Siniša Posarić
STRATON Pojave: STRATON, služnik Brutov, BRUT, zapravo lutka
(Negdje u gradu Filipi u Makedoniji 42. prije Krista) Soba u potpunom neredu; dva čovjeka, jedan je pravi, Straton, nervozno ushodan, drugi je zapravo lutka, Brut, sjedi u pohabanu naslonjaču. Na tlu u sredini sobe leži blistavi kratak mač. (Za sebe.) Tako mi Boga ako ljudi znadu što je čast. Sve sami obrazi nizašto. Ah, pa tko mene išta pita? Meni, na primjer, kažu učini tako i tako, a ja učinim baš tako i tako – i nikome ništa; niti pohvale, niti novčića više. Kad bi mrtvi ustali, a živi pokleknuli i sišli u njihova grobna mjesta, sve bi bilo, reklo bi se, naopako. Kome bih tada služio, ako mi se čini da su mrtvi bogati samo mrtvačkom čašću, a novac im ništa ne znači? Kome bih morao služiti, jer nisam gospodar i ne znam samome sebi gospodariti? Ha? Naučili su me tako, odgojili su me za svoje potrebe i više od njihovih osobnih potreba ne smijem znati. I služništvo je zanat; sve vidiš, sve čuješ, sve znaš, ali ne smiješ biti pametan… (Okrene se prema lutki, glasno.) Gospodaru Brute, misliš da služnik smije biti pametan ili mu je pokornost dovoljna?… Gospodaru Brute, tražio si djevicu i ja sam je doveo, tražio si da ti operem leĎa i ja sam ih oprao, tražio si vina i ja sam donio ono najbolje. Nikad nisi ništa rekao u moju korist. A da sve to nisam učinio, prošao bih kao bos po trnju, zar ne? Sva svoja umijeća utrošio sam da tebi udovoljim. Straton se pravi da očekuje odgovor, neko vrijeme strpljivo šuti, prisjeća se koječega. 1
Gospodaru Brute, tražio si da zakoljem svinjče i ja sam ga zaklao, tako mnogo svinjica lišio sam života da im broja ne znam. No, rekao bi ti, jamačno, da brojanje zaklanih svinjica nije u opisu posla jednog služnika. Eto, na primjer, i to moram spomenuti, odeš na jedan kraj svijeta, vodiš i mene sa sobom iako me nisi upitao jesam li voljan putovati. Koliko smo toga prošli, ha? A sada, u ovoj ružnoj zemlji pri kraju svijeta, u zemlji ispunjenoj mrtvima odabrao si baš trenutak za… U sredini sobe, klekne i gleda u mač. Zapravo, nikada nisi ništa tražio od mene, nareĎivao si. A sada tražiš. Čini ti se da je to pošteno i ljudski s tvoje strane. Čudan si, vrlo nerazuman. Mogao bih reći da si čak i neodgovoran. Nekoć su vladari ubijali prvo sluge pa sebe, e da ovi ne bi širili kojekakve uznemirujuće "istine" o njima. A što ću ja o tebi pričati, gospodaru Brute? (Osmjehne se.) Valjda želiš da te hvalim ako me itko išta bude pitao? To je podlo, znam ja to; ti ćeš se na posljetku ovjenčati besmrtnim vijencem, a mene će zaboraviti jer ne ću biti po ukusu povjesničara, ne će oni valjda uzdizati kojekakve smrdljive služnike… (Kao za sebe.) Ali nisi bio tako loš gospodar, da znaš. Zapravo, budimo iskreni, mislim da si ti bio kudikamo veći sluga od mene. Dakle, poslužio si onim prokletim vucibatinama za njihov pakleni naum. I što si ti dobio od toga, ha? Isto što sam i ja dobio – ništa… (Brutu.) Ah, znam, znam, u nekojim drugim okolnostima, za ovo bih dobio šibom po leĎima, možda bi me dao tući do smrti, ali sada su okolnosti takve da… (Kao za sebe.) Ja sam ionako davno umro, pa mi je sve jedno; hodao sad po zemlji, a sutra trunuo pod ledinom. Nitko se ne će osvrnuti i reći: "Gledajte, ondje leži pošten čovo imenom Straton!" Nitko ne će uzdahnuti i požaliti što je "Straton umro i što nema više takvih Stratona na ovome svijetu". (Nervozno.) Gospodaru Brute, ja imam glavu, u mojoj glavi sve vrvi od kojekakvih misli koje tebi nisu nikada ništa značile – jer su moje! Po tebi ja sam jedino znao savršeno koristiti umijeće klanja svinjica, koza, jaradi, peradi… Što sam drugo smio znati, što? A sada me stavljaš na teške muke; moram savršeno izvršiti tvoju posljednju naredbu; ti tako jednostavno tražiš od mene ono što se nitko ne bi usudio. Po tebi ja sam savršen stvor za takvo što, savršeniji čak i od tvojih mrskih neprijatelja! Aha, vrlo dobro, 2
pače i odlično je to što vjeruješ u mene. Stvorio si od mene pouzdanu budalu nakon što su drugi služnici pobjegli. Brzo hoda uokolo, pogledava kroz prozore, otvara, zatvara vrata, zatim podiže mač sa poda. Znaš, moj gospodaru, namjeravao sam prvi pobjeći, ali bilo mi je žao. Razlog? Možda sam samo htio čuti neizrečeno, bar jednom u svome životu. Na primjer, nikad mi nisi rekao "Stratone, ti si čestit momak", nikad mi nisi rekao "Molim te"… (Bijesno.) Pa kako bi jedan gospodar smio hvaliti svog služnika ili ga moliti za uslugu, pa još i reći "Meni za ljubav"?!… (Tiho, ispod glasa.) Sve sam to sada čuo mada nisi izgovorio; izrekao si sve to u jednom jedinom dahu i s takvom odlučnošću da ti jedva vjerujem. Dovodiš me do očaja, mene savršenu budalu koji nikada nije imao pravo biti očajan. (Sjetno.) A ove ruke koje će začas biti poprskane ljudskom krvlju, radije bi milovale djevojku, ženu, milovale bi vlastito dijete, učile bi pisati, a jednoga dana i starački zadrhtati istom kako drhte staračke ruke naših senatora i vojskovoĎa. Nije li takva želja plod moga ljudskog razmišljanja, moje pameti i moje iskrenosti? Ali ne, moja je uloga na ovome svijetu drukčija. Moja je uloga napisana i taj zapis ni malo mi se ne sviĎa, da znaš. Ja sam u svojoj služničkoj ulozi samo obična budala prepuna iskrene časti… Ha, ha, ha, ha!… Tako mi Boga ako ljudi znadu što je čast… Hoda oko naslonjača s podignutim mačem, netremice gleda u Bruta-lutku. Što misliš, na primjer, zašto drugi nisu htjeli uslišati tvoju posljednju zamolbu? Nisu oni kukavice, ti koji ne bi niti pile odvojili od glave; pametno su prosudili da to namjesto njih mora učiniti netko drugi, a oni će te zatim gadno psovati kao lopužu i ništa koristi. Reći će da si dobio ono što si zaslužio, a sa mnom će se šaliti na sva usta, ismijavat će me što sam tebi služio do posljednjeg trenutka. Oni su tebi otkazali poslušnost, a ja nisam i po tomu su oni pametniji od mene. Dakle, njihovi dronjci ne će biti poškropljeni krvlju svoga gospodara kojega su prezirali iz dna duše. Sada će ti brbljivci pokazati svoje prave obraze, sada će biti glasniji od jedne podivljale kohorte koja kreće u krvavi boj!… Urlat će do promuklosti ti prokleti gotovani!… 3
Suzdržava plač, klone uz naslonjač; neko vrijeme šuti, gleda u prazno. Ne znam zašto nas nisi sve prvo zatukao, gospodaru Brute, pa da ovu tvoju, odveć mračnu, zamolbu izvrši tko drugi, a ne ja. Tako su radili pravi gospodari otkako je svijeta. Prvo sluge i robovi… Ima ljudi, a ti vrlo dobro znadeš da ih ima, koji bi ubijali za sitniš; samo da se prehrane… (Kao u nevjerici.) To ne razumijem; zar ti je toliko stalo da baš moje lice bude posljednje što ćeš vidjeti na ovom svijetu?… Aha, mač tvoj danas je posebno važan, zar ne? Vidim da si ga dao naoštriti, a ne ćeš krenuti u boj… Pa kako uopće možeš biti tako miran, ne razumijem?… (Kao za sebe.) Oštar mač u ruci bijednika koji ne smije misliti drukčije… (Dosjeti se.) Ali moram ti ipak reći nešto vrlo važno, nemoj mi zamjeriti; ona danguba… (Prezrivo.) Cezar… bolje nije niti zaslužio, a tebe čitavo vrijeme razdire njegova smrt. A zašto, pitam se. (Podigne mač.) Jesi li isti ovaj mač zario u njegove korice i gledao toga pederskog besramnika u lice dok je crkavao? Jesi li ga zario sprijeda ili straga? Je li vriskao ili skičao? Kako mu je bilo dok te je gledao u oči? Što ti je tada rekao i kako si se ti osjećao, ha?… (Ispod glasa, posprdno.) A kako je sad meni, to nije važno. Da, da, sada su drukčije okolnosti; ah, ima u tome nešto… Baš gospodski od tebe… Da, ti si odlučio pisati povijest kako se tebi dopada, zar ne? Da, da, baš gospodski, Brutovski, brutalno… A što će biti sa mnom, jesi li dopisao moju ulogu u budućnosti? Eh, moja uloga… Da si se odlučio za otrov, rekli bi svi "Straton mu je nabavio otrov." Da si izabrao vješanje, rekli bi "Straton mu je ispleo konopac." Da si skočio sa kakve stijene u ponor, rekli bi "Straton mu je izabrao planinu"… Dakle, tupavi Straton postaje odgovorna osoba?! Na posljetku, komu ću ja zatim služiti? Valjda si me preporučio kojemu od onih bogatih vucibatina koji će imati bilo kakve koristi od tvoje tobože neočekivane smrti… A možda će i mene tkogod skratiti za glavu zato što sam pridržavao tvoj naoštreni mač dok si se ti "samoubijao". Mogao bih i ja sada pobjeći, skrasiti se negdje; vjerojatno bi me ovdašnji brĎani prihvatili kao junaka koji je imao petlje zaklati kakva prezrena Rimljana. Ah, ne boj se, ne ću bježati, pa što bih time dobio?… Umro ja sada ili kasnije… (Teško uzdahne.) Ah, možemo ovako do bezdana, a tebi se jako žuri, zar ne?… Stane sučelice Brutu-lutki, podigne je i prisloni joj mač na trbuh. 4
Eto, tu smo, stigli smo do svršetka… Hajde, gospodaru Brute, kad je već tako, daj mi ruku, ljudski se rukujmo, barem dok je moja čista i nevina… (Nervozno.) Pa što bude… (Gotovo bi odustao od nauma, drhti.) Nikada nisam… Ja… (Kratko se osvrće oko sebe.) Takvo što… Zbogom… Straton konačno zarije mač do drške, oštrica izviri na leđima Bruta-lutke. Neko vrijeme drži lutku u zagrljaju, gotovo pleše s njom, zatim je polagano spusti na tlo, odahne. Iskreno govoreći, ovo sam oduvijek želio učiniti, ali nisam smio… Straton širom razvlači sve zavjese, otvara prozore i vrata, bljesne jaka dnevna svjetlost u sobu. Svršetak
U Rijeci, 2012.
5