NOBELOVA NAGRADA ZA MIR
Foto: Saeed Hamed
Sasvim drugačija priča Nama su potrebni ljudi koji gledaju u budućnost, koji pozivaju na mir i toleranciju upravo zbog bolje budućnosti. Ljudi kakav je i Abij Ahmed, prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za mir. Piše: Dinko OSMANČEVIĆ Kada vam neko pomene Etiopiju, na šta prvo pomislite? Oni stariji, vjerovatno, na prijateljstvo našeg predsjednika, Josipa Broza Tita i etiopskog cara Selasija, ili na legendarnog maratonca Abebea Bikilu koji je bosonog pretrčao maraton na olimpijadi u Rimu i osvojio zlatnu medalju. Moja generacija sjeća se velike gladi i pomoći koju smo, tih godina, prikupljali u školama, za djecu Afrike. Naše znanje o Etiopiji ipak je skromno, a ova interesantna zemlja zaslužuje mnogo više. Radi se o zemlji bogate istorije i kulture, čiji su se vladari smatrali potomcima legendarne, biblijske, kraljice od Sabe. Za razliku od ostalih afričkih zemalja, i izuzimajući kratak period italijanski okupacije (1936-1941.), Etiopija je vijekovima egzistirala kao slobodna i nezavisna država, koja se znala oduprijeti i odbraniti i od evropskih kolonijalnih osvajača. Postoji široko mišljenje među naučnicima, da je Etiopija mjesto nastanka anatomski modernog čovjeka. Ali, prva zabilježena zemlja na tlu današnje Etiopije bilo je kraljevstvo Aksum, u prvom vijeku naše ere. Zemlja je primila monofizitsko hrišćansto još u četvrtom vijeku, a u narednim stoljećima parirala je sultanatima u okruženju. U XVI vijeku doseljava se i stočarski narod Oromo, i on uskoro postaje jedan od tri najbrojnija. Krajem IXX i početkom XX vijeka, i pored udara EvroplŠEHER 20 BANJA LUKA
jana očuvana je nezavisnost, a 1930. na tron je zasjeo dobro poznati car Haile Selasija. Poslije Drugog svjetskog rata, Selasija je Etiopiji, nekadašnjoj regionalnoj, pomorskoj sili, pripojio Eritreju, čime je zemlja ponovo izašla na more. Marksističko-lenjinistička vojna hunta svrgla je cara (1974) i zavela komunističku vlast. Politika kolektivizacije i prisilan otkup žita prouzrokovali su gore pomenutu glad (1984.). Nakon pada komunizma, 1991., nove vlasti imale su drugačiji pristup i dale su autonomiju etničkim pokrajinama, a Eritreji, nakon dvadeset godina borbe, punu nezavisnost. Pa ipak, pogranični spor, između sada dvije države, kulminirao je u otvoreni rat (1998-2000.) koji je odnio na desetine hiljada života, ali je u našim medijima prošao prilično nezapažen pošto smo se u to vrijeme još uvijek, uglavnom, bavili sobom i oporavljali od svojih teških nesreća. Savremena Etiopija, druga je afrička država po broju stanovnika, sa više od 105 miliona duša, a dvanaesta u svijetu. Tri naroda, Oromu, Amhara i Tigrinja, čine tri četvrtine populacije, u zemlji sa više od 80 etničkih grupa i jezika. U državi i danas najbrojniji su hrišćani (62,8%), od toga 43,5% su etiopski pravoslavci, dok je 33,9% muslimana. Dakle, radi se o multietničkoj i multikonfesionalnoj državi. Zemlja uglavnom živi od stočarstva i proizvodnje kafe.
