ali rijetko provjerimo izv.prof.dr.sc. Helena Štimac

Fake News: Vjerujemo ili ne vjerujemo, ali rijetko provjerimo

pišu: Karla Bilandžić, mag. oec. Ekonomski fakultet u Osijeku, Gajev trg 7, 31000 Osijek, Croatia, karla.bilandzic@efos.hr izv. prof. dr. sc. Helena Štimac Ekonomski fakultet u Osijeku, Gajev trg 7, 31000 Osijek, Croatia, helena.stimac@efos.hr

Što mislite – znate li prepoznati lažnu vijest i rezonirati istinu od neistine? Prosječna se osoba svakodnevno susreće s velikim brojem informacija, komunikacijskih poruka i naslova vijesti na temelju kojih kreira stavove, mišljenja pa i ponašanja. Prema istraživanju koje je provedeno u SAD-u, 62% odraslih osoba o vijestima (novostima) informira se putem društvenih mreža1, a više od 40% konkretno putem Facebooka2 koji je postao platforma različitih naslova koji se pojavljuju na naslovnici. Samim time, pojedinac na prvu ne bira što će mu se pojaviti na naslovnici (zbog algoritma, oglasa, preferencija, aktivnosti prijatelja i sl.), a što ne pa nailazi na različite izvore – one provjerene koje inače smatra pouzdanima i na one neprovjerene, web stranice i portale koji često ne iznose objektivne činjenice već subjektivna stajališta i nerijetko teorije zavjere. No, ne treba misliti da su lažne vijesti nastale pojavom društvenih mreža. One su postojale oduvijek, ali je razvoj brzine razmjene informacija utjecao na njihovo viralno širenje. Lažne vijesti samo su jedan od tzv. informacijskih poremećaja, a koji još postoje, kako ih prepoznati i kako oni u konačnici utječu na pojedince pročitajte u nastavku. Lažne vijesti – riječi kao oružje U suštini, lažne vijesti znače objavu informacija koje su, namjerno ili nenamjerno, netočne. Na to se objašnjenje često nadovezuje i to da lažne vijesti uopće ne moraju biti laž već da jednostavno sadržavaju propuste koji tada zavaravaju publiku kojoj je vijest namijenjena. Informacije tako mogu biti potpuno lažne, djelomično istinite ili informacije s nedostatkom konteksta. No, iako lažne vijesti imaju širok spektar „laži“, njih ne treba zamijeniti sa satiričnim vijestima (naslovima i tekstovima) kojima cilj nije obmana već ciničan osvrt na nekoga ili nešto. Na Slici 1 prikazana je razlika u pojmovima od misinformacija, koje predstavljaju nenamjerno plasiranje lažnih informacija, do malformacija koje su svjesne i namjerne aktivnosti širenja lažnih informacija u svrhu obmane. Tako lažne vijesti utječu na stjecanje znanja o određenim događanjima (npr. političke situacije), ljudima (npr. pogrešno predstavljanje

Misinformacija

Nenamjerno širenje pogrešne informacije ili pogrešno povezivanje informacija. Slika 1: Razlika u pojmovima - misinformacija, dezinformacija i malformacija

Malformacija Dezinformacija

Namjerno širenje Namjerno lažnih informacija u kreiran pogrešan svrhu obmane. kontekst. Informacija se Potpuno koristi kao oružje izmišljen ili protiv nekoga ili pogrešno nečega i čini veliku prenesen informacijsku štetu. sadržaj. Slika 1: Razlika u pojmovima - misinformacija, dezinformacija i malformacija

Tako lažne vijesti utječu na stjecanje znanja o određenim događanjima (npr. političke situacije), 1 2 J. Gottfried i E. Shearer, 2016. News Use Across Social Media Platforms 2016. Pew Research Center. R. Cellan-Jones, 2016. Facebook, Fake News, and the Meaning of Truth. ljudima (npr. pogrešno predstavljanje osoba i izmišljanje afera), proizvodima (npr. da je nekakav proizvod iz zelenog uzgoja dok zapravo nije) i drugo… Dakle, pisanje, objavljivanje i distribuiranje lažnih vijesti imaju za namjeru stvoriti prepreku između pojedinca i istine. Razvojem komunikacijskih kanala, razvija se i količina lažnih vijesti, ali i brzina njihovog širenja - pravi 44 Suvremena trgovina 2(47) primjer su društvene mreže na kojima se mogu pronaći razne lažne vijest, a iste se mogu i lajkati shareati što ubrzava njihovo širenje. No, to nikako ne znači da lažne vijesti nisu postojale i prije pojave interneta. Marketingaši će možda odmah i pomisliti na propagandu koja za cilj ima

osoba i izmišljanje afera), proizvodima (npr. da je nekakav proizvod iz zelenog uzgoja dok zapravo nije) i drugo… Dakle, pisanje, objavljivanje i distribuiranje lažnih vijesti imaju za namjeru stvoriti prepreku između pojedinca i istine. Razvojem komunikacijskih kanala, razvija se i količina lažnih vijesti, ali i brzina njihovog širenja – pravi primjer su društvene mreže na kojima se mogu pronaći razne lažne vijest, a iste se mogu i lajkati i shareati što ubrzava njihovo širenje. No, to nikako ne znači da lažne vijesti nisu postojale i prije pojave interneta. Marketingaši će možda odmah i pomisliti na propagandu koja za cilj ima oblikovanje percepcije i manipuliranje ponašanja pojedinca. Propagande su posebno bile i jesu istaknute kada je riječ o političkom kontekstu, a često su korištene za širenje „pozitivne“ slike o diktatorskim režimima i totalitarizmu. Joseph Paul Geobbles, majstor propagande Adolfa Hitlera svojom je često citiranom izjavom dao pravu sliku o lažnim vijestima: „Ako kažete laž koja je dovoljno velika i stalno ju ponavljate, ljudi će joj na kraju povjerovati. Laž se može zadržati samo onoliko koliko država može zaštititi ljude od političkih, gospodarskih, i/ili vojnih posljedica laži. Laž tako postaje od vitalne važnosti za državu da iskoristi sve svoje ovlasti za suzbijanje neslaganja, jer istina je smrtni neprijatelj laži, a time posredno, istina je najveći neprijatelj države.“3

Lažne vijesti o koronavirusu Pandemija Covid-19 bila je i je plodno tlo za lažne vijesti, s brojnim primjerima tijekom cijele krize. Jedan od primjera lažnih vijesti koja je kružila društvenim mrežama bila je tvrdnja da je 5G tehnologija povezana s širenjem virusa – navodno zato što je 5G potisnuo imunološki sustav dok je virus komunicirao putem radio valova. Ove tvrdnje nisu bile istinite i službeni izvori su ih više puta demantirali, ali su se one ipak naširoko dijelile.4

Kim Jong-un – najseksi muškarac na svijetu? 2012. godine satirična web stranica The Onion objavila je članak u kojem se tvrdi da je sjevernokorejski diktator Kim Jong-un izabran za najseksi muškarca na svijetu, izjavljujući da muškarca na svijetu, izjavljujući da je „ljubav srca odgajan u Pjongjanje „ljubav srca odgajan u Pjongjangu ostvarenje sna svake žene“. Kao gu ostvarenje sna svake žene“. Kao primjer kako se satira ponekad može pogrešno shvatiti u različitim kulturama, publikacije u Kini – uključujući internetsku verziju novina kineske komunističke partije – objavile su tvrdnju kao da je istinita.5

Opasna industrijska kemikalija kao lijek za autizam Helena Begenišić popularnost je stekla pojavom u emisiji Provjereno prije nekoliko godina, a od tada na društvenim mrežama kreira grupe i širi vijesti o „lijeku“ za autizam koji je zapravo opasna industrijska kemikalija slična izbjeljivaču - MMS. O opasnostima ove kemikalije oglasili su se liječnici i pravobraniteljica, ali niti to nije spriječilo širenje lažnih informacija niti očajne roditelje koji posežu za svime, pa i ovime, u namjeri da će pomoći svome djetetu.

Kako ih prepoznati i provjeriti Iako je „samo“ riječ o lažnim informacijama i naizgled bezopasnim slovima, lažne vijesti imaju svoje negativne utjecaje na ekonomiju, politiku i društvo. U današnje vrijeme ih je teško prepoznati zbog njihove količine i vještine autora da sakriju istinu, ali nikad ih nije bilo niti lakše otkriti jer je pristup informacijama koje ima prosječan pojedinac s internetom neusporediv s pristupom koje je imao pojedinac za vrijeme II. svjetskog rata. Koju god vijest pročitali, danas ju imamo prilike provjeriti - pronaći druge izvore, istražiti temu s različitih stajališta, provjeriti pouzdanost izvora i tako kritički promisliti o onome što nam se plasira. S druge strane, upitno je koli-

3 Ivezić, V. (2014). Etika informiranja–primjer konstruiranja lažne svijesti. In medias res: časopis filozofije medija, 3(5), 756-782. 4 www.kaspersky.com/resource-center/preemptive-safety/how-to-identify-fake-news 5 www.kaspersky.com/resource-center/preemptive-safety/how-to-identify-fake-news

ko je danas pojedinac voljan tražiti istinu jer to oduzima ono što je trenutnom stilu života najvrjednije – vrijeme. Problem ne potrage za istinitim informacijama posebno je izražen kod mladih čija je sposobnost (i volja) kritičkog promišljanja upitna. Njima je relativno lako plasirati lažne informacije, a kako su često pod utjecajem roditelja i njihovih stajališta pa i oni sami na njih mogu prenijeti informacije koje nisu, a oni ih smatraju istinom. Iako se lažne vijesti najčešće odnose na tekstualni oblik informacija, sve je više onih lažnih vijesti koje su potkrijepljene „dokazima“ poput fotografija i videa. No, čak i to treba uzimati sa zadrškom, jer napraviti foto ili video montažu nije bilo nikada lakše nego danas. To dodatno utječe na mogućnost i vrijeme potrebno za rezoniranje laži i istine.

Lažne vijesti predstavljaju oblik eksternalije, a u tom se kontekstu provlači i trošak pretrage za (istinitom) informacijom. Povežimo ovaj primjer s potrošačima nekog proizvoda – ukoliko potrošač mora, za svoje pojmove, uložiti previše truda da bi pronašao željeni proizvod po povoljnijoj cijeni na internetu, on će odustati od pretrage i kupiti skuplji proizvod, jer mu to predstavlja manji trošak u kontekstu pretrage, truda i vremena. U slučajevima kada se radi o skupim i za potrošača bitnim proizvodom onda se granica troška podiže. Isto se odnosi i na lažne vijesti - ako pojedinac procijeni da mu tema nije važna, ako za nju nije dovoljno zainteresiran on niti neće tražiti istinu već će prihvatiti lažnu vijest kao istinitu (ili ju u boljem slučaju samo ignorirati). S druge strane, ako je tema pojedincu važna, on će biti spreman uložiti trud u saznavanje istine i kritičko promišljanje. Dakle – je li problem širenja lažnih vijesti u lijenosti? Moguće.

Pet koraka otkrivanja lažne vijesti:

1. Pročitajte cijelu vijest (ne donosite zaključke na temelju naslova) 2. Provjerite izvor i autora 3. Potražite druge izvore o istoj temi 4. Provjerite činjenice (imena, statistiku, citiranja, fotografije, video…) 5. Kritički promislite

Clickbait – evolucija širenja lažnih vijesti Mamci na klikove (eng. clickbait) predstavljaju jednu od vrsta lažnih vijesti, trenutno posljednju razvijenu. Clickbait su naslovi namjerno osmišljeni kako bi privukli više posjetitelja web izvora i tako povećali prihod od oglašavanja za vlasnike weba – često na račun istine. Iako se sam naziv formirao pojavom interneta, odnosno klikova, nije da mamci nisu postojali i ranije. Žuti tisak je pravi primjer za to, a i sjetite se koliko puta ste kupili (ili poželjeli kupiti) novine ili časopis samo zbog onoga što ste pročitali na naslovnoj stranici. I to je u redu, jer radi se o legitimnoj marketinškoj taktici za privlačenje publike na temelju senzacionalističkih vijesti. No, kao što je uvijek slučaj kod lažnih vijesti, problem nastaje kada su priče lažne ili iskrivljene. „Nećete vjerovati što je obukla Kim Kardashian“ nije lažna vijest iako se radi o clickbait naslovu no, „Pronađen je lijek za COVID-19“ dok nakon klika saznajemo da se radi o lijeku koji je do sada testiran samo na životinjama. Iako je ovaj oblik lažnih vijesti najrašireniji, on i ne predstavlja veliku prijetnju jer najčešće istinit kontekst možemo dobiti čitanjem cijelog teksta (što svakako opet zahtjeva klik i korist za izvor vijesti). Ipak, takvi se obrasci clickbait naslova brzo mogu „naučiti“ pa razumni korisnici interneta i društvenih mreža često niti ne obraćaju pažnju na tako formirane naslove. Jedna od noviteta na društvenim mrežama je i ta da korisnik može prijaviti lažnu vijest nakon čega se radi na provjeri činjenica, a ukoliko se utvrdi da je riječ o lažnoj vijesti programeri te društvene mreže blokiraju sadržaj tog izvora. Takav sustav prijave (pa čak i samoprepoznavanja) lažnih vijesti imaju Facebook, Instagram i Twitter. Na taj se način pojedinci, uz potporu platforme, mogu boriti protiv širenja pogrešnih informacija. Nažalost, novinarstvo trenutno živi zbog klikova i oglašavanja pa su clickbait naslovi logičan izbor za prihodovanje, s druge strane sve se više novinarskih kuća tome odupire tako što nude obveznu pretplatu na svoje članke. To znači da i sami žele stati na kraj clickbaitu i neozbiljnoj percepciji koju stvaraju na tržištu. Ipak, bilo bi dobro istražiti je li takav model poslovanja u Hrvatskoj prihvaćen jednako dobro kao vani i hoće li biti održiv. Pitanje za promišljanje na kraju ovog članka neka bude: biste li vi platili za istinu ili smatrate da laž mora biti kažnjavana? ST