3 minute read

Zašto nacije propadaju Za razvoj nacija presudne političke i ekonomske institucije

Zašto nacije propadaju? Pitanje je koje se sve češće postavlja u istraživanjima povijesnih, političkih i ekonomskih čimbenika koji oblikuju sudbine društava. Zašto neke zemlje prosperiraju, dok druge stagniraju ili propadaju? Ključna teza ekonomista i autora Darona Acemoglua i Jamesa A. Robinsona jest da su političke i ekonomske institucije presudne.

Njihova knjiga Zašto nacije propadaju (Why Nations Fail ) analizira kako uključive ili ekstraktivne institucije oblikuju razvoj društava, donoseći jedinstvenu perspektivu na ekonomski i politički napredak.

Advertisement

Uključive nasuprot ekstraktivnim institucijama

Prema autorima, institucije mogu biti:

• Uključive: Omogućuju širokom sloju stanovništva pristup političkim i ekonomskim pravima, promiču inovacije i osiguravaju ravnopravne prilike. Takve institucije potiču održivi gospodarski rast i društvenu jednakost.

• Ekstraktivne: Omogućuju moć i bogatstvo uskom sloju društva na štetu većine. Ove institucije koče ekonomski rast i stvaraju nejednakost, jer su osmišljene za eksploataciju resursa od strane elite.

Acemoglu i Robinson ističu ključne povijesne trenutke, poput Industrijske revolucije ili završetka kolonijalizma, kada su društva imala priliku birati između uspostave uključivih institucija ili nastavka ekstraktivnih praksi. Primjeri poput Engleske nakon Slavne revolucije 1688. i Južne Koreje pokazuju kako uključive institucije potiču napredak, dok ekstraktivne, poput onih u Sjevernoj Koreji, vode stagnaciji i siromaštvu.

Moć institucija: Povijesni primjeri

Autori kroz knjigu uspoređuju različite povijesne i geografske kontekste. Primjerice:

• Sjeverna i Južna Koreja: Iako dijele isti kulturni i povijesni identitet, različite institucije dovele su do dramatičnih razlika u ekonomskom razvoju.

• Sjedinjene Države i Meksiko: Različiti povijesni putovi i institucionalne prakse objasnili su razlike u prosperitetu.

Autori odbacuju teorije koje ističu zemljopis, klimu ili kulturu kao presudne čimbenike razvoja. Umjesto toga, fokusiraju se na institucije koje određuju distribuciju moći, inovacije i sudjelovanje građana u ekonomiji i politici.

Poruke knjige i važnost za Hrvatsku

Zašto nacije propadaju pruža važne lekcije za zemlje poput Hrvatske. Institucionalne slabosti, poput fragmentirane administracije i nedovoljno razvijenog pravosuđa, često ometaju ekonomski rast. Dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, dr. sc. Mato Njavro, naglašava da nacije nisu osuđene na siromaštvo: „Promjena je moguća kroz ključne povijesne prekretnice koje omogućuju prijelaz na uključive institucije.“

Preporuke za budućnost

1. Jačanje demokratskih institucija i vladavine prava

• Borba protiv korupcije: Transparentnost u donošenju odluka i odgovornost političkih lidera ključno su oružje protiv ekstraktivnih institucija koje koriste državne resurse za privatne interese.

• Održavanje slobodnih i pravednih izbora: Uključenost građana u političke procese omogućava da se čuju glasovi različitih slojeva društva. Redoviti i transparentni izbori s odgovarajućom regulativom pomažu u održavanju demo - kratskog sustava i sprječavaju monopolizaciju moći.

2. Promicanje ekonomskih reformi koje otvaraju tržište

• Pristup kapitalu za šire slojeve društva: Stvaranje fondova i poticajnih programa za male i srednje poduzetnike može proširiti prilike za one koji žele inovirati i sudjelovati u tržištu.

• Poticanje inovacija: Uključive ekonomije često su vođene inovacijama. Poticanje ulaganja u obrazovanje, istraživanje i razvoj može pomoći stvaranju okvira u kojem pojedinci i poduzeća mogu inovirati, doprinoseći ukupnom ekonomskom rastu.

3. Reforma obrazovanja i jednak pristup znanju

• Jednakost u obrazovanju: Jedan od ključnih koraka prema uključivijem društvu je jednak pristup obrazovanju, posebno u STEM (znanost, tehnologija, inženjering, matematika) područjima. Jednaki pristup omogućava ljudima iz različitih socijalnih slojeva da stječu znanja i vještine potrebne za konkurentnost na tržištu rada.

• Kritičko obrazovanje i građanska prava: Osposobljavanje mladih generacija za kritičko razmišljanje i poznavanje građanskih prava, ključ je za jačanje demokratskog društva koje se može oduprijeti ekstraktivnim institucijama.

Profesor emeritus Ljubo Jurčić svakako je najveći zagovornik uspostavljanja i jačanja institucija u nas. Sve zemlje u srednjoj i istočnoj Europi moraju raditi na jačanju institucija, s obzirom da su prošle tranziciju i imaju povijest od najmanje 45 godina nedemokratskih režima, a to se ne može promijeniti preko noći. Stoga se mora raditi na jačanju institucija, učinkovitosti tržišta dobara i tržišta rada i razvijanju financijskih tržišta, stvarajući istodobno produktivniju investicijsku klimu te privlačeći ulaganja. To je, smatra Jurčić, ključ hvatanja koraka s razvijenijim članicama Unije.

4. Osnaživanje civilnog društva i podrška neovisnim medijima

• Poticanje aktivizma: Civilno društvo ima važnu ulogu u poticanju društvenih promjena. Organizacije koje se bore za ljudska prava, okoliš i pravdu mogu doprinijeti uspostavi uključivih institucija.

• Zaštita neovisnosti medija: Sloboda medija osigurava informiranost građana o političkim i ekonomskim događajima, čime se smanjuje mogućnost manipulacije i korupcije unutar vladajućih struktura.

5. Borba protiv monopola i koncentracije ekonomske moći

• Regulacija protiv monopolizma: Zemlje koje žele graditi uključive institucije moraju imati zakone koji sprječavaju prekomjernu koncentraciju bogatstva i moći. Antitrustovski zakoni i regulacija tržišta osiguravaju da ekonomska moć nije koncentrirana u rukama malog broja ljudi.

• Pravedna raspodjela resursa: Pravedna raspodjela resursa osigurava da koristi od ekonomskog rasta dosegnu šire slojeve društva, što jača ukupnu ekonomsku stabilnost i ravnotežu.

6. Podizanje svijesti i edukacija javnosti

• Građanska edukacija i aktivizam: Obrazovanje građana o njihovim pravima i odgovornostima kao i o prednostima uključivih institucija može pomoći u stvaranju svijesti o važnosti demokracije, odgovornosti i pravičnosti.

• Podrška reformama kroz zajedničke inicijative: Promjene u smjeru uključivih institucija često započinju inicijativama na lokalnoj razini. Organiziranje zajednica za postizanje zajedničkih ciljeva poput poboljšanja obrazovanja, zdravstva ili infrastrukture može pomoći u širenju svijesti o važnosti uključivih institucija.

Povijesni primjeri pokazuju da nacije mogu mijenjati sudbinu uspostavom uključivih institucija koje potiču sudjelovanje, ravnopravnost i inovacije. Premda su promjene često suočene s otporom elita, uspjeh ovisi o kolektivnoj svijesti i zalaganju građana. Hrvatska ima priliku graditi inkluzivnije društvo kroz reforme koje jačaju institucije, stvaraju povoljnije poslovno okruženje i osiguravaju pravednost za sve slojeve društva.

This article is from: