djecu naučiti kako da se suoče bar i s malim dijelom životnih izazova koji ih čekaju u budućnosti. U tom slučaju dramski rad, točnije dramske tehnike i aktivnosti prilagođavamo mogućnostima, sposobnostima i potrebama svakog djeteta, ali i grupi u cjelini. Kako ćemo prilagoditi dramski rad ovisi i o njihovim teškoćama. Zrilić (2013) navodi neke načine prilagodbe rada: INTELEKTUALNE TEŠKOĆE - dati kratke i jasne upute, koristiti jednostavan rječnik, isticati bitno, tražiti od učenika česte povratne informacije kako bismo bili sigurni da razumiju zadatak ili sadržaj
„Za dijete, gluma je slušanje, reagiranje i sposobnost smještanja na novo mjesto bez straha.“ Jena Malone, glumica
Za nas, učitelje/voditelje dramske grupe, je važno da potaknemo rast i razvoj učenika s TUR tijekom dramskog procesa bez da pružamo i nudimo pomoć i podršku kada ona nije potrebna, ali u svakom slučaju trebamo osigurati fizičku podršku kroz prisutnost i blizinu kada je to neophodno.
Mihovil i Antonela – učenici s dugogodišnjim dramskim iskustvom
GOVORNO-JEZIČNE TEŠKOĆE - ne inzistirati da dijete govori ako to ne želi, više se osvrnuti na sadržaj govorenja, a manje na pravilnost izgovora, ne izbjegavati čitanje i javno nastupanje OŠTEĆENJE SLUHA - govoriti razgovijetno i dovoljno glasno, provjeriti je li dijete u potpunosti razumjelo zadatak, poželjno je koristiti pokret kao nositelja radnje MOTORIČKE TEŠKOĆE ILI KRONIČNE BOLESTI - smanjiti opseg zadatka ako je to potrebno, produljiti vrijeme izvedbe, prilagoditi prostor, pratiti djetetov tempo rada te omogućiti odmor djeci koja se brzo zamaraju POREMEĆAJ IZ SPEKTRA AUTIZMA - kratke i jasne upute, maksimalno smanjivanje podražaja, vizualno potkrepljenje, provjera razumijevanja, dozvoliti povremena isključivanja Ciljevi i aktivnosti dramskog rada s našim učenicima su upoznati ih s glumom te ih igranjem uloga i korištenjem dramskih tehnika uvesti u svijet bajke, mašte i zabave. Jedan od važnih ciljeva dramskog rada s djecom je razviti svijest učenika o njihovoj vlastitoj kreativnosti tako da ih što manje kontroliramo i usmjeravamo, a istovremeno podržavamo u vlastitom izražavanju. Dramski rad tako potiče i razvoj motoričkih sposobnosti te verbalno i neverbalno izražavanje (kroz mimiku lica, geste i pokret). U ovom obliku rada važno je otkriti i maksimalno iskoristiti učeničke jake komunikacijske kanale, to može biti govor, ali su često upravo pokret, gesta i mimika način putem kojih se dramska poruka najjasnije šalje. Kroz dramske aktivnosti učenici uče kako ovladati scenskim prostorom i scenskom izvedbom što je iznimno važno za osvješćivanje sheme tijela, doživljaja vlastitog tijela u prostoru i vlastitog tijela u odnosu na druge, za razvoj koordinacije i grube motorike te maksimalno korištenje tog istog prostora u kojem se sam nalazi. Nadalje, javni nastup ima za cilj jačanje socioemocionalne komponente u smislu smanjivanja treme, nelagode javnog nastupa i straha od nepoznatog. Improvizacija je također važna jer kod učenika s teškoćama potiče fleksibilnost umjesto rigidnosti i spontane reakcije umjesto ponavljajućih aktivnosti.
13
www.os-vostarnica-zd.skole.hr
Učenici i učiteljice na pozornici nakon izvedbe Ivice i Marice
ISKUSTVO I DOBROBITI DRAMSKOG RADA ZA UČENIKE S TUR Dramska igra je autentična i spontana psihološka potreba i sposobnost djeteta (Slade, 1954). Osvrćući se na ovu definiciju, dramski rad zadovoljava učeničku potrebu za igrom, druženjem i pripadanjem. Učenici se uključuju u dramsku grupu u dobi kad je igra dominantna potreba i dominantni način učenja. Kod učenika starije dobi mentalna i kronološka dob su u nesrazmjeru pa im upravo dramski rad omogućuje mogućnost igranja koji je smislen i funkcionalan, prateći razvojnu potrebu, a da taj konačni produkt igre bude prezentiran na školskoj priredbi ili nekom javnom nastupu. Iskustvo u dramskom radu s djecom s TUR je pokazalo da ta vrsta rada potiče i utječe na različita razvojna područja: motoriku, kogniciju, senzoriku, socijalizaciju i emocionalnu komponentu. Nadalje, potiče iskustveno učenje, učenje kroz igru, samopouzdanje, empatiju, budi maštu i potiče vlastitu kreativnost, strpljivost (čekanje na red), učenje granica i svijest o vlastitom tijelu u prostoru. Učenici su motiviraniji za stvaranje, brže usvajaju dramske pokrete te su kooperativniji. Učenici koji imaju dugogodišnje iskustvo dramskog rada u Dramskoj grupi iskusnije vladaju dramskim procesom, samopouzdaniji su i sigurniji na pozornici tijekom javnog nastupa. Nerijetko se spontano postave kao mentori novim i manje iskusnim članovima grupe, a unose i vlastite ideje u dramski proces.
U dramskom radu ne smijemo zaboraviti i onaj zadnji, ali ne i manje bitan dio cijelog procesa, a to su zbivanja u backstageu neposredno pred nastup i samo finale dramske izvedbe. U backstageu treme najčešće nema, iznimno je prisutna u situacijama kada se dramska izvedba prezentira na novoj i nepoznatoj pozornici pred nepoznatom publikom. Ono čega ima napretek je ogromno uzbuđenje i veselje, jer naši mali i veliki glumci pokazat će se pred mamom i tatom, braćom i sestrama, bakama, djedovima, ostalom rodbinom i prijateljima. Pokazat će što su uvježbali tijekom godine i koliko su u tome izvrsni i uspješni. Nakon samog nastupa učenici su preplavljeni raznim emocijama. Imamo tu cijelu paletu doživljaja, od sreće, razdraganosti, osjećaja ogromnog uspjeha i važnosti do ponosa, a sve je to pojačano ovacijama iz publike. Velika je količina emocionalnog doživljaja koji često prelazi granice njihovih emocionalnih kapaciteta. Teško ih je asimilirati i kanalizirati pa je način na koji se učenici emocionalno samoreguliraju u ovoj situaciji opet individualan i raznolik. Od slanja letećih poljubaca publici, skakutanja po pozornici, skidanja i bacanja perika i kostima na pozornici i u garderobi do utrčavanja roditeljima u zagrljaj koji će im nakon nastupa reći da su bili - NAJBOLJI! Što učenici kažu o dramskom radu? U dramskoj grupi volim kad nekoga glumimo i obučemo nove kostime. Sviđalo mi se kad smo napravili lažno jezero od neke deke. (Diora) Najdraža uloga mi je pivac. (Mihovil) Volim glumiti. To mi je lipo. (Filip)
Priredila: učitelj edukator-rehabilitator Ivana Birsa, mag. rehab. educ.
MENDULA
