Solincica 6

ISSN 1848-3372

List učenika i učitelja OŠ kraljice Jelene

Solin, prosinac 2014., broj 6

Nova školska-sportska dvorana

17. Državna smotra i natjecanje hrvatskih GLOBE škola Obnova statusa eko-škole Petaši humanitarci

LiDraNo 2014.

Dragi čitatelji, pozdravljamo vas i na početku ove, 2015. godine u kojoj vam želimo što više uspjeha, veselja i zabave i da sve radite sa zadovoljstvom. Kao i do sada, u nastajanju novog broja „Solinčice“ sudjelovali su mnogi učenici i profesori naše škole. Nastojali smo obuhvatiti što više raznih tema i najvažnijih događaja koji su se dogodili prošle i na početku ove školske godine.

Najvažniji događaj je otvorenje nove školske dvorane početkom rujna. Kao i uvijek, zapitali smo se što rade naši profesori u slobodno vrijeme, pratili smo aktivnosti učenika za vrijeme projektnog dana… Nismo zaboravili ni naše sportaše kojih uvijek ima među učenicima, objavili smo i razgovore s književnicima koji su gostovali u školi.

Naravno, tu su i radovi naših učenika i učiteljica iz područnih škola koji uvijek imaju mnogo toga za pokazati. Ima toga još, pa vas još jednom pozivamo da nas pratite na stranicama koje slijede i da vidite čime smo se sve bavili u protekloj godini.

Uredništvo

list učenika i učitelja OŠ kraljice Jelene, Solin broj 6.

ISSN 1848-3372 Adresa: Put mira 3 Tel./Fax: 021 683 644 E-mail:ured@os-kraljice.jelene.solin.skole.hr

Uredništvo: Lorena Pavić, Maja Dolić, Lara Leskur, Paula Bašić, Katarina Prlić, Dragica Kuzmičić, Maja Drušković, Zdenka Jerković, Vesna Kurtović, Klara Kvesić 8.a, Karla Jajić 8.b, Danijela Vujević 8.a, Mirjana Županović 6.a, Roko Bačić 6.a, Dora Sučić 6.b Za izdavača: Vesna Kljaković, ravnateljica Fotografije: Tonči Gerner, učitelji i učenici

2

Grafička priprema: Neven Marin Print: Studio za design i print “Akvarij” Zadnja stranica: Iva Teklič, 1.c.

sadržaj

u školi i oko nje

U školi i oko nje ................................... 3 Eko-škola . ..........................................11 Aktivnosti naših učenika .................... 14 Aktivnosti GLOBE grupe ................... 21 Putovati, vidjeti, doživjeti .................. 23 Učimo njemački, engleski, talijanski . 27 Knjiga je najbolji prijatelj ................... 30 Literalno-likovne stranice . ................ 33 I mi imamo krila (PŠ Kučine i PŠ Mravince) ............... 40 Natjecanja ........................................ 43 Sportske minute ............................... 44 Vjeronaučne stranice . ...................... 48 Što naši učitelji rade kad ne rade ..... 50 Zabavne stranice .............................. 52

u školi i oko nje

NOVA ŠKOLSKA-SPORTSKA DVORANA

D

ana 6. rujna, prigodom obilježavanja blagdana Male Gospe i Dana grada, upriličeno je svečano otvorenje nove školske-sportske dvorane OŠ kraljice Jelene.

Gradnja dvorane trajala je četiri godine, a cjelokupni projekt realiziran je sredstvima Ministarstva regionalnog razvoja, Splitskodalmatinske županije i Grada Solina.

Svečanosti su nazočili mnogobrojni gosti i uzvanici, među kojima su bili i potpredsjednik Hrvatskoga sabora akademik Željko Reiner, pomoćnik ministra regionalnog razvoja i fondova Europske unije Venko Ćurlin te splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja.

Okupljene su prozdravili gradonačelnik So-

lina Blaženko Boban te ravnateljica OŠ kraljice Jelene Vesna Kljaković. Gradonačelnik Boban uputio je riječ zahvale Ministarstvu i Županiji. Učenicima OŠ kraljice Jelene i njihovim roditeljima zahvalio je na strpljenju i razumijevanju. Pomoćnik ministra Venko Ćurlin dvoranu je proglasio otvorenom, a prostor nove dvorane blagoslovio je župni vikar Gospe od Otoka don Franko Prnjak.

U programu otvorenja nastupili su učenici centralne škole i područne škole u Mravincima te tenor Špiro Boban.

Svim našim učenicima želimo ugodan boravak u dvorani!

Novinarska grupa

3

Božićna priredba

u školi i oko nje

Zadnjeg dana nastave u prvom polugodištu, 20. prosinca, u našoj školi održana je priredba povodom nadolazećeg Božića. U priredbu nas je uveo zbor pjesmom „Božić dolazi“. Učenici nižih razreda, kratkom recitacijom su Isusu čestitali rođendan. Uslijedio je zanimljiv igrokaz o snjegoviću i djevojčici. Zatim su nam četiri učenice pričale o trima kraljevima koji su se došli pokloniti malenom Isusu. Nakon toga, doživjeli smo pravu poslasticu. Učenici 4. razreda su izveli pjesmu „Tiha noć“. Zatim su učenice Sara i Ivona iz 6. razreda izvele recitaciju „Tko put će nam pokazati“. Lorena Bućan, učenica prekrasnog glasa, otpjevala je pjesmu „Ljubav to si ti“. Uslijedio je zabavan i smiješan igrokaz o dječjoj ljubavi. Za kraj su učenice naše škole izvele veselu plesnu točku.

Dora Sučić, 6. b

4

u školi i oko nje

Prodajna izložba Krajem prvog polugodišta učenici su sa svojim razrednicima izrađivali božićne ukrase i čestitke koje su izložili 18., 19. i 20. prosinca 2013. godine u atriju škole. Čestitke su prodavane po simboličnim cijenama, a svi prihodi su donirani u humanitarne svrhe, odnosno Udruzi „Lastavica“. Zahvaljujući duhu Božića, ljubavi i darivanja, koji je zahvatio sve učenike, roditelje i profesore skupilo se više stotina kuna. Prodavali smo čestitke u obje smjene, a naši najvrjedniji prodavači bili su učenici osmih i sedmih razreda. Tijekom priredbe imali smo najviše kupaca, tako da su nakon nje čestitke gotovo nestale. Kada je većina učenika otišla kući te zaboravila na školu, učenice Klara Kvesić i Tina Domazet su s razrednicom Vericom Benzon prebrojile

novac i odnijele ga u prostore Udruge „Lastavica“. Područje njene djelatnosti je skrb za osobe s poteškoćama u razvoju te njihovo uključivanje u integrativni život. Udruga svojim štićenicima pruža smještaj, psihosocijalnu pomoć te radionice čiji je cilj plasiranje proizvoda na tržište. Kada sam vidjela prekrasne radove u udruzi, te sreću na licima njenih članova kada smo im donijelie samo mali dar, shvatila sam baš ono što je poruka Božića-da moramo cijeniti ono što imamo.

Iako smo udruzi donijeli dar na kojem smo svi radili i koji će im koristiti u daljnjem djelovanju, najbolju nagradu smo ipak dobili miosmijeh na njihovim licima!

Klara Kvesić, 8.a

Klara K. i Tina D. s razrednicom Vericom B.

Radovi naših učenika

5

u školi i oko nje

Prvi školski dan…

Djevojčice i djačaci postali su đaci !

Mala srca ubrzano su lupala, znojili su se dlanovi i sjajile okice. Uzbuđenje i sreća gotovo su se mogli opipati u zraku.

Mora se, također, priznati da ni roditeljima nije bilo svejedno, dapače !

Atrijem škole orila se pjesma. Stariji učenici su pjesmom, plesom i recitacijama pozdravili svoje nove kolege te im poželjeli puno lijepih školskih trenutaka, mnogo znanja i hrpu novih prijatelja.

Vrhunac prijema prvaša svakako je bio trenutak kad je ravnateljica predstavila učitelje prvih razreda koji su zatim djecu poveli prema učionicama.

Učitelj A. Maković sa svojim prvašićima

Sretno, dragi prvašići!

Priredba za prvaše

Sigurno u prometu

U posjet našim prvašićima došli su djelatnici MUP-a i djelatnici auto-škole. Razgovarali su s učenicima o prometnicama, ponašanju u prometu, prometnim znakovima. Sve su to prezentirali i slikovno. Učenici su zainteresirano sudjelovali u razgovoru i odgovarali na postavljena pitanja. Postavili su i oni puno pitanja policajcima.

Prometni policajac zorno im je pokazao kako na cesti regulira promet kad semafor ne radi. Svi smo zaključili da kad je riječ o prometu, opreza nikad dosta.

Na kraju su kroz kviz znanja ponovili što su naučili. Najbolji su dobili prigodne nagrade, a svi su dobili svijetleće prsluke za sigurnije kretanje prometnicama. Kako im stoje, vidite na fotografijama.

Zdenka Jerković, učiteljica 6

u školi i oko nje

LiDraNo 2014.

Naša je škola bila domaćin Međuopćinskoj smotri literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo 2014. koja je održana 21. siječnja u Domu kulture “Zvonimir”.

Temeljna zadaća LiDraNa je njegovanje hrvatskoga jezika i promicanje literarnog, novinarskog i dramsko-scenskog izraza na hrvatskom jeziku. Uz učenike škole domaćina na smotri su se predstavili učenici OŠ don Lovre Katića i OŠ Vjekoslava Paraća iz Solina, zatim učenici OŠ Dugopolje, OŠ Petra Kružića iz Klisa, OŠ kneza Branimira iz Muća i OŠ braće Radić iz Vrbe. Svojim su iskustvom i savjetima smotri pridonijele članice Povjerenstva: Slavica Čilaš, profesorica hrvatskoga jezika, Karmen Borković, ravnateljica Gradske knjižnice Solin, Marijana Batarelo-Jelavić, novinarka Solinske kronike i dramaturginja Ana Marija Fabijanić.

Učenici naše škole sa svojim su učiteljima pripremili uvodni program. Smotru je svojim nastupom otvorio zbor pod vodstvom profesorice Mirjam Zubanović. Zatim su se predstavili učenici 4.d razreda u izvedbi pjesme Grigora Viteza “Kako živi Antuntun” koju su pripremili sa svojim učiteljem Antom Markovićem. Smotru je otvorila Vesna Kljaković, predsjednica Povjerenstva za provedbu međuopćinske smotre LiDraNo 2014. godine. Voditeljice programa bile su učenica 5.c razreda Lucija Lijić i učenica 7.b razreda Katarina Minga.

Novinarska grupa

7

u školi i oko nje

ŠKOLO DRAGA, SRETAN TI OSMI ROĐENDAN! (Iz Solinske kronike o Danu škole)

Učenici i djelatnici OŠ kraljice Jelene prigodnim su programom proslavili Dan škole, na dan kada se obilježava obljetnica ukopa kraljice Jelene po kojoj je ova škola i dobila ime.

Prisutne je pozdravila ravnateljica Vesna Kljaković koja je kao najveći uspjeh ove obrazovne ustanove istaknula marljiv rad učenika i dobru suradnju s roditeljima.

Ravnateljica se osvrnula na rad u protekloj školskoj godini u kojoj je najmlađa solinska osnovna škola obnovila status Međunarodne eko-škole, ugostila Međuopćinsku smotru LiDraNo 2014. te Državnu smotru i natjecanje Globe. − Uz to, s ponosom ističem kako smo u lipnju ove godine ispratili prvu generaciju učenika koji su svih osam godina pohađali ovu školu – kazala je ravnateljica upućujući zahvalu brojnim gostima, predstavnicima Grada na čelu s gradonačelnikom Blaženkom Bobanom, predstavnicima Ureda drža-

8

ne uprave, župniku don Ranku Vidoviću te ravnateljima drugih osnovnih škola i vrtića, koji su svojom nazočnošću uveličali ovu proslavu.

Uslijedio je pozdrav i čestitka gradonačelnika Bobana koji se osvrnuo na činjenicu da je 8. listopada izuzetno važan datum kako za hrvatsku tako i za solinsku povijest. − Stoga mi je izuzetno drago što ste upravo ovaj dan odabrali za Dan škole – kazao je gradonačelnik posebno ističući novu školsku sportsku dvoranu koju učenici ove škole mogu koristiti od početka ove nastavne godine.

Gradonačelnik je na kraju uputio zahvalu ravnateljima solinskih škola na iznimnom jedinstvu i međusobnoj suradnji.

Prisutni su imali priliku uživati i u nastupu najmlađih koji su pjesmom, recitacijama, igrokazima i plesom darivali svoju školu za njezin osmi rođendan.

u školi i oko nje

Maškare, ća mogu maškare…

Na pokladni utorak (4. ožujka 2014.) u našoj školi su se pojavili neki novi likovi. Učenici 1.a razreda zajedno sa svojom učiteljicom organizirali su „ples pod maskama“.

Roditelji učenika uložili su izniman trud u ovogodišnje pokladne kostime. Tako možemo uočiti raznolikost ideja: bilo je tu vila, princeza, superheroja, gusara i ostalih zanimljivih kreacija i maski.

Nastava je bila osmišljena u skladu s pokladama. Pjevali smo, plesali i igrali razne igre.

Iako je bio kišoviti dan, u tom šarenilu boja prevladavalo je veselo raspoloženje!

Orlanda Magdić, učiteljica

„Osmaška“ Dana 6. lipnja 2014. u atriju naše škole od svojih osnovnoškolskih dana oprostili su se osmaši, generacija 2013./2014. Njihovo poslijednje okupljanje „osmaška večer“ prošlo je u ugodnom ozračju. Sve je počelo pozdravom svih profesora i učenika te uvodnom riječi naše pedagogice Sanje Matić. Kako bi izrazili zahvalnost za sve što su ih naučili, osmaši su nastavnicima, ali i ostalim djelatnicima škole darovali ruže. Kao uvod u ples, sve nas je razveselio Grgo Semerad koji je izveo nekoliko pjesama. Ostatak večeri protekao je u ludovanju, plesu, smijehu, ali i suzama.

Svih su nas, a pogotovo na pjesme „Noćas se rastajemo“ i „Bili smo jednom najbolji“, obuzele emocije. Ali znamo da, koliko god nam je rastanak težak, idemo prema novim iskustvima. Ovi osmaši su prva generacija koja je svih osam godina obrazovanja provela u ovoj školi. Od nje smo se predivno oprostili i sigurno će nam dugo ostati u sjećanju, a nadamo se da nas ni profesori neće tako brzo zaboraviti.

Klara Kvesić, 8.a 9

u školi i oko nje

Šah U veljači i ožujku u našoj školi međunarodni majstor Srđan Šale iz Šahovskog kluba „Solin“ u gotovo svim razredima održao je predavanje o jednoj staroj i raširenoj društvenoj igri – šahu. Iako smo svi ponešto o šahu znali, na tom satu smo još više naučili i kroz igru šah nam je postao zanimljiviji. Majstor S. Šale je pričao o povijesti te igre, o tome da bi ona mogla postati i izborni predmet u školama. Igrajući šah, možete svuda putovati na natjecanja. Za vrijeme tog sata igrali smo šah i razgovarali o prednostima i specifičnostima te igre. Bilo je vrlo zanimljivo. Oni koji su zainteresirani mogu se javiti u Šahovski klub „Solin“ koji se nalazi na adresi Hektorovićeva 50 (200 m južno od škole).

Roko Bačić, 6.a

Zašto je dobro naučiti igrati šah

Razvijaju se kreativnost, mašta, intuicija i samopouzdanje.

Povećava se sposobnost pamćenja i koncentracije.

Poboljšava se brzina računanja i donošenja odluka.

Razvijaju se logičke sposobnosti.

Poboljšava se sposobnost planiranja i predviđanja.

Potiče se urednost, preciznost i samokontrola.

Potiče se sportski odnos prema pobjedi ili porazu.

Razvijaju se kombinatorne sposobnosti i upornost.

I povrh svega šah je zabavna društvena 10

igra.

eko škola

EKO ŠKOLA 2013./2014.

Skupljanje papira

Jedna od mnogih akcija naših učenika je bila i akcija prikupljanja starog papira u studenom. Naš eko- prijatelj tvrtka Unija papir je odvezla i reciklirala stari papir. U akciji prikupljanja starog papira sudjelovali su svi razredi centralne škole kao i svi razredi područnih škola u Mravincima i Kučinama.

Akcija je provedena od 18.11. do 23.11.

2014.

U berbi maslina

“Dupin” za plastične boce

Kako bi naš okoliš očuvali i za buduće generacije, dobili smo i „dupina“, kantu za odlaganje plastičnih boca. Dupina smo postavili u atriju škole uz eko-plakate da bude na vidljivom mjestu.

Vrijedne beračice

Krajem desetog mjeseca brali smo masline u našem školskom dvorištu. U akciji su sudjelovali učenici šestih razreda. Kad smo izvagali naše masline, vidjeli smo da smo ubrali 83 kilograma, čime smo jako zadovoljni. Od tih maslina dobili smo osam litara ulja. Zadovoljni smo dobivenim.

11

eko škola

OBNOVA STATUSA EKO ŠKOLE

Eko odbor

EKO ODBOR Članovi Eko-odbora su: Vesna Kljaković, ravnateljica, Sanja Matić, pedagoginja, Marijana Bandić-Buljan, koordinator, Vedrana Kuduz, Katarina Kotromanović, Dragica Kuzmičić i Marijana Krajinović.

Prvi sastanak Eko-odbora održan je u listopadu 2013.

Na prvom sastanku u školskoj godini 2013./2014. prihvatili smo Plan i program djelovanja za eko-školu. Dogovorili smo se da će nam tema ove godine biti voda s naglaskom na rijeku Jadro.

Kampanju za manje otpada ćemo i dalje provoditi, kroz akcije skupljanja papira i čišćenja izvora rijeke Jadro.

O uređenju glavnog panoa brinut će se učiteljica Vedrana Kuduz sa svojom eko-grupom, a kako bi nam pano bio što ljepši, pomagat će joj Katarina Kotromanović, prof. likovne kulture.

Naša misao vodilja je da što više učenika, ali i građana, osvijestimo o važnosti očuvanja okoliša, kako zbog nas samih, tako i zbog budućih generacija.

Izabrali smo članove eko-patrole i udružili se zajedno s članovima GLOBE projekta koji vodi Marko Sorić, prof. geografije.

Dogovorili smo se kako ćemo pozvati i članove Izviđačkog društva „Posejdon“ da nam se pridruže i pokažu svoje akcije čišćenja voda. Članovi društva će kroz treći mjesec doći i predstaviti svoje prezentacije o zaštiti vode i očuvanju okoliša.

12

Svečana obnova statusa eko-škole održana je 16.svibnja u Zagrebu. Podjela zastava odvijala se u prostorijama restorana “Globus”. Predstavnici naše škole su bili Sanja Matić, pedagoginja i Marijana Bandić-Buljan, koje su ujedno i školske koordinatorice. Obnovu statusa naša škola zaslužila je zahvaljujući marljivom trudu i radu svih djelatnika i učenika škole.

U ovom dvogodišnjem razdoblju imali smo nekoliko akcija i čišćenja izvora rijeke Jadro, prikupljanja starog papira, pomaganja u raznim humanitarnim akcijama…

Udruga “Lijepa naša” koja je voditelj projekta međunarodnih eko škola prepoznala je naš trud i obnovili smo naš eko status. Obnova nam je ujedno i pohvala, ali i obveza i poticaj na daljnji rad, a sve u svrhu zaštite okoliša i promicanja što kvalitetnijih uvjeta življenja.

Svečana priredba u našoj školi je održana 29. svibnja, a sudjelovali su školski zbor i izviđači odreda “Posejdon”.

eko škola

POLJIČKA REPUBLIKA

Gata – Omiš (projektni dan 22.5.)

Terenska nastava započela je prilično rano, krenuli smo u 7.30 u otkrivanje Poljičke Republike i gusarskog Omiša. Učenici 6.c i 6.e razreda vozili su se preko Žrnovnice, Srinjina i dalje do Gata. Prvo zaustavljanje je bilo na Gradcu, kod crkve Sv. Jure. Na ovom mjestu se tradicionalno birao knez Poljičke Republike.

Poljička Republika bio je naziv za prostor od Žrnovnice do Omiša. Poljička Republika imala je i svoj statut, kojim su uređena prava i obveze tadašnjih Poljičana.

Poljičkom Republikom je upravljao knez.

Birao se tradicionalno na blagdan sv. Jure o travnju.

Poljica su bila podijeljena na dvanaest katuna, svaki katun bi izabrao svog katunara i od njih dvanaest izabrao bi se knez Poljičke Republike koji bi vladao godinu dana.

Iako nije bio blagdan sv. Jure i mi smo odlučili izabrati svog kneza.

S ovog mjesta pruža se predivan pogled na rijeku Cetinu i Omiš. Nedaleko odavde nalazi se kip Mili Gojsalić Ona je bila narodna junakinja iz vremena ratova Turaka i Poljičana.

Krenuli smo dalje prema rijeci Cetini i Omišu. Rijeka Cetina u mnogočem znači život. Ona napaja stanovništvo vodom, daje

I mi smo birali svog kneza

vodu za natapanje polja i na Cetini su izgrađene mnoge hidroelektrane.

Na svom putu od izvora, u selu Cetina, ide i kroz polja i kroz kanjon, a na rijeci je sagrađeno i akumulacijsko Peručko jezero.

Naučivši o važnosti rijeke Cetine krenuli smo kroz gusarski grad Omiš.

U Omišu smo vidjeli mnoge znamenitost: Stup srama, znamenitu kuću sretnog čovjeka, nekoliko crkava: sv. Mihovila, sv. Roka, sv.

Duha.

Osim crkvica u Omišu su i znamenite kule: Mirabela koja je imala ulogu izvidničke kule i Fortica na brdu iznad Omiša.

Naučili smo nešto i o današnjem Omišu.

Vidjeli smo njihove tvornice: “Cetinu” (tvornica tjestenine) i “Galeb” (tvornica rublja).

Nakon obilaska odmorili smo se na gradskoj plaži gdje nam se pridružio naš dragi, bivši profesor Ivo. Marijana Bandić-Buljan, profesorica

13 Šestaši kod crkve sv. Jure na Gradcu

aktivnosti aktivnih učenika INTEGRIRANI TJEDAN - DANI ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE ZEMLJE (1. razredi)

Posjet Gašpinoj mlinici U žutim prslucima za sigurnost u prometu, a koje smo dobili od djelatnika MUP-a, stigli smo pred Gašpinu mlinicu.

Dočekao nas je ljubazni domaćin, gospodin Tomislav Poljak. Na zanimljiv i šaljiv način započeo je priču o mlinu. Osjetili smo brašno na svojim rukama. Slušali smo zvuk vode i mlinskog kola. Gledali smo kako zrna pšenice ulaze pod mlinsko kolo, kolo se okreće i pretvara zrna u brašno.

- Ovo teško kameno kolo pokreće voda

Ljudsko tijelo (sat prirode i društva) Jedna od nastavnih tema iz prirode i društva je i o ljudskom tijelu. Da bismo je što bolje razumjeli, donijeli smo u našu učionicu model trupa kao i kostur ljudskog tijela. Također smo koristili i Powerpoint prezentaciju te smo tako lakše povezali nastavne sadržaje. Bilo je jako zanimljivo izbliza pogledati, pa čak i držati u ruci, pojedine organe. „Zar to zaista tako izgleda? “ pitali su se mnogi. Ovim putem se zahvaljujemo profesoricama biologije i kemije što su nam ustupili svoja nastavna sredstva.

Učenici 4.c i Sandra Peslać, učiteljica

14

- podučio nas je naš domaćin.

Upoznao nas je sa starim zaboravljenim predmetima koji su nekad bili potrebni za život.

Nakon razgleda mlina, uslijedila je radionica oblikovanja tijesta. Za taj dio zadužena je domaćica, gospođa Ivanka koja nam je strpljivo davala upute, tijesto i valjke za tijesto. E, tu smo pokazali umijeće.

Da smo zaista uživali, vidi se na fotografijama.

Onima koji nisu bili preporučamo: „Posjetite Gašpinu mlinicu, aktivirat ćete sva vaša osjetila!“ Još jednom veliko hvala mlinaru i mlinarici.

Zdenka Jerković, učiteljica

aktivnosti aktivnih učenika

Mali glumci u Dječjem vrtiću „Labud“ Uoči božićnih blagdana učenici 1.b i 1.c razreda, članovi dramske skupine odlučili su razveseliti mališane u vrtiću prigodnim igrokazima. Uzeli su sve potrebne rekvizite i zajedno s učiteljicama krenuli na mjesto događaja. Bilo je malo i treme.

U vrtiću su nas dočekale ljubazne tete, a djeca su već spremno sjedila očekujući predstavu. Po njihovim licima vidjelo se da uživaju i u čarobnom napitku djeda Božićnjaka kao i u razgovoru Krampusa i svetog Nikole.

Nakon što su nagrađeni gromoglasnim pljeskom, tete su počastile djecu grickalicama i sokom. Baš je lijepo biti glumac!

Zdenka Jerković, učiteljica

U zdravom tijelu zdravi duh Kad se mamine ruke slože…

Dok smo s učiteljicom imali sat tjelovježbe, naše marljive mame pripremile su voćnu salatu. Nakon tjelesnog salata je došla kao pravo osvježenje. Lijep je osjećaj jesti zajedno.

Nakon jela, razgovarali smo o važnosti voća u prehrani i o utjecaju prehrane na naše zdravlje. Opisivali smo voće, njegovu boju i okus. Govorili smo i o pristojnom ponašanju za stolom.

Na satu likovne kulture od plastelina smo oblikovali košare s voćem, a na satu prirode i društva napravili smo plakate o zdravoj prehrani.

Učenici 1. c s učiteljicom

15

aktivnosti aktivnih učenika

Petaši humanitarci Da za dobra djela nisu važne godine, pokazali su učenici triju petih razreda OŠ kraljice Jelene. Ovi jedanaestogodišnjaci odlučili su svom Projektnom danu, koji podiže svijest o potrebi zaštite okoliša, dati i humanitarnu notu. Naime, uz pomoć i podršku svoje profesorice Ružice Kandić, kojoj su se pridružile i kolegice Marijana Gudić i Maja Dolić, osmislili su i relizirali humanitarnu akciju za nabavu opreme potrebne za terapijsko jahanje u Konjičkom klubu „Sveti Mihovil“, a prikupljena sredstva klubu su uručili u sklopu Projektnog dana (22. svibnja), kada su se upoznali s članovima kluba i volonterima.

Konjički klub „Sveti Mihovil“ smješten je uz rijeku Cetinu u blizini Trilja. Član je Hrvatskog konjičkog saveza i Hrvatskog saveza za terapijsko jahanje. Klub broji dvadesetak stalnih članova koji redovito jašu, timare konje i rade sve ono što je vezano za svakodnevnu brigu

16

oko konja. Pet od ukupno dvadeset četiri konja osposobljeno je za rad s djecom i invalidima, a u vođenju i brizi o njima pomaže im dvadesetak volontera. Terapijsko jahanje metoda je kojom je Klub „Sveti Mihovil“ odlučio pomoći invalidnim osobama i djeci s poteškoćama te tako svoje znanje i umijeće iskoristiti u plemenite svrhe.

Potrebno je napomenuti da su učenici kontinuirano, tijekom cijele godine, odvajali dio novčanih sredstava za pomoć onima kojima je to i potrebno, a time i neprestano razmišljali o tome da oko nas žive ljudi kojima je potrebna pomoć. Njihovoj su se humanitarnoj akciji pridružili i prijatelji-donatori, koji su prepoznali humanost akcije učenika i time je podržali.

Nadamo se da će njihova akcija biti poticaj i drugima da osvijeste prisutnost onih kojima je potrebna pomoć.

aktivnosti aktivnih učenika

POSJET PRVAŠIĆA GRADSKOJ KNJIŽNICI U SOLINU I ove godine Gradska knjižnica „Solin“ daruje učenike prvih razreda jednogodišnjom pretplatom. Zaista lijepa gesta.

Učenici 1.c i 1.d razreda zajedno sa svojim učiteljicama išli su osobno zahvaliti osoblju knjižnice. Želja im je bila upoznati prostor i mogućnosti koje im nudi knjižnica.

U knjižnici ih je dočekala knjižničarka koja ih je provela kroz knjižnicu, objasnila kako će i na koje vrijeme posuđivati knjige. Upoznala ih je s različitim vrstama knjiga, a najviše su se zadržali u kutku sa slikovnicama. Na kraju su svi zajedno pogledali crtani film „Dva miša“.

Zdenka Jerković, učiteljica

Posjet solinskim vatrogascima U svibnju slavimo svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Zato su i naši prvaši s učiteljicama u svibnju posjetili vatrogasce DVD-a Solin.

Vrlo srdačno su nas dočekali. Prošetali smo prostorijama njihove zgrade. Saznali smo da većina vatrogasaca radi dobrovoljno, bez plaće. Njihov posao nije samo gašenje vatre, već oni pomažu u mnogim teškim i opasnim situacijama. Da bi to sve mogli raditi imaju opremu. Nedavno su nabavili vrlo moderno vatrogasno vozilo s bogatom opremom koju su nam i pokazali.

Vidjeli smo velika električna kliješta koja režu metal kao da je papir. Iz kamiona, kao čarolijom, uvis izlaze reflektori za osvjetljenje noću. Jedan vatrogasac obukao je vatrogasno odijelo, kapu, kacigu. Na leđima mu je obavezno boca s kisikom. Na veliku radost djece svi su prošli kroz ovo čudesno vozilo. Neki su uspjeli i sjesti za upravljač.

Posebno nas je oduševio vodeni top i snaga kojom izbacuje vodu na veliku daljinu. Od vode se može napraviti i vodeni zid. Neki su ga pokušali dotaknuti pa je bilo i okupanih.

Na kraju, vatrogasci su nas počastili grickalicama i sokom. Jako smo im zahvalni, potrudili su se i puno smo od njih naučili.

Tko zna? Možda netko od prvašića postane vatrogasac.

Zdenka Jerković, učiteljica

17

aktivnosti aktivnih učenika

MALI ZNANSTVENICI - UČENICI PŠ MRAVINCE Nismo išli u školu za male znanstvenike, ali je znanstvena školica došla k nama 3. ožujka 2014.

U žutom laboratoriju radili smo dugu u epruveti.

Crveni laboratorij radio je vatromet u menzuri.

U čudu i s osmijehom smo gledali kako „tete“ stavljaju prostirke u raznim bojama , epruvete, menzure, te ostala pomagala koja su potrebna za izvođenje pokusa. Tako će nam pokazati da i kemija može biti zanimljiva.

Uz pomoć boje i običnog konca radili smo mrlje u mlijeku.

I za čas se naša učionica pretvorila u pravi laboratorij (mjesto izvođenja pokusa).

Podijelili smo se po grupama i postali mali kemičari istraživači.

18

Svijetlozeleni laboratorij „proizvodio je vulkane, zmajeve i lansirao rakete.“

Svi smo bili oduševljeni.

Ružičasti laboratorij bavio se proučavanjem boja – kromatografijom. Uoči samog pokladnog utorka izradili smo maske.

Zeleni laboratorij je bio posebno zanimljiv i nama najčudesniji. Tu smo različitim žicama spajali voće i povrće te dobili mini elektranu.

aktivnosti aktivnih učenika Hvatali smo i sunčeve zrake uz pomoć fotoćelija.

Provozali smo i auto budućnosti koje pokreće sol i voda.

JABUKA KRALJICA VOĆA Nekoć davno iz Azije donio ju je Aleksandar Makedonski sa jednog od svojih pohoda. Ubrzo se raširila po cijeloj Europi. U našoj domovini uzgajaju se brojne sorte jabuka. Danas obilježavamo Svjetski dan jabuka da bi osvijestili njenu važnost u svakodnevnoj prehrani.

Za užinu smo donijeli naravno – JABUKU.

…dijelili,

…slikali ih,

Vrijeme provedeno u izvođenjima pokusa, istraživanju i otkrivanju nečeg novog brzo je prošlo.

Kemija je jako zanimljiva znanost, a kemičari pravi čarobnjaci – zaključili smo.

Učenici i učitelji PŠ Mravince

Cijela nastavni dan protekao je u „druženju“ s jabukama.

…uživali u njihovom slatkom i sočnom okusu.

Pisali smo o njima,

Ukrasili smo školske panoe i ponovili što smo naučili.

Dio viđenog prenijeli smo i na papir.

JABUKA – zdravo voće JABUKA – simbol prijateljstva, mudrosti i ljubavi jedite je i ne zaboravite njene simbole!

…oblikovali,

UČENICI I UČITELJICE PŠ MRAVINCE

19

Olimpijada malih škola u Radošiću

U Radošiću je prvi put održana sportska manifestacija „Olimpijada malih škola” koja je okupila oko 150 natjecatelja iz deset malih škola Splitsko-dalmatinske županije. Voditelj programa bio je Joško Elezović.

S natjecateljima su iz Dalmatinske zagore te otoka Brača i Šolte pristigli i njihovi školski kolege. Njih petstotinjak gromoglasno je bodrilo male natjecatelje. Deset malih škola ovom manifestacijom dalo je poruku odgovornima da u malim mjestima škole ne treba zatvarati.

Mali školarci natjecali su se u pet disciplina, a najviše pozornosti privuklo je skakanje u vrećama i potezanje konopa. Osim ovih disciplina natjecali su se u skoku u dalj i bacanju rakete vortex. Školarci iz Tijarice, Aržana, Lovreća, Studenca i ostali, uz sportsko druženje, scenskim nastupima su predstavili svoje škole.

Natjecanje su pratili i splitski olimpijci Milivoj Bebić, Josip Reić, Željko Jerkov te Perica Bukić.

Među navijačima našla se i naša škola. Razred 2.a i njihova učiteljica Vedrana Kuduz nagrađen je izletom u Radošić.

Razred 2.a nagrađen je zbog svojih zasluga i marljivog rada u okviru programa 20

eko-škole. Ovaj razred je pokazao najviše eko duha.

Kako cijela naša škola živi eko duh, tako smo dobili i novog člana naše škole. Jedno stablo u okviru Eko-etno sela „Škopljanci“ dobili smo kako bismo se o njemu brinuli i potaknuli učenike na razmišljanje da i jedno stablo može pomoći planetu. Naša obveza je prostor oko stabla održavati čistim i urednim, a to će zajedno činiti i učenici i djelatnici škole.

Atmosfera u Radošiću je bila uzbudljiva i u pravom natjecateljskom duhu. Nadamo se da ćemo i sljedeće godine podržavati male škole na njihovoj Olimpijadi.

Pozdrav iz Radošiča

aktivnosti globe grupe

17. Državna smotra i natjecanje hrvatskih GLOBE škola Osnovna škola kraljice Jelene bila je domaćin 17. Državne smotre i natjecanja hrvatskih GLOBE škola, održane od 14. do 16. svibnja u hotelu Medena. Budući da se nastava u školi odvija u tri smjene, u skučenom prostoru s obzirom na izrazito velik broj učenika, smotra se realizirala u hotelu u kojem su sudionici bili smješteni.

U program svečanog otvorenja okupljene je uveo zbor OŠ kraljice Jelene pod vodstvom prof. Mirjam Zubanović. Potom su učenice Katarina Minga i Lucija Lijić, voditeljice programa, ukratko predstavile program GLOBE, odnosno Globalno učenje i opažanje za dobrobit okoliša, pokrenut 1995. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. U program je danas uključeno preko 100 zemalja svijeta te na svakom kontinentu postoji bar jedna GLOBE škola. Ovaj program predviđa redovita učenička mjerenja i opažanja u neposrednom okolišu škole. Ona se obavljaju iz područja atmosfere, vode, tla i pokrova. Spoznaje do kojih učenici dolaze neposrednim i samostalnim otkrivanjem pojava i zakonitosti u prirodi, omogućuju bolje razumijevanje istih. Učenici se potiču na istraživački rad, razvijaju se vještine međusobnog uvažavanja te se potiču humani odnosi.

Pozdravnu riječ u ime domaćina uputila je ravnateljica OŠ kraljice Jelene prof. Vesna Kljaković istaknuvši pritom da od samih početaka provođenja GLOBE aktivnosti, točnije od 2008. godine, učenici OŠ kraljice Jelene u pratnji svojih mentora redovito sudjeluju na međužupanijskim i državnim smotrama.

Ravnateljica Kljaković zahvalila je svima koji su pripomogli u realizaciji smotre te je svim

sudionicima poželjela radosne trenutke i uspjeh u natjecanju.

Prigodne riječi uputili su i Ilija Kokeza u ime grada Solina, prof. Vlade Matas, predstavnik Agencije za odgoj i obrazovanje, predsjednica državnog povjerenstva magistrica Janja Milković te Diana Garašić, nacionalna koordinatorica programa GLOBE i tajnica smotre i natjecanja.

S govorima uzvanika izmjenjivale su se izvedbe učenika OŠ kraljice Jelene, prožete zavičajnošću i eko-sadržajima. Službeni dio natjecanja i smotre prigodnim je stihovima otvorila voditeljica programa Lucija Lijić.

Nakon održane smotre i natjecanja, u kojima su sudjelovali učenici i mentori iz čak 24 osnovne i 17 srednjih škola, proglašeni su najuspješniji.

Diana Garašić, nacionalna koordinatorica programa GLOBE, na samome je kraju zahvalila domaćinima i suradnicima na doprinosu u ostvarenju 17. Državne smotre i natjecanja hrvatskih GLOBE škola, a posebno članovima Državnog povjerenstva. Vaša predanost, entuzijazam i spremnost da se uhvatite u koštac sa svim za što se ukaže potreba, osiguravaju uspješnost i čine da se osjećamo dobro jer smo zajednički napravili dobar posao – istaknula je Garašić te je uputila pozivnicu za sljedeću smotru i natjecanje kojom hrvatski GLOBE postaje punoljetan.

21

Četvrtaši u Istri

u školi i oko nje

Dana 7.svibnja 2014. godine krenuli smo na ekskurziju u Istru. S nama su išli 4.a, b i d razred te četvrtaši iz Područnih škola „ Kučine“ i „ Mravince“. Sastali smo se ispred Osnovne škole kraljice Jelene u Solinu u dogovoreno vrijeme. Krenuli smo autobusom prema Nacionalnom parku “Plitvička jezera” koji se nalaze u Ličko-senjskoj županiji.

Posjetili smo gradove: Pulu, Poreč, Rovinj, Motovun, Opatiju, Višnjan i najmanji grad na svijetu Hum. Također smo posjetili Nacionalni park “Brijuni” gdje smo se upoznali s prirodnom i kulturnom baštinom tog prelijepog otočja. U Puli smo vidjeli Arenu i razgledali grad. Poslušali smo sve o povijesti Arene i nastanku grada. U Poreču smo obišli grad i razgledali Eufrazijevu baziliku. Posjetili smo i grad Rovinj te crkvu sv. Eufemije. Prošetali smo obalom i mnogo naučili o tom gradu. Na samom kraju našeg putovanja posjetili smo grad Opatiju gdje smo obalnom šetnicom prošetali do najpoznatijeg hotela imenom Kvarner te vile Angeline i parka Angeline.

Bilo nam je lijepo i poučno. Cilj ekskurzije je bio da upoznamo prirodne i kulturne ljepote naše domovine.

Lea Bilobrk, 4.c 22

putovati, vidjeti, doživjeti

EKSKURZIJA OSMAŠA 2014.

Nakon velikog iščekivanja i odbrojavanja mjeseci i dana, stigao je i taj dugoočekivani datum, bar za osmaše naše škole.

Dana 10. rujna, već ranim jutrom, čuli su se kotačići kufera na parkiralištu pored Gospinog otoka, koje je bilo mjesto polaska. Od uzbuđenja nikome se nije spavalo, te smo jedva čekali krenuti na put. Ukrcali smo se u dva velika autobusa i napokon krenuli u avanturu. Prva postaja je bio Smiljan i Centar Nikole Tesle. Do tamo smo slušali glazbu i uživali u vožnji. U Lici je padala kiša, pa je malo prokišnjavalo u jednom autobusu, no to nismo zamjerili. Bilo je čak i smiješno. Kada smo došli u Smiljan, pogledali smo film o Nikoli Tesli i njegovu rodnu kuću. Bilo je jako zanimljivo vidjeti sve to. Nakon Smiljana krenuli smo autobusom do restorana na ručak. Do restorana smo slušali pjesmu „ Sretan ti rođendan“ za našeg učenika 8.a i prijatelja Josipa Dugeča. Svi smo pjevali, i ne može se reći da mu nije bilo drago. Najviše smo ga obradovali kada smo mu u restoranu donijeli „unikatnu tortu“.

Poslije nas je čekalo dugo putovanje do Vinkovaca. Kad smo napokon stigli u hotel i smjestili se u sobe, otišli smo na večeru.

Nakon večere, išli smo u disko. Svi smo se zabavili kao nikad u životu. Cijeli Vinkovci su se tresli u ritmu solinskih osmaša.

Nakon dugotrajnog uređivanja, cure su bile spremne za zabavu do zore

Nakon plesa u disku koji je, ako se nas pita, trajao prekratko družili, smo se u sobama do jutra.

Sljedećeg jutra, nakon doručka, krenuli smo u Osijek. Išli smo u obilazak grada. Vidjeli smo Tvrđu, centar grada i katedralu.

Perivoj hrvatskih velikana u Osijeku

Vrijeme je bilo sunčano. Imali smo i slobodnog vremena, pa smo šetali Osijekom.

Neki su vrijeme proveli kupujući suvenire ili sladolede, dok su neki pohrlili u McDonalds.

Kasnije smo otišli u Kopački rit. Tamo smo imali panoramsko razgledavanje brodom uz stručnog vodiča. Bilo je neobično to što uopće nije bilo komaraca. Nakon razgledavanja otišli smo u kompleks dvorca Tikveš koji se nalazio nedaleko od Parka prirode „Kopački rit“. Nakon toga, čekao nas je dug povratak u hotel. Kad smo stigli u Vinkovce, padala je kiša pa nismo mogli razgledati grad, kao ni prvog dana. Nakon večere, opet smo se spremali za disko.

Treći dan smo se ustali ranije jer smo morali otići u Vukovar. Posjetili smo Vukovarsku bolnicu. To je bilo jedno od rijetkih mjesta na kojima je vladala velika tišina među nama.

Bilo je zbilja traumatično gledati u kojim su uvjetima živjeli ljudi, te je bilo grozno i samo pomisliti da su u takvoj neimaštini i opasnosti od granata djeca morala provesti svoje djetinjstvo. Nakon bolnice otišli smo na groblje Ovčaru. Tamo smo vidjeli mnogo bijelih križeva koji označuju sve osobe koje su ubijene u to vrijeme. Nakon toga otišli smo do Spomen doma „Ovčara“. Tamo smo vidjeli slike žrtava u mračnoj prostoriji, što je dalo posebno tužan ugođaj. Poslije smo otišli i na samo mjesto gdje se dogodio zločin.

23

putovati, vidjeti, doživjeti

Grupna fotografija na Ovčari

Glavni cilj: izdržati sa zmijom oko vrata za nekoliko fotografija

Kasnije je zasjalo sunce, pa smo prije ručka imali malo slobodnog vremena za šetnju po Vukovaru. Nakon ručka otišli smo u Đakovo, gdje smo posjetili ergelu lipicanaca i katedralu.

vremena za šetnju po Ilici i Trgu bana Jelačića. Naravno, neki od nas su posjetili dobri stari McDonald›s, koji je itekako dobro zaradio ovih dana. Uhvatila nas je mala kišica, ali brzo je granulo sunce.

Još jedna grupna fotografija ispred katedrale za uspomenu

Vodička u prvom planu, iako neplanirano

Nakon Đakova, otišli smo u Našice, u posjet Dvorcu „Pejačević“, a nakon toga Zoološki vrti „Bizik“ u Našicama. Nisu nas zainteresirali ni tigrovi ni majmuni, koliko zmije koje smo mogli držati oko vrata i u naručju.

Mislim da su zahvaljujući obitelji Bizik mnogi razbili strah od zmija. Četvrti dan vrlo rano smo se probudili i krenuli na put prema Zagrebu. To putovanje je bilo najtiši dio ekskurzije jer su apsolutno svi spavali. Mislim da se taj dio svidio našim profesorima i vozaču, a najviše vodički. Kad smo stigli u Zagreb, imali smo slobodnog 24

Nakon obilaska Gornjeg grada, Kaptola i Trga bana Jelačića, bilo je vrijeme za dug povratak kući.

I došli smo do kraja. Bilo je to nezaboravno iskustvo, lijepo smo se proveli i mnogo toga doživjeli. Vidjeli smo kakvi su profesori kada nisu u učionici, te su nam se svidjeli tako. Moramo se i ispričati našoj vodički, prema kojoj i nismo baš uvijek bili pristojni.

Ja se nadam da nam nije zamjerila puno, ipak bili smo uzbuđeni i uhićeni. Ekskurzija je dobila čistu peticu! Sada nam ostaju samo fotografije, ali i divne neizbrisive uspomene.

Tina Volarević, 8.a

putovati, vidjeti, doživjeti

PUTOVANJE KATAROM

Najljepše što sam mogla poželjeti za Božić je vidjeti tatu i posjetiti Katar malu državu u Aziji na Arapskom poluotoku. Iz Splita preko Zagreba, Istambula do Dohe, glavnog grada.Grad je prepun visokih nebodera, dizalica, ceste su široke, pune skupih automobila, šetnice, parkovi, trava, cvijeće, palme po cijelom gradu dočaravaju raskoš i bogatstvo.

Umjetni otok Pearl s velikom marinom, skupim dućanima, restoranima, kafićima i šetnicom je prekrasan. Sada se radi i novi umjetni otok u obliku banane po imenu Ba-

nana island samo za emira Tamim bin Hamad al Thani i negovu obitelj.

U gradu ima mnogo prodajnih centara, a za svaki razgledati, trebalo bi jedan cijeli dan. U njima se nalaze dućani, banke, samoposluge, restorani, klizališta, rijeke i gondole, zabavni parkovi, lunaparkovi i kina.

Souq je omiljeno okupljalište u večernjim satima gdje se pije čaj i puši šiša. Prepun je malenih dućana s odjećom, hranom, začinima, životinjama i suvenirima.

Katar je islamska država, đamije su mnogobrojne i pet puta dnevno se moli. Žene su odjevene u crne abaje, a muškarci u bijele haljine dišdaše s bijelim maramama.

Ima mnogo stranaca iz Europe, Indije, Pakistana, Filipina pa je zbog toga napravljen religijski centar. Tu sam bila na misi koju je predvodio apostolski nuncij za Arapski poluotok naš nadbiskup Petar Rajić na hrvatskom jeziku, za sve Hrvate.

Nekoliko puta sam bila u pustinji. Šetnja i vožnja po pješčanjoj pustinji i po dinama je za mene nešto posebno. Kamenita pustinja se može posjetiti samo đipovima. Razgledala sam Zekreet Film city gdje se snimao Star Wars, napušteni grad zvan Grad Duhova i oazu. Deve šetaju pustinjom, uzgajaju se na farmama, trke deva su veoma popularne.

Kupanje u siječnju je odličan osjećaj, plaže su pješčane i pune malih školjaka koje je more izbacilo. More je plitko.

Bila sam na prijemu u Hrvatskom veleposlanstvu koje je priredio naš veleposlanik Tomislav Bošnjak u čast naših sportaša Karlovića, Šole i Modrića (koji nažalost nije mogao doći). Odlazak na nogometnu utakmicu Real Madrid i Paris Saint Germaint bio je najveći doživljaj jer, osim vrhunskog nogometa, uživali smo i u kiši koja pada samo nekoliko puta godišnje. Izložba Damian Hirsta, odlazak u restorane, kupanje u bazenu, jahanje deva, trke automobila, nova poznanstva, igranje, zabava ....sve će to ostati u mome sjećanju cijeli život. Nadam se da sam i vama bar malo dočarala ljepote ove male državice tamo daleko u Aziji.

Petra Jelaska, 6.a 25

putovati, vidjeti, doživjeti

U Portugalu i Španjolskoj Sredinom listopada otputovala sam na hodočašće u Fatimu. Putovanje do tamo je trajalo cijeli dan zbog dugih čekanja na aerodromima u Zagrebu i Frankfurtu. Kasno navečer smo sletjeli u Lisabon, glavni grad Portugala koji se smjestio s jedne strane na obali Atlantskog oceana, a s druge na ušću rijeke Tejo. Saznala sam da je ova rijeka najduža na Pirinejskom poluotoku. Lisabon je rodno mjesto portugalskog sveca poznatog kao sv. Ante Padovanski koji je živio u 12. stoljeću. Utvrda Belem i Samostan sv.

Jeronim su spomenici kulture pod zaštitom UNESCO-a. Portugal je nekad bio velika pomorska sila i u spomen na velika pomorska otkrića podignut je Spomenik otkrićima pomorskih destinacija. Lisabon je spoj istočnih, afričkih i evropskih kultura.

Na putu u Fatimu posjetila sam grad Santarem u kojem je svetište Tijela i Krvi Kristove. U Fatimi smo zatekli rijeke hodočasnika koji su sudjelovali u procesiji svijećama noseći kip Gospe Fatimske. Svetište je podignuto u spomen na Gospino ukazanje djeci Jacinti, Luciji i Franji.

U ribarskom i turističkom gradu Nazare posebno su zanimljive nošnje nazarskih žena kratkih suknji sa sedam podsuknji; raznolika ponuda tržnice...Bakalar je na ovom području jedno od glavnih jela; sprema se na stotine načina.

Na putu kroz Portugal vodič nam je pričao o povijesti ove zemlje. Saznala sam da

26

u Portugalu raste hrast plutnjak; primijetila sam da se ovdje prodaju torbe, cipele, suveniri i nakit i drugi predmeti od pluta, a ne samo čepovi. Portugal je i veliki proizvođač eukaliptusa. Portugalci su siromašan narod, ali ponosni i srdačni prema gostima.

U Španjolskoj smo posjetili gradove Alba de Tormes, Avilu. U Avili me posebno dojmio susret s redovnicama strogog reda bosonogih karmelićanki iz Splita: Edite, Gabrijele i Mihaele u njihovom Samostanu sv. Josipa.

Dobro očuvan rimski akvedukt je u gradu Segoviji. Sagrađen je u doba cara Trajana. Toledo je prekrasan srednjovjekovni grad, okružen bedemima, kroz povijest je poznat po suživotu židova, muslimana i kršćana. Sljedećeg dana putovali smo prema El Eskorialu , kraljevskoj palači koju je dao izgraditi kralj Filip II. Danas je to Nacionalni muzej Španjolske.

Primijetila sam da djeca osnovnih škola u Španjolskoj za vrijeme velikog odmora sjede po parkovima u krugu i jedu tople marende donesene iz kuća. Ne kupuju peciva, ali im odmor traje puno duže nego nama.

Moje putovanje završilo je u Madridu, glavnom gradu Španjolske.

Grad je pun širokih ulica, velikih parkova, spomenika, velikih prodajnih centara.

Putujući Španjolskom uočila sam velike pašnjake pune stada goveda, uređene gradske četvrti u kojima su kuće jako slične, bez velikih nebodera. U Portugalu i Španjolskoj na puno mjesta vide se mozaici izrađeni od keramičkih pločica kao ukrasi na fasadama kuća. Vidjela sam i očuvane vjetrenjače koje se spominju u romanu o Don Quioteu.

Mirjana Županović, 6.a

uÄ?imo njemaÄ?ki, engleski, talijanski

27

uÄ?imo njemaÄ?ki, engleski, talijanski

28

učimo njemački, engleski, talijanski

Talijanski jezik i utjecaj na naš zavičajni govor Kroz povijest u Dalmaciji, talijanski je jezik imao značajan utjecaj na hrvatski. Danas najčešće čujemo naše djedove i bake kako pričaju velik broj riječi u dijalektu koje su rezultat mješavine hrvatskog i talijanskog jezika. U tablici su prikazane neke od njih. talijanski jezik

hrvatski jezik

dijalekt

la cucina il bagno il piatto scura la finestra l’asciugamano boccone bagnarsi lo zucchero la borsa la nonna la signorina il signore il bicchierino la minestra la pasta asciutta bandiera il parmigiano sbattere bestia

kuhinja kupaonica tanjur prozorski kapci prozor ručnik komad kupati se šećer torba baka gospođica gospodin čašica tjestenina tjestenina s mesom barjak parmezan umutiti životinja

kužina banj pijat škura ponistra šugaman bokun banjat se cukar borša nona šinjorina šjor bićerin manistra paštašuta bandira parmezan žbatit beštija

Nina Vukasović, Maja Juričević, 7.a

How I discovered an ancient civilization

My entire life I wanted to be an archaeologist because I was in love with ancient civilizations, so naturally when I got a chance I took it and held on to it like a skydiver to a parachute.

The excavation was in Egypt so it was safe to assume that something was going to happen and oh boy did it happen.

I started to work at the excavation site two months after I got the invitation. At first it was all pretty much the same, just digging, but then we found an old crypt. They werepicking a “volunteer” togo inside and l was nominated. When I first entered the crypt l was a little scared, but as I went deeper my courage started to build up. I entered a small tomb and started to look around. I saw a skeleton fall so I turned around but as I turned the floor colapsed and I started to to fall down. I landed in a small lake. I stood up and looked around. I couldn’t belive my eyes at what I found. It was a whole city with people living in it. As I came to the entrance of the city an old man was waiting for me. It was a proffesor that came to live‘here after he discovered the crypt tweenty-three years ago. He told me that the people are called Hulok and that the city was called Kargeth. I decided to stay here for a couple of days until I was rescued. One day there was an earthquake that was actually TNT exploding. Other archaeologists came for me. They rescued me and told me that they are going to bring the Hulok people to the surface. l~knew what was going to happen to them so there was only one thing to do. That was to light the leftover TNT and get the hell out of there.

I woke up in a hospital bed after the explosion knocked me unconscious. l was sad that I wouldn’t see the city of Kargeth again, but the satisfaction of saving the Hulok people gave me made up for it.

The End - By Stipe Delić 8.a

29

Dubravko Jelačić Bužimski

u školi i oko nje

Tko vam je i zbog čega književni uzor u našoj i stranoj književnosti?

Imao sam ih mnogo i često sam mijenjao mišljenja. Volio sam razne francuske i engleske pisce.

Koja forma izražavanja vam je bliskija, krimići ili drame?

Jako volim kriminalističke romane. Iako ima nekih bedastoća, ima i pravih majstora.

Koristite li stvarne događaje i osobe kao podlogu u svojim djelima?

Nikada ne koristim stvarne događaje i osobe. Koristim samo maštu, ali nisam siguran je li to moja mašta ili podsvijest. Čeka li Martina još zanimljivih zgoda?

Bio sam u dilemi, ali s Martinom je dosta.

Može li se znati što trenutno pišete?

Pišem zbirku priča „Nezaboravne priče iz kavane Korzo “. U toj kavani sam uvijek sjedio sa svojom kazališnom grupom. Čime se još bavite, imate li hobije?

Moj hobi je pisanje. Uz posao koji imam u slo-

30

bodno vrijeme pišem, a u mladosti sam igrao rukomet.

Imate li pri pisanju neko posebno mjesto i vrijeme; ritual?

Imam svoj stol na kojem pišem, ali ne, nemam neki posebni ritual.

Imate li neki savjet za one koji počinju ili bi željeli pisati?

Moj savjet je da nikada ne odustajete od onoga što želite.

Koje vam je djelo donijelo najveći uspjeh?

Kazališna drama „Gospodar sjena “ koja je bila najviše igrana.

U koju ste knjigu uložili najviše truda? „Martin protiv CIA-e i KGB-a “ zato što ju je bilo najteže pisati.

Jeste li razmišljali da predložite neki vaš roman za film?

Napisao sam scenarij za „Sportski život letećeg Martina“ i promijenio sam mu kraj. Što vas je inspiriralo da počnete pisati?

knjiga je najbolji prijatelj

Zašto volimo knjige?

Volim čitati knjige zato jer me uvijek iznenade.

Nekad su smiješne, a nekada tužne.

Najviše volim bajke. U njima likovi mogu ono što u stvarnosti ne mogu.

Kada sam tužna uzmem knjigu, ona riješi sve moje brige.

Mislim da je knjiga nešto najčudesnije.

Marina Rogulj, 3.r. PŠ Mravince Nešto što čovjek ima u sebi, talent. Kao rukometašu igranje rukometa, moj je talent pisanje.

Kako ste prolazili u školi?

Pa, u prosjeku sam imao ocjene od 1 do 5.

Bavite li se pravom?

Ne, bavim se pisanjem cijelo vrijeme.

Koji vam je predmet u školi bio najdraži?

Volio sam zemljopis i povijest. Od prirodnih predmeta volim kemiju.

Kada ste se počeli baviti pisanjem?

Kada sam počeo ići na fakultet.

Jeste li ikada pokušali pisati poeziju?

Volim poeziju i mnogo sam je čitao, ali ju nikada nisam pisao.

Jeste li kao mali voljeli čitati?

Jesam, dosta sam čitao.

Kakav je osjećaj biti iz plemićke obitelji?

Meni je uvijek više značilo plemstvo duha, a ne krvi.

Eva Marković, 6.e

Dok listam stranice knjige ulazim u svijet mašte. Osjećam se poput duha koji gleda što se događa.

Neke knjige su strašne, a neke vrlo zanimljive. Najviše volim smiješneknjige.

Kada se nasmijem brat me u čudu gleda.

Slova u riječima, riječi u rečenicama. rečenice na stranicama, stranice u knjizi i eto prelijepog štiva.

Kada narastem pisat ću knjige.

Katarina Šušmelj, 3.r. PŠ Mravince Volim čitati knjige. To mi je kao da lebdim nad slovima.

Dok čitam priče i bajke zamišljam sebe kao glavni lik.

Volim čitati i enciklopedije.

Iz njih doznajem sve o svijetu.

Zato,ako volite čitati, možda postanete mudri i pametni.

Marieta Bućan, 3.r. PŠ Mravince

Susret s književnikom

Povodom Mjeseca hrvatske knjige 24. listopada 2013. našu školu je posjetio poznati književnik Dubravko Jelačić Bužimski. Tom prigodom predstavio je dva romana iz trilogije o dječaku Martinu „Balkanska mafija“ i „Martin protiv CIA-e i KGB-a“. Iz šarolikog dijaloga djece i pisca doznalo se o mnogim pojedinostima iz početaka autorova književnoga stvaralaštva, ali i iz školskih dana. Premda pripada istoj obitelji kao i ban Josip Jelačić, književnik nas je oduševio svojom jednostavnošću i spontanošću te naglasio kako mu više od plemstva krvi znači plemstvo duha. Učenicima je poručio da nikada ne odustaju od svojih snova i, ako ih budu slijedili, oni će se i ispuniti. Na kraju susreta podijelio je brojne autograme, a djeca su mu zahvalila velikim pljeskom na nezaboravnim trenutcima poželjevši novi književni susret.

31

knjiga je najbolji prijatelj

SUSRET S KNJIŽEVNICOM

SANJOM PILIĆ

TOP 10

Našu osnovnu školu 5. svibnja 2014. posjetila je poznata hrvatska književnica Sanja Pilić.

Susret je upriličen u školskoj knjižnici a privukao je velik broj djece koja su s nestrpljenjem dočekala dragu gošću. Autorica je predstavila svoja dva lektirna naslova: za učenike trećih razreda „Nemam vremena“, a za petaše „Mrvice iz dnevnog boravka“. Na prijateljski i veseo način govorila je o svom životu i stvaralaštvu, načinu na koji su nastale njene knjige te redom predstavila svoja književna djela koja su osvojila brojne nagrade. Okupljeni učenici su s velikim zanimanjem pratili izlaganje a nakon susreta podijeljeni su autogrami. Po njihovim razdraganim izrazima lica dalo se zaključiti da će im ovaj susret ostati dugo u sjećanju.

NAJČITATELJA

NAJČITANIJE KNJIGE U ŠK. GOD. 2013/14

1. MAJIĆ JELENA 7.B (27 KNJIGA)

1. Miro Gavran: Pokušaj zaboraviti

2. ZRNO ILEANA 6.C (25 KNJIGA)

2. Sanja Pilić: Hoću i ja

3. MAJSTROVIĆ DORA 6.C (24 KNJIGE)

3. Sanja Pilić: Hej, želim ti nešto ispričati

4. KOVAČIĆ LEA 1.A (21 KNJIGA)

4. Miro Gavran: Svašta u mojoj glavi

5. PAVIĆ ANICA 1.A (20 KNJIGA)

5. Sanja Polak: Pobuna Pauline P.

6. JUKIĆ IVAN 1.C (20 KNJIGA)

6. Miro Gavran: Sretni dani

7. BANOVIĆ MARIJA 6.C (20 KNJIGA)

7. Branka Primorac: Maturalac

8. MARKOTA LUCIJA 6.C (20 KNJIGA)

8. Miro Gavran: Zaboravljeni sin

9. VUKOREPA ANA 1.D (18 KNJIGA)

9. Sanja Polak: Dnevnik Pauline P.

10. ŠOŠIĆ ANA MARTINA 6.C (17 KNJIGA)

10. Miro Gavran: Profesorica iz snova

U ŠKOLSKOJ GODINI 2013./14.

32

literalno-likovne stranice

Jedan dan s Bambijem

Lipi zavičaju moj

Jedno jutro probudih se u šumi. Nisam ležala u toplom krevetu, niti sam imala položenu glavu na meki jastuk, a umjesto deke bijah pokrivena mahovinom.

Duboko u nekom guštiku, skrivena visokom travom, ugledam svjetlucave oči malog laneta. Srce mi je zakucalo od radosti.

Približila sam mu se da ga pogladim, a ono me podiglo na svoja topla leđa i odvelo kroz krivudave šumske puteljke do svojih prijatelja. Tamo smo brali šumske bobice i sladili se njima. Nabrala sam cvijeća za svoju dobru majku. Spuštala se noć pa sam odlučila prenoćiti u šumi. Kad sam se ujutro probudila, nemalo sam se začudila. Glava mi je bila uronjena u mirisni jastuk, ležala sam u svom toplom krevetu pokrivena najdražom dekom s lektirom u rukama.

Divnog li sna, pomislih, kad bi barem bio stvarnost!

Emanuela Šamija, 4. d

Moj je zavičaj puno lip i još više meni drag,ne bi ga minja ni za šta na svitu.

Zato ča se protega uza samo more, zovedu ga primorski zavičaj.

Samo misto u kojen živin, leži u dolini ispod dva brda na čijin se vrhovima bilidu stine ka da su vično pod snigon. Izmeju njih je stara tvrđava. Doli ispod višjega brda izvire rika koja vijuga kroz centar i uliva se u morski zaliv. Moj zavičaj ima bogato povisno nasliđe.

Pun je arheoloških nalazišta, još iz vrimena starih Rimljana pa nam se radi tega lipo razvija turizam.

U mome zavičaju ima puno familija, a još i više dice.

Moj dida kaže: „Neka dice, na njima sve ostaje!“ Roko Bezer, 4. d

Lara Btkić, 3. r PŠ Mravince

Marta Tokić, 2. r PŠ Mravince

Da mogu biti biljka bio bih maslina

Volio bih biti maslina. Volio bih osjetiti kako je živjeti u toj debeloj, ispucaloj kori pod tim teškim teretom. Korijeni bi mi duboko zaronili u zemlju crvenicu ispod zidina kamenjara. Kad zapuše jugo, pričao bih priče o prošlosti mojih predaka, o njihovoj brizi i ljubavi, o muklom i teškom životu ostavljenom na ovoj škrtoj zemlji. Kad sa sjevera zapuše bura, hladnim krilima otjerao bih sve brige i tugu s ispaćenih lica starih težaka. Njihov znoj i suze isušilo bi toplo sunce. I ne bih želio da se oni meni klanjaju, nego bih se ja klanjao njima. Raširio bih svoje grane što šire da između njih oni mogu slobodno proći. Ne bih rastao k nebu, nego bih granama ljubio zemlju da njihove kosti ne pate. Ne bi oni trebali nositi vodu, nego bih ja dozivao kišu. Čuvao bih svoje plodove da me oni mogu brati. I ptice bih dozivao da im pjevaju dok rade. Golubovi bi otkidali moje grančice nježno i polako. Odnosili bi ih u neku drugu zemlju gdje nema ljubavi i mira, nekoj drugoj nesretnoj djeci. Na licima težaka bio bi osmijeh, a ne suze. Gledao bih njihovu sreću, a ne tugu. Ja bih onda bio sretan. E, kad bih mogao biti maslina!

Luka Bilandžić, 7.d 33

literalno-likovne stranice

Kuća putujuća

Ljeto

Jedna je kuća bila velika, a tužna. Svaki je dan gledala automobile, vlakove i brodove i nikako nije mogla odoljeti da ne poželi nekamo otputovati.

Požalila je što je ostarila i otišla u mirovinu, a da se nije makla s mjesta . Druge su joj se kuće rugale. Ta, tko bi je takvu vodio sa sobom.

Ali, jednog dana, na čuđenje svih pa i same kuće, dođoše ljudi kamionom i dizalicom i odvezu je u Slavoniju.

Kuća je bila presretna što je putovala.

Srce joj je treperilo od zadovoljstva kad je postala novi dom ljudima čija je kuća poplavljena.

Tako još i danas njenim hodnicima odjekuju dječji glasovi dok čekaju da njihova kuća oživi, a kuća putujuća je dobila nove prijatelje.

Kjara Zorić, 4. d

Došao je i taj dan kad napokon mogu izaći van.

Koliko god sati bilo mogu ići leći, i probuditi se kad osjetim miris iz peći.

Mogu se napokon nagutati morske soli i čekati da se ispod stabla hlad rodi.

Još i sada mogu reći da će i iduće godine još ljepše ljeto doći.

Kratka slava

Ljubav prema majci

Jedan san Uskrs slavija na selu. Nima ništa lipše nego kad se u našem dvoru okupe svi rođaci pa započne kucanje jajima. A ja san taj Uskrs bija glavna faca.

Ima san jedno sritno plavo jaje kojim san se kuca s ostalon dicom. Sve san ih pobjeđiva. U stvari ima san jaje od plastike. Niko to nije primjećiva. Kad san ih sve potuka, spremija san jaje na komodu da počine, a ja san izaša van vidit di su mi prijatelji.

Uskoro san se vratija u kuću.Tata me izaziva i nisan moga odolit, a da se ne kucan i š njim.

Udarim ja svom snagon, a kad ono moje jaje puče, razli se bjelance kroz prste, a žumance iscuri na pod. Svi puknu od smija, a ja san u čudu gleda. Ali kako?

Izda me brat, moj rođeni, onako u tiho.

Dok san bija vani, oni su zaminili moje sritno jaje za sirovo. Tako san se i ja počea smijat, jer mi je slava kratko trajala.

Ali zato i danas pričan o tome!

Teo Šafranko, 4.d 34

Kiša Pada kiša, kiša pada.

Iz grada se vidi samo jurnjava.

Nitko ne želi skvasiti glavu, što je velika šteta kišobranu.

Mnogi puknu. Što u današnje vrijeme krize ljudima ide na živce.

Ta kiša sve više pada i pada…

Kada padne noć, iz šume se čuje grmljavina što nekima škodi.

Al se zato u vrijeme kiše mnogo biljaka rodi.

Pitam se pitam što me to grije u majčinim rukama, što me to grije u njezinom osmijehu, što me to grije u dodiru mog obraza s njezinim usnama, što me to tuče po srcu kad je povrijedim.

Napokon odgonetnem.

To je ljubav koja svakim danom kroz mene prohuja kao vjetar u jesen kroz otpalo lišće s grana stabala.

Petra Kamber, 6.b

Sara Višić, 1.c

literalno-likovne stranice

Da mogu biti biljka, bila bih sekvoja Da mogu biti biljka, bila bih sekvoja. Zašto baš to nezgrapno stablo? Sekvoja može narasti iznimno visoko, svoje grane vinuti u nebo i igrati se u oblacima. Moj život sekvoje počeo bi u malom rasadniku staroga čovjeka. Rasla bih u posudi kao mala krhka biljčica i ne bi mi bilo loše. Starac bi me zalijevao, šišao i brinuo se o meni. Tome bi došao kraj kada bih malo narasla jer posuda bi mi postala tijesna. Starac bi me s ostalim biljkama natovario u kamion jer bi nas namjeravao posaditi u park obližnjega velikoga grada. Put bi bio suh i strm. Kamion bi se ljuljao, a ja bih ispala na cestu. Listovima bih posezala za svojim prijateljima, ali bezuspješno. Kamion bi nestajao sve dalje i dalje, a ja bih shvatila da je došao moj kraj jer se nitko neće vratiti po malu biljku na zabačenom puteljku. Moje korijenje bi se lagano ukopavalo u zemlju vapeći za vodom. Pri kraju nadanja i zadnjom snagom moje korijenje bi napokon pronašlo put do vode. Snaga bi mi se vratila, a stabljika bi se ponosno uspravila. Dani bi mi prolazili tmurno. Bila bih usamljena mala biljka usred ničega. Svakim

danom bivala bih sve viša i viša, ali i sve usamljenija. Maštala bih o prijateljstvu, uživanju, druženju i ljubavi. Svake noći gledala bih zvijezde, zaželjela želju i utonula u san.

Jednog jutra moje grane bi dosezale oblake, ali još važnije, moj pogled bi dosezao obližnji grad. Sve bih mogla vidjeti – park u koji me starac namjeravao posaditi, užurbane ljude koji se druže, pričaju i zabavljaju. Uživala bih u tom pogledu i odjednom se više ne bih osjećala usamljeno. Nada bi mi porasla, jer ako ja mogu vidjeti njih i oni bi mogli vidjeti mene. Snažno bih mahala svojim granama i pokušavala privući pozornost. Sutradan, na moje veliko iznenađenje, ljudi bi došli i divili se mojoj veličini jer bih bila najviše stablo na svijetu. Ljudi bi u mojoj sjeni priređivali piknike i svakakva okupljanja. Čak bi i posadili moje buduće prijatelje pokraj mene. Moja sreća bi tada bila neopisiva i beskrajna. Dani mi više ne bi bili tmurni, život bi mi bio ispunjen ljubavlju i srećom. Obazirala bih se samo na dobro i bilo bi mi drago što su moja nada i moje korijenje pronašli put. Biljčica, skoro umrla od iznemoglosti, bila bi najviše stablo na svijetu koje bi se na oduševljenje mnogih još dugo ponosno uzdizalo.

Lana Lalić, 7. d

Roko Juretić, 4. r PŠ Mravince

Bazilije Vuletić, 6. e

Ivan Jukić, 1.c

35

literalno-likovne stranice

Voljela je ona ...

Voljela je ona ovaj svijet, ovaj divan hladni svijet. Voljela je lagani zimski povjetarac koji joj udara o toplo lice. Taj povjetarac, njezin stari prijatelj, on ju je podsjećao na mjesta.

U njemu je osjećala ljepotu mora, ljepotu putovanja, miris tek pokošene trave i onaj teško opisiv osjećaj potpunosti. Pustila je misli da je vode, često je to radila. Voljela je gledati svoje misli poput kakvog filma koji ju svaki put iznova iznenadi. Ovaj put se našla na svom najdražem mjestu. Nije više bilo hladno, dapače osjećala je toplo sunce na koži. Nebo je bilo sjajno i plavo kao naslikano, u njega bi mogla gledati satima. Leži na travi, a okružuje ju šuma, divna, veličanstvena i beskrajna. Podiže se s tople trave i kreće prema šumi, ide prema nečemu, zna da mora ići. Pušta da ju misli vode i samo šeta. Tako je šetala, reklo bi se čak i satima kad je osjetila težinu hoda, disanja, samog postojanja. Ništa se više nije činilo ni toplo ni zeleno, sve se činilo tmurno i tužno, sve se činilo uništeno. Našla se pred kolibom,

Bepo Matković, 3. r PŠ Mravince

Ema Marović, 3. r PŠ Mravince

starom i trošnom kolibom. Tamo su nekad davno za nju postojali samo ona i djed, dva ratnika protiv svijeta. Ali njega više nema, ostavio ju je samu s tom starom kolibom u samom srcu te velike šume.Zatvorila je oči, a kad ih je ponovo otvorila, našla se u realnosti, u hladnoći, stresla se od te nagle promjene. Ponovno je vjetrovito, snijeg počinje padati, ponovo je na ulici punoj ljudi. Svi se gurkaju kroz masu koja šeta prema središnjem trgu, svi su opterećeni svojim brigama pa čak i u ovoj predivnoj hladnoj noći. Ljudi su postali tako hladni i pomalo utučeni, poput kakvih robota koji beznadno šetaju po ovom svijetu čekajući svoj kraj. Ali se u toj svoj masi ipak pronađu oni koji i dalje osjećaju ma koliko god ti osjećaji bili teški. Činilo joj se da je sama u toj masi ljudi što je bilo nepojmljivo za reći jer se ipak nalazila među ljudima. Čudan je, ali i divan ovaj svijet, jer koliko se god mi osjećali usamljeni okruženi smo tolikim ljudima da postaje teško osjećati se tako. Zato je voljela ona i još uvijek voli ovaj svijet, ovaj divan hladni svijet.

Karla Jajić, 8. b

Šimun Čilaš, 3. r PŠ Mravince

Lovre Ivanišević, 3. r PŠ Mravince

ZEMLJA JE...

ZEMLJA JE...

Zemlja je planet velik.

Zemlja je Sunčev povjerenik.

Zemlja je puna dobre volje.

Zemlja je puna najljepše boje.

Teo Šafranko, 3.d

Zemlja je lopta što Svemirom plovi, u njoj su svi moji snovi.

Ja na Zemlji živim i jako joj se divim.

Nika Teklić, 3.d

36

literalno-likovne stranice

Život kao godišnja doba Novi život se rađa poput prvih sunčanih zraka. dijete je učinilo prve korake i vinulo se u proljetne oblake. vesele se djeca tom šarenilu i razlete se po prekrasnom zelenilu.

Sada su djeca postali ljudi i srce im za ljetom žudi. upijaju vrelinu toplih noći znajući da će najbolji dani doći. to su najljepši dani života i ljeto je za njih prava divota.

Mia Jakelić, 8. d

ZEMLJA SPAVA Zemlja spava nježno kao trava, ali ponekad podrhtava, što uzrokuje lava; pa je hladi voda plava.

Naša Zemlja zelenoplava spava.

Ante Juko, 3.d

Nina Drnas, 1. r PŠ Mravince

Nakon toga stižu ozbiljni dani kao teški plodovi na jesenjoj grani.

Boje su postale tužne i tamne a čovjek polako odbrojava dane.

Mirna se jesen drži svoga reda dok on zamišljeno u daljinu gleda.

Primiče se teška i hladna zima a on sjedi kraj ognjišta i dima.

Ostao je sam i nikoga nema.

Gdje su sada svi kad on nekog treba?

Vrijeme postaje sve tiše i tiše a on polako svoj život izdiše.

Ana Martina Šošić, 6. d

Josipa Šaravanja, 1. r PŠ Mravince

Anđela Marović, 1. r PŠ Mravince

37

literalno-likovne stranice

Kiša Tmurni oblaci nadvili su se nad moj gradić, zaklonili su sunce i obrisali svaki tračak svjetla. Sve je mirisalo na novu jesenju kišu.

Bop, bop! Kapi su počele udarati po krovu moje zgrade, po pločniku, po prozorskim staklima domova. Udarale su po listovima koji su već napravili šareni tepih podno drveta u blizini moje kuće. Kiša je stvorila lokvice, malene i velike. I sa svakom novom kapi voda bi se mutila. Svi su se uvukli u toplinu i sigurnost kuća, a na ulici bi se vidio samo poneki kišobran, crvenih, plavih i zelenih boja. Kiša je sve više jačala, više se nije vidio ni visoki zvonik crkve od magle koja se spustila na Solin. Niz ulice su se slijevale „rijeke“ vode, kapi su sve jače udarale po krovovima i prozorima. I onda se odjednom sve smirilo. Kao da je netko rekao „Stop!“. Oblaci su se razišli, a sunce je polako provirilo i cijelom svijetu dalo neki novi sjaj. Na livadi su se zlatile kišne kapi, a s vrhova golih grana polako kapale i tiho udarale o tlo.

Na nebu se pojavila duga i cijela priroda je zamirisala.

Ivona Mateljan, 6. b

Moj zavičaj Podrijetlom sam iz grada Vrlike. U njemu se osjećam ugodnije nego u bilo kojem gradu na svijetu.

Vrlika je gradić smješten nekih 60-ak km dalje od Splita. Nalazi se podno Dinare nedaleko od Peručkog jezera. Iako ima svoju općinu i župu, Vrlika odiše seoskim duhom.

Gotovo svaka kuća ima svoj vrt, osim onih u centru grada. Većinom je starije stanovništvo jer se mnogi sele u potrazi za poslom.

Naime, Vrlika je u Domovinskom ratu veoma nastradala te su uništene dvije tvornice koje nikad nisu obnovljene pa je broj radnih mjesta veoma smanjen. Na ružne uspomene iz Domovinskog rata svaki dan prisjeća mnoštvo uništenih kuća, ostaci tih tvornica i gradina.

Gradina je vrlička tvrđava iz koje je branjen moj zavičaj. S nje se vidi prekrasno Peručko jezero, Dinara, maleni crveni krovovi, šarena polja i izvor rijeke Cetine. Na izvoru rijeke

38

Nino Jakelić, Karlo Perajica, 4. c.

Cetine nalazi se crkva Sv. Spasa. Osim velikih prirodnih bogatstava Vrlika ima i veliku tradiciju. Tu je vrlička narodna nošnja i kolo koje se pleše na Ružaricu. Po Vrlici je mnogo putova koji vode kroz prostrane livade i šume.

Jednim od tih putova može se doći do starog mlina. Iako više nije u pogonu, može se čuti zvuk vode koja se prevrće preko kotača. Česma je dio Vrlike gdje iz zida istječe voda. Pod gustom je hladovinom pa se za vrućih ljetnih dana ljudi tu druže. U sredini Vrlike nalazi se prekrasna fontana gdje se ljeti navečer ljudi skupe, druže, uživaju u vrličkom kolu i plesovima iz okolnih sela. Nedaleko je crkva gdje se vjernici okupljaju na molitvu. Na Peručkom jezeru možete se kupati ili voziti brod, na rubu sela posjetiti farmu konja, s gradine vidjeti sokola…

Mogla bih vam još satima pričati o svom zavičaju, ali nikako vam ne mogu opisati koliko je prekrasan i koliko ga volim.

Ivona Mateljan, 6.b

literalno-likovne stranice

Prijateljstvo Prijateljstvo je za mene nešto sveto, neprocijenjivo. Isto tako mnogi ga se boje, neki zbog njega pate, večini je to sve što imaju.

Nevidljiva je to nit koja dvoje ljudi drži čvrsto povezane kao lancima. Ali, što ako niti počnu pucati ili ako puknu? Onda bude more suza i svi u tom trenutku razmšljaju o tome kako se u tom trenutku osiječaju, ali ne razmiošljaju o tome što će biti kasnije.

Prijateljstvo ostaje za one najjače, to je neprocijenjivo zlato skriveno u škrinjici uspomena. Škrinjica ljepota i uspomena i uz svoju ljepotu kriju i tugu i očaj. Ponekad nije važno tko je kriv, a obično su obje strane krive, sve se pretvara u sijenu tuge i briše ljepotu uspomena.Takvu sam školu i sama prošla. Vjerovala sam da je prijateljstvo vječno i da me prijatelj nikada neće iznevjeriti, ali prijateljstvo nije pravo kada se igramo ono je pravo kada si vjerujemo i poštujemo te međusobno pomažemo. Kada sve u životu prođe, a škrinjica se zatvori, svjesni smo što smo izgubili i želimo si to vratiti. Razmišljam ponekad tako o životu i iskustvima i pitam se ima li smisla graditi nešto iznova što se poput kule srušilo,ili poput dugmeta puklo?

Ipak se unatoč svemu po mom miljenju za pravog prijatelja isplati žrtvovati.

Marija Vučičić, 6.b

Hana Višić, 2. r PŠ Mravince

Ljubav Što za mene predstavlja ljubav? Toliko puta u svakodnevnom životu čujemo tu čarobnu riječ, pjevamo pjesme napisane njoj u čast, ali kad bih trebala u nekoliko riječi opisati taj osjećaj, ne bih se mogla jednostavno izraziti.

Za ljubav često kažu da pokreće svijet, pomiče granice nemogućeg, prelazi mora i planine. Čudesna je riječ ljubav. Čim je izgovoriš, sve nakako postane ljepše, veselije, puno života i šarenih boja. Kažu da ljubav ne poznaje boju kože, jezike kojima se sporazumijevamo... Kad ona pokuca na tvoja vrata sve je moguće. U svom svakodnevnom životu vidim primjere velikih ljubavi koje traju bez obzira na probleme, bolesti i tugu. Vidim kako je sve lakše kada pored sebe imaš nekoga tko te nesebično i bezuvjetno voli. Ljubav znači voljeti nekoga sa svim njegovim manama i vrlinama, prihvaćati ga onakvim kakav jest. To je čudesan osjećaj koji ti uljepšava život i izmami osmjeh na lice kada misliš da je sve oko tebe sivo i tmurno. Kažu da za svakog od nas postoji negdje na svijetu ona „druga polovica“ uz koju ti srce lupa „sto na sat“, polovica uz koju se osjećaš ispunjen do kraja.

Ljubav strpljivo kuca na svačija vrata, samo treba znati prepoznati taj trenutak, pustiti je, otvoriti joj vrata jer bez nje niti jedan život nema smisla.

Anni Samardžić, 6. c.

Mia Banovac, 4. c

39

i mi imamo krila (PŠ Kučine i PŠ Mravince)

Blagdan sv. Luke u Kučinama

Svake godine u našem malom mjestu održava se velika fešta povodom blagdana svetog Luke (18.listopada). Tako je i ove godine u Domu kulture upriličen bogat i zanimljiv kulturno-umjetnički program u kojem smo sudjelovali i mi, učenici, s plesom, pjesmom i recitacijom.

Naravno, moramo istaknuti da smo bili jako ponosni kad smo vidjeli i naše bivše učenike koji su uveličali program svojim izvedbama. Programu su nazočili brojni uzvanici, ali i velik broj mještana Kučina.

Bilo je zaista lijepo i svečano.

Tko je bio sveti Luka?

Sveti Luka je jedan od četiri evanđelista i o njegovu životu vrlo malo znamo.

Iz njegovih spisa može se zaključiti da je vjerojatno rođen u Antiohiji, da je bio liječnik te da je potekao iz poganske, a ne židovske sredine. Kršćaninom je postao u prvom valu pokrštavanja te je nakon toga bio pratitelj i učenik svetoga Pavla. U njegovim evanđeljima nalazimo temelje naše vjere i bez njega, vjerojatno, puno toga o Isusu i njegovu djelovanju ne bismo znali.

Zaštitnik je: liječnika, kirurga, umjetnika, slikara, kipara, pisara, zlatara, mesara, neoženjenih muškaraca, izrađivača stakla i čipke.

40

NAŠE RUČICE ZA PAPU Ena Šarac je hrabra djevojka velika srca koja vodi dugu borbu s teškom bolesti. Svoju iznimnu dobrotu pokazala je u akciji prikupljanja novca za terapiju malene Nore Šitum. Zamolila je da se novac namijenjen njenoj operaciji donira Nori.

19-godišnjoj djevojci prvog dana proljeća ostvarit će se najveća želja. Odlazi u posjet papi Franji te je pokrenula akciju u koju smo se s veseljem uključili. Naime, Ena je pozvala dječicu da na papir otisnu svoje dlanove i napišu poruku svetom ocu. Kutiju s „ručicama“ predat će mu kao znak ljubavi te ga pozvati da nas blagoslovi te da posjeti našu domovinu. Ena, hvala ti od srca na ovoj predivnoj ideji i akciji!

Neke od poruka svetom ocu: Dragi papa Franjo, nadam se da ćete posjetiti našu domovinu Republiku Hrvatsku. Ona je lijepa, ima lijepo more, ima mnogo plemenitih ljudi, mnogo šuma. Nadam se da ćete u ovu domovinu unijeti blagoslov i sreću.

Dragi sveti oče Franjo, želim ti dobrodošlicu u Hrvatsku. Želim ti puno veselja i radosti do kraja vašega života.

Papa, mi Vas volimo!

Molimo, posjetite našu Republiku Hrvatsku.

i mi imamo krila (PŠ Kučine i PŠ Mravince)

Učenici PŠ Kučine

u Galeriji „Meštrović“ Povodom Međunarodnog dana muzeja učenici Područne škole „Kučine“ uključili su se u muzejski projekt pod nazivom „Korijeni i Krila“ u Galeriji „Meštrović“U sklopu projekta učenici su: posjetili Galeriju „Meštrović“ i sudjelovali u muzejskim radionicama pod vodstvom muzejskog pedagoga, posjetili Meštrovićev mauzolej-grobnicu u Otavicama te sudjelovali u radionicama u Muzeju grada Drniša. Kroz brojne aktivnosti učenici su upoznali život i rad Ivana Meštrovića.

Kruna cijelog projekta je izložba dječjih radova povodom Međunarodnog dana muzeja u Galeriji Meštrović.

U Galeriji Ivana Meštrovića mi se svidjelo kada smo radili kipove od gline.

Saznala sam da je Meštrović imao četvero djece i da je jako volio svoju majku.

Ona mu je čitala Bibliju i razne bajke.

Marieta Kragić, 2.r Meni je bilo najdraže kada smo ušli u tajni prolaz i radili kipove od prave gline. Ja sam napravio strašnog zmaja. Saznao sam da je Ivan Meštrović u mladosti bio siromašan, a kasnije se obogatio radeći kipove.

Ante Marković, 2.r Naučio sam da je Ivan Meštrović po zanimanju bio kipar i da mu je najdraže bilo raditi kipove.

Moj najdraži događaj je kada smo i mi na radionici „Mali meštar“ radili kipove od gline.

Leon Hrgota, 2.r.

Najviše mi se svidjelo kada smo prolazili kroz tajni prolaz i tamo radili male kipove. Jako mi

se svidio moj Grgur Ninski. Naučili smo da se u muzeju čuvaju stare stvari koje su stare preko 1 000 godina. Bilo nam je super!

Bepo Bule, 2.r.

Saznao sam da je Ivan Meštrović rođen u malom selu pokraj Drniša. Najviše sam uživao radeći kip od gline. Tajni prolaz je bio super!

Riccardo Tavolacci, 2.r.

U tajnoj radionici sam napravio kip Grgura Ninskog od gline. Meštrović se rodio u Dalmatinskoj zagori i po zanimanju je bio kipar.

Tonko Puljiz, 2.r.

Meni se najviše svidjelo kada smo bili u Galeriji Ivana Meštrovića i izišli na veliki balkon s pogledom na more. Lijepa mi je i njegova dnevna soba. Najdraže mi je bilo kada smo prošli kroz tajni prolaz i radili kipove od gline. Kad smo posjetili Arheološki muzej, svidjela mi se velika krstionica za odrasle ljude Višeslavova krstionica.

Magdalena Marković, 2.r.

Na izletu mi je bilo lijepo. U Galeriji Ivana Meštrovića kustos nam je pokazao njegove kipove.

Zatim nas je poveo kroz tajni prolaz i tamo smo radili kipove od gline. Poslije smo išli u Arheološki muzej i gledali stare hrvatske spomenike.

Gabrijela Matković, 2.r.

Meni se najviše svidjelo kada smo išli u dnevnu sobu Ivana Meštrovića i vidjeli dva velika kamena kipa Ivanove majke kraj kamina kako čuvaju Ivanovu obitelj.

Bruno Bajramagić, 2.r Danas smo posjetili dvije kulturne ustanove: Galeriju Ivana Meštrovića i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Najbolje mi je bilo kad smo radili kipove od gline. U Muzeju arheoloških spomenika vodič nam je objasnio zašto je krstionica tako velika-da se mogu stariji ljudi krstiti.

Kristina Radić, 2.r

41

i mi imamo krila (PŠ Kučine i PŠ Mravince)

PRIJEM PRVAŠA PŠ MRAVINCE

Točno u 10 sati i 30 minuta , dana 9. rujna 2014.g. naša Područna škola Mravince otvorila je svoja vrata i dočekala nove učenike – male đake prvake.

Prva im je dobrodošlicu poželjela njihova učiteljica gđa Merica Pervan koja ih je upoznala i s ostalim djelatnicima male škole. Ravnateljica naše škole gđa Vesna Ružić zaželjela je učenicima i njihovim roditeljima sreću i dobar uspjeh u radu i školovanju.

Prvašići su pozorno pratili prigodni programom - pjesme,recitacije i šale koje su s puno veselja za njih pripremili učenici drugog, trećeg i četvrtog razreda.

Bilo je vrlo zanimljivo tražiti pčelicu koja u košnicu – školu nosi kartončić s njihovim imenom.

SVAKI DAN DONOSI NEŠTO NOVO: NOVE PJESME, NOVO NAUČENO SLOVO!

UČENCI PŠ KUČINE SU POSJETILI IZLOŽBU UDRUGE „MI“

VOLIM BAKU I DJEDA U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana starijih osoba, 1. listopada Udruga „Mi“organizirala je 12. izložbu dječjih likovnih i literarnih radova pod nazivom „Volim baku i djeda ”.

Izložba je bila postavljena od 21. listopada do 8. studenog 2013. u prostorijama Udruge „Mi“, Branimirova 1. Izložbom se željela istaknuti vrijednost međugeneracijskog odnosa koji snažno utječe na živote mladih, ali jednako tako obogaćuje živote njihovih starijih članova obitelji.

Kao i proteklih godina tako i ove, učenici i učiteljice PŠ Kučine rado su se odazvali pozivu članova Udruge, te izložili svoje radove.

U četvrtak, 7. studenog 2013. posjetili smo prostorije Udruge „Mi“ i razgledali izložbu. Imali smo priliku vidjeti mnogo lijepih i zanimljivih radova učenika splitskih škola. Još jednom bismo se zahvalili članovima Udruge na pozivu.

SVEČANI PRIJEM PRVAŠA U PŠ „ KUČINE“ Zazvonilo je prvo školsko zvono u našoj maloj školi. Veseli i razigrani učenici ponovo su sjeli u svoje školske klupe. I ove godine s uzbuđenjem smo dočekali prvašiće koji su se našli prvi put u školskim klupama. Prvom danu škole prisustvovali su i njihovi roditelji. Svečani prijem prvaša organizirali su učenici i učiteljice drugog, trećeg i četvrtog razreda. Dragi naši prvašići, sretno!

42

natjecanja

Vjeronaučna olimpijada 2014. god.

Kao što sama riječ kaže Vjeronaučna olimpijada je svojevrsna olimpijada za zainteresirane učenike koji idu na natjecanje iz vjeronauka. Vjeroučitelj ili vjeroučiteljica na početku školske godine detaljno upozna učenike s temom i gradivom za natjecanje iz vjeronauka, a zatim se zainteresirani učenici prijave vjeroučitelju za sudjelovanje na natjecanju. Nakon toga učenici se tijekom nekoliko mjeseci (od rujna do siječnja) pripremaju za natjecanje u školi, iščitavajući uz pomoć svojih vjeroučitelja-mentora već unaprijed pripremljen pismeni materijal. Građu za natjecanje određuje Povjerenstvo za vjeronaučnu olimpijadu u suradnji s Nacionalnim katehetskim uredom i objavljuje je na stranicama Nacionalnog katehetskog ureda. Tema se svake školske godine mijenja i obično je vezana uz određeni važniji Crkveni događaj, nekad to bude neka biblijska tema ili je tema vezana uz neku važnu obljetnicu.

Na natjecanju sudjeluju samo one škole koje prijave u katehetski ured svoju ekipu u točno određenom periodu.

Tema za školsku godinu 2013./14. je bila Crkva i znanost. Zainteresirani učenici su doista imali mogućnost upoznati se s teološkim i znanstvenim vidom tumačenja postanka svijeta, zatim o međusobnim prijeporima i o glavnim teološkim i znanstvenim osobama koji su tijekom prošlosti donosili određene teorije o nastanku svijeta. Sjetimo se samo nekih znanstvenika: Nikole Kopernika i njegove teorije heliocentrizma koja je unijela mnoge diskusije, zatim Galileo Galilei sa svojim stavom, pa Darvinova teorija koja je također unijela razne prijepore ...

Gradivo je doista bilo opširno i veoma zahtjevno s puno teorija, raznih pojmova. Unatoč svemu navedenom bilo je i veoma zanimljivo sve to iščitavati i uspoređivati razne stavove...

Učenici naše škole su se temeljito pripremali za natjecanje uz pomoć vjeroučitelja Tomislava Budića. Redovito bi se okupljali

u školi u unaprijed dogovoreno vrijeme i u određeni školski sat.

Na natjecanju iz vjeronauka našu školu su predstavljali sljedeći učenici: Ivan Bućan 5. e, Prijam Todorić 7. c, Anamarija Škrabić i Lucija Muslim 7. d. Oni su na školskoj razini najbolje riješili pismeni test od ukupno 15 prijavljenih učenika.

Međuškolsko natjecanje je bilo održano 24. siječnja 2014. u OŠ kneza Trpimira u Kaštel Gomilici. Sudjelovale su brojne ekipe iz OŠ s područja gradova Solina, Kaštela, Trogira i jedna ekipa s Klisa. Nažalost učenicima naše škole nedostajalo je par bodova da se plasiraju na višu razinu. Više sreće drugi put. Vjerujem da im uloženi rad i trud nije bio uzaludan, nego koristan i da im može poslužiti za opću kulturu. Bilo je to jedno lijepo iskustvo i ugodno druženje s njima.

Tomislav Budić, prof. vjeronauka

SUDIONICI ŽUPANIJSKIH NATJECANJA U ŠKOLSKOJ GODINI 2013./2014.

Njemački jezik Kristijan Čačija, Marija Badrov, mentorica Katja Jurčević Geografija Nikolina Duvančić, Ante Batarelo, Lovre Rađa, mentori Marijana Bandić Buljan i Marko Sorić Engleski jezik Ivan Bućan, mentorica Katja Jurčević Matematika Ante Domazet, Eva Tolić, Ana Ugrina, Karla Delić, mentorica Jelena Džaja Lidija Dragun, Božena Klarić, Maja Frlić, Tina Volarević, Jelena Majić, mentorica Marijana Gudić Povijest Katarina Minga, Lovre Rađa, Jakov Krka, Klara Kvesić, mentori Žana Sučić i Ivan Unković GLOBE (DRŽAVNO NATJECANJE) Zvonimir Bušić, Klara Bjeliš, Klara Kvesić, mentor Marko Sorić 43

sportske minute

SPORTSKI USPJESI Ponedjeljkom je u našem 4. C razredu uvijek veselo. Naime, kod nas ima dosta učenika koji se bave sportom te osvajaju brojne medalje. Natjecanja se većinom održavaju vikendom. Stoga sutradan, za vrijeme sata razrednika, pričamo o njihovim uspjesima. Jedan od tih učenika je i naš Dominik Rožić, član solinskog judo kluba. Broj njegovih medalja je zaista velik te smatramo da je svojim radom i zalaganjem zaslužio vašu pozornost.

- Kada si počeo trenirati?

Prije 8 godina, točnije 2006. godine u 9. mjesecu.

- Kako se zove tvoj klub?

Zove se Judo klub “Solin”.

- Gdje je bilo tvoje prvo natjecanje?

Moje prvo natjecanje je bilo u Solinu.

- Koliko si do sada skupio medalja?

Osvojio sam 19 medalja i 3 pehara. Ukupno sam 14 puta osvojio 1. mjesto, tri puta 2. mjesto i tri puta 3. mjesto.

- I za kraj, što možeš poručiti nama školarcima?

Sport je potreban svima jer jača duh i tijelo, razvija nova prijateljstva i omogućava da upoznate gradove u kojima niste prije bili.

- Zahvaljujemo na razgovoru!

Lucijan Teklić, 4. c (učiteljica Sandra Peslać)

Što nam je o sebi kazala Ivana Vrbat, gimnastičarka iz 6. d razreda... „Gimnastika mi se oduvijek sviđala.

Odmalena sam taj sport voljela gledati na televiziji zamišljajući kako ću jednog dana postati slavna gimnastičarka. Treniram već četiri godine, a treninzi na koje odlazim triput tjedno i traju tri sata ne predstavljaju mi napor, već zadovoljstvo. Uzor mi je Tina Erceg, naša najbolja gimnastičarka. I sama sam se okušala u natjecanjima osvojivši četiri medalje za prvo mjesto. Naravno, mnogo mi znači podrška mojih najdražih, mame i bake. U budućnosti bih voljela sudjelovati na Olimpijskim igrama.”

Ivana Vrbat, 6.d 44

sportske minute

Sportske minute s

Augustinom Markovićem

Razgovarali smo s učenikom 6. e razreda naše škole, uspješnim mladim sportašem Augustinom Markovićem. Osim što postiže sjajne rezultate u judu, on je i odličan učenik. Otkrio nam je kako izgleda jedan dan u njegovom životu, na koji ga je način sport promijenio i kojih se savjeta pridržava.

Solinčica: Otkada datira tvoja ljubav prema judu?

Augustin: Počeo sam trenirati prije nego što sam krenuo u školu, sa šest godina.

Solinčica: Zašto si se odlučio baš za judo?

Augustin: Moj najbolji prijatelj je počeo trenirati judo. U isto vrijeme moji roditelji, brat i ja, dogovarali smo se kamo upisati mog brata i mene. Jako sam želio vidjeti što je judo i trenirati ga. Naposljetku smo se odlučili za judo. Otišao sam na svoj prvi trening koji je trajao jedan sat. Bilo mi je jako lijepo i čudio sam se kako je to sve brzo završilo, htio sam još trenirati, ali druga grupa je imala trening nakon moje pa sam morao ići kući. Od tada sam zavolio judo.

Solinčica: Jesi li trenirao još koji sport?

Augustin: Nisam, kad sam počeo s treninzima juda, nijedan me sport više nije privlačio. Da se ne bavim judom, možda bih trenirao nogomet.

Solinčica: Koliko je natjecanja iza tebe?

Zauzima li koje od njih posebno mjesto u tvom srcu?

Augustin: Sudjelovao sam na mnogim natjecanjima: u Zagrebu, Dubrovniku, Mariboru, Rijeci, Samoboru, Kaštelima, ali najviše u Splitu. Otprilike sam išao na 40 - 50 natjecanja. Na nekim turnirima se borim i u starijem uzrastu. Imam 32 medalje i jedan pehar, od toga 11 brončanih, 11 zlatnih i 10 srebrnih medalja. Istaknuo bih srebro s Prvenstva Hrvatske u kategoriji dječaka do 14 godina do 55 kg. Sada se borim u kategoriji do 60 kg. Moja prva kategorija je bila do 10

godina do 34 kilograma. Imam zeleni pojas (3 kyu, po japanskom brojenju), do crnog trebam još dobiti plavi i smeđi. Crni pojas se kasnije dijeli na 10 danova.

Solinčica: Kakav je osjećaj pobijediti?

Augustin: Na prvom turniru nisam pobijedio ni u jednoj borbi. Bio sam tužan, ali trener me hrabrio i govorio mi da mi je to tek prvi turnir i da ću idući put biti bolji. Idući turnir bio je klupsko prvenstvo. Tamo sam bio prvi, ali bio sam svjestan da je to turnir u kojem sam se borio sa svojim prijateljima iz kluba.

Na trećem turniru nisam ništa osvojio, ali na četvrtom sam osvojio broncu. Bio sam jako sretan jer nikad nisam nikoga iz drugog kluba pobijedio, a još manje osvojio medalju.

Kasnije sam počeo sve češće osvajati medalje i pobjeđivati.

Solinčica: Čestitamo na uspjesima! Uvjereni smo da put do njih nije bio nimalo lagan.

Koliko često treniraš i kako izgleda uobičajeni trening?

Augustin: Na početku treninga se rastrčimo. Razgibamo se i odradimo gimnastiku.

Nakon toga radimo vježbe eksplozivnosti ili brzine. Nekad radimo nove tehnike i sl. Na kraju treninga se dobro istegnemo. Nikad 45

sportske minute

jedan trening nije isti i svaka je vježba jednako važna. Svaki trening se nadovezuje na prethodni i jako je važno što češće trenirati.

Treniram pet puta tjedno, a kada imam pripreme, treninzi se održavaju i tri puta dnevno. Trening u mom uzrastu traje jedan sat, ali kada treniram sa starijima, onda traje sat i pol, nekad i više.

Solinčica: Utječe li bavljenje sportom osim na tjelesnu kondiciju i na tvoje samopouzdanje i ponašanje općenito?

Augustin: Da, dok nisam počeo trenirati judo bio sam neposlušan roditeljima, nakon nekog vremena sam se upristojio. Bavljenje sportom je jako važno jer sport odgaja, oblikuje nas i fizički i psihički. Sportom se nauči prihvatiti poraz, a to je jako važno u životu.

Solinčica: Spomenuo si roditelje. Kako oni doživljavaju tvoje pobjede?

Augustin: Roditelji su mi velika potpora.

Vrlo su radosni zbog mojih uspjeha. Jako sam im zahvalan na svemu što su mi priuštili. Meni više vrijedi da mi plate turnir nego da mi kupe mobitel.

Solinčica: Imaš li brata ili sestru? Kako se slažete?

Augustin: Imam brata i dvije sestre. Brat Stjepan ima 11 godina, sestra Nikolina 6 godina, a sestra Anja ima 15 mjeseci. U dobrim sam odnosima s njima.

Solinčica: Koga bi izdvojio kao pravu sportsku veličinu?

Augustin: Uzor mi je Ilias Iliadis. On je bio olimpijski pobjednik u Ateni 2004. godine sa samo 17 godina. Svojim primjerom pokazao je da godine nisu važne, nego da se trud i rad isplate.

Solinčica: Kako izgleda jedan (radni, škol46

ski, sportski) dan u tvom životu od jutra do večeri?

Augustin: Kada mi je škola ujutro, probudim se u 7. Doručkujem i odem u školu.

Vratim se oko jedan sat i ručam. Napišem domaći rad, ponovim što sam radio u školi i ono što mi je za sutra, odmorim se. Nekad i odspavam. Spremim se za trening. Kad se vratim s treninga, otuširam se, večeram i idem spavati. Tako svaki dan.

Solinčica: Sjećaš li se kakve anegdote s treninga ili natjecanja koju bi htio podijeliti s čitateljima Solinčice?

Augustin: Jednom smo išli u Zagreb na natjecanje. Padao je snijeg. Trener je pripremio lance. Kad smo prešli trećinu puta, došli smo do uzbrdice. Automobil je stao. Nas četiri putnika po trenerovim uputama pokušali smo gurati auto, ali nije išlo. Zatim je prošla služba za održavanje cesta i pomogla nam staviti lance, ali lanci su bili neodgovarajući.

Morali smo se vratiti natrag u Solin. Sutradan smo ponovno krenuli i nije bilo problema.

Solinčica: Augustine, ponosni smo što si učenik naše škole i želimo ti sreću i još mnogo medalja i priznanja. Za kraj našeg razgovora, imaš li kakav savjet za mlade?

Augustin: Hvala. Savjetovao bih svima da treniraju neki sport, a odluče li se za judo – neće požaliti.

Saznali smo još neke zanimljivosti o Augustinu...

Najdraži film: Pirati s Kariba (svi nastavci) Najdraža knjiga: Koko u Parizu Najdraži nastavni predmet: Tjelesna i zdravstvena kultura Nastavni predmet koji ne volim: Likovna kultura jer ne znam crtati Najbolje se osjećam dok treniram.

U slobodno vrijeme najradije koristim društvene mreže.

Najdraže jelo: riža na bilo koji način Najbolji prijatelj: Marin Medvidović U budućnosti se zamišljam kao uspješan judaš.

Mudra izreka/savjet kojeg se pridržavam: „Nikad ne odustaj“ i „Trud se uvijek isplati“

sportske minute

Državno natjecanje u mažoret plesu Od 4. do 6. travnja 2014. godine održalo se 18. Državno natjecanje u mažoret plesu u Novoj Gradiški. Sudjelovale su mažoretkinje iz ukupno 25 hrvatskih gradova u različitim kategorijama. Podrška mnogobrojne publike uvelike nam je olakšavala nastup pred oštrim, ali nadasve pravednim pogledima sudaca. Pošto je konkurencija bila dosta jaka, zadovoljne smo svojim uspjesima. Naše seniorke osvojile su dvije brončane medalje u kategorijama exhibition corp i pomponi, dok su u tradicionalnom mažoret plesu bile pete.

Uz uspjehe najstarijih članica, naša trenerica Dorotea Jurić zadovoljna je i našim uspjehom u juniorskoj konkurenciji u kategoriji tradicionalnog mažoreta gdje smo ponosno

zauzele peto mjesto te u exhibitionu osvojivši šesto mjesto.

Danijela Vujević (8.a), Katarina Ivandić (8.c), Katarina Delić (8.d), Željana Đerek (7.a), Danijela Klarić (7.a), Karla Bjeliš (7.b), Anamaria Škrabić (7.d), Gabriela Granić (6.d),Tiana Gašpar (6.a), Helena Sinovčić (5.a), Judita Vulić (5.c) te Marina Cecić (bivša učenica ove škole) samo su neke od mnogobrojnih članica solinskih mažoretkinja i ujedno učenice naše škole.

Danijela Vujević, 8. a i Katarina Ivandić, 8.c

47

vjeronaučne stranice

Božićna humanitarna akcija za 1000 radosti Kao i prethodnih godina, i ove školske godine u našoj školi provodi se velika božićna humanitarna akcija koju je pokrenuo Caritas Zagrebačke nadbiskupije pod geslom „Za 1000 radosti“.

Humanitarna akcija se provodi diljem naše domovine kroz treću nedjelju Došašća koja se ujedno i naziva „Nedjelja Caritasa“. Svrha akcije je prikupljanje novčanih sredstava za 1000 najsiromašnjih obitelji u Republici Hrvatskoj.

Ovako veličanstvenom djelu zdušno su se priključili učenici i djelatnici naše škole s Područnim školama „Kučine“ i

„Mravince“ i na taj su način svojim malim, ali hvale vrijednim, doprinosom od pet kuna i više, kupivši prigodnu narukvicu od Caritasa s prigodnim porukama, pomogli onima kojima je to doista i potrebno. Tijekom dva tjedna prikupili smo oko 3 100 kuna. Prikupljena sredstva bit će uplaćena na račun hrvatskog Caritasa.

Ovim putem zahvaljujemo svim roditeljima i učenicima, ali i djelatnicima naše škole koji su podržali ovakvu humanitarnu akciju.

Tomislav Budić, profesor

Humanitarna akcija - Kumstvo Saznavši za veliku humanitarnu akciju Udruge „Zdenac“ iz Splita pod nazivom Kumstvo.

Udruga „Zdenac“ već dugi niz godina provodi po školama diljem naše domovine organizira razne humanitarne akcije i projekte kao što su: Odgoj u solidarnosti, Moja dva kruha, Zaboravljena siročad, Kumstvo... odlučio sam se u dogovoru sa svojim učenicima 5. a razreda na početku školske godine 2013./14. uključiti u humanitarnu akciju te prikupiti novčana sredstva u iznosu od 120 eura i uplatiti za školovanje jednog siromašnog djeteta iz države Tanzanije u Africi te tako postati kum djetetu.

Tanzanija je velika afrička država. Stanovništvo čine mnogobrojna plemena, a najbrojniji su Masai, stočarsko nomadsko pleme. Za njih su krave prava dragocjenost i čuvanje krava je jedini posao koji vrijedi obavljati. U Tanzaniji su veliki problem sida i malarija koje odnose mnoge živote, te puno djece ostaje bez roditeljske skrbi. Prosječna životna dob je ispod 40 godina života. Velike suše sve češće ostavljaju posljedice. Pitka voda je prava dragocjenost. Mnoga djeca nemaju mogućnost za školovanje, a neki dosta kasno upisuju školu i prekidaju školovanje pa, kad opet imaju mogućnost, upisuju 48

se ponovo i nakon 20 i više navršenih godina kako bi završili osnovno ili srednje školovanje. Prvi misionari su došli u Tanzaniju 1868. god. i to su bili misionari Duha Svetoga. Svi oni su puno učinili za Crkvu u Tanzaniji. Danas u Tanzaniji djeluju i četiri hrvatska misionara.

Na temelju saznanja o okolnostima života djece u Tanzaniji i njihovim poteškoćama kao razrednik želio sam na satu razrednika potaknuti učenike na razmišljanje kakav život mi imamo i u kakvim uvjetima i okolnostima živimo i nismo sretni, da vidimo da ima i puno težih i gorih situacija, ali ta djeca su skromna i sretna s onim što imaju. Također, nam je želja potaknuti i druge razrede naše škole, da svojim malim doprinosom vrate osmjeh na lice nekom djetetu i pruže mu ljepšu i sretniju budućnost. Vjerujem da je ovakvo humanitarno djelo, kao i mnoga druga, od iznimne važnosti i imaju samo jedan cilj, a to je pomoći onom kome je ta pomoć doista potrebna. Stoga smo se i mi odlučili pomoći i tako omogućiti cjelogodišnje školovanje i prehranu jednom djetetu u siromašnim zemljama s područja Afrike.

Tomislav Budić, profesor

vjeronaučne stranice

SAT VJERONAUKA Vjeronauk je jedan od mojih najdražih predmeta u školi. Pričamo o životu Isusa Krista, njegovom javnom djelovanju, smrti, uskrsnuću, njegovim učenicima i mnogim drugim stvarima.

Učitelj nam prepričava sve te priče, uči nas lijepom ponašanju, govori da trebamo praštati, redovito se moliti i ispovijedati.

Najzanimljivije mi je kad uspoređujemo današnji, stvarni život s onim u Isusovo vrijeme. Danas ljudi više nisu takvi kakvi su bili prije, sada je puno više zla na ovome svijetu.

Na satu vjeronauka govorimo o tome kako bismo mi vjernici katolici trebali živjeti u skladu s načelima naše vjere i odgovorno se ponašati prema sebi i drugima.

Mnogo ljudi ne poštuje Boga, nedovoljno se mole i ne drže se Božjih zapovijedi.

Takvi ljudi se trebaju kajati i moliti Boga za oprost.

Svi mi vjernici katolici trebamo ići Božjim putem i biti primjer pravog i poštenog čovjeka.

Voljela bih da je sve tako lijepo i da ima više dobrih ljudi. Na satu smo obrađivali lekciju koja govori o siromašnima, bolesnima i napuštenima.

Takvih se ljudi treba često prisjećati i moliti za njih. Na vjeronauku sam mnogo toga naučila i drago mi je zbog toga jer širim znanje o Bogu, Crkvi i sve mi je tako zanimljivo.

Ana Šangut, 5. b

Posjet Domu „Sveti Rafael“ Učenici vjeronaučne grupe u sklopu projekta „Odgoj za solidarnost“ dva puta (10. travnja i 19. prosinca) posjetili su Dom za osobe s posebnim potrebama „Sveti Rafael“ u Solinu.

Dočekale su nas časne sestre i oko dvadeset štićenika doma.

Učenici su se odrekli svog džeparca i kupili su darove, higijenski pribor i slatkiše što je jako obradovalo štićenike. Više nego darovima, obradovali su se iskazanoj pažnji i ljubavi kojom su ih učenici obasuli.

Plesali smo, pjevali i počastili se kolačima i sokovima.

Iz doma smo se vratili obogaćeni spoznajom da je lijepo činiti dobro i da je tako malo potrebno da usrećimo ljude oko nas, posebno one kojima je naša ljubav i pažnja najpotrebnija.

S nestrpljenjem čekamo novu školsku godinu u kojoj ćemo se češće družiti i posjećivati naše nove prijatelje u domu.

Vjeroučiteljica 49

što naši učitelji rade kad ne rade

U prijateljskom ozračju gradivo se lako usvoji Profesorica hrvatskog i engleskog jezika, Lara Leskur, u prosincu 2013. primila je vrijednu nagradu, priznanje za volonterku godine grada Solina, koju drugu godinu priređuju Centar za djecu, mlade i obitelj, solinsko Vijeće za prevenciju kriminaliteta i Grad Solin.

Inače, profesorica Leskur već nekoliko godina radi kao zamjena u našoj školi, stoga smo iskoristili prigodu da ju pobliže predstavimo.

Solinčica: Na samom početku našega razgovora čestitamo Vam na nagradi.

Kada ste počeli volontirati u Centru za djecu, mlade i obitelj?

Profesorica Lara: Hvala lijepa. S radom Centra za djecu, mlade i obitelj upoznala sam se prije četiri godine kada me voditeljica Centra, Ivana Teklić, upitala za suradnju.

Rado sam pristala, smatrajući kako će to biti dragocjeno iskustvo budući da sam u to vrijeme diplomirala na Filozofskom fakultetu u Splitu.

Solinčica: Kako izgleda sat poduke u Centru? Razlikuje li se od klasičnog poučavanja u školi?

Profesorica Lara: Podučavanje u Centru razlikuje se od poduke u školi najviše u činjenici da se u prostoru Centra djeca lakše opuste, stvori se prijateljsko ozračje pa je i gradivo lakše usvojiti. Nema straha od negativne ocjene, ispitivanja, testova... Kada koncentracija popusti, popije se sok, razgovara o drugim temama i napune se baterije za nove vježbe i zadatke. Drago mi je kad djeca pozitivno reagiraju na poduku u Centru pa nakon sata upitaju kada ponovno mogu doći. To znači da im je bilo zanimljivo, da je vrijeme korisno utrošeno na stjecanje novih znanja te da se ugodno osjećaju. Često potiho i sramežljivo priznaju da ne vole 50

engleski jezik, ali to je u redu. Ne može se voljeti svaki predmet, učenici imaju sklonosti za jedan, dva ili više, ali rijetko za apsolutno sve predmete. Nekad radim s učenicima koji imaju negativnu ocjenu, a nekoliko puta su bili učenici kojima je trebalo objasniti i vježbati dio gradiva.

Solinčica: Naveli ste da je volontiranje za Vas dragocjeno iskustvo. U kojem smislu?

Profesorica Lara: Ne pomažem samo ja djeci, pomognu i ona meni; njihove reakcije na nastavne metode od iznimne su važnosti za moj rad, povratne informacije dio su cjeloživotnog usavršavanja u ovom poslu.

Zahvaljujući volontiranju, uočavam prednosti jednog pristupa u odnosu na drugi i razvijam toleranciju na različitost doživljavanja i usvajanja gradiva. Volontiranje mi pomaže da se kvalitetnije pripremim za nastavu i bolje razumijem potrebe učenika u nastavnom procesu.

Solinčica: Uz ovakav tempo, ostane li Vam slobodnog vremena? Kako ga najradije provodite?

Profesorica Lara: Volim pogledati dobar film, šetati u prirodi, a ni vježbanje mi nije mrsko. Otkrila sam izvrstan način kako se riješiti stresa i ostati u dobroj formi – treniranjem krav mage, izraelske vještine samoobrane. U zdravom tijelu – zdrav duh!

što naši učitelji rade kad ne rade

Biti kreativan?

Zašto ne?

Naša učiteljica engleskog jezika Verica Benzon, među učenicima omiljena „Teacher“, otkrila nam je svoj kreativan hobi – izradu ogrlica. Od malena svoju je osobnost iskazivala neobičnim odjevnim kombinacijama i sklonosti prema ručnom radu.

Solinčica: Zašto ste počeli izrađivati ogrlice? Često bih kupila odjevni predmet i poželjela imati ogrlicu slične boje i stila koji prati moju odjevnu kombinaciju. Nisam u trgovinama pronalazila nakit koji bi mi u potpunosti odgovarao pa sam odlučila pokušati samoj sebi napraviti to što sam i zamislila. Uz malo truda i pronalazak odgovarajućeg materijala brzo sam napravila zamišljeno. Shvatila sam da to radim s lakoćom. Moje prve izrađene ogrlice sviđale su se mojim prijateljima pa sam dobila poticaj da i dalje izrađujem.

Rad u školi je dovoljno stresan pa često, kada dođem kući, izrađujem nakit i puštam mašti na volju. Shvatila sam da me to opušta i pozitivno djeluje na mene. Ne volim izrađivati iste ogrlice. Uvijek tražim novu inspiraciju, novi model, novu neobičnu ideju. Materijale ponekad kupujem, a ponekad iskoristim iz ostalih odjevnih predmeta.

Svatko u nama skriva malu dozu kreativnosti koju treba pustiti na površinu i polako je nadograđivati. Lijepo je uz posao imati i hobi koji te ispunjava, opušta i usrećuje.

51

zabavne stranice

Marta Tokić, 2. r PŠ Mravince

Riješi križaljku

1. važan govorni organ smješten u usnoj šupljini; 2. dvoglasnik ie refleks je straroslavenskog...; 3. drugi naziv za nepčanike; 4. pisani znak za glas; 5. jezikoslovna disciplina koja proučava glasove kao razlikovne jedinice; 6. glasnice se nalaze u ...; 7. drugi naziv za šumnike; 8. kada jezik dodiruje samo zube, nastaju ...; 9. glasovi k, g, h; 10. jezikoslovna disciplina koja proučava glasove; Konačno rješenje: ____________________________

52

zabavne stranice Riješi ispunjaljku, a zatim odgovore potraži ih u osmosmjerci.

Preostala slova dat će naslov hrvatskog teksta pisanog latinicom, nastalog 1345. u Zadru.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

srednjovjekovna enciklopedija znanja: __ __ __ __ __ __ __ najstarije slavensko pismo: __ __ __ __ __ __ __ __ __ Konstantinovo redovničko ime __ __ __ __ __ glagoljska abeceda: __ __ __ __ __ __ drugo slovo glagoljice: __ __ __ __ grad poznat po glagoljskoj tiskari: __ __ __ __ __ ime kralja koji se spominje na Bašćanskoj ploči: __ __ __ __ __ __ __ __ jedan od opata koji je stvorio Bašćansku ploču: __ __ __ __ __ __ institucija u kojoj se čuva Bašćanska ploča (skraćenica): __ __ __ __ najmanji grad na svijetu: __ __ __ utemeljitelj Aleje glagoljaša, Bratulić __ __ __ __ __ najstariji pravni dokument na glagoljici (1288.): __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ Šibenska molitva ili __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ knjige tiskane prije 1500. godine: __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ otac hrvatske književnosti : __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ nadimak Marina Držića: __ __ __ __ __ otok Petra Hektorovića i Hanibala Lucića:__ __ __ __ najpoznatiji hrvatski renesansni grad. __ __ __ __ __ __ __ __ __ autor prve hrvatske gramatike: __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ grad poznat po tronarječnoj književnosti i književno-jezičnom krugu: __ __ __ __ enciklopedijski rječnik Ivana Belostenca: __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ autor himne Republike Hrvatske: __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ održao prvi govor u Hrvatskome saboru: __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ osoba koja je zastupala preporodne ideje u Saboru, grof Janko __ __ __ __ __ __ __ __ __ prvi književni prilog: __ __ __ __ __ __ vrsta lirskih pjesmama popularnih za vrijeme ilirskog pokreta: __ __ __ __ __ __ __ književnik u vrijeme preporoda, podrijetlom Slovenac, Stanko __ __ __ __ autor Hrvatskog pravopisa (1892.), Ivan __ __ __ __ dogovor hrvatskih i srpskih jezikoslovaca kojim je 1954. proglašen zajednički književni jezik __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ hrvatski jezikoslovac, sudionik novosadskog dogovora, jedan od urednika Rječnika hrvatskosrpskoga književnog jezika: __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ najistaknutiji predstavnik riječke filološke škole, Kurelac __ __ __ __

R

O

V

O

G

O

D

I

K

S

D

A

S

O

V

O

N

M

Ć

I

Š

A

K

L

O

T

R

A

B

R

E

G

M

O

A

A

Z

B

U

K

A

D

Ž

Ć

I

R

I

L

O

U

K

R

A

C

I

N

A

D

I

I

I

U

Z

A

H

S

I

A

K

Z

Z

A

R

V

H

V

A

I

K

G

O

N

P

C

Z

O

F

R

A

N

A

O

B

N

L

O

S

Z

E

I

A

I

M

I

V

A

N

K

U

K

U

LJ

E

V

I

Ć

N

L

K

A

H

S

H

Š

A

U

C

I

D

O

T

P

I

A

Y

S

R

A

U

A

R

N

I

C

R

N

N

I

A

K

P

H

L

U

M

R

D

A

D

A

Z

I

NJ

S

I

D

U

O

P

O

L

D

I

B

A

O

O

M

M

O

I

I

C

B

H

O

D

I

V

U

R

N

R

I

I

J

K

Z

S

A

E

V

Z

O

Ć

L

D

U

B

R

O

V

N

I

K

A

O

N

A

A

N

E

K

N

O

J

T

I

V

E

D

U

LJ

LJ

K

L

G

I

K

Ć

I

V

O

N

A

H

I

M

N

U

T

N

A

I

V

53

zabavne stranice

Riješi križaljku 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

VICEVI Došao Ivičin tata na informacije i kaže njemu nastavnica: “Vaš sin prepisao je test od najbolje učenice u razredu.”

Pita nju tata: “A kako znate da je on prepisao od nje, a ne ona od njega?”

“Znam tako što su im prva tri zadatka jednaka, a u četvrtom je ona napisala neznam, a Ivica ni ja!”

Učiteljica: “Kada kažem da sam bila lijepa, to je prošlo vrijeme, je li tako Ivice?”

Ivica: “Da, učiteljice, tako je.”

Učiteljica: “Ali, ako kažem da sam lijepa, onda je to, Ivice, što ??!”

Ivica: “Onda je to šala, učiteljice!”

11.

Dolazi Ivica sretan kući i kaže tati da je naučio brojati do pet i počne brojati 2,3,4,5 Tata: “A gdje ti je jedan?”

Perica: “Ostao u zadaćnici.”

14.

Učiteljica kori malog Ivicu: "Ti si sramota ovog razreda. Ja sam u tvojoj dobi već znala čitati, pisati i računati, a ti nisi ni za šta sposoban."

Mali Ivica: "Vidi se da ste vi imali dobru učiteljicu."

12.

13.

15.

16.

1. N mn. imenice bijeg (duga množina); 2. zbirna imenica list ; 3. komparativ pridjeva drag; 4. N mn. imenice grijeh (kratka množina); 5. G jd. imenice pratilac; 6. svatovi ili ….; 7. V jd. imenice knez; 8. G jd. imenice predak; 9. stanovnik grada Zagreba; 10. N mn. imenice vrabac; 11. 1. l . prezenta glagola glodati; 12. pridjev izveden od imenice obrana; 13. superlativ pridjeva jak; 14. pridjev izveden od imenice mjesto; 15. G jd. imenice anđeo; 16. N mn. imenice zec Konačno rješenje: _______________________________________________

Rebusi

54

zabavne stranice

Rebusi

55

u školi i oko nje

56 Iva Teklić, 1. c