Marija Jurić Zagorka

Minka Govekar ("Ženski svet", Ljubljana, 1931)

MARIJA JURIĆ ZAGORKA Upoznala sam je prije 28 godina, kao pionirku feminističkih težnja jugoslavenskih žena. Tada je u Kamniku uređeno lječilište po Kneipovoj metodi, a mlada Zagorka, živahna i vazda spremna za razgovor, putovala je onamo kako bi napisala novinsku reportažu. Već je više godina u uredništvu Obzora, najvećega zagrebačkog dnevnika, radikalno i narodnjački obojena oporbenog lista. Prigodom naših susreta u Zagrebu i Ljubljani saznala sam mnogo zanimljivosti iz života ove najslavnije, dugo vremena jedine jugoslavenske novinarke.

Zagorka je rođena 1. ožujka 1873. u Golubovcu u Zagorju, a školu je polazila u Zagrebu. U svojoj 12–13. godini potajno je pisala pripovijesti i pjesme, pače i drame. Među samostanskim zidinama pripremala je i svoj časopis. No, "grješan početak" nije mogao ostati u tajnosti. Djevojčica je kažnjena po pravilima samostana. No, kako je ono zabranjeno još milije i poželjnije, unatoč zabrani nije mogla obuzdati bujne misli. Razne osobe, događaji i prizori koji su se rađali u djetinjoj glavi ili su ih živo gledale njezine velike plave oči, morala je bezuvjetno opisati. U njoj je bila čvrsta i jaka spisateljska žila.

Kad su minuli dani školovanja, djevojka je odlukom roditelja samostanski život trebala zamijeniti bračnim. Ovu plamenu Hrvaticu vjenčali su s – Mađarom. Smatrali su roditelji da je brak najveća sreća koju može dostići žensko čeljade. A ona je bila nesretna uz nametnuta muža tuđinca i pobjegla je iz okrilja braka. Teško razočarana, pod roditeljskim prezimenom, Marija Jurić je čvrsto odlučila stati na svoje noge.

Isprva se je bavila poštarskim zvanjem, ali nagon za pisanjem bio je nadmoćan. Neka svoja djela poslala je biskupu 1

Strossmayeru. Po njegovoj preporuci iznenada je pozvana u redakciju Obzora. 1896. izašao je u Obzoru članak EGY PEREZ; urednik Josip Pasarić stavio je puni potpis autorice.

Kako je članak u političkim krugovima izazvao senzaciju, zainteresirao se je i biskup Strossmayer. 1896. u ured Obzora stigao je sljedeći dopis: Neka gospođa Marija Jurić pod imenom Zagorka već opetovano je u Obzorovu podlisku priopćavala članke. Moguće da bi slavno uredništvo znalo za njezinu adresu, da mi je priopći pošto je nužno trebam, tj. da mi točno naznačite ulicu i broj gdje u Zagrebu stanuje.

S odličnim štovanjem Dr. Matej Novosel, biskupov tajnik Uredništvo je poslalo Zagorkinu adresu ona je stupila u vezu s biskupom Strossmayerom koji se je njezinim naprednim, političkim i feminističkim zamislima oduševio. Naredio je Ravnateljskom vijeću Obzora da ju namjeste za političku suradnicu i referenticu mađarsko-hrvatske politike. Predsjednik i pojedini članovi Ravnateljstva bili su protivni, jer da će ugled Obzora pasti ako čitatelji saznaju da ondje sjedi i radi neka žena. Međutim, Strossmayer opetovano šalje na-log te između ostalog kaže: Ako se prohtjelo svemogućem Bogu da ženi podijeli jednake umne sposobnosti kao i muškarcu, onda se mi crvi zemaljski njegovoj volji pokoriti moramo.

I vijeće se je pokorilo, tako da je autorica u studenom 1896. postala prvom članicom uredništva Obzora. Prema tome ove godine navršava se točno šezdeset godina kako je Zagorka postavljena dekretom za novinara i šezdeset pet godina kako je 2

objavljen njezin prvi članak. Već kao početnica pisala je podliske i uređivala rubriku koja je svakodnevno prokazivala mađarsku politiku. Prva je u Hrvatskoj uvela u dnevnik Obzor stalnu rubriku posvećenu ženi. Istodobno je napisala svoje prvo veće djelo – roman ROBLJE koje je biskup Strossmayer tiskao o svome trošku.

S ovim djelom postigla je velik uspjeh te je ubrzo prevedeno na poljski, češki i slovenski jezik. Tada je u velikom zanosu počela u Hrvatskoj borba protiv vladavine bana Khuena Hedervaryja. Zagorka je članica Glavnog odbora Narodne stranke i kao domoljubna Hrvatica djeluje protiv nasilne vladine politike. Sudjeluje u pripremama prosvjednih skupova, brine se za mladež koja prosvjeduje kao i za one koji su uhićeni i zatvarani u tamnice.

Protiv bana Hedervaryja pokrenula je glasoviti ženski prosvjed o kojemu je pisala čitava Europa. U svome listu, na skupštinama i tajnim sastancima Zagorka poziva na nacionalni otpor protiv mađaronske vlasti. Tako je postala ljubimica borbenog Zagreba i čitave Hrvatske. Vlada je iznenadno naredila uhićenje svih muških članova uredništva Obzora kako bi spriječila izlaženje "opasnog" lista. Ali Zagorka je omogućila da izlazi nekoliko sljedećih mjeseci. Sama ga je uređivala i većim dijelom ispunjavala sve rubrike, dok policija i nju nije odvela u zatvor.

Niti u zatvoru nije mirovala; napisala je dramu protiv Khuena Hedervaryja s naslovom EVICA GUPČEVA. Razumije se da je banska vlast zabranila izvedbu ove drame u Zagrebačkom kazalištu.

Nakon odlaska Khuena iz Zagreba svi politički uznici pušteni su na slobodu; i Zagorka se vraća u uredništvo. U splitskome kazalištu izvode EVICU GUPČEVU. Predstava je izazvala pravo narodno slavlje koje se je raširilo čitavom Dalmacijom, po svim većim mjestima i gradovima. Svi su čuli za Zagorkinu Evicu. Rikard Katalinić Jeretov u Obzoru od 8. svibnja 1904. piše: 3

I ovih dana zakucao je jedan prognanik na naša vrata, jedna žrtva odbačena, koja ima jedinu tu krivicu, što je hrvatska. Ta je žrtva Evica Gupčeva. Žarka nazdravica tiranima – topla himna palim za slobodu, pisana vrućom krvlju. Ona je raspalila srca naše mladeži, koja žalibože jedina iskreno hrvatski ćuti, koja se je sakupila oko Evice Gupčeve i klicala zajedno s njom u lice tirani-ma: mučite nas, ubijte nas, ali nas ipak ne ćete uništiti. Ali što su mislili drugi – vrli naši patriotardi, odličnici, umnici, politička viša bića, oni kojima je majka domovina bila samo pitanje interesa, a ne pitanje žrtava. Ali mi ćemo mimoići ove ljude. Uzaludne su sve naše riječi, oni će ostati na pijedestalu svoje veličine, mudri, mudri, visoki, visoki. Drama kao narodni, tendenciozni komad, obiluje mno-gim odlikama, koje će joj sigurno pribaviti stalno mjesto ne samo na zagrebačkom repertoaru (ako se milostivom gospodinu madžarskom cenzoru u Zagrebu prohtije ugledati u svoga austrijskog kolegu u Splitu), no i na repertoaru svih putujućih diletantskih družina Evica je nešto poput Zimskog sunca Viktora Cara Emina. Drama, koju će uvijek rado gledati domoljubna hrvatska publika, te koja će zanositi za dugo, dugo vremena žarka mladenačka srca, a za izdajice i ravnodušne bit će grozan "memento".

Istovremeno je napisala svoj prvi roman VLATKO SARETIĆ, u kojemu opisuje politiku mađarofila i njihovo društvo. Zagorka je progovorila iz srca svih domoljuba, te je roman postigao veličanstven uspjeh. Kad je nakon Riječke rezolucije na izborima pobijedila hrvatsko-srpska koali-cija, hrvatski Sabor poslao je u Budimpeštu delegaciju na zajednički sabor. Obzor i koalicija poslali su kao izvjestiteljicu Zagorku.

4

Ondje je između koalicije i Mađara buknuo sukob koji je izazvao opstrukciju hrvatsko-srpske koalicije. O tome sukobu i opstrukciji Zagorka je redovito slala izvješća u Obzor te splitskim i riječkim novinama. Malo je bilo čitatelja koji su znali da izvješća piše jedna žena. Njezini domoljubni članci iz Budimpešte u živoj su uspomeni svima koji su u ono vrijeme pratili političke događaje. U Budimpešti je Zagorka među muškim kolegama bila prava senzacija, svi inozemni dnevnici pisali su o njoj. Tako je i francuski novinar Buboyer pisao za Figaro: Jedna neobičnost iznenadila me je u mađarskome parlamentu. Tamo sjedi mlada Hrvatica, izvješćuje zagrebački Obzor, izvješćuje mađarske, njemačke, ruske, talijanske, engleske. poljske i ostale kolege, pa i mene, i žarko politizira u korist svoje domovine.

Neko malo čudovište talenta i sposobnosti koje je hrvatski parlament učinio najnaprednijim u srednjoj Europi.

Zagorki su ponudili novinarsko mjesto u Budimpešti, ali ona je odbila te se je s hrvatsko-srpskom koalicijom u znak prosvjeda napustila sabor i vratila se u Zagreb. Kad je čuo da je Zagorka odbila ovu ponudu, Fran Supilo joj je poslao kartu sa slijedećim sadržajem: Saznao sam da ste odbili sjajno namještenje u Pesster Loydu. Politički izvjestitelj takva lista, značilo bi stupiti na europsku pozornicu. Vi ste ostali radije iza kulisa svoje domovine. Zagorčice, Vi ste muž na mjestu.

Zatim je Zagorka napisala posebnu političku brošuru koja prikazuje narodnu borbu. Nakon toga slijedili su razni veleizdajnički procesi u Zagrebu i tu je opet bila Zagorka 5

glavna izvjestiteljica i braniteljica optuženih. Ona je istodobno izvješćivala o tim procesima neke inozemne listove koji su bili prijateljski naklonjeni prema hrvatsko-srpskoj koaliciji. Na poznati Frindjungov proces u Beču Obzor je opet poslao kao izvjestiteljicu – Zagorku. Iz Hrvatskoga sabora Zagorka je izvješćivala 20 godina. Njezina izvješća uživala su jednoglasno priznanje struke, jer su bili domoljubni, živo pisani, ali i objektivni. Zagorka je za novinarski rad primala priznanja sa svih strana. To najbolje ilustrira Rikard Katalinić Jeretov u jednome pismu: …što ste vi bili kao novinarka po čestitosti i odvažnosti, znademo svi mi koji smo živjeli za naših ropskih dana.

Zagorka je opazila da se u knjižarama pojavljuju romani sa tuđinskom tendencijom. Odlučila je napisati veliki roman iz hrvatske prošlosti. Proučavala je svestrano i temeljito povijest hrvatskoga naroda, proučavala je narodne običaje i predaje, posebno je proučila povijest Zagreba. Stvorila je poseban tip pučko-povijesnoga romana ispunjena davnim događajima i napetom radnjom. Napisala je više zanimljivih i privlačnih povijesnih romana koji izlaze u hrvatskim dnevnicima i tjednicima. Na proslavi 30. obljetnice izjavila je pred prepunim kazalištem u Zagrebu: Sve što sam napisala, bilo je neodoljiva i nesavladiva potreba moje duše, to je bio jedini pogon svega mog života. To je bila sva moja sreća.

Moji borbeni romani bili su oružje u rukama prosta vojnika u borbi za domovinu. U grobnoj tišini tiranske cenzure mi smo se sastajali i gromko razumjeli. Vaša ljubav, dragi čitatelji, govorim to sada iz dna duše – vaša mi je ljubav bila jedino sunce.

6

Zagorkin stan prepun je knjiga i raznih znanstvenih djela od najstarije do najnovije hrvatske i inozemne povijesti.

Vidite, sve to služi mojim romanima i dramama. – rekla mi je kad sam je prošle godine posjetila prigodom kongresa Jugoslavenskog ženskog saveza. – Po cijele dane i noći, mjesecima ne mičem se od mojih knjiga, stalno tražim, sakupljam i proučavam. A kad sam sve okupila u svome duhu, već je povijesni roman zasnovan. Smjesta napišem novo djelo. Toliko se uživim u prošlost da me nitko ne može od nje otrgnuti.

Uz brojne romane Zagorka je napisala i mnogo drama od kojih je osamnaest izvedeno u Hrvatskome narodnom kazalištu i raznim drugim kazalištima. Popis dramskih djela Marije Jurić Zagorke izvedenih na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta objavljen je u "Bibliografiji Hrvatske dramske književnosti" u izdanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1948.

Zagorkina GRIČKA VJEŠTICA odigrana je samo u jednoj sezoni više od 25 puta.

Malo tko je dosegao toliku popularnost kao Zagorka koju hrvatski narod ne pozna samo pod imenom Marija Jurić, niti kao gospođu, još manje kao milostivu, već kao "našu Zagorku".

Po ovim riječima pisanim grubom rukom čitala sam pisma kojima joj priprosti seljaci i žene iz naroda izriču svoju iskrenu i duboku zahvalnost za užitke pri čitanju njezinih romana i gledajući njezine drame.

Nema mjesta ni sela u Hrvatskoj u koje nije prodrlo ime Zagorka, po njezinim pučko-povijesnim romanima, glavnim junacima i narodnom borbom. Gdjegod je izlazio Zagorkin roman, tamo je naklada lista bila upravo veličanstvena, jer priprosti ljudi, kao i gospođe i gospoda, čitaju s velikim zanimanjem Zagorkine toplo, živo i srdačno pisane romantične događaje u povijesti pune zapleta i duhovitih misli.

7

Zagorka se bespoštedno bori u javnosti i za prava žena.

Brojni njezini članci posvećeni su ženama i raznim društvima.

Bila je poznanica naše Zovke Kvederove i marljiva suradnica njezine revije Ženski svet te Jugoslavenska žena. Zagorkini romani i drame zapravo su hvalospjevi hrvatskoj i uopće jugoslavenskoj ženi kao junakinji, rodoljupki te požrtvovnoj pobornici ljudskih prava. Zagorka je vrlo dobra prijateljica Slovenaca. Mnogo je puta bila među nama i često je pisala u Obzoru i drugim hrvatskim listovima i časopisima o našim književnicima, prevela je brojne slovenske novele za hrvatske književne listove.

Od početka njezina književnoga i novinarskog djelovanja prošlo je 30 godina. Mnogo se je toga promijenilo; na hrvatskome literarnom nebu pojavile su se mnoge zvijezde.

Neke su žarile plamenom, a neke su ubrzo pale u zaborav.

Marija Jurić Zagorka neumorno je radila i preko svih zlonamjera i zapreka ustrajno nastavila i još uvijek je mlada, živahna i prepuna snova za budućnost. Već godinama uređuje i hrvatski časopis Ženski list. Hrvati su na krasan način proslavili 30. obljetnicu prve jugoslavenske novinarke i spisateljice; 27. svibnja 1931. u njezinu čast Narodno kazalište u Zagrebu prikazalo je njezinu dramu KĆI LOTRŠĆAKA. Predstava je bila pravo narodno slavlje.

Slovenke poznaju ustrajno i bogato literarno i žurnalističko djelovanje Marije Jurić Zagorke. Prigodom obljetnice rada iskreno zahvaljujemo što je u književnim djelima i novinarskom vještinom uzdigla prava žena. Srdačno joj čestitamo i želimo da pronađe sebi ravnu nasljednicu.

8