Nesta “Sebastijana” s banjalučkog dlana

Ili: kako se rušenjem „Čajavečevog“ zdanja, koji je bio i mjesto kulture, prema mišljenju jedne grupe arhitekata, urbanista i nastavnika Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta u Banjoj Luci, čini dramatična degradacija centralne zone grada.

Piše: Mišo VIDOVIĆ Fotografije: Arhiva i Mišo Vidović

Nakon što su fabrički pogoni „Rudija Čajaveca“ nestali u procesu privatizacije i „pretvoreni“ u šoping centre, markete, hotele, privatne fakultete, kafane, srušen je i dio samačkog hotela „Čajavec“ u centru grada. Nestala je i sala u kojoj su se održavale brojne kulturnoumjetničke manifestacije.

Nešto stariji čitaoci „Šeher Banje Luke“ pamte ovu salu iz šezdesetih i sedamdesetih godina kao kultno mjesto igranki, plesnih večeri,koncerata tada popularnih banjalučkih muzičkih grupa i sastava, ali i poznatih bendova sa prostora nekadašnje države.Fotografije koje vidite uz ovaj tekst nastale su nekoliko dana prije nego što će bageri srušiti i sa lica zemlje ukloniti salu „Čajaveca“, koja je bila sastavni dio „Čajavčevog“ hotela.U trenutku pisanja ovog teksta(druga polovina maja-op.aut), bageri još uvijek nisu „napali“ ostali dio hotela.

Degradacija centralne zone Banje Luke

Prije nego što će sa lica zemlje nestati ova draga nam sala, u medijima se pojavila informacija da će se na „mjestu samačkog hotela Čajavec graditi stambeno-poslovni kompleks pod nazivom `Bijeli dvor`“. Povodom toga oglasila se grupa arhitekata, urbanista i nastavnika Arhitektonsko-građevinskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci:

“Kao građani ovog grada, kao arhitekti, urbanisti i nastavnici Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, zabrinuti smo-u najmanju ruku-onim što nam obećava `Bijeli dvor’, a obećava dramatičnu degradaciju centralne zone Banje Luke. U pitanju je kompleks sačinjen iz dva osnovna dijela. U pozadini, izuzetno velika masa objekta, horizontalno i vertikalno predimenzionisana, arogantno se nameću okruženju, više nego dvostruko premašujući visinsku regulaciju koju diktiraju, prije svega, istorijski objekti od najvećeg značaja: Banski dvor, Gradska uprava, Palata predsjednika, Hram, Narodno pozorište... Možda nam se danas, nakon tri decenije izgradnje raznih dvorova duž puteva i sokaka, može činiti suvišnim da objašnjavamo da (pseudo)stilski stubovi, vijenci, lavovi i labudovi, predstavljaju jedan bazični i svima prepoznatljivi kič...“. Ovako su stručnjaci reagovali kada se u javnosti pojavio projekat tzv. „Bijelog dvora“, pritom postavili pitanje nadležnim organima da li investitor ima svu potrebnu dokumentaciju i dozvole za izgradnju objekta. Me đutim,kao što je već navedeno, dio samačkog hotela „Čajavec“, gdje je bila sala, već je srušen, dok bi prema onome što se pominjalo u medijima, ostali dio hotela bio saniran i preuređen?

Podsjećamo,fabrika „Rudi Čajavec“ osnovana je 1950. go dine. Kako se fabrika razvijala, tako su u nju pristizali neophodni kadroviradnici, inženjeri, tehničari, iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije.Javila se potreba za njihovim smještajem, počelo se sa izgradnjom samačkog hotela. Radnici „Čajaveca“, koji su svojevremeno koristili samačaki hotel, prisjećaju se da su na raspolaganju imali kvalitetan smje štaj, sa svim potrebnim uslugama i sadržajima. Vremenom „Rudi Čajavec“ počinje ulagati znatna novčana sredstva u izgradnju stanova za svoje radnike. Izgradnjom i dodjelom stanova zaposlenima, samački hotel, početkom osamdesetih, polako „gubi“ osnovnu djelatnost, pa se koristi i kao kancelarijski prostor preduzeća.

Riznica banjalučkih nota

Kao što je već navedeno, u sklopu objekta nalazila se sala, korištena za brojne društvene i kulturne događaje. Banjalučane za salu „Čajaveca“ vežu uspomene na kino-predstave, plesne večeri, igranke, nastupe banjalučkih rok-grupa šezdesetih i sedamdesetih godina. Ovaj prostor, često ističu banjalučki muzičari, bio je svojevrsni „temelj“ muzičke i rok-scene u gradu. Banjalučki fotograf i umjetnik Slobodan Rašić-Bobara podsjetio je na čuvene gitarijade početkom sedamdesetih godina, pa i nastupa grupe zanimljivog imena –„Rimsko pravo“, u kojoj su svirali njegovi prijatelji. Svoje nastupe imale su i grupe iz drugih gradova.

O tome postoje i anegdnote. Jednu takvu autor ovog teksta čuo je tokom jednog ljeta na plaži Studenac. Početkom sedamdesetih godina u „Čajavecu“ nastupila je grupa „Jutro“, iz koje će kasnije nastati „Bijelo dugme“. Prije početka koncerta vođa grupe „Jutro“, Goran Bregović, zamolio je prisutne Banjalučane ispred „Čajaveca“ da pomognu unijeti i postaviti opremu na binu. “Nismo u mogućnosti, nešto smo pre hlađeni“, glasio je odgovor na Bregovićevu molbu.

Osamdesetih godina počinje sa radom kultni banjalučki muzički klub „Sebastijan“. Osim redovnih programskih sadržaja, kada se puštala i slušala najnovnija muzička ostvarenja, nastupa matičnog klupskog benda sastavljenog od iskusnih banjalučkih muzičara, sa repertoarom klasika rok-muzike, ovdje su svirali i najpoznatiji bednovi tadašnje jugoslovenske rok-scene. I banjalučki bendovi imali su priliku zasvirati na bini „Sebastijana“ - na samostalnim nastupima i koncertima, te na gitarijadi...

Nema ni spomenika banjalučkom sportu – malog stadiona

U blizini ovog zdanja nalazio se i Stadion sportskih igara, „Čajavčev“ ili „mali Borčev“, kako su ga još zvali Banjalučani. Na Stadionu sportskih igara, otvorenom 13. septembra 1952., udareni su temelji banjalučkog sporta. Rukometaši Borca ovdje su osvajali šampionske titule i kupove tadašnje države, uspjehe su nizali košarkašice Mladog Krajišnika, košarkaši Borca, bokseri Slavije. U julu 2002. godine tadašnje gradske vlasti donose odluku da sruše Stadion- nepunih pedesetak dana prije njegovog 50. rođendana. Stadion je, zapisaše i hroničari, banjalučki objekat - spomenik koji je imao svoju objektivnu historijsku vrijednost, objekat koji je mogao, trebao i zaslužio da ostane i opstane kao svjedok slavne prošlosti banjalučkog sporta: boksa, košarke i rukometa, posebno.

A sada… Niko ne stanuje u samačkom hotelu “Čajavec”, sa bine “Čajaveca” i “Sebastijana” ne čuju su zvuci rokenrola, sa Stadiona ne čuje se publika koja bodri i navija za rukometaše košarkaše “Borca”, boksere “Slavije” i majstore malog fudbala….