Izlaz je u povećanju produktivnosti Ante Gavranović

Odgovor na demokrafske promjene

Izlaz je u povećanju produktivnosti

piše: Ante Gavranović

Ako je demografija globalna sudbina, posebno u razvijenim industrijskim zemljama, globalni rast logično ide prema usporavanju. Izlaz makroekonomski eksperti vide u globalnom povećanju produktivnosti. Mnogi primjeri, među kojima je i Hrvatska, pokazuju da u mjerenju stupnja dostignute produktivnost vrlo često zapostavljamo društvenu produktivnost. Bez koordinacije pojma produktivnosti vrlo je teško, gotovo nemoguće, očekivati sigurniju budućnost.

Vrlo se često postavlja pitanje zašto Hrvatska nema više inozemnih ulaganja i uopće kako strani investitori gledaju na gospodarska i druga kretanja u Hrvatskoj. „Bijela knjiga“ stranih ulagača na određeni način barometer toga raspoloženja, u posljednjem se izdanju bavila i fokusirala na jasan cilj i manji broj konkretnih mjera koje se mogu provesti odmah kako bi se gospodarski rast ubrzao. Polazna ideja je da kriza povezana s pandemijom bolesti COVID-19 dodatno naglašava zahtjev za promjenama. Izlazak iz krize u velikoj će mjeri zavisiti o buđenju gospodarske i društvene dinamike na koju će vlada zbog smanjenja fiskalnog kapaciteta, unatoč dodatnim EU sredstvima, sve manje moći utjecati. Pritom je naglasak na konstataciji da Hrvatska nema ni mogućnosti ni želje biti troškovno atraktivna kao „jeftina“ poslovna lokacija koja se oslanja na niske troškove rada, pa se postavlja pitanje koji su ostali realni sadržaji pojma konkurentnost pored smanjenja poreznih i parafiskalnih nameta i reforme sustava državnih poduzeća?

Kako ostvariti ambiciozne ciljeve? Transformacija složenosti gospodarstva sadrži kao vrlo ključnu stavku troškovnu efikasnost na koju se nadograđuje institucionalna efikasnost, do treće faze u kojoj

se na prva dva procesa nadovezuju kreativnost, inovativnost, nove tehnologije i ulaganja u istraživanja i razvoj. Prethodne faze - troškovna i institucionalna - nužni su uvjeti kasnijih razvojnih faza. Međutim, jasno je da je postizanje ambicioznih razvojnih ciljeva povezano s brzinom odlučivanja, ulaganja i odvijanja poslovnih procesa. Brzina se u širem smislu može povezati s konceptom lakoće poslovanja. Hrvatska je (v. Doing business) bolja samo od Bugarske, uz bok Mađarske i Rumunjske, te zaostaje za ostalim tranzicijskim državama. Rezultat, nažalost, jasno pokazuje da Hrvatska nije konkurentna zemlja za poslovanje i to treba hitno promijeniti. Sve relevantne analize pokazuju da je broj dana potrebnih za pokretanje posla u Hrvatskoj prevelik: Broj dana potrebnih za pokretanje poslovanja, vrijeme potrebno za dobivanje građevinske dozvole (dani), za pribavljanje priključka na el. energetsku mrežu (dani), sporost procedura u poreznom sustavu najviše je izražena kod poreza na dobit, registraciju vlasništva nad nekretninom (dani), za plaćanje poreza (sati godišnje), za podnošenje prijave za povrat pretporeza (dani), za podnošenje prijave za povrat pretporeza (dani), za realizaciju povrata pretporeza (tjedni), za podnošenje zahtjeva za ispravak prijave poreza na dobit (sati), kao i vrijeme potrebno za realizaciju ispravljenog poreza na dobit (tjedni) ne ide nam na ruku.

Sporost sudskih postupaka Vrijeme koje je potrebno za sudsku provedbu ugovora su (dani), za podnošenje i zaprimanje tužbe (dani), za parnicu i presudu (dani), a vrijeme potrebno za provedbu sudske presude (dani), te vrijeme potrebno za provedbu insolvencijskog postupka (godine) što je sve izrazito nepovoljno. Spori insolvencijski postupci dobro su poznati. Ovo je područje poseban problem, jer usporava realokaciju kapitala i radnika u produktivnije gospodarske projekte, umanjuje mogućnost za pravičnu naplatu vjerovnika, narušava povjerenje u institucije i dramatično usporava gospodarske procese čineći ih nepredvidivima kada izbiju problemi u poslovanju nekog poduzeća.

Brzina javne nabave i korupcija Hrvatsko tržište javne nabave jedno je od relativno najvećih u Novoj Europi. S 46,6 milijarda kuna, koliko je iznosila vrijednost postupaka javne nabave za 2018. godinu, predstavlja oko 12% BDP-a. Iznos iz godine u godinu u apsolutnom i relativnom iznosu raste.

Za kvalitetu i učinke postupaka javne nabave ključne su brzina i predvidivost, odnosno transparentnost. Brzina i transparentnost umanjuju, a dobre kontrole potpuno isključuju mogućnost korupcije. Iako pouzdani i ažurni pokazatelji za međunarodne usporedbe javne nabave ne postoje, poduzetnička iskustva ukazuju na to da su ovi postupci u Hrvatskoj često spori, nedovoljno transparentni, a ponekad se provode na temelju nedovoljno precizne i stručno pripremljene dokumentacije. Korupcija, odnosno sumnja u korupciju, poseban je problem koji prati okvire javne nabave. Korupcija ima izrazito negativan utjecaj na gospodarski rast i razvoj: usporava i poskupljuje gospodarske procese, tržišne sudionike stavlja u neravnopravan položaj te nagriza povjerenje. Samo Rumunjska, Mađarska i Bugarska bilježe veću razinu percepcije korupcije od Hrvatske. Prema tome, osim visoke razine korupcije, imamo i pogoršanje njezine percepcije. Reforme u javnom sektoru trebaju stoga biti praćene proširenjem i ambicioznijom realizacijom akcijskih planova za administrativna rasterećenja i liberalizaciju tržišta.

Ciljevi i preporuke Glavna poruka Bijele knjige 2020. stoga glasi: ako Hrvatska želi ubrzati razvoj, zaustaviti iseljavanje, stimulirati povratak i privući ljude koji idejama, kapitalom i osobnom produktivnošću mogu doprinijeti razvoju zemlje, onda konkurentnost nema alternativu. A konkurentnost je, prije svega, kreativnost, brzina.

Ubrzanje poslovnog života zemlje treba postati glavna mjera povećanja konkurentnosti. Hrvatska ne može biti poslovna destinacija koja privlači ulaganja niskim troškovima poput jeftinoga rada. Osim općim ubrzanjem procesa i postupaka, troškovni položaj naspram drugih država treba poboljšati poreznom reformom koja će imati za cilj uspostavu međunarodne porezne konkurentnosti. Stoga se preporuke za ostvarenje cilja – povećana konkurentnost kroz učinkovitiju produktivnost – mogu svesti na nekoliko njih: • Poboljšanje međunarodne porezne konkurentnosti • Ubrzanje administrativnih i sudskih postupaka • Jačanje vladavine prava • Ubrzanje javne nabave i borba protiv korupcije • Reforma javne administracije Kod ozbiljnoga razmatranja možemo li postavljene ciljeve u pogledu konkurentnosti uopće postići (i to relativno brzo), sa žaljenjem moramo zaključiti da strepimo nad odgovorom na pitanje; Može li se u Hrvatskoj ostvariti ambiciozan cilj ubrzanja rasta kroz modernizaciju gospodarske strukture i okretanje istraživanju, razvoju, inovacijama i industrijama više dodane vrijednosti? Dosadašnje iskustvo upućuje na niječan odgovor. Nužni uvjeti za prijelaz u fazu kreaci-

je i gospodarske dinamike još nisu zadovoljeni zbog slabog institucionalnog okvira. Duboka promjena ipak zahtijeva nešto više - promjenu društvene paradigme. To se odnosi na način funkcioniranja javnog sektora u najširem smislu, što uključuje i politički sustav. Poučak je jednostavan: nije dovoljno mjeriti samo učinke produktivnosti na pojedinim područjima, jer od toga nema velike koristi. Ako sve to ne možemo ukomponirati u jedinstvenu društvenu odgovornost za ukupan učinak na širokom području djelovanja, pojedinačni napori i nastojanja padaju u vodu.

Kako povećati produktivnost? Kroz povijest su gospodarski rast poticala dva čimbenika: sve veći broj radnika i njihova rastuća produktivnost. Iz perspektive sadašnjih nepovoljnih demografskih kretanja tu dolazi do narušavanja međuodnosa. Sve je jasnije kako nepovoljna demografska kretanja smanjuju broj radno sposobnih ljudi (povećava broj ljudi 65+), pa u mnogim razvijenim zemljama dolazi do nedostatka potrebne radna snage, posebno one kvalificirane. Ako je demografija sudbina, globalni rast ide prema usporavanju. Povijest, međutim, sugerira da bi produktivnost mogla priskočiti u pomoć. Ujedinjeni narodi predviđaju prosječni godišnji rast broja zaposlenih od samo 0,03 posto u sljedećih 50 godina, u usporedbi s 1,8 posto u posljednjih 50 godina. Stope rasta moraju stoga proizaći iz povećanja produktivnosti rada. Možemo li, čak i hipotetički, zamisliti što bi se dogodilo kada bi prosječne stope rasta produktivnosti pojedinih zemalja tijekom posljednjih pola stoljeća ostale nepromijenjene? U razmatranju scenarija koji su mogući i predvidljivi stručnjaci se oslanjaju na desetke studija o zemlji i industriji kako bi istakli dvije široke kategorije pitanja koja će pobliže odgovoriti na perspektivu koja nas očekuje u godinama koje su pred nama. Prvi je sposobnost pojedinih zemalja da sustignu razinu produktivnosti najvećeg svjetskog proizvođača, ili ono što bi se moglo nazvati granicom produktivnosti rada. Drugi je potencijal da se ta granica dalje pomakne kroz napredak u upravljanju, alatima, tehnologiji i organizaciji funkcija i zadataka.

Ogromne prilike za rast dolazile bi od sustizanja granice produktivnosti rada. Kad bi svaka zemlja imala učinak na toj razini, globalni BDP bi narastao gotovo tri i pol puta od sadašnje veličine. Trenutno, međutim, mnoge zemlje značajno zaostaju, posebno na tržištima u nastajanju. Gledajući naprijed, koje zemlje i sektori bi mogli imati sličan potencijal? Je li moguće identificirati vodeće pokazatelje stvarnih prilika za rast, posebno tamo gdje je velika razlika između trenutne izvedbe i globalnog mjerila? Mogućnosti se ističu na tri razine: među gospodarstvima, unutar gospodarstava i unutar industrija.

Opadanje prepreka trgovini i izravnim stranim ulaganjima Studije slučaja MGI pokazuju da zemlje i sektori mogu brzo povećati produktivnost kada padaju međunarodne prepreke trgovini i izravna strana ulaganja. U 1990-ima, uklanjanje ovih prepreka dovelo je do brzog rasta u različitim područjima poput automobilskih sektora, europske industrije teretnog prometa i poljoprivrede.

Regulatorne promjene koje povećavaju konkurenciju i pritisak na performanse Ove vrste reformi, koje se događaju unutar, a ne među gospodarstvima, posebno su važne u lokalnim uslugama. Sektori s velikim potencijalom za nadolazeća poboljšanja produktivnosti uključuju maloprodaju. Liberalizacija okruženja za europske pružatelje profesionalnih usluga - od arhitekata do javnih bilježnika - također ima snažan potencijal s obzirom na restriktivne zakone koji ih trenutno ograničavaju. Gotovo sve industrije ako se uklone zaštite male proizvodnje, omogućile bi ekonomiju razmjera. Javne usluge, čija bi učinkovitost i kvaliteta mogle dramatično porasti kroz nove poticaje i upravljačke prakse, još su jedna vrlo velika prilika širom svijeta. Pitanje koje se nameće je u kojoj mjeri će svijet prihvatiti ove nove izazove. Jasno je, međutim, da nepovoljna demografska kretanja ne ostavljau mnogo prostora za neka druga rješenja. Produktivnost u cjelini, a time i ukupna društvena produktivnost postaju ključni faktori budućnosti. ST