Dramski rad s djecom s TUR .................................................................. 12

djecu naučiti kako da se suoče bar i s malim dijelom životnih izazova koji ih čekaju u budućnosti. U tom slučaju dramski rad, točnije dramske tehnike i aktivnosti prilagođavamo mogućnostima, sposobnostima i potrebama svakog djeteta, ali i grupi u cjelini. Kako ćemo prilagoditi dramski rad ovisi i o njihovim teškoćama. Zrilić (2013) navodi neke načine prilagodbe rada: INTELEKTUALNE TEŠKOĆE - dati kratke i jasne upute, koristiti jednostavan rječnik, isticati bitno, tražiti od učenika česte povratne informacije kako bismo bili sigurni da razumiju zadatak ili sadržaj GOVORNO-JEZIČNE TEŠKOĆE - ne inzistirati da dijete govori ako to ne želi, više se osvrnuti na sadržaj govorenja, a manje na pravilnost izgovora, ne izbjegavati čitanje i javno nastupanje OŠTEĆENJE SLUHA - govoriti razgovijetno i dovoljno glasno, provjeriti je li dijete u potpunosti razumjelo zadatak, poželjno je koristiti pokret kao nositelja radnje

MOTORIČKE TEŠKOĆE ILI KRONIČNE

BOLESTI - smanjiti opseg zadatka ako je to potrebno, produljiti vrijeme izvedbe, prilagoditi prostor, pratiti djetetov tempo rada te omogućiti odmor djeci koja se brzo zamaraju POREMEĆAJ IZ SPEKTRA AUTIZMA - kratke i jasne upute, maksimalno smanjivanje podražaja, vizualno potkrepljenje, provjera razumijevanja, dozvoliti povremena isključivanja Ciljevi i aktivnosti dramskog rada s našim učenicima su upoznati ih s glumom te ih igranjem uloga i korištenjem dramskih tehnika uvesti u svijet bajke, mašte i zabave. Jedan od važnih ciljeva dramskog rada s djecom je razviti svijest učenika o njihovoj vlastitoj kreativnosti tako da ih što manje kontroliramo i usmjeravamo, a istovremeno podržavamo u vlastitom izražavanju. Dramski rad tako potiče i razvoj motoričkih sposobnosti te verbalno i neverbalno izražavanje (kroz mimiku lica, geste i pokret). U ovom obliku rada važno je

otkriti i maksimalno iskoristiti učeničke jake komunikacijske kanale, to može biti govor, ali su često upravo pokret, gesta i mimika način putem kojih se dramska poruka najjasnije šalje.

Kroz dramske aktivnosti učenici uče kako ovladati scenskim prostorom i scenskom izvedbom što je iznimno važno za osvješćivanje sheme tijela, doživljaja vlastitog tijela u prostoru i vlastitog tijela u odnosu na druge, za razvoj koordinacije i grube motorike te maksimalno korištenje tog istog prostora u kojem se sam nalazi. Nadalje, javni nastup ima za cilj jačanje socioemocionalne komponente u smislu smanjivanja treme, nelagode javnog nastupa i straha od nepoznatog. Improvizacija je također važna jer kod učenika s teškoćama potiče fleksibilnost umjesto rigidnosti i spontane reakcije umjesto ponavljajućih aktivnosti.

„Za dijete, gluma je slušanje, reagiranje i sposobnost smještanja na novo mjesto bez straha.“

Jena Malone, glumica

Za nas, učitelje/voditelje dramske grupe, je važno da potaknemo rast i razvoj učenika s TUR tijekom dramskog procesa bez da pružamo i nudimo pomoć i podršku kada ona nije potrebna, ali u svakom slučaju trebamo osigurati fizičku podršku kroz prisutnost i blizinu kada je to neophodno.

Mihovil i Antonela – učenici s dugogodišnjim dramskim iskustvom

Učenici i učiteljice na pozornici nakon izvedbe Ivice i Marice

ISKUSTVO I DOBROBITI DRAMSKOG RADA ZA UČENIKE S TUR

Dramska igra je autentična i spontana psihološka potreba i sposobnost djeteta (Slade, 1954). Osvrćući se na ovu definiciju, dramski rad zadovoljava učeničku potrebu za igrom, druženjem i pripadanjem.

Učenici se uključuju u dramsku grupu u dobi kad je igra dominantna potreba

i dominantni način učenja. Kod učenika starije dobi mentalna i kronološka dob su u nesrazmjeru pa im upravo dramski rad omogućuje mogućnost igranja koji je smislen i funkcionalan, prateći razvojnu potrebu, a da taj konačni produkt igre bude prezentiran na školskoj priredbi ili nekom javnom nastupu.

Iskustvo u dramskom radu s djecom s TUR je pokazalo da ta vrsta rada potiče i utječe na različita razvojna područja: motoriku, kogniciju, senzoriku, socija-

lizaciju i emocionalnu komponentu. Nadalje, potiče iskustveno učenje, učenje kroz igru, samopouzdanje, empatiju, budi maštu i potiče vlastitu kreativnost, strpljivost (čekanje na red), učenje granica i svijest o vlastitom tijelu u prostoru. Učenici su motiviraniji za stvaranje, brže usvajaju dramske pokrete te su kooperativniji.

Učenici koji imaju dugogodišnje iskustvo dramskog rada u Dramskoj grupi iskusnije vladaju dramskim procesom, samopouzdaniji su i sigurniji na pozor-

nici tijekom javnog nastupa. Nerijetko se spontano postave kao mentori novim i manje iskusnim članovima grupe, a unose i vlastite ideje u dramski proces. U dramskom radu ne smijemo zaboraviti i onaj zadnji, ali ne i manje bitan dio cijelog procesa, a to su zbivanja u backstageu neposredno pred nastup i samo finale dramske izvedbe. U backstageu treme najčešće nema, iznimno je prisutna u situacijama kada se dramska izvedba prezentira na novoj i nepoznatoj pozornici pred nepoznatom publikom. Ono čega ima napretek je ogromno uzbuđenje i veselje, jer naši mali i veliki glumci pokazat će se pred mamom i tatom, braćom i sestrama, bakama, djedovima, ostalom rodbinom i prijateljima. Pokazat će što su uvježbali tijekom godine i koliko su u tome izvrsni i uspješni. Nakon samog nastupa učenici su preplavljeni raznim emocijama. Imamo tu cijelu paletu doživljaja, od sreće, razdraganosti, osjećaja ogromnog uspjeha i važnosti do ponosa, a sve je to pojačano ovacijama iz publike. Velika je količina emocionalnog doživljaja koji često prelazi granice njihovih emocionalnih kapaciteta. Teško ih je asimilirati i kanalizirati pa je način na koji se učenici emocionalno samoreguliraju u ovoj situaciji opet individualan i raznolik. Od slanja letećih poljubaca publici, skakutanja po pozornici, skidanja i bacanja perika i kostima na pozornici i u garderobi do utrčavanja roditeljima u zagrljaj koji će im nakon nastupa reći da su bili - NAJBOLJI!

Što učenici kažu o dramskom radu?

U dramskoj grupi volim kad nekoga glumimo i obučemo nove kostime. Sviđalo mi se kad smo napravili lažno jezero od neke deke. (Diora)

Najdraža uloga mi je pivac. (Mihovil)

Volim glumiti. To mi je lipo. (Filip) Priredila: učitelj edukator-rehabilitator Ivana Birsa, mag. rehab. educ.

Djeca čitaju djeci

Čitanje priče preko Zoom-a

Naša škola tradicionalno sudjeluje u manifestaciji „Zadar čita“, a 2021. smo se uključili s dva programa. 22. ožujka sudjelovali smo u programu „Djeca čitaju djeci“. Povezali smo se s OŠ Jurja Barakovića, Ražanac i održali sat preko Zoom aplikacije. Učenici 8. razreda, sa svojom učiteljicom hrvatskog jezika Lidijom Miočić, čitali su bajku „Aladin“ odgojnoobrazovnoj skupini učenika naše škole. U programu su sudjelovale i edukacijska rehabilitatorica Irena Fuštin, pedagoginja Maja Biondić Petričević i knjižničarka Danijela Petani.

Poštarska bajka u kazalištu sjena

Program temeljen na djelu „Poštarska bajka“ Karola Čapeka održan je 24. ožujka. Prilagođenu priču čitali smo uz video projekciju, a zatim smo održali „kazalište sjena“ kroz koje smo

Antonio pomiče kartonske lutke iza paravana

Izrada rekvizita

dramatizirali pročitano djelo. „Kazalište sjena“ osmislila je edukacijska rehabilitatorica Marija Dokoza, sudjelovali su učenici produženog stručnog postupka, a priču je prilagodila i čitala knjižničarka Danijela Petani.

Petar i učiteljica Marija