Ili: kako se rušenjem „Čajavečevog“ zdanja, koji je bio i mjesto kulture, prema mišljenju jedne grupe arhitekata, urbanista i nastavnika Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta u Banjoj Luci, čini dramatična degradacija centralne zone grada.
Nesta „Sebastijana“ s banjalučkog dlana
Piše: Mišo VIDOVIĆ Fotografije: Arhiva i Mišo Vidović Nakon što su fabrički pogoni „Rudija Čajaveca“ nestali u procesu privatizacije i „pretvoreni“ u šoping centre, markete, hotele, privatne fakultete, kafane, srušen je i dio samačkog hotela „Čajavec“ u centru grada. Nestala je i sala u kojoj su se održavale brojne kulturnoumjetničke manifestacije. Nešto stariji čitaoci „Šeher Banje Luke“ pamte ovu salu iz šezdesetih i sedamdesetih godina kao kultno mjesto igranki, plesnih večeri,koncerata tada popularnih banjalučkih muzičkih grupa i sastava, ali i poznatih bendova sa prostora nekadašnje države.Fotografije koje vidite uz ovaj tekst nastale su nekoliko dana prije nego što će bageri srušiti i sa lica zemlje ukloniti salu „Čajaveca“, koja je bila sastavni dio „Čajavčevog“ hotela.U trenutku pisanja ovog teksta(druga polovina maja-op.aut), bageri još uvijek nisu „napali“ ostali dio hotela. Degradacija centralne zone Banje Luke Prije nego što će sa lica zemlje nestati ova draga nam sala, u medijima se pojavila informacija da će se na „mjestu samačkog hotela Čajavec graditi stambeno-poslovni kompleks pod nazivom `Bijeli dvor`“. Povodom toga oglasila se grupa arhitekata, urbanista i nastavnika Arhitektonsko-građevinskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci: “Kao građani ovog grada, kao arhitekti, urbanisti i nastavnici Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Univerziteta u Banjoj 4 ŠEHER
BANJA LUKA
Luci, zabrinuti smo-u najmanju ruku-onim što nam obećava `Bijeli dvor’, a obećava dramatičnu degradaciju centralne zone Banje Luke. U pitanju je kompleks sačinjen iz dva osnovna dijela. U pozadini, izuzetno velika masa objekta, horizontalno i vertikalno predimenzionisana, arogantno se nameću okruženju, više nego dvostruko premašujući visinsku regulaciju koju diktiraju, prije svega, istorijski objekti od najvećeg značaja: Banski dvor, Gradska uprava, Palata predsjednika, Hram, Narodno pozorište... Možda nam se danas, nakon tri decenije izgradnje raznih dvorova duž puteva i sokaka, može činiti suvišnim da objašnjavamo da (pseudo)stilski stubovi, vijenci, lavovi i labudovi, predstavljaju jedan bazični i svima prepoznatljivi kič...“. Ovako su stručnjaci reagovali kada se u javnosti pojavio projekat tzv. „Bijelog dvora“, pritom postavili pitanje nadležnim organima da li investitor ima svu potrebnu dokumentaciju i dozvole za izgradnju objekta. Međutim,kao što je već navedeno, dio samačkog hotela „Čajavec“, gdje je bila sala, već je srušen, dok bi prema onome što se pominjalo u medijima, ostali dio hotela bio saniran i preuređen?
