Geoprometni položaj i značaj Republike Hrvatske

Ndor (Salzburg – Graz – Ljubljana –Zagreb – Beograd – Niš – Skoplje – Veles – Solun) ogranak A (Graz –Maribor – Zagreb).

Geoprometni položaj i značaj Republike Hrvatske a tri Pan-Europske prometne konferencije održane od 1991. do 1997. definirano je deset paneuropskih koridora, čiji cilj je bio razvoj infrastrukture prioritetnih koridora, bolja komunikacija među zemljama obuhvaćenim na pojedinom koridoru kako bi se unaprijedio protok na graničnim prijelazima, te poticanje razvoja intermodalnog transporta. Republika Hrvatska tada se našla na tri koridora, a to su V koridor (Venecija – Trst/Kopar – Ljubljana – Budimpešta – Bratislava – Užgorod –Lavov) ogranak B (Rijeka – Zagreb – Budimpešta), VII koridor, ujedno i jedini riječni (unutarnji plovni put Beč – Crno more) te X kori-

Razvojem tih koridora te pristupom Europskoj uniji dodatnih zemalja, 2013. donesene su smjernice Unije za razvoj transeuropske prometne mreže, s ciljem jedinstvene i integrirane europske prometne mreže, a koja bi uklonila razlike među istočnim i zapadnim dijelovima Unije. Transeuropska prometna mreža EU (TEN-T) obuhvaća željeznice, unutarnje plovne putove, priobalne plovne putove i ceste koje povezuju gradska čvorišta, morske i riječne luke, zračne luke i terminale.

Definirana je dvoslojna struktura i to kao Sveobuhvatna mreža (sastoji se od svih postojećih i planiranih prometnih infrastruktura transeuropske prometne mreže, kao i od mjera kojima se promiče učinkovita i društveno i ekološki održiva upotreba takve infrastrukture) te Osnovna mreža (sastoji se od onih dijelova sveobuhvatne mreže koji su od najveće strateške važnosti za postizanje ciljeva za razvoj transeuropske prometne mreže).

Na tri Pan-Europske prometne konferencije održane od 1991. do 1997. definirano je deset pan-europskih koridora, čiji cilj je bio razvoj infrastrukture prioritetnih koridora, bolja komunikacija među zemljama obuhvaćenim na pojedinom koridoru kako bi se unaprijedio protok na graničnim prijelazima, te poticanje razvoja intermodalnog transporta. Republika Hrvatska tada se našla na tri koridora, a to su V koridor (Venecija – Trst/Kopar – Ljubljana – Budimpešta – Bratislava –Užgorod – Lavov) ogranak B (Rijeka – Zagreb – Budimpešta), VII koridor, ujedno i jedini riječni (unutarnji plovni put Beč – Crno more) te X koridor (Salzburg – Graz – Ljubljana – Zagreb – Beograd – Niš – Skoplje – Veles – Solun) ogranak A (Graz – Maribor – Zagreb).

Slika 1. Pan europski prometni koridori (Izvor: Strategija prometnog razvitka Republike Hrvatske, 1999)

Slika 1. Pan europski prometni koridori (Izvor: Strategija prometnog razvitka Republike Hrvatske, 1999)

Tom je prilokom definirano devet koridora Osnovne prometne mreže EU kao okosnica za spajanje 94 glavne europske luke i 38 ključnih zračnih luka (s uključenom zračnom lukom Zagreb te Lukom Rijeka) sa željeznicom i cestama u glavnim gradovima europskih zemalja. Tih devet koridora postali su prioritet prometne politike Europske unije. Hrvatska, tada još nije bila članica EU, i prema toj Uredbi bila je pozicionirana na dva europska koridora. Mediteranski koridor je cestovna i željeznička mreža koja povezuje jug Iberijskog poluotoka, preko španjolske i francuske obale preko Alpa prema mađarsko-ukrajinskoj granici, a njegov sastavni dio je i bivši Vb koridor, odnosno pravac Rijeka – Zagreb – Budimpešta. Rajna-Dunav koridor povezuje Strasbourg, Frankfurt, Beč, Bratislavu, Budimpeštu, a kroz RH čine riječne dionice

Dunava i Save, s lukama Vukovar i Slavonski Brod.

Revizijom Uredbe, a stupanjem na snagu u travnju 2024. uvršteno je novih 802 km pruga te novih 706 km autocesta na Europske prometne koridore (ETC). Cilj revizije je učiniti prometnu mrežu EU-a sigurnijom, održivijom, bržom i prikladnijom za njezine korisnike. Naglašeno je da više ljudi treba ići vlakom, a više robe treba prevoziti željeznicom, unutarnjim plovnim putovima i pomorskim prijevozom na kraćim relacijama.

Tako sada koridor Baltičko more – Jadransko more obuhvaća dionicu autoceste Zagreb-Split (Bosiljevo-Split) te dionicu željezničke pruge Zagreb – Split (dio OštarijeSplit), a time su luke Split i Ploče postale luke osnovne mreže. Isto tako, u sveobuhvatnu mrežu do- dano je novih 356 km željezničkih pruga (npr., istarske i podravske dionice pruga), 250 km cesta (npr., Zagvozd – Imotski – DG), 8 novih luka (Korčula, Stari Grad, Hvar, Supetar, Preko, Rogač, Rab i Cres uz već postojeće Pulu, Rijeku, Zadar, Šibenik, Ploče, Dubrovnik i Split) i 5 novih urbanih čvorova (Osijek, Varaždin, Zagreb, Rijeka i Split), čime Republika Hrvatska ostvaruje najveću proporcionalnu izmjenu TEN-T mreže u Europi.

TEN-T-a trebale bi biti dostupne usluge za povrat tereta. Svi veliki gradovi trebali bi razviti održive urbane akcijske planove za promicanje mobilnosti s nultom stopom emisija.

Ovime je Republika Hrvatska dodatno učvrstila svoj geoprometni položaj, a time se pružaju dodatne mogućnosti za daljnji razvoj cijelog prometnog sustava.

Kako bi se riješile veze koje nedostaju i modernizirala cijela mreža, trebalo bi poboljšati standarde kvalitete. U tu bi svrhu glavne željezničke pruge TEN-T-a trebale omogućiti vlakovima da putuju brzinom od 160 km/h ili brže do 2040. Kanali i rijeke moraju osigurati dobre uvjete plovidbe tijekom minimalnog broja dana godišnje.

Trebalo bi poboljšati terminale za pretovar, a na željezničkoj mreži TEN-T-a trebale bi biti dostupne usluge za povrat tereta.

Slika 2. Osnovna transeuropska prometna mreža (izvor: ec.europa.eu)

Slika 2. Osnovna transeuropska prometna mreža (izvor: ec.europa.eu)

Svi veliki gradovi trebali bi razviti održive urbane akcijske planove za promicanje mobilnosti s nultom stopom emisija.