PRILAGODBA KLIMATSKIM PROMJENAMA KLJUČNA ZA OPSTANAK GOSPODARSTVA Rizici i izazovi

PRILAGODBA KLIMATSKIM PROMJENAMA KLJUČNA ZA OPSTANAK GOSPODARSTVA

Rizici i izazovi

piše: dr. sc. Mirjana Matešić1

Dan ekološkog duga (Earthovershotday) ove godine obilježen je 29. srpnja, što je uz iznimku pandemijske 2020. nastavilo trend skraćivanja dijela godine unutar kojeg čovječanstvo troši resurse koji su mu na raspolaganju. Obilježeni datum označava dan do kojeg su ljudske aktivnosti potrošile sve prirodne resurse koje će Zemlja proizvesti tijekom cijele godine. Ostatak godine, živjeti ćemo na ekološki dug. Podatak je to koji pokazuje da trošimo Zemlju do alarmantnih granica. Prekomjerna potrošnja resursa direktno pridonosi gubitku biološke raznolikosti i klimatskim promjenama koje se događaju velikom brzinom. Izvještaji UN-a pokazuju dramatičan pad biološke raznolikosti na Zemlji, ali isto tako i ukupne zastupljenosti živog svijeta koji nije uzgojen od čovjeka. Kako možda nije svima jasno zašto nam je biološka raznolikost važna, treba naglasiti da ekosustavi na Zemlji preuzimaju naš otpad, naše otpadne vode i emisije te ih prerađuju i vraćaju ponovo na uporabu. Također oni su odgovorni za proizvodnju obnovljivih resursa koje čovječanstvo troši. Hrana je jedan od najvažnijih primjera takovih resursa. Bez zdravih ekosustava, čovjek ne bi mogao preživjeti više od nekoliko mjeseci, odnosno onoliko koliko bi potrajale zalihe hrane. Na ekosustave i njihovu ravnotežu utječu poremećaji koje je uzrokovao čovjek. Jedan od najozbiljniji takvih poremećaja ravnoteže su klimatske promjene. Prevelike emisije stakleničkih plinova desetljećima su apsorbirali zdravi ekosustavi, uljuljkavši nas u vjeru da su upozorenja da zagrijavamo zemlju pretjerana i neistinita. Ipak sustav koji je apsorbirao najveću količinu CO2, a to su svjetska mora i oceani, došao je do maksimuma svojih kapaciteta te porast koncentracije stakleničkih plinova u zraku sada raste brže. Tako se i promjene u uobičajenim rasporedima padalina i drugih vremenskih i klimatskih obilježja sada vidljivo mijenjaju što je dovelo do toga da je tema klimatskih promjena postala aktualna i u Hrvatskoj iako se o njoj u svijetu ozbiljno raspravlja već gotovo tri desetljeća.

1 Autorica je ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj

U moru uskoro više plastike nego ribe

Alarmantni su podaci vezani uz promjenu klime koji traže hitnu promjenu ponašanja cjelokupnog ekonomskog sustava, što znači i u potrošnji i u proizvodnji. Iako nas stručne UN-ove organizacije poput UNEP-a i UNDP-a već više desetljeća na to upozoravaju, vrlo je malo napravljeno. I dalje je ekonomija direktno ovisna o potrošnji prirodnih resursa, i energiji iz uglavnom fosilnih goriva, a svoje ostatke iz procesa proizvodnje i potrošnje neobrađene te najčešće samo jednom korištene, čovjek predaje prirodi. Kao posljedica, količine otpada se gomilaju na odlagalištima, a dodatni je problem što velik dio tog otpada bez kontrole završi u prirodi i u svjetskim morima i oceanima. Nedavno je objavljen podatak da će masa plastike u morima ubrzo nadmašiti masu živog svijeta. Postoji mogućnost da se ovaj trend promijeni. Sve je veći broj javnih politika, potrošača i poslovnih organizacija koji pokazuju želju za transformacijom postojećih sustava s ciljem postizanja života unutar kapaciteta planete. Čak je i vodstvo G7 obećalo „snažnu zajedničku akciju za prirodu i klimu“ što pokazuje da su i političari ove teme stavili na svoj dnevni red. G20 koji je krajem listopada zasjedao u Italiji, jednu od tema na dnevnom redu ima upravo ograničenje porasta temperature i sprečavanje promjena klime. Ove se aktivnosti poklapaju s novom generacijom potrošača, investitora i zaposlenika koji traže promjene te pokazuju interes za održivim proizvodima i uslugama.

Posljedice za gospodarstvo

Većina je aktivnosti i programa kako javnog tako i privatnog sektora, još uvijek uglavnom načelna te sama po sebi nije dovoljna. Načelno prije znači kako se unaprjeđenja koja se poduzimaju uglavnom provede u kontekstu business-asusual modela te nema ozbiljnih intervencija u poslovne i tehnološke procese pa su poboljšanja nedostatna da promijene tijek porasta emisija klimatskih promjena, potrošnje resursa i degradacije okoliša. Za stvarne promjene potrebna je ozbiljna akcija privatnog sektora kako bi se procesi ubrzali i započele promjene koje će činiti razliku. U stvarnom svijetu ciklusi su povezani te se svaka aktivnost gospodarstva direktno osjeti kroz promjene u prirodi i prirodnim ekosustavima. Primjerice, sječa šuma za drvnu industriju direktno će utjecati na povećane emisije ugljičnog dioksida. U nekim slučajevima čak se i aktivnosti za smanjenje klimatskih promjena i očuvanja biološke raznolikosti, pobijaju. Potrebno je ove važne politike na međunarodnoj razini povezati kako ne bi slale različite poruke jer je poslovnom sektoru potreban jasan okvir, kako vremenski tako i zakonodavni, unutar kojeg će inovirati i postizati promjene s ciljem resursno pozitivne i ugljično neutralne budućnosti. Usklađene politike očuvanja prirode i klime mogu ubrzati poslovne aktivnosti tako što će postaviti jasne uvjete i stabilan okvir poslovanja istovremeno pružajući koristi i za

prirodu, i za klimu i za ljude. Upravo je to ono što poslovni sektor očekuje učinka konferencija o prirodi (COP15) i klimi (COP 26). U ovom trenutku još je uvijek direktna ovisnost ekonomskih aktivnosti o prirodnim resursima te korištenju energije iz fosilnih goriva. Kao što nam je pandemijska godina pokazala, jedino smanjenje ekonomske aktivnosti usporava negativne ekološke pojave i procese. No to ne smije biti tako. Kako bi se zadovoljile potrebe rastuće svjetske populacije, moramo pronaći način kako stvarati ekonomsku vrijednost, pri tome kontinuirano smanjujući potrošnju prirodnih resursa i energije iz fosilnih goriva. Na taj ćemo način smanjiti i ovisnost gospodarstva o nesigurnim dobavnim lancima i izvjesnom kontinuiranom rastu cijena materijala i energije koji će se nastaviti. Naime, resursi su sve manje dostupni, što je direktna posljedica promjene klime te potresa i neravnoteža u prirodnim kruženjima tvari koji uzrokuju smanjenje sposobnosti ekosustava da proizvode resurse te obrađuju otpad. Jedan banalan primjer posljedica ovih promjena primjer je ovogodišnje suše koja je uzrokovala podbačaj u urodu krumpira te ćemo se, čini se, ove zime suočiti s njegovom nestašicom koja će sigurno povisiti cijene te direktno utjecati na prerađivačku industriju koja o njemu ovisi.

Opasna percepcija o neisapnim resursima

Dakle, problem je ne samo to što ekonomija direktno ovisi o materijalima i energiji iz prirode već je problem i to što nam sustav ovisi o stalnom rastu jer jedino tako možemo vraćati dugove u koje smo ušli trošeći vrijednost koju ćemo tek u budućnosti proizvesti. Problem je i u percepciji da resursa i energije na Zemlji imamo na raspolaganju u neograničenim količinama te da se ovaj trend stalnog rasta i povećanja potrošnje može nastaviti u nedogled. R. B. Fuller je 2008. godine u svojoj knjizi „Operating Manual for SpaceshipEarth“ pokušao naglasiti da je Zemlja zatvoren sustav uz iznimku ulaska Sunčeve energije. Percepcija da imamo dovoljno za stalan porast populacije i potrošnje na ograničenom svemirskom plovilu koje ima ograničenu smočnicu, je pogrešna. Fuller problem vidi u prevelikoj specijalizaciji zbog koje kao pojedinci ne sagledamo kompletan sustav te gubimo sposobnost upravljanja promjenama. S Fullerom se slažu i istraživanja koja je proveo Berlinski institut za društvena istraživanja. Njihovi nalazi ukazuju da je vrijeme velikog rasta BDP-a iza nas. Kao razlog ove teze pronalaze u činjenici da se rast BDP-a u pravilu temelji na jednom od sljedeća tri kriterija: 1. rastu populacije, 2. jeftinim resursima, 3. potrošačkoj snazi društva. Demografski pokazatelji razvijenih zemalja su uglavnom negativni te se populacija usprkos imigraciji smanjuje. Na smanjenom broju aktivnog stanovništva nije moguće graditi porast potrošnje. Resursi su sve nedostupniji pa samim time i sve skuplji. Vrijeme jeftinih resursa je prošlost, te je i povećanje proizvodnje opterećeno visokim cijenama. Porast cijena dodatno opterećuje sve siromašnije društvo koje je izloženo kontinuirano rastućoj nejednakosti. Čak i u zapadnim razvijenim zemljama,

sve je veći broj onih koji jedva spajaju kraj s krajem, dok se bogatstvo gomila unutar 1% ekstremno bogatog stanovništva. Prema Thomasu Pickettyju, ako se vlade razvijenih zemalja ozbiljno ne pozabave reformom porezne politike i vrate je u okvire koji su bili na snazi 50-ih do 70-ih godina prošlog stoljeća, ovaj negativan trend će se nastaviti i uzrokovati posvemašnju stagnaciju. Čini se da je problem ekonomskih stručnjaka u ovoj pretjeranoj specijalizaciji o kojoj govori Fuller te nisu u stanju uvidjeti da su resursi i energija oskudni. Ako se sjetimo da je primarna funkcija ekonomskih sustava da zadovoljava potrebe čovjeka, onda bi se on trebao prilagođavati ovim novonastalim uvjetima te tražiti načine kako da i dalje zadovoljava potrebe čovjeka uz smanjenu potrošnju resursa i energije. No vrlo je malo aktivnosti u gospodarstvu koje svjedoče da se pokušavamo prilagoditi. Zbog toga, nedostatak i porast cijena energije i resursa pogodit će najslabije u gospodarstvu koji nisu na vrijeme prepoznali potrebu da se trebaju mijenjati i prilagođavati novim uvjetima poslovanja. Takvi će gubiti utrku protiv onih koji su počeli na vrijeme. Već smo spomenuli primjer suše i podbačaja usjeva koji posljedično utječu na porast cijena sirovina i materijala. No lista rizika je mnogo veća od toga. Naime, osim porasta cijena, suočit ćemo se i s nestankom nekih vrsta i nekih resursa ili će se dramatično smanjiti njihova dostupnost.

Što moramo mijenjati?

Ekonomija nije samo obrada materijala već i stvaranje dodane vrijednosti tim materijalima. Možemo pokušati razvijati ekonomiju povećanjem udjela dodane vrijednosti bez dodatne potrošnje materijala kako bi nastavili s razvojem, a istovremeno smanjivali potrošnju. U ovom je smjeru razvijena filozofija kružnog gospodarstva koja se pogrešno tumači kao koncept koji naglasak ima na reciklaži otpada i vraćanju sirovina u ekonomski sustav. No jednako je važna ili važnija komponenta koncepta koji zagovara smanjenje nastanka otpada. U proizvodnji, kako bi se postigla održivost u poslovanju, uz razumijevanje ekoloških rizika i izazova koje oni postavljaju pred gospodarstvenike, slijedeći je korak prilagodba procesa, sustava, poslovnih modela i drugih faktora proizvodnje kako bi se ovi rizici umanjili. Drugi riječima potrebno je uvesti održivost u poslovanje. To znači da moramo provesti detaljne provjere procesa i potražiti načine da se oni mijenjaju, inoviraju i dopunjavaju kako bi se prilagodili manjoj potrošnji energije te promjeni materijala ili načina potrošnje materijala. Naglasak je na smanjenju nastanka otpada u proizvodnji, odabiru materijala koji su reciklabilni te se nakon uporabe mogu vraćati u ekonomski ciklus, na izbjegavanju toksičnih materijala, porastu trajanja proizvoda te njihovom dizajnu kako bi se mogli obnavljati i dopunjavati umjesto bacanja i nabavke novih proizvoda. U potrošnji se pak promoviraju modeli zajedničkog posjedovanja, dijeljenja, posudbe umjesto individualnog posjedovanja, ali i produljenja vijeka trajanja proizvoda

popravkom, nadogradnjom i drugim metodama zadržavanja vrijednosti proizvoda i produljenja njihovog trajanja u ekonomskom sustavu ili u sustavu vrijednosti. Znači moramo ponovo osmišljavati poslovne procese i sukladno tome mijenjati tehnologiju, način proizvodnje i način potrošnje. Pred nama su promjene koje moramo prihvatiti ako želimo ostati u utrci.

Regulativa

Transformacija o kojoj govorimo nije više temeljena samo na shvaćanju da se trendovi mijenjaju pa i uvjeti poslovanja. Barem što se Europske unije tiče, mijenjaju se i regulatorni okvir te standardi poslovanja. Temeljem Europskog zelenog plana, strategije razvoja Europe u razdoblju ovog saziva Komisije, upravo svjedočimo reviziji tematskih područja koja značajno mijenjaju uvjete poslovanja. Nakon zakona o klimi, upravo se objavljuje paket mjera za održivo financiranje koji postavlja stroge kriterije financijskim institucijama o objavi udjela održivih financija u portfeljima, te obvezu da se taj udio povećava. Ove odredbe prelijevaju se i na korporativni sektor koji je sada dužan izvještavati o održivosti te izvještavati vrlo detaljno financijske institucije o razini održivosti projekata ili gospodarskih subjekata koji se kandidiraju za financiranje. Ovaj važan paket transformira kompletan gospodarski i financijski sektor prema održivosti. Spomenut ću samo nekoliko najvažnijih dokumenata koji čine ovaj regulatorni paket. Uredba EU 2019/2088 o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SFDR). Ima za cilj „preusmjeriti tokove kapitala prema održivim ulaganjima radi ostvarivanja održivog i uključivog rasta, upravljanja financijskim rizicima koji proizlaze iz klimatskih promjena, iscrpljivanja resursa, uništavanja okoliša i socijalnih pitanja te poticanja transparentnosti i dugoročnosti u financijskim i ekonomskim djelatnostima“. Europska komisija ovom uredbom želi potaknuti sudionike na tržištu financija (kao što su upravitelji imovine i financijski savjetnici) da objavljuju informacije o udjelu održivih financija u njihovim portfeljima krajnjim investitorima i vlasnicima imovine. Kako bi mogli zadovoljiti zahtjeve SFDR, te biti u mogućnosti ostvariti potrebe krajnjih investitora uključujući pojedinaca i kućanstava – sudionici na tržištu financija trebaju adekvatne informacije od kompanija u koje ulažu. Uredba EU 2020/852 o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (EU, 2021a), naziva se još i Uredbom o taksonomiji. Služi za uspostavu sustava klasifikacije za okolišno održive ekonomske aktivnosti s ciljem da se poveća održivo financiranje i suzbije greenwashing u plasmanu financijskih proizvoda. Za korporativni sektor koji je dužan ove informacije prikupljati i izvještavati prema financijskom sektoru, ova Uredba predstavlja veliki izazov. Dodatno je tu još neusvojena, trenutno na javnoj raspravi, Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti(CSRD – Corporate Sustainability Reporting Directive) koja će kada stupi na snagu uvesti strože kriterije izvještavanja o održivosti te povećati

broj korporativnih obveznika izvještavanja. Također će uz nju Europska komisija objaviti Standarde izvještavanja o održivosti što će staviti sve zahtjeve izvještavanja pod jedan nazivnik.

Neizostavni kriteriji održivosti

I na međunarodnom planu dolazi do porasta važnosti utjecaja gospodarstva na teme održivosti te se objavljuju smjernice za izvještavanje kao što su TaskForce on Climate-related Financial Disclosures (TCFD) i TaksForce on Nature-related Financial Disclosures (TNFD) koje već koriste i kompanije u Hrvatskoj kako bi izvjestile o svojim utjecajima u ovim područjima. Transparentnost je iznimno važna i jedini je način kako investitori i potrošači mogu učinkovito razlikovati kompanije koje rade dobro od onih koje koriste greenwashing. Promjene koje su pred nama ozbiljne su i u nekim slučajevima temeljito mijenjaju poimanje industrija na koje smo naviknuli u prethodnim desetljećima. U ovom trenutku vrlo je važno da svaka poslovna organizacija dobro procijeni i svoje utjecaje na procese održivosti kao i na rizike koji ove promjene mogu predstavljati na samo poduzeće. Kada ih razumijemo, tek onda možemo krenuti promišljati o načinima kako da se s njima suočimo. S obzirom na to da je gospodarstvo u protekle dvije godine zbog pandemije Covid-19 doživjelo dramatičan šok iz kojeg slijedi oporavak odlična je ovo prilika da se u tom procesu koriste kriteriji održivosti kako bi se gospodarstvo oporavilo uvođenjem održive prakse. Javne financije također treba uskladiti s prioritetima održivosti s jasnim pravilima koja će u privatnom sektoru ubrzati investicije u održivost. Jer uvođenjem kriterija održivosti, kompanije će uspješno doprinositi i borbi protiv klimatskih promjena i borbi za očuvanje ekosustava te ćemo na taj način ponovno pomaknuti Dan ekološkog duga prema kraju godine.