16 filmskih dragulja za ljubitelje dokumentaraca IZOLACIJA I INTIMA
Kriza izazvana pandemijom COVID-19 nas je naučila da posvetimo više pažnje vrijednosti svakodnevnice, ljudske komunikacije i ophođenja. Ovo novo iskustvo otvara i drugačiji način razmišljanja o izgradnji našeg novog doživljaja vremena. Iz ove perspektive, lako je vidjeti da potreba za izolacijom sebe, odnosno sakrivanjem ili bijegom od nečega što je bolno i uznemirujuće, jasno prožima većinu filmova u našem takmičarskom programu. Prvi film, SVETI OTAC (HOLY FATHER) talentovanog rumunskog autora Andreia Dascalescua, je intimna priča o samoizolaciji rediteljevog oca koji je porodični život zamijenio manastirskim i time ostavio ogroman ožiljak na duši svoga sina, koji će i sam uskoro postati otac. Izolacija je osnovni motiv grčkog poetičnog, meditativnog filma ČETVRTI LIK (THE FOURTH CHARACTER) autorice Katerine Patroni, koja provodi mnoge noći sa tri lika osuđena na procesiranje bola, gubitka i krivice. Dok smo prethodnih godina sa publikom podijelili brojne političke priče, ove godine reditelji iz naše regije okreću neumoljivo oko svoje kamere ka intimi, društvenim tabu temama, porodičnim tajnama i ličnim ispovijestima. Na neki način, suočavanje sa zlostavljanjem predstavlja ključni element ovogodišnje selekcije. Jedan od dva snažna filma koja nam dolaze iz Mađarske, POVRATAK U EPIPO (RETURN TO EPIPO) je opčinjavajuća lična priča rediteljice Judit Olah koja se prisjeća vlastite traume uzrokovane zlostavljanjem od voditelja u dječijem kampu, koji je pored nje zlostavljao još desetak njenih vršnjaka. U uvjerljivom hrvatskom filmu Đure Gavrana JEDNA OD NAS, užasavajuća priča o silovanju školske kolegice polako izranja na površinu. Obuzimaju nas hladni žmarci dok gledamo ovaj pedantni, prilično tihi film koji nas tjera da razmišljamo o tome koliko često okrećemo glavu i tjeramo žrtve u izolaciju. U filmu HOLD ME RIGHT, mlada srpska glumica Danijela Štajnfeld
6 I HUMAN RIGHTS AWARD 2020
otkriva svoje razloge za bijeg iz Beograda u Sjedinjene Američke Države. Nakon što je silovao slavni muškarac iz njenih profesionalnih krugova, u ovom debitantskom ostvarenju ona okreće kameru ka sebi i drugim žrtvama silovanja koje su zlostavljale kolege, obično kolege koje su bile u jačoj poziciji od svojih žrtava. Drugi ključni atribut ove godine je velika zastupljenost žena. Više od polovine filmova su režirale i producirale žene. U austrijsko-rumunskoj produkciji pod nazivom DRVO (WOOD), tri hrabre žene odvažno pokazuju kako međunarodna mafija vodi ilegalnu trgovinu drvetom. Monica LăzureanGorgan (dobitnica Srca Sarajeva 2016. godine), Michaela Kirst i Ebba Sinzinger prate istražitelja koji razotkriva ovaj megazločin kroz film koji teče poput trilera. Druga odvažno obrađena tema je homofobija, još uvijek vrlo prisutna u regiji. U sve više desničarskoj političkoj klimi Mađarske, gay par se susreće sa brojnim preprekama u pokušaju da usvoji romsku djevojčicu. U debitantskom filmu PRIČA NJENE MAJKE (HER MOTHERS’ STORY), dvije mlade žene, Asia Dér i Sári Haragonics, prate svoje šarmantne protagonistice kroz njihovu dugotrajnu borbu na delikatan i intiman način. Bosanski reditelj Ado Hasanović u NEKA BUDU BOJE (LET THERE BE COLOUR) istražuje homofobiju u svojoj zemlji, uz to prikazujući i prvu Paradu ponosa u Sarajevu. Drugi bosanski reditelj, Mladen Bundalo, se bavi temom migracije u svom kratkometražnom filmu NENAD. Srpska rediteljica Tamara Drakulić u svom poetskom filmu U SLAVU LJUBAVI odlazi daleko od kuće da bi posmatrala zajednicu autohtonih žitelja Meksika, čiju će mirnu svakodnevnicu i rituale sporog življenja uskoro poremetiti industrijski radovi velike korporacije. Zanimljiva ženska tema – šta sa ostarjelim tijelom kada je duh i dalje mlad – artikulisana je u šarmantnom i zabavnom rumunskom filmu KUĆA ZA LUTKE (HOUSE OF DOLLS) Tudora Platona, koji je snimao svoju baku i nekoliko njenih
