Hrvatska treba novi model turističke ponude A.G

Nova strategija razvoja turizma

Hrvatska treba novi model turističke ponude

piše: Ante Gavranović

Konkretna praksa nas uči da dodanu vrijednost u turizmu ne može dati samo broj noćenja ili dolazaka domaćih i stranih gostiju, već da financijski rezultati sezone ovise, prije svega, o kvalitetnoj ponudi. Stoga nove strateške odrednice pretpostavljaju jačanje konkurentnost time što će se turistima pružiti nove motive dolaska, dodatne sadržaje i dodanu vrijednost te nadići percepciju Hrvatske kao destinacije koja ima samo prekrasnu prirodu, sunce i more. Hrvatski novi turistički model mora se temeljiti na sustavu doživljaja, emocija, autentičnosti i na tome da smo za srednju Europu najbliže toplo more.

Pandemija je pokazala kako su sve te prednosti ipak jako krhke. Treba sada činiti sve da se ne uspavamo na (ranijim) lovorikama, već da pripreme za narednu sezonu odradimo s novim poletom i novim sadržajima i da na tim osnovama razvijamo našu turističku ponudu i u narednim godinama. A to na neki način određuje i dobitnu formulu uspješnosti: povratak mikroekonomiji, gdje će svaki akter, svaki čimbenik, pokazati svoju pravu vrijednost, svoju predanost turizmu i svoju riješenost da se tim poslom bavi ne sporadično nego kao osnovnom djelatnošću i u kontinuitetu.

Rentijerski biznis cvate Konkretna praksa ipak velikim dijelom odstupa od ovako koncipiranog pristupa turizmu, pa i od utvrđene strategije razvoja turizma u narednim godinama. Iako je naglasak stavljen na KVALITETU i smještajne kapaciztete koji omogućavaju višu razinu turističke i ukupne ponude, nama je u prvom planu ipak „Zimmer frei“ logika. To ponajbolje potvrđuju konkretni podaci iz posljednjih popisa domaćinstava.

Dok se i broj stanovnika i broj kućanstava (za 80 tisuća) osipa, stambeni fond i dalje solidno raste. Od 103 tisuće novih stambenih jedinica koje su sagrađene u deset godina, njih 70 tisuća nalazi se u primorju, i to više od 21 tisuću na splitskom području, 15 tisuća na istarskom, 14 tisuća na zadarskom, 11 tisuća na šibenskom te po osam tisuća na dubrovačkom i riječkom području. Nekretninski kapital u pravilu prati kretanje stanovništva, a popis je pokazao da su ljudi manje odlazili iz primorskih nego iz kontinentalnih sela i gradova. Turizam zacijelo donosi više mogućnosti za život, rad i zaradu, što uz blagu klimu, dobru prometnu povezanost i porezne propise koji favoriziraju bavljenje rentijerstvom u odnosu na klasični radni odnos, zadržava ljude u Dalmaciji i na primorju više nego u Slavoniji ili Banovini. U nas se, usprkos nedvojbeno povoljnim ekonomskim učincima turizma, već godinama vode oštre polemike o tome gdje je pravo mjesto turizma u gospodarstvu i razvoju Hrvatske. U javnosti se, odmah vezano za takav pristup, stvaraju dva tabora. Jedan pokušava javnost upozoriti na široko gospodarsko značenje turizma kao pokretača poslovnih aktivnosti širih razmjera, pa time naglasiti i (zapostavljenu) funkciju turizma u stvaranju ukupnoga BDP-a. Druga, oporbena strana (ne mislim pritom na političku podjelu) dovodi u pitanje sve te rezultate, smatrajući da je način njihova izračuna nepotpun, model pogrešan i da samim time dovodi u zabludu. Riječ je, naravno, o primjeni turističkoga satelitskoga računa. Tek smo u kriznim vremenima shvatili veliku priliku koju pruža turizam za nacionalno gospodarstvo jedne izrazito receptivne turističke zemlje. Tek smo posljednjih godina prihvatili turizam kao ozbiljnu razvojnu perspektivu, truda vrijedno strateško usmjerenje, važan oslonac u razvoju ukupnoga hrvatskoga gospodarstva, integrativnu ulogu u uspješnom međusektorskom povezivanju domaće proizvodnje i svih oblika turističke potrošnje, nevidljivi izvoz. Bilo bi potpuno pogrešno zanemariti i nepovoljne učinke rentijerske privrede, naročito izražene kroz turizam. U nepovoljne aspekte učinaka turizma treba, međutim, ubrojiti posredni utjecaj na deindustrijalizaciju zemlje, jednostrano usmjerene investicije, zatim utjecaj na povećanje cijena robe i usluga, a time i životnih troškova, a presudan je za rast cijena građevinskog zemljišta i nekretnina. Kao poseban nedostatak ističe se razmišljanje o tome je li upravo turizam jedan od razloga zbog kojeg naše društvo nema inklinaciju da se bavi međunarodno konkurentnom proizvodnjom. Sigurnost, kvaliteta i održivost na prvom mjestu

Kvaliteti suvremenoga turizma pripada i pokušaj ne samo da gosti budu prihvaćeni, već i da su dobrodošli. Formula glasi: destinacija + okoliš = ugodan odmor. Takav pristup turizmu i gostu postaje jednim od važnijih poslovnih pravila najvećeg broja svjetskih turoperatora. Sve se to odvija na temelju povećane svijesti o društvenoj odgovornosti prema okolišu i samoj destinaciji kao cjelovitom turističkom proizvodu.

U suvremeno organiziranim turističkim zemljama već je godinama središnja tema zadovoljstvo klijentele i kako u tom smislu uskladiti želje turista i realne mogućnosti s obzirom na povećanu ukupnu društvenu svijest o zaštiti okoliša. Te promjene najvidljivije su u temeljnim porukama u razvoju turizma, u svijetu, ali i kod nas. Dok je 60-ih godina (u snažnom naletu masovnog turizma) prevladavala krilatica 3S – Sun, Sand & Sea (kasnije je tome dodan i Sex), potkraj stoljeća, a posebno početkom ovog milenija se prešlo na drugu krilaticu: Satisfaction, Sanitation & Security. Ova krilatica i danas ima svoju veliku marketinšku vrijednost, ali postupno prepušta svoje dominantno mjesto novoj krilatici – 3E. Što obuhvaća ta nova krilatica u turizmu? 3E označava pojmove Edu-

cation, Excitement & Enterta-

inment (obrazovanje, uzbuđenost i zabavu). To je, zapravo, pokušaj da se s tradicionalnih oblika turističke ponude prijeđe u višu klasu/razinu ponude: u razvijeniji, privlačniji i svakako primjereniji oblik turizma. Riječ je o poticanju razvoja inovativnog turističkog proizvoda koji bi trebao objediniti kulturnu, prirodnu i povijesnu baštinu, a ima veliki utjecaj na proširenje turističke sezone i svakako proširiti vidike turistima koji dolaze u pojedine turističke destinacije.

Jasno je da to unosi ozbiljne promjene u pripremi. Novi turizam donosi ozbiljne promjene u turističkoj potražnji. To su: fragmentiranost, porast broja obrazovanih turista, nezadovoljstvo onečišćenim destinacijama, više kraćih odmora u tijeku godine, putovanja zbog osobnog zadovoljstva, dok poslovna putovanja postaju sve manje atraktivna.

Jasno, zbog tih promjena u turističkoj potražnji bilo je potrebno promijeniti turističku ponudu. To uvjetuje povećanu i sve oštriju konkurenciju, stalno povećanje broja novih turističkih odredišta, pomlađivanje starih destinacija i njihovu prilagodbu novim uvjetima, stavljanje naglaska na kvalitetu i okoliš. Zajednička je odgovornost pronaći pravu mjeru da se ti ciljevi ostvaruju i da budu sastavni dio razmišljanja i djelovanja, a ne samo nametnuti okvir ponašanja. Najveći broj konflikata organizatora turističkih putovanja i domaćeg stanovništva i nastaje zbog nedovoljne koordinacije i nedovoljnih informacija o običajima i navikama zemalja domaćina. Uspostava bolje i potpunije komunikacije između turista i lokalnog stanovništva, ostaje ubuduće jednim od temeljnih zadataka turističke branše. To je dio društvene odgovornosti, koja već postaje sastavnim dijelom ukupne poslovne filozofije i turoperatora, ali i šire zajednice.

Turizmu potrebna dodana vrijednost Turizmu je potrebna dodana vrijednost i tek se kroz nju mogu ocijeniti pravi efekti njegove uspješnosti. Moramo shvatiti da se ta dodana vrijednost danas najmanje ostvaruje u hotelima, koji kroz cijeli dan uglavnom zjape prazni. Ona se stvara u neprekidnom dodiru s ljudima, potencijalnim potrošačima svega i svačega, ako se ponudi na pravi način. Hrvatska je sa 17 milijuna inozemnih dolazaka gostiju (2019.) vjerojatno dosegnula svoje limite u pogledu održivog razvoja, pa je tim važnije kako postići dodanu vrijednost u tim okvirima, a ne težiti daljnjem povećanju dolazaka koji mogu ugroziti temeljne vrijednosti turističkog proizvoda. Temeljna pretpostavka je stoga proširenje turističke sezone, jer bi zasnivanje daljnjeg rasta dolazaka stranih turista samo unutar glavne sezone postalo kontraproduktivno. Naši kapaciteti i sadašnji resursi jednostavno govore protiv takve prakse i nameću drukčiju logiku razvoja. Ohrabruje činjenica da su u tijeku ozbiljna nastojanja da Hrvatska postane zemlja koja je razvojem selektivnih oblika turizma produljila sezonu te postala prepoznatljiva destinacija i za cjelogodišnji turizam. Možda bi bilo dobro da u svim daljnjim promišljanjima o turizmu, njegovoj ulozi u gospodarskim i društvenim kretanjima, imamo na umu misao generalnog sekretara UN-a: „Nužno je da obnovimo turistički sektor na siguran, pravedan i klimatski prihvatljiv način“. Turizam današnjice u svijetu, pa tako i u nas, teško je usporediv s onim prije još samo nekoliko godina. U međuvremenu je prerastao u turističku industriju. Nestalo je početnog idealizma, a na pozornicu su stupile krute tržišne zakonitosti. Turizam je postao, prije svega, veliki biznis. Broje se dolasci stranih gostiju, noćenja, prosječni boravci i, u konačnici, turistički prihodi. Naposljetku, i sama činjenica da turistička industrija sudjeluje s otprilike 10 posto u stvaranju svjetskog BDP-a ponajbolje to pokazuje. Uostalom, rangiranje izvoznih kategorija pokazuje da je turizam treća najveća izvozna kategorija: pred njim su samo kemijska i naftna industrija, a ispred je automobilske i prehrambene industrije. Druga bitna komponenta leži u činjenici da je turizam u svjetskim razmjerima potvrdio svoje mjesto na području međunarodne trgovine. Najnoviji podaci Svjetske turističke organizacije pokazuju da je u 2019. godini zabilježeno čak 1,5 milijardi dolazaka stranih gostiju i da su ukupni prihodi od turizma znatno premašili bilijun USD-a. Istina, pandemija je zaustavila taj silovit rast, ali iz UNWTO-a ističu očekivanja relativno brzoga oporavka i daljnjeg rasta. U naznakama ekonomskih prednosti i rezultata ne bismo smjeli zaboraviti da turizam ima i vrlo važnu društvenu funkciju. Ukratko, svi ti napori i nastojanja pokazuju da turizam treba njegovati i vratiti mu njegovu stvarnu humanističku vrijednost, u čemu središnje mjesto pripada čovjeku i njegovim potrebama u uvjetima ukupno održivoga razvoja. Poslužit ćemo se jednom izjavom dugogodišnjega generalnog direktora UNESCO-a, Frederica Mayora, koji je mnogo pridonio novom poimanju turizma i uključivanju kulturnih i prirodnih fenomena u turističku ponudu. „Kulturološki aspekt turističke industrije je golem: on približava nepoznato brojnim stanovnicima svijeta i svih zemalja. Turizam slavi raznolikost. Turizam pomaže da se nakon konflikata stvari vrate u normalnu kolotečinu. Ukratko – turizam je istinska tvornica mira!“ ST