Visoka razina zaštite potrošača cilj je prijedloga donošenja novog Zakona o zaštiti potrošača Petar Petrić

Novi Zakon o zaštiti potrošača

Visoka razina zaštite potrošača cilj je prijedloga donošenja novog Zakona o zaštiti potrošača

piše: Petar Petrić, odvjetnik Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o., www.petric-kajic.hr

Ovih dana je u saborsku proceduru upućen prijedlog novog Zakona o zaštiti potrošača.

Razlozi za prijedlog donošenja novog Zakona o zaštiti potrošača prvenstveno su preuzimanje Direktive (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. s ciljem boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača, kao i poboljšanje pojedinih odredbi važećeg Zakona o zaštiti potrošača za koje se tijekom provedbe pokazalo da ih je potrebno drukčije urediti.

Unatoč nizu mjera koje je Europska unija poduzela u cilju unaprjeđenja sustava sankcija te u cilju postizanja veće razine informiranosti trgovaca i potrošača o pravima potrošača i postojećoj pravnoj zaštiti, i dalje su prisutni znatni nedostatci u pogledu učinkovitih i proporcionalnih sankcija za povrede prava Europske unije u državama članicama Europske unije. Osim navedenog, utvrđen je i niz drugih područja u kojima se pokazalo nužnim osuvremeniti postojeća pravila Europske unije o zaštiti potrošača.

Neke od najvažnijih izmjena predviđenih i u Direktivi (EU) 2019/2161, a koje se novim Zakonom o zaštiti potrošača namjeravaju uvesti u pravni sustav Republike Hrvatske, sastoje se u slijedećem: • Definicije su nadopunjene sukladno odgovarajućim izmjenama sadržanim u Direktivi (EU) 2019/2161, posebice kako bi se propis uskladio s razvojem digitalnih alata.

• Uzimajući u obzir nove oblike komunikacije potrošača i trgovaca, pored obveze omogućavanja podnošenja pisanog prigovora osobno u poslovnim prostorijama trgovca, putem pošte i e-pošte, uvodi se pravo trgovca i da omogući potrošaču podnošenje pisanog prigovora i putem sredstava mrežne komunikacije, uz obvezu da navedeno sredstvo komunikacije omogućuje pohranu vremena i sadržaja komunikacije na trajnom mediju. Primjena takvih sredstava komunikacije zahtjeva određenu infrastrukturu, stoga, kako se trgovcima (osobito mikropoduzećima) ne bi nametalo nerazmjerno opterećenje, primjena takvih sredstava nije obveza trgovaca, već trgovci sami, ovisno o svojim mogućnostima, mogu omogućiti potrošačima podnošenje prigovora i tim novim sredstvima. • Trgovac se obvezuje odgovoriti na prigovor potrošača u roku od 15 dana od dana zaprimanja prigovora jasno se izjašnjavajući prihvaća li osnovanost prigovora potrošača ili ne, jer je iz dosadašnje prakse uočeno da trgovci često nejasno odgovaraju na prigovor potrošača i ne izjašnjavaju se o meritumu potrošačkog prigovora. • Vezano za posebne oblike prodaje, dodane su odredbe kojima su trgovci dužni istaknuti sniženu cijenu koju primjenjuju tijekom trajanja posebnog oblika prodaje (tijekom sezonskog sniženja, rasprodaje, akcijske prodaje, prodaje proizvoda s greškom, kao i tijekom ostalih posebnih ponuda trgovaca u okviru kojih potrošači mogu kupovati proizvode po nižim cijenama od onih u redovnoj prodaji) kao i najnižu cijenu koju je trgovac primjenjivao za isti proizvod tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje. • Vezano za usluge koje se smatraju javnim, na popis javnih usluga dodano je i pružanje usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama, kako bi se povećala djelotvornost sustava rješavanja prigovora u predmetnom području. • Vezano za uređenje nepoštene poslovne prakse, jedna od važnijih novina je propisivanje zabrane stavljanja robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi na tržištima drugih država članica, iako se u stvarnosti značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima. Navedeno će se smatrati zavaravajućom nepoštenom poslovnom praksom, ali povreda će se utvrđivati u svakom konkretnom slučaju. Prilikom ocjenjivanja, nadležno tijelo trebalo bi uzeti u obzir mogu li potrošači lako primijetiti takve razlike, postoje li neka ograničenja propisana nacionalnim pravima, dostupnosti ili sezonskog karaktera sirovina. Također, potrošači se moraju informirati o postojanju razlika među robom zbog legitimnih i objektivnih čimbenika.

• Vezano također za nepoštenu poslovnu praksu, proširuje se tzv. crna lista okolnosti koje čine zavaravajuću nepoštenu poslovnu praksu, odnosno detaljnije uređuje poslovna praksa trgovca koja se u svakom slučaju smatra nepoštenom. Tako se npr. propisuje zabrana podnošenja lažnih potrošačkih recenzija ili preporuka. Izrijekom se propisuje kako potrošači, koji su pretrpjeli štetu zbog ugovora koji je sklopljen uslijed nepoštene poslovne prakse, imaju pravo na naknadu štete i ostala prava regulirana općim pravilima ugovornog prava. • Uvedene su odredbe kojima se uređuje pitanje snošenje troškova vještačenja koje se nužno provodi radi utvrđivanja postoji li materijalni nedostatak na robi. Naime, ranije odredbe su propisivale da trgovac snosi troškove vještačenja utvrđivanja nedostatka za sporove između trgovca i potrošača kada se materijalni nedostatak pojavio u roku od šest mjeseci od dana prijelaza rizika na potrošača, što je u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima prema kojima je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika postojao i u vrijeme prijelaza rizika, iz čega proizlazi da je na prodavatelju teret dokazivanja drugačijeg. Ako bi nalaz vještačenja ukazivao da

ne postoji materijalni nedostatak na robi, trgovac koji je snosio troškove vještačenja, morao bi pokrenuti parnični postupak pred nadležnim sudom protiv potrošača kako bi naknadio štetu za koju tvrdi da mu je nastala prema pravilima općeg obveznog prava. Međutim, propisivanje obveze trgovca na snošenje troškova vještačenja i u slučajevima kada nalaz vještačenja ne ukazuje na postojanje materijalnog nedostatka na robi, predstavljalo bi nesrazmjerno opterećenje za trgovca pa je upravo iz tog razloga, ovim Prijedlogom zakona propisano da isključivo trgovac predujmljuje te troškove, i to u produljenom roku tijekom kojeg trgovac predujmljuje troškove vještačenja sa šest mjeseci na godinu dana od dana prijelaza rizika na potrošača. • Dopunjuje se odredba koja uređuje pravo potrošača na raskid ugovora zbog neispunjenja ugovora u roku. Novom odredbom omogućuje se potrošaču raskinuti ugovor bez prethodnog omogućavanja naknadnog roka za ispunjenje, ako iz okolnosti slučaja proizlazi da trgovac neće moći ugovor ispuniti ni u naknadnom roku. Primjerice, navedeno obuhvaća slučajeve kada trgovac ni u naknadnom roku neće moći dostaviti robu koja je predmet ugovora iz razloga što predmetne robe više nema na tržištu, a nije moguće istu proizvesti i/ili nabaviti s drugih tržišta tijekom naknadnog roka. • Uređene su i obveze trgovca koji organizira događanja radi prodaje ili promocije proizvoda kao i nezatraženih posjeta potrošačevu domu, agresivne ili zavaravajuće marketinške ili prodajne prakse u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca potrošačevu domu ili izleta koje trgovac organizira s ciljem ili učinkom promidžbe ili prodaje proizvoda potrošačima. Naime, iako je prodaja izvan poslovnih prostorija zakonit i dobro uhodan prodajni kanal, kao i prodaja u poslovnim prostorijama trgovca i prodaja na daljinu, pojedinom posebno agresivnom ili zavaravajućom marketinškom ili prodajnom praksom u kontekstu posjeta potrošačevu domu ili izleta, može se na potrošače izvršiti pritisak da donesu odluku o kupnji robe ili usluge koju inače ne bi donijeli. Takva praksa često je usmjerena na starije osobe ili druge ranjive skupine potrošača, zbog čega su ovim Prijedlogom zakona detaljnije uređeni uvjeti pod kojima se takva prodaja smije obavljati. • Izvršene su izmjene i dopune odredaba koje uređuju sklapanje ugovora na daljinu i izvan poslovnih prostorija, a koje se odnose na usklađivanje s digitalnim trendovima, dodatne zahtjeve u pogledu transparentnosti vezano uz sklapanje ugovora i pružanje obavijesti pružatelja internetskih tržišta, te odredbe koje se odnose na to da pisana potvrda mora sadržavati i potvrdu prethodne suglasnosti koja se odnosi na slučajeve u kojima je predmet ugovora isporuka digitalnog sadržaja koji nije isporučen na fizičkom mediju, a za koji potrošač preuzima obvezu platiti cijenu, u slučaju ako je ispunjenje ugovora započelo uz izričit prethodni pristanak potrošača te uz njegovu potvrdu da je upoznat s činjenicom da će time izgubiti pravo na jednostrani raskid ugovora. • Mijenja se način donošenja Nacionalnog programa zaštite potrošača na način da se propisuje donošenje istog od strane Vlade Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za zaštitu potrošača, a ne više Hrvatskoga sabora.

Što se postiže novim Zakonom

Novim Zakonom o zaštiti potrošača postići će se visoka razina zaštite potrošača, bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta, stvaranje veće dodane vrijednosti u gospodarstvu i viša razina pravne sigurnosti potrošača i trgovaca. Osim navedenoga, pravovremenim prenošenjem Direktive (EU) 2019/2161 u odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti potrošača, Republika Hrvatska postupa sukladno obvezama država članica Europske unije. S fiskalnog gledišta, provedbom ovoga Zakona očekuje se pozitivan fiskalni učinak na državni proračun Republike Hrvatske, jer se kod prekršajnih odredbi povećao raspon propisanih kazni, dok se na rashodovnoj strani očekuju troškovi sufinanciranja iz državnog proračuna Republike Hrvatske. ST