Siniša Posarić
STRATON Pojave: STRATON, služnik Brutov, BRUT, zapravo lutka
(Negdje u gradu Filipi u Makedoniji 42. prije Krista) Soba u potpunom neredu; dva čovjeka, jedan je pravi, Straton, nervozno ushodan, drugi je zapravo lutka, Brut, sjedi u pohabanu naslonjaču. Na tlu u sredini sobe leži blistavi kratak mač. (Za sebe.) Tako mi Boga ako ljudi znadu što je čast. Sve sami obrazi nizašto. Ah, pa tko mene išta pita? Meni, na primjer, kažu učini tako i tako, a ja učinim baš tako i tako – i nikome ništa; niti pohvale, niti novčića više. Kad bi mrtvi ustali, a živi pokleknuli i sišli u njihova grobna mjesta, sve bi bilo, reklo bi se, naopako. Kome bih tada služio, ako mi se čini da su mrtvi bogati samo mrtvačkom čašću, a novac im ništa ne znači? Kome bih morao služiti, jer nisam gospodar i ne znam samome sebi gospodariti? Ha? Naučili su me tako, odgojili su me za svoje potrebe i više od njihovih osobnih potreba ne smijem znati. I služništvo je zanat; sve vidiš, sve čuješ, sve znaš, ali ne smiješ biti pametan… (Okrene se prema lutki, glasno.) Gospodaru Brute, misliš da služnik smije biti pametan ili mu je pokornost dovoljna?… Gospodaru Brute, tražio si djevicu i ja sam je doveo, tražio si da ti operem leĎa i ja sam ih oprao, tražio si vina i ja sam donio ono najbolje. Nikad nisi ništa rekao u moju korist. A da sve to nisam učinio, prošao bih kao bos po trnju, zar ne? Sva svoja umijeća utrošio sam da tebi udovoljim. Straton se pravi da očekuje odgovor, neko vrijeme strpljivo šuti, prisjeća se koječega. 1