaze s djetetom.“ „Doci cu.“ Krenuo je prema vratima, zastavši kako bi me pogledao. „Nemoj kasniti.“ „Necu. Isuse!“ Znao je dobro, kao i svi ostali, da nikad ne kasnim, pa makar to bilo nešto toliko beznacajno kao što je obiteljska vecera. Henry bi, s druge strane, zakasnio na vlastiti sprovod.

Napokon sam, vratio sam se u svoj ured i svalio u naslonjac. Okej, možda sam stvarno bio malo na rubu?

Posegnuo sam u džep i izvukao ono što je ostalo od njezinih gacica, spreman ih odbaciti u ladicu medu ostale, kad sam zamijetio etiketu. Agent Provocateur. Bome za ove se lijepo iskeširala.

A i pobudilo je moju znatiželju. Otvorio sam ladicu kako bih pregledao i ostala dva para. La Perla.

Kvragu, ova je žena bila ozbiljna kad je rijec o donjem rublju. Možda bih trebao katkad skoknuti do trgovine La Perla u centru i barem vidjeti koliko je koštala moja mala kolekcija.

Prošao sam prstima kroz kosu i bacio ih sve natrag u ladicu te je treskom zatvorio.

Službeno sam sišao s uma. Ma koliko se trudio, cijeli se vražji dan ni na što nisam mogao usredotociti. Cak i poslije runde mahnitog trcanja tijekom stanke za rucak, još uvijek nisam mogao izbaciti iz misli jutrošnje dogadaje. Do tri sata popodne, znao sam da se moram izgubiti odavde.

Došao sam do dizala i blago zastenjao, odlucivši se za stubište, a onda shvatio da je to bila još gora pogreška. Sjurio sam se niz osamnaest katova.

Parkiravši pred roditeljskom kucom kasnije te veceri, osjetio sam kako mi napetost donekle popušta. Kad sam ušao unutra, smjesta me je preplavio poznati miris mamine kuhinje, a veselo brbljanje mojih roditelja dopiralo je iz blagovaonice. „Bennette“, zapjevušila je majka kad sam krocio u prostoriju. Sagnuo sam se i poljubio je u obraz, dopustivši joj da jedan kratak trenutak pokuša popraviti moju neposlušnu kosu. Napokon joj odmaknuvši ruke, uzeo sam od nje golemu zdjelu i smjestio je na stol, ugrabivši jednu mrkvu kao proviziju. „Gdje je Henry?“ upitao sam pogledavajuci prema dnevnoj sobi. „Još nisu stigli“, odgovorio je moj otac ulazeci. Henry je bio dovoljno loš, ali zajedno sa ženom i kcerkom, bili bi sretni ako bi uopce uspjeli i izici iz kuce. Otišao sam do kabineta za pice kako bih majci smiješao suhi martini.

Dvadeset minuta poslije, u predsoblju su se zaculi kaoticni zvukovi i krenuo sam ih docekati.

Majušno, gegavo tjelešce sa širokim, zubatim osmijehom zabilo mi se u koljena. „Benny!“ zaskvicala

je djevojcica.

Podignuo sam Sofiju i obasuo joj obraze poljupcima. „Bože, patetican si“, zagundao je Henry dok je prolazio pokraj mene. „Kao da si ti bolji.“ „Obojica biste trebali zavezati, ako ikoga zanima moje mišljenje“, dometnula je Mina slijedeci supruga u blagovaonicu.

Sofia je bila prvo unuce i obiteljska princeza. Po obicaju, tijekom vecere najradije je sjedila u mome krilu dok sam ja pokušavao jesti oko nje, trudeci se svim silama izbjegavati njezinu „pomoc“.

Svejedno, definitivno me je vrtjela oko malog prsta.

„Bennette, mislila sam te pitati“, pocela je moja majka predavši mi bocu vina. „Bi li pozvao Chloe na veceru iduceg tjedna i pritom se potrudio, kako znaš i umiješ, da zapravo i dode?“ Zastenjao sam umjesto odgovora i primio brzopotezni udarac u potkoljenicu od mog oca. „Isuse. Zašto ste svi toliko navalili da je dovedem ovamo?“ upitao sam.

Majka se uspravila, nabacivši na lice svoju najbolju verziju stroge majke. „Sama je u nepoznatom gradu, a... „ „Mama“, prekinuo sam je, „živi ovdje još od koledža. Ima dvadeset i šest godina.

Ovo joj više nije nepoznat grad.“ „Zapravo, Bennette, u pravu si“, odvratila je s rijetkom oštrinom u glasu. „Došla je ovdje na studij, diplomirala, radila s tvojim ocem nekoliko godina prije nego što se premjestila u tvoj odjel i bila najbolja suradnica koju si ikad imao - i sve to uz vecernje kolegije kako bi stekla diplomu iz specijalistickog studija. Mislim daje Chloe prilicno divna, tako da imam nekoga s kime bih je voljela upoznati.“ Moja je celjust ostala visjeti dok sam upijao njezine rijeci. Majka joj je željela namjestiti nekoga?

U mislima sam pokušao procešljati sve samce koje smo poznavali i sve ih morao smjesta odbaciti.

Brad: prenizak. Damian: jebe sve što hoda. Kyle: homic. Scott: mutavac. Pa, ovo je bilo neobicno.

Osjetio sam kako mi se nešto steže u prsima, ali nisam bio siguran što. Ako bih baš morao imenovati, rekao bih... bijes?

Zašto bih bio bijesan što je moja majka pokušava s nekim spojiti? Vjerojatno zato što spavaš s

njom, budalo. Pa, nije baš da spavam s njom, koliko je ševim. Okej, poševio sam je... dvaput. „Ševim“ bi podrazumijevalo namjeru da to i nastavim.

Oh, usto, pohvatali smo se u dizalu i skupljao sam njezine gacice u svojoj ladici.

Ljigavce.

Pritisnuo sam ruke na lice. „Dobro. Razgovarat cu s njom. Ali nemoj se previše nadati. Ona je lišena bilo kakvog šarma, tako da ceš teško tu sklopiti ikakav posao.“ „Znaš, Bene“, umiješao se moj brat, „mislim da cemo se svi ovdje složiti da si ti taj koji ima problem s njom.“ Pogledao sam uokolo namrštivši se na glave koje su kimale gore-dolje slažuci se s mojim idiotskim bratom.

Ostatak veceri sastojao se od daljnjih razgovora o tome kako moram biti ljubazniji s gospodicom Mills, kako svi misle da je divna te kako ce joj se silno svidjeti sin majcina najboljeg prijatelja, Joel.

Potpuno sam zaboravio na Joela. Bio je dovoljno okej tip, rekao bih. Samo što se igrao s barbikama sa svojom sestrom sve do cetrnaeste i cendrao poput djeteta kad bi dobio udarac bejzbolskom palicom u potkoljenicu u drugom srednje.

Millsica ce ga požderati živog.

U sebi sam se nasmijao na tu pomisao. Takoder smo razgovarali i o sastancima dogovorenima za ovaj tjedan. Onaj najvažniji bio je u planu za cetvrtak popodne, i ja cu biti u pratnji bratu i ocu. Znao sam da je gospodica Mills vec sve isplanirala i pripremila. Ma koliko to nerado priznao, uvijek je bila dva koraka ispred, predvidajuci

sve što je bilo potrebno.

Otišao sam s obecanjem da cu se svim silama potruditi kako bih je uvjerio da dode, iako, ruku na srce, nisam uopce znao kad cu je uspjeti vidjeti tijekom iducih nekoliko dana.

Imao sam sastanke i dogovore po cijelom gradu, a cisto sam sumnjao da cu joj, u onim kratkim trenucima kad budem u uredu, imati bogzna što pametno reci.

Zureci kroz prozor dok smo iduceg popodneva miljeli niz aveniju South Michigan, pitao sam se hoce li mi dan imalo postati bolji. Mrzio sam kad bismo zaglavili u prometnim cepovima. Ured je bio samo nekoliko blokova dalje i ozbiljno sam razmatrao mogucnost da kažem vozacu da okrene auto kako bih izišao i nastavio pješice. Vec je prošlo cetiri, a uspjeli smo prijeci jedva tri bloka u

dvadeset minuta. Savršeno. Sklopivši oci, naslonio sam glavu na naslon i prisjecao se sastanka s kojeg sam netom otišao.

Ništa narocito nije pošlo po zlu; štoviše, upravo suprotno. Klijenti su bili oduševljeni ponudama i sve je prošlo glatko kao po loju. Samo, jednostavno se nisam mogao otresti jezivog raspoloženja.

Henry mi je to dao do znanja, svakih mi petnaest minuta tijekom posljednja tri sata predbacujuci da se ponašam kao cudljivi tinejdžer, a do trenutka kad su ugovori bili potpisani, želio sam ga umlatiti kao vola u kupusu. Nije propustio nijednu priliku da me pita koji mi je vrag i, ruku na srce, nisam mogao reci da mu zamjeram. Cak sam i ja morao priznati da sam bio šupak posljednjih nekoliko dana. A to je, bome, nešto znacilo. Dakako, na rastanku, Henry je objavio da je moj problem taj što se moram poševiti. Kad bi samo znao.

Prošao je jedan dan. Samo jedan dan od dogadaja u dizalu koji me je ostavio tvrdim i s upornom žudnjom da joj dodirnem svaki djelic tijela. Kako sam se ponašao, zakljucili biste da se nisam seksao šest mjeseci. Ali ne, nije prošlo ni dva dana da je nisam dodirnuo, a osjecao sam se kao ludak.

Automobil se ponovno zaustavio i pomislio sam da bih mogao zaurlati. Moj je vozac spustio pregradno staklo izmedu prednjeg i stražnjeg dijela limuzine, te mi dobacio osmijeh isprike. „Oprostite, gospodine Ryan. Siguran sam da šizite tamo otraga. Udaljeni smo samo cetiri bloka; biste li radije nastavili pješice?“ Pogledao sam kroz zatamnjena prozorska stakla i zamijetio da smo stali tocno preko puta ulaza u trgovinu La Perla. „Mogu stati tamo...“ Izletio sam iz automobila prije nego što je dospio dovršiti recenicu.

Stojeci na plocniku i cekajuci da prijedem ulicu, sinulo mi je da nemam pojma kakav je smisao ulaska tamo. Što sam zapravo namjeravao? Hocu li nešto kupiti ili cu se samo muciti?

Ušao sam u trgovinu i zastao pred dugim stolom prekrivenim donjim rubljem s volancicima.

Podovi su bili od toplog drva boje meda, stropovi osvijetljeni dugim cilindricnim svjetiljkama, nacickanim u grozdove diljem goleme prostorije. Prigušeno svjetlo obasjavalo je citav prostor mekanom intimnom svjetlošcu, osvjetljavajuci stolove i police sa skupocjenim donjim rubljem.

Nešto u nježnoj cipki i satenu pobudilo je u meni onu blisku žudnju za njom.

Prelazeci prstima duž stola smještenog u prednjem dijelu trgovine, postao sam svjestan da sam vec privukao pažnju osoblja. Visoka plavuša uputila se prema meni. „Dobro došli u La Perlu“, rekla je odmjerivši me od glave od pete poput lava koji odmjerava odrezak. Palo mi je na um kako žena u ovom poslu vjerojatno zna koliko sam platio svoje odijelo, te da su moje manžete bile od pravih dijamanata. Oci su joj prakticno blistale dolarskim znakovima. „Postoji li nešto s cime bih vam mogla pomoci? Možda kakav dar za vašu suprugu? Djevojku, možda?“ dometnula je s daškom ocijukanja u glasu. „Ne, hvala vam“, odgovorio sam najednom se osjetivši blesavo što se ovdje nalazim. „Samo gledam.“ „Pa, promijenite li mišljenje, samo me pozovite“, rekla je namignuvši, prije nego što ce se okrenuti i vratiti do pulta. Promatrao sam je dok je odlazila i smjesta mi se zgadilo što mi nije bilo ni na kraj pameti daje pitam za broj. Jebiga. Nije da sam bio potpuna muška drolja, ali prelijepa žena u

trgovini s donjim rubljem, od svih mjesta na svijetu, upravo je ocijukala sa mnom, a meni nije bilo ni u peti da joj uzvratim. Isuse. Koji mi je vrag?

Taman sam se okrenuo na odlazak kad mi je nešto privuklo pažnju. Pustio sam da mi prsti prijedu preko crnog cipkastog haltera što je visio na polici. Nisam imao pojma da žene to zaista nose, osim na onim fotkama iz Playboya, sve dok nisam poceo raditi s njom.

Sjecam se jednog sastanka kad smo tek poceli zajedno raditi. Prekrižila je noge ispod stola i premjestila ih baš na pravi nacin da joj se suknja malo podigne, razotkrivši nježnu bijelu vrpcu pricvršcenu za njezine carape. Bilo je to prvi put da sam svjedocio njezinoj strasti za donjim rubljem, ali nije bilo prvi put da sam proveo stanku za rucak mlateci ga u uredu s njom u mislima. „Je li ti se nešto svidjelo?“ Okrenuo sam se, zaprepašten što sam iza leda zacuo poznati glas. Sranje.

Gospodica Mills.

Ali ovakvu je, zapravo, nikad nisam vidio. Bila je dotjerana kao i uvijek, ali na potpuno ležeran nacin. Nosila je uske tamne traperice i crvenu majicu s tankim naramenicama.

Kosa joj je bila skupljena u seksi konjski rep, a bez šminke ili naocala koje je katkad nosila u uredu, nije se doimala starijom od dvadeset. „Kog vraga ti radiš ovdje?“ upitala je, a namješteni joj je osmijeh išceznuo s lica. „Što se to tebe tice?“ „Samo sam znatiželjna. Nije ti dosta moga donjeg rublja, nego si odlucio prikupiti i vlastitu kolekciju?“ Bijesno je zurila u mene pokazujuci na halter u mojim rukama.

Brže-bolje sam ga ispustio. „Ne, ne, ja...“ „Što tocno radiš s time, uostalom? Jesi li ih tutnuo nekamo kao kakve male podsjetnike na svoja osvajanja?“ Prekrižila je ruke na prsima i tako podignula dojke. Oci su mi smjesta pale na njezin dekolte, a kita mi se promeškoljila u hlacama. „Isuse“, rekao sam zavrtjevši glavom. „Zašto uvijek moraš biti takva kuja?“ Mogao sam osjetiti adrenalin kako mi kulja žilama, mišice kako se napinju dok sam se doslovce tresao od požude i gnjeva. „Valjda jednostavno izvlaciš ono najbolje iz mene“, rekla je. Naginjala se naprijed, gotovo mi dodirujuci grudi svojima. Pogledavši uokolo, zamijetio sam da privlacimo pažnju drugih kupaca u trgovini. „Cuj“, rekao sam nastojeci se sabrati. „Kako bi bilo da stišaš glas i da se malo smiriš?“ Znao sam

da se moram izgubiti odavde prije nego što se nešto dogodi. Zbog nekog bolesnog razloga, prepirka s ovom ženom uvijek je završavala s njezinim gacicama u mojemu džepu. „Otkud ti ovdje, uostalom? Zašto nisi na poslu?“ Zakolutala je ocima. „Radim za tebe gotovo godinu dana pa bi covjek pomislio da ceš se sjetiti kako se svakog drugog tjedna nalazim sa svojim mentorom. Upravo sam završila s njime pa sam željela obaviti šoping. Možda bi mi trebao staviti elektronicku narukvicu kako bi me mogao stalno vrebati, lako, hej, uspio si me pronaci i bez toga.“ Sijevao sam pogledom boreci se pronaci prave rijeci. „Uvijek si tako jebeno nadrkana sa mnom.“ Sjajno, Bene. Zbilja mudro. „Podi za mnom“, rekla je i zgrabila mi ruku odvukavši me otraga. Povukla me je iza ugla i uvela u garderobu. Ocito je vec neko vrijeme bila ovdje; na stolcima su bile hrpe donjeg rublja, dok su s vješalica visjeli nedefinirani komadi cipke. Glazba je dopirala kroz zvucnike nad našim glavama, i bilo mi je drago što necu morati stišati glas dok je budem davio.

Zatvorivši golema vrata sa zrcalima nasuprot svilom prekrivenog naslonjaca, stajala je ociju prikovanih za moje. „Jesi li me slijedio do ovamo?“ „Zašto bih, dovraga, to ucinio?“ „Znaci, slucajno si lunjao po trgovini ženskog donjeg rublja. To je samo jedna od perverznih stvarcica koje radiš u slobodno vrijeme?“ „Dajte se saberite, gospodice Mills.“

„Znaš, dobro je da imaš taj svoj veliki kurac kojim se možeš iskupiti za svoj pogani jezik.“ Zatekao sam se kako se naginjem naprijed, šapcuci: „Prilicno sam siguran da bi te oduševio i moj jezik.“ Najednom je sve bilo previše intenzivno, preglasno, previše živo. Grudi su joj se nadimale, a pogled joj je prešao na moja usta dok si je grickala donju usnicu. Polako omotavši moju kravatu oko svog zapešca, privukla me je sebi. Razdvojio sam usne, osjetivši njezin mekani jezik kako se gura naprijed.

Sad se nisam mogao povuci pa sam kliznuo rukom do njezina lica, a drugom do kose. Skinuo sam kopcu što joj je pridržavala rep, a mekani su se valovi rasuli po mojoj ruci.

Cvrsto sam joj

stegnuo gusti pramen kose povukavši joj glavu kako bih bolje namjestio usne.

Trebao sam još.

Trebao sam je svu. Zajecala je i povukao sam još snažnije. „Svida ti se ovo.“ „Bože, da.“ U tom trenutku, cuvši te rijeci, fuckalo mi se za sve: gdje smo bili, tko smo bili, ili što smo mislili jedno o drugome. Nikad u životu nisam s nekim osjetio ovako sirovu kemiju. Kad smo bili ovako zajedno, sve ostalo je bilo nevažno.

Rukama sam prelazio niz njezine bokove i šcepao sam joj rub majice, podignuo ga i prebacio preko njezine glave, prekinuvši nam poljubac samo na cas. Kako ne bi zaostajala, svukla mi je sako s ramena i bacila ga na pod.

Palcima sam joj kružio po koži dok sam pomicao ruke prema pojasu njezinih traperica. Brzo otkopcane, pale su na pod, a ona ih je odbacila zajedno sa sandalama. Ljubio sam je niz vrat i ramena. „Kvragu“, procijedio sam. Podignuvši pogled, mogao sam vidjeti odraz njezina savršenog tijela u velikom zrcalu. Maštao sam o tome kako je razodijevam više puta nego što bih vjerojatno želio priznati, ali stvarnost, na danjem svjetlu, bila je još bolja. Nosila je jednostavne crne gacice koje su joj prekrivale samo pola dupeta i pripadajuci grudnjak, a svilena joj se kosa rasula niz leda. Mišici njezinih dugih, preplanulih nogu napeli su se kad se pridignula na prste kako bi mi dospjela do vrata. Vizualni impuls, zajedno s osjecajem njezinih usana, natjerao mi je kurac da se bolno propinje o okove hlaca Snažno mi je ugrizla uho dok su joj ruke krenule prema gumbima moje košulje. „Mislim da se i

tebi svida ovako grubo.“ Otkopcao sam hlace i pojas, spustio ih zajedno s boksericama na pod, a zatim je povukao sa sobom na naslonjac.

Ushicenje je projurilo mnome dok su mi se ruke pomicale preko njezinih rebara kako bih joj otpustio grudnjak. Pritiskala me je dojkama kao da me požuruje, a ja sam joj ljubio vrat dok sam prstima užurbano otkopcavao grudnjak i svlacio joj naramenice s ramena. Malo sam se odmaknuo kako bih pustio grudnjak da spadne i prvi put ugledao njezine grudi kompletno ogoljene preda mnom. Jebeno savršeno. U svojim fantazijama svašta sam im radio: dodirivao ih, ljubio, sisao, jebao, ali ništa se nije moglo usporediti sa stvarnim prizorom dok sam ih samo gledao.

Kukovima se trljala o mene i nije nas dijelilo ništa doli njezine majušne gacice.

Zaronio sam licem u njezine grudi, a ona je zarila ruke u moju kosu privukavši me bliže sebi. „Želiš li me kušati?“ prošaptala je zureci dolje u mene. Povukla me je za kosu dovoljno snažno da mi otrgne glavu sa svoje kože.

Nisam imao nikakvu pametnu primjedbu, ništa dovitljivo cime bih je natjerao da prestane govoriti i da me samo poševi. Želio sam, medutim, okusiti njezinu kožu. Želio sam to više nego bilo što, ikad. „Aha.“ „Onda me lijepo zamoli.“ „Jebeš pristojnost. Samo mi daj.“ Zacviljela je, nagnuvši se naprijed kako bi mi dopustila da ustima usišem savršenu bradavicu.

Kvragu, ovo je bilo dobro.

Toliko mi je misli jurcalo glavom. Nije postojalo ništa na ovome svijetu što sam želio više osim da se zakopam u njoj, ali znao sam da cu nas poslije oboje mrziti. Nju, jer me je natjerala da budem slab, a sebe, jer sam dopustio da požuda svlada moj zdrav razum. Ali znao sam i to da ne mogu prestati. Pretvorio sam se u narkica koji živi za svoj iduci šut. Moj savršeno ustrojeni život urušavao se oko mene, a meni je samo bilo stalo do toga da je osjetim.

Spustivši ruke niz njezine bokove, pustio sam prste da prelaze rubom njezinih gacica. Njome je prošao drhtaj, a ja sam cvrsto stisnuo oci dok sam natezao tkaninu u ruci pokušavajuci se natjerati da prestanem.

„Hajde, strgaj ih... znaš da to želiš“, mrmljala mi je u uho, a zatim ga silovito zagrizla. Pola sekunde kasnije, gacice joj nisu bile ništa doli bezoblicna masa cipke u kutu prostorije. Grubo je dograbivši za bokove, podignuo sam je, drugom se rukom držeci za korijen kite, pa je povukao dolje na sebe.

Osjecaj je bio toliko snažan da sam joj silom morao umiriti bokove kako se ne bih rasprsnuo.

Ako sad podbacim, samo ce mi poslije trljati time nos. A ne želim joj pružiti to zadovoljstvo.

Jednom kad sam ponovno osjetio kako imam kontrolu, poceo sam joj pomicati bokove. Dosad nismo bili u ovom položaju - ona na meni, licem u lice - i makar to nerado priznao, tijela su nam savršeno pristajala. Prelazeci rukama niz njezine bokove dolje prema nogama, u svaku sam uzeo po jednu njezinu nogu i obavio ih sebi oko struka. Promjenom položaja još sam se dublje zario u nju, i zaronio sam licem u njezin vrat kako bih potisnuo glasno stenjanje.

Bio sam svjestan zvukova i glasova posvuda oko nas dok su kupci ulazili i izlazili iz drugih garderoba. Pomisao da nas svaki cas netko može uhvatiti na djelu samo mi je poboljšavala osjecaj.

Leda su joj se izvila kad je potisnula jecaj, a glavu je zabacila natrag. Lažno nevin nacin kojim je ugrizla usnicu izludivao me je. Opet sam se zatekao kako gledam preko njezina ramena i promatram nas u zrcalu. Nikad u životu nisam vidio eroticniji prizor.

Još me je jednom povukla za kosu, vrativši mi usne na svoje, jezici su nam se ponovno isprepleli prateci pokrete naših kukova. „Izgledaš tako dobro na meni“, šapnuo sam joj u usta. „Okreni se, moraš nešto vidjeti.“ Povukao sam je gore i okrenuo prema zrcalu. S ledima na mojim prsima,

spustila se natrag na mene. „O, Bože“, rekla je. Teško je disala dok joj je glava pala na moje rame, a ja nisam bio siguran je li to zbog toga što me osjeca u sebi ili zbog prizora koji je vidjela u zrcalu. Ili zbog oboje. Šcepao sam je za kosu i prisilio da podigne glavu. „Ne, želim da tamo gledaš“, zarežao sam joj u uho susrevši joj pogled u zrcalu. „Želim da gledaš. A sutra, kad te sve bude boljelo, želim da se sjetiš tko ti je to ucinio.“ „Prestani govoriti“, rekla je, no zadrhtala je i znao sam da uživa u svakoj mojoj rijeci. Podizala je ruke uz tijelo pa iza sebe sve dok ih nije zakopala u moju kosu.

Dodirivao sam svaki milimetar njezina tijela i pratio trag ljubavnih ugriza na ramenima. U zrcalu sam vidio kako klizim unutra i van; i ma koliko nisam želio ove uspomene, znao sam da je ovo prizor koji nikad necu zaboraviti. Spustio sam jednu ruku dolje do njezina klitorisa. „Oh, sranje“, prošaptala je. „Molim te.“ „Svida ti se ovo?“ upitao sam, pritišcuci, kružeci. „Da, molim te, još, molim te, molim te... „ Niz tijela su nam sad curili tanki potocici znoja, ostavivši joj kosu blago zalijepljenu za celo. Nije pomicala pogled s tocke gdje smo bili spojeni dok smo se nastavili trljati jedno uz drugo, i znao sam da smo oboje blizu vrhunca. Želio sam da mi susretne pogled u zrcalu - no odmah potom sam shvatio da bih joj se time previše razotkrio. Nisam želio da jasno vidi što mi radi.

Glasovi oko nas nisu jenjavali, potpuno nesvjesni što se dogada u ovoj skucenoj prostorijici. Ako

nešto brzo ne poduzmem, naša mala tajna nece dugo moci ostati sacuvana. Kako su joj pokreti postali mahnitiji, a njezine ruke sve cvršce stezale moju kosu, poklopio sam joj rukom usta prigušivši tako krik dok se raspadala oko mene.

I vlastito sam stenjanje prigušio o njezino rame i, prodrijevši još nekoliko puta, eksplodirao duboko u njoj. Njezino se tijelo svalilo na mene dok sam se naslanjao na zid.

Morao sam ustati. Morao sam ustati i odjenuti se, ali nisam bio siguran u svoje drhtave noge.

Bilo kakva nada koju sam možda gajio da ce seks s vremenom postati manje intenzivan, ili da cu uspjeti prebroditi ovu opsesiju, ucas se raspala.

Razlog tomu stao se polako šuljati u moju podsvijest, zajedno s razocaranjem jer sam opet podlegao ovoj slabosti. Podignuo sam je gore odmaknuvši je sa svoga krila prije nego što cu se sagnuti kako bih uzeo svoje bokserice.

Kad se okrenula i pogledala me, ocekivao sam mržnju ili ravnodušnost, no bilo je nešto ranjivo u njezinim ocima prije nego što je snažno trepnula i odvratila pogled. Oboje smo se u tišini odjenuli; garderoba se odjednom cinila pretihom i pretijesnom, a ja sam bio pretjerano svjestan svakog njezina udaha.

Poravnavši kravatu, podignuo sam pokidane gacice s poda i spremio ih u džep.

Mašio sam se za kvaku pa zastao. Posegnuvši, polako sam prešao rukama po cipkastoj tkanini što je visjela s jedne od kukica na zidu.

Pogledao sam je u oci i rekao: „Kupi i halter.“ I, ne osvrnuvši se, izišao iz garderobe.

Peto poglavlje Bila su osamdeset i tri ventila, dvadeset i devet vijaka, pet elisa i cetiri žarulje na stropu nad mojom glavom. Okrenula sam se na bok, a odredeni su mi se mišici rugali i pružali mi neporeciv dokaz zašto cijelu noc nisam mogla oka sklopiti. „Želim da gledaš. A sutra, kad te sve bude boljelo, želim da se sjetiš tko ti je to ucinio.“ I nije se šalio.

Nesvjesno, moja je ruka putovala dojkama, odsutno vrteci bradavicu ispod majice.

Sklopivši oci, dodir vlastitih ruku u sjecanje mi je prizvao njegove. Njegovi dugi, skladni prsti opsjedali su me ispod dojki, palcima mi je okrznuo bradavice, obujmivši me svojim krupnim dlanovima... dovraga.

Ispustila sam dugacak izdah i odbacila jastuk s kreveta. Tocno sam znala kamo me nosi ova struja misli. Radila sam ovo isto vec tri noci zaredom i sad je to moralo prestati. Bijesno sam otpuhnula, okrenula se natrag na trbuh i cvrsto stisnula oci tjerajuci se na san. Kao da mi je to ikad uspjelo.

Još uvijek pamtim, sa savršenom jasnocom, onaj dan kad me je prije gotovo godinu dana Elliott pozvao u svoj ured na razgovor. Pocela sam raditi za RMG kao Elliottova mlada asistentica još za vrijeme studija. Kad mi je majka preminula, Elliott me je uzeo pod svoje krilo, ne baš kao ocinska figura, ali sasvim sigurno kao brižan i topao mentor koji me je zvao kuci na vecere kako bi imao na oku moje emocionalno stanje. Inzistirao je na tome da su mi njegova vrata uvijek otvorena. Ali tog jutra, kad je nazvao u moj ured, zvucao je nesvojstveno služben i, iskreno govoreci, premrla sam od straha.

U svom uredu, objasnio mi je kako je njegov najmladi sin živio u Parizu posljednjih šest godina, radeci kao direktor marketinga za L'Oreal. Taj sin, Bennett, napokon se vraca kuci, i za šest mjeseci ce preuzeti poziciju glavnog izvršnog direktora u Ryan Mediji. Elliott je znao da me dijeli još godina od diplome iz specijalistickog studija poslovnog menadžmenta te da tražim mogucnost stažiranja koje bi mi pružilo potrebno i kvalitetno iskustvo. Ustrajao je na tome da dovršim svoj poslijediplomski studij pod RMG-om, te kako ce najmladi gospodin Ryan biti više nego oduševljen ako budem u njegovu timu.

Elliott mi je predao opširan dopis s tvrtkinim memorandumom koji je kanio pustiti u cirkulaciju iduceg tjedna, a kojim ce najaviti dolazak Bennetta Ryana.

Ideš. Bila je to moja jedina misao dok sam citala dopis na povratku u svoj ured.

Izvršni direktor i potpredsjednik marketinškog odjela u L’Orealu u Parizu. Najmladi kandidat ikad na Cuninsovoj ljestvici 40 ispod cetrdeset, a koja je nekoliko puta objavljena u Wall Street Journalu. Dvostruki magisterij iz poslovne ekonomije na njujorškom sveucilištu te pariškom HEC-u, gdje je specijalizirao na podrucju korporativnih financija i globalnog poslovanja, diplomiravši s najvišim ocjenama. Isuse. Što je ono Elliott rekao? Izrazito motiviran? Blago receno.

Henry je nagovijestio kako on i njegov brat ne dijele istu opuštenu osobnost, ali kad sam se zabrinula, brzo me je razuvjerio. „Sklon je uštogljenom ponašanju i s vremena na vrijeme zna biti prava picajzla, ali ništa ti ne brini, Chloe. Ti ceš ga uspjeti zauzdati; vas dvoje cete biti sjajan tim.

Mislim, daj“, rekao je obgrlivši me svojom krupnom rukom. „Zar bi tebe mogao ne voljeti?“

Nerado to priznajem, ali do trenutka kad je trebao stici, vec sam bila pomalo zagrijana za Bennetta Ryana. Bila sam iznimno nervozna zbog predstojece suradnje, ali takoder i zadivljena svime što je postigao u svom relativno kratkom životu. Vidjela sam i njegovu sliku na internetu, što je takoder pripomoglo: tip je bio pravi primjerak svoje vrste. Komunicirali smo preko elektronicke pošte sve do njegova dolaska, i iako se cinio ljubaznim, nikad nije pokazivao pretjerano prijateljstvo.

Tog velikog dana, Bennett je trebao stici tek nakon sastanka uprave tog popodneva, kad ce biti službeno predstavljen. Imala sam pred sobom cijeli dan da se umotam u klupko nervoze. Sara, kao

prava dobra prijateljica, došla je gore do mene ne bi li mi malo odvratila misli.

Sjedila je u mom stolcu i više od sat vremena razglabale smo o serijalu filma Trgovci.

Ubrzo sam se toliko smijala da su mi suze curile niz lice. Nisam primijetila kako se Sara ukipjela kad su se otvorila vanjska vrata ureda, a nisam ni primijetila da netko stoji iza mene. I, premda me je Sara pokušala upozoriti brzim potezom ruke preko grla - univerzalnim znakom za „zaveži“ - ja sam je ignorirala.

Jer sam, ocito, idiot. „A onda“, rekla sam, hihocuci se i držeci se za trbuh, „rekla je: 'Jebiga, morala sam primiti jebenu narudžbu od tipa kojemu sam jednom popušila nakon maturalnog plesa.' A on ce: Aha, i ja sam cekao tvog brata.“' Spopao me još jedan napadaj smijeha, pa sam se spotaknula unatrag i sudarila s necim tvrdim i toplim. Okrenuvši se u hipu, bila sam prestravljena vidjevši da sam upravo posadila dupe na bedra svoga novog šefa. „Gospodine Ryan!“ rekla sam prepoznavši ga s fotografija. „Tako mi je žao!“ Cinilo se da se nimalo ne zabavlja.

U pokušaju da ublaži napetost, Sara je ustala i ispružila ruku. „Zadovoljstvo nam što smo vas napokon upoznali. Ja sam Sara Dillon, Henryjeva asistentica.“ Moj je novi šef samo bacio pogled na njezinu ruku, ne uzvrativši gestu, pa podignuo jednu od svojih savršeno oblikovanih obrva. „Niste li zaboravili ono 'gospodin Ryan'?“ Sarina je ruka polako pala dok ga je gledala, ocito zaprepaštena. Nešto u njegovoj pojavi bilo je

toliko zastrašujuce da je ostala bez teksta. Kad se pribrala, promucala je: „Pa... mi smo ovdje prilicno ležerni. Svi zovemo jedni druge imenom. Ovo je vaša asistentica, Chloe.“ Kimnuo mi je. „Gospodice Mills. Obracat ce mi se s 'gospodine Ryan'. I ocekujem vas u svom uredu za pet minuta kako bismo raspravili o kodeksu ponašanja.“ Glas mu je bio ozbiljan dok je govorio, a onda je odsjeceno kimnuo Sari. „Gospodice Dillon.“ Kratko me pogledavši, okrenuo se na peti i pošao prema svom novom uredu, a ja sam s užasom svjedocila prvom od njegovih cuvenih lupanja vratima. „Kakav gad!“ procijedila je Sara izmedu stisnutih usnica. „Prekrasan gad“, odvratila sam.

Nadajuci se da cu nekako izgladiti stvar, spustila sam se dolje do kafeterije kako bih mu donijela kavu. Cak sam pitala Henryja kakvu voli - crnu. Kad sam se nervozno vratila do njegova ureda, nakon mog kucanja uslijedilo je naglo „naprijed“, pa sam snagom volje natjerala ruke da se prestanu tresti. Izvila sam usne u prijateljski osmijeh, ovaj put odlucna da ostavim bolji dojam, i otvorila vrata zatekavši ga kako razgovara na telefon i nešto bjesomucno ispisuje u rokovnik ispred sebe. Dah mi je zastao kad sam cula njegov blag, dubok glas kako izgovara na besprijekornom francuskom. „Ce sera parfait. Non. Non, ce n'est pas nécessaire. Seulement quatre. Oui. Quatre.

Merci, Ivan.“1 1 Savršeno. Ne. Nije nužno. Samo cetiri. Da. Cetiri. Hvala, Ivane.

Završio je razgovor, ali nije podignuo pogled s rokovnika kako bi me pozdravio.

Jednom kad

sam stala ispred njegova stola, obratio mi se istim krutim glasom kao i prije. „Ubuduce, gospodice Mills, razgovore koji se ne odnose na posao vodit cete izvan ureda. Placamo vas da radite, a ne da cavrljate. Je li jasno?“ Na trenutak sam ostala bez rijeci, sve dok nije podignuo oci kao bi se susreo s mojima. Otresla sam stanje transa, odjednom shvativši istinu o Bennettu Ryanu: premda je bio još zgodniji uživo nego na fotografijama, nije bio nimalo nalik osobi kakvu sam zamišljala. I nimalo nalik bratu i roditeljima.

„Savršeno mi je jasno, gospodine“, rekla sam dok sam obilazila njegov stol kako bih spustila šalicu s kavom.

No, tek što sam krenula ispružiti ruku prema stolu, peta mi je zapela za sag i posrnula sam naprijed. Cula sam kako mi se s usana otelo glasno „Sranje!“ - kava je sad bila ništa doli vrela mrlja na njegovu skupocjenom odijelu. „O, Bože, gospodine Ryan. Tako mi je žao!“ Pojurila sam do umivaonika u njegovoj kupaonici kako bih dograbila rucnik i trkom se vratila natrag, pavši pred njime na koljena i pokušavajuci obrisati mrlju. U žurbi, i uslijed poniženja, pomislila sam da gore ne može; no, onda mi je najednom svanulo da bjesomucno trljam rucnikom o njegove prepone. Oborila sam pogled i odmaknula ruke osjecajuci plamen kako mi liže lice i širi se niz vrat kad sam krajickom oka opazila primjetnu kvrgu u njegovim hlacama. „Možete sad poci, gospodice Mills.“ Kimnula sam, pohitavši iz ureda, zgrožena jezivim prvim dojmom koji sam ostavila.

Srecom, nakon toga sam se prilicno brzo dokazala u najboljem svjetlu. Ponekad bi se cinilo da je cak zadivljen mnome, iako je uvijek bio ukocen i nervozan. Pripisala sam to cinjenici da je vrhunski gad, ali uvijek sam se pitala nisam li mu necim stala na žulj. Osim onoga s hlacama, jasno.

Kad sam stigla na posao, na putu prema dizalu nabasala sam na Saru. Dogovorile smo rucak iduci tjedan i pozdravile se kad smo dospjele do njezina kata. Stigavši na osamnaesti kat, zamijetila sam da su vrata gospodina Ryana zatvorena kao i obicno pa nisam mogla znati je li vec stigao.

Ukljucila sam racunalo i pokušala se psihicki pripremiti za predstojeci dan. U posljednje bi me vrijeme svladala tjeskoba cim bih sjela u ovaj stolac.

Znala sam da cu ga vidjeti jutros; svakog bismo petka prolazili kroz raspored za iduci tjedan.

No nikad nisam znala u kakvom cu ga raspoloženju zateci.

Iako su mu živci u posljednje vrijeme bili još tanji, zadnje što mi je jucer rekao bilo je: „Kupi i halter.“ I kupila sam. Zapravo, upravo sam ga sad imala na sebi. Zašto? Nisam imala pojma. Kog je vraga mislio time? Je li mislio da ce ga vidjeti? Nema jebene šanse. Pa zašto sam ga onda navukla?

Kunem se Bogom, ako ga strga... zaustavila sam se prije nego što sam uspjela završiti recenicu.

Dakako da ga nece rastrgati. Nikad mu necu pružiti tu priliku.

Samo se vi tješite, gospodice Mills.

Odgovorivši na nekoliko e-mailova, prepravivši Papadakisov ugovor o intelektualnom vlasništvu te poslavši nekoliko upita za hotelski smještaj, uspjela sam donekle odvratiti misli sa situacije, i otprilike pola sata kasnije njegova su se uredska vrata otvorila. Susrela sam se s vrlo poslovnom varijantom gospodina Ryana. Njegovo tamno odijelo s dvostrukim kopcanjem bilo je besprijekorno, savršeno uskladeno s jarkom nijansom njegove crvene svilene kravate. Doimao se smirenim i potpuno opuštenim. Ni traga onom razuzdanom muškarcu koji me je poševio u garderobi La Perle prije otprilike osamnaest sati i trideset šest minuta. Nije da sam racunala. „Jeste li spremni?“ „Da, gospodine.“

Jednom je kimnuo i vratio se u svoj ured.

Aha, dakle ovako cemo se igrati. Sto se mene tice, može. Nisam bila sigurna što sam zapravo ocekivala, ali donekle mi je laknulo što stvari nisu drukcije. Situacija medu nama postajala je sve napetija, što podrazumijeva bolniji pad kad ovo sve jednom završi i kad budem morala skupljati krhotine svoje karijere. Nadala sam se da cemo moci isplivati iz ovoga bez daljnjih katastrofa sve dok ne magistriram.

Otišla sam za njim u njegov ured i sjela. Stala sam prolaziti kroz popis zadataka i sastanaka na koje je trebao obratiti pažnju. Slušao je bez komentara bilježeci podatke u rokovnik ili ih po potrebi unoseci u racunalo. „Danas imamo dogovoren sastanak s ljudima iz Red Hawk Publishinga u tri sata popodne. Vaš otac i brat takoder planiraju prisustvovati. Vjerojatno ce vam oduzeti cijelo popodne, tako da sam

otkazala sve obveze... „ I tako se to nastavilo, sve dok najzad nismo dospjeli do dijela kojeg sam se užasavala. „I posljednje, marketinška konferencija J.T. Miller je u San Diegu iduceg mjeseca“, rekla sam najednom postavši silno zainteresirana za crckarije u svom rokovniku. Stanka koja je uslijedila kao da je trajala citavu vjecnost, pa sam podignula pogled ne bih li vidjela zašto toliko odugovlaci. Zurio je u mene, lupkajuci zlatnom kemijskom po stolu, lica u potpunosti lišenog bilo kakvog izraza. „Hocete li me pratiti?“ upitao je. „Da.“ Moja je jedina rijec stvorila zaglušujucu tišinu u prostoriji. Nisam imala pojma što misli dok smo se gledali u oci. „Jedan od uvjeta stipendije jest da budem prisutna. Ja, ovaj, takoder mislim da bi bilo dobro da odem tamo kako bih vam, ovaj, pomogla s poslovima.“ „Dogovorite sve što je potrebno“, rekao je s daškom neumoljivosti u glasu te se vratio tipkanju na svom racunalu. Pretpostavivši da sam dobila dovoljno, ustala sam i krenula prema vratima. „Gospodice Mills.“ Okrenula sam se i pogledala ga, i premda me nije gledao u oci, doimao se gotovo nervoznim.

Dakle, ovo je bilo nešto novo. „Moja majka me je zamolila da vam proslijedim poziv za veceru iduceg tjedna.“ „Oh.“ Osjetila sam kako mi vrucina liže obraze. „Pa, molim vas porucite joj da cu provjeriti svoj raspored.“ Ponovno sam se okrenula kako bih izišla. „Receno mi je da vas moram... snažno ohrabriti da dodete.“

Polako se okrenuvši, vidjela sam da sad zuri u mene i definitivno je izgledao kao da mu je neugodno. „A zašto biste tocno to trebali?“ „Pa“, rekao je prije nego što je procistio grlo, „navodno postoji netko s kime bi vas željela upoznati.“ Ovo je bila novost. Godinama sam poznavala Ryanove, i iako je Susan katkad usput znala nabaciti neko ime, nikad mi nije aktivno pokušavala nekoga namjestiti. „Vaša me majka pokušava s nekim spojiti?“ Upitala sam vrativši se do njegova stola i prekriživši ruke na grudima. „Tako se cini.“ Nešto na njegovu licu nije sasvim odgovaralo ležernom odgovoru. „Zašto?“ upitala sam podignuvši obrvu.

Celo mu se smrknulo od ocite iživciranosti. „Kako bih, dovraga, ja to znao? Nije da samo sjedimo i razgovaramo o tebi“, zarežao je. „Možda je zabrinuta da ceš s tom svojom prštavom osobnošcu završiti kao kakva stara usidjelica koja nosi haljine s cvjeticima i živi u kuci punoj macaka.“ Nagnuvši se naprijed s dlanovima položenim na stol, šibala sam ga pogledom. „Pa, možda bi se više trebala brinuti hoce li joj se sin pretvoriti u prljavog starca koji vrijeme krati skupljanjem gacica i vrebanjem djevojaka u trgovinama donjeg rublja.“ Skocivši sa stolca, nagnuo se prema meni, bijesna izraza na licu. „Znaš, ti si naj... „ Prekinula ga je zvonjava telefona. Bijesno smo zurili jedno u drugo sa suprotnih strana stola, oboje teško dišuci.

U jednom trenutku sam pomislila da ce me baciti preko stola. U drugom sam trenutku to poželjela.

Još uvijek sijevajuci pogledom, posegnuo je za telefonom.

„Da“, oštro je graknuo u slušalicu ne pomicuci pogleda s mene. „George! Zdravo.

Da, imam trenutak.“ Spustio se natrag u svoj stolac, a ja sam ostala kako bih vidjela hoce li mu zatrebati nešto dok razgovara s gospodinom Papadakisom. Podignuo je kažiprst pokazavši mi da pricekam prije nego što je njime kliznuo duž kemijske olovke i zakotrljao je preko stola dok je slušao. „Želite li da ostanem?“ upitala sam.

Jednom je kimnuo prije nego što je progovorio u slušalicu: „Mislim da ne bi trebao biti toliko odreden u ovoj fazi, George.“ Duboki tenor njegova glasa vibrirao je mojom kralježnicom. „Bit ce dovoljan samo opci nacrt. Moramo znati okvirnu ponudu prije nego što prijedemo na nacrt prijedloga.“

Promeškoljila sam se u mjestu. Bio je takav egomanijak, tjerajuci me da stojim ovdje kao da držim pladanj s groždem i mašem lepezom hladeci ga dok on razgovara s klijentom.

Podignuo je pogled prema meni pa malo zastao, a zatim spustio oci na moju suknju. Kad je vratio pogled gore, usne su mu se blago rastvorile, kao da me želi nešto pitati. A onda je posegnuo naprijed, s kemijskom smještenom izmedu kažiprsta i palca, i vrhom mi podignuo rub suknje uz bedra.

Oci su mu se raširile kad je ugledao podvezicu. „Shvacam“, promrsio je u slušalicu pustivši suknju da padne natrag. „Mislim da se obojica možemo složiti da je to pozitivan korak.“ Oci su mu se zatamnjele dok je pogledom putovao mojim tijelom. Srce mi je pocelo žestoko tuci.

Kad me je tako gledao, poželjela bih kliznuti u njegovo krilo i privezati ga za stolac njegovom kravatom. „Ne, ne. Ništa tako opširno u ovom trenutku. Kako rekoh, ovo je samo privremeni nacrt.“ Obišla sam stol i sjela na stolac nasuprot njemu. Sa zanimanjem je podignuo obrvu, a zatim stavio vrh kemijske medu zube, zagrizavši ga.

Vrelina je bujala mojim medunožjem pa sam posegnula za rubom suknje i povukla je uz bedra, izloživši kožu hladnom zraku njegova ureda i gladnim ocima preko puta mene. „Da, shvacam“, rekao je, ali glas mu je sad bio još dublji, hrapaviji.

Prsti su mi putovali preko rubova podvezica, po koži pa do satenskih gacica. Nikad se ni zbog

koga nisam osjecala ovako seksi. Bilo je to kao da je odvratio sve moje misli s posla, života i mojih ciljeva i rekao: „Sve je to divno i krasno, ali pogledaj ovo drugo što ti ja nudim. Bit ce uvrnuto i vrh opako, ali žudit ceš za time. Žudit ceš za mnom.“ I kad bi to naglas izgovorio, bio bi u pravu. „Da“, ponovio je. „Mislim da je to idealan put k napretku.“ Misliš, zar ne? Nasmiješila sam mu se, grickajuci usnicu, a on mi je uzvratio vragolastim osmijehom. Prsti moje ruke su putovali više, obujmivši mi dojku i stisnuvši je.

Drugom sam rukom gurnula gacice u stranu i prešla dvama prstima preko vlažne kože.

Gospodin Ryan se nakašljao i potražio cašu s vodom. „U redu je, George. Preuzet cemo to cim zaprimimo. Možemo se nositi s tim rokovima.“ Stala sam pomicati ruku, misleci na njegove duge prste kako valjaju kemijsku olovku, baš te ruke kako me grabe za kukove, struk i bedra dok je prodirao u mene u trgovini s donjim rubljem.

Pomicala sam se brže, sklopivši oci i zabacivši glavu na naslon stolca. Pokušala sam biti tiha, zagrizavši donju usnicu kad mi se oteo slabašni jauk. Zamišljala sam njegove ruke i napete nadlaktice, mišice kako se zatežu dok pomice prstima u meni. Njegove noge ispred mene one noci u konferencijskoj dvorani, napete i mišicave, dok se bore da ne pokleknu.

One oci, na meni, mracne i molecive.

Podignula sam pogled i vidjela ih upravo onakvima kakvima sam ih zamišljala.

Nije mi gledao ruku, nego mu je gladan pogled bio uprt u moje lice dok sam padala, i padala, i padala. Vrhunac je

bio istodobno i preplavljujuci i nezadovoljavajuci; željela sam da mi njegov dodir ovo radi umjesto mojega.

U jednom trenutku, njegov je poziv završio, a moj je dah bio preglasan u tišini sobe. Sjedio je preko puta mene, znoj mu je orosio celo, a ruka je stezala rukohvate stolca kao da je bio bacen u vrtlog. „Što mi to radiš?“ tiho je upitao.

Nacerila sam se, bacajuci iskre iz ociju. „Prilicno sam sigurna da sam to ucinila samo sebi.“ Obrva mu se podignula. „Zaista.“ Ustala sam i zagladila suknju natrag niz bedra. „Ako ce to biti sve, gospodine Ryan, vratit cu se poslu.“

Kad sam se vratila iz toaleta gdje sam se osvježila, primila sam SMS od gospodina Ryana kojom me je obavijestio da cemo se sastati u garaži kako bismo zajedno otišli do središta grada. Hvala Bogu na drugim direktorima i njihovim asistenticama koji ce ici s nama na sastanak s Red Hawkom.

Iskustvo me je naucilo da su, budem li sjedila u limuzini s tim covjekom samo dvadeset minuta narocito nakon ovog što sam netom ucinila - postojala samo dva moguca ishoda. A jedan od njih bi završio s njegovim netaknutim jajima.

Limuzina je cekala tocno pred ulazom, i dok sam prilazila, naš se vozac široko nasmiješio i otvorio mi vrata. „Hej, Chloe, kako posao?“ „Gužva, zabava, nikad kraja. Kako škola?“ uzvratila sam mu uz osmijeh. Stuart je bio moj omiljeni vozac, i iako je bio pomalo sklon flertovanju, uvijek mi je znao izmamiti osmijeh. „Kad bih mogao odustati od fizike i diplomirati samo biologiju, odmah bi to ucinio. Šteta što nisi znanstvenica pa mi ne možeš davati poduku“, rekao je zaigravši obrvama. „Ako ste vas dvoje završili, morali bismo stici na jedno važno mjesto. Možda bi mogao ocijukati s gospodicom Mills neki drugi put.“ Gospodin Ryan je ocito vec bio unutra i cekao, pa nas je ošinuo pogledom prije nego što se naslonio natrag na svoje mjesto. Nacerila sam se i zakolutala ocima prema Stuartu prije nego što sam ušla.

U automobilu je bio samo gospodin Ryan. „Gdje su ostali?“ upitala sam smeteno kad smo krenuli. „Imaju nekakav sastanak kasnije veceras i odlucili su ici drugim autom.“ Zaposlio se ispisima.

Nisam mogla a da ne primijetim kako je nervozno lupkao svojim šminkerskim talijanskim oksfordicama.

Sumnjicavo sam ga odmjeravala. Nije se doimao puno drukcijim. Zapravo, bio je seksepilniji od samog vraga. Kosa mu je, kao i uvijek, bila u savršenom kaosu. Dok je odsutno podizao svoju zlatnu kemijsku i prinio je usnama, baš kao i ranije u svom uredu, zapravo sam se morala premjestiti u sjedalu kako bih se opustila.

Kad je podignuo pogled, smijuljenje na njegovu licu odavalo je da sam uhvacena na djelu. „Vidjela si nešto što ti se svida?“ upitao je. „Ne ovdje otraga“, odvratila sam i sama se smijuljeci. I samo zato što sam znala da ce ga to dirnuti, namjerno sam prekrižila noge pobrinuvši se da mi se suknja podigne malcice više nego što je bilo pristojno. Možda ga je trebalo podsjetiti tko bi mogao odnijeti pobjedu u ovoj igri. Smrknuo se u trenu. Zadatak obavljen.

Ostalih osamnaest i pol minuta naše dvadesetominutne vožnje proveli smo razmjenjujuci otrovne poglede, dok sam se trudila pretvarati kako ne maštam o njegovoj lijepoj glavi medu svojim nogama.

Ne moram ni spominjati da sam se, dok smo stigli na odredište, oneraspoložila.

Iduca tri sata vukla su se puževim korakom. Došli su drugi direktori i svi smo se medusobno upoznali. Jedna izrazito privlacna žena, Lila se zvala, cini se kako se smjesta zainteresirala za mog šefa. Bila je u svojim ranim tridesetima, guste crvene kose, blistavih tamnih ociju i tijela za krepat. I, dakako, nije skidala osmijeh s lica cijelo popodne dok ju je bezocno šarmirao.

Šupak.

Kad smo na kraju dana došli u ured, nakon još napetije vožnje natrag, i dalje sam imala dojam da mi gospodin Ryan ima nešto za reci. A ako to ne ucini uskoro, eksplodirat cu.

Kad sam željela da šuti, nije mogao držati jezik za zubima. Ali kad sam željela da nešto kaže, šutio je kao zaliven.

Jeziv osjecaj vec videnog ispunio me je dok smo prolazili praznim hodnikom prema dizalu. One sekunde kad su se vrata boje zlata zatvorila, poželjela sam da sam bila gdje drugdje osim ovdje pokraj njega. Zar je odjednom ponestalo kisika? Dok sam kriomice gledala njegov odraz u uglacanim vratima, bilo mi je teško dokuciti što osjeca. Olabavio je kravatu, a sako mu je bio prebacen preko ruke. Tijekom sastanka, podvrnuo je rukave košulje do pola podlaktica, a ja sam se trudila ne buljiti u obrise mišica pod njegovom kožom. Osim neprestanog stezanja oštre celjusti i oborena pogleda, doimao se potpuno smirenim.

Kad smo stigli na osamnaesti kat, snažno sam izdahnula. To je moralo biti najdužih cetrdeset i dvije sekunde u mome životu. Slijedila sam ga kroz vrata trudeci se ne gledati kako žurno ulazi u svoj ured. Na moje iznenadenje, nije za sobom zatvorio vrata. Uvijek je zatvarao vrata.

Na brzinu sam provjerila poruke i obavila još nekoliko stvarcica prije nego što odem na slobodan vikend. Mislim da nikad nisam više žurila otici odavde. Pa ipak, to nije bilo sasvim istinito. Prošli put kad smo bili sami na ovom katu, prilicno sam brzo utekla.

Kvragu, ako je postojao neprikladan trenutak da na to pomislim, onda je to bilo sad, u praznom uredu. Samo on i ja.

Izišao je iz ureda upravo kad sam skupljala svoje stvari. Spustio je omotnicu boje bjelokosti na moj stol i nastavio prema vratima ne zaustavljajuci se. Koji je ovo bio vrag? Brzo otvorivši omotnicu, ugledala sam svoje ime na nekoliko listova elegantnog papira. Bila je to dokumentacija za privatni racun u La Perli, s gospodinom Bennettom Ryanom navedenim kao nositeljem.

Otvorio je racun za mene ? „Koji je ovo vrag?“ rekla sam pjeneci se. Poskocila sam sa stolca i upitala: „Otvorio si mi racun?“ Zastavši na pola koraka i pomalo oklijevajuci, okrenuo se prema meni. „Nakon tvoje današnje male predstave, obavio sam telefonski razgovor i uredio da možeš kupiti što god ti... zatreba.

Dakako, racun nema limit“, objavio je praznim glasom, a s lica mu je išceznuo i posljednji trag nelagode. Upravo je zato bio onako genijalan u svome poslu. Imao je tu jezivu sposobnost ponovno

preuzeti kontrolu u svakoj situaciji. Ali zar je zbilja mislio da može mene kontrolirati? „Dakle, da razjasnimo“, rekla sam, zatresavši glavom i pokušavši ostaviti dojam smirenosti, „uredio si da mogu kupovati donje rublje.“ „Pa, samo kako bi nadomjestila stvari koje sam...“ Zastao je, vjerojatno se premišljajuci oko odgovora. „Stvari koje su oštecene. Jebiga, ako ne želiš, nemoj ga iskoristiti“, prosiktao je prije nego što ce se ponovno okrenuti za odlazak. „Ti kujin sine.“ Pomaknula sam se i stala ispred njega, a blistavi je memorandum sad bio zgužvana loptica u mojoj zgrcenoj šaci. „Misliš da je ovo smiješno? Misliš da sam ja nekakva igrackica koju možeš odijevati za svoju zabavu?“ Nisam znala na koga sam više ljuta: na njega, jer tako misli o meni, ili na sebe, jer sam uopce dopustila da do ovog dode.

Podsmjehnuo se. „O, da. Meni je ovo urnebesno smiješno.“ „Uzmi ovo i zabij si ga u dupe.“ Bacila sam papir u njegova prsa i dograbila torbicu, okrenula se i doslovce odšprintala do dizala. Kakva egoisticna, ženskaroška guzica.

Logika mi je govorila da me nije kanio uvrijediti, barem sam se tomu nadala. Ali ovo? Upravo zbog ovoga se ne smiješ ševiti sa svojim šefom, a kamoli se još malo raspojasati i izvesti mu predstavu u njegovu uredu.

Ocito sam propustila taj dio na faksu. „Gospodice Mills“, povikao je, ali nisam se obazirala, nego sam ušla u dizalo. Daj, daj, govorila sam u sebi dok sam opetovano pritiskala gumb za podzemnu garažu. Lice mu se pojavilo baš kad

su se vrata zatvarala i nasmiješila sam se u sebi kako sam ga otpilila. Stvarno zrelo, Chloe. „Sranje. Sranje. Sranje!“ jauknula sam u praznom dizalu, prakticki udarajuci nogama o pod. Taj je gad rastrgnuo posljednji par gacica.

Oglasilo se zvonce dizala naznacujuci da sam došla do garaže i, mrmljajuci sebi u bradu, krenula sam prema automobilu. Garaža je bila prigušeno osvijetljena, a moj je automobil bio jedan od rijetkih preostalih na ovoj etaži, no bila sam toliko bijesna da se nisam uspjela ni preplašiti. Baš bih voljela vidjeti toga nesretnog budalu koji bi mi se sad usudio stati na put.

Upravo kad sam to promislila, vrata koja su vodila na stubište treskom su se otvorila i iza sebe sam cula glas gospodina Ryana. „Isuse! Hoceš li stati?“ poviknuo je. Nije mi promaknuto da je bio zadihan.

Pretpostavljam da jurnjava niz osamnaest katova to može izazvati kod ljudi.

Otkljucavajuci automobil, snažno sam povukla vrata i bacila torbicu na suvozacevo sjedalo. „Kojeg vraga želiš, Ryane?“ „Bože, možeš li barem na dvije sekunde prestati biti nadrkana i poslušati me?“ Brzo sam se okrenula prema njemu. „Misliš da sam neka vrsta drolje!“ Stotine razlicitih emocija bljesnule su njegovim licem: bijes, šok, smetenost, mržnja, i jebeš sve ako nije izgledao zamamno. Raskopcao je ovratnik košulje, kosa mu je bila razbarušena, a ona kapljica znoja što mu je klizila niz celjust nije pripomogla situaciji. Bila sam odlucna ostati ljuta.

Držeci sigurnu razdaljinu, odmahnuo je glavom. „Isuse“, rekao je pogledavajuci uokolo. „Zar misliš da te vidim kao drolju? Ne! To je bilo samo za slucaj... „ Zastao je pokušavajuci sabrati misli.

Cinilo se da je napokon odustao, stisnuvši celjust.

Bijes je strujao mojim tijelom toliko snažno da se nisam uspjela zaustaviti, nego sam koraknula naprijed i odvalila mu pljusku preko lica. Zvuk je odjeknuo praznom garažom. Šokiran i bijesna pogleda, podignuo je ruku i dotaknuo mjesto gdje sam ga udarila. „Možda jesi moj šef, ali nisi taj koji odlucuje kako ce ovo funkcionirati.“ Tišina se protegnula medu nama, zvukove prometa i vanjskog svijeta jedva da sam registrirala u svojoj svijesti. „Pa znaš“, poceo je, mracna pogleda koraknuvši prema meni, „nisam cuo da se žališ.“ O, ti ugladena pizdo. „Tamo na prozoru.“ Još jedan korak. „U dizalu i na stubištu. U garderobi dok si me gledala kako te jebem.“ Pa još jedan. „Kad si danas raširila noge u mom uredu, nisam cuo ni rijeci kajanja iz tih tvojih jebenih usta.“

Grudi su mi se nadimale, i mogla sam osjetiti hladan lim automobila kroz tanku tkaninu haljine.

Cak i unatoc mojim potpeticama, još uvijek je bio za cijelu glavu viši od mene, a kad se nagnuo, mogla sam osjetiti njegov topao dah na svojoj kosi. Trebala sam samo podici pogled i naše bi se usne spojile. „Pa, svršila sam s time“, rekla sam kroz stisnute zube. Ipak svaki teški udah donosio mi je kratkotrajno olakšanje dok su mi se grudi dodirivale o njegove. „Dakako da jesi“, šapnuo je, zavrtjevši glavom i primaknuvši se još bliže tako da mi je njegova erekcija sad pritiskala trbuh. Naslonio je ruke na automobil zarobivši me. „Itekako si svršila.“ „Samo što... možda...“ rekla sam, nesigurna jesam li željela to naglas izreci. „Možda još samo jedan put?“ Njegove su usne jedva okrznule moje.

Bilo je to prenježno, prestvarno.

Podignuvši lice, prošaptala sam o njegove usne: „Ne želim ovo željeti. Nije dobro za mene.“ Njegove usnice lagano su zatreperile i upravo kad sam mislila da cu sasvim izludjeti, uvukao je moju donju usnu grubo medu svoje i privukao me sebi. Zastenjavši u moja usta, produbio je poljubac i silovito me gurnuo na auto. Kao i posljednji put, posegnuo je i izvukao mi ukosnice iz kose.

Naši su poljupci najprije bili lagani, pa potom grabi, spajajuci se i razdvajajuci, šake su se skupljale u kosi, a jezici klizili jedan uz drugi. Dahnula sam kad je blago povio koljena trljajuci svoj kurac o mene.

„Bože“, zajecala sam, obavivši noge oko njega i zakopavši mu potpeticu u bedro. „Znam.“ Teško je izdahnuo u moja usta. Pogledavši dolje u moju nogu i obujmivši mi dupe rukom, grubo je stisnuo i promrsio: „Jesam li ti rekao kako su jebeno seksi ove cipele? Sto mi to pokušavaš napraviti s tim opakim remencicima?“ „Pa, postoje još negdje remencici, ali trebat ce ti malo srece da ih otkriješ.“ Odmaknuo se. „Ulazi u jebeni auto“, rekao je, glas mu je duboko tutnjao u grlu kad je trzajem otvorio vrata.

Gledala sam ga plamtecim pogledom nastojeci natjerati racionalne misli da prodru u moj zamagljeni mozak. Što uciniti? Što želim? Mogu li mu opet dopustiti da mi ovako uzme tijelo? Bila

sam toliko preplavljena da sam se tresla. Racionalne misli su me brzo napuštale dok sam osjecala njegovu ruku kako mi se podiže uz vrat i zaranja u kosu.

Cvrsto je šcepavši, povukao mi je glavu prema sebi i zagledao mi se u oci. „Sad.“ Odluka je donesena, i još sam jednom omotala njegovu kravatu oko svoga zapešca povukavši ga dolje na stražnje sjedalo. Jednom kad su se vrata za njime zatvorila, nije tratio vrijeme s vrpcama na prednjici moje haljine. Zastenjala sam kad sam osjetila kako trga tkaninu i rukom prelazi po mojoj goloj koži. Gurnuvši me dolje da legnem na hladnu kožu sjedala i kleknuvši mi medu noge, položio je dlan izmedu mojih dojki, polako ga spuštajuci niz trbuh sve do cipkastog haltera. Prstima je pratio nježne vrpce do ruba carapa pa ponovno gore, pomaknuvši se kako bi prešao rubom gacica. Trbušni mišici grcili su mi se svakim njegovim pokretom i pokušala sam kontrolirati disanje.

Zategnuvši prstom majušni bijeli remencic, pogledao me je i rekao: „Sreca nema ništa s ovim.“ Privukla sam ga sebi povukavši ga za košulju i kliznula jezikom u njegova usta, stenjuci dok me je pritiskao dlanom. Usne su nam se pronašle; poljupci su bili dugi i duboki, postajuci sve užurbaniji sa svakim milimetrom otkrivene kože. Izvukla sam košulju iz hlaca i istraživala mu glatku kožu iznad rebara, oštre obrise mišica oko njegovih kukova i mekani trag malja koji me je tjerao da se spustim do njegova pupka, i još niže. Želeci ga dražiti kao što je i on mene, prelazila sam prstima preko pojasa pa do tvrde kvrge u hlacama.

Zastenjao mi je u usta: „Nemaš pojma što mi radiš.“

„Reci mi“, prošaptala sam i ja. Upotrijebila sam njegove rijeci, i podbola me je sama spoznaja da su se uloge na trenutak zamijenile. „Reci mi i dat cu ti što želiš.“ Zajecao je i ugrizao si usnicu, pritisnuvši celo o moje kad je zadrhtao. „Želim da me pojebeš.“ Ruke su mu drhtale dok je grabio šakom moje nove gacice, i koliko god bilo ludo, željela sam da ih potrga. Sirova strast medu nama nije bila nalik nicemu što sam dosad iskusila; nisam željela da se suspreže. Bez rijeci, strgnuo ih je s mene, a bol koju mi je izazvala tkanina dok ju je povlacio po mojoj koži samo je povecala užitak.

Ispružila sam nogu naprijed i gurnula ga sa sebe. Podignuvši se u sjedeci položaj, bacila sam ga na naslon i opkoracila mu krilo. Dograbila sam mu košulju i trzajem je rastvorila, a gumbi su se razletjeli po sjedalu.

Nisam znala ni za što osim za njega i za ovo. Osjecaj hladnoce na mojoj koži, grubi zvukovi našeg dahtanja, vrelina njegovih poljubaca i pomisao na ono što me ceka.

Mahnitim rukama otkopcala sam mu pojas i hlace i uz njegovu pomoc uspjela mu ih svuci niz noge.

Glavic njegove kite okrznuo mi je ulaz i sklopila sam oci, polako kliznuvši na njega. „O, Bože“, zastenjala sam, a osjecaj njega u meni samo je pojacao gorko-slatku cežnju.

Podignuvši kukove, pocela sam ga jahati, svaki pokret osjecajuci intenzivnije nego onaj prethodni.

Bol zbog njegovih grubih jagodica prstiju na mojim kukovima samo mi je još više poticao požudu.

Oci su mu bile sklopljene, a stenjanje prigušeno o moje grudi. Prelazeci usnama preko cipkastoga grudnjaka, spustio je jednu košaricu i primio moju ukrucenu bradavicu medu zube.

Snažno sam mu šcepala kosu i izmamila iz njega jauk.

„Ugrizi me“, šapnula sam.

Zagrizao je, snažno, natjeravši me da jauknem i još mu snažnije povucem kosu.

Tijelo mi je bilo toliko uskladeno s njegovim da je reagiralo na svaki njegov pogled, i dodir, i zvuk. Istodobno sam obožavala i mrzila ovo što je izazivao u meni. Nikad nisam bila ona koja je gubila kontrolu, ali kad me je ovako dodirivao, rado sam sve bacala kroz prozor. „Svida li ti se osjecaj mojih zubi?“ upitao je, daha kratkog i isprekidanog. „Maštaš li o tome gdje bih te još mogao ugristi?“ Odgurnula sam se o njegova prsa i zagledala se u njega. „Ti baš ne znaš kad treba zavezati jezik, je li?“ Podignuo me je i grubo bacio na sjedalo. Razdvojivši mi noge ponovno se zabio u mene. Moj je automobil bio pretijesan za ovo, ali ništa me više nije moglo zaustaviti. Cak i kad je nespretno

podvio noge ispod sebe, a ja položila ruke iznad glave kako bih je zaštitila od udaraca u vrata, bilo je gotovo previše.

Ispravio se u nešto udobniji položaj, podignuo mi nogu i prebacio je preko ramena zabivši kurac još dublje u mene. „O, Bože, da.“ „Da?“ Podignuo mi je i drugu nogu preko drugog ramena. Ispruživši ruku, stegnuo je okvir vrata držeci se za njega kako bi produbio prodore. „Voliš li ovako?“ Promjena kuta izmamila je iz mene stenjanje, a najsladostrasniji osjecaji širili su mi se tijelom. „Ne.“ Rukom sam se odgurivala o vrata i podizala kukove sa sjedala kako bih pratila svaki njegov pokret. „Volim još jace.“ „Jebiga“, promrmljao je blago okrenuvši glavu, a njegova rastvorena usta ostavljala su mokre poljupce po mojim nogama. Dosad su nam tijela vec svjetlucala od znoja, prozori su bili potpuno zamagljeni, a naše je stenjanje ispunjavalo tišinu unutrašnjosti automobila.

Prigušen sjaj svjetala u garaži isticao je svako udubljenje i isklesani mišic tog remek-djela na meni.

Gledala sam ga s divljenjem; tijelo kako mu se napinje od napora, kosu zamršenu i zalijepljenu za njegovo vlažno celo, zategnute tetive njegova vrata.

Spustivši glavu izmedu svojih ispruženih ruku, cvrsto je stisnuo oci i zatresao glavom. „O, Bože“, dahtao je. „Jednostavno... ne mogu prestati.“ Izvila sam se kako bih mu se još približila, kako bih ga gurnula još dublje u sebe, da me još potpunije ispuni. Nikad nisam ovako pomamno željela necije tijelo u sebi, ali cak i ovako, cinilo se

da se ne mogu dovoljno približiti dijelovima njega koje sam željela osjetiti. I s tom misli u glavi, sladostrasna, probijajuca napetost na mojoj koži i u mome želucu kristalizirala se u cežnju toliko žestoku da sam kliznula nogama s njegovih ramena, povukla svu njegovu težinu na sebe i stala preklinjati: „Molim te, molim te, molim te“, iznova i iznova.

Bila sam tako blizu. Tako blizu.

Kukovima sam kružila, a njegovi su uzvracali grubo, ali uporno, divlje kao što sam i sama bila pod njim. „Tako sam jebeno blizu, molim te.“ „Sve“, zastenjao je zauzvrat, prije nego ce se nagnuti i ugristi mi usnicu pa zarežati: „Uzmi jebeno sve.“ Vrisnula sam dok sam svršavala, zarivši mu nokte u leda s okusom njegova znoja na svojim usnama.

Opsovao je, glasa dubokog i promuklog, i s posljednjim žestokim prodorom napeo se nada mnom.

Iscrpljen i drhtav, svalio se dolje lica uronjenog u moj vrat. Nisam mogla odoljeti nagonu da mu prodem drhtavim rukama kroz vlažnu kosu dok smo ležali tamo zadihani, a njegovo srce tuklo o moje grudi. Milijun misli rojilo se u mojoj glavi dok su minute prolazile.

Polako, naše se disanje smirilo i gotovo sam pomislila da je zaspao, kad je najzad pomaknuo glavu.

Moje oznojeno tijelo smjesta je obavila hladnoca kad se poceo odijevati.

Promatrala sam ga jedan trenutak prije nego što cu sjesti i odjenuti haljinu, osjecajuci se strahovito podvojeno. Više od

pukog tjelesnog ispunjenja, seks s njime bio je nešto najzabavnije što sam ikad iskusila.

Medutim, bio je takav šupak. „Pretpostavljam da ceš ignorirati racun. Shvacam da se ovo više ne može dogoditi“, rekao je prenuvši me iz misli. Okrenula sam se i pogledala ga. Navlacio je svoju rastrganu košulju, ociju uperenih ravno preda se.

Trenuci su prošli prije nego što se okrenuo i pogledao me. „Reci nešto da znam da si me cula.“ „Recite Susan da cu doci na veceru, gospodine Ryan. I odjebite mi iz auta.“

Šesto poglavlje Vatra u prsima gotovo da je bila dovoljna da mi odvuce pažnju od kaosa u glavi.

Gotovo.

Povecao sam ubrzanje na traci za trcanje i pojacao tempo. Stopala su udarala, mišici gorjeli, uvijek je djelovalo. Tako sam živio svoj život. Nije bilo toga što nisam mogao postici samo kad bih se više potrudio: škola, karijera, obitelj, žene.

Sranje. Žene.

Zgrožen, zatresao sam glavom i pojacao zvuk na svom iPodu nadajuci se da ce mi dovoljno dugo odvratiti pažnju da mogu bar malo imati mira.

Trebao sam znati da nece djelovati. Ma koliko se trudio, uvijek je bila tu. Sklopio sam oci i sve mi se vratilo: ja na njoj, osjecaj kako me je obavila nogama, znojna, pohotna, želeci prestati, ali ne mogavši. Biti u njoj bilo je najslade mucenje. Zadovoljilo je glad koju sam osjecao u tom trenutku, ali poput kakvog narkica, bio sam preplavljen potrebom za novom dozom cim je završilo. Bilo je to zastrašujuce jer, u tim trenucima s njom, ucinio bih sve što bi tražila. A taj se osjecaj poceo šuljati i u trenutke poput ovih, takoder, kad nisam bio u njezinoj blizini, pa ipak sam želio biti ono što je željela. Budalasto.

Izvukao sam slušalicu iz uha i okrenuo se prema izvoru smetnje. „Što je?“ rekao sam bijesno pogledavši svog brata. „Nastavi tako i morat cemo te odlijepiti s poda, Bene“, odvratio je. „Cime te je ovaj put naljutila?“ „Tko?“

Zakolutao je ocima. „Chloe.“ Osjetio sam kao mi se želudac grci na spomen njezina imena i usmjerio sam pažnju natrag na traku za trcanje. „Zašto misliš da ovo ima ikakve veze s njom?“ „Jer nisam jebeni idiot.“ „Ništa me ne muci. A cak i da jest, zašto bi to, pobogu, bilo zbog nje?“ Nasmijao se odmahujuci glavom. „Nikad nisam upoznao nikoga tko bi iz tebe izvlacio ovakve reakcije. I znaš zašto je tako, zar ne?“ Iskljucio je svoju spravu i preusmjerio svu pažnju na mene.

Lagao bih kad bih rekao da mi to nije išlo na živce. Moj je brat bio pronicljiv, katkad i previše. A ako sam išta želio zatajiti od njega, onda je to bilo ovo.

Pogled mi je bio uperen naprijed dok sam trcao, trudeci se da izbjegnem njegov. „Prosvijetli me.“ „Zato što ste vas dvoje previše slicni“, rekao je samodopadno. „Molim?“ Nekoliko se ljudi okrenulo kako bi otkrili zašto sam zaurlao usred prepune teretane. Tresnuo sam rukom po gumbu za zaustavljanje i okrenuo se licem prema njemu. „Kako ti to može pasti na pamet? Uopce nismo slicni.“ Bio sam znojan, zadihan i izmožden od dugotrajnog trcanja. No, u ovom trenutku, visoki krvni tlak nije imao ništa s mojom tjelovježbom.

Otpivši veliki gutljaj iz svoje boce s vodom, Henry se nastavio smijuljiti. „Što misliš s kime razgovaraš? Nikad nisam susreo dvije slicnije osobe. Kao prvo... „ Zastao je procistivši grlo i

podignuo ruku kako bi dramaticno brojio na prste. „Oboje ste inteligentni, odlucni, vrijedni, i odani.

I“, nastavio je pokazujuci na mene, „ona je bomba. Zapravo, ona je prva žena u tvom životu koja se može nositi s tobom, a ne te slijediti uokolo poput kakvog izgubljenog psica. I ne možeš podnijeti cinjenicu što zapravo žudiš za time.“ Zar su svi oko njega sišli s uma? Jasno, možda ona jest nešto od svega toga; cak ni ja ne mogu poreci njezinu neupitnu inteligenciju. Bila je i vrijedna; cesto bih bio iznenaden kako se dobro

snalazila u poslu. Definitivno je bila i odlucna, iako bih to opisao više kao tvrdoglavost ili svojeglavost. A nije bila upitna ni njezina odanost. Mogla me je odati vec stotinu puta otkako smo otpoceli s ovom perverznom igrom.

Stajao sam i bijesno ga šibao pogledom pokušavajuci uobliciti svoj odgovor. „Aha, ali je takoder i luda kuja.“ Krasno. Vrlo artikulirano, Bennette.

Sišavši sa sprave, brzo sam je obrisao i krenuo preko teretane kako bih mu pobjegao. On se veselo smijao iza mene. „Vidiš? Znao sam da ce te ovo dirnuti.“ „Jebi se, Henry.“ Smjestio sam se kako bih dizao utege kad je stao iznad mene cereci se poput macke koja je upravo progutala kanarinca. „Pa, moj posao ovdje je gotov“, rekao je brišuci ruke i doimljuci se još zadovoljnijim samim sobom. „Mislim da idem kuci.“ „Dobro. Ajde.“ Smijuci se, okrenuo se za odlazak. „Oh, prije nego zaboravim, Mina želi znati jesi li uspio nagovoriti Chloe da dode na veceru.“ Kimnuo sam i sjeo kako bih privezao vezice na tenisicama. „Rekla je da ce doci.“ „Jesam li ja jedini koji misli kako je urnebesno to što je mama pokušava spojiti s Joelom Cignolijem?“Opet se pojavio onaj osjecaj u mojim prsima. Henry i ja smo odrasli s Joelom, i tip je bio prilicno na mjestu, ali pomisao na njih dvoje zajedno budila je u meni nagon da nešto odalamim. „Mislim, Joel je sjajan“, nastavio je. „Ali Chloe nije baš za njega, zar ne?“ Mogao sam osjetiti kako je još jedan dugi trenutak zurio u mene. „Ali, hej, svaka mu cast ako misli da ima šansu.“

Naslonio sam se natrag i poceo podizati utege ponešto brže nego što je bilo nužno. „Vidimo se kasnije, Benny.“ „Aha. Vidimo se“, promrsio sam. Ležeci u krevetu u nedjelju navecer, ponovno sam odvrtio plan u glavi. Previše sam mislio na nju, i na drukciji nacin. Moram biti jak i izdržati tjedan dana da je ne dotaknem. Bilo bi to poput detoksikacije. Sedam dana, mogu ja to. Sedam dana bez da je dotaknem i ta ce stvar ispariti iz moga krvotoka. Mogao bih napokon nastaviti sa svojim životom.

Valjalo je samo poduzeti nekoliko mjera opreza.

Prvo, ne smijem se upuštati u prepirke s njom. Zbog nekog razloga, naše su prepirke bile poput kakvih perverznih predigri. Drugo, nema više maštanja o njoj, nikad. To je podrazumijevalo da u mislima više ne oživljavam naše seksualne susrete, niti fantaziram o novima.

Takoder, nema više maštanja o njoj nagoj niti o tome da bilo koji dio mojega tijela dode u kontakt s bilo kojim njezinim.

I uglavnom, cinilo se kako stvari idu prema planu. Bio sam u neprekidnom stanju nelagode, a tjednu kao da nije bilo kraja, ali, osim gomile prljavih maštarija, imao sam nadzor nad situacijom.

Upinjao sam se svim silama da sebi pronadem posla izvan ureda, ali u trenucima kad smo bili prisiljeni biti zajedno, držao sam se po strani i uglavnom smo se ophodili s onom istom uljudnom odbojnošcu kao i prije.

Ali kunem se Bogom da me je pokušavala slomiti. Svakog se dana cinilo da je gospodica Mills zavodljivija nego prethodnoga. Svakog je dana bilo nešto u njezinoj odjeci ili ponašanju što me je dovodilo do ludila. Sklopio sam dogovor sa samim sobom da više nece biti „seansi“ u vrijeme

stanke za rucak. Morao sam s time prestati, a zamišljati je dok masturbiram kvragu, zamišljati nju kako masturbira - nece mi nimalo pomoci.

U ponedjeljak je raspustila kosu. Dok je na sastanku sjedila preko puta mene, mogao sam samo misliti na to kako je ovijam oko ruke dok mi ga puši.

U utorak je imala usko pripijenu suknju do koljena i one carape sa šavom otraga.

Izgledala je kao nekakva seksi tajnica iz šezdesetih.

U srijedu je nosila odijelo. To je, pak, bilo neocekivano neizdržljivo, jer nisam mogao prestati misliti na to kakav bi to bio osjecaj da joj svucem te hlace niz njezine duge noge.

U cetvrtak je odjenula onu savršeno obicnu bluzu s V- izrezom, ali dvaput kad se nagnula kako bi uzela moju kemijsku, dobro sam je odmjerio. Samo je jedan od ta dva puta bio opravdan.

Do petka sam mislio da cu se raspuknuti. Nisam bacio drkicu nijednom cijeli tjedan i hodao sam uokolo s najgorim slucajem pomodrjelih jaja poznatim muškarcu.

Kad sam ušao u ured u petak ujutro, molio sam se da ce možda nazvati i javiti da je bolesna.

Nekako sam znao da nisam te srece. Bio sam napaljen i osobito gadno raspoložen, i kad sam otvorio uredska vrata, umalo da me nije strefio srcani udar. Bila je nagnuta naprijed zalijevajuci biljku, u tamnosivoj vunenoj haljinici i cizmama do koljena. Svaka oblina na njezinu tijelu bila mi je izložena.

Netko gore me je stvarno mrzio. „Dobro jutro, gospodine Ryan“, sladunjavo me je pozdravila zaustavivši me dok sam prolazio mimo nje. Nešto se kuhalo. Nikad mi se nije obracala slatkim glasom. Sumnjicavo sam je odmjeravao. „Dobro jutro, gospodice Mills. Cini se da ste danas izrazito srdacno raspoloženi. Je li netko umro?“ Kut usana podignuo joj se u vragolastom osmijehu. „O, ne. Samo sam ushicena zbog sutrašnje vecere i upoznavanja vašeg prijatelja Joela. Henry mi je sve kazao o njemu, mislim da bismo nas dvoje zaista mogli imati puno toga zajednickog.“ Kujin sin. „O, da. Vecera. Na to sam potpuno zaboravio. Da, vi i Joel... Pa, s obzirom na to da je on mamin sincic, a vi nepodnošljivo narogušeni, trebali biste pronaci prilicno solidnu ljubavnu poveznicu. Volio bih šalicu kave ako cete i sebi otici po jednu.“ Okrenuo sam se i uputio u ured.

Palo mi je na um da možda i nije najpametnije da mi donese kavu. Vrlo je vjerojatno da bi mogla nešto staviti u nju. Poput arsena.

Nisam ni sjeo, a ona mi je pokucala na vrata. „Naprijed.“ Spustila je šalicu s kavom dovoljno snažno da se nešto prolilo i po stolu, i to po stolu narucenom po mjeri koji je koštao petnaest tisuca dolara, a što je ona prokleto dobro znala, i okrenula se kako bi me pogledala. „Imamo li jutros sastanak o tjednom rasporedu?“ Stajala je pokraj mojega stola okupana suncem. Sjenke su plesale po njezinoj haljini isticuci obline njezinih dojki. Jebiga, želio sam uvuci u usta njezinu ukrucenu bradavicu. Zar je ovdje bilo hladno? Kako je moglo biti hladno kad sam se ovako znojio?

Morao sam je pošto-poto izbaciti odavde. „Ne. Zaboravio sam na sastanak u centru popodne. Odlazim iz ureda za desetak minuta i necu se vracati do kraja dana. Samo mi pošaljite e-mailom sve pojedinosti“, brže-bolje sam odgovorio krenuvši prema sigurnosti i zaklonu svog naslonjaca. „Nisam znala da danas imate dogovoren sastanak izvan ureda“, rekla je sumnjicavo. „Ne, i nemate razloga znati“, rekao sam. „Sastanak je osobne prirode.“ Kad nije ništa odgovorila, krišom sam je pogledao i opazio cudan izraz na njezinu licu. Kakav je to bio pogled? Nedvojbeno je bila bijesna, ali bilo je tu još nešto. Zar je bila... ljubomorna'? „Oh“, odgovorila je grickajuci donju usnu, „s nekim koga poznajem?“ Nikad nije postavljala

pitanja o tome kamo idem. „Mislim, samo za slucaj da vaš otac ili brat budu trebali stupiti u kontakt s vama.“ „Pa...“ zastao sam, trudeci se još je malo muciti. „U današnje vrijeme, ako me netko treba, može me dobiti na mobitel. Još nešto, gospodice Mills?“ Oklijevala je trenutak prije nego što ce podici bradu i ispraviti ramena. „S obzirom da necete biti ovdje, pomislila sam da bih mogla malo ranije otici s posla. Možda bih obavila kupnju za sutra navecer.“ „Nema problema. Onda, vidimo se sutra.“ Pogledi su nam se prikovali sa suprotnih strana stola, a elektricitet u zraku bio je toliko opipljiv da sam mogao osjetiti kako mi se ubrzavaju otkucaji srca. „Ugodan sastanak“, procijedila je kroz stisnute zube, te izišla i zatvorila vrata za sobom.

Laknulo mi je kad sam petnaest minuta poslije cuo kako odlazi. Zakljucivši da je sad zrak cist, pokupio sam svoje stvari i krenuo vani. Zaustavio me je muškarac što je nosio golemi cvjetni aranžman. „Mogu li vam pomoci?“ upitao sam.

Podignuvši pogled sa svoje dostavne liste, osvrnuo se oko sebe prije nego što je odgovorio: „Imam dostavu za gospodicu Chloe Mills?“ Koji...? Tko bi, dovraga, njoj slao cvijece? Zar se vidala s nekim dok smo...?

Nisam bio kadar ni dovršiti misao. „Gospodica Mills je izišla na rucak. Vratit ce se za nekih sat vremena“, slagao sam.

Morao sam nekako zaviriti u onu posjetnicu. „Ja cu potpisati i pobrinuti se da dobije cvijece.“ Položio je aranžman na njezin stol.

Na brzinu se potpisavši na dostavni list, dao sam mu napojnicu i promrmljao pozdrav dok je odlazio. Tri duge minute stajao sam i zurio u cvijece, prisiljavajuci se da prestanem biti takva pickica te da ne smijem ni po koju cijenu pogledati posjetnicu.

Ruže. Prezirala je ruže. Smijuljio sam se likujuci, jer tko god da joj je poslao ovo, ocito nije znao ništa o njoj. Cak sam i ja znao da ne podnosi ruže. Nacuo sam jednom kad je govorila Sari kako joj je jedan tip s kojim je izišla poslao buket ruža. Smjesta ih je proslijedila dalje zgražajuci se nad jetkim mirisom. Najzad, moja me je znatiželja svladala i otrgnuo sam posjetnicu s aranžmana.

Veselim se veceri, Joel Cignoli

Onaj strani osjecaj ponovno se stao polako širiti mojim prsima dok sam gužvao posjetnicu u ruci. Uzevši cvijece s njezina stola, izišao sam iz ureda, zakljucao vrata za sobom i krenuo niz hodnik prema dizalu.

Upravo dok su se vrata otvarala, prošao sam mimo širokog koša za otpatke od kroma i, bez imalo premišljanja, ubacio sam vazu i sav njezin sadržaj unutra.

Nisam znao koji mi je kurac. Ali znao sam da nema vražje šanse da ce otici na spoj s Joelom Cignolijem.

Sedmo poglavlje Veci dio subote proveo sam trceci uz jezero, nastojeci udahnuti nešto svježeg zraka, iskljuciti se iz svega i sabrati misli. Svejedno, tijekom vožnje do kuce mojih roditelja imao sam dovoljno vremena da mi se u glavu vrati klupko frustracija: gospodica Mills, koliko sam je mrzio, koliko sam žudio za njom, cvijece koje je poslao Joel. Dublje se naslonivši u sjedalo, pokušao sam dopustiti utješnom zvuku motora da me smiri. Uzalud.

Dakle, cinjenica je: bio sam posesivan. Ne na onaj romantican nacin, nego na onaj „zvekni je toljagom po glavi, odvuci je za kosu i pojebi je“ nacin. Kao da je bila moja igracka i nisam je želio prepustiti drugim djecacima u pješcaniku na igralištu. Nije li to bilo bolesno? Ako bi me ikad cula da ovakvo što priznam, odrezala bi mi muda i natjerala me da ih pojedem.

Sad se nametalo pitanje kako dalje. Ocito je Joel bio zainteresiran. Kako i ne bi?

Sve što je imao bile su informacije iz druge ruke, odnosno od moje obitelji koja ju je ocito obožavala, a siguran sam da su mu pokazali barem jednu njezinu fotografiju. Da sam i ja znao samo to o njoj, itekako bih bio zainteresiran. Ali nema šanse da ce mu i dalje biti privlacna nakon što s njom bude porazgovarao.

Osim ako je nije želio samo poševiti...

Zvuk škripanja kože oko upravljaca pod mojim stiskom upozorio me je da bi mi bilo najbolje o tome ne razmišljati.

Pa ne bi valjda pristao da se upozna s njom u kuci mojih roditelja da je samo želio seks, zar ne?

Promislio sam o tome. Možda ju je zbilja želio bolje upoznati. Kvragu, cak mi je samome valjalo

priznati da sam bio pomalo zaintrigiran prije nego što smo se upoznali. Dakako, to nije dugo potrajalo, i dokazala se kao jednom od najnapornijih osoba koje sam ikad sreo. Na moju nesrecu, ševa s njom takoder je bila i najbolja koju sam ikad imao.

Jebiga, bolje mu je da ne dode do toga. Nisam bio siguran znam li gdje bih mu sakrio tijelo. Još uvijek pamtim trenutak kad sam je prvi put vidio. Roditelji su mi došli u posjet jednoga Božica dok sam živio u inozemstvu, a jedan od darova bio je digitalni okvir za fotografije. Dok sam s majkom pregledavao fotke, zastao sam na snimci roditelja u društvu prelijepe brinete. „Tko je ovo s tatom i tobom?“ upitao sam. Majka mi je rekla da se zove Chloe Mills, da radi kao asistentica mojega oca te da je u svakom pogledu predivna. Na toj fotografiji nije mogla imati više od dvadeset, ali njezina prirodna ljepota ostavila me je bez daha.

Tijekom godina njezino bi lice iskocilo na fotografijama koje mi je majka slala; poslovni domjenci, božicni domjenci, cak i domjenci u kuci. Tu i tamo bi joj spomenuli ime kad bi se moja obitelj prisjecala nekih dogadaja iz poslovnog i društvenog života.

Tako, kad je donesena odluka da cu se vratiti kuci i preuzeti posao kao operativni direktor, otac me je obavijestio da ce Chloe uskoro diplomirati na Northwesternu te da ce joj suradnja sa mnom biti savršena prilika da stekne radno iskustvo koje je zahtijevala njezina stipendija.

Moja ju je obitelj voljela i imala u nju povjerenja, a sama cinjenica da otac i brat nisu gajili ama baš nikakve sumnje u njezinu sposobnost da ce vrhunski obavljati svoj posao govorila je više od svega.

Smjesta sam se složio. Bio sam donekle zabrinut nece li se moje odobravanje njezina fizickog izgleda kositi s mojom sposobnošcu da joj šefujem, ali odmah sam se razuvjerio rekavši sebi kako je svijet prepun prelijepih

djevojaka te da ce mi biti prilicno lako razdvojiti to dvoje.

O, kako sam samo bio glup.

A sad sam mogao uvidjeti sve pogreške koje sam pocinio tijekom proteklih nekoliko mjeseci i kako je sve, još od prvog dana, vodilo ovome.

Da stvar bude još gora, cinilo se kako nisam kadar zabrijati ni s kim u posljednje vrijeme a da ne mislim o njoj. Sama pomisao na posljednji put kad sam to pokušao natjerala me je da se lecnem.

Bilo je to nekoliko dana prije incidenta s prozorom - kako sam sad to zvao - kad sam morao prisustvovati jednoj dobrotvornoj veceri. Ušavši u ured, bio sam ocaran ugledavši gospodicu Mills u nevjerojatno seksi plavoj haljini koju dotad nisam vidio. Istog trena kad sam je ugledao, želio sam je prevaliti preko stola i poševiti do besvijesti.

Cijelu tu vecer sam bio rastresen premda je kraj mene bila seksepilna plavuša.

Znao sam da dolazim do kraja slijepe ulice i da cu na kraju bubnuti u zid. Da sam barem znao koliko ce se brzo to dogoditi.

Nastojao sam dokazati samome sebi da mi gospodica Mills nije okupirala misli time što sam otišao kuci s plavušom. Doteturavši u njezin stan, ljubili smo se i brzo razodjenuli, ali ništa nije bilo kako valja. Nije da nije bila seksi ili dovoljno zanimljiva, ali kad sam je polegao, zamišljao sam tamnu kosu razasutu po jastuku. Dok sam joj ljubio dojke, mekane, jedre - a ne silikonske - shvatio sam da to nisu one koje sam želio osjetiti. A cak i kad sam navukao kondom i ušao u nju, znao sam da je ovo samo tijelo bez lica koje koristim za vlastite sebicne potrebe.

Trudio sam se izbaciti Chloe iz misli, ali nisam bio u stanju sprijeciti naviranje zabranjenih slika i zamišljati kako bi bilo da je imam pod sobom. Tek sam tada žestoko svršio, brzo se otkotrljavši sa svog spoja i smjesta se zamrzivši. Sad sam bio cak još i više zgrožen uspomenom nego samim dogadajem, jer sam je pustio da mi ude u misli i tamo ostane.

Kad bih veceras mogao izdržati, sve bi bilo lakše. Parkirao sam auto i poceo u sebi pjevušiti: Ti to možeš. Ti to možeš. „Mama?“ zazvao sam pogledavajuci u svaku sobu pokraj koje sam prolazio.

„Ovdje smo, Bennette“, cuo sam je kako odgovara s verande u stražnjem dijelu kuce.

Otvorio sam francuska vrata i majka me je docekala s osmijehom dok je dovršavala s postavljanjem vanjskog stola.

Nagnuo sam se kako bi me mogla poljubiti. „Onda, zašto veceras jedemo ovdje?“ „Noc je tako prekrasna, i pomislila sam da bi svima moglo biti ugodnije vani nego u onoj uštogljenoj blagovaonici. Ne misliš valjda da ce netko imati nešto protiv?“ „Ma naravno da nece“, rekao sam. „Ovdje je divno. Ne brini se.“ I bilo je divno. Veranda je bila natkrivena masivnom bijelom sjenicom cije je stupove obavijalo bujno zelenilo. U središtu je bio golemi pravokutni stol za osmero; bio je prekriven mekanim stolnjakom boje slonovace i majcinim omiljenim porculanskim servisom. Svijece i plavo cvijece prelijevali su se iz srebrnih vrceva postavljenih uzduž stola, a nad njime je treperio luster od kovanog željeza. „Znaš da cak ni ja ne mogu sprijeciti Sofiju da baci sve ovo sa stola, zar ne?“ ubacio sam zrno grožda u usta. „Oh, ona ce veceras biti s Mininim roditeljima. I dobro je da je tako“, rekla je. „Da je Sofia ovdje, sva bi pažnja bila usmjerena na nju.“ Sranje. Da je Sofia ovdje i pravi grimase preko puta stola, imao bih nešto što bi mi odvlacilo pažnju s Joela. „Veceras se sve vrti oko Chloe. I stvarno se nadam da ce ona i Joel kliknuti.“ Nastavila se motati

po verandi, paleci svijece i dovršavajuci posljednje pripreme, potpuno nesvjesna moga gnjeva.

Bio sam sjeban. Dok sam razmatrao mogucnost da pobjegnem, cuo sam Henryja, koji je barem jednom došao na vrijeme. „Gdje su svi?“ njegov dubok glas odjeknuo je praznom kucom. Otvorivši vrata za majku, ušli smo unutra i pronašli brata u kuhinji. „Dakle, Bene“, otegnuo je naslonivši svoje vitko tijelo na pult. „Jesi li uzbuden zbog vecere?“ Cekao sam dok majka nije ponovno izišla iz prostorije kako bih ga sumnjicavo odmjerio. „Valjda“, odgovorio sam trudeci se zvucati opušteno. „Mislim da je mama ispekla kocke od limuna.

Moje omiljene.“

„Kako samo sereš. Jedva cekam vidjeti kako Cignoli, pred svima nama, bari Chloe.

Vecera bi mogla biti zabavna, što misliš?“ Upravo kad je otrgnuo komadic kruha s jedne od dugih štruca na pultu, ušla je Mina i lupnula ga po ruci. „Zar želiš da ti mamu strefi šlag jer si joj upropastio veceru koju je pomno isplanirala? Budi pristojan veceras, Henry. Nema zadirkivanja ni zbijanja šala s Chloe. Znaš da je sigurno nervozna zbog svega ovoga veceras. Bog zna da vec dovoljno sranja trpi od ovoga ovdje“, rekla je pokazavši na mene. „O cemu ti to?“ Vec mi je postajao zamoran ovaj prerevni klub obožavatelja Chloe Mills. „Nisam joj ništa ucinio.“ „Bennette!“ Moj je otac stajao na dovratku pozivajuci me da podem s njime.

Slijedio sam ga prema njegovoj radnoj sobi. „Molim te da veceras budeš maksimalno pristojan.

Jasno mi je da se ti i Chloe ne slažete baš najbolje, ali ovo je naš dom, a ne tvoj ured, i ocekujem da se prema njoj ophodiš s poštovanjem.“ Snažno stisnuvši celjust, kimnuo sam u znak slaganja, razmišljajuci o svim nacinima na koje sam je obešcastio u posljednjih nekoliko tjedana.

Dok sam bio dolje u zahodu, stigao je Joel, došavši s bocom vina i nekoliko verzija revnih pozdrava: „Izgledate fantasticno!“ za mamu, „Kako je mala?“ za Minu, te kombinaciju cvrstog rukovanja i muškog zagrljaja za Henryja i tatu.

Vukao sam se niz hodnik, u sebi se pripremajuci za predstojecu vecer.

Bili smo dobri prijatelji s Joelom tijekom djetinjstva i školovanja, ali nisam ga vidio otkako sam

se vratio kuci. Nije se previše promijenio. Bio je ponešto niži od mene, vitko graden, sjajne crne kose i plavih ociju. Valjda bi ga neke žene držale privlacnim. „Bennette!“ Rukovanje, muški zagrljaj. „Bože, covjece. Koliko je prošlo?“ „Previše vremena, Joele. Mislim od mature“, odvratio sam cvrsto mu stegnuvši ruku. „Kako si?“ „Sjajno. Stvari su zbilja sjajne. A ti? Vidio sam tvoje fotografije u casopisima pa bih rekao da ni tebi nije bilo loše.“ Prijateljski me je potapšao po ramenu. Kakva pizda.

Blago sam kimnuo i prisilio se da mu uzvratim osmijehom. Zakljucivši kako mi treba još nekoliko minuta za razmišljanje, ispricao sam se i uputio dolje niz stube, u svoju momacku sobu.

Sam ulazak kroz vrata vec me je smirio. Soba se malo promijenila otkako sam imao osamnaest.

Cak i dok sam bio u inozemstvu, roditelji su je ostavili potpuno istom kao i onog dana kad sam otišao na koledž. Sjedeci na svom starom krevetu, razmišljao sam kako bih se osjecao da se gospodica Mills spetlja s Joelom. On je stvarno bio momak na mjestu i, makar to nerado priznao, definitivno je postojala šansa da se njih dvoje slože, ali pomisao na to da je drugi muškarac dodiruje napela mi je svaki mišic u tijelu. Prisjetio sam se trenutka u automobilu kad sam joj rekao da ne mogu prestati. Cak i sad, sa svim mojim lažnim junacenjem, nisam znao bih li to mogao.

Zacuvši novi val pozdrava i Joelov glas, zakljucio sam da je vrijeme da dokažem kako sam muško i suocim se sa stvarnošcu.

Kad sam prošao posljednje odmaralište stubišta, ugledao sam je. Bila mi je okrenuta ledima... a

zrak je napustio moja pluca.

Haljina joj je bila bijela.

Zašto je morala biti bijela?

Imala je na sebi onu nekakvu mladalacku ljetnu opravicu koja je dosezala tocno do iznad koljena i otkrivala njezine duge noge. Gornji dio bio je od iste tkanine, s malim vrpcama koje su se vezale na ramenima. Mogao sam samo misliti na to kako bih joj volio povuci te vrpce i gledati kako joj padaju oko struka. Ili možda kako padaju na pod.

Pogledi su nam se susreli i nasmiješila se tako iskreno i radosno da sam joj na trenutak cak i povjerovao. „Bok, gospodine Ryan.“

Usne su mi se iskrivile od radoznalosti gledajuci je kako glumata pred mojom obitelji. „Gospodice Mills“, odvratio sam kimnuvši. Pogledi nam se nisu razdvajali, cak ni kad nas je majka sve pozvala na verandu na aperitiv.

Dok je prolazila pokraj mene, okrenuo sam glavu progovorivši glasom dovoljno tihim da ga samo ona može cuti. „Jesi jucer obavila uspješan šoping?“ Pogled joj je susreo moj, a s lica joj nije silazio onaj isti andeoski osmijeh. „Volio bi to znati, jel?“ Okrznula se o mene, a ja sam osjetio kako mi se cijelo tijelo ukocilo. „I usput, stigla je nova linija haltera“, prošaptala je prije nego što je krenula za ostalima vani.

Zastao sam, a celjust mi se opustila dok su mi misli odjurile natrag na naš tajni susret u garderobi La Perle.

Tamo naprijed, Joel se naginjao prema njoj. „Stvarno se nadam da mi nisi zamjerila na onom cvijecu koje sam ti poslao jucer u ured. Priznajem da sam malo pretjerao, ali veselio sam se što cu te upoznati.“ Osjetio sam kako mi se cvor steže u želucu kad su me Joelove rijeci grubo prenule iz sanjarenja.

Okrenula se i pogledala me. „Cvijece? Zar mi je netko dostavio cvijece?“ Slegnuo sam ramenima i odmahnuo glavom. „Ja sam otišao ranije, sjecate se?“ Prošao sam pokraj njih i otišao si spraviti koktel s votkom Belvedere.

Kako je vecer odmicala, nisam mogao a da je ne pratim krajickom oka. Kad je vecera napokon otpocela, bilo je ocito da se medu njom i Joelom stvari odvijaju prilicno glatko.

Cak je i ocijukala s njime.

„Onda, Chloe, gospodin i gospoda Ryan kažu mi da si iz Sjeverne Dakote?“ Joelov je glas prekinuo još jednu moju maštariju - ovaj put o tome kako sam mu odvalio jednu preko gubice.

Pogledao sam prijeko i vidio ga kako joj se toplo osmjehuje. „Tocno. Moj otac je zubar u Bismarcku. Nikad nisam bila baš gradska cura. Cak mi se i Fargo cinio golemim.“ Tihi hihot mi se oteo iz usta, a ona me je prostrijelila pogledom. „Zabavljate se, gospodine Ryan?“ Usiljeno sam se nasmiješio dok sam otpijao pice zureci u nju preko ruba caše. „Oprostite, gospodice Mills. Samo mi je nepojmljivo to da vam se ne svida gradski život, pa ipak ste odabrali treci najveci grad u Sjedinjenim Državama za studij i... sve nakon toga.“ Pogled u njezinim ocima rekao mi je da bih, pod bilo kojim drugim okolnostima, ili vec bio gol s njom na sebi, ili bih ležao u lokvi vlastite krvi na sagu. „Zapravo, gospodine Ryan“, pocela je, a osmijeh joj se vratio na lice, „moj otac se ponovno oženio, a kako mi je majka ovdje rodena, došla sam provesti neko vrijeme s njom prije nego što je preminula.“ Zurila je jedan trenutak u mene i morao sam priznati da sam osjetio nagovještaj grizodušja kako mi se steže u prsima. Bio je, medutim, vrlo brzo potisnut cim je vratila pogled na Joela, grickajuci usnicu na onaj nedužan nacin koji je jedino ona mogla izvesti tako prokleto seksi.

Prestani ocijukati s njime.

Stisnuo sam šake kad su nastavili razgovarati. No, nekoliko minuta poslije, sledio sam se. Ma zar je to moguce? Nacerio sam se u svoju cašu. Da, to je nesumnjivo bilo njezino stopalo koje je

klizilo uz moju nogavicu. Jebena mala namiguša, dodiruje me dok nastavlja razgovor s muškarcem za kojeg oboje znamo da je ne može zadovoljiti. Gledao sam joj usne kako se zatvaraju oko viljuške, i moj se kurac ukrutio dok je jezikom polako prešla preko njih kako bi uklonila tragove marinade zaostale nakon ribe. „Opa, medu pet posto najboljih na Northwesternu. Fino!“ rekao je Joel, a onda pogledao prema meni.“ Kladim se da si presretan što netko ovako divan radi pod tobom, ha?“ Chloe se blago nakašljala, prinijevši salvetu sa svoga krila kako bi prekrila usta.

Nasmiješio sam se i dobacio joj jedan brz pogled, a zatim ponovno pogledao Joela. „Da, apsolutno je divno imati gospodicu Mills ispod sebe. Uvijek vrhunski odradi svoje zadatke.“

„Jao, Bennette. To je tako slatko od tebe“, gugutala je moja majka, a ja sam gledao kako lice gospodice Mills oblijeva rumenilo. Osmijeh mi je ispario kad sam osjetio njezino stopalo na svojim preponama. Onda je, vrlo blago, pritisnula moju erekciju. Sveca mu. Sad je na mene došao red da se nakašljem, gušeci se nad svojim koktelom. „Jeste li dobro, gospodine Ryan?“ upitala je hinjenom zabrinutošcu, a ja sam kimnuo šibajuci je pogledom. Slegnula je ramenima, a zatim ponovno vratila pogled na Joela. „Onda, što je s tobom?

Jesi li ti iz Chicaga?“ Vrškom cipele nastavila je nježno trljati o mene i nastojao sam sacuvati kontrolu nad disanjem, držeci izraz lica neutralnim. Dok je Joel govorio o svome djetinjstvu, našem zajednickom školovanju te, na koncu, preuzimanju uspješne knjigovodstvene tvrtke, promatrao sam kako joj se izraz lica preobražava od hinjenog do vrlo iskrenog zanimanja.

Jao, ne.

Kliznuo sam lijevom rukom pod stolnjak i naišao na kožu njezina gležnja, ugledavši kako je blago poskocila na kontakt. Pomicao sam prste laganim kružnim pokretima, prelazio palcem duž luka njezina stopala, osjetivši val samozadovoljstva kad je morala zamoliti Joela da ponovi što je rekao.

Ali tada je spomenuo da bi se volio naci s njom na rucku tijekom ovog tjedna.

Prekrio sam joj vrh stopala cvršce ga pritisnuvši o svoju kitu.

Sladunjavo se osmjehnula. „Valjda joj možeš dati stanku za rucak, Bennette?“ upitao je Joel zaigrano se smiješeci, ruke

prebacene preko naslona Chloinog stolca. Morao sam skupiti posljednji atom samokontrole da ne posegnem preko stola i ne otkinem mu tu ruku. „Oh, kad vec spominjemo dogovore za rucak, Bennette“, ubacila se Mina potapšavši mi ruku. „Sjecaš se moje prijateljice Megan? Upoznao si je prošlog mjeseca kod nas kuci. U srednjim dvadesetima, moje visine, plavokosa, plavooka. Kako bilo, tražila je tvoj broj.

Zanima te?“ Ponovno sam pogledao Chloe kad sam osjetio da joj se tetive na stopalu zatežu, i promatrao kako polako guta dok išcekuje moj odgovor. „Jasno. Znaš da volim plavuše. Takva promjena bi mi dobro došla.“ Jedva sam uspio suspregnuti jauk kad je snažno pritisnula petu i zakucala mi jaja za stolac.

Držeci ih tako jedan trenutak, podignula je ubrus sa svoga krila i tapkala njime oko usta. „Ispricavam se, moram na toalet.“ Kad je zašla u kucu, roditelji su me napali mrgodeci se na mene. „Bennette“, prosiktao je otac. „Mislio sam da smo se dogovorili o ovome.“ Dograbio sam svoju cašu i prinio je usnama. „Nemam pojma o cemu govoriš.“ „Bennette“, dometnula je moja majka, „mislim da bi joj se trebao ispricati.“ „Zašto?“ upitao sam malo pregrubo spustivši cašu. „Bene!“ rekao je otac oštro, ne ostavljajuci mjesta za prepirku.

Bacio sam ubrus na tanjur i odgurnuo se od stola. Odjurio sam u kucu, pretražio kupaonice na prvom i drugom katu, sve dok najzad nisam stigao do trecega gdje su vrata kupaonice bila zatvorena.

Stojeci ispred, s rukom na kvaki, dvojio sam u sebi. Udem li unutra, što ce se dogoditi?

Zanimalo me je samo jedno, a sigurno je k'o vrag da to nije bila isprika. Pomislio sam da pokucam, ali znao sam da me zasigurno nece pozvati unutra. Pažljivo sam osluškivao cekajuci bilo kakav zvuk ili znak pokreta iznutra. Ništa. Najzad, okrenuo sam kvaku iznenaden što nije bila zakljucana.

U ovoj sam kupaonici bio samo nekoliko puta otkako ju je majka dala preurediti.

Bila je to prelijepa, suvremeno opremljena prostorija s po mjeri izradenim mramornim umivaonikom i širokim zrcalom što je prekrivalo cijeli jedan zid. Iznad toaletnog stolica bio je prozorcic koji je gledao dolje na verandu i vrtove. Sjedila je na jednoj tapeciranoj klupici ispred stolica i zurila u nebo.

„Došao si puzati preda mnom?“ upitala je. Skinula je poklopac ruža za usne koji je oprezno nanosila. „Poslali su me da provjerim kako se osjeca osjetljiva biljcica.“ Posegnuo sam iza sebe kako bih zakljucao bravu na vratima kupaonice, a glasni škljocaj odjeknuo je u tišini prostorije.

Nasmijala se susrevši moj pogled u zrcalu. Doimala se potpuno smirenom, ali mogao sam uociti kako joj se grudi nadimaju; bila je uzbudena podjednako koliko i ja. „Uvjeravam te, dobro sam.“ Vratila je poklopac na ruž i ubacila ga u torbicu.

Ustala je i krenula prema vratima. „Navikla sam da se ponašaš kao pizda. Ali Joel je vrlo drag.

Trebala bih se vratiti dolje.“ Stavio sam ruku na vrata, nagnuvši se bliže njezinu licu. „Ne bih rekao.“ Usnama sam joj blago okrznuo uho, a ona je zadrhtala od kontakta. „Vidiš, on želi nešto što je moje, ali nece to moci dobiti.“ Sijevala je pogledom prema meni. „U kojem mi stoljecu živimo? Pusti me. Nisam tvoja.“ „To ti misliš“, šapnuo sam usnama joj lebdeci nad vratom. „Ali tvoje tijelo“, rekao sam prelazeci rukama ispod njezine suknje i pritisnuvši dlan o vlažnu cipku njezinih gacica, „misli drukcije.“ Oci su joj se sklopile i zajecala je dok mi je prst polako kružio po njezinu klitorisu. „Jebi se.“ „Drage volje“, rekao sam joj u vrat.

Drhtavo se nasmijala, a ja sam je odgurnuo na vrata kupaonice. Zgrabivši joj obje ruke,

podignuo sam ih iznad njezine glave, zarobivši ih u svojima, pa se nagnuo dolje i poljubio je. Osjetio sam kako se slabašno otima i zavrtio sam glavom stegnuvši stisak. „Drage volje“, ponovio sam pritisnuvši je ukrucenim kurcem. „O, Bože“, rekla je kad joj je glava pala na stranu izloživši mi vrat. „Ne možemo ovo raditi ovdje.“ Prešao sam usnama dolje niz njezinu kljucnu kost pa do ramena. Uhvativši joj oba zapešca jednom rukom, drugom sam posegnuo dolje i polako povukao jednu vrpcu što joj je držala gornji dio haljine, ljubeci joj otkrivenu kožu. Pomaknuvši ruku na drugu stranu, ucinio sam isto i bio nagraden kad je gornji dio kliznuo dolje i otkrio bijeli cipkasti grudnjak bez naramenica. Jebiga. Ima li ova žena nešto što me nece natjerati da svršim u gace? Usnama sam pratio kožu do njezinih grudi dok sam slobodnom rukom otpustio kopcu. Nema šanse da cu ovaj put propustiti pogled na njezine nage dojke. Lako se otkopcao i cipka je pala otkrivši mi prizor koji je ispunjavao svaku od mojih najprljavijih maštarija. Kad sam primio jednu ružicastu bradavicu u usta, zajecala je, a koljena su joj se blago lecnula. „Psst“, šapnuo sam u njezinu kožu. „Još“, rekla je. „Opet.“ Podignuo sam je i ona mi je obavila noge oko struka još nam cvršce približivši tijela. Oslobodio sam joj ruke, a ona ih je odmah podignula do moje kose i grubo me privukla bliže sebi. Jebiga, obožavao sam kad je to cinila. Gurnuo sam je u vrata, ali onda shvatio da mi previše odjece stoji na putu; želio sam osjetiti vrelinu njezine kože na svojoj, želio sam se zakopati duboko u njoj i držati je

stiješnjenu o zid sve dok ostali ne budu vec davno u krevetu.

Cinilo se da mi je citala misli jer su joj prsti krenuli dolje na moje bokove i poceli freneticno izvlaciti moju polo majicu iz hlaca, podignuvši je i svukavši mi je preko glave.

Zvuk smijeha izvana lebdio je kroz otvoren prozor i osjetio sam je kako se napela uz mene.

Dugi je trenutak prošao prije nego me je pogledala u oci, i bilo je ocito kako se bori nešto izreci. „Ne bismo smjeli ovo“, najzad je kazala zavrtjevši glavom. „On me ceka.“ Nevoljko me je pokušala odgurnuti od sebe, ali nisam se dao smesti. „Zar ga stvarno želiš?“ upitao sam osjetivši kako u meni kljuca val posesivnosti.

Zadržala je moj pogled, ali nije ništa odgovorila.

Spustio sam je i povukao prema toaletnom stolicu, zastavši kako bih se namjestio tocno iza nje.

S mjesta na kojem smo stajali imali smo savršen pogled na verandu ispod nas.

Privukao sam joj naga leda uz svoja prsa i spustio usta do uha. „Vidiš li ga?“ upitao sam rukama joj milujuci grudi. „Pogledaj ga.“ Lagano sam joj prelazio rukom niz trbuh i suknju pa do bedara. „Osjecaš li se zbog njega ovako?“ Prsti su mi lebdjeli uz njezino bedro pa se uvukli ispod gacica. Mukli dahtaj pobjegao mi je iz usta kad sam tamo osjetio vlažnost i gurnuo prst unutra. „Bi li zbog njega ikad bila ovako vlažna?“ Zastenjala je i pritisnula bokove o mene. „Ne... „ „Reci mi što želiš“, šapnuo sam joj u rame. „Ja... ne znam.“ „Pogledaj ga“, rekao sam uvlaceci i izvlaceci prst iz nje. „Znaš što želiš.“ „Želim te osjetiti u sebi.“ Nije me morala dvaput zamoliti. Brzo sam otkopcao hlace i spustio ih dolje, trljajuci se o njezino dupe prije nego što cu joj podici suknju i zgužvati joj gacice u ruci. „Strgaj ih“, šapnula je.

Nikad ni s kim nisam osjecao ovako sirovu strast, a s njom se to cinilo prokleto ispravno.

Snažno sam povukao, a njezine su se nježne gacice lako pokidale. Bacio sam ih na pod, prelazeci rukama po njezinoj koži i klizeci prstima niz njezine podlaktice do dlanova koje sam položio na stol pred nama.

Bila je jebeno velicanstven prozor: povijena u struku, suknje navucene iznad kukova, savršenog dupeta. Oboje smo stenjali kad sam se ispravio i duboko prodro u nju. Nagnuvši se naprijed, utisnuo sam joj poljubac na leda i još jednom je ušutkao.

Izvana je dopirao novi val smijeha. Joel je bio dolje. Joel, koji je u osnovi bio dobar tip, ali koji mi

ju je želio oduzeti. Sama ta pomisao bila je dovoljna da me potakne na još bjesomucnije prodiranje.

Njezini prigušeni zvukovi izmamili su mi osmijeh, i nagradio sam je bržim ritmom. Jedan uvrnuti dio mene osjetio je zadovoljštinu vidjevši kako je Chloe zanijemjela zbog onoga što sam joj radio.

Dahtala je, prstima tražeci nešto za što bi se uhvatila, a moj je kurac bio toliko tvrd u njoj, i postajao sve tvrdi svaki put kad je pokušala ispustiti neki zvuk, ali bezuspješno.

Mekano joj govoreci u uho, pitao sam je želi li da je pojebem. Pitao sam je voli li kad joj prljavo govorim voli li mene vidjeti ovako surovog dok je uzimam toliko grubo da ce joj ostati masnice.

Potvrdno je promucala, a kad sam je poceo nabijati brže i jace, preklinjala je tražeci još.

Bocice i staklenke na stolicu zveckale su i padale na sve strane zbog žestine naših pokreta, ali u sebi nisam mogao pronaci mjesta za brigu. Zgrabivši joj kosu, povukao sam je gore kako bi naslonila leda na moja prsa. „Misliš li da bi se s njime mogla ovako osjecati?“ Nastavio sam prodirati unutra i vani prisiljavajuci je da gleda kroz prozor.

Znao sam da popuštam. Moji su se zidovi urušavali oko mene, ali nisam mario.

Trebao sam da veceras misli na mene kad legne u krevet. Želio sam da me osjeti kad sklopi oci i bude se dodirivala, sjecajuci se kako sam je tucao. Slobodnom sam rukom prešao od bokova do njezine dojke obujmivši je i vrteci joj bradavicu. „Ne“, zajecala je. „Nikad ovako.“ Spustio sam ruku i podignuo joj nogu na stol, otvorivši je šire i omogucivši da mi prodori budu još dublji.

„Osjecaš li kako mi savršeno pristaješ?“ zarežao sam joj u vrat. „Tako si jebeno dobra. Kad se spustiš dolje, želim da se sjecaš ovoga. Sjeti se što si mi radila.“ Osjecaj me je suviše preplavio i znao sam da sam blizu. Bio sam više no ocajan. Žudio sam za njom kao za drogom, i to mi je obuzimalo svaku misao. Uzevši joj ruku u svoju, isprepleo sam nam prste i spustio ih dolje niz njezino tijelo do klitorisa, objema je našim rukama milujuci i dražeci.

Zastenjao sam kad sam osjetio kako klizim unutra i vani. „Osjecaš li to?“ šapnuo sam joj u uho, raširivši nam prste tako da su kliznuli s obje strane moje kite.

Okrenula je glavu i zacviljela u kožu mojega vrata. Nije mi bilo dovoljno i morao sam je ušutkati. Pustivši joj kosu, nježno sam joj poklopio usta i utisnuo poljubac u njezin rumeni obraz.

Ispustila je prigušen vrisak, moguce je da mi je izgovorila i ime, dok joj se tijelo napinjalo, a zatim stezalo svuda oko mene.

Nakon što su joj se oci sklopile, a usne opustile u zadovoljnom uzdahu, poceo sam poduzimati ono što je bilo potrebno: ubrzao sam, gledajuci u zrcalu kako joj se od mojih prodora njišu dojke.

Tijelom mi se poceo mreškati orgazam. Ruka joj je pala s moje kose kako bi mi prekrila usta, i sklopio sam oci i pustio da me preplavi plima. Moji posljednji prodori bili su duboki i žestoki dok sam se razlijevao u njoj.

Otvorio sam oci, poljubivši joj dlan prije nego sam ga odmaknuo s usana i naslonio joj celo na rame. Glasovi ljudi koji nisu imali pojma što se dogada i dalje su dopirali gore do nas. Naslonila se natrag na mene i stajali smo tako šutke nekoliko trenutaka.

Polako, pocela se odmicati i namrštio sam se kad smo prekinuli kontakt. Gledao sam dok je poravnavala suknju, ponovno stavljala grudnjak i pokušavala privezati naramenice.

Kad sam posegnuo dolje kako bih navukao hlace, dograbio sam pokidanu cipku njezinih gacica i ubacio je u džep. Još uvijek se borila s haljinom kad sam joj prišao, odmaknuo joj ruke i privezao joj naramenice ne gledajuci je u oci.

Prostorija je najednom postala pretijesna i kratko smo se pogledali u nelagodnoj tišini.

Posegnuo sam za kvakom, želeci nešto reci, bilo što, samo da nekako popravim stvari. Kako sam mogao zahtijevati da se ševi sa mnom, i samo sa mnom, a da ne ocekuje ništa zauzvrat? Cak sam i ja znao da bih time zaslužio jedan žestoki udarac u jaja. Ali naziv za ono što sam osjetio kad sam je

vidio s Joelom nije se dovoljno brzo kristalizirao. Um mi je bio prazan. Frustriran, otvorio sam vrata.

Oboje smo se ukocili ugledavši prizor pred sobom.

Tamo, s druge strane vrata, ruku prekriženih i znacajno podignute obrve, stajala je Mina.

Osmo poglavlje Istog trena kad je otvorio vrata i kad smo se našli licem u lice s Minom, sledila sam se. „Što ste tocno vas dvoje radili unutra?“ upitala je prelazeci pogledom s jednog na drugo.

Rekapitulacija svega što je mogla cuti bljeskala mi je glavom, i osjetila sam navalu vrucine kako mi se širi kožom.

Kriomice sam pogledala gospodina Ryana, koji je napravio to isto, potom se ponovno okrenuo prema Mini, a ja sam zatresla glavom. „Ništa. Morali smo razgovarati, to je sve.“ Pokušala sam odglumiti, ali znala sam da me je odalo drhtanje glasa. „Oh, cula sam nešto unutra, ali to sasvim sigurno nije bio razgovor“, rekla je smijuljeci se. „Ne budi šašava, Mina. Razgovarali smo o poslu“, rekao je pokušavši je zaobici. „Zar u kupaonici?“ upitala je. „Da. Poslali ste me ovamo da je potražim. I ovdje sam je pronašao.“ Ona se premjestila ispred njega preprijecivši mu put. „Zar misliš da sam glupa?

Nije tajna da vas dvoje ni o cemu ne razgovarate, nego vrištite. Onda, što? Jeste li vas dvoje sad, ono kao, par?“ „Ne!“ oboje smo dreknuli uglas, a pogledi su nam se nakratko susreli prije nego što smo ih opet odvratili. „Znaci... onda se samo ševite“, rekla je i cinilo se da nijedno od nas ne pronalazi rijeci kako bismo joj odgovorili. Napetost u tom hodniku bila je toliko snažna da sam na trenutak pomislila koliko bih zapravo nastradala kad bih skocila s treceg kata. „Koliko dugo?“

„Mina... „ poceo je, odmahujuci glavom, i prvi put da sam zaista osjetila suosjecanje zbog njegove nelagode. Nikad ga nisam vidjela ovakvog. Kao da mu citavo ovo vrijeme nije palo na pamet da bismo se mogli suociti s posljedicama našeg vlastita kaosa. „Koliko dugo, Bennette? Chloe?“ upitala je prelazeci pogledom s jednog na drugo. „Ja - mi smo - samo...“ pocela sam, ali samo što? Kako bih mogla objasniti bilo što od ovoga? „Mi smo... „ „Pogriješili smo. Bila je ovo pogreška.“ Njegov je glas presjekao moje misli i pogledala sam ga u šoku. Zašto mi je toliko smetalo ovo što je rekao? Ovo jest bila pogreška, pa ipak, cuvši ga kako to izgovara... boljelo je.

Nisam bila u stanju odvratiti pogled kad je ona progovorila: „Pogreška ili ne, sad mora prestati.

Sto da je umjesto mene naišla Susan? Bennette, ti si joj šef! Zar si to zaboravio?“ Duboko je uzdahnula. „Cujte, odrasle ste osobe, i nemam pojma što se ovdje dogada, ali što god ucinili, nemojte dopustiti da Elliott dozna.“ Val mucnine preplavio me je na samu pomisao da bi Elliott ikad mogao otkriti nešto o ovome, i koliko bi bio razocaran. Nisam to mogla podnijeti. „To nece biti problem“, rekla sam namjerno izbjegavajuci Bennettov pogled. „Imam namjeru uciti iz vlastitih pogrešaka.

Ispricajte me.“ Prošla sam pokraj njih pa krenula prema stubama, a bijes i bol smjestili su se poput teškog kamena duboko u mome želucu. Snaga radne etike i motivacija uvijek su me nosili kroz teška razdoblja u životu: prekide, majcinu smrt, neugodna iskustva s prijateljima. Moja vrijednost kao

zaposlenica RMG-a sad je bila okaljana sumnjom u samu sebe. Jesam li pokušavala izmamiti njegovo odobravanje time što sam se ševila s njime? Sad kad je, cini se, shvatio najzad - da bi mu moglo naštetiti ako drugi doznaju za nas, hoce li propitkivati moje procjene?

Bila sam pametnija od ovoga. I bilo je vrijeme da se tako pocnem i ponašati.

Pribrala sam se prije nego što cu izici i vratiti se na svoje mjesto pokraj Joela. „Je li sve u redu?“ upitao je.

Okrenula sam glavu, dopustivši si da ga na trenutak pogledam. Bio je zapravo prilicno sladak: uredno pocešljana tamna kosa, lijepo lice i najljepše plave oci koje sam ikad vidjela. Bio je sve ono za cim bih trebala težiti. Pogled mi se naglo podignuo trenutak kasnije kad se za stol vratio gospodin Ryan, zajedno s Minom, ali brzo sam ga odvratila. „Aha, samo se ne osjecam baš najbolje“, rekla sam okrenuvši se ponovno Joelu. „Mislim da bih mogla poci kuci.“ „Izvoli“, rekao je ustavši kako bi mi izvukao stolac. „Otpratit cu te do auta.“ Pozdravila sam se sa svima, osjecajuci nepoznat oblik Joelova dlana na slabinama dok smo izlazili iz kuce. Jednom na prilazu, stidljivo mi se nasmiješio i uzeo mi ruku. „Zbilja mi je bilo drago što smo se upoznali, Chloe. Volio bih te katkad nazvati i možda dogovoriti taj rucak.“ „Daj mi svoj telefon“, rekla sam. Dijelom sam osjecala grizodušje što to cinim, imajuci na umu da sam bila s drugim muškarcem nema tomu ni dvadeset minuta, a sad dajem svoj broj drugome.

Ali bilo je vrijeme da ovo ostavim za sobom, a rucak s finim momkom bio je dobar pocetak.

Osmijeh mu se raširio kad sam mu vratila telefon, i zauzvrat mi je dao svoju posjetnicu. Uzevši mi ruku, prinio ju je usnama. „Nazvat cu te u ponedjeljak, onda. Nadam se da tvoje cvijece nije sasvim uvenulo.“ „Važna je namjera“, rekla sam nasmiješivši se. „Hvala ti.“ Doimao se toliko iskrenim, toliko sretnim zbog puke mogucnosti da cemo se ponovno vidjeti, i

smjesta mi je sinulo da bih sad trebala biti zanesena ili osjetiti vrtoglavicu. No, samo sam željela povratiti. „Trebala bih poci.“ Joel je kimnuo otvorivši mi vrata automobila. „Naravno. Nadam se da ce ti uskoro biti bolje.

Polako vozi, i laka ti noc, Chloe.“ „Laku noc, Joele.“ Zatvorio je vrata, a ja sam upalila motor, ociju uprtih ravno ispred sebe dok sam se udaljavala od obiteljske kuce svojega šefa.

Iduce jutro, na satu joge, promislila sam bih li se izjadala Juliji. Bila sam prilicno sigurna da cu se sama moci nositi sa svime, ali nakon cijele noci buljenja u strop i posvemašnje sludenosti, shvatila sam da se ipak trebam nekome povjeriti.

Imala sam Saru, a više od ikog, Sara bi razumjela koliko nemoguc može biti moj seksi šef. Ali ona je takoder radila za Henryja i nisam je željela dovoditi u neugodan položaj tražeci od nje da cuva tako veliku tajnu. Znala sam da bi Mina vrlo rado sa mnom razgovarala da sam je to zamolila, ali bila je Ryanica, a spoznaja što je sve mogla nacuti bila mi je više nego neugodna.

Bili su ovo trenuci kad sam zbilja željela da je moja majka živa. Sama pomisao na nju izazvala mi je žestoku bol u grudima i izmamila suze u oci. Dolazak ovamo, kako bih s njom provela posljednje godine njezina života, bila je najbolja odluka koju sam ikad donijela. I, koliko život daleko od oca i prijatelja nekad bio težak, znala sam da se sve dogada s razlogom.

Samo bih voljela kad bi taj razlog malo požurio i najzad se objelodanio.

Mogu li uopce reci Juliji? Moram priznati da sam bila prestravljena onim što bi mogla pomisliti o meni. Ali i više od toga, bilo je zastrašujuce sve te rijeci izgovoriti nekome naglas. „Okej, samo me nastavi tako gledati“, rekla je. „Ili ti se nešto mota po glavi, ili sam toliko ogavno oznojena da bi mi trebalo biti neugodno.“ Pokušala sam joj ne reci ništa, pokušala sam to otresti iz misli i pustiti je da misli kako zaista smiješno izgleda. Ali nisam mogla. Težina i pritisak posljednjih nekoliko tjedana srucili su se na mene i, prije nego što sam se uspjela suspregnuti, brada mi je zadrhtala i pocela sam cmizdriti poput djeteta. „To sam i mislila. Hajde.“ Pružila mi je ruku i pomogla mi da se ustanem, usput nam skupljajuci stvari, pa me je povela prema vratima.

Nakon dvadeset minuta, i nakon dva koktela, gledala sam Julijin šokirani izraz lica za stolom u našem omiljenom restoranu. Sve sam joj ispricala: o trganju gacica, mom oduševljenju trganjem gacica, o raznoraznim lokacijama, našem mržnjom prožetom ljubakanju, Mininu otkricu, mom osjecaju krivnje jer sam imala dojam da sam izdala Elliotta i Sušan, o Joelu, neandertalskim izjavama gospodina Ryana i, naposljetku, o strahu da sam zaglibila u najbolesnijem odnosu u povijesti covjecanstva, bez imalo snage da se iskobeljam.

Kad sam podignula pogled i susrela se s njezinim, lecnula sam se; izgledala je kao da je upravo svjedocila gadnoj prometnoj nesreci. „Okej, daj da samo provjerim jesam li dobro shvatila.“ Kimnula sam cekajuci da nastavi. „Spavaš sa svojim šefom.“ Blago sam se zgrcila. „Pa, tehnicki ne...“ Podignula je ruku kako bi me sprijecila da završim recenicu. „Dobro, dobro. To sam shvatila. A to je onaj isti šef kojeg tako ljupko nazivaš prekrasnim gadom?“ Teško sam uzdahnula i ponovno kimnula. „Ali ti ga mrziš.“ „Tocno“, promrmljala sam odvrativši oci od nje. „Mrzim. Jako ga mrzim.“ „Ne želiš biti s njim, ali ne možeš mu odoljeti?“ „Bože, ovo zvuci kudikamo gore kad cujem iz tudih usta“, prostenjala sam i uronila licem u šake. „Zvucim kao prava glupaca.“ „Ali, trenuci seksa su dobri“, rekla je s daškom humora u glasu.

„Dobro nije ni blizu tocnom opisu, Julia. Fenomenalno, intenzivno, ludo, multiorgazmicno divno nije ni blizu tocnom opisu.“ „Postoji li uopce rijec multiorgazmicno?“ Protrljala sam lice i ponovno uzdahnula. „Zaveži.“ „Pa“, pažljivo je odvratila procistivši grlo. „Rekla bih da njegov problem ipak nije mali penis...“ Pustila sam da mi glava padne na dlanove na stolu. „Ne. Ne, definitivno nije.“ Malo sam podignula pogled zacuvši njezin prigušen smijeh. „Julia! Ovo nije nimalo smiješno.'„ „Dopustit ceš mi da se ne složim s tobom. Kladim se da cak i ti možeš uvidjeti koliko je sve to suludo. Mislim, od svih ljudi koje poznajem, ti si posljednja osoba koju bih ikad mogla zamisliti u ovakvoj situaciji. Uvijek si bila toliko ozbiljna, uvijek bi isplanirala svaki i najmanji korak u svome životu. Daj, ženo, imala si samo nekoliko pravih momaka s kojima si hodala smiješno dugo vremena, prema bilo cijim standardima, prije nego što bi spavala s njima. Ovaj tip mora da je nešto sasvim drugo.“ „Znam da nema ništa loše u cisto seksualnoj vezi - s time se mogu nositi. I znam da s vremena na vrijeme mogu biti frikuša, ali rijec je o tome da imam osjecaj kako nemam kontrolu nad samom sobom kad sam s njime. Mislim, cak mi se ni ne svida, pa ipak... stalno mu se vracam.“ Julia je otpila gutljaj svoga koktela i gotovo da sam mogla vidjeti kako joj se okrecu kotacici dok razmišlja o svemu što sam joj kazala. „Što je tebi doista važno?“ Pogledala sam gore u nju, shvativši. „Moj posao. Moj život nakon ovoga. Moje poimanje

hvalevrijedne zaposlenice. Svijest da vrijedim kao suradnica.“ „A možeš li o svemu tome razmišljati s ugodom i dalje se ševiti s njime?“ Slegnula sam ramenima, nesposobna razmrsiti klupko misli. „Ne znam. Kad bih imala osjecaj da je to sve odvojeno, možda. Ali naši susreti su uvijek vezani uz posao. Ne postoji slucaj da nisu bili istodobno povezani posao i seks.“ „Onda moraš pronaci nacin kako s time prestati. Moraš se nekako držati podalje od njega.“ „Nije to tako jednostavno“, oštro sam uzvratila odmahujuci glavom i pocevši se opravdavati. „Radim za njega. Nije da mogu tako lako izbjeci svaku priliku da budem s njime nasamo. Upravo je suludo koliko sam puta zapravo odbila seks, da bismo se onda poševili samo nekoliko sati kasnije.

A povrh svega, zajedno idemo na jedan službeni put za dva tjedna. Isti hotel, iste aktivnosti.

Kreveti!“

„Chloe, što te je spopalo?“ upitala je Julia zaprepaštenim glasom. „Želiš li da se to nastavi?“ „Ne! Naravno da ne želim!“ Sumnjicavo me je odmjerila. „Mislim... jednostavno sam drukcija kad sam s njime. Ono, želim stvari koje nikad prije nisam željela, i možda bih se trebala jednostavno prepustiti. Samo, voljela bih kad bih to isto htjela s nekim drugim, nekim jednostavnijim muškarcem, na primjer, s Joelom. To sa šefom nije baš pristojno.“ „A što te tocno taj tvoj šef tjera da poželiš? Kao udaranje po dupetu i tomu slicno?“ uzvratila je Julia hihocuci se, ali kad sam odvratila pogled, cula sam je kako se zgranula. „O, moj Bože, zar te je udario?“ Moje širom rastvorene oci poletjele su natrag prema njoj. „Može li to malo glasnije, Julia. Mislim da te onaj tip otraga nije cuo.“ Cim sam se uvjerila da nitko ne pogledava prema nama, zagladila sam neposlušne pramenove kose s cela. „Gle, svjesna sam da moram prestati s time, ali ja...“ Zastala sam u pola recenice osjetivši kako mi se koža naježila. Dah mi je zapeo u grlu i polako sam se okrenula kako bih pogledala prema vratima. Bio je to on, ležerno odjeven u crnu majicu, traperice i tenisice, a kosa mu je bila u još seksipilnijem neredu nego inace. Okrenula sam se natrag prema Juliji osjetivši kako mi sva krv nestaje iz lica. „Chloe, što nije u redu? Izgledaš kao da si upravo vidjela duha“, rekla je Julia posegnuvši preko stola i dotaknuvši mi ruku.

Teško sam progutala u pokušaju da dodem do glasa: „Vidiš li onog muškarca pored vrata?

Visokog, zgodnog?“ Blago je podignula glavu kako bi pogledala, a ja sam je lupnula nogom ispod stola. „Ne budi toliko uocljiva! To je moj šef.“ Julijine su se oci raširile, a celjust pala. „Sveca mu“, dahnula je, odmahujuci glavom dok ga je odmjeravala od glave do pete. „Bome, nisi se šalila, Chloe. Onaj tamo jest prekrasan gad. Ne bih ga izbacila iz svog kreveta. Ni iz auta. Ni garderobe. Ni dizala, ni... „ „Julia! Ne pomažeš mi!“ „Tko je plavuša?“ upitala je pokazavši prema njima. Okrenula sam se natrag i vidjela kako gospodina Ryana vode do stola u društvu s visokom, dugonogom plavušom, a on joj je položio ruku na donji dio leda. Oštar ubod ljubomore probio mi je grudi. „Kakva pizda“, prosiktala sam. „Nakon onoga sinoc? Mora da se šali.“ Baš kad je zaustila odgovoriti, Julijin je telefon zazvonio i ona je posegnula za njime u svoju torbicu. „Hej, dušo!“ rekla mi je da je to njezin zarucnik te da ce razgovor potrajati.

Ponovno sam pogledala prema gospodinu Ryanu koji je razgovarao i smijao se s plavušom.

Nisam bila kadra odlijepiti pogled. Bio je još privlacniji u ovako opuštenom okruženju: smiješio se, oci su mu plesale dok se smijao. Pizda! Kao da mi je cuo misli, podignuo je glavu i pogledi su nam se susreli. Stisnula sam celjust i okrenula se, odbacivši ubrus na stol. Morala sam se pošto-poto izgubiti odavde. „Odmah se vracam, Julia.“ Ona je kimnula i odsutno odmahnula ne prekidajuci razgovor. Ustavši, žurno sam prošla mimo njegova stola, pobrinuvši se da mu izbjegavam pogled. Upravo sam skrenula za ugao i uocila sigurnost ženskog toaleta kad sam osjetila snažnu ruku na svojoj podlaktici. „Cekaj.“

Njegov me je glas prostrijelio.

Okej, Chloe, možeš ti ovo. Samo se okreni i pogledaj ga i reci mu neka odjebe. To je šupak koji te je sinoc nazvao pogreškom, a vec danas osvanuo s nekom plavokosom droljicom.

Ispravivši ramena, okrenula sam se licem prema njemu. Sranje. Izgledao je još bolje ovako izbliza. Uvijek sam ga vidala savršeno dotjeranog, ali jutros se ocito nije obrijao i ocajnicki sam željela osjetiti kako mi grebe obraze svojom bradicom.

Ili bedra. „Kojeg vraga želiš?“ Ispalila sam istrgnuvši ruku iz njegova stiska. Lišena blagodati svojih potpetica, imala sam osjecaj kako se nadvio nada mnom poput kakvog tornja.

Gledajuci gore u

njegovo lice, mogla sam mu vidjeti izražene podocnjake. Doimao se umornim. Pa, super. Ako mu je noc bila upola loša kao moja, nitko sretniji od mene.

Prošavši rukom kroz kosu, ogledavao se oko sebe s nelagodom. „Želim razgovarati s tobom. Da ti objasnim za sinoc.“ „Što se tu ima objašnjavati?“ upitala sam kimajuci glavom prema sali i plavuši koja je i dalje sjedila za njegovim stolom. Grudi su mi se ponovno stegnule, bolno. „Promjena ambijenta. Kužim.

Zapravo mi je drago što te vidim ovako ovdje - pomaže mi da se podsjetim zašto je ova stvar medu nama bila jezivo loša ideja. Ne želim se indirektno jebati sa svim tvojim drugim ženskima.“ „O cemu ti to, dovraga?“ upitao je pogledavši me. „Zar misliš na Emily?“ „A tako se zove? Pa, uživajte u jelu vi i ta vaša Emily, gospodine Ryan.“ Okrenula sam se na odlazak, ali sam ponovno bila zaustavljena kad me je još jednom šcepao za ruku. „Pusti me!“ „Zašto ti je uopce stalo?“ Naša je prepirka pocela privlaciti pažnju osoblja koje je prolazilo na putu do kuhinje. Nakon hitrog pogleda oko sebe, povukao me je u toalet i zakljucao vrata. No krasno, opet toalet.

Odgurnula sam ga od sebe kad mi se približio. „Ma što ti pada na pamet? I zašto misliš da mi je stalo? Sinoc si me poševio, nabrojio mi sve razloge zašto ni pod razno ne mogu poželjeti izici s Joelom, a sad si ti ovdje s nekom drugom! Dopustila sam sebi da zaboravim kakav si zapravo kurviš. Tvoje je ponašanje potpuno ocekivano - a bijesna sam na samu sebe.“ Bila sam toliko ljutita da sam si nokte doslovce zakopala u dlanove.

„Misliš da sam ovdje došao na spoj!“ Teško je uzdahnuo odmahujuci glavom. „Ovo je jebeno nevjerojatno. Emily mi je prijateljica. Vodi jednu dobrotvornu organizaciju ciji smo sponzori. To je sve. Trebao sam se s njom sastati u ponedjeljak kako bismo potpisali neke dokumente, ali morala je promijeniti let u posljednji trenutak i odlazi iz države danas popodne. Nisam bio ni s kim drugim otkako...“ Zastao je kako bi promislio što ce reci. „Otkako smo prvi put... znaš...“ Dovršio je pokazujuci neodredeno rukom izmedu nas.

Molim?

Stajali smo tamo zureci jedno u drugo dok sam pokušavala provariti njegove rijeci.

Nije spavao ni s kim drugim. Zar je takvo što uopce bilo moguce? Znala sam vrlo dobro kakav je ženskaroš.

Osobno sam svjedocila njegovoj sve vecoj vojsci lutkica na tvrtkinim domjencima, a da ne spominjem price koje su kolale zgradom. A cak i da je govorio istinu, to nije mijenjalo cinjenicu da mi je još uvijek šef, i da je ovo medu nama pogrešno. „Pored svih onih žena što se bacaju na koljena pred tobom, ti nisi ni jednu kresnuo? Jao, dirnuta sam.“ Okrenula sam se prema vratima. „To nije toliko teško za povjerovati“, zarežao je i mogla sam osjetiti kako mu oci pale kožu na mojim ledima. „Ma znaš što, nije ni važno. Sve je ionako bila pogreška, zar ne?“ „Vidi, o tome sam i želio razgovarati s tobom.“ Primaknuo se bliže, a njegov miris - poput meda i kadulje - preplavio me je. Odjednom sam se osjecala kao u zamci, kao da je nedostajalo kisika u

ovoj skucenoj prostoriji. Morala sam izici odavde, smjesta. Sto je ono Julia kazala, nema tomu ni pet minuta? Ne smiješ ostati nasamo s njime? Dobar savjet. Sasvim slucajno, ovaj mi je par gacica bio osobito drag i stvarno nisam željela da završe u njegovu džepu.

Okej, ovo je bila laž. „Hoceš li se naci s Joelom?“ upitao je iza mojih leda. Ruka mi je bila na kvaki.

Samo sam je trebala okrenuti i bila bih na sigurnom. No, ukipljena, zurila sam u ta vražja vrata cinilo se minutama. „Zar je bitno?“ „Mislio sam da smo se oko toga sinoc sporazumjeli“, rekao je, toplog daha na mojoj kosi. „Aha, svašta smo rekli sinoc.“ Prsti su mu se podizali uz moju ruku i spustili tanku naramenicu s ramena. „Nisam želio reci da je ovo bila pogreška“, šapnuo je u moju kožu. „Samo sam se uspanicio.“

„Ali to ne znaci da nije istina.“ Tijelo mi se instinktivno naslonilo na njegovo, a glava blago nagnula dopuštajuci mu lakši pristup. „Oboje to znamo.“ „Ipak to nisam smio reci.“ Prebacio mi je konjski rep preko ramena i stao mi mekanim usnama prelaziti po ledima. „Okreni se.“ Dvije rijeci. Kako je moguce da me dvije tako jednostavne rijeci mogu natjerati da sve dovedem u pitanje? Jedno je bilo da me stisne uza zid ili silom uzme, ali sad je sve prepuštao meni. Snažno si ugrizavši usnicu, pokušala sam se prisiliti da okrenem kvaku. Ruka mi se trgnula prije nego što je pala niz bok, poražena.

Okrenula sam se i podignula oci prema njegovima.

Spustio je ruku na moj obraz, palcem mi prelazeci preko donje usne. Pogledi su nam se prikovali, i upravo kad sam pomislila da više necu moci izdržati ni sekundu, privukao me je sebi i pritisnuo usne o moje.

Onog trenutka kad smo se poljubili, tijelo mi se prestalo opirati i nisam mu se mogla dovoljno približiti. Torbica mi je pala na plocice pokraj nogu, a ruke zaronile u njegovu kosu privlaceci ga bliže. Pritisnuo me je o zid i spustio ruke niz moje tijelo malo me podignuvši.

Uvukao je ruku u moje hlace za jogu i obujmio mi dupe. „Jebote. Što to nosiš?“ Zastenjao je u moj vrat, dlanom klizeci naprijed-natrag preko ružicastog satena. Sasvim me podignuvši, obavio mi je noge oko svog struka i još me više stisnuo uza zid.

Zajecao je kad sam mu uzela ušnu resicu medu zube.

Spustivši jednu stranu moje majice, usnama mi je usisao bradavicu. Glava mi je pala natrag i

docekala se o zid kad sam osjetila grebanje njegova neobrijanog lica na svojim dojkama. Reski zvuk prolomio se mojom izmaglicom i cula sam ga kako je opsovao. Moj mobitel.

Spustivši me na stopala, odmaknuo se, lica vec uobicajeno smrknutog. Brzo sam vratila odjecu na mjesto, napravivši grimasu kad sam ugledala sliku na zaslonu. „Julia“, odgovorila sam zadihano. „Chloe, jebeš li se to u zahodu s onim slasnim muškim kolacicem?“ „Dolazim za sekundu, okej?“ prekinula sam razgovor i ubacila mobitel natrag u torbicu.

Podignula sam pogled prema njemu osjecajuci kako mi se razum vraca nakon blage opijenosti. „Trebala bih poci.“ „Cuj, ja...“ ponovno ga je prekinula zvonjava mojega telefona.

Odgovorila sam ne gnjaveci se pogledati u zaslon. „Bože moj, Julia! Ne jebem se sa slasnim muškim kolacicem!“ „Chloe?“ Joelov zbunjeni glas zacuo se kroz mobitel. „Oh... bok.“ Sranje. Ovo nije moguce. „Drago mi je što cujem da se ne... jebeš... sa slasnim muškim kolacicem“, rekao je Joel kruto se nasmijavši. „Tko je to?“ zarežao je Bennett.

Pritisnula sam dlan o njegove usne i uputila mu najzavodljiviji pogled koji sam mogla izvuci. „Cuj, nisam baš u prilici da sad razgovaram.“ „Aha, oprosti što te gnjavim u nedjelju, ali nisam mogao prestati misliti na tebe. I ne bih htio

nikoga uvaliti u nevolju ili takvo što, ali baš nakon što si otišla, provjerio sam svoju elektronicku poštu i vidio potvrdu za dostavljeni aranžman.“ „Zbilja?“ upitala sam hineci zanimanje. Pogled mi je bio prikovan za Bennetta. „Pa, cini se da ga je potpisao Bennett Ryan.“

Deveto poglavlje Gledao sam kako joj licem istodobno prelazi nekoliko razlicitih izraza: nelagoda, nervoza, a onda... znatiželja? Jedva sam mogao razabrati muški glas s druge strane linije i osjetio sam kako se u meni ponovno budi pecinski covjek. Tko ju je, dovraga, zvao?

Najednom, oci su joj se zasuzile, a glasic u glavi mi je rekao da bih trebao biti nervozan. „Pa, hvala ti što si me obavijestio. Da. Da, hocu. Okej. Da, nazvat cu te kad odlucim.

Hvala na pozivu, Joele.“ Joel? Jebeni Cignoli.

Završila je razgovor i polako vratila mobitel u torbicu. Oborena pogleda, odmahivala je glavom i malo se nasmijala prije nego što joj se zlocesti osmijeh došuljao na usne. „Postoji li nešto što mi želite reci, gospodine Ryan?“ upitala je slatkim glasom, a zbog nekog razloga postao sam još nervozniji. Mozgao sam, ali nisam se mogao niceg sjetiti. O cemu ona govori? „Imala sam najcudniji razgovor ikad. Cini se da je Joel jutros pregledavao svoju elektronicku poštu, i primio je potvrdu za dostavu mog cvijeca. Nikad neceš pogoditi što je tamo pisalo.“ Primaknula mi se korak bliže, a ja sam instinktivno ustuknuo. Nije mi se svidalo kamo ovo ide. „Ispostavilo se da je netko potpisao dostavnicu.“ Jao, sranje. „Ime na dostavnici je Bennett Ryan.“

Majku mu. Kojeg sam se vraga uopce potpisao vlastitim imenom? Pokušao sam se sjetiti odgovora, ali mozak mi je najednom bio sasvim prazan. Ocito, moja joj je šutnja rekla sve što je trebala znati. „Ti pasji sine! Potpisao si, a zatim si mi lagao?“ Snažno me je udarila u prsa i svladao me je iznenadan nagon da zaštitim jaja. „Zašto si to ucinio?“ Leda su mi sad bila oslonjena na zid i freneticno sam tražio izlaz. „Ja... molim?“ mucao sam, a srce kao da mi je željelo iskociti. „Ozbiljno! Koji vrag?“ Trebao sam smisliti odgovor, i to brzo. Prelazeci rukama kroz kosu po stoti put u posljednjih nekoliko minuta, zakljucio sam daje najbolje jednostavno biti iskren. „Ne znam, okej?“ ispalio sam. „Samo sam... jebiga!“ Izvadila je svoj mobitel i stala nekome pisati poruku. „Što radiš?“ upitao sam. „Nije da te se tice, ali pišem Juliji neka ode bez mene. Ne odlazim odavde dok mi ne priznaš istinu.“ Zurila je u mene i mogao sam osjetiti kako joj bijes izbija u valovima.

Nakratko sam promislio obavijestiti Emily što se dogada, ali vidjela me je kako slijedim Chloe; bio sam prilicno siguran da je dosad vec shvatila. „Onda?“ Susreo sam joj pogled i duboko uzdahnuo. Nema nikakve šanse da ovo mogu objasniti i pritom ne zvucati kao da sam otišao na kvasinu. „Okej, da, ja sam to potpisao.“ Zurila je u mene, grudi su joj se nadimale, a šake stegnule toliko cvrsto da su joj clanci pobijeljeli.

„I?“ „I... bacio sam ga.“ Dok sam stajao nasuprot njoj, shvatio sam da zaslužujem sav njezin bijes.

Nisam bio pošten. Nisam joj nudio ništa, ali svejedno sam stajao na putu nekome tko bi je možda mogao usreciti. „Ti si jebeno nevjerojatan“, prosiktala je kroz stisnute zube. Znao sam da se pokušava suspregnuti da ne poleti preko prostorije i ne odalami me. „Objasni mi zašto si to ucinio.“

Ovo je bio dio na koji nisam znao odgovor. „Zato što... „ Pocešao sam se po potiljku. Mrzio sam sebe što sam se doveo u ovu situaciju. „Zato što ne želim da izlaziš s Joelom.“ „Nakon svega onog idiotskog, šovinistickog ponašanja - što ti sebi umišljaš, dovraga? Samo zato što smo se seksali, ne znaci da možeš umjesto mene donositi odluke. Nismo par, i ne izlazimo.

Kvragu, cak se ni ne podnosimo!“ urlala je. „Misliš da to ne znam? Nema nikakvog smisla, okej? Ali kad sam vidio to cvijece... mislim, daj, bile su to jebene ruže!“ Izgledala je kao da ce me poslati u neku stvar. „Jesi li ti na kakvim lijekovima?

Kakve veze ima cinjenica da su to bile ruže?“ „Ti mrziš ruže!“ Kad sam to izgovorio, lice joj se objesilo, a oci postale blage i tamne. Nastavio sam blebetati: „Jednostavno sam ih vidio i reagirao. Nisam zastao i promislio.

Sama pomisao da te on dodiruje...“ Šake su mi se stisnule na bokovima i glas mi je utihnuo dok sam se pokušavao pribrati. Svakom sam sekundom postajao sve bjesniji; na sebe, jer sam bio slab i pustio da mi emocije podivljaju, opet, a na nju jer je imala ovakav jebeno neobjašnjiv ucinak na mene. „Okej, cuj“, rekla je smirivši disanje. „Ne kažem da se slažem s onim što si ucinio, ali razumijem... do odredene mjere.“ Pogled mi je poletio prema njoj u šoku. „Lagala bih kad bih rekla da se i sama ne osjecam podjednako posesivno“, nevoljko je priznala.

Nisam mogao povjerovati u ono što cujem. Je li upravo priznala da i sama isto osjeca? „Ali to ne

mijenja cinjenicu da si mi lagao. Lagao si mi ravno u oci. Možda i mislim da si uglavnom bahati šupak, ali uvijek si bio netko za koga sam bila uvjerena da ce biti iskren.“ Ustuknuo sam. Bila je u pravu. „Žao mi je.“ Moja je isprika ostala visjeti u zraku i nisam bio siguran tko je od nas dvoje bio više iznenaden. „Dokaži.“ Pogledala me je toliko smireno, a na licu joj se nije mogla procitati nikakva emocija.

Na što je mislila? Onda mi je sinulo. Dokaži. Nismo mogli govoriti rijecima, jer rijeci su samo vodile k nevolji. Ali ovo? Ovo je ono što smo bili, i kad bi mi pružila samo ovu jednu priliku da se iskupim za ono što sam ucinio, iskoristio bih je.

U ovom sam je trenutku strahovito mrzio. Mrzio sam je jer je bila u pravu, a ja u krivu, i mrzio sam što me je prisiljavala da biram. A najviše od svega, mrzio sam to koliko sam je želio.

Smanjio sam razdaljinu medu nama rukom joj obujmivši stražnji dio vrata.

Privukao sam je sebi, susrevši se s njezinim pogledom dok sam joj privlacio usne svojima. Bio je ovo neizgovoreni izazov. Nijedno od nas nije htjelo popustiti i priznati da je ovo - ma što to bilo bilo izvan naše kontrole.

Ili, možda smo oboje upravo priznali.

Onog trena kad su nam se usne spojile, tijelom mi je prostrujalo poznato uzbudenje.

Ruke su mi se žarile duboko u njezinu kosu, zabacivši joj glavu unatrag kako bi prihvatila sve što sam joj davao. Ovo je moglo možda biti zbog nje, ali sigurno je ko vrag da sam ja taj koji ce

preuzeti kontrolu. Pritisnuvši tijelo o njezino, zastenjao sam osjetivši kako joj svaka oblina pristaje mojoj. Želio sam da me ova potreba napusti, da je zadovoljim i krenem dalje, ali svaki put kad bih je osjetio, bilo je bolje nego prije.

Pao sam na koljena i privukao je bliže dograbivši joj kukove. Podignuo sam joj majicu i ljubio svaki centimetar otkrivene kože, uživajuci u napinjanju njezinih mišica dok sam je istraživao.

Podignuo sam pogled, te zakacio prste o pojas njezinih hlaca. Sklopila je oci i grickala donju usnicu.

Osjetio sam kako mi se kurac ukrutio od išcekivanja onoga što cu ubrzo uciniti.

Povukao sam hlace niz njezina bedra, koža joj se naježila dok sam joj prelazio prstima niz noge.

Ruka joj je krenula prema mojoj kosi i grubo je povukla, a ja sam zastenjao kad sam vratio pogled gore na nju. Pratio sam rub nježnog satena gacica, zastavši na tankoj vrpci na kukovima. „Gotovo su prelijepe da ih se uništi“, rekao sam omotavši trakice oko obje ruke.

„Gotovo.“ Brzo sam ih povukao i lako su se pokidale, dopustivši mi da strgnem ružicastu tkaninu i tutnem je u džep.

Potom me je svladala žurba i brzo sam joj oslobodio jednu nogu prebacivši je preko svog ramena i ljubeci joj mekanu kožu unutarnje strane bedra. „Oh, sranje“, rekla je izdahnuvši i prelazeci mi rukama kroz kosu. „Oh, sranje, molim te.“ Dok sam joj najprije njuškao, a zatim polako lickao klitoris, snažno me je šcepala za kosu i gurnula kukove prema mojim ustima.

Nešto nerazumljivo otelo joj se s usana u promuklom šaptu, i vidjevši je ovako potpuno prepuštenu, shvatio sam kako je bespomocna podjednako kao i ja. Bila je ljuta na mene, toliko ljuta da je jednim dijelom vjerojatno željela oviti nogu oko mog vrata i zadaviti me, ali barem mi je dopuštala da joj pružim nešto što je bilo, na mnogo nacina, toliko intimnije od pukog seksanja. Bio sam na koljenima, a ona je bila ranjiva i ogoljena.

Bila je takoder i vlažna i imala je jebeno sladak okus, baš kao što je i izgledala. „Mogao bih te jebeno pojesti“, šapnuo sam, povukavši se unatrag dovoljno da joj mogu kriomice vidjeti izraz lica. Ljubeci joj bok, promrmljao sam: „Ovo bi bilo toliko bolje kad bih te mogao nekamo poleci. Stol u konferencijskoj dvorani, možda.“ Povukla me je za kosu odgurnuvši me unatrag uz osmijeh. „I ovdje mi sasvim odgovara. Da se nisi usudio prestati.“ Gotovo sam naglas priznao da ne bih ni mogao, i pocela mi se gaditi pomisao da samo i pokušam, ali ubrzo sam ponovno bio sasvim izgubljen u njezinoj koži. Želio sam upamtiti

svaku psovku i molbu koja joj je pobjegla s usana i znati da sam ja razlog tomu.

Jecao sam o nju, tjerajuci je da krikne kad je izvila svoje tijelo bliže meni. Kliznuvši dvama prstima u nju, povukao sam joj kukove drugom rukom kako bih je potaknuo da uskladi ritam s mojim.

Pocela je izvijati kukovima, najprije polako, pritišcuci se o mene, a zatim sve brže. Mogao sam osjetiti kako se sva napela: noge, trbuh, ruke u mojoj kosi. „Tako sam blizu“, dahtala je, nesigurnih pokreta koji su postajali isprekidani i pomalo divlji, i jebeš sve ako se i sam nisam osjecao pomalo divljim. Želio sam je gristi i sisati, zakopati prste unutra i potpuno je izluditi. Zabrinuo sam se da nisam postao pregrub, ali njezino je disanje postalo dahtanje i prigušeno preklinjanje. Kad sam okrenuo zapešce i gurnuo dublje, kriknula je, noge su joj drhtale dok ju je obuzimao vrhunac.

Trljajuci joj kuk, polako sam joj spustio nogu i gledao joj stopala samo za slucaj da me ipak odluci udariti. Prešao sam prstom preko svoje usnice i promatrao kako joj se oci vracaju u fokus.

Odgurnula me je od sebe i brzo poravnala odjecu, gledajuci me dok sam klecao pred njom.

Stvarnost se došuljala natrag dok su se razliciti zvukovi ljudi koji su objedovali s druge strane vrata miješali sa zvukovima našeg teškog disanja. „Nije ti oprošteno“, rekla je i posegnula dolje za svojom torbicom. Otkljucala je vrata i napustila prostoriju bez ijedne rijeci.

Polako sam ustao i gledao za njom pokušavajuci shvatiti što se netom dogodilo.

Trebao bih biti bijesan. No osjetio sam kako mi se kut usnice izvija u osmijeh i gotovo da nisam prasnuo u smijeh zbog apsurdnosti svega.

Prokleta bila, opet je to ucinila. Pobijedila je u mojoj igri. Noc mi je bila paklena.

Jedva da sam spavao ili jeo, a otkako sam jucer otišao iz restorana, patio sam od gotovo neprestane erekcije. Znao sam da sam u nevolji dok sam odlazio na posao. Ucinit ce sve što može kako bi me mucila i kaznila jer sam joj lagao: ono bolesno u svemu bilo je... nekako sam se veselio tomu.

Bio sam iznenaden kad sam nakon dolaska u ured otkrio da ne sjedi za svojim stolom. Baš cudno, pomislio sam, rijetko kad kasni. Nastavio sam prema svom uredu i stao se pripremati za predstojeci dan. Petnaest minuta poslije, usred telefonskog razgovora, zacuo sam kako se vanjska vrata treskom zatvaraju. Pa, sasvim sigurno nije razocarala; mogao sam cuti kako lupaju ladice i registratori i znao sam da ce dan biti zanimljiv.

U deset i petnaest prekinuo me je moj interfon. „Gospodine Ryan.“ Njezin hladan glas prolomio se uredom i, unatoc ocitoj nervozi, zatekao sam se kako se smijuljim dok sam pritiskao gumb za javljanje. „Da, gospodice Mills?“ odvratio sam, cuvši kako mi se smijeh odražava u glasu. „Moramo biti u konferencijskoj dvorani za petnaest minuta. Trebat cete otici na rucak i sastanak s predsjednikom Kelly Industries u dvanaest i trideset. Stuart ce vas cekati u garaži.“ „Vi necete sa mnom?“ Dijelom sam se pitao izbjegava li ostati nasamo sa mnom.

Nisam bio siguran kako bih se zbog toga osjecao. „Ne, gospodine. Samo uprava.“ Cuo sam šuškanje papira dok je nastavljala govoriti. „Uostalom, danas moram dovršiti pripreme za San Diego.“ „Dolazim za trenutak“, pustio sam da mi prst klizne s gumba i ustao kako bih poravnao kravatu i sako.

Kad sam izišao iz ureda, pogled mi je smjesta pao na nju. Sve sumnje koje sam imao o tome da ce me muciti, potvrdile su se. Naginjala se nad stolom u plavoj svilenoj haljini koja joj je savršeno otkrivala duge vitke noge. Kosa joj je bila skupljena, a kada se okrenula u mom smjeru, vidio sam da je imala naocale. Kako cu uspjeti prozboriti ijednu suvislu rijec ako bude sjedila pokraj mene? „Jeste li spremni, gospodine Ryan?“ Ne cekajuci odgovor, pokupila je stvari i krenula niz hodnik. Cinilo se da danas nekako još više njiše kukovima. Ta me drska kuja izazivala.

Stojeci u prepunom dizalu, tijela su nam nenamjerno bila stiješnjena i morao sam potisnuti

stenjanje» Možda sam umišljao, ali ucinilo mi se da sam opazio nagovještaj osmijeha kad se „slucajno“ okrznula o moj napola ukruceni kurac. Dvaput.

Iduca dva sata, bio sam u osobnom paklu. Svaki put kad bih je pogledao, napravila bi nešto cime bi me bacila na koljena: kriomice bi me pogledala, polizala bi donju usnicu, prekrižila noge ili odsutno omatala pramen kose oko prsta. U jednom trenutku, spustila je kemijsku olovku i ležerno se oslonila rukom o moje bedro dok se saginjala kako bi je uzela ispod stola.

Na rucku koji je uslijedio, bilo mi je drago što mogu nakratko predahnuti od njezina mucenja, ali ujedno sam ocajnicki želio da mu se vratim. Kimao sam i govorio kad je to bilo potrebno, ali nisam bio prisutan. Dakako, mojemu ocu nije promaknuta nijedna sekunda mojeg natmurenog, tihog raspoloženja. Tijekom vožnje natrag u ured, poceo je s prodikama. „Za tri dana, ti i Chloe cete biti zajedno u San Diegu bez tampon-zone uredskih vrata, i tamo nece biti nikoga tko ce se moci umiješati. Ocekujem da se prema njoj odnosiš s najvecim poštovanjem. I prije nego što se pocneš braniti“, dometnuo je, podignuvši ruke kad je osjetio moje trenutacno protivljenje, „vec sam o svemu razgovarao s Chloe.“ Oci su mi se raširile i poletjele prema njegovu licu. Zar je razgovarao s gospodicom Mills o mom profesionalnom ponašanju? „Da, svjestan sam toga da nisi samo ti kriv“, rekao je povevši nas do praznog dizala. „Uvjerila me je da je i sama tome pridonijela. Što misliš, zašto sam predložio da joj baš ti budeš mentor?

Nisam nijednog trenutka posumnjao da se ne može nositi s tobom.“ Henry je stajao šutke pokraj njega, a podrugljiv osmijeh raširio mu se licem. Šupak.

Blago sam se namrštio kad me je pogodila spoznaja: branila me je. Mogla me je lako prikazati kao tiranina, ali umjesto toga preuzela je dio krivnje. „Tata, priznat cu da je moj odnos s njom nekonvencionalan“, poceo sam, moleci se da nitko ne uvidi istinitost te izjave. „Ali, uvjeravam te, to ni na koji nacin ne ometa našu sposobnost da obavljamo posao. Nemaš se zbog cega brinuti.“ „Dobro“, rekao je kad smo stigli do mog ureda.

Ušli smo unutra i zatekli gospodicu Mills kako gotovo necujno razgovara na telefon. „Pa, pustit cu te sad, tata. Moram se pobrinuti za neke stvari i obavijestit cu te cim budem u mogucnosti. Moraš se naspavati, okej?“ rekla je blago. Nakon kratke stanke, nasmijala se, ali neko vrijeme nije ništa

govorila. Ni ja, ali ni dvojica muškaraca iza mojih leda, nismo se usudili progovoriti ni rijeci. „I ja tebe volim, tatice.“ Želudac mi se stegnuo na te rijeci, i na nacin kako joj je glas zadrhtao kad ih je izgovorila. Kad se okrenula u svom stolcu, zapanjila se ugledavši nas tamo. Žurno je pocela skupljati papire sa stola. „Kako je prošao sastanak?“ „Glatko, kao i uvijek“, rekao je moj otac. „Ti i Sara zaista vrhunski odradujete posao i o svemu vodite racuna. Ne znam što bi moji sinovi bez vas dvije.“ Obrva joj se lagano podignula i mogao sam vidjeti kako se bori da ne gleda u mom smjeru. No, onda joj je lice poprimilo smeten izraz i shvatio sam da joj se široko osmjehujem, nadajuci se kako ce sad uslijediti jedan od njezinih drskih odgovora. Nabacio sam najbolji podsmješljivi izraz koji sam uspio i otišao u svoj ured. Tek kad sam zatvorio vrata, sinulo mi je da se nijednom nije nasmiješila otkako smo se vratili i culi je na telefonu.

Deseto poglavlje Nisam bila sva svoja. Morala sam nekoliko stvari pokazati gospodinu Ryanu prije nego što odem kuci, dati mu neke dokumente na ovjeru, ali imala sam dojam kao da koracam kroz mokri pijesak; telefonski razgovor s ocem neprestano je lebdio mojim mislima. Kad sam ušla u ured gospodina Ryana, zurila sam u papire u mojim rukama, shvativši koliko toga danas trebam organizirati: zrakoplovne karte, angažirati nekog tko ce mi preuzimati poštu, možda cak i zamjenu dok budem odsutna. Koliko cu dugo biti odsutna?

Registrirala sam kako je gospodin Ryan nešto govorio - glasno - u mojemu smjeru. Što je rekao?

Cula sam samo kraj njegove litanije: jedva obracate pažnju. Isuse, gospodice Mills, zar vam to moram nacrtati?“ „Možemo li danas preskociti ove igrice?“ upitala sam iscrpljena. „A... što je sad?“ „Ovu rutinu šupackog šefovanja.“ Oci su mu se razrogacile, a obrve skupile. „Kako molim?“ „Jasno mi je da te pali kad si kolosalni gad prema meni, i priznajem da to katkad zna biti prilicno seksi, ali imala sam jeziv, užasan dan i zbilja bih cijenila kad jednostavno više ne bi govorio.

Meni.“ Bila sam na rubu suza, a grudi su mi se bolno stezale. „Molim te.“ Doimao se kao da je zaslijepljen, brzo trepcuci dok je zurio u mene. Najzad je prasnuo: „Sto se dogodilo?“ Progutala sam, zažalivši zbog svoga gnjevnog ispada. Stvari su s njime uvijek bile bolje kad bih bila lukava. „Pretjerala sam nakon što si se izderao na mene. Ispricavam se.“

Ustao je i poceo hodati prema meni, ali u posljednjem se trenutku zaustavio i sjeo na rub stola, nespretno petljajuci s kristalnim držacem za papir. „Ne, htio sam pitati zašto ti je dan tako užasan.

Sto se dogada?“ Glas mu je bio blaži no što sam ikad cula, osim kad bismo se seksali. Samo što ovaj put nije bio tih jer nas nije želio odati; bio je tih jer je bio zabrinut.

Nisam željela s njime o tome razgovarati jer sam jednim dijelom ocekivala da ce mi se izrugivati. Ali još je veci dio mene poceo sumnjati da nece. „Moj otac mora proci odredene pretrage.

Ima poteškoca s gutanjem.“ Lice gospodina Ryana se objesilo. „S gutanjem? Je li rijec o ciru na želucu?“ Objasnila sam sve što sam znala, da je pocelo iznenada i da je rendgen pokazao malu tvorbu na jednjaku. „Možeš li otici kuci?“ Zurila sam u njega. „Ne znam. Smijem li?“ Trgnuo se i trepnuo odvrativši pogled. „Zar sam zbilja toliki gad?“ „Ponekad.“ Smjesta sam zažalila jer nikad nije ucinio ništa zbog cega bih pomislila da me ne bi pustio u posjet bolesnom ocu.

Kimnuo je, teško progutavši dok je zurio kroz prozor. „Možeš uzeti slobodno koliko god ti je potrebno, naravno.“ „Hvala ti.“ Buljila sam u pod cekajuci da nastavi s popisom današnjih zadataka. No, umjesto toga, prostorijom je zavladao muk. Mogla sam vidjeti krajickom oka kako se okrenuo i gledao me. „Jesi li

dobro?“ rekao je toliko tiho da nisam bila sigurna jesam li ga dobro cula. Pomislila sam slagati, privesti kraju ovaj neobican razgovor. Umjesto toga, rekla sam: „Ne baš.“ Podignuo je ruku i zakopao je u kosu. „Zatvori vrata ureda“, rekao je.

Kimnula sam, neobicno razocarana što me je tako diskretno otpravio. „Donijet cu bilješke za ugovor o... „

„Mislio sam, zatvori vrata i ostani.“ Oh. Oh. Okrenula sam se, prešla preko mekanog saga u potpunoj tišini. Njegova su se vrata zatvorila uz glasni škljocaj. „Zakljucaj ih.“ Okrenula sam bravu i osjetila ga kako se približava sve dok mu dah nije širio toplinu po mom vratu. „Dopusti mi da te dodirnem. Dopusti mi da nešto ucinim.“ Razumio je. Znao je što mi može pružiti - nešto cime bi mi skrenuo misli, olakšanje, užitak umjesto vala panike. Nisam odgovorila jer sam znala da ne moram. Ipak sam, na kraju krajeva, zatvorila i zakljucala vrata.

A onda sam osjetila njegove usne, mekane, kako mi pritišcu rame pa vrat. „Mirišeš... divno“, rekao je otpustivši vrpce moje haljine gdje se vezala na vratu. „Uvijek mirišem na tebe, satima poslije.“ Nije dodao je li to bilo dobro ili loše, a ja sam shvatila da me nije ni briga. Svidalo mi se što me je cutio još dugo nakon što bih otišla.

Ruke su mu kliznule na moje bokove, okrenuo me je prema sebi i nagnuo se kako bi me poljubio jednostavnim, nježnim poljupcem. Ovo je bilo nešto drukcije. Usne su mu bile mekane, gotovo molecive. Ništa nije bilo nesigurno u njegovu poljupcu - kao ni u bilo cemu u vezi s njim - ali ovaj je poljubac bio pun ljubavi, nije ostavljao dojam kao da gubi bitku.

Spustio mi je haljinu s ramena i ona je pala dolje oko stopala kad se odmaknuo korak unatrag, ostavivši taman toliko prostora da mi hladan zrak njegova ureda odagna njegovu toplinu. „Prelijepa si.“ Prije nego što sam mogla upiti mekocu tih rijeci, dobacio mi je podrugljiv osmijeh i nagnuo se kako bi me poljubio dok je grabio gacice. Okrenuo ih je u ruci i potrgao. Ovo mi je, pak, bilo poznato.

Posegnula sam za njegovim hlacama, ali izmaknuo se odmahujuci glavom.

Pomicao je rukom izmedu mojih nogu, pronašavši glatku, vlažnu kožu. Dah mu se ubrzao na mome obrazu, a prsti su mu bili nekako oprezni, ali i odlucni. Rijeci su mu izlazile duboke, prljave, govoreci mi da sam lijepa, da sam tako zlocesta. Govorio je da sam namiguša, i kako mu je dobro sa mnom.

Rekao mi je kako žudi za zvukovima koje ispuštam dok svršavam.

A cak i kad sam svršila, dašcuci i stežuci mu ramena kroz sako, mogla sam samo misliti na to kako i ja njega želim dodirivati. Željela sam cuti kako se isto tako i on gubi u meni, i to me je prestravilo. Odmaknuo je prste povukavši ih preko moga nadraženog klitorisa i izazvavši spontani drhtaj. „Oprosti, oprosti“, šapnuo je ljubeci mi lice, bradu... „Nemoj“, rekla sam okrenuvši usta od njega. Iznenadna bliskost koju mi je nudio, povrh svega što se dogodilo danas, bila je naprosto previše zbunjujuca.

Naslonio je celo na moje nekoliko trenutaka prije nego što je kimnuo, jednom.

Slomilo me je, najednom, shvativši kako sam uvijek mislila da je on taj koji ima svu moc. No u ovom trenutku

znala sam da mogu dobiti što god poželim, samo sam morala biti dovoljno odvažna da pokušam. „Odlazim iz grada ovaj vikend. Ne znam koliko me dugo nece biti.“ „Pa, onda prionite na posao dok ste još ovdje, gospodice Mills.“

Jedanaesto poglavlje Kad je svanuo cetvrtak, znao sam da moramo porazgovarati. Necu biti u uredu cijeli petak, tako daje danas naš posljednji zajednicki dan prije nego što ode iz grada. Cijelo jutro je provela na sastanku sa svojim mentorom, i osjetio sam kako postajem sve napetiji zbog... svega. Bio sam prilicno uvjeren da je naš jucerašnji susret u uredu razotkrio kako me polako sve više i više obuzima. Želio sam biti s njom gotovo citavo vrijeme, a ne samo nag i strastven.

Samo sam želio biti u njezinoj blizini, a moja vlastita potreba za samoodržanjem mucila me je cijeli tjedan.

Kako je ono rekla? Ne želim ovo željeti. Ovo nije dobro za mene. Tek kad nas je Mina razotkrila, do kraja sam shvatio što je Chloe željela reci. Mrzio sam svoju žudnju za njom jer je to bilo prvi put u mome životu da nisam nešto mogao izbaciti iz misli i usredotociti se na posao, ali nitko - cak ni moja obitelj - ne bi me zapravo krivio što me privlaci Chloe. Nasuprot tomu, njezina bi reputacija zauvijek bila okaljana jer bi je se smatralo ženom koja je preko kreveta dospjela do vrha. Za nekog briljantnog i motiviranog poput nje, takva bi pretpostavka bila vjecan - i bolan - trn u oku.

Imala je pravo kad je željela biti na distanci. Taj nagon koji smo imali kad bismo bili zajedno bio je sasvim nezdrav. Ništa se dobro nije moglo izroditi iz toga, i još sam jednom odlucio kako cu iskoristiti ovu razdvojenost da se ponovno usredotocim na posao. Kad sam ušao u ured nakon rucka, iznenadio sam se zatekavši je kako sjedi za svojim stolom i zaposleno tipka za racunalom. „Nisam znao da ceš biti ovdje“, rekao sam nastojeci izbaciti i najmanju emociju iz glasa.

„Da, morala sam još nešto obaviti u vezi sa San Diegom, a moramo i razgovarati o mojim slobodnim danima“, rekla je ne podižuci glavu sa zaslona racunala. „Bi li onda došla u moj ured?“ „Ne bih“, žurno je odvratila. „Mislim da to možemo riješiti i ovdje.“ Vireci prema meni s lukavim pogledom, pokazala je na stolac preko puta sebe. „Molim vas, sjednite, gospodine Ryan?“ Aha, prednost domaceg terena. Sjeo sam preko puta nje. „Znam da te nece biti sutra, tako da nema razloga ni da ja dolazim. Jasno mi je da ne želiš asistenticu, ali dogovorila sam privremenu zamjenu za iduca dva tjedna, a Sari sam vec predala detaljan popis tvog rasporeda i svih stvari koje su ti potrebne. Sumnjam da ce biti ikakvih problema, ali, za svaki slucaj, obecala je da ce pripaziti na tebe.“ Izazovno je izvila obrvu, a ja sam zakolutao ocima.

Nastavila je: „Imaš moje brojeve, ukljucujuci i broj oceve kuce u Bismarcku, ako ti bilo što bude potrebno.“ Stala je prolaziti kroz popis pred sobom, a ja sam primijetio koliko je hladnokrvna i ucinkovita. Nije da takvo što nisam vec prije zamijetio, ali nekako mi je sad bilo uocljivije. Oci su nam se susrele kad je nastavila: „Stici cu u Kaliforniju nekoliko sati prije tebe, pa cu isplanirati da dodem po tebe u zracnu luku.“ Nastavili smo buljiti jedno u drugo još nekoliko trenutaka, i bio sam gotovo siguran da su nam misli bile iste: San Diego ce nam oboma biti kolosalni test.

Ozracje u sobi pocelo se polako mijenjati, tišina je govorila više od ijedne rijeci.

Cvrsto sam stisnuo celjust kad sam zamijetio da joj se disanje ubrzalo. Valjalo mi je prikupiti i posljednji atom

volje da ne obidem stol i poljubim je. „Želim vam ugodan put, gospodice Mills“, rekao sam, zadovoljan što mi glas nije odavao moje unutarnje previranje. Ustao sam i jedan trenutak ostao šutke, a onda dodao: „Dakle, vidimo se u San Diegu?“ „Da.“ Kimnuo sam i ušao u svoj ured zatvorivši vrata za sobom. Nisam je vidio ostatak dana i naš kratki oproštaj odjednom mi se cinio nekako sasvim pogrešnim. Cijeli sam vikend razmišljao o tome

kako ce mi biti dva tjedna bez nje. U jednu ruku, bilo bi lijepo provesti cijeli dan na poslu bez da me ona ometa. U drugu, pak, pitao sam se hoce li mi biti neobicno bez nje. Bila je stalno prisutna vec gotovo godinu dana, a bez obzira na naše razmirice, postala mi je utješna spoznaja da je imam uza se.

Sara je žurno ušla u moj ured u ponedjeljak ujutro, vedro se osmjehujuci dok mi je prilazila.

Slijedila ju je atraktivna brineta od svojih dvadeset i nešto koju je predstavila kao Kelsey, moju novu privremenu asistenticu. Pogledala je u mene s ponešto plahim osmijehom i opazio sam kako joj Sara ohrabrujuce stavlja ruku na rame.

Zakljucio sam da cu ovo iskoristiti kao priliku. Dokazat cu svima da je moja zloglasna reputacija samo rezultat suradnje s nekim tvrdoglavim kao što je gospodica Mills. „Baš mi je drago, Kelsey“, rekao sam široko se osmjehujuci i ispruživši joj ruku.

Pogledala me je zacudeno, a zatim ponovno bacila pogled na Saru. Ova je, pak, upitno oborila pogled na moju ruku pa ga vratila ponovno gore na moje lice prije nego što ce se obratiti Kelsey. „Okej. Pa, vec smo prošle kroz sve upute koje je ostavila Chloe. Ovo je tvoj stol.“ Povela je djevojku prema stolcu gospodice Mills.

Neobican osjecaj došuljao se u mene na prizor nekoga drugog kako sjedi tamo.

Osjetio sam kako mi osmijeh nestaje s lica i okrenuo sam se Sari. „Ako joj bude nešto potrebno, javit ce ti se. Ja sam u svom uredu.“ Kelsey je dala otkaz prije rucka. Navodno sam bio „previše osoran“ kad je uspjela izazvati omanji požar u mikrovalnoj pecnici u prirucnoj kuhinjici. Posljednji put kad sam je vidio, bila je sva

oblivena suzama jureci prema vratima i cmizdreci nad neprijateljskim radnim okruženjem.

Druga zamjena, mladic po imenu Isaac, došao je oko dva sata istog dana. Isaac se doimao iznimno inteligentnim, i veselio sam se tomu što cu napokon raditi s nekim tko nije osjetljiva ženska dušica. Zatekao sam se kako se smiješim zbog nenadanog preokreta. Nažalost, prerano sam se poveselio.

Svaki put kad bih prošao pokraj Isaaca, bio je na internetu pregledavajuci slike macaka ili gledajuci glazbene spotove. On bi uvijek brzo spustio okvir, ali, na nesrecu za Isaaca, nisam bio baš toliki idiot. Diplomatski sam ga zamolio da se ne gnjavi dolaskom iduceg dana.

Ni treca zamjena nije bila ništa bolja. Zvala se Jill; previše je govorila, odjeca joj je bila preuska, a žvakala je vrh kemijske olovke poput kakve životinje koja se pokušava osloboditi zamke. Nije to bilo nimalo nalik onome kako je gospodica Mills zamišljeno držala vršak olovke medu zubima kad je bila zadubljena u misli. To je bilo suptilno i seksi; ovo je, pak, bilo prostacki.

Neprihvatljivo. Otišla je do utorka popodne.

Tjedan se nastavio u više-manje istom stilu. Izmijenilo se pet razlicitih asistentica.

Više no jednom zacuo bih gromki smijeh mog brata u hodniku ispred ureda. Kreten. Ovo cak nije bio ni njegov kat. Poceo me je pratiti osjecaj da ljudi malo previše uživaju u mom jadu te da možda misle da sad samo žanjem ono što sam posijao. lako nisam gajio ni najmanje sumnje da je Sara vec izvijestila gospodicu Mills o mojim nocnim morama s asistentima, tijekom prvog tjedna primio sam od nje nekoliko poruka u kojima se

raspituje kako ide posao. Poceo sam ih s veseljem išcekivati, cak sam i svako toliko provjeravao telefon da vidim jesam li propustio obavijest. Ma koliko mi to bilo nepodnošljivo, valjalo mi je priznati da bih u ovom trenutku mijenjao svoj automobil samo da mi se vrati ona i njezina pomoc u uredu.

Osim što mi je nedostajalo njezino tijelo, ocajnicki štoviše, nedostajala mi je i ona vatra medu nama. Znala je da sam gad, i trpjela je to. Nisam imao pojma zašto, ali jest. Osjetio sam kako moje poštovanje za njezinu profesionalnost raste vec tijekom prvog tjedna razdvojenosti.

Kad je drugi tjedan prošao bez ijedne njezine poruke, zatekao sam se kako se pitam što je radila i s kim je bila. Nakratko sam pomislio nije li se još koji put cula s Joelom. Bio sam prilicno siguran da se nisu ponovno vidjeli, a ona i ja smo uspjeli postici odredeno primirje nakon incidenta s

cvijecem. Svejedno, pitao sam se je li je nazvao da provjeri što se dogodilo te hoce li pokušati nešto s njom dok je bila tamo, doma.

Dom. Je li smatrala domom mjesto gdje joj je živio otac ili je to bio Chicago? Prvi put mi je svanulo da ce se, ako joj je otac ozbiljno bolestan, možda odluciti vratiti natrag u Sjevernu Dakotu kako bi bila uz njega.

Jebiga.

Kad sam se poceo pakirati za let u subotu navecer, zapijukao je mobitel s kreveta.

Osjetio sam blago ushicenje kad sam na zaslonu procitao njezino ime.

Pokupit cu te sutra u 11.30. Terminal B pored rendgena. Pošalji poruku kad sletiš.

Na trenutak sam zastao dok sam upijao cinjenicu da cemo sutra biti zajedno. Hocu.

Hvala.

Nema na cemu. Je li sve prošlo okej?

Bio sam pomalo zatecen što se raspitivala o tome kako mi je prošao tjedan. Ovo nam je bio nepoznat teritorij. Dok smo radili, cesto smo razmjenjivali poruke i e-mailove, ali bili su obicno ograniceni na jednostavne da i ne odgovore. Nikad ništa osobno. Je li bilo moguce da je i sama imala težak tjedan?

Sjajno. Ti? Kako ti je otac?

Nasmijao sam se kad sam pritisnuo tipku za slanje; ovo je postajalo sve cudnije.

Nije prošla ni minuta kad sam primio novu poruku.

Nije loše. Nedostajao mije, ali sam uzbudena što sam došla doma.

Doma. Zamijetio sam njezin odabir rijeci i teško progutao; u prsima mi se odjednom nešto stegnulo.

Vidimo se sutra.

Namjestivši alarm na mobitelu, odložio sam ga na nocni ormaric i sjeo pokraj kufera na krevet.

Vidjet cu je za manje od dvanaest sati.

Nisam bio sasvim siguran kako se osjecam zbog toga. Baš kao što sam se i nadala, tijekom leta do San Diega imala sam dovoljno vremena za razmišljanje.

Dvanaesto poglavlje Osjecala sam se voljenom i odmornom nakon posjeta ocu. Nakon što nas je pregled kod gastroenterologa oboje umirio jer je tumor bio benigan, ostatak vremena proveli smo u razgovorima i prisjecanjima na majku, a cak smo planirali i da me dode posjetiti u Chicago.

Kad me je poljubio na odlasku, osjecala sam se spremnom - koliko je to bilo moguce s obzirom na situaciju. Bila sam nervozna ko sam vrag što cu ponovno vidjeti gospodina Ryana, ali pokušala sam se ohrabriti što sam najbolje znala. Obavila sam kupnju preko interneta i napunila kufer gomilom novih mocnih gacica. Dugo sam i ozbiljno razmišljala o svojim mogucnostima, i bila sam prilicno sigurna da imam plan.

Prvi korak bio je priznati da je ovaj problem nešto više od pukog iskušenja kad bismo bili blizu jedno drugome. To što nas je razdvajalo više tisuca kilometara nije nimalo smanjilo moju žudnju.

Sanjala sam ga gotovo svake noci, budila se svakog jutra frustrirana i osamljena.

Provela sam previše vremena razmišljajuci o tome što radi, pitajuci se je li zbunjen poput mene, i pokušavajuci izvuci i najmanju informaciju iz Sare o tome kako se stvari odvijaju.

Sara i ja smo vodile zanimljiv razgovor kad je nazvala i izvijestila me o statusu moje zamjene.

Udarila sam u histerican smijeh cuvši koliko je zamjena prošlo kroz ured. Dakako da je Bennett teško mogao zadržati bilo koga uz sebe. Bio je šupak.

Naviknula sam se na njegove promjene raspoloženja i osorno ponašanje; profesionalno, naš je odnos funkcionirao kao urica. No, ona osobna strana bila je nocna mora. Gotovo svi su to znali; samo nisu znali kako se dalje razvijala situacija.

Cesto sam se u mislima vracala na naš zadnji dan. Nešto se u našem odnosu mijenjalo, i nisam bila sigurna kako se zbog toga osjecam. Koliko god puta sebi rekli da se to više nece ponoviti, ponovilo se. Bila sam prestravljena što je taj muškarac, koji je bio sasvim pogrešan za mene, imao vecu kontrolu nad mojim tijelom od mene same, ma koliko se pokušavala uvjeriti u suprotno.

Nisam željela biti žena koja je žrtvovala svoje ambicije zbog jednog muškarca.

Cekajuci u zracnoj luci, još sam se jednom ohrabrila. Mogu ja to. O, Bože, nadam se da ja to mogu. Leptirici u mom želucu radili su prekovremeno i nacas sam se zabrinula da bih mogla povratiti.

Njegov je let kasnio i prošlo je šest i trideset popodne kad je najzad sletio u San Diego. Dok sam tijekom svog leta imala dovoljno vremena za razmišljanje, dodatnih sedam sati cekanja samo su mi zategnuli živce.

Pridignula sam se na prste nastojeci imati bolji pogled kroz gužvu, ali nisam ga vidjela.

Pogledavši dolje u svoj mobitel, ponovno sam procitala njegovu poruku. Upravo sletio - vidimo se uskoro.

U poruci nije bilo niceg sentimentalnog, ali želudac mi je svejedno poskocio. Ni naše sinocnje poruke nisu bile ništa drukcije. Nije da smo jedno drugom rekli nešto osobito; samo sam ga pitala kako je proveo tjedan. To se ne bi smatralo neobicnim ni u jednom drugom odnosu, ali nama je ovo bilo nešto sasvim novo. Možda postoji šansa da bismo zapravo mogli nadici onu konstantnu netrpeljivost i biti, što - prijatelji?

S kuglom u želucu, koracala sam amo-tamo tjerajuci misli da smanje brzinu, a srce da uspori ritam. Ne razmišljajuci, zastala sam u pola koraka i okrenula se prema mnoštvu ljudi pretražujuci more nepoznatih lica. Dah mi je zastao u grlu kad se glava s poznatom kosom pojavila iznad ostalih.

Saberi se, Chloe. Isuse.

Još sam jednom pokušala dovesti tijelo pod nadzor te sam ponovno podignula pogled. Jebiga.

Baš sam sjebana. Bio je tamo i izgledao bolje nego ikad. Kvragu, kako se netko može proljepšati za devet dana, i tako dobro izgledati nakon dugotrajnog leta.

Stajao je tamo, za glavu viši od svih ostalih. Njegova tamna kosa bila je u kaosu kao i obicno; nema sumnje da je prošao rukama kroz nju najmanje stotinu puta u proteklih sat vremena. Imao je na sebi crne hlace, tamnosivi sako i bijelu košulju koja je bila raskopcana oko vrata. Doimao se umornim i imao je kratku bradicu na licu, ali nije to bio razlog zašto je moje srce ludacki tuklo u grudima. Oci su mu bile oborene, ali onog trena kad su nam se pogledi sreli, lice mu se razvuklo u najiskreniji sretni osmijeh koji sam ikad vidjela. Prije nego što sam se uspjela suspregnuti, osjetila sam kako je i moj osmijeh eksplodirao, širok i radostan.

Stao je ispred mene, blago napet izraz sad mu je zasjenio lice dok smo oboje cekali da ono drugo progovori. „Bok“, rekla sam s nelagodom pokušavajuci barem malo ublažiti napetost. Svaki djelic mene želio ga je odvuci u toalet, ali nekako sam imala osjecaj da to ne bi bio baš najprikladniji nacin da docekaš šefa. Doduše, nije da mi je takvo što prije bilo važno. „Ovaj, bok“, odvratio je blago nabravši obrve.

Jebiga, trgni se, Chloe! Oboje smo se okrenuli uputivši se prema pokretnoj traci za prtljagu, a ja sam osjetila kako mi se koža ježi zbog njegove blizine. „Kako ti je prošao let?“ upitala sam znajuci koliko ne podnosi letjeti komercijalnim letovima, makar to bilo prvom klasom. Ovo je bilo potpuno suludo. Poželjela sam da kaže nešto zlobno samo

kako bih se mogla izderati na njega.

Jedan je trenutak promislio prije nego što je odgovorio: „Bio je dovoljno ugodan, jednom kad smo najzad poletjeli. Ne svida mi se tolika gužva u avionima.“ Stajali smo i cekali, okruženi užurbanim ljudima, ali jedino što sam primjecivala bila je napetost koja je bujala medu nama. „A zdravlje tvog oca?“ upitao je trenutak kasnije.

Kimnula sam. „Dobrocudno je. Hvala na pitanju.“ „Nema na cemu.“ Minute su protjecale u nelagodnoj tišini i silno mi je laknulo kad sam ugledala njegovu prtljagu kako klizi niz pokretnu traku. Oboje smo posegnuli za njom u isti trenutak i ruke su nam se nakratko dotaknule na rucki. Povukavši ruku natrag, krajickom oka sam ga pogledala. Želudac mi je potonuo kad sam ugledala poznat izraz gladi u njegovim ocima.

Oboje smo promrsili ispriku i ja sam odvratila pogled, ali ne prije nego što sam zamijetila blag podsmijeh na njegovu licu. Srecom, bilo je vrijeme da preuzmemo automobil koji sam unajmila, pa smo krenuli prema garaži.

Doimao se zadovoljnim kad smo se približili luksuznom automobilu, Benz SLS AMG-u. Obožavao je voziti - odnosno, obožavao je brzo voziti - i uvijek bih se potrudila nabaviti nešto opako kad mu je trebao auto. „Jako lijepo, gospodice Mills“, rekao je klizeci rukom po poklopcu motora. „Podsjetite me da vam dam povišicu.“ Osjetila sam kako mi se tijelom širi poznati nagon da ga odalamim, i to me je umirilo. Sve je bilo puno jasnije kad se otvoreno ponašao kao gad.

Pritisnuvši gumb kako bih otvorila prtljažnik, dobacila sam mu prijekorni pogled i odmaknula se u stranu kako bi spremio svoje stvari. Svukao je sako i predao mi ga.

Ubacila sam ga u prtljažnik.

„Pripazi malo“, opomenuo me je. „Nisam ti ja sobarica. Spremi sam svoj vražji sako.“ Nasmijao se i nagnuo kako bi podignuo kufer. „Isuse, samo sam želio da ga na trenutak pridržiš.“ „Oh.“ Obraza rumenih zbog pretjerane reakcije, posegnula sam i uzela sako, poravnala ga i prebacila preko ruke. „Oprosti.“ „Zašto uvijek misliš da sam šupak.“ „Zato što najcešce jesi.“ Još se jednom nasmijao i ubacio kufer u prtljažnik. „Mora da sam ti strahovito nedostajao.“ Zaustila sam odgovoriti, ali me je omelo kad sam vidjela kako mu ledni mišici zatežu košulju dok je smještao prtljagu pokraj moje. Ovako izbliza, uocila sam da košulja ima diskretan sivi uzorak te da je skrojena po mjeri, naglašavajuci mu široka ramena i uzak struk. Hlace su mu bile crne i besprijekorno izglacane. Bila sam prilicno sigurna da nikad nije sam prao rublje - i, kvragu, tko bi mu to mogao zamjeriti kad su ga ova po mjeri skrojena odijela cinila totalno jebozovnim?

Prestani. Prestani!

Zatvorio je prtljažnik uz tresak, prenuvši me iz mog snatrenja, pa sam mu stavila kljuceve na ispruženi dlan. Obišao je automobil i otvorio mi vrata cekajuci da se smjestim prije nego što ce ih zatvoriti za mnom. Aha, baš si pravi kavalir, pomislila sam.

Vozili smo se u tišini, jedini zvuk bilo je predenje motora i GPS sustav koji nam je davao upute do hotela. Zaposlila sam se proucavanjem rasporeda, nastojeci tako ignorirati muškarca pokraj. Željela sam ga gledati, proucavati mu lice. Željela sam posegnuti i dotaknuti njegovu bradicu, reci mu da zaustavi automobil i dodirne me.

Bilo mi je nemoguce usredotociti se na papire ispred sebe. Razdvojenost nije nimalo ublažila ucinak koji je imao na mene. Štoviše, još ju je pojacala. Željela

sam ga pitati kako je proveo ova dva tjedna. Iskreno sam željela znati kako je. Uz uzdah, sklopila sam spis u krilu i okrenula se kako bih gledala kroz prozor.

Prolazili smo uz ocean i ribarske brodice i ljude na ulicama, ali nisam vidjela ništa.

U glavi mi je bilo samo ono što se nalazilo u unutrašnjosti automobila. Osjecala sam svaki pokret, bila sam svjesna svakog daha. Prstima je lupkao po upravljacu.

Koža je škripala kad god bi se premjestio u sjedalu. Njegov miris ispunjavao je zatvoreni prostor i bilo mi je nemoguce prisjetiti se razloga zašto bih trebala odoljeti. U potpunosti me je obavijao.

Morala sam sacuvati snagu i biti svoja, dokazati da mogu kontrolirati svoj životni put, ali svaki dio mene ceznuo je da ga osjetim. Morat cu se pribrati u hotelu prije konferencije, ali u njegovoj blizini sve su mi moje najbolje namjere jednostavno klizile kroz prste. „Jeste li dobro, gospodice Mills?“ Iznenadio me je zvuk njegova glasa pa sam se naglo okrenula i susrela s njegovim zelenosmedim ocima, a želudac mi je zatreperio zbog plamena u njima. Kako sam mogla zaboraviti njegove duge trepavice? „Stigli smo.“ Pokazao je prema hotelu, a ja sam bila iznenadena jer nisam ni primijetila. „Je li sve u redu?“ „Aha“, žurno sam odgovorila. „Samo sam umorna.“ „Hmm“, promrmljao je nastavivši me promatrati. Vidjela sam kako mu je pogled poletio prema mojim usnama i, Bože, poželjela sam da me poljubi. Nedostajala mi je zahtjevnost njegovih usana na mojima; kao da ništa na svijetu ne želi više osim da me okusi. A katkad bih imala osjecaj da je to zapravo i bila istina.

Kao privucena nevidljivom silom, nagnula sam se prema njemu. Šum elektriciteta zazujao je izmedu nas, a njegov je pogled poletio natrag na moje oci. Nagnuo se i on i mogla sam mu osjetiti topao dah na usnama.

Najednom su se moja vrata otvorila i ja sam poskocila natrag na sjedalo, šokirana kad sam ugledala poslužitelja parkinga kako stoji i ceka, ispružene ruke. Izišla sam iz automobila, udišuci zrak koji nije bio prožet njegovim opojnim mirisom.

Poslužitelj je uzeo naše torbe, a gospodin Ryan se ispricao kako bi preuzeo telefonski poziv, dok sam nas ja prijavljivala na recepciji.

Hotel je bio prepun sudionika konferencije i opazila sam nekolicinu poznatih lica.

Planirala sam se ovdje sastati s grupicom kolega sa svoga studijskog programa.

Mahnula sam ženi koju sam prepoznala; bilo bi sjajno izici u provod s nekim

prijateljima dok sam ovdje. Posljednje što mi je trebalo bilo je da sjedim sama u hotelskoj sobi i maštam o muškarcu u sobi do moje.

Nakon što sam dobila naše kljuceve i pobrinula se da nam sobar odnese prtljagu, krenula sam prema foajeu kako bih potražila gospodina Ryana. Prijem dobrodošlice bio je u punom jeku i kad sam skenirala golemu prostoriju, ugledala sam ga u društvu visoke brinete. Stajao je sasvim blizu nje, blago pognute glave dok ju je slušao.

Glava mu je skrivala njezino lice od mojeg pogleda, i oci su mi se zasuzile kad je podignula ruku i primila ga za podlakticu. Nasmijala se na nešto što je rekao i on se blago odmaknuo omogucivši mi da bolje vidim.

Bila je prelijepa, s ravnom tamnom kosom što joj je dopirala do ramena. Dok sam ih gledala, položila mu je nešto na dlan i skupila mu prste. Cudan izraz prešao mu je licem dok se naginjao kako bi promotrio predmet u svojoj ruci.

Mora da se šališ. Zar mu je - zar mu je upravo dala kljuc od sobe ?

Još sam jedan trenutak promatrala, a onda je nešto u meni puklo, dok je on i dalje zurio u kljuc kao da razmišlja hoce li ga spremiti u džep. Želudac mi se zgrcio od gnjeva na samu pomisao da gleda nekog drugog istim intenzitetom, na samu pomisao da uopce poželi nekog drugog. Prije nego sam se uspjela suzdržati, vec sam koracala foajeom sve dok se nisam zaustavila iza njih.

Spustila sam ruku na njegovu podlakticu, a on je trepnuo, iznenaden, s upitnim izrazom na licu. „Bennette, jesi li spreman da podemo gore?“ tiho sam upitala.

Oci su mu se raširile, a usta otvorila od šoka. Još nikad nisam vidjela da je ostao bez teksta.

A onda sam shvatila: još ga nikad nisam zazvala imenom. „Bennette“, ponovila sam, a nešto je preletjelo njegovim licem. Polako, ugao njegovih usnica izvio se u osmijeh i naši su se pogledi na trenutak prikovali.

Okrenuvši se prema ženi, nedužno se nasmiješio, i progovorio glasom toliko blagim da mi je tijelo zadrhtalo. „Ispricaj nas“, rekao je diskretno joj vrativši kljuc u ruku. „Kao što vidiš, nisam ovamo došao sam.“ Snažan puls pobjede u mojim grudima zasjenio je jezu koju sam trebala osjecati.

Spustio je svoju toplu ruku na donji dio mojih leda dok nas je izvodio iz foajea pa niz hodnik. No, što smo se više približavali dizalima, to se moj zanos više pretvarao u nešto drugo. Pocela sam panicariti kad sam shvatila koliko sam se nerazumno ponijela.

Podsjetnik na našu neprestanu igru macke i miša me je iscrpio. Koliko je puta godišnje putovao? I koliko mu je puta netko stavio kljuc u ruku? Hocu li biti tamo svaki put kako bih mu ga izbila? Ako ne budem, hoce li se rado iskrasti s nekom drugom?

I, zaista, kog vraga sam mislila da mu znacim? Ne bi me trebalo biti ni briga!

Srce mi je žestoko tuklo, zvuk vlastite krvi jurio mi je kroz uši. Tri druga para pridružila su nam se u dizalu, i molila sam se da uspijem stici do sobe prije nego što se raspuknem. Nisam mogla vjerovati što sam malocas ucinila. Pogledala sam ga i vidjela kako se pobjednicki smijulji.

Duboko sam uzdahnula i pokušala se podsjetiti da bih se upravo zbog ovakvih stvari trebala držati podalje od njega. Ono što se dolje dogodilo nije mi bilo nimalo svojstveno, da ne govorim koliko je bilo neprofesionalno za nas oboje u tako javnom okruženju. Željela sam urlati, povrijediti ga i bjesnjeti na njega kao što je on znao na mene, ali postajalo mi je sve teže i teže pronaci volju.

Uspinjali smo se gore u napetoj tišini sve dok i posljednji par nije izišao, ostavivši nas same.

Sklopila sam oci, samo pokušavajuci disati, ali, dakako, sve što sam mogla udahnuti bio je on.

Nisam ga željela s nekom drugom, i taj je osjecaj bio toliko snažan da mi je oduzimao dah. I bila sam prestravljena jer, iskreno govoreci, mogao mi je slomiti srce.

Mogao je slomiti mene.

Dizalo se zaustavilo uz tiho zvonce i vrata su se otvorila na našem katu. „Chloe?“ rekao je ruke položene na moja leda. Okrenula sam se i izjurila iz dizala. „Kamo ceš?“ doviknuo je za mnom. Cula sam njegove korake i znala sam da ce biti nevolje. „Chloe, cekaj!“

Nisam mu mogla bje탑ati zauvijek. Nisam cak bila sigurna ni 탑elim li.

Trinaesto poglavlje Bezbroj misli projurilo mi je glavom u tom trenu. Nismo mogli dalje ovako. Ovo ce se ili nastaviti, ili mora prestati. Odmah. Utjecalo mi je na posao, san, glavu - na moj jebeni život.

No, ma koliko se pokušavao zavaravati, znao sam što želim. Nisam je mogao napustiti.

Prakticno je odjurila niz hodnik, ali slijedio sam je u stopu. „Ne možeš izvesti onakvo što a onda ocekivati da cu te tek tako pustiti!“ „Vraga ne mogu!“ doviknula je preko ramena. Dospjela je do svoje sobe i petljala s kljucem prije nego što ga je umetnula u kljucanicu.

Stigao sam do vrata upravo kad ih je otvorila, kratko je pogledavši u oci prije nego je pojurila unutra i pokušala ih silom zatvoriti. Toliko sam snažno gurnuo vrata da su se treskom docekala o zid. „Koji kurac izvodiš?“ zaurlala je. Ušla je u kupaonicu nasuprot ulaznim vratima i okrenula lice prema meni. „Hoceš li prestati bježati od mene?“ slijedio sam je, a glas mi je odjekivao u skucenom prostoru. „Ako je ovo zbog one žene dolje...“ Moje su je rijeci, cini se, još više razbjesnile, ako je to uopce bilo moguce, i koraknula je prema meni. „Da se nisi usudio to spominjati. Nikad se nisam ponašala kao ljubomorna djevojka.“ S gnušanjem je zatresla glavom prije nego što se okrenula prema ormaricu i stala prekapati po torbici.

Zurio sam u nju dok je postajala sve bjesnija. Što bi drugo moglo biti u pitanju?

Bio sam potpuno zatecen. Njezin bijes bi me obicno prikucao uz nešto i dosad bih bio vec napola razodjeven.

Ovdje i sad cinila se iskreno uzrujanom. „Misliš da bi me zanimala bilo koja žena koja mi stavi kljuc u ruku? Kakvim me to covjekom smatraš?“ Tresnula je cetkom za kosu o ormaric ljutito me pogledavši. „Šališ se? Znam da si ovo vec radio.

Samo seks, bez obaveza - sigurna sam da stalno dobivaš kljuceve od soba.“ Zaustio sam joj odgovoriti jer, ruku na srce, jesam imao iskljucivo seksualne veze, ali ovo s Chloe vec neko vrijeme nije bio samo seks.

No presjekla me je. „Nikad nisam ucinila ništa slicno ovome, ne znam kako se više s time nositi“, rekla je, a glas joj se pojacavao svakom izgovorenom rijeci. „Ali kad sam s tobom, kao da više ništa nije važno. Ovo... ova stvar“, nastavila je, pokazujuci izmedu nas, „to nisam ja! Kao da se preobražavam u nekog drugog kad sam s tobom, i mrzim to. Ne mogu više ovako, Bennette. Ne svida mi se tko sam postala. Naporno radim. Stalo mi je do mog posla. Pametna sam. Ništa od toga nece biti važno ako ljudi doznaju što se dogada medu nama. Idi i pronadi sebi neku drugu.“ „Vec sam ti rekao, nisam bio ni s kim otkako smo poceli s ovim.“ „To ne znaci da neceš uzeti kljuc od sobe ako ti ga netko stavi u ruku. Što bi ucinio da nisam bila tamo?“ Bez oklijevanja rekao sam: „Vratio bih ga.“ No ona se samo nasmijala, ocito ne vjerujuci. „Cuj, ova cijela stvar me sad silno iscrpljuje. Samo se želim istuširati i poci u krevet.“ Bilo mi je gotovo nezamislivo da odem od nje i ostavim situaciju neriješenom, ali ona se vec odmaknula i okrenula prema tušu. U trenutku kad sam posegnuo prema vratima, bacio sam pogled tamo gdje je stajala, vec okružena parom, gledajuci me kako odlazim. I jebeš sve ako se nije borila u sebi baš kao i ja.

Ne razmišljajuci, prošao sam kroz prostoriju, obujmio joj lice rukama i privukao je sebi. Kad su nam se usne spojile, ispustila je prigušen zvuk predaje, smjesta zakopavši ruke u moju kosu.

Poljubio sam je snažno zarobivši joj usne. „Proglasimo primirje za veceras“, rekao sam, utisnuvši joj tri kratka poljupca na usne, po jedan sa svake strane i jedan malo duži u srce njezinih usana. „Daj mi cijelu sebe samo jednu noc, bez sustezanja. Molim te, Chloe, ostavit cu te na miru nakon toga, ali nisam te vidio gotovo dva tjedna i... to mi jednostavno treba veceras.“

Zurila je u mene nekoliko bolnih trenutaka, ocito se boreci. A onda je podignula ruku i privukla me sebi pridignuvši se na prste kako bi mi se što više približila.

Usne su mi bile grube i neumoljive, ali nije se opirala, pritišcuci svoje obline uz mene. Bio sam izgubljen za sve osim za nju. Udarili smo o zid, ormaric, vrata tuškabine, povlaceci se i premještajuci u žudnji. Prostorija je sad bila potpuno ispunjena parom, i sve se cinilo nestvarnim.

Mogao sam je nanjušiti, okusiti i osjetiti, ali ništa mi nije bilo dovoljno.

Poljupci su nam se produbili, dodiri postali mahnitiji. Grabio joj sam joj dupe, bedra, klizio rukama preko njezinih dojki, želeci svaki dio njezina tijela u svojim rukama istodobno. Gurnula me je u zid i struja topline poskakivala je na mojim ramenima i prsima izvlaceci me iz izmaglice. Još uvijek odjeveni, ušli smo pod tuš.

Smocili smo se.

Nismo marili.

Ruke su joj freneticno kružile po mojem tijelu. Drhtavim prstima izvukla mi je košulju iz hlaca, raskopcala je pokidavši nekoliko gumba, te je svukla u žurbi i bacila izvan tuš-kabine.

Mokra svila njezine haljine prilijepila se uz nju isticuci joj svaku oblinu. Prelazio sam preko tkanine uz njezine dojke, osjecajuci krute bradavice. Zajecala je i spustila ruku na moju vodeci mi pokrete. „Reci mi što želiš.“ Glas mi je bio promukao od želje. „Reci mi sve što želiš da ti radim.“ „Ne znam“, prošaptala mi je u usta. „Samo te želim vidjeti kako se raspadaš.“ Želio sam joj reci da tome upravo sad svjedoci, i, iskreno govoreci, vidjela je to svih ovih proteklih tjedana, ali rijeci su išceznule. Dok sam je milovao rukama preko haljine, draškali smo malo jedno drugo usnama, a zvuk vode prikrivao je naše stenjanje. Kliznuo sam rukama u njezine gacice i osjetio toplinu na svojim prstima. Želeci je bolje vidjeti, odmaknuo sam prste i uvukao ih pod rub haljine. Jednim potezom sam je podignuo i zastao kao ukopan ugledavši ono što je bilo ispod. Dragi Isuse.

Pokušavala me je dokrajciti.

Koraknuo sam unatrag i naslonio se na stjenku tuš-kabine. Stajala je preda mnom, mokra do kože, u bijelim cipkastim gacicama koje su na kukovima bile vezane satenskom vrpcom. Bradavice su joj bile ukrucene i ocrtavale se ispod pripadajuceg grudnjaka, i nisam mogao odoljeti a da ne ispružim ruku i ne dotaknem ih. „Jebote, kako si predivna“, rekao sam prelazeci prstima po njezinim jedrim dojkama. Njome je prošao drhtaj, a moja je ruka putovala gore, preko kljucne kosti pa uz vrat i najzad do njezina lica.

Mogli smo se poševiti baš ovdje, mokri i klizavi, naslonjeni na plocice, i možda hocemo nešto kasnije, ali sad sam želio uživati u trenutku. Srce mi je pocelo brže kucati na pomisao da pred sobom imamo cijelu noc. Nema žurbe ni skrivanja. Nema kajanja i osjecaja krivnje. Imali smo cijelu jednu noc i kanio sam svaki trenutak provesti s njom... u krevetu.

Posegnuo sam iza nje i zavrnuo vodu. Snažno je pritiskala svoje tijelo o moje.

Obujmio sam joj lice rukama i duboko je poljubio lagano klizeci jezikom. Kukovima se nabijala o mene, i gurnuo sam vrata tuš-kabine pridržavši ih za nju dok smo izlazili.

Cinilo se kako joj ne mogu prestati dodirivati kožu: dolje niz leda, preko nježne izbocine njezine stražnjice pa sve natrag gore uz tijelo, do dojki. Trebao sam osjetiti, okusiti svaki milimetar njezine kože.

Nismo se prestali ljubiti dok smo izlazili iz kupaonice, nespretno se spoticuci dok smo ocajnicki trgali preostalu odjecu. Odbacio sam svoje mokre cipele dok sam je uvodio u sobu, rukama mi je trljala trbuh tražeci moj remen. Vodeci je, brzo sam se riješio hlaca i bokserica. U hipu sam ih odbacio sa strane gdje su pale na mokru hrpu.

Clancima prstiju prelazio sam joj uz rebra prije nego što sam ih uvukao pod kopcu grudnjaka, otpustivši je i prakticno joj ga strgnuvši s tijela. Privukavši je bliže, zastenjao sam joj u usta kad su joj krute bradavice okrznule moje grudi. Vrhovi njezine mokre kose škakljali su mi ruke koje su kružile po njezinim golim ledima.

Soba je bila mracna, jedina svjetlost bio je mali srebrni tracak što se šuljao ispod vrata kupaonice, i mjesec na nocnom nebu. Stražnjim dijelom koljena docekala se o krevet i rukom sam posegnuo za posljednjim komadom odjece koji se isprijecio medu nama. Usne su mi se odmaknule s njezinih, krenuvši joj niz vrat i preko dojki pa do trbuha. Spuštao sam se mekanim poljupcima niz trbuh i najzad do bijele cipke koju mi je skrivala od pogleda.

Pavši na koljena pred njom, podignuo sam pogled i susreo se s njezinim. Ruke su joj bile u mojoj kosi, mrseci mi prstima razbarušene, mokre pramenove.

Ispruživši ruku, uzeo sam jednu nježnu satensku vrpcu medu prste i povukao, promatrajuci kako je kliznula niz njezin kuk. Smeteni pogled prešao joj je licem dok sam nastavio prstima uz cipkasti rub do druge strane i ucinio isto. Tkanina je pala s njezina tijela neoštecena sve dok se nije našla potpuno naga preda mnom. Možda ih nisam uništio, ali mogla je biti vraški sigurna da sam te ljupke gacice planirao ponijeti sa sobom.

Nasmijala se, kao da mi je procitala misli.

Blago sam je gurnuo unatrag tako da je sjela na rub kreveta i, još uvijek klececi pred njom, raširio sam joj noge. Milujuci svilenkastu kožu njezinih listova, utisnuo sam joj poljupce na bedra i izmedu nogu. Njezin je okus lebdio oko mojih usana i u mojoj glavi, brišuci sve ostalo. Jebote, što mi

je ova žena radila.

Gurnuvši je unatrag kako bi se pružila preko plahte, napokon sam se pomaknuo kako bih joj se pridružio, klizeci jezikom i usnama po njezinu tijelu, a ruke su joj i dalje mrsile moju kosu vodeci me tamo gdje me je najviše željela. Uvukao sam palac u njezina usta, žudeci za time da me negdje siše, i žudeci da moje usne budu na njezinim grudima, rebrima, licu...

Njezini uzdasi i stenjanje ispunjavali su sobu i miješali se s mojima. Bio sam tvrdi nego ikad, i želio sam prodirati u nju iznova i iznova. Posegnuo sam za njezinim usnama i povukao vlažni palac preko njezina obraza kad me je povukla k sebi, a svaki milimetar naših nagih tijela bio je sjedinjen.

Ljubili smo se mahnito, ruke su tražile i grabile dok smo se pokušavali još više približiti jedno drugome. Kukovi su nam se zajedno izvijali i moj je kurac klizio o njezinu mokru vrelinu. Svaki dodir s njezinim klitorisom izmamio je iz nje jecaj. S jednim potezom, mogao sam biti duboko u njoj.

A to sam želio više od svega, no najprije sam morao nešto cuti od nje. Kad je izgovorila moje ime dolje, nešto se u meni prelomilo. Nisam to do kraja razumio, nisam znao znaci li to nešto što nisam bio sasvim spreman istraživati, ali znao sam da to moram ponovno cuti, moram cuti kako govori da sam ja taj kojeg želi. Trebao sam znati da je veceras samo moja. „Jebeno umirem od želje da budem u tebi baš sad“, šapnuo sam joj u uho. Dah joj je zastao i dubok jecaj pobjegao joj je s usana. „Je li to ono što i ti želiš?“ „Da“, zajecala je, glasa molecivog dok je kukove još više odigla od kreveta u potrazi za mnom.

Moj je glavic okrznuo njezin procjep i stegnuo sam celjust želeci ovo odgoditi.

Petama je prelazila gore-dolje po mojim nogama, napokon mi ih okacivši oko struka. Uzeo sam joj obje ruke i položio joj ih iznad glave, ispreplevši nam prste. „Molim te, Bennette“, preklinjala je. „Izludjet cu.“ Spustio sam glavu pa su nam se cela dodirivala i najzad sam ušao dublje u nju. „Oh, jebi me“, zajecala je. „Reci to opet.“ Ostajao sam bez daha kad sam se poceo pomicati u njoj. „Bennette, jebi me!“ Želio sam to cuti iznova i iznova. Pridignuo sam se na koljena i poceo se još silovitije nabijati u nju, dok su nam ruke i dalje bile isprepletene. „Ne mogu se zasititi ovoga.“ Bio sam blizu i morao sam se susprezati. Predugo nisam bio pokraj nje, i ništa o cemu sam maštao dok je nije bilo nije se moglo usporediti s ovim. „Želim te ovako svakog dana“, prostenjao sam o njezinu vlažnu kožu. „Ovako, i nagnutu preko mog stola. I kad si na koljenima i pušiš mi kurac.“ „Zašto?“ prosiktala je kroz stisnute zube. „Zašto volim kad mi ovako govoriš?

Takav si gad.“ Spustio sam se ponovno na nju nasmijavši joj se u vrat. Lako smo se pomicali jedno uz drugo, moja je znojna i ljepljiva koža klizila o njezinu. Svakim novim prodorom izdizala je kukove kako bi me docekala, nogu obavijenih oko mog struka, privlaceci me dublje. Bio sam toliko izgubljen u njoj da mi se cinilo kako se vrijeme zaustavilo. Ruke su nam bile cvrsto stegnute iznad njezine glave i pocela ih je jace napinjati. Bila je blizu, stenjanje joj je postajalo glasnije, a moje ime silazilo joj je s usana iznova i iznova, gurajuci me sve bliže rubu. „Predaj se.“ Glas mi je bio hrapav od ocaja koji sam osjecao. Bio sam toliko blizu, ali želio sam je pricekati. „Prepusti se, Chloe, svrši oko mene.“ „O, Bože, Bennette“, zajecala je. „Reci još nešto.“ Jebi ga. Moja se cura palila na proste rijeci. „Molim te.“

„Tako si jebeno skliska i vruca. Kad si blizu“, dahtao sam, „koža ti porumeni i glas ti postaje hrapav. I nema ništa jebeno savršenije od tvog lica dok svršavaš.“ Snažnije me je stegnula nogama i osjetio sam kako joj dah zastaje, osjetio sam kako se steže oko mene. „Tvoje jebene pune usne postanu mekane i rastvore se kad stenješ moje ime, ocima me preklinješ da te dobro pojebem, i, jebiga, nema ništa bolje od zvuka koji ispuštaš kad napokon svršiš.“ I samo je to bilo potrebno. Stao sam dublje nabijati podižuci je s kreveta svakim novim prodorom. I sam sam sad bio na rubu, i kad je kriknula moje ime, više se nisam mogao sustezati.

Prigušila je krike o moj vrat kad sam osjetio da se prepušta, divlje se trzajuci ispod mene - ništa na svijetu nije bilo bolje od prepuštanja plimi koja je rasla u meni i raspala se preko nas - i ja sam se takoder predao.

Kasnije, primaknuo sam lice bliže njezinu, nosovi su nam se dodirivali, disali smo teško i ubrzano. Usta su mi bila suha, mišici bolni, i bio sam izmožden. Opustio sam njezin stisak oko ruke i nježno joj protrljao prste pokušavajuci potaknuti cirkulaciju. „Sveca mu“, rekao sam. Sve mi se cinilo drukcijim, ali potpuno nedefiniranim.

Otkotrljavši se s nje, sklopio sam oci, pokušavajuci razmrsiti klupko zbrkanih misli.

Pored mene, zadrhtala je. „Hladno?“ upitao sam. „Nije“, odgovorila je zatresavši glavom. „Samo sam izvan sebe.“ Privukao sam je sebi i povukao pokrivac preko nas. Nisam želio otici, ali nisam bio siguran trebam li ostati. „I ja.“ Tišina se protegnula medu nama kao i minute, i pitao sam se nije li usnula. Blago sam se premjestio i ostao iznenaden zacuvši joj glas. „Nemoj otici“, rekla je u tami.

Nagnuo sam se, poljubio je u kosu i udahnuo njezin slatki, bliski miris. „Ne idem nikamo.“ Jebote, kako je ovo bilo dobro.

Nešto toplo i vlažno ponovno je obujmilo moju kitu i glasno sam zastenjao.

Najbolji san. Ikad. Chloe iz sna je zastenjala, poslavši vibracije uz moj kurac i ravno kroz mene.

„Chloe.“ Cuo sam vlastiti glas i blago se trgnuo. Sanjao sam o njoj stotinu puta, ali ovo se cinilo tako stvarnim. Toplina je išceznula i ja sam se namrštio. Nemoj se probuditi, Bene. Nemoj se sad jebeno probuditi. „Reci to opet.“ Mekan, promukao glas probio je moju svijest i prisilio sam se otvoriti oci. Soba je bila mracna i ležao sam u nepoznatom krevetu. Toplina se vratila i pogled mi je zastao na mome krilu gdje se prelijepa tamnokosa glava pomicala izmedu mojih raširenih nogu. Usisala mi je kitu natrag u usta.

U jednom valu, cijela mi se prošla noc vratila u sjecanje, a izmaglica sna brzo se podizala. „Chloe?“ nije bilo šanse da sam mogao biti toliko sretan i da je ovo bila stvarnost.

Morala je ustati u neko doba noci kako bi ugasila svjetlo u kupaonici; u sobi je bilo toliko mracno da sam je jedva uspijevao razaznati. Pipao sam rukom kako bih je pronašao, prsti su mi pronašli njezine usne oko moje batine.

Klizila je usnama gore-dolje po meni, jezik joj je palucao, a zubima je blago grebala moj kurac.

Rukom mi je obujmila jaja i glasno sam zastenjao kad ih je stala nježno kotrljati na dlanu.

Osjecaj je bio toliko mocan, ostvarenje mojih snova i stvarnost spojili su se da nisam znao koliko cu dugo moci izdržati. Pomicala se polako, prstom mi blago trljajuci tocku ispod medice. Dug siktaj pobjegao je kroz moje stisnute zube. Nikad mi nitko ovo nije napravio. Gotovo da sam je želio zaustaviti, ali osjecaj je bio toliko nevjerojatan da se nisam bio u stanju ni pomaknuti.

Dok su mi se oci privikavale na tamu, prelazio sam prstima kroz njezinu kosu i po licu. Sklopila je oci i pojacala stisak usnama, dovodeci me sve bliže i bliže rubu.

Spoj njezinih usana na mom kurcu i prsta kojim me je pritiskala bio je nestvaran, ali želio sam je gore, ta usta na mojima kako mi sišu usne dok se gubim u njoj.

Podignuvši se u sjedeci položaj, povukao sam je sebi na krilo, obavivši joj noge oko svojih kukova. Naše nage grudi spojile su se, primio sam joj lice medu dlanove zagledavši joj se u oci. „Ovo je najbolje budenje koje sam doživio.“ Blago se nasmijala polizavši usnice i slasno ih zasjajivši. Posegnuo sam dolje, namjestio kitu na njezin procjep i malo je podignuo. Jednim glatkim potezom bio

sam duboko u njoj. Celo joj je palo na moje rame i pomicala je kukovima naprijednatrag, primivši me dublje u sebe.

Biti s njom u krevetu bilo je nestvarno. Lijeno me je jahala, miješajuci sitnim pokretima. Ljubila mi je svaki milimetar desne strane mojega vrata, sišuci i uvlaceci mi kožu. Kratkim recenicama naglašavala je svaki krug koji je opisivala kukovima. „... volim biti na tebi“, dahtala je. „Osjecaš li kako si duboko u meni? Osjecaš to?“ „Aha.“ „Želiš li brže?“ Odmahnuo sam glavom, potpuno i krajnje izgubljen. „Ne. Bože. Ne.“ Neko je vrijeme držala spori ritam, cineci male krugove, zubima mi prelazeci po vratu. Ali potom se premjestila malo bliže, šapnuvši: „Svršit cu, Bennette“, i umjesto da iz mene provali bujica prostih rijeci kojima bih opisao ono što mi je cinila, samo sam joj zagrizao rame i napravio masnicu na koži.

Sad me silovitije obradujuci, pocela je govoriti. Rijeci koje jedva da sam mogao pojmiti. Rijeci o mojem tijelu u njezinu, njezinoj žedi za mnom. Rijeci o mom okusu i o tome koliko je mokra. Rijeci o tome kako želi da svršim, kako treba da svršim.

Svakim zamahom bokova, pritisak je sve više rastao. Snažnije sam je stisnuo, nakratko se pobojavši da cu joj svaki put ostaviti masnicu. Jecala je i grcila se na meni i taman kad sam pomislio da više necu moci izdržati, zazvala mi je ime i osjetio sam kako se pocela stezati oko mene.

Silovitost njezina orgazma dozvala je moj vlastiti, i pomaknuo sam lice prema njezinu vratu, prigušivši glasno stenjanje o njezinu kožu.

Svalila se na mene i položio sam nas oboje na postelju. Bili smo oznojeni i zadihani i krajnje iscrpljeni, a ona je izgledala jebeno savršeno.

Povukao sam je na sebe, leda joj pritisnuo o svoje grudi, ispreplevši noge s njezinima. Promrmljala je nešto nerazgovijetno, ali vec je utonula u san prije nego što sam je dospio pitati.

Nešto se promijenilo nocas, a moja je posljednja misao, prije nego što su mi se oci sklopile, bila da cemo i sutra imati dovoljno vremena za razgovor. No, kad se ranojutarnja svjetlost pocela promaljati ispod tamnih zastora, s nelagodom sam shvatio da je sutra vec stiglo.

Cetrnaesto poglavlje Svijest je treperila na rubu mojega snom opijenog uma, i pokušala sam je otjerati.

Nisam se željela probuditi. Bilo mi je toplo i ugodno i bila sam zadovoljena.

Blijede vizije mojega sna promicale su mi iza sklopljenih ociju kad sam se privila uz najtopliji, najmirisniji pokrivac pod kojim sam ikad spavala. On mi je uzvratio.

Nešto se toplo pritiskalo o mene, a oci su mi zatreperile i otvorile se kako bih ugledala glavu s poznatom neposlušnom kosom svega nekoliko centimetara od sebe. Stotinu je prizora bljesnulo u mojemu umu iste sekunde kad se stvarnost prošle noci srucila na moj zamagljeni mozak.

Sveca mu.

Bila je to stvarnost.

Otkucaji srca su se ubrzali kad sam blago podignula glavu kako bih promotrila prekrasnog muškarca koji me je grlio. Glava mu je ležala na mojim grudima, njegove savršene usne bile su blago rastvorene, otpuštajuci oblacice toplog zraka po mojim nagim dojkama. Njegovo je dugacko tijelo ležalo opruženo uz moje, naše noge bile su isprepletene, a njegove su snažne ruke cvrsto stezale moj struk.

Ostao je.

Intimnost našeg položaja udarila me je toliko razornom silinom da sam doslovce ostala bez daha. Nije samo ostao, zakacio se o mene.

Borila sam se da dodem do daha i da ne panicarim. Bila sam itekako svjesna svakog milimetra gdje nam se koža dodirivala. Osjetila sam snažno kucanje njegova srca o moje grudi. Kita mu je bila pritisnuta o moje bedro, napola ukrucena u snu. Prsti su mi gorjeli od želje da ga dotaknem. Usne su ceznule da se pritisnu o njegovu kosu.

Bilo je ovo previše. On je bio previše.

Nešto se promijenilo prošle noci i nisam bila sigurna jesam li bila spremna s time se nositi.

Nisam znala što ta promjena sa sobom donosi, ali bila je tu. U svakom pokretu, svakom dodiru, svakoj rijeci i svakom poljupcu, bili smo zajedno. Nitko nikad nije ovakvo što probudio u meni, tijelo kao da mi je bilo stvoreno da pristaje uz njegovo.

Bila sam i s drugim muškarcima, ali s njim sam imala osjecaj kao da me nosi skrivena struja, i da sam potpuno nesposobna promijeniti smjer. Sklopila sam oci nastojeci primiriti osjecaj panike koji je rastao u meni. Nisam žalila zbog onog što se dogodilo. Bilo je - kao i uvijek - strastveno i vjerojatno najbolji seks koji sam ikad imala. Samo sam trebala biti nekoliko minuta nasamo prije nego što se suocim s njime.

Spustivši ruku u njegovu kosu, a drugu na njegova leda, uspjela sam ga prevaliti sa sebe. Poceo se meškoljiti i ja sam se ukipjela, držeci ga i tiho ga u sebi tjerajuci da nastavi spavati. Promrmljao je moje ime prije nego što mu je disanje ponovno postalo ravnomjerno, a ja sam se izvukla ispod njega.

Jedan sam trenutak promatrala kako spava, a panika se donekle povukla, i još jednom ostadoh zapanjena njegovom ljepotom. Smiren snom, crte lica bile su mu spokojne, mirne, i toliko razlicite od svih izraza koje sam ikad vidjela na njegovu licu. Gusta kovrca pala mu je preko cela, a prsti su me boljeli od želje da je odmaknem. Duge trepavice, savršene jagodice, pune usne, i celjust prekrivena kratkom bradicom.

Ti bokca, kako je lijep.

Uputila sam se prema kupaonici i uhvatila vlastiti odraz u zrcalu iznad toaletnog stolica u spavacoj sobi.

Ajme. Friško pojebana. Definitivno sam tako izgledala.

Nagnuvši se naprijed, proucavala sam male crvene brazgotine po vratu, ramenima, grudima i trbuhu. Maleni ljubavni ugrizi bili su vidljivi ispod moje lijeve dojke i na ramenu. Spustivši pogled, prešla sam prstima uz crvene biljege na unutarnjoj strani bedara. Bradavice su mi se ukrutile dok sam se prisjecala osjecaja njegova neobrijanog lica kako mi grebe kožu.

Kosa mi je bila u divljem kaosu i ugrizla sam usnicu sjetivši se kako ju je mrsio rukama. Nacin kako me najprije privukao za poljubac, a onda me povukao dolje prema njegovoj kiti... Nema mi pomoci.

Iz misli me je prenuo njegov glas promukao od sna. „Budna i vec prestravljena?“ Okrenuvši se, uhvatila sam tracak njegova nagog tijela dok se premještao u plahtama i sjeo prije nego što ce ih povuci preko kukova, a torzo ostaviti otkrivenim. Mislim da se nikad necu moci zasititi gledanja - i osjecaja - njegovih širokih, mišicavih prsa, trbuha, i neodoljive stazice malja što je vodila do najvelicanstvenijeg muškog privjeska ikad videnog. Kad su mi oci - napokon dospjele do

njegova lica, namrštila sam se opazivši kako se iskesio. „Uhvatio sam te na djelu“, promrmljao je i protrljao celjust.

Nisam bila sigurna bih li se nasmiješila ili zakolutala ocima. Vidjeti ga ovako zgužvanog i ranjivog u polubudnom stanju, bilo je zbunjujuce. Sinoc se nismo gnjavili s navlacenjem debelih zastora i sunce je sad zasljepljujuce dopiralo do zgužvanih bijelih plahta. Doimao se tako drukcijim - još uvijek je bio moj pizdunski šef, ali takoder i nešto drugo: muškarac, u mome krevetu, doimljuci se spremnim za rundu broj... cetiri? Pet? Nisam mogla izbrojiti.

I dok su njegove oci plesale po svakom centimetru moga tijela, sjetila sam se da sam i sama potpuno naga. U ovom trenutku, izraz lica bio mu je intenzivan kao i dodir. Na trenutak sam se upitala hoce li mi koža izgorjeti nastavi li me i dalje ovako gledati. Hocu li osjetiti dodir njegova pogleda kao i kad me dotakne rukama?

Fiksirala sam izraz na licu u nešto što je, nadam se, prikrilo da sam upijala svaki djelic njegove kože, i sagnula sam se kako bih podignula njegovu bijelu potkošulju s poda. Bila je ispred klima-uredaja cijelu noc i bila je malo hladna, ali, srecom, uglavnom suha. Navlaceci mekani pamuk preko glave, udahnula sam miris kadulje njegove kože, a onda sam izronila uhvativši njegov zatamnjeni pogled.

Jezik mu je brzo prešao preko vlažne usnice. „Dodi ovamo“, tiho je zarežao.

Primaknula sam se krevetu, s namjerom da sjednem pokraj njega, ali on me je povukao tako da sam mu opkoracila bedra, i rekao: „Reci mi što misliš.“ Želio je da svedem milijun misli u jednu recenicu? Ovaj je tip bio lud.

Pa sam otvorila usta i pustila vani prvu misao: „Rekao si da nisi bio ni s kim otkako smo prvi put... bili zajedno.“ Zurila sam u njegovu kljucnu kost kako ga ne bih morala gledati u oci. „Je li to istina?“ Najzad, podignula sam pogled.

Kimnuo je i uvukao prste ispod moje majice, polako me milujuci od kukova do struka. „Zašto?“ upitala sam.

Sklopio je oci i jednom zatresao glavom. „Nisam poželio nijednu drugu.“ Nisam bila sigurna kako bih ovo protumacila. Znaci li to da nije upoznao nikoga tko bi mu se svidio, ali je bio otvoren za takvo što? „Jesi li i inace vjeran ako spavaš s nekim?“

Slegnuo je ramenima. „Ako se to od mene ocekuje.“ Bennett me je ljubio po ramenu, do kljucne kosti i gore uz vrat. Posegnula sam rukom iza njega, dograbivši bocicu s vodom na nocnom ormaricu i otpivši gutljaj prije nego što sam je predala njemu. Dokrajcio ju je u nekoliko gutljaja. „Žedan?“ „Bio sam. Sad sam malo gladan.“ „Ne cudi me, nismo jeli, ono... „ zastala sam kad je zaigrao obrvama i nacerio se.

Zakolutala sam ocima, ali smjesta su se sklopile kad se nagnuo naprijed i jednom me slatko poljubio u usta. „Ocekuje li se ovdje monogamija?“ upitala sam. „Nakon onoga što se dogodilo sinoc, mislim da bi mi ti to trebala reci.“ Nisam znala što odgovoriti. Nisam bila cak ni sigurna bih li mogla biti ovako s njime, a kamoli još i vjerna. Zavrtjelo mi se u glavi od pomisli kako bi to funkcioniralo. Zar bismo zapravo bili... ljubazni jedno prema drugome? Zar bi mi rekao: „Dobro jutro“, i tako mislio? Bi li se osjecao sigurnim kritizirati moj rad?

Raširio je prste preko donjeg dijela mojih leda privukavši me sebi i izvukavši me iz mojih zbrkanih misli. „Nemoj ovo skidati“, šapnuo je. „Dogovoreno.“ Nagnula sam se unatrag kako bih omogucila njegovim usnama bolji pristup mome vratu. „Nosim ovo i ništa drugo dolje na izložbu plakata.“ Smijeh mu je bio dubok i zaigran. „Hoceš vraga.“ „Koliko je sati?“ upitala sam pokušavajuci vidjeti sat iza njega. „Što te boli dupe?“ Prsti su mu pronašli moje dojke, i klizili amo-tamo pod njihovim mekanim podnožjem.

No, kad sam se malo odmaknula od njega, otkrila sam mu kožu tik iznad kuka.

Koji vrag? Zar je to tetovaža? „Što je...?“ Jedva sam mogla uobliciti rijeci. Blago ga odgurnuvši, podignula sam pogled i susrela njegove oci prije nego što cu ih vratiti na tetovažu. Tocno ispod kosti kuka bila je nit crne tinte, rijeci ispisane jezikom za koji sam pretpostavila da je francuski. Kako, dovraga, ovo nisam prije primijetila? Brzo sam se prisjetila

svih trenutaka kad smo bili zajedno. Uvijek smo bili u žurbi, ili u mraku, ili napola razodjeveni. „Tetovaža“, rekao je veselo, malo se povukavši unatrag i prateci prstima rub mog pupka. „Znam daje tetovaža, ali što... piše?“ Gospodin Ozbiljni ima jebenu tetovažu?

Nestao je još jedan djelic muškarca kojeg sam mislila da poznajem. „Piše: Je ne regrette rien.“ Ne žalim ni za cim Tvoj sam Oci su mi poletjele prema njegovima, krv mi je uskipjela na zvuk njegova glasa kako se rastapa na savršenom francuskom naglasku. „Što si rekao?“ Sad se definitivno smijuljio. „Je ne regrette rien.“ Svaku je rijec izgovorio polako naglašavajuci svaki slog. To je nesumnjivo bilo nešto najseksepilnije što sam ikad cula. Izmedu toga i tetovaže i cinjenice da je bio kompletno gol ispod mene, spontano cu izgorjeti. „Nije li to pjesma?“ Kimnuo je. „Pjesma je, da.“ Tiho se nasmijavši, rekao je: „Mogla bi pomisliti da sam se pokajao zbog te jedne pijane noci u Parizu, tisucama kilometara daleko od kuce, bez ijednog prijatelja u gradu, kad sam se odlucio tetovirati. Ali ne, ne žalim cak ni zbog toga.“ „Reci opet“, šapnula sam.

Primaknuo mi se bliže, kukovima trljajuci o moje, daha vrelog u mom uhu, i šaptom ponovio: „Je ne regrette rien. Razumiješ li?“ Kimnula sam. „Reci još nešto.“ Grudi su mi se nadimale svakim dubokim udahom, moje osjetljive bradavice napinjale su se o pamuk njegove majice.

Blago se pognuvši, poljubio mi je uho, govoreci: „Je suis a toi.“3 Glas mu je bio napet i hrapav kad se uspravio, a ja sam nas oboje lišila jada potonuvši dolje na njega, zastenjavši i ponovno uživajuci u dubini ovog položaja. Šaptom je ponavljao jednostavne, grešne slogove, netremice me gledajuci. Umjesto da mi stegne kukove, rukama je gužvao majicu na mojim bokovima.

Bilo je to tako lako, tako prirodno medu nama, da mi je nekako samo pojacalo nelagodu koje kao da se nisam mogla osloboditi. Umjesto da se usredotocim na to, fokusirala sam se na njegovo tiho stenjanje o moja usta. Fokusirala sam se na nacin kako nas je posjeo i usisao moje dojke kroz majicu, otkrivši ispod nje ružicaste bradavice. Izgubila sam se u njegovim užurbanim prstima na mojim kukovima i bedrima. Dok je celom sve snažnije pritiskao moju kljucnu kost, kao da je dolazio sve bliže vrhuncu. Izgubila sam se u osjecaju njegovih bedara pod sobom, njegovih kukova koji su se pomicali sve snažnije i brže kako bi docekali svaki moj pokret.

Polegnuvši me na krevet, položio mi je dlan na grudi, umirivši kukove. „Srce ti tuce. Reci mi koliko je jebeno dobar ovaj osjecaj.“ Instinktivno, opustila sam se kad sam pogledala gore i vidjela njegov drski osmijeh. Zar je znao da mi treba podsjetnik na ono što smo bili prije nema tome ni jedan dan? „Opet pocinješ s tom pricom. Prestani.“ Njegov se osmijeh raširio. „Svida ti se moja prica. A pogotovo ti se svida kad je istodobno i moj kurac u tebi.“ Zakolutala sam ocima. „Što ti je to odalo? Orgazmi?

To kako te molim za njih? Na dobrom si tragu.“ Namignuo je, podignuvši mi stopalo do svog ramena i ljubeci mi unutarnji dio gležnja. „Jesi li uvijek bio ovakav?“ upitala sam, beskorisno se istežuci na njegovim kukovima. Mrzila sam to priznati, ali željela sam da se pomice. Kad je bio miran, to me dražilo, bockalo, imala sam dojam nepotpunosti. Kad se pomicao, samo sam željela da se vrijeme zaustavi. „Žalim žene ciji je put poplocan odbacenim egom.“ Bennett je odmahnuo glavom, nagnuvši se nada mnom i oslonivši se o jednu ruku.

Srecom, poceo se pomicati, kukovima podižuci gore i naprijed, gurajuci duboko u mene. Moje su se oci preokrenule i sklopile. Pogadao je savršenu tocku, opet, i opet, i opet. „Pogledaj me“, šapnuo je.

Podignula sam pogled i promatrala kapljice znoja na njegovu celu, usne kako se razdvajaju dok je zurio u moja usta. Mišici na ramenima zatezali su se dok se pomicao, torzo mu je blistao od tankog sloja znoja, i gledala sam u tocku gdje se spajao i razdvajao sa mnom. Nisam sigurna što sam rekla kad je gotovo sasvim izišao iz mene, a onda ponovno žestoko nabio, ali bilo je tiho i prljavo i u trenu zaboravljeno dok je prodirao u mene. „Zbog tebe sam umišljen. Zbog tvojih reakcija se osjecam jebeno dobro. Kako to ne vidiš?“ Nisam odgovorila, i ocito to nije ni ocekivao, pogled i prsti jedne ruke spuštali su se niz moj vrat i preko grudi. Pronašao je osobito osjetljivu tocku i ja sam dahnula.

„Cini se da te je ovdje netko ugrizao“, rekao je prešavši palcem preko ljubavnog ugriza. „Je li ti se svidjelo?“ Teško sam progutala gurajuci se gore u njega. „Da.“ „Jebena zlocesta djevojcica.“ Ruke su mi klizile preko njegovih ramena i dolje niz prsa, preko trbušnih mišica i onih na kukovima, palcem sam prelazila po njegovoj tetovaži. „Svida mi se i ovo.“ Pokreti su mu postali neuskladeni i žestoki. „Oh, jebiga, Chloe... ne mogu... necu moci još dugo.“ Cuvši mu glas, tako ocajan i nekontroliran, moja je želja za njime postala još snažnija. Sklopila sam oci fokusirajuci se na slasni osjecaj što mi se poceo širiti tijelom. Bila sam tako blizu, trepereci na samom rubu. Posegnuvši izmedu nas, prsti su mi pronašli klitoris i pocela sam ga blago trljati.

Nakrivivši glavu, pogledao je dolje u moju ruku i opsovao. „Oh, jebote.“ Glas mu je bio ocajan, dah dubok i isprekidan. „Diraj se, baš tako. Daj da te jebeno vidim.“ Njegove su rijeci bile sve što sam trebala, i s jednim posljednjim potezom prstiju, pustila sam da me orgazam preplavi.

Svršila sam silovito, stežuci se oko njega, a nokti moje druge ruke zakopali su se u njegova leda.

Kriknuo je, a tijelo mu se zgrcilo dok je svršavao u mene. Cijelo mi se tijelo treslo, sicušni drhtaji nastavili su se cak i kad mi je orgazam izblijedio. Držala sam se za njega kad se umirio, tijelom uronivši u moje. Poljubio mi je rame i vrat prije nego što ce utisnuti samo jedan poljubac na moje usne. Oci su nam se nakratko susrele, a onda se otkotrljao s mene. „Isuse, ženo“, rekao je, teško izdahnuvši i nasmijavši se. „Stajat ceš me glave.“

Zajedno smo se prevalili na bok, glava na jastucima, i kad su nam se pogledi sreli, nisam ga mogla odvratiti. Napustila me je i posljednja nada da ce iduci put biti manje mocan, ili da ce nam se povezanost nekako otopiti ako to samo izbacimo iz svog sustava. Ova jedna noc „primirja“ nije umirila ništa. Vec sam mu se željela opet približiti, ljubiti mu bradu i povuci ga natrag na sebe. Dok sam zurila u njega, postalo mi je jasno da ce, kad ovo završi, jebeno boljeti.

Strah mi je šcepao srce i sinocnja panika se vratila donijevši sa sobom neugodnu tišinu. Sjela sam i povukla plahte do brade. „Oh, sranje.“ Ruka mu je poletjela i ovila se oko moje. „Chloe, ne mogu... „ „Vjerojatno bismo se trebali spremiti“, presjekla sam ga prije nego što je dovršio recenicu.

Mogao je to biti pocetak jedne od milijun varijanti lomljenja srca. „Izložba plakata pocinje za dvadeset minuta.“ Doimao se smetenim, na trenutak, prije nego što je progovorio: „Nemam ovdje suhu odjecu. Ne znam cak ni gdje mi je soba.“ Pokušala sam ne porumenjeti dok sam se prisjecala kako se sinoc sve brzo dogodilo. „Dobro.

Uzet cu tvoj kljuc i donijeti ti nešto.“ Brzo sam se istuširala i omotala oko sebe debeli rucnik, poželjevši da sam imala pameti da sa sobom ponesem jedan frotirni ogrtac. Uz duboki uzdah, otvorila sam vrata i izišla.

Sjedio je na krevetu, a oci su mu se podignule kako bi susrele moje dok sam ulazila u sobu. „Samo mi treba... „ utihnula sam, pokazujuci prema svojoj torbi. Kimnuo je, ali nije ništa rekao.

Obicno nisam imala komplekse u vezi sa svojim tijelom, ali stojeci ovdje ni u cemu doli rucniku, znajuci da me gleda, osjetila sam se neobicno stidljivo.

Dograbila sam nekoliko stvari i projurila mimo njega, ne zaustavljajuci se sve dok se ponovno nisam našla iza sigurnosti vrata kupaonice. Odjenula sam se brže nego što sam mislila da je moguce, odlucivši da cu skupiti kosu, a ostatak dovršiti poslije. Dograbivši kljuceve s police, vratila

sam se u sobu.

On se nije ni pomaknuo s mjesta. Sjedeci na rubu kreveta, lakta naslonjenih na bedra, cinio se izgubljen u mislima.

O cemu je razmišljao? Cijelo sam jutro bila nervozna k'o sam vrag, emocije su se groznicavo mijenjale iz jedne krajnosti u drugu, ali on se cinio tako smirenim. Tako sigurnim.

No, u vezi s cim je bio siguran? Što je odlucio? „Želiš li da ti nešto posebno donesem?“ Kad je podignuo glavu, cinio se pomalo iznenadenim, kao da mu takvo što nije palo na pamet. „Ovaj... imam samo nekoliko sastanaka popodne, ne?“ Kimnula sam. „Što god odabereš, bit ce u redu.“ Trebala mi je samo jedna sekunda da pronadem njegovu sobu; bila je tocno uz moju. Sjajno. Sad ga mogu zamišljati u krevetu kroz zid. Torbe su mu bile u sobi, i nakratko sam zastala shvativši da cu mu morati prekapati po prtljazi.

Podignula sam najvecu torbu, smjestila je na krevet i otvorila je. Stala sam pregledavati uredno složenu odjecu.

Sve u vezi s njim bilo je toliko uredno i organizirano, upitala sam se kakav mu je dom. Nikad nisam previše o tome razmišljala, ali najednom sam se pitala hocu li ga ikad vidjeti, hocu li mu ikad vidjeti krevet.

Zastala sam shvativši da to želim. Bi li on to želio?

Sinulo mi je da gubim vrijeme pa sam nastavila pregledavati njegovu odjecu prije nego što sam

se najzad odlucila za tamnosivo odijelo Helmut Lang, bijelu košulju, crnu svilenu kravatu, bokserice, carape i cipele.

Vrativši sve ostalo na svoje mjesto, pokupila sam njegovu odjecu i uputila se u svoju sobu.

Nisam bila u stanju potisnuti nervozan smijeh kad sam stupila u hodnik, odmahujuci glavom na apsurd cijele situacije. Srecom, uspjela sam se nekako pribrati prije nego sam dospjela do svojih vrata. Ucinila sam dva koraka naprijed i ukipjela se.

Stajao je pokraj otvorenog prozora, okupan jutarnjim suncem. Svaka linija njegova isklesanog tijela bila je naglašena do savršenstva sjenama što su plesale po njemu. Rucnik mu je visio nisko na kukovima, i tamo, vireci tocno iznad ruba, tetovaža. „Vidjela si nešto što ti si svida?“

Nevoljko sam preusmjerila pažnju na njegovo lice. „Ja... „ Oci su mi odlutale natrag dolje na njegove kukove kao privucene magnetom. „Rekoh, vidjela si nešto što ti se svida?“ Prešao je preko sobe zaustavivši se tocno ispred mene. „Cula sam te“, bijesno sam odvratila. „I ne, samo sam se zamislila.“ „A o cemu si tocno razmišljala?“ Rukom mi je zataknuo pramen vlažne kose za uho. Samo je taj jednostavan dodir bio dovoljan da mi želudac poskoci. „O tome kako se moramo držati rasporeda.“ Primaknuo se korak bliže. „Zašto ti ne vjerujem?“ „Zato jer si umišljen?“ predložila sam pogledavši ga u oci.

Trznuo je obrvom i gledao me jedan trenutak prije nego što ce mi uzeti odjecu iz ruke i smjestiti je na krevet. Prije nego što sam se mogla pomaknuti, povukao je rucnik s kukova i odbacio ga strane.

Slatka majko Božja. Ako je na zemlji postojao bolji primjerak svoje vrste, platila bih bogatstvo da ga vidim.

Podignuvši svoje bokserice, poceo ih je navlaciti pa je zastao i pogledao me. „Nisi li rekla da se moramo držati rasporeda?“ upitao je šaljivo me odmjeravajuci. „Osim, ako, naravno, nisi vidjela nešto što ti se svidjelo?“ Kujin sin...

Suzila sam oci i brzo se okrenula, vrativši se u kupaonicu kako bih se nastavila spremati za izlazak. Dok sam sušila kosu, nisam se mogla otresti nelagodnog osjecaja da mi je želio poruciti nešto važnije od pukog: još malo uživaj u pogledu na moje nago tijelo.

Prije nego što sam uspjela razmrsiti klupko svojih emocija, pokušavala sam pogoditi njegove.

Jesam li bila zabrinuta hoce li poželjeti ostati ili otici?

Kad sam se vratila u sobu, on je bio vec odjeven i cekao, gledajuci kroz veliki prozor. Okrenuo se, prišao mi, i spustio tople ruke na moje lice napeto zureci u mene. „Želim da me saslušaš.“ Progutala sam. „Okej.“ „Ne želim da izideš kroz ta vrata i zaboraviš ono što smo pronašli u ovoj sobi.“ Njegove su me jednostavne rijeci potresle. Nije ništa izjavio ni obecao, ali izgovorio je tocno ono što sam željela cuti. Možda nismo znali što se medu nama dogada, ali necemo to ostaviti nedovršenim.

Ispustivši drhtav dah, položila sam ruku na njegova prsa. „Ni ja isto, ali takoder ne želim da tvoja karijera proguta moju.“ „Ni ja to ne želim.“ Kimnula sam, osjecajuci kao da su mi se rijeci zaplele u misli pa nisam mogla prozboriti ništa suvislo. „Okej, onda“, rekao je odmjerivši me od glave od pete. „Idemo.“

Petnaesto poglavlje Glavna tema ovogodišnje konferencije zvala se „Marketinška strategija iduce generacije“, a kako bi privukli nove naraštaje, organizatori su uprilicili izložbu plakata za studente na poslijediplomskom studiju. Vecina studenata s Chloina programa bila je ovdje, stojeci uspravno i gorljivo pokraj svojih plakata. Zapravo, prezentacija na ovom dogadaju bila je uvjet za Chloinu stipendiju, ali s obzirom na velicinu i povjerljivu prirodu Papadakisova projekta, zamolio sam za njezino izuzece. Nijedan student ovdje nece voditi višemilijunski projekt.

Odbor za dodjeljivanje stipendija rado mi je izišao u susret, odobrivši njezino nesudjelovanje i prakticno slineci nad mogucnošcu da ukljuce Chloinu uspješnu pricu u programsku brošuru jednom kad priprema bude gotova, otiskana i objavljena.

No iako nije držala prezentaciju na skupu, inzistirala je da prode kroz svaki izložbeni odjeljak i pogleda svaki plakat. Kako sam ocito bio nesposoban da budem više od dva jebena metra udaljen od nje, te nisam imao dogovoren nijedan sastanak prije deset, cijelo sam je vrijeme slijedio uokolo, brojeci plakate (567) i zureci u njezino dupe (prcasto, koje mami da ga lupneš, trenutacno prekriveno crnom vunom).

Spomenula je u dizalu kako joj je njezina najbolja prijateljica Julia dala vecinu odjece koju sam volio/mrzio. Jutrošnji odabir koji se sastojao od pripijene suknje i tamnoplave bluze sad je takoder bio pridodan mome popisu. Pokušao sam nekoliko puta uvjeriti Chloe da se moramo vratiti u sobu kako bismo nešto uzeli, ali ona bi samo podignula obrvu i upitala: „Uzeti nešto? Ili nekog?“

Ignorirao sam je, ali sad sam požalio što joj nisam priznao da sam trebao još jednu rundu prije konferencije. Pitao sam se bi li pristala. „Bi li se bila vratila u sobu?“ šapnuo sam joj u uho dok je pažljivo proucavala studentski plakat s idejom novog vizualnog identiteta za malu tvrtku mobilne telefonije. Grafovi su bili zalijepljeni za plohu plakata, za Boga miloga. „Pssst.“ „Chloe, neceš ništa nauciti s ovog plakata. Ajmo na kavu i možda na jedno pušenje u kupaonici.“ „Tvoj mi je otac jednom rekao da je nemoguce predvidjeti gdje bih mogla pronaci najbolje ideje, te neka pomno proucim sve na što naidem. Uostalom, ovo su moji kolege.“ Cekao sam, poigravajuci se manžetama, ali ocito nije kanila komentirati potonji dio mojega prijedloga. „Moj otac nema pojma o cemu govori.“ Nasmijala se, dakako. Otac je bio na svim mogucim popisima najuspješnijih predsjednika uprava prakticno otkako se rodio. „Ne mora to biti pušenje. Mogli bismo se poševiti uza zid“, šapnuo sam, procistivši grlo i ogledavši se oko sebe kako bih se uvjerio da u blizini nema nikog tko bi nas mogao cuti. „Ili bih te mogao poleci na pod, raskreciti te i natjerati te da mi svršiš po jeziku.“ Zadrhtala je, nasmiješila se studentu pokraj plakata i prišla mu bliže kako bi ga proucila.

Muškarac mi je ispružio ruku. „Ispricavam se, niste li vi Bennett Ryan?“ Kimnuo sam odsutno se rukujuci s njime i gledajuci kako se Chloe udaljava.

Prolaz u kojem smo bili bio je gotovo prazan, osim studenata koji su stajali pokraj svojih plakata. Cak su i oni ubrzo odlunjali prema zanimljivijim dijelovima dvorane, gdje su vece tvrtke - mahom pokrovitelji konferencije - izložile blistave,

brendirane plakate kako bi pripomogle da studentska izložba bude uspješnija.

Chloe se nagnula i zapisala nešto u svoj rokovnik: Promjena vizualnog identiteta za Jenkins Financial?

Zurio sam u njezinu ruku, a zatim u lice, fiksirano zamišljenim izrazom. Jenkins Financial nije bio njezin klijent. Cak ni ja nisam radio na njemu. Bio je to manji klijent, onaj kakvog bi mladi direktori najcešce vodili lijevom rukom. Je li uopce imala pojma kakva nas teška borba ocekuje s marketinškom kampanjom?

Prije nego što sam je dospio pitati, okrenula se i prebacila na sljedeci plakat, a ja sam bio ocaran zaposlenom Chloe. Nikad si nisam dopustio da je ovako otvoreno promatram - prijašnje potajno motrenje samo mi je potvrdilo koliko je briljantna i motivirana, ali nikad nisam shvatio koliko je dobro poznavala tvrtku. Želio sam je nekako pohvaliti, no rijeci su mi bile zbrkane u glavi, a nepoznati osjecaj samoobrane prostrujio mi je u prsima - kao da bi mi hvalospjevi na njezin racun nekako slomili strategiju. „Tvoj se rukopis popravio.“ Nasmiješila mi se, zaklopivši kemijsku olovku. „Jebi se.“ Kita mi se trznula u hlacama. „Ovdje samo gubimo vrijeme.“ „Zašto onda ne odeš i pozdraviš ostale direktore tamo u foajeu. Poslužili su i dorucak. One male cokoladne muffine za koje se praviš da ih ne voliš?“ „Zato što glad za hranom nije ono što osjecam?“ Blag osmijeh razvukao joj je usne. Gledala je moje lice kad mi se predstavila još jedna studentica. „Pratim vašu karijeru otkako znam za sebe“, u jednom dahu je rekla djevojka. „Slušala sam vaše predavanje prošle godine ovdje.“

Nasmiješio sam se rukujuci se s njom kratko, no dovoljno da ne ispadnem neuljudan. „Hvala vam što ste me došli pozdraviti.“ Pomaknuli smo se do kraja prolaza i obujmio sam rukom Chloin lakat. „Imam još jedan sat vremena do sastanka. Imaš li uopce pojma što mi radiš?“ Najzad je podignula glavu. Zjenice su joj bile toliko raširene da su joj oci bile gotovo crne, i polizala je usnice dekadentno ih napucivši. „Pretpostavljam da bi me trebao odvesti gore kako bi mi pokazao.“ Chloe je još uvijek tražila novi par gacica kad sam ja vec pet minuta kasnio na svoj sastanak u jedan sat. Morao sam se naci s Edom Gugliottijem, direktorom marketinga jedne manje tvrtke iz Minneapolisa. Preko Edove tvrtke sklapali smo predugovore za manje poslove, a imali smo još nekoliko znacajnih projekata koje smo mu namjeravali proslijediti kako bismo vidjeli kako ce ih odraditi. Dok sam zakopcavao šlic na hlacama, podsjetio sam se da je Ed i sam imao patološki problem s kašnjenjem.

Samo što ovaj put nije kasnio. Vec me je cekao u jednoj od hotelskih soba za sastanke, a dvojica njegovih mladih suradnika sjedila su pokraj njega, gorljivih osmijeha na svome mjestu. Mrzio sam kasniti. „Ede“, rekao sam pozdravivši ga stiskom ruke. Predstavio me je svom timu, Danielu i Samu. I oni su se rukovali sa mnom, ali dok sam dospio do Sama, njegova je pozornost bila usmjerena negdje iza mene, u smjeru vrata.

Chloe je ušla, kose sad raspuštene, izgledajuci divlje prelijepo, ali poslovno, cudesno prikrivši

cinjenicu da je maloprije doživjela vrišteci orgazam na stolu svoje hotelske sobe.

Gugliotti i njegovi ljudi gledali su u zanesenoj tišini dok im je prilazila, dok je izvlacila stolac i sjedala pokraj mene okrenuvši se i uputivši mi blag osmijeh. Usne su joj bile rumene i otecene, a blijedi crveni biljeg nazirao se na celjusti. Od moje brade.

Bogami da.

Procistio sam grlo pa su svi napokon vratili poglede na mene. „Pocnimo.“ Bio je to jednostavan sastanak, ona vrsta kakvu sam dosad odradio tisucu puta.

Objasnio sam projekt najopcenitijim, nekompliciranim pojmovima, i Gugliotti mi je, dakako, rekao da misli kako bi on i njegov tim mogli smisliti nešto zaista vrhunsko. Nakon što sam upoznat s ljudima kojima je to kanio dodijeliti, složio sam se. Planirali smo se sastati ponovno iduceg dana, kad cu predstaviti projekt u cijelosti i službeno im ga predati. Sastanak je bio gotov za manje od šesnaest minuta, pa mi

je tako ostalo dovoljno vremena prije drugog, koji je bio dogovoren za dva sata.

Pogledao sam u Chloe i upitno izvio obrvu. „Hrana“, rekla je nasmijavši se. „Ajmo nešto pojesti.“ Ostatak popodneva bio je produktivan, ali ja sam bio kao na autopilotu, i da me je netko pitao o sastanku, bome bi mi trebalo podosta da se prisjetim bilo koje pojedinosti. Hvala Bogu na Chloe i njezinoj opsesivnoj sklonosti bilješkama. Prilazili su mi brojni kolege, rukovao sam se vjerojatno stotinu puta tijekom popodneva, ali jedini dodir kojeg se sjecam bio je njezin.

Beskrajno mi je odvlacila pažnju, ali najviše me je mucilo što je ovdje bilo drukcije nego inace.

Bio je to posao, ali jedan sasvim novi svijet, onaj u kojem smo se mogli pretvarati da nam prilike odgovaraju. Potreba da budem u njezinoj blizini bila je još i veca nego kad sam se morao držati podalje od nje. Pogledavši ponovno glavnoga govornika na pozornici, još sam jednom bezuspješno pokušao preusmjeriti misli na nešto produktivno. Sjedio sam u prvom redu, i sam sam prošle godine održao glavno predavanje na ovoj istoj konferenciji, pa ipak nisam mogao pronaci nacin da se koncentriram.

Krajickom oka sam vidio kako se premješta i instinktivno sam pogledao preko puta stola. Kad su nam se pogledi susreli, svi su se ostali zvukovi stopili u jedan, lebdeci oko mene, ali mi ne dopiruci do svijesti. Ne razmišljajuci, nagnuo sam se prema njoj, i ona prema meni, a sicušan je osmijeh zatreperio na njezinim usnama.

Razmišljao sam o onome što se dogodilo jutros, i kako je ocito bila uspanicena.

Nasuprot tomu, ja sam bio neobicno miran, kao da je sve što smo ucinili vodilo prema tom odredenom trenutku kad

smo oboje mogli vidjeti koliko je lako samo se prepustiti.

Zvonjava mobitela odnekud iza mene prenula me je iz mog transa i natjerala me da odvratim pogled. Brzo se naslonivši natrag u stolcu, bio sam šokiran kad sam shvatio koliko sam se zapravo nagnuo naprijed. Pogledao sam uokolo i zastao kao gromom ošinut kad je par nepoznatih ociju susreo moje.

Taj stranac nije imao pojma tko smo bili, niti da je Chloe radila za mene; samo nas je letimice pogledao i žurno odvratio pogled. No u tom trenutku, svaki djelic krivnje koju sam dosad potiskivao svalio se na mene. Svi su znali tko sam, nitko ovdje nije poznavao nju, i ako se ikad procuje da se ševimo, osuda cijele zajednice slijedit ce je u stopu tijekom karijere.

Brz pogled natrag prema Chloe rekao mi je da mi se na licu vidi panika. Ostatak predavanja proveo sam zureci ispred sebe, nijednom je više ne pogledavši. „Jesi li dobro?“ upitala je u dizalu prekinuvši napetu tišinu koja nas je pratila cetrnaest katova. „Aha, samo...“ Pocešao sam se po vratu izbjegavajuci njezin pogled. „Samo sam se zamislio.“ „Veceras izlazim s nekim prijateljima.“ „To mi zvuci kao dobra ideja.“ „Imaš veceru sa Stevensonom i Newberryjem u sedam. Mislim da se nalaze s tobom u onom sushi baru koji ti se svida, tamo u Gaslampu.“ „Znam“, rekao sam, opustivši se kad smo zašli u poznate poslovne vode. „Kako se ono zove njihova asistentica? Uvijek je s njima.“

„Andrew.“ Pogledao sam je, smeten. „To je nešto muževnije od onog što sam ocekivao.“ „Imaju novog asistenta.“ Kako li je, pobogu, to znala?

Nasmiješila se. „Sjedio je pokraj mene na predavanju i pitao hocu li vam se veceras pridružiti na veceri.“ Pitao sam se nije li bio njegov onaj par nepoznatih ociju koji me je uhvatio kako buljim u Chloe, pa ju je to pitao zbog nacina kojim sam je gledao. „Rekla sam mu da imam druge planove.“ Moja se nelagoda vratila. Želio sam je uz sebe veceras, jer uskoro više nece biti moja. Mogu li joj umjesto toga biti ljubavnik? Mogu li joj sad i dalje šefovati? „Jesi li željela poci s nama?“

Odmahnula je glavom gledajuci u vrata kad smo dospjeli do tridesetog kata. „Mislim da bih se trebala baviti svojim stvarima.“ Kratka vožnja na povratku iz restorana bila je tiha i samotna, društvo su mi pravile samo moje zbrkane misli. Prolazio sam golemim foajeom prema dizalima i automatski se uputio prema Chloinoj sobi prije nego što sam se sjetio da zapravo nismo odsjeli u istoj sobi.

Nisam se mogao sjetiti koja je soba moja pa sam pokušao s trima na katu prije nego što sam odustao i provjerio dolje na recepciji. Kad sam se vratio, shvatio sam da sam u susjednoj sobi.

Bila je zrcalna verzija njezine, ali kompletno razlicita na sve one nacine koji se nisu mogli vidjeti.

Ovaj tuš nije isprao naše maske; nismo spavali zajedno, sklupcani jedno uz drugo na ovom krevetu.

Medu ovim se zidovima nije prolamao njezin zvuk dok se raspadala ispod mene.

Ovaj stol nije bio polomljen nakon našeg kasnojutarnjeg seksa na brzaka.

Provjerio sam mobitel i vidio dva propuštena poziva od brata. Sjajno. U normalnim okolnostima, sa svojim bih se bratom i ocem cuo dosad vec nekoliko puta, redovito ih izvještavajuci o sastancima ili potencijalnim klijentima s kojima sam se susreo. Do ovog trenutka nisam ih nijednom nazvao. Strahovao sam da bi me mogli procitati i uvidjeti da nisam sav svoj.

Bilo je vec prošlo jedanaest sati i pitao sam se je li još uvijek s prijateljima ili se vec vratila.

Možda je ležala tamo budna, opsjednuta istim mislima kao i ja. Ne razmišljajuci, posegnuo sam za telefonom i birao broj njezine sobe. Zvonilo je cetiri puta prije nego što se javila telefonska sekretarica. Prekinuo sam i pokušao je dobiti na mobitel.

Odgovorila je nakon prvog zvona. „Gospodine Ryan?“ Lecnuo sam se. Bila je s drugim

studentima. Jasno da mi se nece obratiti imenom. „Bok. Ja... ovaj, samo sam želio provjeriti hoceš li imati siguran prijevoz natrag do hotela.“ Njezin je smijeh dopirao kroz žicu, prigušen glasovima i pulsiranjem glasne glazbe oko nje. „Vani ceka otprilike sedamdeset taksija. Samo cu uzeti jedan od njih kad budemo gotovi.“ „Kad ce to biti?“ „Kad Melissa dovrši ovo pice, a vjerojatno i još jedno nakon toga. I kad Kim odluci da joj je dosta plesa sa svakom prljavom muškom kurvom ovdje. Tako da možete ocekivati da cu se vratiti u neko doba izmedu sad i osam sati sutra ujutro.“ „Je I' mi to glumiš pametnjakovicku?“ upitao sam, osjecajuci kako mi cerek razvlaci lice. „Da.“ „U redu“, rekao sam teško uzdahnuvši. „Samo mi pošalji poruku kad stigneš.“ Na trenutak je ostala šutke, a zatim je odgovorila: „Hocu.“ Prekinuo sam i spustio mobitel na krevet pokraj sebe, buljeci u pod vjerojatno cijelih sat vremena. Nisam znao što bih sa sobom. Najzad, ustao sam se i vratio dolje.

Još uvijek sam bio u foajeu kad se vratila u dva sata ujutro, obraza rumenih i širokog osmijeha dok je spremala mobitel u torbicu. Telefon mi je zazujao u ruci i spustio sam pogled. Vratila sam se.

Promatrao sam kako prolazi pokraj recepcije i ide ravno prema mjestu gdje sam sjedio pored reda dizala. Zastala je kad me je ugledala, zamagljena pogleda, u mom zgužvanom odijelu. Bio sam siguran da mi je kosa u jebenom kaosu jer sam premro od brige. Najednom nisam imao pojma što

radim cekajuci je ovako poput kakvog zabrinutog supruga. Samo sam znao da nisam mogao biti onaj koji ce odluciti da nas dvoje necemo uspjeti, jer sam, duboko u sebi, želio to tek otkriti. „Bennette?“ rekla je, brzo pogledavši svoju prijateljicu koja je mahnula i otišla prema dizalu. Živo mi se fuckalo što je prijateljica pomislila, ali mogao sam osjetiti kako zuri u nas sve dok nije ušla u dizalo.

Chloe je imala na sebi sicušnu crnu haljinu i visoke potpetice za koje bih potpisao da joj postanu radna odora sve dok njezin pripravnicki staž ne završi. Tanki remencici križali su se sve od ružicasto lakiranih nožnih prstiju pa do listova. Želio sam zguliti haljinu s njezina tijela i pojebati je ovdje na kaucu, stišcuci te potpetice kako bih održavao ravnotežu. „Hej“, promrmljao sam, opcinjen dugim nogama pred sobom.

Prišla mi je bliže, zaustavivši se samo nekoliko centimetara od mene. „Što radiš ovdje dolje?“

„Cekam.“ Pokušavao sam prikriti spoznaju na to koliko je utjecala na mene, koliko se moje trenutne misli jedva mogu otrgnuti od zamišljanja mojih šaka u njezinoj kosi, mojih prstiju na njezinim malim, ružicastim bradavicama, ili na njezinu klitorisu, najmekšem dijelu bilo kojeg tijela koje sam ikad dotaknuo. Želio sam je kušati, od nožnih prstiju do ušnih resica, usput joj glasno izgovarajuci svaku misao koja bi mi prošla glavom. „Jesi li pijan?“ Zavrtio sam glavom. Ne onako kako misliš. „Netko me je vidio kako te gledam danas.“ „Znam“, posegnula je i prošla prstima kroz moju kosu. „Na predavanju. Vidjela sam ti lice.“ „Uspanicio sam se.“ Nije ništa odgovorila, samo se promuklo nasmijala. „Nisam zabrinut kako ce to izgledati zbog mene. Zabrinut sam kako ce izgledati zbog tebe“, rekao sam.

Cuo sam kako je oštro uvukla dah, osjetio prste kako se stežu u mojoj kosi. Kad sam podignuo pogled na njezino lice, doimala se zbunjenom.

Kako je moguce da nije znala koliko me je zaludjela? Bio sam siguran da joj je to ocito svaki put kad bih je pogledao. Kao i uvijek, želio sam je šcepati odostraga i lupnuti je po dupetu. Povuci joj kosu dok svršavam. Ugristi joj ponovno dojku. Povlaciti zube preko njezine kralježnice. Uštipnuti joj stražnji dio bedra, a onda ga prekriti najnježnijim dodirima.

No, takoder sam je želio promatrati dok spava, a onda gledati kako se budi i vidi mene, i

procijeniti joj osjecaje iz te prve, spontane reakcije.

Poceo sam uvidati da ovo nije bio samo seks i da nisam samo htio nešto izbaciti iz sistema. Seks je bio samo najbrži put do dubljeg posjedovanja koje sam trebao. Poceo sam se zaljubljivati u nju, i padao sam prebrzo i preteško a da bih mogao pronaci uporište.

Bio sam jebeno prestravljen.

Odlucio sam joj reci istinu. „Treba mi još jedna noc.“ Uvukla je dah i zapiljila se u mene, i tek tada mi je sinulo da bi ona mogla osjecati nešto sasvim drukcije od mene. „Slobodno me odbij. Samo... „ Prošao sam rukom kroz kosu i podignuo pogled prema njoj. „Samo bih stvarno volio ponovno veceras biti s tobom.“ „Pohlepan si, nisi li?“ „Nemaš pojma koliko.“ Gore, u njezinoj sobi, medu njezinim plahtama, i s njezinim tijelom napetim i slatkim koje me je usisavalo, sve ostalo je išceznulo. Njezin miris i zvukovi zamaglili su mi mozak, zbog cega su mi prodori postali bjesomucni i žestoki. Bila je mokra - posvuda: koža izvana, i meso iznutra, skliska, uvlaceci me dublje. Objesila je noge oko mojih kukova i prevalila me na leda uz smijeh, zajahavši me s ledima izvijenim unatrag i glavom zabacenom, prste mi zakopavši u trbuh i usidrivši se na meni. Koža joj se sjajila i sjeo sam ispod nje, trebajuci osjetiti klizanje njezinih grudi uz moje dok se propinjala i nabijala na mene. Ponovno sam je prevalio na leda, nadvijajuci se nad njom još jednom,

ovaj put s njezinim nogama na mojim ramenima i usnama koje su se krivile pokušavajuci pronaci rijeci.

Nokte mi je zabila u leda, a ja sam zasiktao, govoreci joj još i da, i žudeci za tim da me obilježi, da mi ostavi nešto što ce i sutra biti na meni.

Svršila je jednom, a onda opet, pa još jednom, i cupala je kosu, izgledajuci divlje i neukroceno.

Svalio sam se na nju, nerazgovijetno spajajuci rijeci, pokušavajuci joj reci ono što smo oboje vec znali: da je sve ono što se dogada izvan ove sobe bilo nevažno.

Šesnaesto poglavlje Polako smo se vratili iz orbite, i s udovima isprepletenim na plahtama satima razgovarali o danu, o sastanku s Gugliottijem, o njegovoj veceri i mom izlasku s prijateljima.

Razgovarali smo i o slomljenom stolu, i o tome kako sam spakirala donje rublje dostatno za tjedan dana, tako da mi više ne smije uništiti nijedan par gacica.

Razgovarali smo o svemu osim o pustoši koju je ostavio u mome srcu.

Prešla sam prstom niz njegova prsa, a on ga je umirio rukom prinijevši ga usnama i rekavši: „Lijepo je s tobom razgovarati.“ Nasmijala sam se, odmaknuvši mu kosu s cela. „Pa svaki dan razgovaraš sa mnom.

I, kad kažem razgovaraš, mislim na vikanje. Urlanje. Lupanje vratima. Prigovaranje...“ Vrškom prsta opisivao je spirale na mom nagom trbuhu, ometajuci me. „Znaš na što mislim.“ Znala sam. Znala sam tocno što misli, i željela sam pronaci nacin kako produljiti ovaj trenutak, upravo tamo, do vjecnosti. „Onda, reci mi nešto.“ Podignuo je pogled prema mome licu smiješeci se pomalo nervozno. „Što želiš znati?“ „Iskreno? Mislim da želim znati sve. Ali pocnimo s malim stvarima. Ispricaj mi povijest Bennettovih žena.“ Prešao je srednjim prstom preko obrve i ponovio uz smijeh: „Pocnimo s malim stvarima. Baš!“ Procistio je grlo, a zatim me pogledao. „Nekoliko u srednjoj školi, nekoliko na koledžu, nekoliko na faksu. Nekoliko nakon faksa. A onda, jedna dugogodišnja veza dok sam živio u Francuskoj.“

„Detalji?“ Omotala sam pramen njegove kose oko prsta nadajuci se da ga ne potežem presnažno.

Na moje iznenadenje, odgovorio je bez oklijevanja. „Zvala se Sylvie. Bila je odvjetnica u jednoj maloj pariškoj tvrtki. Bili smo zajedno tri godine i prekinuli nekoliko mjeseci prije mog povratka kuci.“ „Jesi li se zato vratio kuci?“ Osmijeh se iskrao u kutu njegovih usana. „Nisam.“ „Je li ti slomila srce?“ Osmijeh se preobrazio u otvoreno smijuljenje. „Nije, Chloe.“ „Jesi li ti slomio njezino?“ Zašto sam uopce postavljala ovakva pitanja? Jesam li željela da kaže da? Znala sam da je sposoban slomiti srca. Bila sam, štoviše, prilicno sigurna da ce slomiti i moje.

Nagnuo se kako bi me poljubio, sišuci mi donju usnicu nekoliko trenutaka prije nego što ce šapnuti: „Ne. Jednostavno medu nama više nije išlo. Moj romanticni život bio je u potpunosti lišen drame. Sve do tebe.“ Nasmijala sam se. „Drago mi je da sam promijenila obrazac.“ Mogla sam osjetiti njegov smijeh u vibracijama po mojoj koži dok mi je ljubio vrat. „O da, itekako jesi.“ Dugi su prsti pronalazili put niz moj trbuh, do kukova i najzad, do medunožja. „Tvoj red.“ „Da doživim orgazam? Da, molim te.“

Kružio je lijenim prstom oko mojega klitorisa prije nego je kliznuo njime unutra.

Poznavao mi je tijelo bolje od mene same. Kad se to dogodilo? „Ne“, promrsio je. „Na tebe je red da mi otkriješ svoju povijest.“ „Nema te sile da bih se mogla icega sjetiti kad mi to radiš.“

Poljubivši mi rame, pomaknuo je ruke natrag na moj trbuh, ponovno tamo opisujuci krugove.

Napucila sam usne, ali njemu je to promaknulo jer je promatrao svoje prste na meni. „Bože, bilo je toliko puno muškaraca da ne znam odakle bih pocela.“ „Chloe“, upozorio me je. „Dvojica u srednjoj školi, jedan na koledžu.“ „Seksala si se samo s trojicom muškaraca?“ Povukla sam se unatrag i pogledala ga. „Ej, Einsteine. Spavala sam s cetvoricom muškaraca.“ Vragolast osmijeh raširio mu se licem. „No dobro. I jesam li ja najbolji na tom sramotno dugackom popisu?“ „Jesam li ja?“ Njegov je osmijeh nestao, i trepnuo je, iznenaden. „Jesi.“ Bilo je to iskreno, i u meni se nešto rastapalo uz slabašan šum. Pridignula sam se kako bih mu poljubila bradu, pokušavajuci prikriti što mi je taj podatak ucinio. „Dobro.“ Ljubeci ga niz rame, sretno sam zajecala.

Voljela sam njegov okus, obožavala sam udisati taj njegov svježi miris kadulje. Uronivši prstima u njegovu kosu, povukla sam ga dolje kako bih mu mogla grickati celjust, vrat, ramena. Držao se vrlo mirno, nadvijen nada mnom, i ocito mi ne uzvracajuci poljupce.

Koji mu je sada vrag?

Udahnuo je kao da ce nešto zaustiti, a zatim je ponovno zatvorio usta. Nekako sam uspjela odmaknuti usne. „Što je?“ „Jasno mi je da misliš da sam nekakva muška drolja, ali to mi je zapravo izrazito važno.“

„Što ti je važno...?“ „Želim te cuti kako to izgovaraš.“ Zurila sam u njega, i on u mene, a njegove su šarenice preuzimale onu poznatu nijansu srdite zelenosmede. Vrteci u sebi ovih nekoliko posljednjih minuta, pokušala sam shvatiti o cemu govori.

Oh. „Oh. Da.“ Obrve su mu se skupile. „Da, što, gospodice Mills?“ Tijelom mi je prostrujala vrucina. Glas mu je bio drukciji kad je to izgovorio. Oštar. Zapovjedan. Seksi ko sam vrag. „Da, ti si najbolji na tom sramotno dugackom popisu.“ „Tako je vec bolje.“ „Barem dosad.“ Otkotrljao se na mene dograbivši mi zapešca i pritisnuvši ih iznad moje glave. „Nemoj me izazivati.“ „Nemoj me izazivati? Ma daj, molim te“, rekla sam bez daha. Kurac mu je pritiskao moje bedro. Željela sam ga gore. Željela sam da prodire u mene. „Izazivanje je sve što nas dvoje radimo.“ Kao da mi želi dokazati suprotno, posegnuo je dolje, dograbio svoju batinu i stavio je u mene, namjestivši mi noge oko svojih kukova. Umirivši se, zurio je dolje u mene. Gornja mu se usnica izvila. „Molim te, pocni se pomicati“, šapnula sam. „Voljela bi to?“ „Da.“

„A što ako necu?“ Ugrizla sam se za usnicu hineci bijes. Nasmiješio se, zarežavši: „Ovo je izazivanje?“ „Molim te?“ Pokušala sam pomaknuti kukove, ali slijedio je moje pokrete tako da nisam mogla osjetiti nikakvo trenje. „Chloe, ja tebe nikad ne izazivani. Izjebat cu te do ludila.“ Nasmijala sam se, a njegove su se oci sklopile, moje ga je tijelo još više stezalo. „Nije da vec nisi luda“, rekao je grickajuci mi vrat. „A sad mi reci koliko ti je dobro.“ Nešto u njegovu glasu, izvjesna ranjivost ili promuklost na kraju recenice, reklo mi je da se nije šalio.

„Ni s kim dosad nisam svršila. Ni rukama ni usnama, nikako.“ Dosad je bio miran, iako su izdajnicki znakovi napetosti bili ociti: ramena su mu podrhtavala, a dah mu izlazio u plitkim izdasima, kao da mu je cijelo tijelo željelo eksplodirati.

No, kad sam ovo izgovorila, potpuno se ukipio. „Nitko?“ „Samo ti.“ Protegnula sam se kako bih mu gricnula bradu. „Rekla bih da te to dovodi u odredenu prednost.“ Uzdahnuo je moje ime kad su mu se kukovi povukli natrag pa naprijed. Pa opet natrag pa naprijed. Razgovor je bio gotov; usne su mu pronašle moje, a onda moju bradu, uši. Ruka mu se pomicala uz moje bokove sve do grudi, i najzad do lica.

I kad sam pomislila da smo se oboje izgubili u ritmu i mogla osjetiti kako mi vrhunac nadolazi pa sam zabila pete u njegovo dupe, trebajuci još, i brže, i sve, šapnuo je: „Da sam barem to prije znao.“ „Zašto?“ uspjela sam protisnuti, a izdah je jedva nosio zvuk preko mojih usana.

Brže, tijelo mi je vrištalo. Još. „Bi li onda bio manji gad?“ Odmaknuo je moje noge sa svojih kukova, preokrenuo me i podignuo na koljena. „Ne znam.

Samo bih volio da sam znao“, zagundao je, još jednom prodrijevši u mene. „Isuse.

Ovako je jebeno duboko.“ Pokreti su mu bili nevjerojatno fluidni, poput plesa, mreškanja vode, poput šuljanja suncevih zraka kroz sobu. Opruge madraca pod nama su škripale, silina njegovih prodora gurala me je gore uz krevet.

„Još malo.“ Šcepala sam plahte preklinjuci ga da nastavi. „Još malo. Jace!“ „Jebiga. Tako sam blizu. Svrši!“ Sinkronizirao je svaki pokret s onim posljednjim znajuci da je sad došlo do tocke gdje ne može ništa promijeniti. „Svrši!“ Njegovo lice, glas, njegov miris - svaki djelic njega ispunio mi je um dok sam se poslušno raspadala oko njega.

Grubo je nabijao; zatim mu se svaki mišic sledio prije nego što se rastopio na meni dok je svršavao. „Jebiga, jebiga, jebiga... „ dahtao mi je u kosu prije nego što je utihnuo, otežao, i umirio se na meni.

Klima-uredaj se pokrenuo uz zveket, a onda prešao u ravnomjerno zujanje. Kad je došao do daha, Bennett se prevalio s mene povukavši ruku preko mojih oznojenih leda. „Chloe?“ „Mmm?“ „Želim više od ovoga.“ Glas mu je bio toliko tih i muho da nisam bila sigurna je li uopce bio budan.

Ukocila sam se, a misli su mi eksplodirale u kaoticnom kaosu. „Što si to rekao?“ Otvorio je oci s ocitim naporom, i pogledao me: „Želim biti s tobom.“ Pridignuvši se na lakat, zurila sam u njega, krajnje nesposobna izvuci ijednu rijec iz mozga. „Tako mi se spava.“ Oci su mu se ponovno sklopile i prebacio je tešku ruku preko mene povukavši me dolje na sebe. „Dušo, dodi ovamo.“ Zaronio je licem u moj vrat i promrmljao: „U redu je ako to ne želiš. Uzet cu sve što mi daješ. Samo mi dopusti da ostanem ovdje do jutra, može?“

Odjednom sam se sasvim razbudila, zureci u tamni zid i osluškujuci brujanje klima-uredaja.

Bila sam prestravljena pomišlju da ce ovo sve promijeniti, a još više užasnuta time da nije imao pojma što govori, te da se nece promijeniti ništa. „Okej“, šapnula sam u mraku, cuvši kako mu se disanje usporava do ravnomjernog, usnulog ritma.

Odmaknula sam se i povukla jastuk na sebe tražeci utjehu. Njegov me je miris razbudio, ali hladne plahte na drugoj strani rekle su mi da sam sama u krevetu. Pogledala sam prema vratima kupaonice pokušavajuci se usredotociti na bilo kakav zvuk iznutra. Nije se culo ništa.

Ostala sam ležati, stišcuci njegov jastuk dok su mi vjede postajale sve teže. Željela sam ga cekati.

Trebala sam utjehu njegova toplog tijela pokraj sebe i osjecaj njegovih snažnih ruku omotanih oko mene. Zamislila sam kako me drži u narucju, šapce mi da je ovo sve stvarnost i da se ujutro ništa nece promijeniti. Nedugo potom, oci su mi se sklopile i ponovno sam utonula u nemiran san.

Nešto kasnije, ponovno sam se probudila, i dalje sama. Pogledala sam na sat: 5.14 ujutro.

Molim? Pipajuci po mraku, nabacila sam na sebe prvo što mi je došlo pod ruku i otišla do kupaonice. „Bennette?“ Nema odgovora. Lagano sam pokucala. „Bennette?“ Jauk i blago šuškanje zaculo se s druge strane vrata. „Samo otidi.“ Glas mu je bio hrapav i odjekivao je o zidove kupaonice. „Bennette, jesi li dobro?“ „Ne osjecam se najbolje. Bit ce sve u redu, vrati se u krevet.“ „Mogu li ti nešto donijeti?“ upitala sam. „U redu je. Molim te, samo se vrati u krevet.“ „Ali.“ „ Chloe“ zarežao je ocito iživciran.

Okrenula sam se, nesigurna što uciniti, boreci se s cudnim, nelagodnim osjecajem.

Zar se on uopce može razboljeti? Tijekom ovih nešto manje od godinu dana, nikad ga nisam vidjela ni s cim ozbiljnijim od šmrcanja. Bilo je ocito da ne želi da mu se motam ispred vrata, ali nema govora o tome da bih se mogla vratiti spavati.

Vrativši se do kreveta, poravnala sam prekrivace i uputila se prema dnevnoj sobi apartmana.

Dograbila sam bocu vode iz minibara i sjela na kauc.

Ako mu je pozlilo, mislim stvarno pozlilo, nije bilo šanse da može otici na sastanak s Gugliottijem za nekoliko sati.

Ukljucila sam TV i stala vrtjeti programe. Informativni kanal. Loš film. Nick at Nite. Ahhh, Wayneov svijet. Podvila sam noge ispod sebe na kaucu i pripremila se na cekanje.

Na pola filma, cula sam kako u kupaonici tece voda. Uspravila sam se i stala osluškivati jer je to bio prvi zvuk koji sam cula u sat vremena. Vrata kupaonice su se otvorila i poletjela sam s kauca dograbivši drugu bocu vode prije nego što cu uci u spavacu sobu. „Osjecaš li se bolje?“ upitala sam. „Da. Mislim da mi sad treba sna.“ Uvukao se u krevet i zakopao lice u jastuk uz stenjanje. „Što... što nije u redu?“ Spustila sam bocu s vodom na nocni ormaric i sjela na rub kreveta. „Samo moj želudac. Mislim da je zbog onog sushija što sam ga pojeo za veceru.“ Oci su mu bile sklopljene, a cak i na prigušenom svjetlu što je dopiralo iz druge sobe, mogla sam vidjeti da grozno izgleda. Malo se okrenuo od mene, ali ja sam ga ignorirala, spustivši jednu ruku na njegovu kosu, a drugu na obraz. Kosa mu je bila vlažna, a lice blijedo i ljepljivo, i unatoc njegovoj pocetnoj reakciji, naslonio mi se na dlan. „Zašto me nisi probudio?“ upitala sam odmaknuvši mu nekoliko vlažnih pramenova s cela.

„Zato što mi je samo još trebalo da me gledaš dok povracam“, odvratio je gotovo mrzovoljno, a ja sam zakolutala ocima ponudivši mu bocu s vodom. „Mogla sam uciniti nešto. Ne moraš biti toliki mužjak.“ „Nemoj ti biti takva ženka. Sto bi ucinila? Trovanje hranom je prilicno samotna rabota.“ „Što cu, dakle, reci Gugliottiju?“ Zastenjao je te protrljao lice rukama. „Sranje. Koliko je sati?“ Bacila sam pogled na sat. „Tek je prošlo sedam.“ „Kad je sastanak?“ „U osam.“ Poceo je ustajati, ali odmah se brzo svalio natrag na krevet. „Nema vražje šanse da ceš ovakav ici na sastanak! Kad si posljednji put povratio?“ Zastenjao je. „Prije nekoliko minuta.“

„Tocno! Užas. Nazvat cu i odgoditi sastanak.“ Šcepao mi je ruku prije nego što sam uspjela otici do stola i uzeti mobitel. „Chloe.

Ti otidi.“ Obrve su mi se izvile maltene do korijena kose. „Kamo?“ Cekao je. „Na sastanak?“ Kimnuo je. „Bez tebe?“ Ponovno je kimnuo. „Šalješ me samu na sastanak?“ „Gospodice Mills, pametni ste kao pcelica.“ „Odjebi“, rekla sam nasmijavši se i blago ga gurnuvši. „I ne idem tamo bez tebe.“ „Zašto ne? Kladim se da poznaješ projekt koji mu nudimo jednako kao i ja.

Uostalom, ako odgodimo sastanak, samo ce nepotrebno doputovati u Chicago i poslati nam racun.

Molim te, Chloe.“ Zurila sam u njega cekajuci kad ce se vragolasto nasmiješiti ili sve povuci, ali nije.

A, ruku na srce, zaista sam znala sve o projektu i uvjetima. Mogla sam to odraditi. „Okej“, rekla sam, nasmiješivši se i osjetivši navalu nade da bismo mogli ovo riješiti - zajedno. „Upadam.“ Lice mu je otvrdnulo i progovorio je glasom koji nisam cula danima. Poslao je male valove žudnje kroz mene. „Iznesite mi plan, gospodice Mills.“

Kimnuvši, rekla sam: „Moram se uvjeriti jesu li mu jasni parametri projekta i rokovi. Pripazit cu da ne pretjeruje s obecanjima; znam da je Gugliotti ozloglašen po tome.“ Kad je Bennett kimnuo, malo se nasmiješivši, nastavila sam: „Potvrdit cu datum pocetka ugovora i glavne smjernice.“ Kad sam ih svih pet nabrojila na prste, njegov se osmijeh raširio. „Bit ce to sjajno.“ Nagnula sam se i poljubila mu vlažno celo. „Znam.“ Dva sata poslije, da ste me pitali mogu li letjeti, smjesta bih odgovorila potvrdno.

Sastanak je prošao savršeno. Gospodin Gugliotti, koji je isprva bio ozlojeden ugledavši pripravnicu umjesto izvršnog direktora Ryana, smekšao se kad je cuo okolnosti. A poslije, doimao se zadivljenim razinom pojedinosti koje sam mu iznijela.

Cak mi je ponudio i posao. „Nakon što završite kod gospodina Ryana, dakako“, rekao je namignuvši, a ja sam uljudno odbila.

Nisam bila sigurna želim li ikad završiti s gospodinom Ryanom.

Na povratku sa sastanka, nazvala sam Susan kako bih doznala što Bennett voli kad je bolestan.

Baš kao što sam i pretpostavila, posljednji put kad ga je uspjela tetošiti s pilecom juhom s knedlicama i sladoledom, nosio je babarin. Bila je oduševljena što me cuje. A ja sam morala progutati osjecaj krivnje kad me je pitala ponaša li se pristojno. Uvjerila sam je da je sve u redu, da ga je samo uhvatila blaga želucana viroza te da cu ga, dakako, natjerati da joj se javi. S malom vrecicom namirnica u ruci, ušla sam u sobu, zastala u predjelu s kuhinjom kako bih odložila hranu i svukla vuneno odijelo.

Samo u gacicama, otišla sam u spavacu sobu, ali Bennett nije bio tamo. Vrata kupaonice bila su otvorena, no nije bio ni tamo. Cinilo se da je bila spremacica; plahte su bile presvucene i uredne, a na podu nije bilo hrpe naše odbacene odjece. Balkonska vrata bila su otvorena, puštajuci svjež zrak unutra. Vani, zatekla sam ga kako sjedi u naslonjacu, lakta naslonjenih na koljena, a glave u rukama. Izgledao je kao da se istuširao i sad je bio odjeven u tamne traperice i zelenu majicu kratkih rukava.

Koža mi je brujala, stoplivši se od pogleda na njega. „Hej“, rekla sam.

Podignuo je pogled, upijajuci svaku moju oblinu. „Sveca mu. Nadam se da nisi u tome bila na sastanku.“

„Pa, jesam“, rekla sam smijuci se. „Ali nosila sam ovo ispod vrlo uštogljenog mornarskoplavog odijela.“ „Dobro“, zarežao je. Privukao me je k sebi, ovio ruke oko mog struka i pritisnuo celo na moj trbuh. „Nedostajala si mi.“ U grudima mi se stegnulo. Što to radimo? Je li ovo stvarnost ili se samo igramo mame i tate nekoliko dana, a onda cemo se vratiti u normalu? Nisam mislila da se mogu vratiti našem uobicajenom ponašanju nakon ovoga niti sam bila sigurna da mogu predvidjeti kako ce sve ovo završiti.

Pitaj ga, Chloe!

Podignuo je plamteci pogled prema meni i cekao da nešto kažem. „Je li ti sad bolje?“ upitala sam.

Kukavice.

Lice mu se malo objesilo, ali brzo je to prikrio. „Puno bolje“, rekao je. „Kako je prošao sastanak?“ Iako sam još uvijek bila ushicena zbog sastanka s Gugliottijem i umirala od želje da mu ispricam svaku pojedinost, kad me je ovo upitao, odmaknuo je ruke s mog struka i naslonio se natrag ostavivši me s osjecajem hladnoce i praznine. Poželjela sam pritisnuti gumb za premotavanje unatrag i vratiti nas dvije minute u prošlost kad mi je rekao da sam mu nedostajala, i mogla bih odgovoriti: „I ti si meni nedostajao.“ Poljubila bih ga, i onda bismo se zanijeli, i ispricala bih mu sve o Gugliottiju tek za nekoliko sati.

No, umjesto toga, prenijela sam mu svaku pojedinost sa sastanka, kako je Gugliotti reagirao kad me je ugledao i kako sam mu preusmjerila pažnju na projekt. Prisjetila sam se svakog aspekta rasprave toliko detaljno da se do kraja mojeg izlaganja Bennett tiho smijao. „Bome si rjecita.“ „Mislim da je sve prošlo izvrsno“, rekla sam prišavši mu bliže. Stavi opet ruke oko mene.

Ali nije. Naslonio se natrag i ukoceno mi se nasmiješio, onim tipicnim zlobnim osmijehom prekrasnoga gada. „Bila si sjajna, Chloe. Nisam nimalo iznenaden.“ Nisam navikla na ovakve komplimente iz njegovih usta. Poboljšan rukopis, sjajno pušenje - to su bile stvari koje je znao primijetiti. Ostala sam iznadena koliko mi je bilo važno njegovo mišljenje.

Je li oduvijek bilo tako? Bi li me poceo drukcije tretirati kad bismo bili u vezi umjesto da se samo ševimo? Nisam bila cak ni sigurna želim li da bude blaži prema meni kao šef, ili da pokuša pomiješati ljubavnika i mentora? Više mi se svidao kao prekrasan gad, kako na poslu, tako i u krevetu.

Ali cim sam to pomislila, shvatila sam da je nacin na koji smo nekoc funkcionirali sad bio poput nepoznatog, stranog predmeta u daljini, ili para cipela koje sam odavno prerasla.

Bila sam razdirana izmedu želje da mi kaže nešto zlobno kako bi me vratio natrag u stvarnost, i toga da me privije uz sebe i ljubi me po cijelom tijelu.

Opet ista stvar, Chloe. Još jedan razlog od njih stotinu zašto nije dobro ševiti se sa svojim šefom.

Pretvorila si jasno odreden odnos u kaos maglovitih ogranicenja. „Izgledaš strahovito umorno“, šapnula sam kad sam pocela prelaziti prstima kroz kosu na

njegovu zatiljku. „I jesam“, promrmljao je. „Drago mi je da nisam otišao. Povracao sam. Puno.“ „Hvala ti što si to podijelio sa mnom“, nasmijala sam se. Nevoljko, odmaknula sam se i stavila mu dlanove na lice. „Donijela sam ti sladoled na štapicu, sok od dumbira, kekse od dumbira. Sto želiš prvo?“ Zurio je u mene, u potpunosti zbunjen jedan trenutak prije nego što je prasnuo: „Zvala si moju mamu?“ Otišla sam dolje na konferenciju nekoliko sati tijekom popodneva kako bi on mogao još malo odspavati. Pravio se jakim, ali vidjela sam da mu je cak i pola sladoleda od limete izazvalo mucninu. Uostalom, na ovoj konferenciji ne bi mogao prijeci ni deset koraka a da ga ne zaustave, ne

ulaguju se, opkole ga ili mu nešto ne nude. Cak i da je sasvim zdrav, ništa ovdje nije bilo posebno vrijedno njegova vremena.

Kad sam se vratila u sobu, bio je opružen na kaucu u krajnje nesvojstvenom položaju, bez majice i s rukama zbijenim u prednji dio bokserica. Bilo je nešto toliko obicno u nacinu na koji je sjedio, dosadujuci se i zureci u televiziju. Bila sam zahvalna na podsjetniku da je ovaj muškarac, na odredeni nacin, ipak bio samo covjek. Samo još jedna osoba koja se mota po planetu, traži svoje mjesto pod suncem i ne provodi svaku sekundu svojeg vremena pokušavajuci zadiviti svijet.

Uronjena u spoznaju da je Bennett samo Bennett, prožeo me je osjecaj divlje cežnje, jer postojala je ta šansa da postane moj Bennett i, na djelic sekunde, poželjela sam to više nego što sam ikad išta poželjela. Žena sa zastrašujuce sjajnom kosom okrenula je svoju glavu i nasmiješila nam se s televizije.

Svalila sam se na kauc pokraj njega. „Što to gledamo?“ „Reklamu za šampon“, odgovorio je, izvukavši ruku iz bokserica kako bi posegnuo za mnom.

Pocela sam ga zafrkavati zbog celavosti, ali sam zamukla istog trena kad mi je poceo masirati prste. „Sad su Trgovci.“ „To mi je jedan od najdražih filmova“, rekla sam. „Znam. Citirala si ga prvog dana kad smo se upoznali.“ „Zapravo, to su bili Trgovci 2“, razjasnila sam, a onda zastala. „Cekaj, sjecaš se toga?“ „Jasno da se sjecam. Zvucala si kao ulicarka, a izgledala kao jebeni model. Koji bi muškarac to

ikad mogao zaboraviti?“ „Dala bih sve na svijetu da doznam što si tad pomislio?“ „Pomislio sam: vrlo jebozovna suradnica, na dvanaest sati. Povuci se, vojnice.

Ponavljam, povuci se.“ Nasmijala sam se i naslonila mu se na rame. „Bože, taj prvi susret bio je stvarno jadan.“ Nije ništa odgovorio, ali nastavio je prelaziti palcem po mojim prstima pritišcuci ih i milujuci.

Nikad mi nitko dosad nije masirao ruke, i ako je pokušavao ovo pretvoriti u oralni seks, mogla bih ga jednostavno odbiti samo kako bi nastavio s ovim razgovorom.

Opa, ovo je totalna laž. Primila, bih te usne na svome medunožju bilo kad... „Kako želiš da bude, Chloe?“ upitao je izvukavši me iz vlastite unutarnje debate. „Molim?“ „Kad se vratimo u Chicago.“ Blijedo sam zurila u njega, a puls mi je slao krv u snažnim mlazovima kroz žile. „Mi“, razjasnio je s usiljenim strpljenjem. „Ti i ja. Chloe i Bennett. Muškarac i vještica. Jasno mi je da ti ovo nije jednostavno.“ „Pa, prilicno sam sigurna da se ne želim neprestano svadati.“ Zaigrano sam ga lupila po ramenu. „Iako mi se u neku ruku svida i taj dio.“ Bennett se nasmijao, ali smijeh nije zvucao veselo. „Ima mnogo prostora koje dolazi nakon primirja. Gdje želiš biti?“

S tobom. Kao tvoja djevojka. Netko tko ima pristup tvom domu i katkad tamo ostane prespavati. Zaustila sam odgovoriti, no rijeci su mi isparile u grlu. „Valjda to ovisi o tome je li uopce realno misliti da može biti nešto.“ Spustio je moju ruku i pocešao se po licu. Film je ponovno poceo, a mi smo utonuli u najnelagodniju tišinu u povijesti covjecanstva.

Najzad, ponovno mi je uzeo ruku i poljubio mi dlan. „Okej, dušo. Mogu se nositi s tim samo da se ne svadamo cijelo vrijeme.“ Zurila sam u njegove prste oko svojih. Nakon onoga što se cinilo kao citava vjecnost, uspjela sam protisnuti: „Oprosti. Ovo mi je sve nekako novo.“ „I meni takoder“, podsjetio me je.

Ponovno smo utonuli u tišinu i nastavili gledati film, smijuci se tu i tamo na neke scene i polako se premještajuci sve dok nisam prakticno ležala na njemu. Krajickom oka pogledala sam sat na zidu i u sebi izracunala koliko nam je još sati ostalo u San Diegu.

Cetrnaest.

Cetrnaest sati ove savršene stvarnosti kad sam ga mogla imati gdje god i kad god sam poželjela, i nije moralo biti tajno ni prljavo, niti nam je bijes morao biti jedini oblik predigre. „Koji ti je najdraži film?“ upitao je, prevalivši me na kauc kako bi se mogao nadviti nada mnom.

Koža mu je bila vruca i poželjela sam svuci bluzu, ali nisam htjela da se pomakne ni milimetra, ni na sekundu. „Volim komedije“, pocela sam. „Na primjer, tu su Trgovci, ali i Tommy Boy, Noc glupih mrtvaca, Eksplozivni murjaci, Odgonetka, takve stvari. Ali moram reci da je moj možda nadraži film ikad Prozor u dvorište.“ „Zbog Jimmyja Stewarta ili zbog Grace Kelly?“ upitao je, nagnuvši se kako bi poljupcima palio vatru po mom vratu. „Zbog oboje, ali vjerojatno više zbog Grace Kelly.“ „To sam i mislio. Imaš njezine manire.“ Ruka mu se podignula i zagladila pramen moje kose koji mi je ispao iz repa. „Cuo sam da je Grace Kelly takoder voljela govoriti prostote“, dometnuo je. „Ti obožavaš kad govorim prostote.“ „Istina. Ali još više volim kad su ti usta puna“, rekao je znacajno se smijuljeci. „Znaš, kad bi tu i tamo zavezao gubicu, bio bi gotovo pa savršen.“

„Ali onda bih bio nijemi trgac gacica, što je, rekao bih, puno jezovitije od bijesnog trgaca gacica.“ Rastopila sam se u hihotima ispod njega, a on je zabio prst ispod mojih rebara poškakljavši me. „Znam da to obožavaš“, zarežao je. „Bennette?“ rekla sam pokušavajuci zvucati ležerno. „Što uopce radiš s njima?“ Uputio mi je mracan, izazovan pogled. „Cuvam ih na sigurnom mjestu.“ „Mogu li ga vidjeti?“ „Ne.“ „Zašto?“ upitala sam suzivši pogled. „Zato što ceš ih pokušati uzeti natrag.“ „Zašto bih ih uzela natrag? Sve su uništene.“ Nacerio se, ali nije ništa odgovorio. „Zašto to radiš, uostalom?“ Jedan me je trenutak proucavao, ocito razmišljajuci o odgovoru. Najzad, pridignuo se na lakat i primaknuo mi lice na samo nekoliko centimetara od mojega. „Zbog istog razloga zbog kojeg se tebi to svida.“ S tim rijecima, ustao je i povukao me sa sobom u spavacu sobu.

Sedamnaesto poglavlje Imao sam iskustva s pregovorima, odgadanjima, zastojima, cjenkanjima. Ovdje sam bio na nepoznatom terenu jer sam položio sve adute na stol, ali kako je bila rijec o Chloe, nije me bilo ni briga. Uložio sam sve. „Veseliš li se povratku kuci? Nije te bilo gotovo tri tjedna.

Slegnula je ramenima i svukla mi bokserice bez prenemaganja, obujmivši me toplom rukom. „Lijepo sam se provela ovdje, znaš.“ Namjerno sam oklijevao nad svakim gumbom na njezinoj bluzi, ljubeci svaki djelic kože koji se otkrivao. „Koliko vremena imamo za igru prije leta?“ „Trinaest sati“, rekla je ne gledajuci na sat. Odgovor je sasvim sigurno bio brz, a sudeci po toplini njezine kože kad sam kliznuo dvama prstima ispod gacica, nije se baš radovala brzom napuštanju ove hotelske sobe. Škakljao sam joj bedra prstima, dražio joj jezik svojim i trljao se o njezinu nogu sve dok nisam osjetio kako se izvija prema meni. Noga joj se podignula oko mojega struka i raširila je ruke na mojim prsima kad sam posegnuo dolje i gurnuo ga u nju, odlucan da je dovedem do vrhunca koliko god puta to bude moguce prije svitanja.

Za mene nije postojalo ništa na ovome svijetu doli njezine skliske kože i njezina mekanog stenjanja na mom vratu. Pomicao sam se nad njom iznova i iznova, nijem od potrebe, izgubljen u njoj. Kukove je vrtjela u ritmu mojih, a leda je izvila kako bi pritisnula dojke uz mene, i poželio sam joj reci: „Ovo što imamo je nešto najljepše što sam ikad osjetio. Osjecaš li i ti to?“

No nisam imao rijeci. Imao sam samo nagon i želju, i okus nje na svome jeziku, i sjecanje na njezin smijeh što mi je odzvanjao u ušima. Želio sam da se taj zvuk neprestano ponavlja. Želio sam joj biti sve: i ljubavnik, i partner, i prijatelj. U ovom krevetu, mogu biti sve. „Ne znam kako cu ovo“, rekla je u cudnom trenutku - na rubu vrhunca, držeci se za mene toliko snažno da mi je mogla ostaviti masnice. No znao sam na što misli jer bilo je bolno biti toliko ispunjen ovom cežnjom i nemati jebenog pojma kako ce se sve rasplesti. Želio sam je na nacin da sam u svakom trenutku imao osjecaj kao da sam zadovoljen i kao da umirem od želje, a moj mozak nije znao kako to podnijeti. Zato sam joj, umjesto da kažem što sam mislio da bismo mogli, poljubio vrat i položio prste na mekanu kožu njezinih kukova, i rekao: „Ne znam ni ja, ali još nisam spreman ovo pustiti.“ „Tako je dobro... „ Šapnula je o moje grlo, a ja sam zastenjao u slatkoj boli, ocito nesposoban ispustiti ijednu suvislu rijec.

Strahovao sam da bih mogao jauknuti.

Poljubio sam je.

Pritisnuo je dublje na madrac.

Trajalo je citavu vjecnost, ova razorna ekstaza. Tijelo joj se izvijalo kako bi se spojilo s mojim, usne su joj bile vlažne i gladne, gorke i slatke.

Probudio sam se kad mi je jastuk bio izvucen ispod glave i kad je Chloe promrmljala nešto nesuvislo o špinatu i hot dogu. Žena je govorila u snu, nemirna i maltene me izguravši iz kreveta.

Prešao sam pohotnom rukom preko njezina dupeta prije nego što sam se prevalio na bok i pogledao na sat. Bilo je tek prošlo pet sati ujutro, ali znao sam da se moramo brzo pokrenuti kako bismo stigli na let u osam sati. Koliko god sam mrzio što sam morao napustiti naš veseli mali grešni brlog, ovdje nisam uspio odraditi ništa i poceo sam osjecati krivnju zbog posla koji sam zanemario.

Tijekom proteklog desetljeca posao mi je bio sve, i premda mi je postajao sve ugodniji ovaj potpuno

suprotni ucinak koji je Chloe imala na mene, morao sam se vratiti u fokus. Bilo je vrijeme da podem kuci, nataknem svoj šefovski šešir i prionem na posao.

Ranojutarnje sunce promolilo se unutra i obasjalo njezinu blijedu kožu zelenoplavom svjetlošcu.

Bila je sklupcana na boku, licem okrenuta meni, kose u tamnom klupku na jastuku.

Veci dio lica sad joj je bio uronjen u moj jastuk.

Mogao sam razumjeti njezino oklijevanje u vezi s našim odnosom jednom kad se vratimo u stvarnost. Ovaj mjehur od sapunice u San Diegu bio je fantastican, dijelom i stoga jer je bio lišen svakog aspekta koji nam je kod kuce otežavao odnos: njezin posao u Ryan Mediji, moja uloga u obiteljskom biznisu, njezina stipendija, naši neovisni i oštri stavovi, lako sam želio navaljivati i definirati ovo izmedu nas, odrediti ocekivanja kako se ne bih docekao na glavu, njezin je pristup oprezan - vjerojatno bio i ispravan.

Nismo se gnjavili s podizanjem pokrivaca natrag na krevet sinoc kad smo ga odbacili na pod, i iskoristio sam priliku da joj promatram nago tijelo. Nesumnjivo bih se mogao naviknuti buditi se uz ovu ženu.

No, nažalost, nije nas cekalo opušteno jutarnje izležavanje. Pokušao sam je probuditi tako što sam joj stavio ruku na rame, a zatim je poljubio u vrat, i na kraju je snažno štipnuo za dupe.

Posegnula je i žestoko me udarila po ruci prije nego što sam je uspio povuci natrag.

Nisam bio cak ni siguran je li bila budna. „Šupak.“ „Trebali bismo se ustati i krenuti. Moramo biti u zracnoj luci za nešto više od sat vremena.“

Okrenula se na bok i zagledala u mene, lica omedena naborima jastuka, zamagljena pogleda.

Nije se gnjavila pokriti tijelo kao prvog jutra, ali nije bila ni nasmiješena. „Okej“, rekla je. Ustala je u sjedeci položaj, popila malo vode i poljubila mi rame prije nego što je ustala iz kreveta.

Promatrao sam joj golo tijelo dok je odlazila u kupaonicu, ali nijednom se nije osvrnula prema meni. Nije da sam baš trebao jutarnji seks na brzaka, ali ne bih imao ništa protiv malo maženja, možda šaputanja na jastuku.

Vjerojatno je nisam trebao uštipnuti za guzu.

Nije se pojavljivala, i nakon što sam pokupio svoje stvari, pokucao sam na vrata kupaonice. „Idem u susjednu sobu, istuširati se i spakirati.“ Nekoliko je trenutaka bila tiha. „Okej.“ „Mogu li dobiti nešto više od okej?“ Njezin smijeh odzvanjao je s druge strane vrata. „Mislim da sam prije toga rekla šupak.“ Nacerio sam se.

Ali kad sam se mašio za kvaku kako bih otišao, otvorila je vrata kupaonice i izišla pravo meni u narucje, zagrlivši me i pritisnuvši lice u moj vrat. Još uvijek je bila naga, i kad je podignula pogled, oci kao da su joj bile malo crvene. „Oprosti“, rekla je, poljubivši mi celjust prije nego što me je povukla u dulji i dublji poljubac. „Samo postanem nervozna prije leta.“ Okrenula se i vratila u kupaonicu prije nego što sam je dospio pogledati u oci i otkriti govori li istinu.

Susjedna soba ostavljala je dojam jezive cistoce, cak i za luksuzni hotelski lanac.

Nije mi trebalo puno vremena da se spakiram, istuširam i odjenem. Ali nešto me je sprjecavalo da se tako brzo vratim u Chloinu sobu. Imao sam dojam kao da joj treba malo vremena da bude nasamo, da se pokuša izboriti s unutarnjim previranjima, ma kakva ona bila. Mogao sam vidjeti da je u konfliktu, ali kojim ce

putem na kraju poci? Hoce li odluciti da želi pokušati? Ili ce odluciti da nije moguce balansirati izmedu posla i nas?

Kad je nestrpljivost nadvladala kavalira u meni, odvukao sam torbe u hodnik i pokucao na njezina vrata.

Otvorila ih je, odjevena kao zavodljiva poslovna žena iz šezdesetih i trebalo mi je dosta vremena da skrenem pogled s njezinih nogu, gore preko grudi i najzad do njezina lica. „Hej, ljepotice.“ Nesigurno mi se osmjehnula. „Hej.“ „Spremna za polazak?“ upitao sam prolazeci mimo nje kako bih joj uzeo torbu.

Rukav mog sakoa okrznuo se o njezinu golu ruku i prije nego što sam mogao i shvatiti što se dogada, ovila je moju kravatu oko svoje ruke i leda mi pritisnula o zid, klizeci usnama preko mojih. Sledio sam se, iznenaden. „Hej, hej“, mumljao sam o njezine usne.

S rukom na mojim prsima, pocela mi je odvezivati kravatu i zastenjala mi je u usta kad je osjetila kako mi se kita ukrucuje na njoj. Žustrim prstima strgnula mi je kravatu s ovratnika i bacila je na pod pred moje noge prije nego što sam se mogao i sjetiti da moramo stici na avion. „Chloe“, rekao sam pokušavajuci se odmaknuti od njezinih poljubaca. „Srce, nemamo vremena za ovo.“ „Nije me briga.“ Sišuci mi vrat, gladne su joj ruke otkopcavale moj remen.

Dlanom mi je obujmila kurac.

Opsovao sam ispod daha, potpuno nesposoban odoljeti njezinu stisku preko mojih hlaca, zahtjevnom izvijanju i svlacenju moje odjece. „Sranje, Chloe, jebeno si divlja.“ Brzo sam je okrenuo pritisnuvši joj leda na zid i uvukavši ruku pod njezinu bluzu, grubo povukavši košaricu grudnjaka u stranu. Njezina je pohota bila zarazna, i moji su prsti uživali u tvrdoci njezinih bradavica, cvrstim dojkama dok ih je gurala naprijed u moj dlan. Posegnuo sam dolje i povukao joj suknju preko bokova, spustio gacice i bacio ih u stranu prije nego što sam je podignuo s poda.

Trebao sam biti u njoj, sad. „Reci mi da me želiš“, rekla je, a rijeci su izlazile kao dahtaj, samo zrak. Drhtala je; oci su joj bile cvrsto stisnute. „Nemaš pojma koliko. Želim sve što mi možeš dati.“ „Reci mi da mi ovo možemo.“ Svukla je moje hlace i bokserice niz moja koljena i ovila noge oko mog struka zakopavši petu u moje dupe. Kad mi je kurac kliznuo

po njoj, gurajuci unutra, prekrio sam usta kad je ispustila tih, oštar zvuk. Gotovo jauk.

Gotovo jecaj.

Povukao sam se natrag proucavajuci joj lice. Suze su joj klizile niz obraze. „Chloe?“ „Nemoj stati“, rekla je, štucnuvši i nagnuvši se kako bi mi posisala vrat. Skrivajuci se. Jednu je ruku pokušala uvuci izmedu nas i posegnuti za mnom. Bila je to cudna vrsta ocaja. Znali smo za mahnitu ševu, i znali smo se potajice poševiti na brzaka, ali ovo je bilo nešto sasvim novo. „Prestani.“ Pritisnuo sam je zakucavši je cvrsto za zid. „Dušo, što to radiš?“ Najzad, otvorila je oci, fokusirajuci se na moj ovratnik. Otkopcala je jedan gumb, a onda još jedan. „Samo te želim osjetiti još jedanput.“ „Kako to misliš, još jedanput?“ Nije me željela pogledati, niti bilo što reci. „Chloe, kad napustimo ovu sobu, možemo sve ostaviti ovdje. Ili možemo sve što imamo ponijeti sa sobom. Vjerujem da možemo pronaci rješenje...ali vjeruješ li i ti?“ Kimnula je, usne toliko snažno stisnute medu zubima da joj je ružicasto meso pobijeljelo. Kad ju je pustila, bljesnula je dekadentnim, izazovnim crvenilom. „Želim to.“ „Rekao sam ti, želim više od ovoga. Želim biti s tobom, Želim biti tvoj ljubavnik.“ Opsovao sam, zakopavši ruke u kosu. „Zaljubio sam se u tebe, Chloe.“ Nagnula se naprijed nasmijavši se, a ocajanje joj se širilo tijelom. Kad se uspravila, ponovno me je privukla sebi pritisnuvši usne o moj obraz. „Misliš li ozbiljno?“ „Totalno sam ozbiljan. Želim biti jedini tip koji te ševi uz prozor, kao i prva osoba koju vidiš ujutro - s mjesta na kojem ležiš, ukravši mi jastuk. Takoder bih volio biti osoba koja tebi donosi sladoled nakon što ti naškodi sushi. Imamo na raspolaganju samo nekoliko mjeseci prije nego sve postane potencijalno komplicirano.“ S ustima na njezinima, i rukama na njezinu licu, mislim da je napokon pocela shvacati. „Obecaj mi da ceš me odvesti u krevet kad se vratimo“, rekla je. „Obecavam.“ „U tvoj krevet.“ „Jebiga, da, u moj krevet. Moj krevet je golem, s daskom iznad uzglavlja i mogu te vezati i tuci jer si toliko šašava.“ U tom trenutku, bili smo savršeni.

U hodniku, nakon što sam je još jednom poljubio u dlan, pustio sam joj ruku i poveo je niz foaje.

Osamnaesto poglavlje Bennett je otišao po automobil dok sam nas ja odjavljivala na recepciji. Posljednji put se ogledavši po foajeu, pokušala sam preuzeti svako sjecanje na ovo putovanje.

Kad sam izišla ispred, vidjela sam Bennetta kako stoji pokraj poslužitelja. Srce mi je tuklo poput divljeg bubnja iza rebara. Još uvijek mi se vrtjelo. Shvatila sam da mi je pružio toliko prilika da mu kažem što želim, a ja sam bila jednostavno toliko nesigurna možemo li uspjeti. Ocito je imao tvrdu kralježnicu od mene.

Zaljubio sam se u tebe.

Trbuh mi se zgrcio od sladostrašca.

Gospodin Gugliotti je opazio Bennetta s plocnika i krenuo prema njemu. Rukovali su se, naizgled razmijenili pozdrave. Željela sam im prici, pridružiti se razgovoru kao ravnopravna sugovornica, ali bila sam zabrinuta da necu uspjeti prikriti sve ono što mi se trenutacno dogadalo u srcu, i da ce mi se moji osjecaji prema Bennettu ocitati na licu.

Gospodin Gugliotti je podignuo pogled, ali cinilo se da me nije prepoznao.

Trepnuo je i ponovno pogledao Bennetta, kimnuvši na nešto što je rekao, i to neprepoznavanje natjeralo me je da još više oklijevam. Još uvijek sam bila

neprimjetna. Hotelski racuni, Bennettov raspored i njegova aktovka bili su mi u ruci. Ostala sam po strani: pripravnica.

Vrzmajuci se otraga, pokušavala sam uživati u posljednjim trenucima oceanskog povjetarca. Bennettov duboki glas dolebdio je preko ovih nekoliko metara što su nasrazdvajali. „Zvuci kao da ste svi nabacili pokoju dobru ideju. Drago mi je da je Chloe dobila priliku za praksu.“ Kimnuvši, gospodin Gugliotti je rekao: „Chloe je bistra. Sve je prošlo u redu.“ „Siguran sam da možemo uskoro zapoceti proces preuzimanja.“ Praksa? Poceti? Nije li to ono što sam ja napravila? Dala sam Gugliottiju ugovore da ih ovjeri i pošalje nam natrag FedExom. „Zvuci dobro. Reci cu Anni da nazove i dogovori sastanak. Volio bih s tobom proci kroz uvjete. Nije mi bilo lagodno još ih potpisati.“ „Dakako.“ Srce mi se ubrzalo kad su mojim žilama poceli strujati panika i poniženje. Cinilo se kao da je sastanak koji smo održali bio samo predstava za moju dobrobit i da ce pravi posao obaviti ova dvojica, natrag u stvarnom svijetu.

Zar je cijela ova konferencija bila jedna divovska fantazija? Osjecala sam se glupo prisjecajuci se detalja koje sam podijelila s Bennettom. Koliko sam samo ponosna bila što sam to prekrižila na njegovu popisu i za sve se pobrinula kako bi se on mogao oporaviti. „Henry je spomenuo da Chloe ima Millerovu stipendiju. To je sjajno, ostaje li u Ryan Mediji nakon što završi?“ upitao je Gugliotti. „Nisam još siguran. Ona je sjajna klinka. Definitivno joj treba još prakse, medutim.“ Ostala sam bez daha, kao da me je netko izvukao iz vakuuma. Bennett mora da se šalio. Znala sam da mi je Elliott morao reci (a rekao mi je, bezbroj puta) da mogu birati posao kad završim. Radila sam za Ryan Mediju godinama, ubijala se od posla kako bih radila i završila školovanje.

Poznavala sam neke klijente bolje od ljudi koji su ih vodili. Bennett je to znao.

Gugliotti se zahihotao. „Trebala joj praksa ili ne, ja bih je odmah ugrabio. Ovdje se vraški dobro držala.“ „Dakako da jest“, rekao je Bennett. „Što misliš, tko ju je ucio? Sastanak s tobom je bio izvrsna prilika da skoci u vatru, zato to cijenim. Nema sumnje da ce se odlicno snaci kamo god završila.

Kad bude spremna.“ Nije zvucao kao ni jedna varijanta Bennetta Ryana koju sam poznavala. Ovo nije ljubavnik kojeg sam napustila prije nekoliko minuta, zahvalan i ponosan jer sam bila kadra uskociti umjesto njega. A nije bio ni prekrasan gad koji nevoljko daje pohvale. Ovo je bio netko sasvim drugi. Netko tko me je nazvao klinkom i ponašao se kao da mi je ucinio uslugu.

Osjetila sam kako mi lice gori od gnjeva i oteturala sam natrag u hotelski foaje, najednom imajuci dojam da oko mene nema dovoljno kisika.

Praksa? Bila sam u redu? Bio je moj mentor, U kojem to univerzumu?

Zurila sam u cipele ljudi koji su se vrzmali ispred mene dok su ulazili i izlazili kroz okretna vrata lobija. Zašto sam imala osjecaj kao da mi je želudac ispao, ne ostavljajuci ništa doli rupe ispunjene kiselinom?

Bila sam u poslu dovoljno dugo da znam kako to funkcionira. Ljudi na vrhu ne dolaze tamo dijeleci pohvale. Dospijevaju tamo preko pustih obecanja, izjava, i napuhanih ega.

Tijekom mojih prvih šest mjeseci u Ryan Mediji, doveo sam klijenta vrijednog šezdeset milijuna dolara.

Vodio sam portfelj L'Oreala, vrijedan stotinu milijuna dolara.

Osmislio sam najnoviju kampanju za Nike.

Od naivne seljancice napravio sam poslovnog morskog psa.

Uvijek sam imala dojam da me hvali protiv svoje volje, i bilo je nešto zadovoljavajuce u tome da mu dokažem kako je u krivu, da nadmašim njegova ocekivanja maltene samo kako bih mu prkosila.

Ali sad kad smo priznali da su se naši osjecaji pretvorili u nešto više, želio je prepraviti povijest. Nije mi on bio mentor; nisam to ni trebala. Nije me on pogurao prema uspjehu - štoviše, prije ovog putovanja, cak mi je stajao na putu. Želio je da dam otkaz jer je bio gad.

Zaljubila sam se u njega bez obzira na sve to, i sad me je bacio pred lavove samo kako bi se opravdao zbog nedolaska na sastanak.

Srce mi se raspalo na tisucu komadica. „Chloe?“ Podignula sam pogled i susrela njegov zbunjeni izraz lica. „Auto je spreman.

Mislio sam da cemo se naci ispred?“ Trepnula sam, obrisala oko kao da mi je nešto upalo u njega, a ne kao da cu doživjeti živcani slom u lobiju hotela W. „Tocno.“ Ustala sam, pokupila stvari i pogledala ga. „Zaboravila sam.“

Od svih laži koje sam mu ikad izrekla, ova je bila najgora, jer ju je uocio, a po nacinu kako su mu se obrve spojile i kako je prišao korak bliže, pogleda tjeskobnog i ispitivackog, nije imao pojma zašto sam imala potrebu slagati o necemu takvome. „Jesi li dobro, dušo?“ Trepnula sam. Još prije samo dvadeset minuta obožavala sam kad bi mi se tako obratio, ali sad mi je to bilo sasvim pogrešno. „Samo sam umorna.“ Opet, znao je da lažem, ali ovaj put nije navaljivao. Spustio je ruku na donji dio mojih leda i poveo me vani prema automobilu.

Devetnaesto poglavlje Znao sam da žene mogu postati cudljive odjednom, kao iz vedra neba. Poznavao sam nekoliko žena koje bi se zaplele u svakojake misli i scenarije pitajuci se što ako?, uzrujavajuci se zbog neceg što su pretpostavljale da bih mogao uciniti za tri dana.

No nisam imao dojam da se to isto dogada s Chloe jer ona nikad nije bila taj tip žene. Vidio sam je vec ljutu. Kvragu, vidio sam je u svim mogucim stanjima ljutnje: razjarenu, i živciranu, punu mržnje, na granici nasilnosti.

Ali nikad je nisam vidi povrijedenu.

Zakopala se u dokumente tijekom kratke vožnje do zracne luke. Ispricala se kako bi se javila ocu dok smo cekali na našem terminalu. U avionu, zaspala je gotovo cim smo sjeli, ignorirajuci moje vrlo mudre prijedloge da se poševimo u zrakoplovu. Probudila se tek nakratko da odbije rucak, iako sam znao da nije pojela ništa za dorucak. Ponovno se probudivši kad smo se poceli spuštati, zagledala se kroz prozor umjesto u mene. „Hoceš ii mi reci što nije u redu?“ Nije odgovorila, cinilo se citavu vjecnost, a meni je srce pocelo snažnije tuci.

Pokušao sam se prisjetiti svih trenutaka kad sam mogao nešto sjebati. Seks s Chloe u krevetu. Još seksa s Chloe.

Njezini orgazmi. Doživjela je više orgazama, iskreno govoreci. Ne bih rekao da je stvar u tome.

Budenje, tuširanje, i moja ljubavna izjava. Hotelski lobi, Gugliotti, zracna luka.

Zastao sam. Nakon razgovora s Gugliottijem osjecao sam se pomalo ulizivacki.

Nisam siguran zašto sam se ponio kao posesivna budala, ali nisam mogao zanijekati da je Chloe imala takav ucinak na mene. Bila je fantasticna na sastanku, znao sam to, ali neka budem proklet ako ce otici korak unatrag i raditi za tipa kao što je Gugliotti kad dovrši specijalizaciju. Vjerojatno bi je tretirao kao komad mesa i po cijele dane buljio u njezino dupe.

„Cula sam što si rekao.“ Glas joj je bio toliko tih da mi je trebao jedan trenutak da registriram kako je uopce nešto progovorila, a onda još jedan da to procesuiram. Želudac mi je potonuo. „Što sam rekao i kad?“ Nasmiješila se, najzad se okrenuvši kako bi me pogledala, i jebiga: plakala je. „Gugliottiju.“ „Zvucao sam posesivno. Oprosti.“ „Zvucao si posesivno... „ promucala je, okrenuvši se prema prozoru. „Govorio si o meni svisoka - zvucalo je kao da sam kakva naivka! Ponašao si se kao daje sastanak s njime bio neka vrsta obuke.

Osjecala sam se blesavo zbog nacina kako sam ti sve jucer prenijela, misleci da je u pitanju nešto više.“ Spustio sam ruku na njezinu, blago se nasmijavši. „Tipovi poput Gugliottija imaju napuhani ego. On samo treba imati dojam da ga direktori slušaju. Ucinila si sve što je bilo potrebno. On samo želi da ja budem taj koji ce mu uruciti službeni ugovor.“ „Ali to je apsurdno. A ti si mu podilazio, dok sam ja ispala najobicniji pijun.“ Trepnuo sam, zbunjen. Ucinio sam tocno što je rekla. Ali takva su pravila igre, zar ne? „Ti si moja pripravnica.“ Oštar smijeh oteo joj se s usana i ponovno se okrenula prema meni. „Tako je. Jer ti je cijelo ovo vrijeme stalo kako napreduje moja karijera.“ „Jasno da jest.“ „Kako ti znaš da mi treba praksa? Još do jucer, jedva da si i pogledao što radim.“

„Nije tocno.“ Odmahnuo sam glavom pomalo se razljutivši. „Znam to jer sam promatrao sve što si radila. Ne želim te stavljati pod pritisak da radiš više nego što možeš u ovom trenutku, i zato

zadržavam kontrolu nad Gugliottijevim projektom. Ali obavila si sjajan posao tamo, i bio sam silno ponosan na tebe.“ Sklopila je oci i naslonila glavu natrag na sjedalo. „Nazvao si me klinkom.“ „Zbilja?“ prekapao sam po sjecanjima i shvatio da je bila u pravu. „Valjda samo nisam želio da te gleda kao kakvu seks-bombu koju može zaposliti i pokušati poševiti.“ „Isuse, Bennette. Takav si šupak! Možda bi me želio zaposliti jer mogu dobro obaviti posao!“ „Ispricavam se. Ponašam se kao posesivni decko.“ „Posesivni decko meni nije ništa novo. Novost mi je to da se ponašaš kao da mi praviš uslugu.

To kako si snishodljiv. Nisam sigurna da je sad najbolje vrijeme da se upletemo u tipicne interakcije šefa i njegove pomocnice.“ „Rekao sam ti da si obavila fantastican posao s njime.“ Zurila je u mene, a lice joj se zacrvenjelo. „Takvo što nikad prije ne bi rekao. Rekao bi: Dobro. Vratimo se na posao. I to je to. A s Gugliottijem si se ponašao kao da sam tvoja pijunka. Prije bi se ponašao kao da me jedva poznaješ.“ „Zar stvarno moramo raspravljati o tome zašto sam prije bio šupak? Ni ti nisi bila med i mlijeko, znaš. I zašto je sad pravi trenutak da to sve seciramo?“ „Ovdje nije rijec o tome da si prije bio šupak, nego kakav si sad. Kompenziraš. I to je upravo razlog zašto se ne valja ševiti sa šefom. Prije si bio pravi šef - pustio bi me da obavljam svoj posao, a ti si radio svoje. Sad si osjetljivi mentor koji me naziva klinkom ispred tipa pred kojim sam ti spasila dupe? Da ne povjeruješ.“ „Chloe...“ „Mogu se nositi s time da si ogroman šupak, Bennette. Navikla sam na to, ocekujem to. Tako funkcioniramo. Jer iza sveg onog deranja i lupanja vratima, znala sam da me poštuješ. Ali to kakav si bio danas - podvukao si crtu koja prije nije postojala... „ Odmahnula je glavom i ponovno se zagledala kroz prozor. „Mislim da pretjeruješ.“

„Možda“, rekla je i nagnula se kako bi izvadila telefon iz torbice. „Ali naporno sam radila da bih stigla do ovdje. Riskiram li sad sve to?“ „Možemo uskladiti oboje, Chloe. Za nekoliko mjeseci, moci cemo raditi zajedno i biti zajedno.

Ovo? Što se sad dogada? To su pocetnicke pogreške.“ „Nisam baš sigurna“, rekla je trepnuvši i pogledavši pokraj mene. „Samo pokušavam napraviti mudru stvar, Bennette. Nikad prije nisam dovodila u pitanje vlastitu vrijednost, cak i kad sam mislila da ti to ciniš. A onda, kad sam povjerovala da vidiš tocno tko sam, ti me omalovažavaš... „ Podignula je pogled, s boli u ocima. „Valjda se ne želim poceti sad preispitivati.

Nakon svega što sam postigla.“ Avion je sletio uz udarac pa ipak me nije potresao koliko ono što je rekla. Vodio sam rasprave s voditeljima najvecih financijskih odjela na svijetu. Nadmudrio sam direktore koji su mislili da me mogu zgaziti. Mogao bih se prepirati s ovom ženom do sudnjeg dana i osjecati se kao muškarac svakom izgovorenom rijecju. Ali sada, nisam mogao pronaci nijednu suvislu rijec.

Reci da te veceri nisam spavao, bilo bi blago receno. Jedva da sam mogao i ležati.

Svaka ravna površina kao da je nosila njezin otisak, i nije bilo važno to što nikad nije bila u mom stanu. Zbog same cinjenice da smo razgovarali o tome - i da sam planirao da dode ovamo prve noci kad se vratimo - lebdjela je oko mene poput aveti.

Nazvao sam je; nije odgovorila. Doduše, bilo je tri sata ujutro, ali znao sam da ni ona ne spava. Njezina je šutnja bila pogoršana cinjenicom što sam znao da osjeca što i ja. Znao sam da je i sama duboko zaglibila. No, ona je mislila da je to pogrešno.

Jutro nije moglo dovoljno brzo svanuti. Ustao sam se u šest znajuci da ona još nece biti tamo.

Donio sam nam oboma kavu, ažurirao svoj kalendar kako bih joj ostavio vremena da nadoknadi propušteno. Faksirao sam ugovor Gugliottiju, rekavši mu da je verzija koju je vidio u San Diegu bila konacna i da vrijedi sve ono što mu je Chloe prezentirala. Dao sam mu rok od dva dana da vrati ovjerene ugovore.

A onda sam cekao.

U osam, otac je došao do mog ureda, a Henry mu je bio odmah za petama. Otac se cesto mrštio, ali rijetko kad na mene. Henry, pak, nikad nije izgledao iživcirano. No sada su obojica izgledala kao da me žele ubiti. „Što si ucinio?“ Otac je spustio list papira na moj stol.

Led mi je kapao žilama. „Što je to?“ „To je Chloina ostavka. Urucila ju je jutros Sari.“ Prošla je dobra minuta prije nego što sam mogao progovoriti. Za to vrijeme, jedini zvuk dopirao je od mog brata, koji je govorio: „Bene, covjece. Što se dogodilo?“ „Sjebao sam stvar“, rekao sam najzad pritisnuvši dlanove na oci.

Otac je sjeo, suzdržanog izraza lica. Sjedio je na tom stolcu u kojem je, nema tomu ni mjesec dana, sjedila Chloe s raširenim nogama i dodirujuci se dok sam se ja pokušavao sabrati na telefonu.

Isuse, kako sam dopustio da dode do ovoga? „Reci mi što se dogodilo.“ Ocev glas postao je silno tih; bilo je to zatišje pred oluju. Olabavio sam kravatu oko vrata gušeci se od težine što me pritiskala u prsima. Chloe me je ostavila. „Nas dvoje smo zajedno. Odnosno, bili smo.“ Henry je zaurlao: „Znao sam !“ baš kad je tata dreknuo: „Molim?“ „Nismo prije San Diega“, brzo sam ih razuvjerio. „Prije San Diega samo smo se...“ „Ševili?“ Henry je priskocio u pomoc, a otac ga je oštro pogledao. „Da. Samo smo se...“ Žalac boli zario mi se u prsa. Njezin izraz kad sam se nagnuo kako bih je poljubio. Njezina puna donja usna medu mojim zubima. Njezin smijeh na mojim usnama. „I kao što obojica pretpostavljate, ponio sam se kao idiot. A ona mi je vratila, medutim“, uvjerio sam ih. „A u San Diegu, postalo je nešto više. Jebiga.“ Posegnuo sam za pismom prije nego što sam povukao ruku natrag. „Stvarno je dala otkaz?“ Otac je kimnuo, lica potpuno bezizražajnog. Bilo je to njegovo najmocnije oružje, cijelog mog života: u trenucima kad je osjecao najviše, odavao je najmanje.

„Zbog ovakvih stvari imamo uredsku politiku, Bene“, rekao je, smekšavši ton kad me je nazvao nadimkom. „Mislio sam da si pametniji.“ „Znam.“ Protrljao sam lice rukama, a onda pokazao Henryju neka sjedne, ispricavši im do u tancine sve o mojemu trovanju hranom, sastanku s Gugliottijem i kako me je Chloe uspješno pokrila. Dao sam im jasno do znanja da smo u osnovi odlucili biti zajedno kad sam nabasao na Eda u hotelu. „Baš si glupi kujin sin“, rekao je moj brat jednom kad sam završio, i što sam mogao doli se složiti s njime.

Nakon strogog predavanja i uvjerenja da mi ne gine još razgovora o ovoj temi, otac je otišao u svoj ured kako bi nazvao Chloe i tražio od nje da dode raditi za njega kako bi nastavila sa svojim stipendijskim programom.

Njegova briga nije bila samo Ryan Media, iako, odabere li ostati nakon što diplomira, mogla bi lako postati jedna od najvažnijih clanica našeg strateškog tima.

Ne, bilo je to zbog toga što je imala manje od tri mjeseca da pronade novu praksu, poveže konce i preuzme novi projekt koji ce predstaviti stipendijskom odboru. S obzirom na to koliki su utjecaj imali na poslovnu školu, njihovo ce izvješce odrediti hoce li Chloe diplomirati i dobiti osobno pismo preporuke od predsjednika uprave J.T. Millera.

Mogao bi to biti pocetak ili kraj njezine karijere.

Henry i ja smo sjedili u grobnoj tišini iducih sat vremena; zurio je bijesno u mene, a ja sam zurio kroz prozor. Gotovo da sam mogao osjetiti koliko me želi zviznuti. Otac se vratio u moj ured i uzeo njezino pismo ostavke presavivši ga uredno na tri dijela. Još uvijek ga nisam mogao pogledati.

Otipkala ga je, i prvi put otkako sam je upoznao* želio sam više od svega vidjeti njezin blesavo neuredan rukopis umjesto bezlicnog Times New Romana. „Rekao sam joj da je vrijedna za ovu tvrtku, i da je ova obitelj voli i želi da se vrati.“ Otac je zastao dobacivši mi pogled. „Rekla je da postoji više razloga zašto želi ovo obaviti sama.

Chicago se pretvorio u izmijenjeni univerzum, onaj u kojem Billy Slane nikad ne psuje Cubse, u kojem Oprah nikad nije ni postojala, a Chloe Mills više ne radi za

Ryan Mediju. Dala je otkaz. Napustila je jedan od najvecih projekata u povijesti Ryan Medije. Napustila je mene.

Povukao sam Papadakisov spis s njezina stola; odvjetnici su napravili nacrt ugovora dok smo bili u San Diegu, i samo ga je još trebalo ovjeriti. Chloe je mogla provesti posljednja dva mjeseca svojega poslijediplomskog studija usavršavajuci slajdove za prezentaciju za stipendijski odbor.

Umjesto toga, pocet ce negdje drugdje sasvim ispocetka.

Kako je mogla podnositi sve ono prije, a otici zbog ovoga? Zar joj je doista bilo toliko važno da je tretiram kao sebi ravnu pred covjekom kao što je Gugliotti da bi žrtvovala ono što smo imali?

Zastenjavši, posumnjao sam da je razlog što sam to uopce morao pitati takoder bio jedan od razloga zašto je Chloe otišla. Mislio sam da bismo mogli imati vezu i naše karijere, ali to je bilo zato što sam se ja vec dokazao. Ona je bila pripravnica. Sve što je njoj trebalo bilo je uvjerenje da joj karijera nece patiti zbog naše nepromišljenosti, a ja sam je na kraju uvjerio samo u suprotno.

Valjalo mi je priznati, bio sam iznenaden što kolege vec nisu na sve strane rastrubili o onome što sam ucinio, ali cinilo se kako znaju samo Henry i otac.

Chloe je oduvijek cuvala našu tajnu. Pitao sam se je li Sara znala sve što se dogadalo, i je li u kontaktu s Chloe.

Uskoro sam dobio odgovor. Nekoliko dana nakon što se Chicago toliko promijenio, Sara je ušla u moj ured ne pokucavši. „Situacija je totalno sranje.“ Podignuo sam pogled prema njoj i spustio spis koji sam držao u rukama, zureci u nju dovoljno dugo da se pocne vrpoljiti prije nego što sam progovorio. „Podsjetit cu te da se ova situacija tebe ne tice.“ „Kao njezinu prijateljicu, tice me se.“ „Kao zaposlenicu Ryan Medije i Henryjevu asistenticu, ne tice te se.“ Zurila je u mene jedan dugi trenutak, a zatim kimnula. „Znam. Nikad ne bih nikome rekla, ako si na to mislio.“ „I to sam mislio, naravno, ali mislio sam i na tvoje ponašanje. Ne želim da mi opet ovako baneš u ured bez kucanja.“ Doimala se skrušenom, ali nije se povila pod mojim pogledom. Poceo sam uvidati zašto su ona i Chloe tako bliske prijateljice; obje su imale snažnu volju koja je granicila s nepromišljenošcu, i bile su bjesomucno odane. „Razumjela sam.“

„Smijem li pitati zašto si došla? Jesi li je vidjela?“ „Jesam.“ Cekao sam. Nisam joj želio stvarati pritisak, ali, blagi Bože, želio sam istresti svaku pojedinost iz nje. „Ponuden joj je posao u Studio Marketingu.“ Ispustio sam napet dah. Pristojna tvrtka, iako mala. Imala je potencijala te nekoliko dobrih mladih izvršnih direktora, ali i nekolicinu pravih govnara na vrhu. „Kome se prijavila?“ „Tipu po imenu Julian.“ Sklopio sam oci ne bih li prikrio reakciju. Troy Julian je nekoc sjedio u našoj upravi, egomanijak sa sklonošcu prema gotovo nelegalnim ljepoticama. Chloe je to dobro znala; što joj je padalo na um?

Misli, glupane.

Vjerojatno je takoder mislila kako ce Julian imati sredstva da joj nabavi projekt na kojem bi mogla raditi kako bi dovršila prezentaciju za tri mjeseca. „Koji joj je projekt?“ Sara je otišla do vrata i zatvorila ih kako bi sacuvala tajnu od neželjenih ušiju. „Sanders Pet Chow.“ Ustao sam snažno tresnuvši dlanovima o stol. Bijes me je gušio, i sklopio sam oci kako bih se svladao prije nego što se iskalim na bratovoj asistentici. „To je sicušan klijent.“ „Ona je samo još studentica, gospodine Ryan. Naravno da je sicušan klijent. Samo netko tko je zaljubljen dao bi joj da radi na milijunskom desetogodišnjem ugovoru.“ Ne pogledavši me, okrenula se i napustila moj ured.

Chloe se nije javljala ni na mobitel ni na kucni telefon, nije odgovorila ni na jednu poruku koju sam poslao na njezin osobni e-mail. Nije nazvala, navratila, niti dala bilo kakvu naznaku da želi razgovarati sa mnom. No, kad u prsima imaš osjecaj kao da ti ih je netko rascijepio pijukom, kad ne možeš spavati, onda radiš sebi nesvojstvene stvari. Tako sam, nakon potrage za kucnom adresom svoje pripravnice, cekao u subotu u pet ujutro ispred njezina stana.

A kad se nije pojavila nakon što sam vrebao pred zgradom gotovo cijeli dan, uvjerio sam vratara da sam joj rodak i da sam zabrinut za njezino zdravstveno stanje. Otpratio me je gore i stajao iza mene dok sam joj kucao na vrata.

Srce mi je htjelo iskociti. Cuo sam kako se unutra netko krece i prilazi vratima.

Mogao sam prakticno osjetiti njezino tijelo samo nekoliko centimetara od svoga, razdvojene drvenim vratima.

Sjenka se pomaknula kroz špijunku. A onda, tišina. „Chloe.“ Nije otvorila vrata. No, nije se ni udaljila od njih. „Dušo, molim te, otvori. Moram razgovarati s tobom.“ Nakon, cinilo se, sat vremena, progovorila je: „Ne mogu, Bennette.“ Naslonio sam celo na vrata, pritisnuo dlanove o njih. U ovom bi mi trenutku dobro došle kakve nadnaravne moci. Vatra u rukama, sublimacija, ili cak samo sposobnost da pronadem pravu rijec. U ovom trenu, to se cinilo nemogucim. „Oprosti.“ Tišina. „Chloe... Isuse. Shvatio sam, okej? Izvrijedaj me jer sam takav kreten. Reci mi neka odjebem.

Napravi to po svojim uvjetima. Samo nemoj otici.“ Tišina. Još uvijek je bila tamo. Mogao sam je osjetiti. „Nedostaješ mi. Jebiga, da samo znaš koliko mi nedostaješ. Strašno.“ „Bennette, samo... nemoj sad... okej?“ Zar je plakala? Mrzio sam što to ne mogu otkriti. „Ej, druškane.“ Vratar je definitivno zvucao kao daje ovo posljednje mjesto na svijetu gdje želi biti i jasno sam vidio da je bio ljut jer sam mu lagao. „Nisi rekao da je to razlog zašto želiš biti ovdje.

Ona mi zvuci sasvim u redu. Idemo.“ Odvezao sam se kuci i nastavio ispijati litre viskija. Dva tjedna igrao sam biljar u nekom mracnom baru i ignorirao svoju obitelj. Rekao sam da sam bolestan i ustajao iz kreveta samo kako bih tu i tamo dograbio zdjelu s pahuljicama, ili dopunio cašu, ili otišao na zahod, kamo bih pogledao svoj odraz u zrcalu i pokazao si srednji prst. Bio sam otužna olupina i, kako nikad nisam ništa slicno iskusio, nisam imao pojma kako se izvuci iz ovoga.

Majka je navratila s nekim namirnicama i ostavila ih na kucnom pragu.

Otac mi je svakodnevno ostavljao govorne poruke s novostima na poslu.

Mina mi je donijela još viskija.

Najzad, Henry je svratio s jedinim poznatim setom kljuceva viška od mog stana i zapljusnuo me kantom hladne vode, a zatim mi dao porciju kineske hrane koju je narucio. Jeo sam dok je on prijetio da ce cijelu kucu oblijepiti Chloinim fotografijama ako se ne saberem i ne vratim na posao.

Tijekom iducih nekoliko tjedana, Sara je zakljucila da sam dodatno sišao s uma te da mi je potrebna tjedna doza novih informacija. Držala se profesionalno, rekavši mi kako se Chloe dobro snalazi na svom novom poslu kod Juliana. Projekt joj takoder dobro napreduje. Ljudi u Sandersu je obožavaju. Predstavila je kampanju

izvršnim direktorima i dobila njihovo zeleno svjetlo. Ništa me od navedenog nije iznenadilo. Chloe je bila sposobnija od bilo koga tamo, i to neusporedivo.

Povremeno bi se Sara izlanula malo više. „Vratila se u teretanu“; „Izgleda bolje“; ili: „Malo je skratila kosu - baš je slatko“; ili: „Izišli smo zajedno u subotu. Mislim da se dobro provela, ali je otišla ranije.“ Zato što je imala spoj? Pitao sam se. A onda sam odbacio tu pomisao. Nisam mogao zamisliti da se vida s nekim drugim. Znao sam kako je bilo izmedu nas, i bio sam prilicno siguran da ne izlazi ni s kim.

No, nikad dosta informacija. Zašto Sara nije mogla izvuci mobitel i pokazati neke fotografije?

Nadao sam se da bih mogao nabasati na Chloe u trgovini, ili negdje na ulici.

Nekoliko puta sam pohodio La Perlu. Medutim, nisam je vidio cijela dva mjeseca.

Jedan mjesec prohuji za cas kad se zaljubiš u ženu s kojom si se samo seksao. Dva su, medutim, vjecnost kad te žena koju voliš ostavi.

Zato, kad se noc prije njezine prezentacije najzad dovukla i kad sam cuo od Sare da se Chloe pripremila i vrti Juliana oko malog prsta, ali da takoder izgleda nekako „mršavija i ne nalikuje sebi“, najzad sam skupio hrabrost.

Sjeo sam za svoj stol, otvorio PowerPoint i izvukao plan za Papadakisa. Pokraj mene, zazvonio je telefon. Promislio sam da se ne javim, želeci se usredotociti na ovo, i samo na ovo.

No bio je to nepoznati lokalni broj i znacajan dio mog mozga želio je misliti da je to bila Chloe. „Ovdje Bennett Ryan.“ Ženski smijeh odzvanjao je kroz žicu: „Ljepotane, ti si jedan glupi gad.“

Dvadeseto poglavlje Direktor Cheng i ostali clanovi odbora za stipendije nahrupili su unutra srdacno me pozdravivši prije nego što su pronašli mjesto gdje ce sjesti. Provjerila sam svoje bilješke, treci put provjerila vezu izmedu prijenosnog racunala i projektora, i pricekala dok se posljednjih nekoliko clanova nije dovuklo u konferencijsku dvoranu. Kockice leda zveketale su u cašama dok su ljudi tocili sebi vodu. Kolege su razgovarali jedni s drugima tiho, a povremeno bi se glasniji smijeh prolomio tišinom.

Kolege.

Još se nikad nisam osjecala ovoliko osamljenom. Gospodin Julian se nije udostojio ni pojaviti na prezentaciji kako bi me podržao. Kakvo iznenadenje.

Ova prostorija se nije previše razlikovala od bilo koje sobe za sastanke u zgradi sedamnaest blokova udaljenoj odavde. Stajala sam pred tornjem Ryan Medije ranije tog jutra, u sebi zahvaljujuci svima zbog toga što su mi pomogli da postanem ovo tko sam danas. A onda sam otišla, brojeci blokove i pokušavajuci ignorirati snažnu bol u grudima, znajuci da Bennett nece biti danas sa mnom u ovoj prostoriji, strpljiv, petljajuci sa svojim manžetama, ocima prodiruci kroz moju smirenu vanjštinu.

Nedostajao mi je moj projekt. Nedostajali su mi moji suradnici. Nedostajali su mi Bennettovi nemilosrdni, principijelni standardi. No najviše od svega, nedostajao mi je muškarac koji mi je postao važan. Mrzila sam što sam osjecala potrebu da odaberem samo jednog od Bennetta, a da na kraju nisam završila ni s jednim.

Asistentica je pokucala provirivši glavom i uhvativši mi pogled. Rekla je gospodinu Chengu: „Samo moram dati Chloe nekoliko obrazaca da potpiše. Vracamo se odmah.“ Bez pitanja, slijedila sam je kroz vrata, drhtavih ruku na bokovima i tjerajuci živce da se smire.

Možeš ti to, Chloe. Dvadeset jednostavnih slajdova koji opisuju osrednju, jeftinu marketinšku kampanju za lokalnu tvrtku koja proizvodi hranu za kucne ljubimce. Macji kašalj.

Samo moram proci kroz ovo i onda mogu pobjeci iz Chicaga i poceti ispocetka negdje tisucama kilometara daleko. Prvi put otkako sam se preselila ovamo, Chicago mi se cinio potpuno stran. Svejedno, još uvijek sam cekala da mi se pomisao o odlasku ucini kao ispravna odluka.

Umjesto da se zaustavimo kod stola asistentice, nastavile smo niz hodnik do druge konferencijske dvorane. Otvorila je vrata i pokazala mi da udem prije nje. No, kad sam ušla, umjesto da me slijedi, zatvorila je vrata za mnom ostavivši me samu.

Ili ne baš samu.

Ostavila me je s Bennettom.

Imala sam osjecaj kao da mi je želudac ispario i da su mi pluca potonula u prazan prostor.

Stajao je pokraj staklenih stijenki na drugom kraju prostorije. Imao je na sebi mornarsko plavo odijelo i tamnoljubicastu kravatu koju sam mu kupila za Božic, a u rukama je držao debeli spis. Oci su mu bile tamne, izraz u njima nedokuciv. „Bok.“ Glas mu se prolomio u jednom slogu.

Teško sam progutala, odvrativši pogled prema zidu i preklinjuci vlastite emocije da ostanu u meni. Biti daleko od Bennetta, bilo je pakleno. Više puta u danu maštala bih o tome da se vratim u Ryan Mediju, ili da ga gledam kako ulazi u moj ured kao u filmu Oficir i džentlmen, ili da ga vidim kako mi se pojavljuje na vratima s vrecicom iz La Perle koja visi s dugog, izazovnog prsta.

No nisam ocekivala da cu ga ugledati ovdje, i nakon što ga nisam vidjela toliko dugo, cak i taj promukli slog umalo da me nije slomio. Nedostajao mi je njegov glas, njegov podsmijeh, usne, i ruke. Nedostajao mi je nacin na koji me je gledao, nacin kako me je cekao, nacin na koji sam se osjecala kad sam shvatila da me je poceo voljeti.

Bennett je bio ovdje. I izgledao je jezivo.

Smršavio je, i iako je bio dotjeran i obrijan, odjeca mu je visjela s njegova visokog oblicja.

Izgledao je kao da nije spavao tjednima. Bio mi je poznat taj osjecaj. Tamni kolobari isticali su mu se oko ociju, i nije bilo onog njemu svojstvenog podsmijeha. Na njegovu mjestu bile su samo usne fiksirane u ravnu crtu. Vatra za koju sam uvijek pretpostavljala da je jednostavno ukorijenjena u njegovu izrazu bila je potpuno ugašena. „Što radiš ovdje?“ upitala sam ga.

Podignuo je ruku i prošao njome kroz kosu, potpuno uništivši nešto što je slicilo na neku frizuru, a meni se srce stegnulo. „Došao sam ti reci da si jebena glupacetina jer si napustila Ryan Mediju.“ Celjust mi se razjapila na njegov ton, a poznata navala adrenalina kolala mi je žilama. „Ja sam glupaca zbog mnogo cega. Hvala na dolasku.“ Okrenula sam se na odlazak. „Cekaj“, rekao je, glasa muklog i zahtjevnog. Stari su me instinkti lupili, i zaustavila sam se okrenuvši se prema njemu. Prišao mi je nekoliko koraka bliže. „Oboje smo idioti, Chloe.“ „S time se slažem. U pravu si kad kažeš da si se trudio biti mi mentor. Naucila sam kako biti idiot od najveceg idiota na svijetu. Sve ono dobro naucila sam od tvog oca.“ Ovo ga je naizgled pogodilo u samu srž jer se trgnuo ustuknuvši korak unatrag. Tijekom protekla dva mjeseca prožimalo me je milijun emocija: gomila gnjeva, nešto kajanja, ucestali osjecaji krivnje, i uporno brujanje opravdanog ponosa, ali shvatila sam da ono što sam netom izrekla nije bilo pošteno, i smjesta sam zažalila. On me je poticao, makar to nije uvijek imao na umu, i zbog toga sam mu bila dužna.

No dok sam stajala u ovoj golemoj prostoriji s njime, a tišina se nadvijala i širila poput kuge izmedu nas, shvatila sam što mi je cijelo ovo vrijeme nedostajalo: on mi je pružio priliku da radim na najvažnijim projektima. On me je vodio na svaki sastanak. On me tjerao da pišem izvješca, obavljam teške razgovore, baratam dostavom najosjetljivijih dokumentacija.

Bio mi je mentor - i to mu je puno znacilo.

Progutala sam. „Nisam tako mislila.“ „Znam. Mogu ti to vidjeti na licu.“ Prešao je rukom preko usta. „Ali dijelom je i istina. Ne zaslužujem pohvale za tvoj uspjeh. Pretpostavljam da svejedno želim zasluge, jer sam egomanijak.

Ali takoder i zato što mislim da si pravo nadahnuce.“ Knedla koja se pocela oblikovati u mome grlu kao da se pocela širiti na sve strane sprjecavajuci me da dišem i pritišcuci mi želudac. Potražila sam stolac pored sebe, ponovivši: „Zašto si ovdje, Bennette?“ „Zato što cu se osobno pobrinuti da više nikad ne radiš za Fortune 500 ako ovo uprskaš.“ To nije bilo ono što sam ocekivala, i moj je bijes buknuo, svjež i vreo. „Ne kanim ovo uprskati, šupcino. Pripremila sam se.“ „To nije ono na što sam mislio. Imam ovdje tvoje slajdove za Papadakisa, i brošure“, podignuo je USB i spis, „i ako ne predstaviš ovu prezentaciju odboru, naprašit cu te.“ Nije bilo drskog cereka, ni namjene igre rijecima. No, iza njegovih rijeci, nešto je drugo pocelo odjekivati.

Mi. Ovo smo mi. „Što god imao tamo, to nije moje.“ Pokazala sam prema USB-u. „Nisam ja pripremila slajdove za Papadakisa. Otišla sam prije nego što sam ih složila.“ Kimnuo je kao da izrazito sporo kopcam. „Ugovori su bili pripremljeni za potpisivanje kad si dala otkaz. Posložio sam ove slajdove iz onoga što si ti napravila. Ovo je ono što ceš danas prezentirati, a ne nekakvu marketinšku kampanju za psecu hranu.“ Bilo je ponižavajuce što mi je time trljao nos, i prišla sam mu nekoliko koraka bliže. „Proklet bio, Bennette. Ubijala sam se od posla, kako kod tebe, tako i kod Juliana. I nastavit cu tako gdje god budem radila - bilo to prodavanje psece hrane ili vodenje milijunskih kampanja - i neka budem prokleta ako misliš da možeš doci ovamo s ovim i govoriti mi kako da vodim svoju karijeru. Ne možeš me kontrolirati.“ Prišao mi je bliže. „Ne želim te kontrolirati.“ „Ne seri.“ „Želim ti pomoci.“

„Ne treba mi tvoja pomoc.“ „Da, Chloe, treba ti. Prihvati je. Ovo je tvoj rad.“ Bio mi je dovoljno blizu da me može dotaknuti, i prišao je još jedan korak bliže. Dovoljno blizu da osjetim toplinu njegova tijela, da namirišem kako su sapun i koža tvorili onaj bliski miris. „Molim te. Zaslužila si ovo. Time ceš više zadiviti odbor.“ Prije mjesec dana, željela sam više od iceg prezentirati ovaj projekt. Mjesecima sam živjela za to. Bio je moj. Mogla sam osjetiti suze kako mi naviru u oci i treptajem sam ih odagnala. „Ne želim ti biti dužna.“ „Ovo nije usluga. Ovim ja tebi vracam uslugu. Ovim priznajem da sam zajebao.

Ovim ti govorim da imaš jedan od najbritkijih umova koje sam ikad vidio.“ Oci su mu se smekšale, ruke ispružile kako bi mi odmaknule pramen kose iza ramena. „Neceš mi biti dužna. Osim ako to ne želiš... na jedan sasvim drugi nacin.“ „Mislim da ne bih više mogla raditi za tebe“, rekla sam protisnuvši rijeci kroz zid slomljenog srca što mi se stvorio u grlu. Valjalo mi je upregnuti i posljednji atom snage koji sam imala da ne posegnem i ne dotaknem ga. „To nije ono što sam mislio. Govorim ti da sam uprskao kao šef.“ Nervozno je progutao i duboko udahnuo. „A pogotovo sam uprskao kao ljubavnik. Želim da uzmeš ove slajdove“, rekao je ispruživši USB. „I želim da me primiš natrag.“ Zurila sam u njega. „Moram se vratiti pred odbor.“ „Ne, ne moraš. Odgodili su.“ Bacio je pogled na svoj sat. „Prije otprilike jednu minutu Henry je nazvao Chenga s nekim bezveznim pitanjem tako da mogu s tobom porazgovarati i reci ti da si glupaca, i da želim još jednu šansu s tobom.“ Cerek je lebdio u kutovima mojih usana i ugrizla sam donju usnicu kako bi ga potisnula.

Bennettove oci su plamtjele pobjedonosno.

„Cijenim to što radiš“, rekla sam oprezno. „Naporno sam radila na tom projektu i osjecam da sam zaslužna za njega. Ako nemaš ništa protiv, voljela bih da odbor vidi pojedinosti o Papadakisu u brošurama koje si donio. No, svejedno cu prezentirati projekt za Sandersa.“ Promislio je o ovome, oci pomaknuvši na moje lice. Mišic u njegovoj celjusti se trznuo, što je bio jasan znak njegova nestrpljenja. „U redu. Prezentiraj mi ga ovdje. Uvjeri me da neceš tamo pociniti samoubojstvo.“ Uspravivši se, rekla sam: „Kampanja se vrti na Mastercheju, ali svaka epizoda, kao i oglas, predstavit ce razlicite sastojke u hrani i biti izazov da osmisle neko vrhunsko jelo za kucne ljubimce.“ Bennettove oci bile su sklopljene, ali osmijeh mu je bio iskren. „To je pametno, Chloe.“ Ozarila sam se na njegovu iskrenost, uživajuci u trenutku. „Ne baš. U tom je kvaka. Temeljni Sandersovi sastojci su dobro meso. Jednostavne žitarice. Psi ne mare koliko im je otmjena hrana.

Oni žele meso. Ne kosti. To im je ukusno. Moj je otac davao svojim psima gurmansko jelo svakog dana, sa smedom rižom i pšenicom. Ne šalim se. Ali kao poseban dar za njihov rodendan, davao im je jeftinu kost s mesom. Vlasnik je taj kojem je stalo do zelenjave i smede riže i svog tog sranja. Ne ljubimci.“ Osmijeh mu se raširio. „To je nacin da se sami zabavimo i tetošimo naše ljubimce i prigrlimo onu našu stranu koja ih smatra voljenim clanovima obitelji. Sandersova je hrana kost s mesom s kojim ih možeš razmaziti svakoga dana. Životinjski suci ce uvijek odabrati Sandersov recept.“ „Uspjela si.“ „U kampanji? To je poanta.“

„Da, ali znao sam da ti to možeš. Mislim na nacin kojim si to prezentirala. Sasvim si me uvukla u pricu.“ Nasmijala sam se prepoznavši Bennettov kompliment. „Hvala ti.“ „Primi me natrag, Chloe. Reci mi sad da hoceš.“ Prasnula sam u glasan smijeh i protrljala lice rukama. „Uvijek mi tako gnusno šefuješ.“ „Zar ceš se pretvarati da ti ne nedostajem? I ti grozno izgledaš, znaš. Julia me je nazvala sinoc dok sam slagao slajdove... „ Zinula sam. „Julia te je nazvala?“ „... i rekla mi da si koma i neka se izvolim sabrati i pronaci te. Rekao sam joj da sam vec na putu.

Ionako sam to kanio napraviti, ali njezin me je poziv ponukao da dodem ovamo spreman da preklinjem.“ „Zar ti uopce znaš kako preklinjati?“ upitala sam, sad se otvoreno nasmijavši.

Bennett je polizao usnicu spustivši pogled na moje usne. „Vjerojatno ne znam. Bi li mi pokazala?“ „Samo pokušaj. Daj mi svoje najbolje puzanje...“ „Uza sve dužno poštovanje, morat cu vas zamoliti da mi popušite, gospodice Mills.“ „Samo ako me budeš preklinjao.“ Oci su mu se raširile, i prije nego što je dospio bilo što reci, uzela sam Papadakisov spis iz

njegovih ruku i izišla.

Ušla sam u prostoriju s Bennettom za petama. Glasovi su utihnuli kad smo se pojavili. Predala sam direktoru Chengu spis, a on je prelistao brošuru s Papadakisovim slajdovima.

Nasmiješio se. „Kako ste pobogu uspjeli dovršiti dva projekta?“ Promucala sam nekoliko slogova, zatecena njegovim pitanjem. „Zato što je ucinkovita“, rekao je Bennett, obišavši me i zauzevši mjesto za stolom. „Kad je dovršila Papadakisov projekt, predložili smo da preuzme kratko pripravnicki staž još nekamo dok ne dovrši s predavanjima. Na kraju krajeva, svi se nadamo da ce biti u Ryan Mediji u doglednoj buducnosti.“ Borila sam se prikriti vlastiti šok. O cemu on to, dovraga, govori? „Fantasticno“, rekao je stariji muškarac na celu stola. „Papadakis?“ Bennett je kimnuo. „Radit ce za mojega oca. Treba mu netko tko ce voditi ovaj projekt puno radno vrijeme. Chloe je bila ocigledan izbor, ako prihvati.“ Progutala sam stotinu razlicitih reakcija. Prva je bila živciranje, jer je sve to iznosio pred odborom. No, to je pratila i zahvalnost, uzbudenje, ponos... Bennettu cu svejedno ocitati bukvicu jednom kad završim ovdje. „Pa, pocnimo onda“, rekao je Cheng naslonivši se natrag u svom stolcu.

Podignula sam svoj laserski pokazivac i otišla do prednjeg dijela prostorije, osjecajuci kao da je pod napravljen od želea. Dva stolca od cela stola, Bennett je procistio grlo uhvativši mi pogled.

Trebala sam ga pitati i o tome takoder. Jer, bila sam prilicno sigurna da je taman prije no što sam pocela govoriti promrmljao rijeci: „Volim te.“ Slatkorjecivi gad.

Rekli su da ce moja prezentacija biti u brošuri, na internetskoj stranici i u tvrtkinu biltenu.

Dali su mi da potpišem neke dokumente, pozirala sam za fotografiju i rukovala se s puno ljudi.

Cak su mi ponudili i posao u J.T. Milleru. „Ona je zauzeta“, rekao je Bennett povukavši me u stranu. Zurio je u mene, bez rijeci, cekajuci da svi ostali napokon izidu iz prostorije. „Ah da, što se toga tice“, pocela sam pokušavajuci zvucati ljutito. Još uvijek sam bila na sedmom nebu zbog prezentacije, diskusije, cijelog dana. Bennett, koji je bio na udaljenosti idealnoj za poljubac, nije mi ni najmanje pripomogao. „Molim te, nemoj me odbiti. U neku ruku, ukrao sam ocev plan. Kanio te je veceras nazvati.“ „Zar ce mi zaista ponuditi posao?“ „Hoceš li ga prihvatiti?“ Slegnula sam ramenima, osjecajuci vrtoglavicu. „Tko zna? Sad samo želim proslaviti.“ „Bila si nevjerojatna tamo.“ Nagnuo se i poljubio me u obraz. „Hvala ti. Nisam se tjednima ovako dobro zabavila.“ „Brošure su bile dobre, jesam li u pravu?“ Zakolutala sam ocima. „Da, ali napravio si jednu kardinalnu pogrešku.“ Lice mu se objesilo. „Koju?“

„Priznao si da znaš raditi u PowerPointu.“ Uz smijeh, uzeo je moju torbu za laptop od mene i stavio je na stol iza sebe, prilazeci mi bliže s mracnim osmijehom. „Nekoc sam slagao slajdove za svoga šefa. I ja sam jednom bio pripravnik, naravno.“ Naježila sam se. „Je li se tvoj šef derao na tebe?“ „Povremeno.“ Prelazio je prstom preko moje ruke. „Je li ti kritizirao rukopis?“ „Stalno.“ Prignuo se i poljubio mi kut usana. „Je li te tvoj šef ljubio?“ „Moj otac je uvijek bio više od rukovanja, zapravo.“ Nasmijala sam se, uvukavši ruku u njegov sako kako bih ga mogla obgrliti. „Pa, više nisam tvoja pripravnica.“ „Ne, sad si moja kolegica.“ Zastenjala sam. Svidjelo mi se kako je to zvucalo. „A moja ljubavnica?“ „Da.“ Glas mi je zadrhtao na taj slog, i jasno sam razumjela znacenje izraza „pao mi je kamen sa srca“. Bila sam sigurna kako Bennett može osjetiti kako mi srce tuce o njegovo.

Ugrizao mi je ušnu resicu. „Moram pronaci nova opravdanja kako cu te odvuci u konferencijsku dvoranu i razodjenuti te uz staklo.“ Para mi je prostrujila venama, gusta i topla. „Ne trebaju ti opravdanja da me odvedeš kuci.“ Ljubio me je po obrazu te pritisnuo jedan mekani poljubac na moje usne. „Chloe?“ „Da, Bennette?“

„Ovo flertovanje je skroz u redu, lijepo i krasno, ali iskreno mislim kad kažem da ne mogu dopustiti da me ponovno napustiš. To me je umalo slomilo.“ Rebra kao da su mi se stegnula i izbacila sav zrak iz mojih pluca na samu pomisao. „Mislim da ne bih ni mogla. Ne želim ni ja nikad više biti daleko od tebe.“ „Ali moraš mi dati priliku da ispravim stvari koje sam zaribao. Znaš da sam katkad prvi magarac.“ „Katkad?“ Zastenjao je i prošaptao: „I trgam donje rublje.“ Odmaknula sam kovrcu s njegova cela. „I gomilaš ga. Nemoj zaboraviti na jezivo gomilanje.“ „Ali volim te“, rekao je gledajuci me raširenih ociju. „I sprijateljio sam se s vecinom prodavacica u La Perli. Redovito sam obilazio tu trgovinu dok te nije bilo. Takoder sam siguran da sam najbolji ševac kojeg si ikad imala. Tako da se nadam da ce te stvari nadvladati one loše.“ „Prodano.“ Povukla sam ga dolje prema sebi. „Dodi ovamo.“ Klizila sam usnama po njegovima grickajuci mu donju usnicu. Šakama mu gužvajuci revere, okrenula sam se i pritisnula ga o prozorsko staklo, pridignuvši se na prste kako bih mu se približila, koliko god je to bilo moguce. „Tako si zahtjevna sad kad je sve službeno potvrdeno.“ „Zaveži i poljubi me“, nasmijala sam se u njegova usta. „Da, šefice.“

Zahvale Naša najveca zahvala mora biti upucena Holly Root, našoj agentici, navijacici, našoj voljenoj nindži, i najopakijoj frajerici. Sjecaš se kad smo odjenuli naše široke pidžame i priznale ti sve naše tajne? Prihvatila si našu gadnu stranu s podjednakim oduševljenjem kao i sve ostalo. Ti si nevjerojatno ljudsko bice.

Oduševljene pozdrave šaljemo Adamu Wilsonu, našem uredniku u Galleryju, jer nas je angažirao, kao i zbog njegovih bilješki zbog kojih smo se doslovce danima smijale.

K tomu, drago nam je da poznajemo barem jednog muškarca koji je procitao pricu. Obecavamo da nikad necemo upotrijebiti rijec vagina.

Nadalje, hvala i Dawn, na njezinu vjernom prijateljstvu i podršci kad smo predložile da od ovoga napravimo nešto novo. Hvala i Rachel, te Moi koja je nevjerojatna prijateljica, i najbolja voditeljica u Office R&D BB-u.

Velika hvala obožavateljima zbog njihove ljubavi prema ovoj prici - iako je objavljena prije više od tri godine, održali ste je na životu. Nadamo se da ste uživali u prepravljenoj verziji podjednako kao i u originalu. Želimo vam svima da vam barem jednom netko podere gacice iz La Perle.

Probnim citateljicama Prekrasnog gada - Marthi, Erin, Kellie, Anne, Myri i Gretchen: bilo je silno zabavno s vama ovo preraditi u knjigu, i obožavale smo svaki vaš komentar, usklik, prepravku i stenjanje. Vaše uzbudenje nas je poticalo cak i kad smo sumnjale da smo sišle s uma nastavljajuci s ovim. Hvala vam na vremenu koje ste utrošile da išcitate svaku rijec, cak i one proste koje ste morale procitati stotinu puta.

No, ponajviše želimo zahvaliti na potpori našim obiteljima. Sister Shoes, Cutest, Ninja, Bear, Blondie i dr. Mister Shoes - pružili ste nam više od ohrabrenja, udovoljavali ste nam s vremenom i voljeli nas cak i na vrhuncu naših najšašavijih opsesija. Hvala vam što ste bili najbolji dio svakog dana i razlog zašto smo se uopce upustile u ovu pustolovinu.