Molekula - Momento II by SU Molekula

MEMENT0 T N E M E M

Rijeka, 2015. ISBN 978-953-58486-0-8

sadrĹžaj

{07} uvod {13} skrivena mana {33} dolazeÄ&#x2021;a zajednica {49} postoji li buduÄ&#x2021;nost u prostorima filodrammatice, marganova i palacha? {67} prostori {palach, filodrammatica, hartera, ivex} {85} partneri {86} impressum

uvod

ijeka više nije isti grad kao što je bila nekada. Prije gotovo desetak godina, kulturna se ponuda mogla svesti na nekolicinu klubova, umirućih kina i kazalište s vječnim reprizama nekoć davno napisanih klasika. Tih godina, organizacije civilnoga društva također pokušavaju pronaći adekvatan prostor za vlastiti progres. U jednom od iznajmljenih gradskih ureda nastaje ideja umrežavanja tadašnjih aktivnih čimbenika civilnoga društva. Uskoro se razrađuje koncept, nalazi napušteno skladište te Rijeka dobiva svoju prvu i za sada jedinu koaliciju udruga. U veljači 2007. godine nastaje Savez udruga Molekula.

Formalnih 8 godina djelovanja je iza nas. Sada već stotine realiziranih programa svjedoče predanome radu svih članica koje, unatoč stalnim spoticanjima, uspijevaju iz godine u godinu podizati ljestvicu kvalitete sadržaja, fokusirajući se na relevantnost zamišljenih programa koji nikada nisu napisani radi sveopćega prosperiteta društva unutar kojega živimo i djelujemo. Štoviše, katkad ga vrlo ustrajno pokušavaju objasniti ulazeći u razne sfere života običnog čovjeka, koji, najčešće, nema vremena

U veljači 2007. godine nastaje Savez udruga Molekula.

razmišljati o pitanju kulture i stadija u kojemu se ta ista kultura nalazi. Tada, intruzije na ulici te diskusije u uvijek istim prostorima za uvijek iste ljude čine umjetnost nužnim sredstvom djelovanja. Od obične prezentacije knjige do začudnog performansa ili koncerta glazbenika kojega nitko nikada nije primijetio ili pak razgovora koji naginje društveno-kritičkim praksama – sve navedeno postaje samo dio onoga što jedan aktivan krug radnika u kulturi pokušava diseminirati vlastitim angažmanima. Ono što čini nit vodilju Molekule nije osoban stav, već uvijek jednako demokratičan proces donošenja uzajamnih odluka. Tada nam sporost, nauštrb upornosti, postaje vrlina. No svaki ishitreni zaključak može za sobom imati dugoročne posljedice koje se ovim putem nastoje izbjeći. Stoga sastanci s velikim brojem ljudi i podužim popisom tema postaju nužnost razvoja nečega čije je tijelo satkano od današnjih devet članica. Koja je uopće spona u toj različitosti? Dakako, snažnija i bolja povezanost radi uzajamnog cilja, koji nikada nije prestao biti promocija, poticanja

djelatne skrbi za ostvarivanje kulturnih, obrazovnih i drugih interesa građana te povećavanja učestalosti, kvalitete i utjecaja aktivnosti nezavisnoga kulturnog sektora i sektora kulture mladih. Demagoški, ovo bi značilo stalnu požrtvovanost svih aktera Molekule kroz stalno obavljanje programa unutar svih raspoloživih prostora, koristeći vlastite resurse i gradsku infrastrukturu koja bi, na jedan ili drugi način, nastavila svoj raspadajući period u razdoblju beskrajno duge krize kojoj se ne nazire kraj. Struktura Molekule se prema dinamici prostora mijenjala. Uvijek je skupština najbitnija. Ipak, posljednjih godina se usamljenoj predsjedničkoj fotelji pridružila i koordinacija. Početnim radnim stadijem vječnih volontera do sadašnjih polu ili posve plaćenih pozicija, suština ostaje ista – dakako, za što bolju poziciju Saveza unutar nečega što volimo nazivati nezavisnom scenom grada koji je danas opterećen vanjskim dugom, rezanjem troškova i kandidaturom u potrazi za ciljem većim i od samoga grada. Uistinu više ništa nije isto. Tri su atraktivna lokaliteta u središtu

1998.

trafik

Tranicijsko-fikcijsko kazalište je jedna od prvih nezavisnih kazališnih produkcija u Hrvatskoj, nastala 1998. u Rijeci. U centru zanimanja je TRAFIK-a je tijelo koje se istražuje kroz različite umjetničke forme: kazalište, literaturu, glazbu, likovnost, film, interdisciplinarnost itd. TRAFIK pomiče granice između fizičkog kazališta, suvremenog plesa, mime, vizualnog kazališta i kazališta na specifičnoj lokaciji. Suprotno kazališnoj praksi koja podilazi kompromisima i ustaljenosti, TRAFIK u kazalištu traži jednostavnost, beskompromisnost i rizik.

Kontakt Tranzijisko-fikcijsko kazalište (TRAFIK) Janka Polića Kamova 20 51000 Rijeka zak_valenta@yahoo.com www.trafik.hr

grada predana na korištenje bez naknade kao nagrada za predan rad. Sada se istovremeno nalazimo u poziciji blaženih povlaštenika te jadnika, beskrajno opterećenih preživljavanjem, koji će pokušati zadnji atom snage usmjeriti na obavljanje programa. Drugim riječima, pred vama je MEMENTO II., publikacija nastala kao pokušaj objašnjenja onoga što je Savez udruga Molekula značio nekad te što znači danas kada je gotovo 3000m2 gradskih prostora uzurpirano izgradnjom programskoga profila utemeljenoga na participaciji i stvaranju novih oblika suradnje, poštivanju građanskih i ljudskih sloboda, dostupnosti programa što široj populaciji te na kraju, i najvažnije, stvaranju snažnoga prostora profesionalnosti unutar kojega će se i laici osjećati poput svojih uzora nakon prezentacije rada. Pokušat ćemo odgovoriti i na pitanje modela udruživanja, razvoja kulturnih politika te o budućnosti Saveza u gradu Rijeci. Ovdje i sada, nakon duljeg perioda aktivnog promatranja, tekstove pišu i misli iznose Nataša Antulov, Davor Mišković i Damir Batarelo.

skrivena mana

olekulin početak Savez udruga Molekula je nastao kao izraz potrebe da se za aktivnosti dijela nezavisne kulturne scene u Rijeci osigura radni i prezentacijski prostor. Cijela je priča započela u malom uredu Drugog mora u koji su se 2005. godine uselile udruge Infoshop Škatula i Filmaktiv. Tri su udruge, sudeći po broju proizvedenih programa i okupljenih ljudi, prekoračili svoje prostorne mogućnosti – pa iako čeljad nije bila bijesna, kuća je postala tijesna. Iz toga se rodila potreba za novim, većim prostorom, a osvajanje takvoga prostora tražilo je povezivanje s novim organizacijama, što se na koncu i dogodilo, te je osnovan Savez udruga Molekula kojega je činilo

šest organizacija. Savez je 2007. godine konačno uselio u prostor bivšega Ivexa te je na toj adresi djelovao do 2014. godine, a onda je ponovno narastao – ovoga puta na devet organizacija – koje su 2014. godine uselile u prostore Hartere (Marganova), Filodrammatice i Palacha. Osvajanje ovih prostora nije bilo izraz potrebe, nego prilike. Nekoliko je okolnosti utjecalo na stvaranje ove prilike – promjena paradigme u upravljanju prostorima na nacionalnoj i gradskoj razini, istek ugovora bivšim najmoprimcima u Palachu (koji nisu pokazali interes za produljenje ugovora), opće osiromašenje kulturnoga sektora i otvaranje novih mogućnosti financiranja funkcioniranja kulturne infrastrukture.

Tih desetak godina, koliko traje ova priča, ispunjeno je raznim događajima koji su na različite načine utjecali na naše formiranje.

prostor. Nastala je kao organizacija koja upravlja prostorima u kojima programe rade druge organizacije, njezine članice, te one organizacije koje su po programskome profilu bliske članicama Molekule. Destruktivni se trenutak prilikom stvaranja novoga entiteta sveo na minimum. Organizacije koje su osnovale Molekulu nisu raspolagale svojim prostorom. Nukleus Molekule, koji se nalazio u uredu Drugog mora, radio je u neadekvatnim uvjetima. Možda su pojedine članice i imale ambiciju stvarati vlastiti prostor i vezati svoj identitet uz neki prostor, ali to se u času pokretanja Molekule činilo jako teško ostvarivo. Osnivači Molekule su prvenstveno organizacije kojima je ključni output program i koje su svoj identitet gradile na tom programu. Zbog toga je osnivanje Molekule bila dodana vrijednost za sve uključene – nešto što nisu mogli samostalno ostvariti, a bilo im je potrebno. Nenaseljeni je prostor prazna ljuštura na koju možemo projicirati ideje o tome što bi tamo sve moglo biti, što bi se tamo moglo raditi i kako bi to moglo izgledati. Naseljavanje jedne takve ljušture

Udruživanje je ambivalentan proces – izaziva i užitak i bol. Stvaranje novih struktura i organizacijskih oblika često znači nestanak starih ili njihovu izmjenu. Stvaranje u sebi uvijek sadrži i razaranje. Za sve je uključene udruživanje u Molekulu značilo stvaranje nečeg novog, no to novo nije nešto što je izvan njih samih, nego je dijelom njih. Zbog toga je proces stvaranja Molekule sadržavao ne samo pojavu novog entiteta, nego i rekonfiguraciju njezinih sastavnica, promjenu organizacija članica Molekule. Od samoga je početka Molekula prvenstveno bila vezana uz

1999.

drugo more

Drugo more je neprofitna oganizacija koja se bavi produkcijom, promocijom, istraživanjima, obrazovanjem i diseminacijom informacija na području kulture. Osnovano je krajem 1999. godine, međutim, aktivnije započinje sa radom tek od sredine 2002. godine u Rijeci. Svojim djelovanjem uvijek pokušava spojiti različite forme djelovanja, balansirajući između kulture i aktivizma, čiste umjetničke forme i socijalno angažiranog

Kontakt Drugo More Omladinska 4 51000 Rijeka davor@drugo-more.hr www.drugo-more.hr

sadržaja, propitivanja određenih formi i njihovih funkcija, mladih i njihova slobodnog kreativnog vremena, politike na nacionalnom i one na lokalnom nivou. Drugo more je svojim programima uvijek bilo usmjereno ka suvremenoj umjetničkoj sceni, inozemnoj, ali i domaćoj. Držeći se načela suvremenosti i izvrsnosti organiziralo je čitav niz programa iz područja izvedbenih, likovnih, filmskih i glazbenih umjetnosti.

od strane Molekule, odnosno njezinih sastavnica, pokazalo se kompleksnim iz barem dvaju razloga. Prvi je činjenica što prostor košta, a drugi je raznolikost prostornih potreba članica s obzirom na programske interese. Zbog toga je već prilikom konceptualizacije prostora došlo do redukcije projekcija o tome kako će izgledati prostor Molekule u Ivex-u. Prostor od oko 500 kvadrata, prvenstveno organiziran kao uredski i skladišni prostor, trebao je udomiti aktivnosti u rasponu od plesnih treninga, kazališnih proba, raznih radionica, izložbi, filmskih projekcija, predavanja i rasprava do svakodnevnoga uredskog funkcioniranja i skladišta. Pri tome su organizacije raspolagale različitim financijskih i ljudskim kapacitetima. Tako je prije samoga useljenja u Ivex napravljena tipologija prostora na javne (ono što svi dijelimo), polujavne (ono što prvenstveno koristi jedna ili dvije organizacije, ali može biti korišteno i od strane svih) i privatne (uredi). Svaki tip prostora dobio je koeficijent putem kojega se kasnije određivao trošak prostora. Javni prostori su dobili koeficijent 1, polujavni 2, a privatni 3. Ukratko, to je značilo da je

kvadrat privatnoga prostora bio triput skuplji od javnoga. Tako smo samu aspiraciju prema veličini prostora ograničili financijskim teretom. Osim toga, to nam je u praksi omogućilo da stvorimo asimetričnu raspodjelu troškova u Molekuli, s obzirom na način upotrebe i veličinu korištenoga prostora. Ovaj model se u praksi pokazao uspješnim jer je poticao dijeljenje prostora i omogućio suživot organizacija različitih veličina. izgradnja programskog profila Programski je profil Molekule najjednostavnije smjestiti u područje suvremene umjetnosti i aktivističke kulture. Taj je programski profil počivao na proizvodnji programa organizacija nezavisne kulture, udruga i umjetničkih organizacija. Sam je prostor od početka bio otvoren za programe organizacija izvan Molekule, ako su se isti uklapali u ovakav programski profil. Tako je stvoreno mjesto koje je privuklo niz aktera u kojemu su mogli realizirati svoje programe bez naknada. U razdoblju od sedam godina realizirano je tisuće programa organiziranih od

brojnih pojedinaca, inicijativa i organizacija. Neki su se programi održavali kontinuirano – poput treninga, redovitih skupova, ciklusa predavanja ili radionica, galerijskog programa, dok su drugi bili jednokratni – poput koncerata, partija, raznih gostovanja. Tako se stvorila posebna dinamika i atmosfera u Molekuli, koja se jednostavno transformirala u potpuno različite uloge. Lakoća transformacije prostora Molekule je, čini se, bila najveća vrijednost te lokacije. Prostor u Ivex-u od početka je zamišljen kao radni prostor u kojemu se povremeno održavaju javni programi. No količina javnih programa izazvala je konfuziju kod javnosti zbog drugačijih očekivanja od tog prostora koji se kolokvijalno i zvao Molekula. Tako su očekivanja dijela javnosti bila vezana uz sam rad, produkciju umjetničkoga sadržaja, treninge i edukaciju, dok je drugi dio javnosti očekivao da će prostor funkcionirati poput kluba. Molekula je godinama balansirala između tih dvaju očekivanja te je nastojala pomiriti različite interese svojih članica, drugih organizacija nezavisne scene i same kulturne javnosti. Tako

su svi bili pomalo nezadovoljni i kritički raspoloženi, ali prostor je funkcionirao u svojoj izvornoj namjeni. Molekula je od početka imala jednostavan zadatak: da osigura prostor za rad svojih članica i šire te da osigura prostor za realizaciju programa lokalne nezavisne scene. U odnosu na svoj temeljni zadatak, iz različitih je perspektiva moguće dati različitu ocjenu izvedbe Molekule kao organizacije. No prije toga važno je napomenuti koja su strukturna ograničenja jedne takve organizacije i zašto ona, prema mom mišljenju, nije bila u stanju ispuniti sva očekivanja. Organizacije uvijek osnivamo kada želimo nešto napraviti što ne možemo sami. Organizacija je koordinirana grupa ljudi koja želi ostvariti određeni cilj. Kada želimo preseliti veliki ormar, koji zahtijeva rad više od jedne osobe, mi djelujemo organizirano, kada svaki dan selimo velike ormare mi ustanovljavamo organizaciju, kontinuitet organiziranoga djelovanja. Samo osnivanje Molekule slijedilo je istu logiku. Grupa ljudi, koja je već organizirano djelovala na proizvodnji programa, odlučila

2001.

filmaktiv

Filmaktiv je neprofitna organizacija koju čine kreativni i dinamični pojedinci okupljeni s ciljem razvoja nezavisne kulture i poticanja društvene promjene kroz neformalnu edukaciju, produkciju i promociju audiovizulane umjetnosti te suradnju s drugim organizacijama i zainteresiranim građanima, poštujući ljudska prava i slobodu izražavanja.

Kontakt Filmaktiv Korzo 28/I 51000 Rijeka filmaktiv@filmaktiv.org www.filmaktiv.org

Snažno orijentiran prema društveno angažiranom filmu, Filmaktiv od 2001. godine (registriran 2004. kao udruga građana) realizira brojne radionice dokumentarnog filma u Rijeci i Hrvatskoj, organizira ili sudjeluje u organizaciji filmskih festivala i revija, razgovora o filmu, te producira dokumentarne, eksperimentalne i animirane filmove.

je osnovati organizaciju koja će u prvoj fazi djelovanja biti grupa za pritisak koja zagovara i traži prostor, a u drugoj će fazi upravljati osvojenim prostorom. Ta grupa ljudi je svoje interese ostvarivala kroz organizacije u kojima su djelovali tako da su organizacije postali subjekti novoga udruživanja. Naime, pojedinačni interesi ovih ljudi već su bili kanalizirani kroz organizacijsko djelovanje i bilo je logično iskoristiti postojeće organizacijske strukture za stvaranje nove strukture. No logika ima svoju nadopunu i u pravnome sustavu gdje se organizacije prepoznaju kao osobnosti sa svojim legitimnim interesima, ciljevima djelovanja i metodama odlučivanja i rada. Zato je Molekula postala organizacija organizacija, a ne pojedinaca. Svaka organizacija koja je postala osnivačem ili članom Molekule imala je i ima određene interese u djelovanju na razini saveza. Samo je uključivanje u Molekulu napravljeno pod pretpostavkom da će Molekula unaprijediti te interese. Primarni interes bio je i ostao osiguravanje prostora za provođenje temeljnih aktivnosti članica, a

sekundarni je interes unaprjeđenje kulturnoga sustava tako da se osiguraju kvalitetniji uvjeti za rad na nezavisnoj kulturnoj sceni. Iz sadašnje perspektive, osnivanje Molekule čini se racionalnim potezom jer su kroz Molekulu ostvareni interesi članica, no činjenica je da u većini slučajeva mi, ljudi ili organizacije, ne poduzimamo nikakve akcije kako bismo ostvarili svoje interese. Razlog za ne-djelovanje možemo pronaći u činjenici da ostvarenje bilo kojega interesa zahtijeva i određene troškove – vrijeme, novac, rad. Upravo troškovi predstavljaju osnovnu prepreku poduzimanju bilo koje kolektivne akcije, osobito one koja zahtijeva kontinuitet. Zbog toga je osnivanje Molekule tražilo od svih aktera da naprave svoju individualnu kalkulaciju troška i perspektive ostvarenja interesa kroz Molekulu. Prije samoga formalnog osnivanja Molekule, Drugo more je provodilo program Molekula koji je imao za cilj povezivanje aktera na nezavisnoj sceni i kroz taj program financirane su prve aktivnosti koje su naposljetku dovele do osnivanja saveza. Taj je trenutak vrlo važan jer je dio troškova bio pokriven, što je značilo da su sve

ove individualne kalkulacije odnosa troška/ostvarenja cilja počivale na troškovima koji su bili umanjeni za možda i najoskudniji resurs – novac. Pa ipak, ostali su važni troškovi rada i vremena, ali su, na sreću, ove individualne kalkulacije u šest obračuna završile zaključkom da se isplati ući u novu organizaciju i poduzeti određene kolektivne akcije koje bi mogle završiti ostvarenjem njihovih interesa. Iz iskustva znamo da početak svake akcije iziskuje najveće troškove. To je i smisao izreke da je svaki početak težak. Naime, da bi ostvarili prve rezultate potreban je daleko veći napor (trošak) nego za ostvarivanje svakog sljedećeg rezultata. U slučaju Molekule, kvadrati prostora u prvoj godini korištenja bili su disproporcionalno skupi, ali je njihov trošak padao svakom sljedećom godinom. Ovdje se ne radi o novcu, nego o ukupnome trošku, uloženome radu, vremenu i novcu. U cijenu prve godine korištenja prostora u Ivex-u, potrebno je uračunati aktivnosti koje su trajale dvije godine, a uključivale su brojne sastanke, dopise, publiciranje tekstova, izdavanje časopisa, javno zagovaranje u koje

je bio uključen niz ljudi. Bez toga, prostora ne bi bilo. Nakon osvajanja prostora, njegova je cijena drastično pala i pad se nastavio iz godine u godinu zahvaljujući usvajanju rutine upravljanja. Osipanje članstva i broja programa u Molekuli, do kojega je došlo pred kraj djelovanja u prostorima Ivex-a, nije posljedica unutarnje dinamike Molekule, nego vanjskih okolnosti koje su prepolovile budžete organizacija, članica Molekule, nakon čega su one prestale s djelovanjem ili su pak nastavile djelovati reducirajući sve troškove koje su smatrale suvišnima, uključujući i prostor. Kada razmišljamo o tom iskustvu upravljanja prostorima, pravo pitanje je: jesmo li mogli učiniti nešto više; je li prostor mogao predstavljati neku veću vrijednost za članice Molekule? Naravno, odgovor je da – prostor se mogao bolje voditi i mogao je više vrijediti svakoj od uključenih organizacija, ali je pitanje tko je trebao snositi trošak boljega upravljanja i kakva bi bila raspodjela dobitaka. Tu opet dolazimo do potrebe za određenom kalkulacijom koja će nam pojasniti o kakvoj se dilemi radi. Mancur Olson je napravio jednu

takvu kalkulaciju na primjeru skupine vlasnika imovine koja lobira za smanjenje poreza na imovinu. Ukupan dobitak ovisi o veličini skupine, tj. o procijenjenoj vrijednosti cjelokupne grupne imovine, te o stopi ili razini smanjenja poreza po dolaru procijenjene vrijednosti imovine. Dobitak za pojedinog člana ovisi o razlomku grupnoga i individualnoga dobitka koji je ostvario. Prednost koja se ostvaruje kolektivnim djelovanjem bila bi dobitak za pojedinca umanjen za trošak. Radi se o situaciji analognoj Cournotovoj teoriji održavanja cijena prema kojoj će se neka tvrtka ponašati tako da održi cijenu proizvoda koji prodaje njezina grana industrije samo onda kada ukupni trošak održavanja cijene nije veći od njezina udjela u dobicima te industrijske grane od više cijene. Dakle, prema Olsonovoj teoriji pojedinci se na kolektivnu akciju odlučuju samo u slučajevima kada je povećanje njihovih dobitaka veće nego što su ukupni troškovi kolektivne akcije koja teži ostvarenju povećanja ukupnoga dobitka kolektivnoga dobra. U slučaju osnivanja Molekule, postojala je realna perspektiva

povećanja ukupnoga dobitka, a pojedinci su se odlučili na kolektivnu akciju jer je financijski trošak većim dijelom bio pokriven od strane izvanjskoga aktera kroz program Drugog mora. Kako je u najkritičnijoj fazi, kada su troškovi svake pojedinačne jedinice kolektivnoga dobra bili najviši, trošak preuzeo netko drugi, postojala je iznimna volja za sudjelovanjem u kolektivnome dobru. Naravno, to je u skladu s Olsonovom računicom da su njihovi dobici veći od ukupnih troškova kolektivne akcije, odnosno organizacije. Upravo su ta izvanjska sredstva imala presudan utjecaj na kalkulaciju jer su financijske troškove organizacije kolektivnoga djelovanja svodili na nulu ili približno nuli, a mogući dobici činili su se enormnima, što se na koncu i dogodilo osvajanjem prostora. No što je s raspodjelom dobitaka? Ta je raspodjela, ovisna o rezultatima grupne dinamike, u samome početku djelovanja i dovela je do fiksiranja raspodjele prostora koja se kroz vrijeme rijetko mijenjala. Ono što je važno napomenuti u slučaju Molekule, koju smo od samoga početka vidjeli kao kolektivno dobro, je sama definicija

kolektivnoga dobra iz koje slijedi da pojedinačna organizacija ne može isključiti druge u skupini iz koristi one količine kolektivnoga dobra koju pribavlja sebi. No to, s druge strane, znači da nitko u skupini samostalno neće imati poticaja da ostvari bilo koju količinu kolektivnoga dobra čim postane dostupna količina koju bi ostvarila organizacija koja ostvaruje najveću korist. To je uzrokovalo podoptimalnost izvedbe same Molekule, ali barem ju je uspjelo sačuvati od još lošije izvedbe, fiksirajući veličine. Naime, da ove veličine dobitaka nisu fiksirane, vjerojatno bi se dogodilo povećanje članova Molekule, a tim povećanjem smanjile bi se i veličine dobitaka što bi na koncu uzrokovalo još veću podoptimalnost. Stvari se kompliciraju i zbog troškovne strane, jer Molekula nema vlastitih prihoda kao organizacija i članovi snose troškove njezine organizacije. No troškovi nisu u istom odnosu kao i koristi. Zbog asimetričnog modela, najveći član snosi nerazmjeran dio tereta – naravno ostvaruje i najveću korist, ali i tu se potvrđuje Olsonov argument da mali članovi iskorištavaju velikog. Ovakvo iskorištavanje valja shvatiti strukturno, ne u

smislu neke namjere, a odnosi se na činjenicu da je razlomak grupne i individualne koristi umanjen za individualne troškove veći za male, nego za velike članove. I ova situacija dovodi do podoptimalne izvedbe jer najveći član ostvaruje onoliko kolektivnoga dobra koliko mu je nužno ne razvijajući dalje mogućnosti organizacije zbog nerazmjerne raspodjele troškova. U Molekuli nije postojala motivacija članova da se dalje razvija organizacija i prostor kojim upravlja jer su ti troškovi za sve članice bili preveliki. Veliki su članovi dobili onoliko prostora koliko im je nužno, a svako daljnje ulaganje bi za njih značilo povećanje troškova nesrazmjerno potencijalnome dobitku. S druge strane, mali su članovi ostvarili jednaku korist/dobitak kao i veliki i to im se činilo maksimumom mogućih dobitaka. Za nove aktivnosti nisu imali sredstava te se na njih nisu ni odlučivali jer su rezultati tih akcija upitni, a troškovi sigurni. Dakle, u slučaju Molekule radi se o podotpimalnom djelovanju zbog institucionalnoga modela. Tu se pokazuje kao problematičan institucionalni model u kojemu raspodjela troškova nije

točno u istom razmjeru kao i dodatne koristi. Optimalna izvedba organizacije moguća je samo u slučajevima u kojima je razmjer između raspodjele troškova i koristi potpuno isti, a to je moguće ostvariti samo u laboratorijskim uvjetima. problematičnost rada Ipak, iako je Molekula djelovala podoptimalno, ona je učinila važan iskorak u pozicioniranju nezavisne kulturne scene u Rijeci. Naravno, prostor je mogao funkcionirati bolje, ali zbog opisanih strukturnih problema to se naprosto nije dogodilo. Molekula danas, koju nakon proširenja čini devet organizacija, upravlja s četiri gradska prostora. To naravno čini ogroman potencijal, ali pitanja unutarnje strukture čini još važnijima. Troškovi funkcioniranja Molekule danas su u potpunosti pokriveni od strane vanjskih aktera – kroz program razvoja prostora koji Molekula sama provodi. To znači da je napredak u načinu korištenja prostora i njegovoj prepoznatljivosti vrlo lako ostvariti jer je kalkulacija svih uključenih opet vrlo pozitivna – troškovi su vrlo niski

za sve članice. Iako je o tome još prerano suditi budući da je prošlo tek dvanaest mjeseci od kada se nalazimo u novoj situaciji, čini mi se da se za sada ne događaju bitni pomaci. Razlozi su i dalje prvenstveno strukturni – svi članovi Molekule ostvarili su svoje interese po pitanju prostora i ne nalaze motivaciju za njegovo daljnje unapređenje. Nalazim barem dva razloga za takvu situaciju. Prvi je svakako isti onaj kojega sam opisao za funkcioniranje Molekule u Ivex-u. Drugi razlog nalazim u činjenici da danas članice Molekule više ne vide neposrednu korist od samoga saveza. Od osvajanja prvoga prostora u Ivex-u prošlo je osam godina te se danas prostor više ne vidi kao problem. To je resurs kojim Molekula raspolaže u kontinuitetu već osam godina i time se izgubio pogled na prostor kao nešto vrijedno, nešto za što se treba boriti. Dakle, prostor sam po sebi više ne predstavlja motiv za djelovanje. Osim toga, u novoj konfiguraciji raspodjele prostora, pojedinačnim je organizacijama teško uočiti neku konkretnu prednost od postojanja svih prostora kojima upravlja Molekula.

2001.

kazaliĹĄte hotel buliÄ&#x2021;

Kazalište Hotel Bulić je osnovano 2001. godine. Istražujemo nove pristupe kazalištu i postavljamo tekstove koji nisu uobičajeni u hrvatskom dramskom repertoaru (Copi, Genet, Mishima, Artaud…). Bavimo se stvaralačkim, a ne reproduktivnim kazalištem, zahtjevnim djelima moderne i suvremene umjetnosti koje je hrvatska kazališna produkcija zapostavila ili previdjela.

Kontakt Kazalište Hotel Bulić Crvenog križa 3 10000 Zagreb vedrancosic@gmail.com

Više nije vidljiva relacijska renta – dobit koja nastaje iz same činjenice umrežavanja. Organizacije se udružuju kako bi ostvarile određenu konkurentnsku prednost, a ostvarivanje ove prednosti naziva se relacijska renta. Jednostavno rečeno, to je dobitak koji se generira u (i zbog) odnosima razmjene različitih organizacija te koji ne može generirati niti jedna organizacija pojedinačno. Relacijska renta je rezultat sinergijskog efekta u partnerskoj mreži i vlasništvo je mreže, odnosno pripada partnerima. Što je za današnju Molekulu relacijska renta? Jedino sam prostor, ali prostor koji je disperziran i različit. Članice Molekule uglavnom koriste samo jedan od prostora kojima upravlja Molekula, dok druge prostore ne koriste i ne doživljavaju kao svoje. U sadašnjoj konfiguraciji izgubili su se odnosi među samim članicama, a koji su ključni za razmjenu i dijeljenje resursa i znanja. Broj i raznolikost partnera bitno su diverzificirali interese unutar saveza. Svaki od prostora kojima upravlja Molekula ima svoje zakonitosti i ova velika Molekula atomizira se na Palach, Filodrammaticu, Harteru i Ivex.

Dakle, novo strukturno ograničenje Molekule je diverzifikacija djelatnosti. Uhvaćeni smo u klopku prostora koji, istina, jest najvažniji resurs kojim Molekula raspolaže, ali upravljanje prostorom znači njegovo oblikovanje prema vlastitim interesima i potrebama. Zbog veličine prostora i nedostatka komunikacije, članice Molekule više od drveta ne vide šumu. To je naše novo ograničenje koje zadire u samu strukturu saveza tako da on sve više izgleda poput slučajne naplavine, nego poput izgrađene strukture. Čini mi se da je ključno vrlo brzo pronaći zajednički nazivnik za sve navedene prostore, rekonfigurirati samo članstvo Molekule dinamiziranjem odnosa s organizacijama unutar i izvan saveza te razvijati vlastite resurse ne oslanjajući se isključivo na izvanjsku podršku, nego na resurse članica, tj. na unutarnju snagu Molekule. Postizanje toga zahtijeva snažnu koheziju među članicama i vraćanje temeljnim vrijednostima na kojima smo i nastali. Vrijednosti, na kojima je nastala i na kojima se temelji opstanak Molekule, su partneri s komplementarnim resursima

i vještinama, sposobnost članica za razmjenu i dijeljenje znanja, onog eksplicitnog i implicitnog, postojanje mehanizama za sustavnu razmjenu resursa i znanja, kvalitetni odnosi među organizacijama i uspješno upravljanje prostorima.

Naš je najvrjedniji resurs iskustvo djelovanja kroz mrežu, a naša je prednost dijeljenje znanja i materijalnih resursa unutar mreže. Ne smijemo to izgubiti. Zbog toga mi se čini ključnim da se u Molekuli hitno razvije regularni sustav interakcija putem kojih će se ostvarivati prijenos, rekonfiguriranje i kreiranje znanja. Davor Mišković

dolazeća zajednica

to se promijenilo na rubu grada? Prije osam godina, šest se udruga udružilo u savez, odnosno u jedan kulturni centar u povojima – Molekulu. Udruge koje su tada činile Molekulu bile su – Trafik (izvedbene umjetnosti); Prostor Plus (izvedbene umjetnosti); Filmaktiv (film); Katapult (izdavaštvo i književnost); Drugo more (više djelatnosti); Infoshop Škatula (više djelatnosti). Zajednički cilj stvaranja ove mreže udruga prvenstveno je bio prostor. Naime, udruge su do tada djelovale u neadekvatnim prostorima za svoje djelatnosti. Adekvatni prostori su, uz model financiranja, najveći problem

za djelovanje nezavisne scene. Upravljanje prostorima često je određeno ekonomskim kriterijima pa se udruge financijski iscrpljuju plaćanjem najamnine i režija, a u ugostiteljsko-kulturnim kombinacijama često financijski isplativ ugostiteljski dio pojede kulturni sadržaj i kulturnu namjenu prostora. Drugi razlog udruživanja je bila mogućnost zajedničkoga vođenja kulturnoga centra, koji ne bi bio samo zatvoren na šest udruga koje čine Molekulu, već bi bio otvoren i za suradnju s drugim akterima kulturne scene. U to je vrijeme bila živa ideja o prenamjeni industrijskoga prostora Hartere u budući kulturni centar, no bilo je potrebno odrediti funkcije i namjenu budućega kulturnog centra.

Iako su postojale konceptualne razlike oko toga u kojem bi se smjeru taj centar trebao razvijati, zainteresiranima za taj centar bila je zajednička potreba za rješenjem i koordinacijom prostorne organizacije. Pri tome se nije mislilo samo na prostornu organizaciju i koordinaciju u budućnosti, već je trebalo organizirati i sadašnje djelovanje nezavisne scene. U svojim je počecima Molekula djelovala u prostorima koji su, osim jednog iznajmljenog prostora, bili većinom u privatnom vlasništvu članova udruga ili njihovih obitelji, ukupne površine 130 m2. Organizacija je posjedovala 4 stolna računala, 2 prijenosna računala, 2 printera, fax uređaj, digitalni fotoaparat, 3 digitalne video kamere, internetski priključak. Ostali resursi koji su se koristili bili su u privatnome vlasništvu. Stalno zaposlene bile su dvije osobe, šest osoba je primalo stalne honorare, trideset i devet osoba je primalo honorare povremeno, a trideset i jedna osoba je radila volonterski. Unatoč ovim skromnim resursima (u svakom pogledu, osim volje), u 2005. godini udruge koje su činile Molekulu organizirale

su 157 javnih događaja, 46 međunarodnih programa i sudjelovale su u 7 međunarodnih projekata. Nakon višegodišnjeg djelovanja u ovakvim uvjetima, Molekula se seli u napušteni industrijski prostor Ivex-a na Delti, geografski primjereno nezavisnoj sceni – pored centra događanja, ali uvijek na rubu. Ivex je pružio mogućnost dodatnih programa u samoj kući, kao što su npr. bili redovni koncerti u Podrumu. Ljudi su mogli posjećivati Molekulu i izvan samih programa te se družiti u prostoru poznatom kao „Dnevni boravak“ koji je sam po sebi bio poluilegalan zato što šank postavljen u tom prostoru nije smio izdavati račune pa se piće uzimalo na donacije. Dakle, nije se poštivao ZAMP, DJ-i i zaštitari s licencom (kao što je danas slučaj s Palachom). Model djelovanja Ivex-a širio je osjećaj da nešto vreba na rubu grada. Upravo je zbog položaja trajni problem bio brojnost publike i vidljivost, a to je sprječavalo organiziranje nekih većih projekata. Također, ostao je i dalje prisutan problem adekvatnosti prostora. Uz dugogodišnje lobiranje u Gradu, 2014. godine Molekula dolazi u sam centar grada, u belle epoque, zgradu

2002.

prostor plus

Udruga za scenske umjetnosti Prostor Plus je osnovana 2002. kako bi se susretali i educirali pojedinke i pojedinci u izvedbenim praksama, suvremenom plesu, fizičkom kazalištu i mimi. jeluje u području neformalnog obrazovanja, samoedukacije, nezavisne kulture i produkcije. Neformalnim programom obrazovanja udruga je oplemenila i kultivirala nepostojanje sustavnog visokog obrazovanja u ovim izričajima u Hrvatskoj,

Kontakt Prostor Plus Korzo 28/I 51000 Rijeka prostorplus@gmail.com www.prostorplus.hr

organizirajući radionice izvedbenih umjetnosti i produkcije na specifičnim lokacijama u Rijeci rezultirajući generacijom talentiranih umjetnika koji su se dalje školovali u Hrvatskoj i inozemstvu. Udruga je obilježila kulturnu i društvenu scenu grada Rijeke, mapirajući je na karti kao grad bogate kulturne ponude, stvarajući specifičan način metodologije rada (kroz edukaciju i autorstvo) koji je prepoznat i izvan riječkih okvira.

Filodrammatice na Korzu. Položaj u centru grada pridonio je vidljivosti Molekule, ali postoji mogućnost da je ugrozio onu ulogu kolektiva s ruba, koju je pružao Ivex. Međutim, za ovaj sud ipak treba proći još vremena. Molekula je, osim što je smještena u uredima na dva kata Filodrammatice, dobila na upravljanje i veliku izvedbenu dvoranu i galeriju. Prostor u Filodrammatici ukupne je površine 54,88 m2. Uz Filodrammaticu, Molekula je, s novoosnovanim SKC-om, dobila na upravljanje i klub Palach s ukupno 709 m2 i Marganovo (bivša tvornica papira) – napušteni industrijski kompleks dvorana (odnosno tvorničkih hala i prostorija) ukupne površine 1594,60 m2. Zaposlene su dvije osobe – jedna kao voditelj Omladinskoga kulturnog centra Palach i jedna kao predsjednik Saveza udruga Molekula i koordinator Marganova.

Nezavisna scena može odahnuti – napokon raspolaže sa strateškim prostorima u centru grada. Cilj je ostvaren

i sada će sve biti kako treba. Ne sasvim. paradoks javnog opravdanja Zaboravljamo jednu vrlo važnu stvar – kultura, aktivizam i umjetnost nisu politički važne društvene kategorije. Ovo nije iskaz nemoći ili jadikovke. Ovo je politička činjenica koje moramo biti svjesni prilikom kreiranja kulturnih politika i vršenja pritiska na javne institucije. Prilikom apliciranja na različite fondove i modele financiranja, od nas se najčešće traži da konstantno i neumorno demonstriramo našu poziciju odgovornih javnih aktera tako da u javnosti participiramo isključivo kroz reprezentacijske modele, odnosno ekonomiju prezentacije. Naša aktivnost u javnosti mora biti vidljiva kroz završen proizvod koji se legitimira kroz posjećenost programa ili tako da ono što prezentiramo, primjerice putem različitih festivala ili pojedinačnih događaja, bude već javno prihvaćeno ili poznato, drugim riječima spada u domenu mainstreama. Tako mi nudimo javno opravdanje svojeg egzistiranja, ili barem javnost to tako percipira. Kao što Bojana

Kunst primjećuje, sve suprotno od toga okarakterizirat će djelovanje nezavisne scene kao ljevičarski elitizam i djelatnost bez javnoga značaja i utjecaja, a radnici će u nezavisnom sektoru biti paraziti na jaslama poreznih obveznika, zaštićeni u svojoj navodnoj lijenosti od samoregulirajućega tržišta. Zato je važno podsjetiti javnost, ali i samu Molekulu, koje javno opravdanje za naše djelovanje nudimo. Prije nego što netko pomisli nešto poput: zbog čega se vi zapravo žalite – ako ste subvencionirani ne valja, ako ste na tržištu ne valja, htjela bih pojasniti ulogu nezavisne scene u javnome djelovanju, ne bi li što bolje razumjeli poziciju u kojoj se Molekula trenutno nalazi te u kojem smjeru može i treba nastaviti. tamna tvar U astrofizici, tamna tvar je ono što se opisuje kao nevidljiva masa koja tvori preko 96% poznatog svemira. Kod Gregoryja Sholettea, tamna tvar je oblik djelovanja te ostaje nevidljiva kustosima i različitim kulturnim menadžerima koji svojom prezentacijskom moći stvaraju dominantnu kulturnu politiku. To je nerazvijeni svijet prepun

amatera koje jednostavno nije briga za profesionalne povlastice kao što su gomile pomoćnika, pažnja kritičara na svjetskoj razini, avionske karte u prvoj klasi, otvaranje samostalnih izložbi u Veneciji ili večere s upravnicima muzeja i bogatim članovima upravnih odbora MoMA-e ili Novog muzeja u New Yorku. Istovremeno, Sholette se pita kako da se umjetnici odupru obaveznom kolektivitetu nove ekonomije tako da ostvare drugu vrstu kolektiviteta s njegovim vlastitim užicima i nesigurnostima, slobodama i rizicima. Zanimljivo je da je upravo faza u kojoj je Molekula držala prostore na Delti 5 najviše podsjećala na ono što Sholette zamišlja kao tamnu tvar. Većina aktivnosti odvijala se ilegalno, spontano organizirano te je postojao zajednički prostor okupljanja i oblikovanja sadržaja. Vidljivost se događala tamo gdje se usvajaju znanja relevantna za zajednicu, gdje se odvija provokacija normirajućeg sustava, čak i onog koji sebe predstavlja kao subverzivnog. Zbog toga je od nadolazećih generacija važno očekivati da dovode u pitanje ono što se napravilo do danas, ali i da

koriste znanja koja su stavljena pred njih upravo zbog djelovanja prethodnih generacija. Za svako društvo je važan kontinuitet mikro-revolucija koje se generacijski izmjenjuju, suprotstavljaju i preispituju svoje pozicije. Kada se govori o riziku i inovaciji, misli se na samokritiku. Rizik i inovacija mogu nas odvesti i u smjeru logike funkcioniranja tržišnoga kapitalizma, gdje su te dvije kategorije zapravo poželjni pokazatelji konkurentnosti. Jasno, to nije i ne može biti nešto čemu Molekula svjetonazorski teži. U slučaju Molekule, rizik i inovacija su zahtjevi za tamnom tvari i za pozicijom ruba grada čak i kada koordinira prostore u centru. Ono što sada Molekula mora unutar sebe ostvariti je koncepcija zajednice i zajedničkoga jer će se u suprotnome njihovo djelovanje svesti na ishod pojedinačnoga izbora, umjesto stvari od javnoga značaja. Zanimljiva je konstatacija koju Sholette iznosi kada se prisjeća izostanka javnoga financiranja pod Reaganom početkom osamdesetih godina, godina koje su bile negostoljubive za nezavisno slobodno izražavanje jer su se manje umjetničke organizacije u trci za novcem, počele nadmetati

koja će djelovati legitimnije, konzervativnije i manje riskantno). Uzmimo kao primjer i trenutnu situaciju u kojoj se nalazi Palach; kako ugostiteljski kompromis, postignut ne bi li klub financijski i programski opstao, utječe na ideju kreiranja ekosustava u kojem se treba dogoditi novi uzlet omladinske (sub)kulture? Petak je navečer, odlaziš u OKC Palach. Putem uzimaš u ruke sendvič kako bi sit sa svojim prijateljima razglabao o brigama prvoga svijeta. Ispred praznoga kluba dočekuju vas dva redara/zaštitara koji sjede na plastičnim/pletenim stolicama i pijuckaju Coca-colu. Vi ulazite u Omladinski kulturni centar Palach, ali jedan od njih vam kaže da ne možete ući. Na trenutak pomisliš da ti iz džepa viri unučić Badela te da je ovaj dobri čovjek to primijetio, ali ti nemaš unučića te je zapravo tvoj problem sendvič u Omladinskom kulturnom centru. Nakon što pojedeš ili ostaviš sendvič izvan Omladinskoga kulturnog centra, ući ćeš. Poželjet ćeš se osjećati kao da si na nekom posebnom mjestu izgrađenom znojem i rukama divlje omladine, što donekle daju naslutiti ilustracije

na zidovima, ali ponovno ne uspijevaš jer čitavo vrijeme žmirkaš zbog neonskih svjetala koja histerično dopiru iz frižidera Ožujskog. S ogromnog plazma televizora dopiru prizori video spota Britney Spears – Toxic, dok u pozadini slušate koncert Black Sabbatha. Ovaj nepotrebni cinizam u tekstu ne koristim kako bih ismijala situaciju u OKC Palach, nego kako bih naznačila nužne nuspojave primjera postizanja kompromisa pri javnome djelovanju, a to je partnerstvo s ugostiteljima i poštivanje pravne procedure koja je sasvim razumljiva. Metaforički gledano, situacija u Palachu primjer je shizofrene situacije u kojoj se nalazi nezavisna scena, balansirajući između javnoga financiranja i tržišta. Možete li zamisliti da se u gore opisanome prostoru Omladinskoga kulturnog centra dogode studentske pobune, novi Parafi ili novo Kugla glumište? Teško. Ova konstatacija ne znači odustajanje od stvaranja nužnih temelja za takvo što, već iskaz sumnje u modele djelovanja koje imamo na raspolaganju. Ako razumijemo da je cijela naša svrha upravo u pokušajima destabilizacije normativa, kako institucionalnih tako i

izvaninstitucionalnih, onda ćete razumjeti i otkud stalna frka i nezadovoljstvo na nezavisnoj sceni. nemoć i kriza Ipak, za razliku od situacije od prije osam godina, kada smo se reflektirali na stanje scene koje je prethodilo financijskoj krizi, sada se nalazimo u situaciji u kojoj nemamo samo nezavisnu scenu kao krizno žarište, već se u istoj situaciji nalaze i gradske institucije. Godine i godine iracionalnoga raspolaganja budžetom Odjela za kulturu Grada Rijeke dovele su cijelu scenu do ćorskokaka. I u tom ćorskokaku ne čami samo nezavisna scena, već i institucije poput HNK-a Ivana pl. Zajca i muzeja. Novaca ili nema, ili se još uvijek s njime ne zna raspolagati. Tom analizom ćemo se baviti na nekom drugom mjestu. No činjenica je da još uvijek ne postoje jasni parametri financiranja projekata, ne postoje jasni parametri obavljanja rada i cijene naknade za obavljeni rad. Upravo zbog tih razloga stvara se dojam da novaca nema. Više se čak niti ne nalazimo u situaciji polarizacije na institucionalnu i izvaninstitucionalnu kulturu jer nikakvoga

2004.

škatula

Udruga nastaje davne 2004. godine kao studentska inicijativa koja okuplja različite pojedince s namjerom jasnog i snažnijeg političkog angažmana kroz razmišljanja o anarhizmu i nužnostima društvene decentralizacije te promatranju supkulturnih sadržaja kroz organizaciju glazbenih manifestacija. Fokus rada udruge se pritom

Kontakt Udruga Škatula Fiorello La Guardia 19/2 51000 Rijeka skatula.udruga@gmail.com www.facebook.com/udrugaskatula

nastavio prema jasnoj potrebi osnaživanja različitih glazbenih pravaca, organizaciji i promociji "uradi sam" kulture, izgradnji i uređenju prostora kroz afirmaciju kritičke misli i praktičnog djelovanja pri rješavanju problema s kojima se suočavamo kada razmišljamo o društvenoj preobrazbi civilnog društva.

smisla nema niti ukidanje javnih institucija, budući da to izravno vodi privatizaciji javne kulturne sfere, što zapravo znači i njezin nestanak. U tom smislu je sasvim jasno da institucije nisu neprijatelji. Jedna od funkcija javnih institucija sastoji se i u pokušaju normiranja onoga što dolazi iz izvaninstitucionalnoga djelovanja tako da stabilizira određene estetske i etičke pretpostavke, kao i one produkcijske koje, između ostalog, počivaju na stabilnoj logističkoj podršci. Kada institucija odradi tu funkciju, možemo očekivati i progresivno kulturno djelovanje na marginama. Nažalost, s postojećim prioritetima pri financiranju kulture ne uspijeva se ostvariti niti jedno niti drugo, iako institucije čak i u ovakvoj situaciji funkcioniraju prema strukturi koju treba hraniti neovisno o tome što odgovornost za ponuđene sadržaje, kao i uložen trud i rad, često ne postoji. Srećom po nas, kriza je permanentno stanje NGO-a, što po prvi puta prisiljava institucije da se otvore prema nama i da zajednički sudjelujemo u kreiranju programa. Ipak na kraju svega, što se doista promijenilo na rubu grada?

Molekula ima vidljivost, raspolaže s 2358,48 m2, održava programe, prostorno se nalazi u centru, financijski je i dalje na krajnjem rubu. Neke od udruga su znatno aktivnije od drugih, neke imaju bolje programe, neke dijele organizacijske prioritete, a neke u njima uopće ne participiraju.

Sada kada se svima čini da su dobili vjetar u leđa i da mogu funkcionirati neovisno jedni o drugima, važno je napomenuti da tek sada moramo revidirati svoju ulogu u zajednici kao i zajedničku ideju javnoga interesa. U trenutku u kojem se sve češće spominju kreativne industrije, kao i kulturna politika kao platforma za gospodarski rast ili turizam, podsjetila bih na još jedno opažanje Bojane Kunst:

Umjetnost nema ekonomsku vrijednost upravo zato što nikada ne možemo ocijeniti prijedloge koji se tiču bivanja – zajedno, koje nastaju, koji nastaju bez obzira na postojeće mreže moći.

Nataša Antulov

postoji li budućnost u prostorima filodrammatice, marganova i palacha?

d potpisivanja ugovora do samoodrživosti Više od godinu dana je prošlo od potpisivanja ugovora između Odjela za kulturu grada Rijeke i predstavnika Saveza udruga Molekula (SUM) te Studentskoga kulturnog centra (SKC). Iako su rezultati natječaja kojim se prostori Filodrammatice, Marganova i Palacha predaju na korištenje bili poznati početkom rujna 2013., raspadnuti stadij kluba Palach, koji nije imao odgovarajućega stalnog ugostitelja, unaprijed dogovoreni programi u prostoru Filodrammatice te bilo kakav oblik rada na festivalskom lokalitetu bivše tvornice papira Hartera, koja je toliko

izdašna da se prostire na čak dvije katastarske čestice, su bitno otežali trenutak konačnoga potpisivanja ugovora. Na neki način, SUM se želio osigurati da će prostori koji su ionako predviđeni za skorašnji početak rada biti dovedeni u minimalne tehničke uvjete. Nedugo nakon pregleda prijedloga ugovora, potpisujemo i sporazum kojim se garantira nastavak ulaganja u prostore Palacha te Marganova. Filodrammatica je ionako zaštićeno kulturno dobro koje će početi propadati pod tom istom zaštitom, stoga mu za sada nije nužno pridavati pretjeranu pažnju. 16. siječnja 2014. SUM postaje novim korisnikom gradskih prostora kultna statusa!

Kroz čitavu se godinu na tjednoj bazi održavaju sastanci novoformiranoga koordinacijskog tijela i gradskih službenika. Ispražnjena gradska blagajna i rebalansi proračuna su obnovu Palacha protegnuli do ljetnih mjeseci 2014. kada konačno kreće preuređenje nastalo po naputcima članica. Uskoro se objavljuje i natječaj za ugostitelja. Prijedlog najma je izdašan, gotovo nevjerojatan, nama Riječanima prevelik. Zagrebački Kristofer d.o.o. postaje novi najmoprimac prostora. Atmosfera na nezavisnoj sceni je uzavrela. Vlasnici nekoliko franšiza, od kojih su najpoznatije one dnevnih kioska i rock 'n' roll klubova, postaju ponuđači pića najstarijega kluba na ovim prostorima. U Filodrammatici s početkom ožujka kreću useljavanja u uredske prostore. Obavljanje programa počinje početkom travnja, kada završavaju unaprijed ugovorena gostovanja „starog režima“. Novi režim rada nije jasan građanima, no unatoč prvobitnim problemima kreću edukativni ciklusi, otvara se i jedina novomedijska galerija u gradu; SKC, kao i udruge

SUM-a, rade na vlastitim produkcijama. S druge strane, Marganovo prestaje biti prostor godišnjeg festivala. Šačica nezadovoljnih o vlastitom trošku kreće s čišćenjem prostorija koje se pomalo pretvaraju u zabavno središte tijekom ljetnih mjeseci koje čak niti podmetnuti požar u lipnju 2014. ne uspijeva zaustaviti. Ako na ovaj način sumiramo prijelaz SUM-a i SKC-a u navedene prostore, dobivamo naznaku razdoblja koje nam prethodi i koje će trajati do 2019. godine, tzv. petoljetke koju su gradski oci zamislili nad prostorima kultna statusa. Iako su sve strategije europskih natječaja zamišljene u šestogodišnjem periodu (Strukturni fondovi, Kreativna Europa, Erasmus +, Obzor, Kulturna strategija grada Rijeke itd.), nezavisnoj sceni, koja od tih istih natječaja dobrim dijelom i funkcionira, ostaje na raspolaganju razmisliti što učiniti s prostorima u petogodišnjem formatu. Iako se ta ista famozna 2019. čini dalekom, u planiranoj razradi aktivnosti, vremenski slijed će odrediti nekoliko bitnih odrednica za SUM.

2010.

distune promotion

Distune promotion (Udruga Diston kao pravna nositeljica) svoje djelovanje prvenstveno bazira na glazbenoj kulturi i to kroz ponudu različitih segmenata bilo da je riječ o samostalnom koncertu, izložbi, filmskoj projekciji ili pak festivalu. Radimo na produkciji nekoliko glazbenih serijala “Distune vam predstavlja... ” - serija koncerta domaćih i inozemnih glazbenika, “EPIC PROBLEM” - periodični festivali alternativne glazbe, “Kino Koncert” - filmsko-glazbeni program, “Summer

Kontakt Distune Promotion Drage Šćitara 4 51000 Rijeka info@distune.org | www.distune.org

Edition” - serija ljetnih glazbenih večeri, “impulse festival” višednevno festivalsko događanje itd. Svi dosadašnji programi nisu vezani ni uz jedan specifičan prostor, omogućujući na taj način njihovu provedbu u najadakvatnijem. Osim promicanja, a samim time i razvoja glazbe uopće (naglasak na alternativnoj) veliku ulogu pri samoj realizaciji programa imaju visoka razina produkcije, širina kad je riječ o glazbenim žanrovima i kreativnost.

Prije svega, sve manju zavisnost o gradskim novcima kao rezultat stalnih mjera štednje i odgodu možebitnih radova koji se naposljetku neće moći niti dogoditi unatoč potpisanom sporazumu. Potom rast studentske populacije koja će, prije ili kasnije, negdje morati predahnuti između ispunjavanja bolonjskih obaveza te za kraj, rast novih ideja naznačenih kroz pomicanje djelatnosti SUM-a – od sušte koordinacije prostora do rješavanja za organizacije civilnoga društva bitnoga pitanja samoodrživosti, tj. sintagme koju gotovo svi kulturni centri ili organizacije u zadnjih nekoliko mjeseci nastoje mantrično ponavljati kako bi zajednički povjerovali u njezinu istinitost. Budućnost SUM-a tada također leži u trenutno nabrojanim trendovima nezavisne scene

i rastu socijalnih aktivnosti. Prema tome, SUM će se u skoroj budućnosti okrenuti stvaranju prostora društveno-kulturnoga centra, pozabaviti se pitanjem Hartere, razmisliti o društvenom poduzetništvu, kao i primitku novih članica, kako bi postojeću strukturu učinili još snažnijom i relevantnijom. uloga društvenokulturnoga centra Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva je 19. svibnja 2014. raspisala natječaj pilot programa nazvanoga Prostori (su)djelovanja kojim se postojeći gradski prostori koje koriste organizacije civilnoga društva pretvaraju u buduće društveno-kulturne centre (DKC). Razvoj nečega što još uvijek nema potpuno misaono objašnjenje unutar ministarstava i zaklada je dakako općeprihvaćeno među članicama SUM-a te u suradnji s Odjelom za kulturu grada Rijeke definiramo potrebu za financiranjem idejnoga rješenja prostornoga definiranja policentričnog društveno-kulturnog centra kojega će činiti klub Palach (709 četvornih metara), zgrada Filodrammatica (prvi i drugi kat, ukupno 547,88

četvornih metara) i prostori na području Hartere – Marganovo (1593,6 četvornih metara) i Parafinka (1200 četvornih metara). U naznačenoj perspektivi pripremnoga procesa prostorno-programske studije preciznije će se tematizirati planiranje zgrade Filodrammatice, izrada modela održivosti DKC-a (s fokusom na prostor Hartere kao budućega prostora nezavisne i poduzetničke prakse ustanovljenoga prema jasnije definiranim potrebama organizacija civilnog društva (OCD) kroz usuglašena javna savjetovanja unutar kojih se analizira postojeća programska shema), tekuća kulturna zbivanja i budućnost koju povezuje misao međusektorskog povezivanja na posve infrastrukturno ogoljenom prostoru te daljnji razvoj koncepta Omladinskoga kulturnog centra Palach kao mjesta spoja nezavisne i studentske kulture zajedničkih aktivnosti OCD-a i SKC-a. Dakako, Rijeka se našla na listi A gradova koji su u vodećoj poziciji, što radi uspješne suradnje civilnoga sektora i institucija, što radi same činjenice da se na ovaj način postojećim atraktivnim prostorima može udahnuti prijeko potreban novi financijski korak.

Pri izradi idejnoga rješenja bitno je razmisliti o mogućnosti razvoja modela su-upravljanja putem civilno-javnog partnerstva SUM-a i Grada Rijeke, unutar kojega uloga kulturno-umjetničkih i kritičko-društvenih praksi biva katalizatorom promjene i poboljšanja položaja nezavisne scene pridavanjem veće važnosti programima nastalim unutar nevladinih organizacija. Naime, DKC bi svakako morao redefinirati dosadašnje odnose prema otvaranju novih mogućnosti unutar kojih se prostorima u programskom korištenju OCD-a pruža institucionalni okvir djelovanja mimo financiranja iz sustava javnih potreba u kulturi kojega godišnje provodi grad Rijeka i Primorsko-goranska županija. U suštini, DKC bi u riječkom kontekstu mogao značiti veću demokratizaciju pri donošenju odluka radi svojevrsne hibridizacije kojom nezavisni akteri postaju bitni čimbenici u razradi postojećih ili ideja u nastajanju. Takva je praksa u riječkome kulturnom prostoru nepostojeća, a čini se uistinu bitnom jer pročelnici različitih odjela često donose odluke bez dovoljno razrađene argumentacije, iako se radi o krucijalnim trenutcima (npr.

ovogodišnje nefinanciranje glazbenog programa u OKC Palach). Pomak prema ovom procesu je i korak odmicanja od prije spomenutih potraživanja neisplaćenih gradskih sredstava, koje Odjeli nemaju namjeru isplatiti, tjerajući na još snažniji angažman članica SUM-a prema financiranju programa gotovo ili isključivo iz fondova EU. Bitno je naglasiti i činjenicu da se za DKC planira čitav niz procesa strukturnih programa za kojeg sadašnji radnici u kulturi imaju malo ili nedovoljno znanja, jer su proteklih godina razmišljali samo i isključivo o kulturnoj djelatnosti. Čitavom procesu prethodi i faza dodatne edukacije koja bi trebala biti dostatnom kada razmišljamo o budućim projektnim prijedlozima koji se s područja kulture neminovno sele na sferu infrastrukturnog planiranja, poduzetničkih aktivnosti i traženja alternative postojećem sustavu, prateći regulative i norme natječaja Europske unije. U tom kontekstu, članovi različitih udruga SUM-a počinju uz bavljenje kulturnom djelatnošću razvijati i dodatne edukativne prakse kroz pristupne fondove

kako bi stekli nužne preduvjete za bavljenje ovom zahtjevnom temom kakva je izgradnja DKC-a. U tom smjeru, slučaj Hartere predstavlja specifičan primjer. povratak industrije društveno-poduzetničkim aktivnostima Projekti oko Hartere su nastajali i bivali odbačenima. Istoimeni festival, koji se prostirao kroz većinu zgrada nekadašnjega industrijskog kompleksa, koji je u najboljim danima zapošljavao i gotovo 1200 radnika, je u desetogodišnjem trajanju bivao jedinom aktivnošću na području Marganova. Zgrade su neizbježno postajale spomenici vremena, a sakupljači željeza su sustavno odnosili sve što je imalo ikakvu vrijednost. U takvom je stadiju s jedne strane posve suludo razmišljati o infrastrukturnim zahvatima, posebice kada više ništa ne postoji, dok s druge strane istovremeno postoji ideja o potpunoj revitalizaciji prostora kroz spoj kreativnih industrija i društvenog poduzetništva, stvarajući novi prostor koji Rijeka također do sada nije imala prilike iskusiti.

razradi potencijalnih oblika razvoja društveno-poduzetničkih aktivnosti. Razmišljajući na koji način pokušati razraditi model održivosti DKC-a, predstavnici SUM-a su počeli razvijati ideju DKC-a kojeg uz postojeće kulturne sadržaje treba dodatno osnažiti stranim festivalskim franšizama koje neminovno donose financijsku dobit, te s druge strane razvojem vrlo malih, no uz prostor usko povezanih aktivnosti revitalizacije industrijske djelatnosti čime bi u prostor bivše tvornice vratili radnu snagu, ali dakako u mnogo manjim gabaritima jer je jasna činjenica koju donosi marketinška logika i krupni kapital na tržištu prisutnih korporacija. Također, ovaj oblik praktične ekonomije je logičan korak pri zapošljavanju dugotrajno nezaposlenih, povezujući jednostavna dionička društva i društvena poduzeća s trenutnim kulturnim radom članica unutar kojih se, primjerice, razvijaju vlastiti knjigovodstveni servisi, usluge održavanja prostora, uzgoj organske hrane, proizvodnja recikliranog namještaja, bio-dizela itd. Zamisao o povratku industrije se bazira i na energetici koja čuva narušeni

Društveno poduzetništvo je jedan od novijih primjera u dotrajaloj ekonomiji kapitalizma. Najvažnija razlika, koja čini ovaj oblik poduzetništva dobrim je svakako zajedničko vlasništvo poduzeća između zaposlenika, proizvodnja dobara i usluga isključenih s tržišta bez namjere bogaćenja odabranih i uvećanja profita nelogičkim slijedom. Ovaj oblik aktivnosti u kontekstu Hrvatske biva zabilježen kroz nekolicinu organizacija civilnoga društva te je usko povezan uz djelovanje tih istih organizacija. Čakovec, Zagreb i Pula su primjeri dobre prakse iz kojih su članovi SUM-a i partnerskih organizacija crpili inspiraciju pri

2012.

klub ljubitelja buke

KLJB postoji od 2012., no njeni počeci sežu dalje u prošlost kada je zapravo bila poduzeće definirano prostorom Marganova i festivalom Hartere. Nakon 7 godina rada, firma postaje udrugom u današnjem obliku. Tijekom godina udruga KLJB je svojim radovima nastojala prisustvovati i upotpuniti programe u prostorima na Marganovu radeći na kazališnim produkcijama, glazbenim manifestacijama i revitalizaciji nekadašnje industrijske baštine.

Kontakt Klub ljubitelja buke Milutina Barača 19 51000 Rijeka jelena.hartera@gmail.com www.hartera.com

KLJB promiče kulturnu suradnju i razmjenu, unaprjeđuje razvoj novih oblika urbane kulture, promiče vrijednosti nezavisnog kulturnog izražavanja i potiče kreativnost u području arhitekture, novih medija i međusobnih spojeva stvarajući koherentnu cjelinu reprezentativnog inovativnog sadržaja. Glavni program organizacije je glazbeno-scenskog karaktera i sastoji se od nastupa etabliranih hrvatskih te regionalnih i inozemnih izvođača.

prirodni sklad, izgradnji solarnih panela i zelenog krova, razvoju malih pogona i umrežavanju s ostalim dionicima koji čine ovaj koncept kohezivnim alatom budućeg razvoja DKC-a. Primjeri društvenoga poduzetništva su sve vidljiviji te izrada ovoga modela znači dodatnu vrijednost zajedničkom projektu SUM-a i grada Rijeke. Ipak, kako bismo ostvarili navedeno, potrebno je pripremiti raznoliku dokumentaciju za potpunu prenamjenu prostora kroz nužne različite studije izvedivosti, ispitivanja tla te ono najvažnije povratak minimalne infrastrukture koju čine voda i struja. SUM je s partnerskim organizacijama započeo pripremu dijela ovih procesa. Ipak, trebat će nam i potpora Odjela za poduzetništvo grada Rijeke, koje mora postati svjesno nužnosti ovoga oblika ekonomskoga planiranja. Ono što se sada čini kao najveći problem su neriješeni odnosi unutar prostora bivše tvornice papira između privatnih vlasnika i Grada Rijeke kao većinskoga vlasnika. Dugogodišnji sporovi su potpuno narušili bilo kakvu praktičnu ideju rješavanja krucijalnih pitanja. Ipak, dijalog će

se uskoro morati pokrenuti, posebno od strane Odjela za kulturu grada Rijeke s kojim SUM ulazi u proces krajnje prenamjene prostora Marganova i Parafinke. Za spomenute prostore se izrađuje projektna dokumentacija koja će poslužiti kao temelj budućega razvoja. Time, Harterom uz kulturni sektor, razvijamo i ideju kreativnoga laboratorija društvenoga poduzetništva, oplemenjujući prostor i čineći ga istovremeno misaonim i radnim kroz simbiozu uredskih, radnih i kulturno-zabavnih prostora. kakva je doista budućnost? Zaklada Kultura Nova je u prosincu 2014. organizirala studijsko putovanje u različite društveno-kulturne centre Švicarske, Belgije i Nizozemske. Bilo je uistinu zanimljivo posjetiti različite višemilijunske institucije poput Rote Fabrik u Zurichu ili Melkwega u Amsterdamu te čuti s kolikim budžetima i kapacitetima ovi centri posluju. Dakako, ovi sjajni primjeri dobre prakse su svakako pogled unaprijed pri izgradnji lokalnih centara. Ipak, hrvatski pa time i riječki kontekst posve je drugačiji. Posebno radi činjenice da budžet jednoga

ovakvog centra biva većim nego cjelokupni budžet zaklade od koje uglavnom ovise organizacije civilnoga društva na lokalnoj razini. Shodno tome, možemo se i trebamo pitati kakva je doista budućnost SUM-a na području grada Rijeke? Naglasak treba staviti na realne potrebe grada i njegovih žitelja. Kulturni su sadržaji u 2014. godini dosegli svoj vrhunac. Samo u prostorima Filodrammatice, Marganova i Palacha bilježimo 143 različita programa koji su poštivali ugovorenu obvezu Odjela za kulturu i SUM-a, kojom se mora obuhvatiti raznolikost programskih cjelina izvedbeno-scenskih umjetnosti, audio video stvaralaštva, novih medija, koncertne djelatnosti, književnoga programa itd. Uz ostali ponuđen klupski sadržaj u gradu dolazimo do zapanjujuće brojke od gotovo 250 – 300 kulturnih manifestacija. Gradom se gotovo svakoga dana nešto događa. Ipak, prepoznaje li to šira zajednica koju čine ciljana skupina, primjerice mladih do 29. godina? SUM u ovom trenutku čini 9 članica: Škatula, Trafik, Prostor +, Delta 5, Distune, Klub Ljubitelja

Buke, Drugo More, Filmaktiv, Teatar Bulić. Uz stalne partnere SKC, udrugama Molekule bi se uskoro trebale priključiti i nove članice koje su u godinama rada ostvarile neizbrisiv trag na lokalnoj razini. Prvenstveno ću s ponosom pozdraviti skorašnji formalni ulazak udruge Ri Rock. Bitno je napomenuti da upravo ova udruga savršeno nadopunjuje prethodno definirane ciljeve Saveza. Uz razvoj DKC-a, SUM bi naglasak usmjerio i na programsko umrežavanje lokalnih glazbenih klupskih prostora kako bi se pokušala spriječiti dodatna disperzija ionako malenoga broja konzumenata kulturnoga sadržaja. Usmjerit ćemo se i prema stvaranju kritičkoga prostora dijaloga kojim bi se pokušalo utjecati na promjenu ustajalih praksi gradskih ureda koje samim akterima ne čine korist. Takav slijed se čini logičnijim nego težnja o nužnosti opremanja prostora infrastrukturom koju naposljetku neće imati prilike koristiti zadovoljavajući broj dionika. Prema tome, SUM u idućim godinama uzajamno radi na izgradnji snažne baze korisnika, dodatno se umrežavajući s

2013.

delta 5

Udruga Delta 5 okuplja umjetnice i umjetnike na lokaciji bivšeg industrijskog kompleksa u Rijeci. Prostor Delta 5 podijeljen je na nekoliko ateljea/studija te jednu projektnu prostoriju koja služi za zajedničke prezentacijske, produkcijske i društvene namjene članova i suradnika udruge. Umjetnice i umjetnici okupljeni u prostorima Delta 5, udruženi su oko produkcije i promocije suvremene umjetnosti, dizajna, njihove kritike i recepcije u javnosti.

Kontakt Delta5 Delta5/I 51000 Rijeka info@delta-5.org www.delta-5.org

relevantnim akterima organizacija civilnoga društva te razvijajući model samoodrživosti koji će prostorima dati nužnu dozu autonomnosti. Važnim se sada čini i uloga koordinacijskoga tijela, koji uz evidenciju programskih prijedloga svakoga prostora zasebno, vanjskim korisnicima nudi mogućnost korištenja resursa Molekule posve besplatno ili uz minimalnu naknadu kada se radi o programima nezavisne scene. Ipak, vrijeme će pokazati koliko su upravo napisane misli istinite. Nadamo se da jesu radi dobrobiti svih nas koji nastojimo utjecati na promjenu svojim radom na nezavisnoj sceni grada, kroz prostore Filodrammatice, Marganova i Palacha te (i dalje) bivše zgrade Ivex-a, koju smo nekoć cjelovito koristili.

Ipak, u skladu s kontinuitetom razvoja daljnjih aktivnosti SUM dakako poziva sve zainteresirane udruge/umjetničke 65

organizacije/ kolektive/pojedince/ inicijative da svojim idejama pridonesu rastu nezavisne scene. Tada će ovi prostori pronaći svoju potpunu kulturnu prenamjenu.

Damir Batarelo

prostori

molekula (SUM)

Savezna udruga Molekula (SUM) koristi 4 prostora: OKC Palach Filodrammatica Marganovo Ivex Prostore SUM-a su u proteklih godinu dana koristile različite udruge, umjetničke organizacije, pojedinci, inicijative, glazbene skupine za organizaciju vlastitih ili suradničkih događanja čime smo nastavili razvijati otvoren i savezom koordiniran model korištenja prostora, naravno poštujući ugovorenu obvezu s Gradom Rijekom, podupirući sljedeće kulturne djelatnosti: • glazebni program • program izvedbenih umjetnosti

• izložbeni program vizualnih umjetnosti • program nove medijske kulture • književni program • audio/vizualni program Iako se u svim prostorima dinamizirala kulturna djelatnost te se unatoč skromnim resursima posebno tehničkim kojima trenutno raspolažemo stvorio novi krug dionika, mogućnosti koje prostori pružaju su svakako trenutak na kojemu intenzivno trebamo raditi u vremenu koje nam slijedi. Razloge tomu je moguće tražiti na nekolicini stalnih argumenata koje često ponavljamo nadajući se rješenju problema. Ipak, kako bi probleme riješili s njima se

potrebno strukturno pozabaviti uvodeći nove načine razmišljanja i naposljetku funkcioniranja. Drugim riječima, kako bi intenzivirali i vlastiti rad i rad organizacija civilnog društva, SUM će morati snažnije raditi na promociji prostora i na pružanju mogućnosti suradnje onima kojima je prostor postao nužnost za razvoj daljnjeg oblika djelovanja. Time, uobičajene programske aktivnosti nastavljamo razvijati unutar vlastitih članica te se otvarajući prema novoj bazi korisnika javnim pozivom na suradnju u definiranim vremenskim okvirima. Prema tome, SUM razvija određeni programski profil i područje djelovanja usmjerene prema:

{1} suvremenoj umjetnosti i kulturi {2} suvremenim kritičkim društvenim praksama: promišljanje društvenih prilika i poticanje društvene promjene {3} obrazovnom programu namijenjenom razvoju i jačanju kapaciteta organizacija civilnog društva u sektoru kulture i mladih kao i studentskih organizacija {4} obrazovnom programu važnom za unaprijeđenje kvalitete života mladih te rada s mladima

Shodno tome, SUM razlikuje nekoliko razina programa koji se realiziraju u prostorima Palacha, Filodrammatice, Marganova: {1} Javni programi (glazbeni programi svih oblika, izvedbeno-scenske intervencije, javne tribine, konferencije, predavanja, filmske i književne večeri); {2} Radionice (manje grupe korisnika, zatvoreni simpoziji); {3} Razvoj produkcije (probe, istraživanja, razvoj projektnih aplikacija)

{4} Prezentacije (konferencije, javne prezentacije udruga/organizacija) {5} Sastanci (organizacija civilnog društva, udruga, studentskih udruga) {6} Rezidencijalni programi (razvoj različitih oblika suvremenog kulturnog stvaralaštva)

hartera

Prema prostornoj podjeli, to bi izgledalo ovako:

Ä?

st gr ar ad i

a lt

vi rt m

filodrammatica

omladinski kulturni centar palach

h p ln k . z i va aj n ca a

{1} Javni programi grad rijeka

{2} Radionice

ivex bra

jdi

{3} Prezentacije

omladinski kulturni centar palach kružna 6 i 8 Ukupna površina: 709 m2

vrste programa: javni program glazbeni programi, izvedbeno -scenske intervencije, predavanja, filmske i književne večeri radionice manje grupe korisnika, zatvoreni simpoziji razvoj produkcije probe, istraživanja, razvoj projektnih aplikacija prezentacije konferencije, javne prezentacije udruga/organizacija sastanci organizacija civilnog društva, udruga, studentskih udruga

prostorna podjela: Koncertna dvorana 1 > 80,9 m2 > Kapacitet: stajanje 200 / sjedenje 50 Koncertna dvorana 2 > 114,5 m2 > Kapacitet: stajanje 300 / sjedenje 80 Galerija S. K. C., izložbeni prostor i multifunkcionalna dvorana > 110,7 m2 > Kapacitet: stajanje 120 / sjedenje 50

OKC Palach je klub u programskom upravljanju SUM-a i SKC-a, osnovan s jednostavnom misijom razvoja kulturne scene grada Rijeke i osnaživanja prostorne dostupnosti za provedbu žanrovski neograničenih glazbenih programa, studentskih radova suvremene umjetnosti, filmskih ciklusa, političkog aktivizma te afirmacije nužnosti drugačijega pristupa organizaciji koja se temelji na dostupnosti, ravnopravnosti, jednakim mogućnostima kako za udruge koje čine Savez, tako i za ostale korisnike Palacha koji žele ostvariti zamišljeno unutar klupskih prostorija. Odlučili smo naziv prostora vratiti korak unatrag, razmišljajući o revolucionarnom duhu 1968. kada klub otvara svoja vrata

Fotografija 1 / 2: Erik Paladin / Magdalena Rikanović

pod imenom kojega i danas poznajemo i prema vremenu kada u Rijeci nije postojao niti jedan kulturni centar usmjeren prema razvoju kvalitetnijeg programa za mlade, studentsku populaciju i razne supkulture koje upravo Palach prepoznaju kao mjesto izlaska. Danas, nalazimo se u situaciji razvoja prostora u kojem se moguće na jednostavan način kreativno izraziti, pronalazeći smisao u konzumaciji sadržaja i osluškivanju različitosti zvuka, stvarajući alternativu dominirajućim praksama koje su nažalost sve prisutnije unutar klupskih programa kojima je primarni cilj ostvarivanje profita. Sada ćemo kroz koordinaciju udruga SUM-a i S.K.C-a, pokušati spojiti nezavisnu i studentsku kulturu,

uzajamno se pomažući pri izgradnji snažnijega prostora u kojem će svim zainteresiranima bez zadrške biti moguće ostvariti zamišljeno, uz minimalnu naknadu i profesionalnu koordinaciju stasalu radeći na svim relevantnim kulturnim zbivanjima Rijeke u zadnjih desetak godina. Za upite o korištenju prostora, tehničkim specifikacijama i dogovoru programa, pisati na palach@molekula.org

filodrammatica korzo 28/I Ukupna površina: 547 m2

vrste programa: javni program glazbeni programi svih oblika, izvedbno-scenske intervencije, javne tribine, konferencije, predavanja, filmske i književne manifestacije radionice manje grupe korisnika, zatvoreni simpoziji razvoj produkcije probe, istraživanja, razvoj projektnih aplikacija prezentacije konferencije, javne prezentacije udruga/organizacija sastanci organizacija civilnog društva, udruga, studentskih udruga rezidencijalni programi azvoj različitih oblika suvremenog kulturnog stvaralaštva

prostorna podjela: Galerija Filodrammatice > 93,9 m2 > Kapacitet: stajanje 100 / sjedenje 50 Izvedbeno-scenska dvorana Filodrammatice > 163,3 m2 > Kapacitet: sjedenje 120

Prostor Filodrammatice se od svojih „baroknih“ početaka s kraja 19. stoljeća mijenjao sukladno političkim promjenama strukture grada, od vojnih dužnosnika i aparatčika prema sadašnjem korištenju usmjerenom spram pozicioniranja različitih umjetničkih i izvedbenih praksi. Savez koristi prostor zgrade Filodrammatice na prvom katu kroz veliku dvoranu i galeriju, uredske prostore na prvom i drugom katu. Sama dvorana je radi bogate prošlosti i pozicije u samom centru prepoznata kao zaštićeno javno dobro. Nakon ulaska SUM-a u prostorije, Galerija Filodrammatice postaje orijentirana na predstavljanje novomedijskih radova i srodnih područja poput sound

Fotografija 1 / 2: Magdalena Rikanović

arta, intermedijalnih i interkativnih instalacija u kojem bi se uskoro mogla pronaći i specijalizirana knjižnica novih medija. Postav izložbe će katkad ostavljati prostora za aktivnosti poput diskusija, radionica, ovisno o produkciji. Izvedbeno scenska dvorana se s druge strane koristi kao prostor udruga Saveza za svakodnevne programe i aktivnosti, produkcije nastale kroz rad udruga, rezidencijalne progame te potom ostale prakse suvremene umjetnosti stvarajući programski pomak od dosadašnjih praksi kada su prostor koristile različite organizacije grada Rijeke za široku lepezu aktivnosti. Danas, Filodrammatica bilježi svoj novi uzlet kroz razvoj nezavisnih kazališnih produkcija,

stalnih edukativnih satova suvremenog plesa, filmske edukacije i prezentcije različitih radova umjetnika koji su upravo u ovoj galeriji napravili svojevrstan pomak, klasificirajući ju kao za sada jedinu posve novomedijski orijentiranu prostoriju u gradu. Za upite o korištenju prostora, tehničkim specifikacijama i dogovoru programa, pisati na filodrammatica@molekula.org

marganovo ružićeva 38 Ukupna površina: 1595 m2

prostorna podjela: Mala dvorana > 291,64 m2 > Kapacitet: stajanje 400 / sjedenje 100 Velika dvorana > 793,74 m2 > Kapacitet: stajanje 1500 / sjedenje 500 Hodnik > 471,28 m2 > Kapacitet: stajanje 400 / sjedenje 100

Marganovo i nekadašnja tvornica papira Hartera su najveći prostor i najveći izazov koji nam predstoji. Nakon 9 godina festivalske revitalizacije dotrajalih zidova, prostor u prethodnoj godini postaje mjesto susreta i razvoja nezavisne glazbene scene i ad hoc građanskih inicijativa koje su odlučile pokrenuti razvoj nečega što ćemo kasnije moći nazvati društveno-kulturnim centrom. U apsolutno nikakvim uvjetima, Harterom gotovo na tjednoj bazi u toplijim danima odjekuju zvuci različitih vrsta glazbe koje u takvom okruženju pronalaze svoje prirodno okruženje, pretvarajući prostor u privremeno autonomno utočište posve nepoznato ovom gradu. Program se pritom događao na

Fotografija 1 / 2: Magdalena Rikanović / Erik Paladin

svim lokalitetima, od velike hale preko tzv. „katakombi“ do terase nudeći pregršt mogućnosti za organizaciju različitih glazbenih i inih manifestacija. Ako je Andrija Ljudevit Adamich u dolini Rječine postavio temelje za razvoj nekadašnjeg industrijskog giganta, tako je razdoblje postkapitalizma dokrajčilo nekadašnju prosperitetnu djelatnost. Danas, kada postoji potreba za pretvaranjem svega radničkog u spomeničku baštinu kako bi se sačuvala kolektivna memorija, ideja revitalizacije cijeloga kompleksa Hartere biva pomalo dalekosežnom idejom na kojoj će se izgraditi neka sasvim nova kulturna djelatnost. Time, Hartera postaje mjestom festivalskih upoznavanja, razmjene

iskustva i mjesto rasta kohezije civilnog društva, građanskih inicijativa i gradskih struktura kroz spoj uradi sam kulture, projektnih aplikacija i mnoštva ideja koje tek treba pretvoriti s riječi u djela. Za upite o korištenju prostora, tehničkim specifikacijama i dogovoru programa, pisati na hartera@molekula.org

ivex delta 5/I Ukupna površina: 514 m2

prostorna podjela: prostor nije javan Prostor Delte 5 okuplja umjetnice,umjetnike i dizajnerski tandem na lokaciji bivšeg industrijskog kompleksa Ivex u Rijeci. Tautološko prisvajanje adrese kao imena prati zauzimanje fizičkog prostora kao početka i preduvjeta zajednice. Zajednica Delta 5 se koncentrira na proizvodnju i povezivanje riječke umjetničke scene sa širom regijom. Individualni radni prostori omogućavaju vitalnu umjetničku i dizajnersku praksu, a zajednički prostor razvija se u smjeru specijaliziranog studija za kompleksnije i zahtjevnije projekte, ali i prostor socijalizacije. Konceptu za program prostora

Fotografija: Igor Crnković Delta 5 suprotstavljamo život prostora Delta 5. Zajednicu Delta 5 čine: Milijana Babić, Tomislav Brajnović, Nemanja Cvijanović, Igor Eškinja, Fokus Grupa, Marino&Ana i Sanja Stojković. Za upite o radu udruge i prostornim aktivnostima pisati na info@delta-5.org

Za dodatne informacije o uvjetima korištenja prostora: www.molekula.org www.molekula.org/uvijetikoristenja/ www.twitter.com/SUMolekula www.facebook.com/su.molekula www.palach.hr www.twitter.com/okcpalach www.facebook.com/okcpalach www.instagram.com/o.k.c.palach

partneri studentski kulturni centar

KC Sveučilišta u Rijeci osnovan je krajem ak. godine 2012./13. SKC teži stvaranju novog okvira za promišljanje kulturne produkcije i stvaranje kulturne politike posebno usmjerene na studentsku i mladu populaciju te na nezavisnu kulturnu scenu, ali i okvir za kvalitetniju i učinkovitiju provedbu konkretnih kulturnih sadržaja i projekata. Osnovni ciljevi SKC-a su: programsko i prostorno ujedinjenje postojećih studentskih aktivnosti u umjetnosti i kulturi; jačanje studentske kulturne produkcije, promocija kulture s ciljem većeg uključivanja studenata u kulturne manifestacije te edukacija iz područja kulture i umjetnosti, povezivanje kulturnih aktivnosti

s procesima učenja, ali i s istraživačkim procesima u domeni društvenih i humanističkih znanosti. SKC navedene ciljeve namjerava realizirati organizacijom vlastitih kulturnih projekata te potporama studentskim kulturnim projektima. Kontakt Sveučilište u Rijeci Studentski kulturni centar Radmile Matejčić 3 51000 Rijeka | G-038 051 584 860 skc@uniri.hr www.skc.uniri.hr

impressum memento II

nakladnik: Savez udruga Molekula (SUM) urednik: Damir Batarelo autori: Damir Batarelo, Davor Mišković, Nataša Antulov lektura: Sara Livaić za Kombinat ilustracije: Anja Sušanj za Kombinat fotografije: Erik Paladin, Magdalena Rikanović, Igor Crnković dizajn i prijelom: Lea Jurin, Nina Delanović za Kombinat tisak: Kerschoffset Zagreb d.o.o. naklada: 300 kom | Rijeka, 2015. zahvale: Udruga Ri Rock, Kombinat, Odjel za kulturu grada Rijeke

donatori: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva Europska kulturna fondacija

Aktivnosti se provode u suradnji sa Savezom udruga Klubtura kroz program Akcijskog kulturnog laboratorija (CT-Lab). Aktivnosti financiraju Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva i Europska kulturna fondacija.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000901518. /// Tiskanje ove publikacije omogućeno je financijskom podrškom Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost autora i nužno ne izražava stajalište Nacionalne zaklade.

ISBN 978-953-58486-1-5