KAKO ĆE BANKE PRIDONIJETI OSTVARENJU RAZVOJNE VIZIJE HRVATSKE DO 2030 Neutemeljen strah od eura

KAKO ĆE BANKE PRIDONIJETI OSTVARENJU RAZVOJNE VIZIJE HRVATSKE DO 2030.

Neutemeljen strah od eura

Banke već nekoliko godina snažno podržavaju ovaj projekt, a podržat će ga i operativno.

piše: Zdenko Adrović1

U jesen 2020. godine nitko nije mogao predvidjeti brzinu oporavka od recesije izazvane pandemijom. Perspektive su bile kratkoročne. Godinu dana kasnije, situacija se iz temelja promijenila: izlazak iz recesije bio je brži od očekivanja. Sada su rasprave o kratkom roku opterećene temama o inflaciji (hoće li ipak biti veća i dugotrajnija od očekivanja), zaoštravanju monetarne politike (hoće li doći do podizanja kamatnih stopa u svijetu brže nego što se ranije očekivalo) i o normalizaciji stopa rasta (hoće li usporavanje rasta nakon naglog oporavka 2021. ipak biti izraženije nego što se ranije očekivalo). U isto vrijeme, brzina oporavka omogućila je novu raspravu o dugoročnom razvoju: hoće li Hrvatska iskoristiti prigodu koja se otvara u narednih 5-10 godina intenzivnijeg povlačenja sredstava Europske unije? Vlada je u Nacionalnom strateškom okviru za razvoj 2030. postavila cilj realne konvergencije do 75% prosječne razine realnog BDP po stanovniku, u odnosu na aktualnih 64% (2020.). To je razina na kojoj se trenutno nalazi Poljska. Češka, Litva, Estonija i Slovenija odmaknule su daleko naprijed. Postavlja se pitanje je li taj cilj dovoljno ambiciozan i kako banke mogu pomoći ostvarenju toga cilja. Sredstva EU nisu jedini razvojni alat u narednom razdoblju. Kada bi razvoj ovisio samo o tome Hrvatska vjerojatno ne bi konvergirala do spomenutih 75% prosjeka EU. Srećom, postoji još nekoliko razvojnih tema u kojima banke imaju važnu ulogu, a koje mogu doprinijeti razvojnoj konvergenciji u okviru EU.

1 Autor je ravnatelj Hrvatske udruge banaka

Uvođenje eura i stabilnost

Dobro je poznato da se uvođenje eura očekuje 2023. godine. Banke već nekoliko godina snažno podržavaju ovaj projekt, a podržat će ga i operativno kroz prilagodbu IT sustava, edukaciju klijenata i izravnu participaciju u konverziji. Banke dugi niz godina zagovaraju uvođenje eura iako ono kratkoročno znači gubitak dijela poslova zamjene valuta. Po nekim procjenama, izgubljena zarada bi se mogla kretati oko 100 milijuna eura na godišnjoj razini ili 15-20% godišnje bruto dobiti banaka. Kako to da se banke zalažu za euro unatoč tako velikoj propuštenoj zaradi u kratkom roku? Razlog je orijentacija banaka na podršku dugoročnom rastu i razvoju. Uvođenje eura jamči dugoročnu financijsku stabilnost i smanjenje rizika. Iako se u kontekstu uvođenja eura najčešće govori o otklanjanju valutnog rizika, zaboravlja se na učinak eura na smanjenje kreditnog rizika i makroekonomskih rizika koji su povezani s kolebanjima gospodarskoga rasta. Prvo, izravan pristup monetarnim operacijama Europske središnje banke i Europskom stabilizacijskom mehanizmu u slučaju krize jamči veću financijsku stabilnost, a to se konkretno prevodi u širi manevarski prostor za makroekonomsko upravljanje. Naime, za očekivati je da razlika dugoročnih prinosa, takozvani „spread“, neće biti pod tako snažnim pritiskom u kriznim vremenima kao ranije. Također, za očekivati je da će se „spread“ trajno smanjiti, uz uvjet da se uvođenje eura i raspoloživost EU sredstava iskoristi i za zaoštravanje fiskalne odgovornosti s obzirom na to da Hrvatska ima previsok omjer javnog duga i BDP-a. Uvođenje eura osloboditi će dodatna sredstva iz obvezne rezerve. Drugo, Hrvatska je do sada u globalnim recesijama uvijek bilježila veći pad (i kumulirala zaostajanje) od prosjeka EU-a i većine drugih bivših socijalističkih država u srednjoj Europi. Podsjetimo, dramatični padovi BDP-a su se dogodili 2009. (-7,4%) i 2020. (-8%). Za očekivati je da će združeno djelovanje eura i EU sredstava spriječiti slične padove u ovom desetljeću. Sprječavanje takvih padova značit će i veću stabilnost potražnje za kreditima te izbjegavanje skokova u problemima s naplatom.

Razvoj tržišta kapitala

Banke, odnosno grupacije s bankama u središtu, nisu samo pružatelji usluge kreditiranja, već pružaju i niz financijskih savjeta te nude širok spektar financijskih proizvoda i usluga. Ako banka odbije zahtjev za kredit zbog nedovoljne kreditne sposobnosti klijenta, ta povratna informacija može se tumačiti i kao signal da klijentu nedostaje vlastitih sredstava – kapitala. Dakle, poslovni odnos tu ne prestaje, nego počinje druga vrsta poslovnog odnosa u kojoj klijent treba koristiti tržište kapitala za jačanje svog financijskog položaja ako ima održiv poslovni model. Banke već godinama ističu (te podupiru, savjetuju i financiraju) potrebu razvoja tržišta kapitala.

Razvoj tržišta kapitala velika je i do sada neiskorištena prigoda za rast poduzeća i gospodarski razvoj zemlje. Banke će nastaviti promicati i poticati razvojne projekte koji povećavaju dinamiku na domaćem tržištu kapitala.

Jamstvene sheme

Jamstvene sheme su važan alat državne intervencije koji prevladava tržišne neuspjehe u kreditiranju onih segmenata gospodarstva u kojima financijski i poslovni podaci nisu dovoljno pouzdani za procjenu kreditnog rizika, ili u segmentima u kojima poduzeća imaju potencijale za rast i razvoj, ali nemaju dovoljno vlastitih sredstava i znanja za pristup eksternim izvorima financiranja. U tom kontekstu najčešće se spominju mikro i mala poduzeća te startupovi. Hrvatske banke već dulje vrijeme ukazuju na propuštene potencijale dobro dizajniranih jamstvenih shema. HUB je u jednoj od svojih analiza iznio konkretne prijedloge za poboljšanje učinkovitosti jamstvenih shema kroz digitalizaciju procesa dodjele jamstava i povećanje fleksibilnosti kriterija u portfeljnim jamstvima.2

Sredstva Europske unije

Veliki potencijal za aktiviranje jamstvenih shema postoji i u okviru programa oporavka i otpornosti. Do sada je naglasak stavljen na bespovratni dio sredstava (oko 6,3 milijardi eura), dok je preostali dio od gotovo 4 milijarde eura potencijala u vidu povoljnih kredita i jamstava u NPOO-u zanemaren, uz napomenu da će se taj dio programa naknadno razviti. Poznate su javne rasprave o tome da je u dijelu koji je već programiran prevelika alokacija dana javnom, a premala privatnom sektoru, što ne mora biti loše ako javni udjel doista bude iskorišten za financiranje reformi u državnom sektoru. On bi trebao postati efikasniji ako želimo postići spomenute ciljeve konvergencije. Za veće usmjeravanje sredstava prema privatnom sektoru preostala je i velika omotnica višegodišnjeg financijskog okvira 2021.-2027. koji će se povlačiti do 2030., a čije je programiranje tek započelo, te će prva sredstva početi pristizati od 2022. godine. Ukupna vrijednost tog dijela EU sredstava penje se do 14,5 milijardi eura, odnosno 9,7 milijardi bez poljoprivrede. Ako zbrojimo NPOO i višegodišnji financijski okvir 2021.-2027., dolazimo do 2425 milijardi eura, a pridodamo li tome sredstva za obnovu nakon potresa iz Fonda solidarnosti, koja su već pristigla, potencijale Fonda za modernizaciju, te dio koji će se do kraja 2023. povući iz prethodnog višegodišnjeg financijskog okvira 2014.2020., dolazimo do ukupnog iznosa EU sredstava od oko 30 milijardi eura u narednih devet godina. Nominalno, riječ je o više od 50% BDP-a 2019., a ako

2 HUB Analize 72: Kreditiranje poduzeća i uloga garancijskih shema u krizi COVID-19.

iznos promatramo kroz prizmu sadašnje vrijednosti i očekivane stope rasta, riječ je o značajnom efektu od oko 5% BDP-a na godinu. Riječ je o iznosu koji može dati snažan doprinos gospodarskom rastu u ovom desetljeću. Postavlja se pitanje kakva je u tome uloga banaka.

Ekonomski rast primarni interes banaka

Slično situaciji s uvođenjem eura, na prvi pogled bi se moglo zaključiti da banke nemaju osobit interes za davanje doprinosa ovim projektima. EU sredstva, posebno njihov bespovratni dio, mogu zamijeniti kredite i tržište kapitala kao ključne izvore financiranja poduzeća. Međutim, banke profitiraju u uvjetima gospodarskog rasta, a ne stagnacije. Gospodarski rast je stoga primarni interes banaka: rast je najvažniji generator potražnje za glavnim bankarskim proizvodom – kreditom. Banke zbog toga dugi niz godina razvijaju vlastite kompetencije za davanje savjeta u dijelu pripreme EU projekata. Usto, oko svojih EU stručnjaka formiraju ekosustav vanjskih konzultanata potičući time prelijevanje znanja na šire tržište, a sve to čine s ciljem jačanja kapaciteta klijenata za razvoj EU projekata i povlačenje sredstava. Čak i u kratkom roku, EU projekt nekog poduzeća znači novi posao za banke ako klijent treba kredit za financiranje domaće komponente EU projekta. No, pravi efekti se manifestiraju u dugom roku. Dugoročno to može značiti još veći novi posao, jer je smisao korištenja EU sredstava u privatnom sektoru stvaranje okidača za održiv i dugoročan rast poduzeća koji se neće trajno financirati EU sredstvima, već će vrlo brzo prijeći na uobičajene modele financiranja.

Posljedica covida-19

Zasada još uvijek ne vidimo znatno povećanje potražnje kredita u korporativnom segmentu. To objašnjavamo posljedicama recesije COVID-19 i duljim rokovima pripreme kvalitetnih projekata. Trenutno je na kreditnom tržištu prisutna povećana potražnja stambenih kredita. Raste po godišnjoj stopi od oko 9%, koju banke spremno zadovoljavaju. Taj vid potražnje tumačimo utjecajem državnog programa poticaja za mlade (APN), ali i povećanom privatnom potražnjom zbog obnove nakon potresa. Kako javni program obnove kasni, velik broj ljudi ne može čekati javna sredstva, pa samostalno ulažu u sanaciju posljedica potresa u čemu im banke pomažu povoljnim stambenim kreditima. Kamatne stope na novoodobrene stambene kredite znatno su niže od 3% i kreću se ispod maksimalne stope u europodručju, kao da je Hrvatska već uvela euro (Slika 1).

Izvor: HUB Pregled 3/2021, ECB.

Slika 1. Prosječne kamatne stope na novoodobrene stambene kredite stanovništvu

Ova činjenica ukazuje na još tri važne stvari u vezi s očekivanim doprinosima banaka oporavku i konvergenciji Hrvatske u narednim godinama. Prvo, očekujemo da će se potreba za financiranjem državnog proračuna smanjiti, jer javni sektor sada može rasti na temelju EU financiranja. Nije potrebno javno zaduživanje u mjeri u kojoj je to ranije bio slučaj. Time se banke posredno još više orijentiraju prema kreditiranju poduzeća i građana. Drugo, u privatnom sektoru postoji latentan potencijal za rast na temelju duga. Zasad nema straha od sistemske prezaduženosti jer je privatni sektor u proteklih desetak godina prošao kroz fazu razduživanja nakon krize koja je počela 2008./09. godine u uvjetima razmjerno visoke zaduženosti. U našoj HUB Analizi 73 pokazali smo da se ukupan dug privatnog sektora u Hrvatskoj do COVID recesije nalazio u desetogodišnjem padu te se kretao uvjerljivo ispod prosjeka EU-a. Također, indikatori tržišta nekretnina pokazuju da u ovom trenutku ne postoji strah od cjenovnog i kreditnog mjehura, što potvrđuje tezu o mogućoj održivoj stazi zaduživanja privatnog sektora u narednim godinama. Treće, hrvatske banke su izrazito dobro kapitalizirane. S omjerom ukupnog kapitala koji prelazi 25%, hrvatske banke su spremne za uzimanje dodatnog rizika novog kreditiranja (Slika 2). O razmjerima kapitalizacije svjedoči sljedeća slika, koja Hrvatsku u globalnoj usporedbi pozicionira vrlo visoko prema kriteriju stope ukupnog kapitala.

Privremeni oporavak ili novi razvojni ciklus?

Kako drama COVID-19 recesije 2020. ostaje iza nas, postavlja se pitanje je li rast 2021. tek kratkoročan oporavak nakon kojeg slijedi konvergencija prema već

Izvor: HUB Pregled 3/2021, MMF FSI.

Slika 2. Stopa adekvatnosti kapitala sredinom 2021. godine u %

viđenim niskim stopama rasta, ili se Hrvatska nalazi na početku dugog razvojnog ciklusa? I, kakva bi mogla biti uloga banaka u njegovoj realizaciji? Potencijali za dugi razvojni ciklus u ovom desetljeću postoje, a vezani su uz EU sredstva (i reforme javnog sektora), uvođenje eura, razvoj tržišta kapitala i bolju financijsku politiku koja bi, s gledišta banaka, trebala biti usmjerena ka oblikovanju učinkovitijih jamstvenih shema. Zahvaljujući iznimno visokoj kapitalizaciji u uvjetima niskih kamatnih stopa, koje su dobrim dijelom već konvergirale prema razinama koje su uobičajene u slabije razvijenim zemljama europodručja, banke su spremne za novi kreditni ciklus. Usto, svojom savjetodavnom ulogom aktivno podupiru razvoj tržišta kapitala i povećanje učinkovitosti pripreme aplikacija za EU projekte. Smanjivanje razlika obvezničkih prinosa („spreadova“), kreditni rast u najvećoj mjeri okrenut prema privatnom sektoru i povećanje učinkovitosti u povlačenju EU sredstava u ovom se trenutku čine prilično izvjesni. Ipak, postavlja se pitanje hoće li sve to biti dovoljno za postizanje deklariranog cilja konvergencije do 75% europskoga prosjeka do 2030.? Odgovor će ovisiti o razvojnoj temi koja leži izvan domašaja banaka i cijelog privatnog sektora: o reformama u javnom sektoru. Hoće li veliki projekti digitalizacije biti dovoljni za postizanje neophodne razine učinkovitosti javne administracije; što će biti s područjima odnosno javnim funkcijama čija učinkovitost ne ovisi o EU projektima, kao što je slučaj u pravosuđu, zdravstvenom i mirovinskom sustavu? Samo bitan institucionalni napredak na području vladavine prava i prilagođavanja demografskim promjenama starenja stanovništva ima potencijala za osiguravanje dugoročnog približavanja prosječnoj razini razvoja Europske unije, u čemu su banke spremne odigrati svoju aktivnu ulogu.