Vijesti br. 4. 2019.

1.

Služenje autoriteta i posluh, 2008.

2.

Apostolsko pismo svetoga oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, 2015.

3.

Radujte se!

Okružnica posvećenim muškarcima i ženama, 2015.

4.

Istražujte Posvećenim muškarcima i ženama u hodu za Božjim znakovima, 2015.

5.

Kontemplirajte Bogu posvećenim muškarcima i ženama na tragovima Ljepote, 2015.

6.

Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi, 2016.

7.

Vultum Dei quaerere Apostolska konstitucija o ženskom kontemplativnom životu, 2016.

8.

Naviještajte Posvećenim muškarcima i ženama, svjedocima evanđelja među ljudima, 2017.

9.

Za novo vino nove mješine Posvećeni život nakon Drugog vatikanskog koncila i još uvijek prisutni izazovi, 2017.

10.

Ekonomija u službi karizme i poslanja Boni dispensatores multiformis gratiae Dei, 2018.

11.

Cor orans Provedbena uputa apostolske konstitucije “Vultum Dei quaerere” o ženskom kontemplativnom životu, 2018.

Njihovo je kraljevstvo nebesko - radni listovi Radni listovi su namijenjeni djeci predškolske dobi s ciljem poticanja njihova cjelovitog razvoja, uključujući i duhovnu dimenziju. Zamišljeni su kao radni materijal odgojiteljima u vjeri i roditeljima u pripremi djeteta za polazak u školu.

Cijena radnih listova je 20,00 kn (+ poštarina), a mogu se naručiti na: 099/8134 964 ili kupi@redovnistvo.hr

Zagreb - Sarajevo • prosinac • 2019. • br. 4. (2019.) • god. XLVII

Iz naše biblioteke:

VIJESTI • prosinac 2019.

Drage sestre i braćo u redovništvu, dragi čitatelji!

G

lavninu sadržaja ovih Vijesti čini 51. skupština Hrvatske redovničke konferencije održana 16. i 17. listopada 2019. u samostanu Hercegovačkih franjevaca u Zagrebu u zajedništvu s članovima Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Šezdesetak redovničkih poglavarica i poglavara raspravljali su o zajedničkim redovničkim temama, planovima i projektima te promišljali o misijskom poslanju Crkve.

Dokument Kongregacije za evangelizaciju naroda „Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu“ predstavio je o. Srećko Rimac. Sažetak izlaganja oca Srećka, sažetak Godišnjeg izvješća o radu Konferencije, kao i druge sadržaje sa Skupštine možete pročitati u ovim Vijestima.

U ovome broju objavljen je i Pravilnik povjerenstava Hrvatske redovničke konferencije donesen na listopadskoj Skupštini. Broj donosi i prilog o Danu studija i promociji diplomanata Sustavnog studija duhovnosti i Teologije posvećenog života, potom o susretu Radnoga vijeća Udruge RENATE, o adventskoj duhovnoj obnovi za redovnice i redovnike u Zagrebu i drugim gradovima, o predbožićnom susretu kardinala Josipa Bozanića s redovnicama Zagrebačke nadbiskupije. Donesen je i kratki osvrt na 25. obljetnicu Škole za novakinje.

Redovnička konferencija u Bosni i Hercegovini organizirala je duhovnu obnovu za djelatnike u predškolskim ustanovama, potom peti susret studenata i mladih u Sarajevu. Predsjednik Konferencije VRPP BiH i provincijalne poglavarice susreli su se s klauzurnim redovnicama: sa sestrama karmelićankama u Sarajevu i sestrama klarisama u Brestovskom.

Ove Vijesti donose i Božićnu poruku predsjednika Konferencije VRPP BiH fra Joze Marinčića.

Na kraju, kao i uvijek, časopis donosi redovitu kroniku redovništva u Hrvatskoj i kroniku redovništva u Bosni i Hercegovini. Želimo vam blagoslovljenu novu 2020. godinu, i da vas prati budni pogled Djevice Marije i njezina Sina, Spasitelja svih ljudi i naroda.

Uredništvo

Slika na naslovnici: Arent de Gelder, Šimun i Ana 1700. - 1710. ., ulje na platnu

2

VIJESTI • prosinac 2019.

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

51. skupština Hrvatske redovničke konferencije Zagreb, 16. i 17. listopada 2019.

U Zagrebu, u Franjevačkom samostanu u Dubravi, 16. i 17. listopada 2019. održana je 51. plenarna skupština Hrvatske redovničke konferencije. Pedesetak redovničkih poglavarica i poglavara tijekom dva dana raspravljali su o zajedničkim redovničkim temama, planovima i projektima oko kojih ih okuplja Hrvatska redovnička konferencija, te promišljali uz ovu Skupštinu vezanu temu „Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu“.

S

kup je započeo u 9 sati molitvom liturgije časova, molitvom Trećeg časa. Nakon molitve, skup je pozdravila s. Ana Marija Antolović, predsjednica Hrvatske redovničke konferencije, izrazivši radost što se Skupština održava u zajedništvu s KVRPPBiH i KORUS-om. Sestra Ana Marija pojasnila je da je izbor ovogodišnje teme Skupštine nadahnut odlukom pape Franje da mjesec listopad proglasi „izvanrednim razdobljem misijskog djelovanja u spomen na stotu godišnjicu apostolskog pisma Maximum illud pape Benedikta XV“.

Pozdravno slovo zatim je uputila s. Zdenka Kozina u ime KVRPPBiH prenoseći za-

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

hvalnost Bogu posvećenih osoba u Bosni i Hercegovini za sve što Hrvatska redovnička konferencija i Crkva u Hrvatskoj čini za narod Bosne i Hercegovine. Zajedništvo i na ovoj Skupštini izraz je pripadnosti istoj Crkvi Kristovoj.

U ime KORUS-a Skupštini se prigodnim pozdravom obratio o. Igor Salmič, OFMConv, ističući aktualnost tematike koja je okupila poglavarice i poglavare na ovu Skupštinu.

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu U zajedničko promišljanje o misijskoj dimenziji poslanja sudionike Skupštine uveo je o. Srećko Rimac predavanjem „Kršteni i poslani – Kristova Crkva u misiji u svijetu“.

Pozivajući se na dokumente Dugog vatikanskog koncila – Lumen gentium i Ad gentes – o. Srećko je auditoriju pokušao izložiti svu kompleksnost tematike misijskog poslanja Crkve. Na početku je rekao da i mi, redovnici i redovnice, želimo uzeti udjela u proslavi Izvanrednoga mjeseca misija 2019., kako bi se i u nama probudio žar za pronošenjem Kristovog evanđelja. Govoreći o izvorima misije Crkve, osvrnuo se na drugi Vatikanski koncil koji je ovome pitanju posvetio pozornost osobito u dekretu Ad Gentes.

Govoreći o današnjoj sitaciji misija, o. Srećko je naglasio da je ovo pitanje izuzetno značajno u svijetu koji se nalazi u trajnoj promjeni. Postavlja se pitanje je li pojam ad gentes još i danas aktualan. Crkva je danas praktički dospjela do svih krajeva svijeta.

Pogled na stvarnost Crkve i svijeta danas otkriva ne samo njezinu aktualnost, već i sve

veću potrebu za njom. Tako da danas možemo razlikovati najmanje četiri razine ove missio ad gentes: prva razina je klasično značenje kršćanskog naviještanja u misijskim zemljama, koje su još uvijek daleko od potpune evangelizacije; druga razina je nastavak i završetak evangelizacije na teritorijima misija, gdje Crkva još nije ukorijenjena, gdje je potrebno još evangelizirati kulturu, način mišljenja; treća i sve rasprostranjenija misija se shvaća kao prvo navještanje vjere na kontinentima stare kršćanske kulture, gdje broj onih koji ne poznaju Krista, posebno među mladima, raste sve više; četvrta razina missio ad gentes je prisutnost u zemljama starog kršćanstva stanovništva drugih kultura i religija. (npr. radnici iz Kine, Indije, Nepala, Afrike…) Sve ovo nam pokazuje da su misije ad gentes i danas itekako aktualne.

Pozivajući se na nadbiskupa Giampietra Dal Tosoa, pomoćnog tajnika Kongregacije za evangelizaciju naroda i ravnatelja Papinskih misijskih djela, o. Srećko kaže da danas, za

razliku od 19. i 20. stoljeća, doživljavamo krizu misionarske misli koja se protivi evangelizatorskom zanosu koji je Crkva imala stoljećima. Zašto je došlo do snažnog pada zvanja za misijsko djelovanje? Sigurno je da je razloga mnogo, a nadbiskup Dal Toso nabraja njih nekoliko. S filozofskog i društvenog stajališta, glavni razlog je taj da se religija sve više povlači na margine, kao da je nebitna za život pojedinaca i društva. Međutim, postoje i razlozi koji se nalaze ukorijenjeni duboko u samoj Katoličkoj crkvi.

Još uvijek postoji nedostatak jasnog razumijevanja i odnosa Katoličke crkve prema drugim religijama i međureligijskom dijalogu.

Ponekad se dobiva dojam da se na teološkoj i praktičnoj razini promatra da su sve religije iste i da nema potrebe uopće ići naviještati evanđelje, jer ionako se ljudi mogu spasiti po svojoj savjesti. Takvo gledanje svakako oslabljuje žar za misijama. To sigurno nije misao Drugog vatikanskog koncila.

foto: HRK

3 51. skupština Hrvatske redovničke konferencije

VIJESTI • prosinac 2019.

foto: HRK

4

Suočeno s tim problemima, Učiteljstvo je, pak, uvijek snažno naglašavalo važnost misija. Sv. Ivan Pavao II. u Redemptoris Missio (br. 2.) kaže da je kriza misije kriza vjere i ukazivao je na svojstven odnos vjere i misije.

Papa Franjo je također na tom tragu kad za Crkvu kaže da je ona po svojoj biti misionarska. U apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium papa Franjo misionarsko djelovanje prikazuje kao paradigmu svakog djelovanja Crkve (br. 15.) i poziva nas: „Budimo po cijelome svijetu trajno u stanju misije“ (EG 25). Ovaj poziv ima programski značaj za papu Franju. Crkva sama sebi nije cilj; potrebna je hrabra misionarska opcija koja je „sposobna transformirati sve, tako da crkveni običaji, načini postupanja, vrijeme, jezik i strukture mogu biti prikladno usmjereni za evangelizaciju današnjeg svijeta, a ne za njezino samoočuvanje“. (EG 27)

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

U drugom dijelu o. Srećko je citirao poticaje koji su nam upućeni za ovaj izvanredni mjesec misija od strane pape Franje i Kongregacije za evangelizaciju naroda. Tako je naveo pismo pape Franje povodom stogodišnjice izlaska apostolskog pisma Maximum Illud od 22. listopada 2017. Potom je predstavio apostolsko pismo pape Benedikta XV Maximum Illud za koje papa Franjo naglašava kako je ovo providonosna prilika da se ukaže na pravu vrijednost toga temeljnog i proročkog teksta o misijama i da ga se bolje upozna. Otac Srećko govorio je o povijesnom kontekstu toga Apostolskog pisma, o problemu misijskih zvanja, o proročkoj hrabrosti tog dokumenta, o univerzalnosti misijske aktivnosti Crkve. Istaknuo je kako je posebni naglasak apostolskog pisma Maximum Illud davanje podrške mjesnim zvanjima kako bi oni kao biskupi preuzeli odgovornost u vođenju mjesnih Crkava. Do tada biskupi su uglavnom bili podrijetlom iz Europe. U dokumentu se navodi da su najbolji evangelizatori ljudi koji znaju lokalni jezik, kulturu i članovi su zajednice kojoj se naviješta evanđelje. Apostolsko pismo, također, inzistira na pripremi misionara, te poziva na međusobnu suradnju pojednih redova, družbi i misijskih ustanova.

Na kraju je o. Srećko predstavio vodič za Izvanredni misijski mjesec listopad 2019. pod nazivom Kršteni i poslani: Crkva Kristova u misiji u svijetu što su ga izradili, nakon opsežnih savjetovanja s mjesnim crkvama, Kongregacija za evangelizaciju naroda i Papinska misijska djela. Taj je Vodič sastavljen od doprinosa kršćana širom svijeta i upućen je kršćanima širom svijeta. Spomenuo je i dostupne materijale na hrvatskom jeziku te poticaje biskupa.

5 51. skupština Hrvatske redovničke konferencije

Nakon predavanja o. Srećka, poglavarice i poglavari imali su prigodu upoznati se s praksom misijskog apostolata nekoliko redovničkih zajednica. Sestra Jelena Ikić, milosrdnica sv. Vinka Paulskog predstavila je rad sestara milosrdnica na Salomonskim otocima. Sestra Gordana Igrec je govorila o apostolatu Družbe kćeri Božje Ljubavi u Ugandi, a s. Mislava Brkić je upoznala prisutne s misijskim djelovanjem Školskih sestara franjevki Krista Kralja u DR Kongo.

Video snimku o svom misionarskom iskustvu među narodom u Boliviji poslao je misionar fra Ivica Vrbić, OFMCap. Uslijedila je rasprava u manjim skupinama glede odluke Hrvatske redovničke konferencije da financijski podrži predstavljene misijske projekte.

Nakon rada u skupini, Skupštini se pridružio mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Hrvatskoj. Srdačno pozdravivši sve prisutne, nuncij je naglasio zadovoljstvo što je bio u mogućnosti odazvati se pozivu HRK da predslavi euharistiju u okviru Skupštine.

Obećao je molitvom pratiti redovničke zajednice. Nunciju su zatim poglavarice i poglavari redovničkih zajednica kratko predstavili iz kojih zajednica dolaze.

Uslijedilo je euharistijsko slavlje u zajedništvu s Nuncijem u kapeli Franjevačkog samostana.

U popodnevnom dijelu prvog dana 51. skupštine Hrvatske redovničke konferencije viši i provincijalni poglavari i poglavarice – nakon što su prijepodne poslušali predstavljanje misijskih djelatnosti sestra milosrdnica sv. Vinka Paulskog na Salomonskim otocima, Kćeri Božje Ljubavi u Ugandi, Škol-

skih sestara franjevki Krista Kralja u DR Kongo te franjevaca kapucina u Boliviji – donijeli zajedničku odluku o novčanoj pomoći koje će redovnici i redovnice iz Hrvatske redovito upućivati ovim i drugim misijskim postajama.

U

nastavku je s. Danijela Anić, ASC, voditeljica Povjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica Skupštini predstavila plan i sadržaj Škole za trajnu formaciju/Škole za odgojitelje čije je osnivanje usvojeno na Skupštini 2018. godine. Škola bi bila namijenjena svima onima koji već djeluju ili se pripremaju za rad u području formacije u redovničkoj formaciji s ciljem animacije, koordinacije formativnih procesa u animaciji zvanja ili u početnoj ili trajnoj formaciji, a to su: odgovorni za početnu formaciju u posvećenom životu; odgovorni za trajnu formaciju; animatori/ voditelji zajednica te animatori zvanja. Škola trajne formacije imala bi za cilj kroz interdisciplinarnu i interkulturalnu paradigmu omogućiti polaznicima teorijsko i praktično usvajanje i ažuriranje znanja, vještina i kompetencija na području početne i trajne formacije te animacije zvanja. Viši i provincijalni poglavari i poglavarice ponovo su potvrdili potrebu osnivanja takve škole. Škola za odgojitelje trebala bi započeti s radom u 2020. godini.

Skupština je potom izviještena o izradi Smjernice HRK za zaštitu maloljetnika i ranjivih skupina koje priprema Radna skupina oformljena na Skupštini 2018. godine.

Radna skupina je izvijestila o uvidu u slične smjernice koje postoje kod nas i u inozemstvu. Radna verzija Smjernica planira se do-

6

VIJESTI • prosinac 2019.

vršiti do kraja godine te dati svim članovima HRK na prosudbu.

Formativni seminar iz područja ekonomije bili su sljedeća točka. Ovakvi seminari održavaju se unatrag dvije godine. Jako su posjećeni i nastoje u suradnji sa stručnjacima savjetovati redovničke zajednice o novim i stalnim izazovima koje pred zajednice stavljaju ekonomska i s time povezana pravna pitanja. Odlučeno je da se nastavi s ovakvim stručnim skupovima.

Tajnica Hrvatske redovničke konferencije s. Krista Mijatović potom je izvijestila o početku emitiranja emisije „Pozvani i poslani“ na Hrvatskom katoličkom radiju. Nositelj emisije je Hrvatska redovnička konferencija koja je za voditelje i urednike emisije odredila s. Mariju Zrno, milosrdnicu sv. Vinka Paulskoga i fra Sinišu Pucića, OFM. Emisija se emitira utorkom od 18:00 do 18:30 sati.

Redovničke su zajednice pozvane uključiti se u brigu oko ove emisije sa svojim prijedlozima po pitanju tema.

U nastavku je raspravljena mogućnost da se redovničke zajednice uključe u platformu Hrvatskog Caritasa E-Caritas. Po ovom pitanju ponovljena je potreba veće vidljivosti humanitarnih i socijalnih djelatnosti redovničkih zajednica. Zaključeno je da se pod okriljem Konferencije prikupljaju redovito podatci o humanitarnim i socijalnoj djelatnostima redovničkih zajednica.

O vjerskom turizmu govorio je član Odbora HBK za pastoral turista vlč. Tomislav Korov. On je upoznao redovnike i redovnice o radu Odbora po pitanju vjerskog turizma i izradi Smjernica razvoja vjerskog turizma u Hrvatskoj. Istaknuo je važnost Smjernica za budućnost razvoja vjerskog turizma. Pozvao

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

je redovnike i redovnice da se zajedno i preko Konferencije uključe u rad Odbora HBK za pastoral turista. Pozvao ih je potom da prikupe što više podataka o kapacitetima, potrebama i pothvatima koje kao redovničke zajednice imaju po pitanju vjerskog turizma u najširem smislu riječi. Na kraju je spomenuo da Konferencija po tom pitanju razmisli o uključivanju i podršci laičkih platforma, institucija i udrugama koje mogu pomoći u usmjerenju i izgradnji vjerskog turizma.

Prije kraja i večernje molitve Skupštini se predstavio Kršćanski poslovni klub. Članovi toga kluba žele izgraditi zajednicu ljudi koji u poslovnoj praksi primjenjuju biblijska načela, svojim životom svjedoče vjeru u Krista te nastoje biti pokretači pozitivnih promjena u društvu, podrška svima koji žele zakoračiti u vlastiti ili zajednički poslovni poduhvat temeljen na kršćanskim načelima, primjer usklađenosti privatnog i poslovnog života te drugima pomagati u realizaciji navedene ravnoteže u privatnoj i poslovnoj praksi.

Najviše su se zadržali na aktivnostima glede vjerskog turizma i različitih edukacija.

Klub su predstavili Krešimir Prevendar i Ivana Hajder, nudeći redovnicima i redovnicama suradnju u vezi s mapiranjem sakralne baštine, organizacijom vjerskih turističkih ruta, stručnih edukacija i dr.

Drugi i posljednji dan Skupštine moderirala je s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica Kćeri Božje Ljubavi i članica Vijeća HRK. Odmah nakon molitve predsjednica Konferencije s. Ana Marija Antolović, ASC, podnijela je godišnje izvješće o radu Konferencije.

Predsjednica je podsjetila kako su „ovakvi naši susreti unutar Hrvatske redovničke konferencije u svojim početcima i osnovama izravan duhovni plod Drugog vatikanskog sabora, koji je želio jače povezivanje redovničkih zajednica kako bi na taj način obogaćivale jedna drugu s krajnjim ciljem da Crkva sve više raste u svetosti. Pogledamo li povijest Konferencije, vidimo da su naši prethodnici sa žarom i vrlo brzo nakon uputa Drugog vatikanskog sabora osnovali Uniju i Konferenciju“.

Dodala je i kako je Drugi vatikanski sabor uputio poziv sveopćoj Crkvi na svetost, a u apostolskoj pobudnici Gaudete et exsultate (Radujte se i kličite) papa Franjo ponavlja takav poziv sveopćoj Crkvi – poziv na svetost s naglaskom da je „svetost najljepše lice Crkve“. Takav poziv na radost u svetosti je uvijek, i sada ovdje, pred nama, takav poziv ponovili smo na nedavnim Redovničkim danima, rekla je predsjednica HRK s. Ana Marija Antolović.

U izvješću je spomenula nove članice i članove HRK i uputila im poseban pozdrav.

Također je spomenula obljetnice redovničkih zajednica koje su proslavljene od posljednje Skupštine, ističući kako je „posebno lijepo kada se odazovemo i sudjelujemo na slavljima izražavajući međusobnu podršku i svjedočanstvo zajedništva“.

Predsjednica se zatim osvrnula na odluke prošlogodišnje Skupštine i što je učinjeno u po pitanju realizacije tih odluka. Zatim je govorila o radu Vijeća i Tajništva HRK, djelovanju povjerenstava, duhovno-obrazovnim programima, školama i studijima, te o suradnji s mjesnim ordinarijima.

Prije zahvale upućene članovima Vijeća, voditeljima i članovima povjerenstava i djelatnicima Tajništva, kao i svim članovima i članicama HRK, predsjednica je istaknula nekoliko planova za budućnost: daljnja pastoralna i duhovna skrb za članice i članove Konferencije; seminari, duhovne obnove…; šira medijska promidžba redovništva; reali-

foto: HRK

7 51. skupština Hrvatske redovničke konferencije

foto: HRK

8

VIJESTI • prosinac 2019.

zacija redovnih aktivnosti i projekata povjerenstava, Tajništva i Vijeća; potpora Studiju teologije posvećenog života; početak rada Škole za odgojitelje; organizacija seminara za ekonome; rad na aktivnijem povezivanju redovničkih zajednica u području financiranja kroz ESI fondove, u vjerskom turizmu, kroz veću suradnju s vanjskim stručnjacima i suradnicima te donošenje Smjernica za zaštitu maloljetnika i ranjivih skupina.

Potom su voditelji povjerenstava podnijeli izvješća o radu svojih povjerenstava. Predstavljen je i nacrt Pravilnika povjerenstava HRK koji je nakon rasprave dorađen i usvojen.

U nastavku su viši i provincijalni poglavari i poglavarice raspravljali o različitim aktualnim temama poput teme Redovničkih dana u 2020. godini, budućeg susreta redovnika i redovnica s biskupima HBK i dr.

Skupština je završena euharistijskim slavljem koje je u samostanskoj kapeli predvodio fr. Slavko Slišković, OP, dominikanski provincijal i potpredsjednik HRK, u kon-

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

celebraciji s više redovničkih poglavara. U propovijedi je pozvao redovnike i redovnice da budu živa slika svojih utemeljitelja, a ne samo njihov spomenik. Pozvao ih je da poput svojih utemeljitelja žive i svjedoče nasljedovanje Isusa Krista. Isus nam pokazuje kao ga nasljedovati. Za njega nema mjesta, osobe i situacije koja bi bila Boga nedostojna, rekao je fr. Slavko u homiliji. (HRK)

9 51. skupština Hrvatske redovničke konferencije

foto: HRK

vatikanskog sabora koji je želio jače povezivanje redovničkih zajednica kako bi na taj način obogaćivale jedna drugu s krajnjim ciljem da Crkva sve više raste u svetosti.

Pogledamo li povijest Konferencije, vidimo da su naši prethodnici sa žarom i vrlo brzo nakon uputa Drugog vatikanskog sabora osnovali Uniju i Konferenciju. Drugi vatikanski sabor je uputio poziv sveopćoj Crkvi na svetost, a u apostolskoj pobudnici Radujete se i kličite papa Franjo ponavlja takav poziv sveopćoj Crkvi – poziv na svetost s naglaskom da je „svetost najljepše lice Crkve“.

Takav poziv na radost u svetosti je uvijek – i sada ovdje – pred nama, takav poziv ponovili smo na nedavnim Redovničkim danima.

GODIŠNJE IZVJEŠĆE O RADU HRVATSKE REDOVNIČKE KONFERENCIJE s. Ana Marija Antolović, ASC predsjednica 51. SKUPŠTINA HRVATSKE REDOVNIČKE KONFERENCIJE Zagreb, 16. i 17. listopada 2019.

U skladu s čl. 33. Statuta Hrvatske redovničke konferencije, želim vam predstaviti Izvješće o radu Konferencije i Ekonomsko izvješće za proteklu godinu. Temeljem istog Statuta, čl.

12.b, oba izvješća Skupština treba usvojiti.

Kako bi zadovoljili zadatke Skupštine (čl.

12. Statuta): „a) nadzirati rad Konferencije; b) odobriti izvješće o djelovanju Konferencije; c) donositi planove za nove inicijative; d) raspravljati o pitanjima koja se tiču redovnika u Republici Hrvatskoj“, u dnevnom redu predvidjeli smo diskusiju u malim skupinama i plenum gdje članovi Skupštine mogu iznijeti zapažanja, postaviti pitanja i, ako je potrebno, zatražiti dodatne informacije prije usvajanja izvješća i odluka ove Skupštine.

oštovane poglavarice i poglavari, izaslanici i izaslanice, drage sestre i braćo u Kristu!

Na završetku druge godine mandata vodstva Konferencije u ovom sazivu, želim vas izvijestiti što je bilo planirano i što smo od toga kroz proteklo razdoblje uspjeli ostvariti.

Ovakvi naši susreti unutar Hrvatske redovničke konferencije u svojim početcima i osnovama izravan su duhovni plod Drugog

U planiranju aktivnosti nastojali smo slijediti zaključke i planove koji su izneseni na Skupštini 2018. godine i sjednicama Vijeća

P

10

VIJESTI • prosinac 2019.

HRK. Vijeće HRK je na svojim redovnim sjednicama nastojalo pratiti i vrednovati redovne aktivnosti Konferencije i donosilo potrebne odluke za tekuće zadatke i izazove.

O nekim odlukama Vijeća kroz godinu ste bili informirani iz Tajništva.

Kratko ću se osvrnuti na rad naših povjerenstava. Njihova izvješća smo svi unaprijed dobili (sadržana su i u mapama). Voditelji povjerenstava priključit će nam se kasnije ovdje na Skupštini kako bismo s njima mogli prodiskutirati ono što držimo potrebnim za rad pojedinog povjerenstva.

Sastavni dio godišnjeg izvješća je i financijsko izvješće o prihodima i rashodima koje ću kratko predstaviti, a sadržano je u vašim mapama, pa ga možete proučiti. Skupština će se ovdje, nakon uvida u financijsko stanje, odrediti po pitanju buduće podjele novčanih sredstava zajednicama.

Govorit ću o sljedećim točkama: • Novi i potvrđeni članovi HRK • Obljetnice i proslave u pojedinim redovima i družbama • Osvrt na odluke 50. skupštine HRK (2018.)

• Rad Vijeća HRK • Djelovanje Tajništva HRK • Djelovanje povjerenstava / Prijedlog Pravilnika povjerenstava • Duhovno-obrazovni programi, škole i studiji • Suradnja HRK s mjesnim ordinarijima i HBK • Ekonomsko poslovanje Konferencije • Planovi za budućnost • Zahvale i zaključak

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

1. NOVE ČLANICE I ČLANOVI HRK: • s. Darija Jovanović, vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika • s. Terezija Zemljić, vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrješne • s. Jaka Vuco, vrhovna poglavarica Kongregacije Svetih Anđela čuvara sestara dominikanki • s. M. Andrijana Mirčeta, provincijalna glavarica sestara milosrdnica Splitske provincije Navještenja Gospodinova • s. Darija Fina, provincijalna glavarica sestara Reda sv. Vasilija Velikog - Provincija sv. Arkanđela Mihovila • s. M. Terezija Pervan, provincijalna glavarica Služavki Maloga Isusa Splitske provincije sv. Josipa • fra Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja – Split • U proteklom razdoblju ponovno su izabrani ili potvrđeni za drugi mandat u službi viših redovničkih poglavara: • s. Kaja Ljubas, provincijalna poglavarica Marijinih sestara • s. Miroslava Bradica, vrhovna glavarica sestara milosrdnica • s. Emila Barbarić, provincijalna glavarica Družbe kćeri milosrđa TSR sv. Franje • s. M. Petra Marijanović, provincijalna glavarica sestara Služavki Maloga Isusa Zagrebačke provincije Presvetog Srca Isusova i Marijina • fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri • Valja ovome popisu dodati i novo-

11 51. skupština Hrvatske redovničke konferencije

imenovane priorice klauzurnih samostana.

U ime HRK čestitam svima i radujem se zajedničkoj suradnji.

2. OBLJETNICE I PROSLAVE U POJEDINIM REDOVIMA I DRUŽBAMA O raznim proslavama i jubilejima u našim redovničkim zajednicama pisali smo u Vijestima i objavljivali na internetskoj stranici Konferencije. Posebno je lijepo kada se odazovemo i sudjelujemo na slavljima izražavajući međusobnu podršku i svjedočanstvo zajedništva.

Ovdje ću spomenuti samo neke visoke i okrugle obljetnice: • 400 godina kapucina u Zagrebu • 700 godina benediktinskog samostana u Pagu • 150 godina Družbe Školskih sestra franjevki Krista Kralja – Bosansko-hrvatske provincije, Splitske, Mostarske i Mariborske provincije.

• 100. obljetnica začetka Družbe Kćeri milosrđa • 125. obljetnica Klanjateljica Krvi Kristove u Bihaću • 120. godišnjica od utemeljenja Družbe sestara Presvetog Srca Isusova • 50. obljetnica djelovanja Karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Slavonskom Brodu • 175. godina od dolaska sestara milosrdnica u Zagreb • 175. obljetnica rođenja, 150. svećeničkog ređenja i 100. obljetnica smrti Josipa Stadlera – „Stadlerova go-

dina“ • 60 godina sestara uršulinki u Rovinju • 150. obljetnica osnutka Družbe Kćeri Božje ljubavi • 100. obljetnica Provincije Božje providnosti Družbe Kćeri Božje ljubavi • 25. godina naše zajedničke Novicijatske škole Svaki jubilej je prilika za sjećanje i zahvaljivanje Bogu za sve lijepo i dobro što smo primili i što su naše zajednice ostvarile u prošlosti, ali prije svega, ova slavlja nam trebaju biti prilika za vrednovanje hoda i promišljanje kako na kreativan način utjeloviti karizmu naših redovničkih obitelji u današnjem vremenu, kako bismo u ovom svijetu bili evanđelje koje ljudi mogu čitati.

3. OSVRT NA 50. SKUPŠTINU HRK (2018.)

Jubilarna, 50. Skupština Hrvatske redovničke konferencije održana je 17. i 18. listopada 2018., na temu smjernica Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života „Ekonomija u službi karizme i poslanja. Boni dipsensatores multiformis gratiae Dei (1 Pt 4,10)“. Skupština je održana u franjevačkom samostanu, ovdje u zagrebačkoj Dubravi, u zajedništvu s Konferencijom viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. To je bio drugi ovakav susret dviju konferencija, a ideja za njegovo održavanje nastala je na Skupštini HRK 2016. godine. Poglavari i poglavarice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine pozdravili su ovu ideju. Nadamo se takvoj bliskoj suradnji i u budućnosti.

12

VIJESTI • prosinac 2019.

Predavanja na temu „Ekonomija u službi karizme i poslanja“ održali su fr. Slavko Slišković, OP, i fra Ratko Radišić, OFM. Na Skupštini je sudjelovao i predsjednik Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ biskup gospićkosenjski Zdenko Križić, aktivno sudjelujući u radu Skupštine s velikom otvorenošću i željom za većom suradnjom redovništva i episkopata u Hrvatskoj.

Osvrćući se na temu Skupštine biskup nam je prenio poruku pape Franje Generalnom kapitulu kapucina kada je rekao: „U tome ćete biti uvjerljiviji ako i vaše zajednice i strukture budu izražavale trezvenost i umjerenost, vidljivi znak onog primata Boga i njegova Duha koji se posvećene osobe trude jasno svjedočiti. U toj perspektivi također transparentno i profesionalno upravljanje gospodarskim resursima slika je prave obitelji koja hodi u suodgovornosti i solidarnosti među svojim članovima i sa siromašnima.“ (papa Franjo 14. rujna 2018.) U poruci je naglasak na odgovornom ekonomskom upravljanju koje doprinosi zajedništvu redovničkih zajednica koje Papa poziva da njeguju male detalje ljubavi koji učvršćuju bratstvo i sestrinstvo unutar zajednice, a onda i svjedočki djeluju i na cijelo okruženje. Tu je i naglasak na karitativnom djelovanju, na osjetljivosti prema siromašnima koji nikako ne smiju biti izvan naše ekonomije, poručio nam je tada je biskup.

Na Skupštini je usvojen tekst Pravilnika o gospodarskom i financijskom poslovanju HRK. Konferencija je donijela ovaj Pravilnik sa svrhom detaljnijeg uređenja materijalnog i financijskog poslovanja Konferencije; propisivanja obveza i prava članova i djelatnika Konferencije. Donošenje ovoga Pravilnika

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

potaknuto je smjernicama Kongregacije za Ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života: Ekonomija u službi karizme i poslanja i Smjernicama za upravljanje dobrima u ustanovama posvećenog života i družbama apostolskog života – koje zahtijevaju transparentnost i budnost kao jamstvo ispravnosti. Evanđeosko svjedočenje zahtijeva da se djelima upravlja potpuno transparentno, uz poštivanje crkvenih i građanskih zakona, i da se ona stave u službu mnogih oblika siromaštva.

Skupština, naravno, može uvijek dorađivati Pravilnik.

Na Skupštini prošle godine nije mogao sudjelovati bivši apostolski nuncij. On se zahvalio na pozivu i poželio nam uspješan rad udijelivši svoj blagoslov. Skupštinu je pismom pozdravio i kardinal Bozanić, a ispred HBK biskup Križić svojim sudjelovanjem.

Na prošlogodišnjoj Skupštini donijeli smo nekoliko odluka: • Viši redovnički poglavari i poglavarice usuglasili su se da (Tajništvo) HRK treba biti mjesto gdje će se umrežavati podatci o karitativnim, društvenim i ekonomskim projektima redovničkih zajednica.

• Usuglašeno je da se nastavi razmišljanje o osnivanju zajedničkog doma za starije redovnike i redovnice svih redovničkih zajednica. Za početak je dobro vidjeti kakve su mogućnosti unutar postojećih kapaciteta u određenim redovničkim zajednicama.

• S obzirom na aktivnije zauzimanje za povrat imovine koju je komunistička

13 51. skupština Hrvatske redovničke konferencije

vlast oduzela redovničkim zajednicama, nisu iznesena pozitivna očekivanja niti način kako se može ubrzati povrat koji je do danas donio vrlo malo pozitivnih rješenja redovničkim zajednicama. O ovoj temi razgovarali smo ovdje više puta, a 17. lipnja 2019. i na susretu s biskupima HBK. • Iznesen je prijedlog Povjerenstva za početnu formaciju o osnivanju Škole za odgojitelje. U svome su prijedlogu naveli kako se tijekom susreta i seminara za redovničke odgojitelje suočavaju s brojnim izazovima, nedoumicama, poteškoćama i pitanjima. Smjernice Kongregacije za UPŽ i DAŽ Za novo vino nove mješine potiču nas „da se ozbiljno moramo zapitati o sustavu odgoja i izobrazbe“, jer „čini se da se unatoč svim naporima i zalaganju uloženu u izgradnju nije uspjelo dotaći srce osoba i stvarno ih preobraziti“ (Za novo vino nove mješine, 12). Na temelju iskustava redovničkih odgojitelja i smjernica crkvenog učiteljstva, Povjerenstvo je došlo do zaključka da je nužno sustavno pristupiti formaciji hrvatskih redovničkih odgojitelja osnivanjem Škola za formaciju odgojitelja s interdisciplinarnim i interkulturalnim pristupom, koji će biti teorijsko-praktične naravi. Skupština se o ovom prijedlogu izjasnila pozitivno.

Vijeće je potom oformilo Radnu skupinu koja će izraditi prijedlog programa Škole za odgojitelje. Radna skupina predstavit će ovoj Skupštini što je do sada napravljeno.

• Nadalje, Skupštini je iznesen prijedlog Vijeća HRK o organizaciji edukacijskih seminara za poglavare/ice i eko-

nome iz područja ekonomije i upravljanja materijalnim dobrima sa željom da upravljanje materijalnim dobrima u redovničkim zajednicama bude prožeto vrednotama evanđelja i u skladu s crkvenim i državnim zakonima. Takav seminar je održan u veljači ove godine.

Održana su tri predavanja. O poreznopravnom položaju javno pravnih crkvenih osoba Katoličke Crkve u Hrvatskoj govorio je dr. sc. Vjekoslav Bratić s Instituta za javne financije. O poreznom tretmanu vjerskih zajednica u Hrvatskoj govorio je dipl. iur. Marijan Filković iz „Braovac poreznog savjetovališta“, a na temu financiranja projekata i programa vjerskih zajednica iz ESI fondova i pravila ocjene projekata dr. sc. Mihaela Grubišić Šeba. Ova Skupština treba se izjasniti o sadržaju idućeg edukativnog seminara iz područja ekonomije.

• Prošlogodišnja Skupština glasovanjem je prihvatila prijedlog o osnivanju radne skupine koja će raditi na izradi Smjernica za zaštitu maloljetnika i ranjivih skupina u okviru Hrvatske redovničke konferencije. Radna skupina je oformljena i započela je s radom, a na ovoj Skupštini će nas izvijestiti što su uspjeli napraviti.

Pored redovitih obveza Skupštine, podnošenja godišnjih izvješća predsjednika i voditeljâ povjerenstava, zajedno smo razgovarali o važnim pitanjima i izazovima koje crkvena i društvena stvarnost u Hrvatskoj stavlja pred redovništvo.

14

VIJESTI • prosinac 2019.

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

4. STALNO VIJEĆE HRK

5. DJELOVANJE TAJNIŠTVA

Zadaće i obveze Vijeća HRK propisane su Statutom, a u planiranju svih aktivnosti i programa vodili smo računa o odlukama donesenim na prošlogodišnjoj Skupštini.

Poslovi Tajništva su definirani Statutom i Pravilnikom HRK. Prelaskom u nove prostore u sjedištu HRK imamo i veće mogućnosti: Tajništvo može biti mjesto u kojem se može boraviti, održavati skupovi, primiti gosta jer je to zajednički prostor za sve zajednice.

Na redovnim sjednicama Vijeća, svaka tri mjeseca, planiraju se i dogovaraju aktivnosti Konferencije. Na svakoj sjednici se osvrne na djelovanja Povjerenstava, daje preporuke i donosi odluke za pojedine inicijative ili zamolbe koje dolaze iz povjerenstava.

Vijeće vodi brigu oko promicanja suradnje HRK sa Konferencijama viših redovničkih poglavara u susjednim državama. I ove godine smo sudjelovali na zasjedanjima redovničkih konferencija u BiH i Sloveniji. Uz pomoć našeg Tajništva, u koje dolaze i iz kojeg idu sve informacije, nastojimo pratiti važne događanja u redovničkim zajednicama i biskupijama, izbore i imenovanja, te izraziti našu potporu kroz prisutnost i/ili upućivanje pismenih čestitki.

Nastojimo surađivati i odgovoriti na poticaje koji nam dolaze iz UCESMA-a (Unija europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica). Od 16. do 18. siječnja ove godine, u Rimu su održani studijski dani na temu: Kako UCESM može promicati suradnju među redovničkim konferencijama i s drugima. Na tom susretu u ime naše Konferencije sudjelovala je predsjednica, a razgovaralo se i o organizaciji redovne skupštine UCESM-a koja će biti u proljeće 2021., na temu: Zajedničko suočavanje s izazovima za posvećeni život u Europi. Redovna skupština UCESM-a održava se svake dvije godine, a na sudjelovanje su pozvani predsjednik, potpredsjednik i tajnica Konferencije.

Kako sam već navela – viši redovnički poglavari i poglavarice usuglasili su se na Skupštini 2018. da HRK (a napose Tajništvo) treba biti mjesto gdje će se umrežavati podatci o karitativnim, društvenim i ekonomskim projektima redovničkih zajednica.

Ako želimo i mislimo da bi bilo korisno, Tajništvo može prikupljati (od vanjskih stručnjaka) informacije o otvorenim natječajima iz EU fondova – slati zajednicama i koordinirati komunikaciju i izradu projektne dokumentacije.

Tajništvo posreduje sve informacije unutar HRK i koordinira rad Povjerenstava, a želja nam je ojačati kontakte sa UCESM-om i suradnju s nacionalnim Konferencijama.

Sve navedeno, a i drugi poslovi koje Tajništvo već sada radi (ugovaranje opskrbe plinom, nakladništvo, financijsko izvještavanje…), poslovi su koji nadilaze zadatke propisane Statutom. Tajništvo, stoga, već i sada ima proširenu ulogu i zadaće.

Nakon odlaska bivše tajnice sestre Irene Olujević, odlukom Vijeća HRK, a uz pristanak provincijalne poglavarice Milosrdnih sestara Sv. Križa, na mjesto tajnice HRK imenovana je s. Krista Mijatović. Sestra Krista se u svojim dosadašnjim znanstvenim radovima bavila upravo redovništvom. Imali smo priliku slušati je na Redovničkim dani-

15 51. skupština Hrvatske redovničke konferencije

ma. Vjerujemo da smo u sestri Kristi dobili ponajprije dobru redovnicu, potom stručnu i marljivu suradnicu. Želim informirati da smo sa sestrom Kristom potpisali ugovor na pola radnog vremena jer već ima neka druga zaduženja.

Ugovor je za sada potpisan na godinu dana, a nakon toga ćemo vidjeti. Gospodin Marinko Nikolić ima ugovor na puno radno vrijeme. Poslovi i zaduženja koja obavljaju djelatnici Tajništva nisu nužno vezani za Sjedište i fiksno radno vrijeme.

6. DJELOVANJE POVJERENSTAVA Voditeljice i voditelji povjerenstava dostavili su Skupštini izvješća o svom djelovanju. Pisana izvješća imamo u radnim mapama, a poslana su nam svima ranije kako bismo ih pročitali te, ako je potrebno, postaviti pitanja i tražiti pojašnjenje. Voditelji povjerenstava priključit će se ovoj Skupštini, odgovarati na naša pitanja i sudjelovati u raspravi.

Prema Statutu, u HRK djeluje šest povjerenstva: • Povjerenstvo za predškolski i školski odgoj – voditeljica s. Katarina Pišković, karmelićanka BSI; • Povjerenstvo za početnu formaciju redovnica i redovnika – voditeljica s.

Danijela Anić, ASC; • Povjerenstvo za trajni redovnički odgoj – voditelj fra Ivo Martinović, TOR; • Povjerenstvo za promicanje duhovnih zvanja – voditelj fra Mate Bašić, OFM; • Povjerenstvo za medicinske sestre – voditeljica s. Mirjana Tomašević, milosrdna sestra Sv. Križa;

• Povjerenstvo za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost – voditelji fr. Slavko Slišković, OP i s. Ana Marija Antolović, ASC. Kroz proteklo razdoblje neka su povjerenstva dopunjena novim članovima i voditeljima. Ono što se moglo, riješili smo odmah na Skupštini 2018., ostalo tijekom godine, a neka imenovanja ćemo trebati riješiti na ovoj Skupštini. Želim vas zamoliti za velikodušnost i otvorenost kada se traži da neka sestra ili brat iz vaše zajednice bude član povjerenstva.

Još bolje bi bilo da sami predložite osobe iz svojih zajednica koje možete preporučiti za neko povjerenstvo, jer zajedno možemo puno više i kvalitetnije doprinositi zajedničkom dobru.

U želji za pronalaženjem što bolje koordinacije rada i protoka informacija, 23. svibnja 2019. održan je susret predsjednice i potpredsjednika HRK s voditeljima Povjerenstava na kojem smo razgovarali o planovima i aktivnostima pojedinih povjerenstava kao i poteškoćama na koje nailaze.

Svako Povjerenstvo dužno je do kraja svibnja tekuće godine pripremiti godišnji plan aktivnosti s predračunom potrebnih financijskih sredstava za sljedeću godinu. Pripremljeni plan treba dostaviti u tajništvo HRK, kako bi Vijeće na svojoj redovnoj sjednici u lipnju moglo o tome odlučiti.

Na prošloj Skupštini smo rekli da je potrebno izraditi Pravilnik o radu povjerenstava HRK. Vijeće HRK je pripremilo tekst prijedloga Pravilnika u koji su već uvršteni prijedlozi od strane članova i voditelja povjerenstava. Tekst prijedloga smo dobili prije ovog zasjedanja, putem elektronske pošte,

16

VIJESTI • prosinac 2019.

a imamo ga i u radnim mapama. Na ovoj Skupštini ćemo razgovarati o predloženom tekstu Pravilnika i glasovati o njegovom usvajanju.

Ovdje ću nabrojiti samo važnije projekte i događanja koja su ostvarena u organizaciji povjerenstava Konferencije: • Proslava Dana posvećenog života • Tiskovna konferencija u povodu Dana posvećenog života • Adventska i korizmena duhovna obnova za posvećene osobe u Zagrebu • Molitveni susreti i klanjanja za duhovna zvanja • Novicijatska škola • Seminar za postulantice i novakinje • Seminar za sestre juniorke • Susret animatora za duhovna zvanja • Vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica • Hodočašće katoličkih vrtića • Stručni skup za odgojitelje u katoličkim vrtićima • Seminar za medicinske sestre redovnice • Redovnički dani • Izdavanje časopisa i dr.

7. DUHOVNO-OBRAZOVNI PROGRAMI, ŠKOLE I STUDIJI Uz gore navedene duhovno-obrazovne programe iz djelokruga pojedinih povjerenstava, želim posebno izdvojiti nekoliko projekata koji su u tijeku: • Trodnevni seminari za redovnice: Pod vodstvom o. Jakova Mamića, OCD, na temu „Nauk pape Franje o pozivu na sve-

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

tost“, od zadnje Skupštine su planirana tri seminara: jedan za članice HRK i dva za kućne poglavarice i druge sestre. Dva seminara su bila u proljetnim mjesecima na Krku, a treći će biti krajem ovog mjeseca u Splitu. Ovo je druga godina da se jedan seminar održava u Splitu, što olakšava sudjelovanje sestrama koje žive u južnom dijelu Hrvatske.

• Studij Teologije posvećenog života (TPŽ). Konferencija je organizaciju i vođenje ovog studija povjerila ocima karmelićanima. Studij je ponuđen svim zainteresiranim redovnicama i redovnicima, članovima svjetovnih instituta i drugih oblika posvećenoga života, a traje dvije godine. U ovoj akademskoj godini započeo je četvrti dvogodišnji ciklus nastave TPŽ-a u Zagrebu, gdje su već održana dva ciklusa, a treći koji je bio u Splitu, završio je u proljetnom semestru ove godine. Konferencija pomaže sam Studij paušalnim pokrivanjem režijskih troškova u iznosu od 20.000,00 kn godišnje.

• Škola za odgojitelje inicijativa je o kojoj smo ove godine dosta razgovarali u Vijeću, radnoj skupini i s osobama koje rade u formaciji. Radna skupina izradila je prijedlog programa Škole za odgojitelje (priloženo u mapama). Nadamo se da će ova Skupština, nakon što razmotri prijedlog koji će biti predstavljen, donijeti daljnje preporuke o sadržaju i načinu organiziranja Škole za odgojitelje. Članovi Vijeća su predložili da se nastava odvija petkom popodne i subotom cijeli dan. Predloženo je, nadalje, da škola traje dvije godine minimalno, jedan nastavni vikend mjesečno te da započne, ako bude moguće, u proljetnom semes-

17 51. skupština Hrvatske redovničke konferencije

tru 2020./2021. Svake školske akademske godine mogao bi se organizirati jedan intenzivni nastavni tjedan, radionice.

Pri izradi rasporeda nastave Škole, treba voditi računa da se odvijanje nastave ne preklapa sa predavanjima na TPŽ-u.

Zaključeno je da za početak Škola bude ponuđena članovima HRK, KVRPPBIH i KORUS-a, a ako se pokaže dobro, može se ponuditi i drugima. Nadalje, kada se pripremi program Škole i sadržaji, tek tada treba pristupiti izboru predavača, a za posebne prigode može se uzeti i predavač izvana.

• Novicijatska škola ove godine ušla je u svoju 25. godinu rada. Zajednička škola za novakinje osnovana je na Plenumu Unije 1993., a otvorena u siječnju 1994.

Ovakva obljetnica je dokaz o dobrom radu i potrebi za takvom Školom.

8. SURADNJA HRK S MJESNIM ORDINARIJIMA U RH Sve naše redovničke zajednice imaju dobru suradnju s mjesnim ordinarijima, jer su članovi naših zajednica direktno ili indirektno uključeni u pastoralne programe u župama i biskupijama. Ovdje navodim samo neka važnija događanja vezana za redovništvo općenito: Događaje i slavlja koja je organizirala HRK pratili su i u njima sudjelovali nadležni biskupi (Dan posvećenog života, Redovnički dani, razni drugi susreti…).

Redoviti godišnji susret biskupa, članova Hrvatske biskupske konferencije, s redovničkim poglavarima, članovima HRK.

Prvi redoviti godišnji susret biskupa, članova Hrvatske biskupske konferencije, s redovničkim poglavaricama, članicama HRK. Tradicionalna božićna čestitanja u raznim biskupijama gdje se nadbiskupi i biskupi susretnu s članovima redovničkih zajednica koje djeluju na području njihovih dijeceza.

Suradnja Povjerenstva HRK za pastoral duhovnih zvanja s Vijećem HBK za pastoral duhovnih zvanja.

Prema Statutu HRK naša je obveza pozvati nuncija na Skupštinu. Od ljeta ove godine imenovan je novi nuncij, nadbiskup Giorgio Lingua. Mi smo mu poželjeli dobrodošlicu prigodom preuzimanja službe u Republici Hrvatskoj i pozvali ga na Skupštinu. Nuncij se odazvao našem pozivu i prihvatio predsjedati euharistijskim slavljem prvog dana zasjedanja.

Hrvatska redovnička konferencija sudjelovat će u radu Odbora HBK za vjerski turizam (predsjednik biskup Tomislav Rogić) s ciljem zajedničke izrade Strategije vjerskog turizma u Hrvatskoj. Raduje nas da će se sa strane Crkve zajednički pristupiti ovome izazovu. Redovništvo u ovome trenutku kada je HBK nositelj izrade strategije vjerskog turizma ne treba ostati po strani. Ova Skupština može se odrediti po pitanju našeg sudionika (ili stručnog suradnika) u radu Odbora.

Posebno valja istaknuti dobru suradnju koju Konferencija ima s Vijećem HBK za UPŽ i DAŽ koje je s dolaskom biskupa Zdenka Križića napravilo nekoliko vrijednih iskoraka u radu i većem povezivanju s HBK. Mješovita komisija HBK i HRK. Postoje naznake da će se rad ove komisije oživjeti.

18

VIJESTI • prosinac 2019.

Nadamo se tome. Isto tako postoje naznake i da će u Upravnom odboru Hrvatskog Caritasa biti jedan predstavnik redovništva (što predviđa Statut Hrv. Caritasa).

9. EKONOMSKO POSLOVANJE HRK Godišnje financijsko izvješće Konferencije svi imamo u svojim radnim mapama. Pojedine stavke možemo diskutirati u raspravi, u skupinama i u plenumu, kako bismo ga mogli usvojiti.

Uz redovne izdatke za rad Tajništva i režijskih troškova, Konferencija ima dosta zajedničkih projekata za koje svake godine izdvaja određena sredstava.

Nakon preseljenja u novu zgradu, prostor ranijeg sjedišta HRK, u Prilazu Gjure Deželića 75, iznajmljen je Kršćanskom poslovnom klubu s kojim smo do sada surađivali u nekoliko projekata.

Podsjećamo da je Skupština 2018. godine donijela Pravilnik o radu, gospodarskom i financijskom poslovanju HRK. 10. PLANOVI ZA BUDUĆNOST Naša godišnja Skupština je prilika vrednovati ono što zajedno činimo, potvrditi i nastaviti s aktivnostima koje imamo, a obično svaka Skupština iznjedri i nešto novo.

Navodimo aktivnosti koje su pred nama: • Daljnja pastoralna i duhovna skrb za članice i članove Konferencije: seminari, duhovne obnove…

• Šira medijska promidžba redovništva • Realizacija redovnih aktivnosti i projekata povjerenstava, Tajništva i Vijeća

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

• Potpora Studiju teologije posvećenog života • Ostvarenje prijedloga ove Skupštine • Početak rada Škole za odgojitelje • Organizacija seminara za ekonome • Rad na aktivnijem povezivanju redovničkih zajednica u području financiranja kroz ESI fondove, u vjerskom turizmu – kroz veću suradnju s vanjskim stručnjacima i suradnicima • 9. Donošenje Smjernica za zaštitu maloljetnika i ranjivih skupina • Vjerujem da tema ove Skupštine i zajedničko promišljanje o misionarskom poslanju redovničkih zajednica mogu nadahnuti neke nove ideje i konkretne korake koje kao HRK možemo preporučiti i podržati.

11. ZAKLJUČAK Zahvaljujem Bogu za njegovu Providnost i sve dobro koje je učinjeno u protekloj godini u okrilju naše Konferencije.

Zahvaljujem članovima Vijeća za raspoloživost, spremnost na suradnju i zauzetost kroz doprinose u radu nekoliko Povjerenstava, ali i otvorenost, razmjene informacija i razne dogovore koje treba odraditi između jedne i druge redovne sjednice, koje se održavaju svaka tri mjeseca.

Zahvaljujem voditeljicama i voditeljima kao i članovima pojedinih povjerenstava. Oni su nositelji svih projekata Konferencije.

Zahvaljujem svima vama, članicama i članovima HRK, na suradnji i dragocjenoj pomoći, kako neposredno, tako i posredstvom članica i članova vaših zajednica, u realizi-

19 51. skupština Hrvatske redovničke konferencije

ranju mnogih zajedničkih nam projekata.

Zahvaljujem svim suradnicima na svim razinama.

tajnici sestri Kristi Mijatović kojoj želimo dobrodošlicu.

Posebnu zahvalu ovdje izričem bivšoj tajnici Konferencije, sestri Ireni Olujević, koja je predano vodila Tajništvo. Hvala i novoj

U Zagrebu, 16. listopada 2019. s. Ana Marija Antolović, ASC predsjednica Hrvatske redovničke konferencije

20

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • prosinac 2019.

Zaključci 51. skupštine Hrvatske redovničke konferencije Financijska podrška misijskim projektima HRK će trajno financijski podržavati misijsku djelatnost svojih članica-redovničkih zajednica u iznosu od 10% od ukupnog primanja iz državnog proračuna. Svake godine podržat će se neke druge zajednice (4 zajednice po godini) koje trebaju HRK informirati o utrošku primljene donacije. Ove godine financijski će biti podržana četiri misijska projekta predstavljena na Skupštini (Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga – Salomonski otoci; Kćeri Božje ljubavi – Uganda; Školske sestre franjevke Krista Kralja – DR Kongo; Franjevci kapucini – Bolivija). Škola trajne formacije HRK će u ljeto 2020. godine pokrenuti Školu trajne formacije (za odgojitelje, poglavar(ic)e, animatore za duhovna zvanja). Škola će se odvijati u „neovisnim“ semestrima (svaki semestar kao zaokružena cjelina) tijekom ljetnih mjeseci u trajanju od 3 do 4 tjedna. Predavače će financirati HRK, a smještaj i putovanje financirat će svaka zajednica za svoje članove-polaznike Škole.

Polaznici mogu biti iz Hrvatske, ali i iz susjednih zemalja.

Smjernice HRK za zaštitu maloljetnika i ranjivih skupina HRK očekuje da Smjernice HRK za zaštitu maloljetnika i ranjivih skupina budu dovršene do kraja studenog 2019. godine.

Formativni seminar iz ekonomije HRK moli zajednice da budu slobodne na Tajništvo HRK uputiti upite, prijedloge ili teme povezane s ekonomskim pitanjima kako bi se o istomu moglo informirati i educirati poglavare/ekonome na Formativnim seminarima iz područja ekonomije. HRK se obvezuje da će u najkraćem mogućem roku izvidjeti situaciju s pravnog aspekta glede aktualnog pitanja vlasništva ustanova čiji je vlasnik redovnička zajednica.

Medijsko sudjelovanje redovništva na HKR-u i HKM-u HRK očekuje da će se sve zajednice predviđene za gostovanje u radio-emisiji "Pozvani i poslani", odazvati pozivu na sudjelovanje.

E-Caritas HRK zasad neće ući u projekt E-Caritas, ali će se potruditi kontinuirano i sustavno prikupljati podatke o socijalno-karitativnom djelovanju svojih članica. U Tajništvu HRK ćemo nastojati pripremiti formular, koji bi nam olakšao prikupljanje podataka, na razini Konferencije. Ako neka Zajednica želi, može sama tražiti mogućnost korištenja platforme E-Caritasa za djelokrug svog apostolata.

Vjerski turizam HRK očekuje da Odbor za pastoral turista pri HBK uputi pismeni dopis na HRK s pozivom da HRK imenuje svog jednog ili dva predstavnika da budu članovi spomenutog Odbora HBK. Izvješća o radu HRK Povjerenstava Izvješća su jednoglasno usvojena.

Pravilnik o radu Povjerenstava uz predložene izmjene, jednoglasno je usvojen.

21 XXXV. redovnički dani Radujte se i kličite - Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti?

Prijedlozi tema za Redovničke dane: apostolska pobudnica Christus vivit; Zavjeti; Odgoj redovnika za odgovorno korištenje medija (i za rad u medijima); Zdrav način života (pojava burn-out, fizičko i psihičko zdravlje); Kvaliteta trajne formacije.

foto: HRK

Prijedlozi tema za Konferenciju za novinare povodom Dana posvećenog života: Mladi i razlučivanje poziva ili Pastoral mladih općenito (aktualno zbog Susreta hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu 2020.); Sakramenti, Nedjelja Božje Riječi.

Teme susreta između HBK i HRK Susret Viših redovničkih poglavara i poglavarica s biskupima HBK je predviđen za 8. lipnja 2020. godine (poglavari u 10:00 sati, poglavarice u 16:00 sati). Pozivaju se redovničke zajednice da prijedloge za teme susreta pošalju na Tajništvo HRK.

Upit Vijeća Franjevačkih zajednica Zaključeno je da Vijeće HRK uđe u postupak revidiranja ugovora s VFZ, budući da se prethodni ugovor odnosi na zgradu u Deželićevoj (bivše sjedište HRK).

Raspodjela financijskih sredstava Najprije će se isplatiti sredstva za misijske projekte, a ostatak će se isplatiti (u prosincu) redovničkim zajednicama-članicama HRK sukladno njihovim statističkim podatcima.

Termin sljedećeg zasjedanja Skupštine Na samoj Skupštini nije definiran datum sljedećeg zasjedanja Skupštine, ali prema dugogodišnjoj praksi, Skupština se održava srijedom i četvrtkom trećeg tjedna u listopadu, a to je 14. – 15. listopada 2020.

22

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • prosinac 2019.

PRAVILNIK POVJERENSTAVA HRVATSKE REDOVNIČKE KONFERENCIJE OPĆE ODREDBE Članak 1.

SKUPŠTINA I VIJEĆE HRK Članak 4.

O osnivanju novih povjerenstva ili gašenje postojećih odlučuje Skupština HRK (Statut čl. 42 § 2).

Skupština ili Vijeće može po potrebi osniva-

Ovaj Pravilnik se donosi temeljem Statuta

ti i ad hoc povjerenstva.

i Pravilnika o radu, gospodarskom i financij-

Po isteku mandata Vijeću ističe i mandat vo-

skom poslovanju Hrvatske redovničke kon-

diteljima i članovima povjerenstava.

ferencije. Ovaj Pravilnik određuje ustroj, članstvo i djelovanje povjerenstava Hrvatske redovničke konferencije. Članak 2.

Povjerenstva su tijela Hrvatske redovničke konferencije. Povjerenstva koja djeluju pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji određena su Statutom HRK (čl. 42).

Skupština će, ako je moguće, produljiti mandate voditeljima i članovima povjerenstva ili imenovati nove.

Ako Skupština ne imenuje voditelje i članove povjerenstava, imenovat će ih Vijeće HRK. Vijeće HRK redovito imenuje voditelje i članove povjerenstava. Povjerenstva mogu Skupštini i Vijeću iznijeti svoje prijedloge za

Prema potrebi mogu se osnivati i druga po-

nove voditelje ili članove povjerenstava.

vjerenstva (§ 2. istog članka).

Na Skupštinu (Statut čl. 20) pozivaju se vo-

OPĆE ZADAĆE POVJERENSTAVA (čl. 46 Statuta) Članak 3.

• promicati suradnju među redovnicima, redovnicama i s biskupijskim tijelima koji djeluju na istom polju apostolata; • promicati odgovarajuću formaciju redovnika koji djeluju na istom polju apostolata; • obavljati zadatke povjerene od Vijeća i upućivati Vijeću svoje prijedloge.

ditelji povjerenstava koja djeluju pri Konferenciji kada se raspravlja o njihovu radu i planovima.

Voditelji Povjerenstva izvještavaju redovito Vijeće o radu povjerenstva. (Čl. 45 Statuta) SASTAV POVJERENSTVA Članak 5.

Povjerenstva tvore: voditelj i četiri člana od kojih je jedan i tajnik povjerenstva. Povjerenstva mogu imati i veći broj članova ako

23 XXXV. redovnički dani Radujte se i kličite - Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti? za tim ima potrebe.

Svi su članovi dužni sudjelovati na sastan-

Članovi Povjerenstva između sebe izabiru tajnika povjerenstva.

cima.

Povjerenstva, ako je moguće i preporučljivo, neka se sastoje od podjednakog broja redovnika i redovnica.

Povjerenstvo se može po potrebi podijeliti na sekcije. Pojedini članovi povjerenstva mogu od voditelja povjerenstva biti imenovani voditeljima određenih projekata povjerenstva. O takvom imenovanju treba obavijestiti Vijeće.

MANDAT U POVJERENSTVU Članak 6. Članstvo u povjerenstvima traje tri godine, a može se produžiti i na više trogodišta. Ipak se preporuča da se članovi i članice povremeno izmijene.

Prijevremeni prekid mandata može nastupi-

Na sjednicama povjerenstva može sudjelovati i predsjednik Konferencije.

Na prvom sastanku povjerenstva članovi između sebe biraju tajnika/tajnicu povjerenstva.

Voditelj povjerenstva saziva sjednice, predlaže predmet rasprave i prema dogovorenom i predloženom dnevnom redu ravna radom sjednice.

Tajnik pomaže voditelju i vodi zapisnik sjednica. Zapisnik sjednica dostavlja Tajništvu Konferencije.

U odsutnosti voditelja zamjenjuje ga tajnik.

PLAN RADA POVJERENSTVA Članak 8.

ti na zahtjev više poglavarice ili poglavara.

U slučaju prijevremenog prekida mandata pojedinog člana ili voditelja, povjerenstva će o tome obavijestiti Vijeće Konferencije. Vi-

Voditelj povjerenstva jednom godišnje Vijeću Konferencije dostavlja Plan rada povjerenstva.

jeće će imenovati drugog člana, koji ne mora

Plan rada treba sadržavati aktivnosti koje

biti iz iste ustanove.

povjerenstvo planira provesti.

SJEDNICE POVJERENSTVA Članak 7.

Rad povjerenstava odvija se na sjednicama.

Plan treba sadržavati i planirane novčane izdatke potrebne za provedbu planiranih aktivnosti te logističku i drugu potporu koju povjerenstvo treba od Tajništva.

Sjednice se održavaju dva puta godišnje, a

Vijeće će na svojoj sjednici usvajati Planove

po potrebi i više puta.

rada povjerenstava.

24

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • prosinac 2019.

Povjerenstvo na Skupštini podnosi izvješće o provedbi Plana rada svim članicama Konferencije.

Povjerenstva neka u tome tijesno surađuju s Tajništvom.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

NOVČANA SREDSTVA ZA POTREBE POVJERENSTVA Članak 9.

Hrvatska redovnička konferencija podmiruje troškove rada povjerenstva na temelju stvarnih potreba i predloženih projekata.

Projekti i potrebe obrazlažu se Vijeću Konferencije u pisanom obliku. Vijeće Konferencije donosi odluku o financiranju određenih projekata povjerenstava.

Dobivena sredstva povjerenstva troše isključivo u namjenske svrhe. O tome se podnosi izvješće Skupštini Konferencije, a knjigovodstveno Tajništvu.

Vijeće Konferencije odlučuje o izvanrednim potrebama povjerenstava (Pravilnik Čl. 66.)

OSTALE ODREDBE Članak 10.

Povjerenstva mogu, u koordinaciji s Tajništvom, koristiti prostorije Hrvatske redovničke konferencije za svoje potrebe.

Povjerenstva neka se koriste internetskim stranicama, časopisima i drugim sredstvima informiranja Konferencije kako bi provodila svoje aktivnosti i informirala o njima.

Članak 11.

Ovaj Pravilnik može se izmijeniti samo odlukom Skupštine s natpolovičnim brojem glasova.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom donošenja, usvajanja na Skupštini.

Škola za novakinje

(ljetni semestar 2019./20.)

Semestar započinje 5. veljače, a završava 30. travnja 2020.

Predavanja će se održavati srijedom od 14:00 do 17:15 i četvrtkom od 09:00 do 12:15 sati. Nastava će se održavati u prostorijama Hrvatske redovničke konferencije, na adresi Bulvanova 4, u Zagrenu na Borongaju.

U ovome je semestru predviđeno 11 susreta prema “Ratio studiorum“ Škole za novakinje sljedećih kolegija: • prof. Silvana Fužinato - Poslanice i Otkrivenje • prof. Mislav Kutleša - Moralna teologija • s. Marija Pehar - Duhovna teologija • prof. Marijan Steiner - Liturgika

Susret Radnoga vijeća Udruge RENATE Vilnius (Litva), 3. – 8. studenog 2019.

Od 3. do 8. studenog 2019. u Vilniusu u Litvi održan je susret Radnoga vijeća Udruge RENATE: Redovništvo u borbi protiv trgovine ljudima i iskorištavanja.

Među 20-ak europskih zemalja bilo je uključeno i redovništvo Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje je predstavljala s. Viktorija Šimić, sestra sv. Križa.

B

ogati petodnevni program započeo je s nekoliko predavanja o stanju trgovine ljudima u Litvi, te o odgovoru crkvenih i svjetovnih vlasti na ovaj problem.

Prisutnima se najprije obratio biskup Kevalas, predstavnik Biskupske Konferencije Litve, koji je zadužen za socijalna pitanja, uključujući suzbijanje trgovine ljudima. Podijelio je s prisutnima svoje iskustvo susreta s ovim područjem, te sve potaknuo na ustrajan proročki rad u borbi za žrtve trgovine ljudima, kao i za preventivno djelovanje. Zatim je održano nekoliko predavanja: Kristina Mišiniene, članica Udruge RENATE i voditeljica Centra za rad protiv trgovine ljudima, predstavila je rad svoga Centra, a s. Fausta Palaimaite govorila je o radu Grupe sv. Marte u biskupiji Kaunas.

Slijedila su predavanja predstavnice Caritasa,

odvjetnika Gutauskasa, savjetnika Ministra unutarnjih poslova g. Sakociusa, te Ministra socijalnog rada g. Kukuraitiusa.

U narednim danima nastavljen je rad po pitanju rada same Udruge RENATE – kako se bolje povezati, međusobno si pomagati kako bi se što efikasnije suzbijalo trgovanje ljudima, a pomagalo žrtvama. Sudionici su promišljali o planovima za budućnost Udruge RENATE te o istraživanjima koje Udruga provodi.

U srijedu 8. studenog sudionici su posjetili Centar podrške obiteljima koje tragaju za svojim nestalim članom. Slijedilo je vrlo zanimljivo i bogato vođeno razgledavanje Staroga grada Vilniusa koji je pod zaštitom UNESCO-a, posjet Caritasovom centru – skloništu za žene i djecu, kao i za beskućnike, a nakon toga upoznavanje s radom Dječjeg SOS Sela nedaleko od glavnoga grada Litve.

Nakon dana razgledavanja slijedila su još dva dana intenzivnog rada koji je obuhvaćao jačanje kapaciteta članova Udruge RENATE, predavanje o potrebi upoznavanja zdravstvenog osoblja s problematikom trgovine ljudima kako bi žrtvama koje zatraže njihovu pomoć mogli na primjeren način odgovoriti, o organizaciji filmskog festivala Udruge RENATE 2020. i slično.

Obogaćeni novim iskustvima i spoznajama, nadamo se nesebičnom zauzetijem djelovanju u suzbijanju trgovine ljudima u svim europskim zemljama, a tako i u Hrvatskoj. Neka nas prati Božji blagoslov po zagovoru sv. Bakite!

foto: RENATE

25 Susret Radnoga vijeća Udruge RENATE

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • prosinac 2019.

foto: HRK

26

Održana sjednica Povjerenstva HRK za početnu formaciju redovnika i redovnica Zagreb, 29. studenog 2019.

P

ovjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji sastalo se 29. studenog u sjedištu Konferencije. Na sjednici je planirano za 2020. Vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica, Seminar za sestre juniorke te Škola za odgojitelje, koja je u intenzivnoj pripremi. Redovnički odgojitelji su, pored toga, razmijenili i novosti te prijedloge za unapređenje djelovanja ovog Povjerenstva.

Ovo je prvi sastanak ovoga Povjerenstva u izmijenjenom sastavu. Uz voditeljicu Povjerenstva s. Danijelu Anić, ASC, s. Ljubicu Bosilj, SFMA, p. Marijana Zubaka, CPPS i fra Krunoslava Kocijana, OFM, u povjerenstvo su uključeni s. Tea Juratović, milosrdnica sv. Vinka Paulskog i fra Stjepan Brčina, OFMConv. (fra Krunoslav Kocijan).

49. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica održat će se od 27. do 29. ožujka 2020. u Međugorju. Teme susreta su: Odnos autoriteta i poslušnosti i Vođenje kolokvija.

Predavanja na temu održati će: fr.

Slavko Slišković, s. Gordana Igrec, p. Ilija Grgić i s. Ksenija Leko. Temu Vođenje kolokvija s praktičnim dijelom obradit će prof. Sanda Smoljo, teologinja, psihologinja.

foto: TPŽ

27 Studij Teologije posvećenog života

Dan studija i promocija diplomanata Sustavnog studija duhovnosti i Teologije posvećenog života Zagreb, 7. prosinca 2019.

Na svečanosti u prigodi Dana Sustavnog studija duhovnosti i studija Teologije posvećenog života, 7. prosinca 2019. promovirano je deset diplomanata TPŽ-a te četiri diplomanta SSD-a.

S

večanost u prigodi Dana Sustavnog studija duhovnosti i studija Teologije posvećenog života, na kojoj je promovirano deset diplomanata TPŽ-a i četiri diplomanta SSD-a, održana je 7. prosinca

2019. u velikoj dvorani karmelićanskog samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu.

Predstojnici Studija, SSD-a prof. dr. sc. o.

Franjo Podgorelec i TPŽ-a prof. dr. sc. o.

Jure Zečević na početku su pozdravili prisutne redovničke poglavare, profesore koji predaju na SSD-u i TPŽ-u, ovogodišnje diplomante, njihovu rodbinu, prijatelje i znance, studente i sve nazočne, predstavivši u sažetim izvješćima oba studija i njihovo djelovanje u prošloj nastavnoj godini.

Uslijedilo je prigodno izlaganje dr. sc. Vitomira Zečevića, SDB, na temu: „Mediji u službi evangelizacije“. Predavač je među ostalim ukazao na okolnost da su informativna, edukativna pa i zabavna funkcija medija općenito uzevši uočene, dok su potencijali medija u evangelizaciji još uvijek nedovoljno prepoznati i korišteni. Realne opasnosti koje sa sobom donose mediji i mogućnosti zlou-

28

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • prosinac 2019.

potreba ipak ne smiju biti zaprekom njihovu korištenju u evangelizaciji.

U prigodnom svečanom slovu, dr. Jure Zečević je, u ime opravdano odsutnoga ravnatelja studija, provincijala o. Srećka Rimca, OCD, prenio diplomantima njegove pozdrave, iskazanu radost i čestitke u povodu dovršenih studija.

Potom su uručene diplome studentima SSD: četvero ih je diplomiralo na SSD-u, a desetoro na TPŽ-u. Pohvalnicu za najbolji ostvareni uspjeh na SSD-u dobio je Mirko Miloloža, s prosjekom ocjena 4,9, a na studiju TPŽ-a studentica Nada Delač, s prosjekom ocjena 5,00. Pohvalnica za najbolji završni pisani rad na SSD-u, izrađen pod mentorskim vodstvom prof. dr. Jure Zečevića, dodijeljena je Mirku Miloloži, za rad „Povijest, nauk i duhovnost Anglikanske crkve“. Pohvalnice za najbolje završne pisanie radove na TPŽ-u, izrađene također pod mentorskim vodstvom prof. dr. Jure Zečevića, dodijeljene su Florijanu Mihaljeviću za rad „Provođenje i cilj askeze u okviru programa Exitus i Cana 90“ i s. Anki Kristić za rad „Blažena Djevica Marija u životu sluge Božjega dr. Josipa Stadlera“.

Mirko Miloloža u ime diplomanata SSD-a i Ivona Grubišić u ime diplomanata TPŽa zahvalili su ravnatelju studija, predstojnicima, profesorima, mentorima, Hrvatskoj karmelskoj provinciji Svetoga oca Josipa, koja je ustanovila ove studije i koja ih otada neprestance organizacijski i logistički podržava te Hrvatskoj redovničkoj konferenciji kao inicijatoru i podupiratelju studija Teologije posvećenog života. Na poseban način zahvali su tajnici obaju studija, gospođi Snježani Foršek, na njezinoj strpljivosti, ra-

zumijevanju i savjetima u svim studentskim pitanjima, kao i na njezinoj iskrenoj radosti zbog studijskih uspjeha polaznika. Zahvalnost su izrazili i svojoj rodbini, prijateljima i znancima koji su svojim sudjelovanjem na ovom Danu studija i promociji podijelili radost s diplomantima.

Program je glazbeno animirala na gitari Tamara Perc, polaznica SSD-a. Voditeljica programa bila je Ivkica Mamić, a po završetku programa uslijedili su zajednička okrjepa i druženje u dvorani Duhovnog centra sv.

Ivana Križa. (S. Sunčica Kunić)

foto: HRK

29 Zahvaljivanje – snaga kršćanskog života

Zahvaljivanje – snaga kršćanskog života

O

Zagreb, 15. prosinca 2019.

bnova je počela pjevanom Večernjom koju su predvodile sestre Služavke Maloga Isusa. Potom je voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju Hrvatske redovničke konferencije fra Ivo Martinović, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca, predstavio temu i voditeljicu duhovne obnove. Fra Ivo je redovnicima i redovnicama uputio pozdrav u ime predsjednice Hrvatske redovničke konferencije s. Ane Marije Antolović, ASC.

Povjerenstvo za trajnu formaciju Hrvatske redovničke konferencije organiziralo je na treću nedjelju došašća, 15. prosinca 2019., u crkvi sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu adventsku duhovnu obnovu za redovnice i redovnike u Zagrebu na temu Zahvaljivanje – snaga kršćanskog života. Duhovnu obnovu vodila je s. Ksenija Leko, provincijalka sestara uršulinki.

Na kraju duhovne obnove fra Ivo Martinović zahvalio je svim redovnicima i redovnicama koji su došli i s. Kseniji na prenesenim poticajima. Zahvalio je i braći franjevcima koji su ugostili ovu duhovnu obnovu, tajnici Konferencije s. Kristi Mijatović te svim svećenicima koji su ispovijedali. Čestitao je Božić svim redovnicama i redovnicima, svim redovničkim zajednicama. „Zahvalimo Bogu ovoga Božića za sve darove koje smo

Adventska duhovna obnova za redovnice i redovnike u Zagrebu

30

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • prosinac 2019.

primili. Za njegovu Riječ koja je postala tijelo i trajno se nastanila među nama u euharistiji. Zahvaljivanje je snaga redovničkog života. Zahvaljivanje je volja Božja“, zaključio je fra Ivo. Nakon ispovijedi redovnici i redovnice nastavili su slavljenje adventskog zajedništva u samostanu.

Zahvaljivanje – snaga kršćanskog života Sestra Ksenija je u svom nagovoru nastojala redovnicama i redovnicima približiti važnost zahvaljivanja. Zahvaljivanje (grčki euharistia) je izvor i vrhunac svega kršćanskog života (usp. Lumen Gentium 11).

U zahvaljivanju se uspostavlja odnos između darivatelja i obdarenog. Kad darivatelj postane primatelj, primatelj hvale, tada se zatvara krug zahvalnosti i stvara se odnos, povezanost. Povezanost je važna zato što smo mi odnosna (relativna) bića i odnos je naša bitna odrednica i bez odnosa se ne možemo ostvariti.

I Sveto pismo nas na mnogo mjesta potiče na zahvaljivanje. Sveti Pavao kaže: „U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“ (1 Sol 5,18) Zahvaliti u svemu i na svemu nije jednostavno. Mi smo to učinili kompliciranim.

Za koračati tim putem potrebna je vjera kao uvjet mogućnosti zahvaljivanja. Vjerujući u Boga Oca Svemogućega mi vjerujemo i priznajemo da postoji netko tko je drugačiji od mene, tebe, nas, tko je iznad, tko je drugačije biti, čija bit se zove Bog. I mi vjerujemo da je taj Bog ujedno i naš Otac, Tvoj i moj. I vjerujemo da je tom Bogu sve moguće, baš sve. Božja svemoć je u tome što

je sve, apsolutno sve, za Njega upotrebljivo, da čak i onomu što je nesmisleno ili apsurdno može dati puni smisao. Ono što je zlo samo u sebi, postaje nešto dobro zato što to Bog upotrebljava kao materijal u svojim građevinskim planovima. Bog razmišlja uopćeno. On vidi cjelinu, On ima pregled cijele povijesti. Zato On to mjeri drugim mjerama. Kad se mi susrećemo sa smrću, onda vidimo smrt i ništa više. Ali Bog vidi kako se novi život rađa u smrti.

Kad s povjerenjem predamo svoj život u ruke Onoga koji nam ga je darovao, tada će nam zahvalnost u svemu biti sasvim normalna pojava, normalna reakcija. Tada ćemo u svemu moći prepoznati dar. Kao prvo prepoznat ćemo da smo sami sebi dar, a onda i drugima.

Snaga zahvalnosti je u predanju u Božje ruke, u Njegovu volju. Zahvalnost nije samo izraz lijepog ponašanja i dobrog kućnog odgoja, ona je nešto više. Stavom zahvalnosti prema Bogu mi mu kažemo – Vjerujem Ti, vjerujem da ćeš sve ono što mi se događa okrenuti u moje dobro.

U nastavku je s. Ksenija navela nekoliko primjera iz života i Svetog pisma.

Govoreći o euharistiji kao najizvrsnijem načinu zahvaljivanja, s. Ksenija je rekla kako euharistija nije samo zahvalna molitva, ona je nešto puno više, ona je povijest našeg spasenja uprisutnjena u sadašnjosti s predokusom budućnosti, predokusom vječnosti.

Snaga zahvalnosti je u predanju u Božje ruke. Znamo iz vlastitog iskustva i iz iskustva drugih da se nije lako predati nekome u ruke. To zahtjeva potpuno povjerenje koje se stječe iskustvom ljubavi. Upravo nam eu-

foto: HRK

31 Zahvaljivanje – snaga kršćanskog života

haristija kroz liturgijska čitanja daje dokaze Božje ljubavi kroz povijest spasenja. I nakon što očima vjere vidimo tu ljubav, daje nam se prilika zahvaliti Bogu Ljubavi od kojega nam sve dolazi, pruža nam se prilika zahvaliti za sve. Stoga nas misnik i poziva riječima: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu, a mi odgovaramo riječima: Dostojno je i pravedno. Tada svećenik nastavlja: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, Sveti Oče, svemogući vječni Bože, po Kristu našem Gospodinu.

Upravo se to događa po euharistiji. Prinosimo svoju zahvalu za sve ono što nam se dogodilo, sve ono što nismo razumjeli, sve križeve koje smo ponijeli i hrabro i ustrajno nosili. Zahvaljujemo i za svoje slabosti, jer sve to postaje materijal od kojega svemogući Otac čini nešto novo. „Evo sve činim novo“ (Otk 21,5): kako se lijepo mogu primijeniti

te riječi iz Otkrivenja baš na euharistiju.

Svako zahvaljivanje ima u sebi snagu, a osobito je ima euharistija. Po Isusu Kristu kršćansko je zahvaljivanje poprimilo božansku snagu, uzdignuto je iznad svakog drugog oblika zahvaljivanja, jer je u sebi sakrament, a on označuje i proizvodi posvećenje. Ono što svakodnevice proživljavamo u sakramentima dosiže svoju savršenu zrelost.

U euharistiji kršćanin prima na dar kao prvo samu zahvalnost. Po tom daru mi zauzimamo ispravan stav pred Bogom – stav potpune otvorenosti. Stoga euharistija i jest prije svega zahvaljivanje. Tek u stavu zahvalnosti mi možemo pristupiti Bogu i čuti njegov glas.

Tada možemo i prinijeti same sebe i postati prinos – dar. Ono od čega čovjek stalno bježi, u trenucima euharistije počinje prihvaćati: biti dar.

U euharistiji čovjek doživljava svoju rehabilitaciju. Ono što je baštinio prvim grijehom,

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • prosinac 2019.

foto: HRK

32

odbijanje da bude dar, čovjek u euharistiji biva osposobljen prihvatiti. A snagu i uzor za to daje mu sam Gospodin Isus Krist.

Ništa on ne traži od nas što nam sam nije primjerom pokazao, poput pravih učitelja.

I upravo tu u euharistiji mi gledamo svoj i Isusov put. Put svog odbijanja i put njegovog prihvaćanja. I upravo snagom euharistije mi prihvaćamo njegov put. Svjesno i dragovoljno krećemo njegovim putem predanja za druge.

Kršćanin je svjestan da biti dar ne znači u isto vrijeme biti i prihvaćen, to mu živo svjedoči Isusov primjer. Baš zato i jest biti dar svojevrsna žrtva. Biti prihvaćen jedna je od temeljnih čovjekovih potreba. Nije li to u isto vrijeme i dokaz da svaki čovjek uistinu i jest dar i da čezne za tim da kao takav bude i prihvaćen?

Dar ostaje dar, ponuda i unatoč odbijanju.

Biti i ostati dar, trajna ponuda drugima, kr-

šćanin može samo snagom euharistije, snagom Onoga koji se sam u njoj nudi i daruje, žrtvuje. Euharistija je, doista, susret u zahvalnosti, prijateljski susret između Boga i čovjeka u kojem čovjek svojom zahvalnošću potvrđuje svoju pripadnost Bogu i stupa u komunikaciju s njime.

Euharistija je još mnogo više, ona je Novi Savez po Isusovoj žrtvi. Svakom euharistijom kršćanin iznova obnavlja, potvrđuje svoj savez koji je jednom sklopio na krštenju. U svakoj euharistiji on obnavlja prijateljstvo s Bogom, ispunja se novom snagom koja mu omogućuje biti svjedokom za Boga, svjedokom Božje ljubavi. Tada on postaje ono što jest, svjetlo svijeta, jer se napaja na izvoru.

Tu se krije snaga kršćanskog života.

Na kraju su redovnici i redovnice izmolili Litanije zahvale.

foto: SMN

33 Adventska duhovna obnova za redovnice i redovnike Splita i okolice

Adventska duhovna obnova redovnica grada Splita i okolice 22. prosinca 2019.

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić održao je, u nedjelju 22. prosinca, u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu adventsku duhovnu obnovu za redovnice grada Splita i okolice.

N

a duhovnoj obnovi sudjelovalo je oko 130 redovnica te njihov nadbiskupijski delegat fra Petar Lubina koji je izrekao uvodnu riječ. „Božićnim uresima dijelovi našega grada okićeni su već prije početka došašća. Međutim, među njima nema baš previše kršćanskoga te nas ne

upućuju na Isusa i Njegov dolazak. Očito se i u našu domovinu uvlači potrošački mentalitet, a s njime i agresivne ideologije“, rekao je fra Petar, dodavši kako taj duh kuca i na vrata samostana, zbog čega je „potrebno vratiti se Božiću“. Istaknuo je i kako se slavljenjem Božića nebo spušta na zemlju te se čovjek uzdiže prema nebu vraćajući se tako samome sebi. „U proslavi Božića na najbolji mogući način jačaju u nama prave vrijednosti: vjera, nada i ljubav“, zaključio je.

Pozdravljajući sve nazočne sestre, mons.

Barišić je naglasio kako svaki kršćanin ima duboko usađeno otajstvo Božića kroz svoje obitelji. „Zbog toga nam je važno i u redovničkom životu rasti u obiteljskom zajedništvu kako bismo pripravili svoje srce za radostan susret s Kristom. Ako se ne susretnemo u međusobnom zajedništvu, nećemo biti sposobni ni za susret s Njim“, nastavio je.

34

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • prosinac 2019.

Osvrćući se na liturgijska čitanja, nadbiskup je ustvrdio kako je u njima prisutan „motiv Gospodinova rođenja“. Govoreći o čitanju iz Knjige proroka Izaije, kazao je kako postoji opasnost da „i mi u svojim životima postanemo poput Ahaza“. „Ahaz za sebe misli kako može bez Gospodina te živi samodostatno. Bog ne odustaje od kucanja na njegova vrata, međutim njemu su draži kraljevi i carevi, njegovi saveznici te diplomacija. Bez obzira na to, Gospodin ne odustaje od Ahaza te zbog svoje pravednosti ostaje vjeran svojim obećanjima. Božja pravednost se sastoji upravo u tome, u vjernom odgovoru na nevjeru i prevaru drugoga“, pojasnio je, tvrdeći kako u vremenu adventa često prevladava mentalitet Ahaza. „Svjedoci smo kako je advent svake godine sve više obuzet blještavilom i potrošačkim mentalitetom. I nema ništa grešno ni u vanjskoj pripravi za Kristov dolazak ako takvu pripravu prati i otvorenost srca za susret s Njim. Ako nema susreta s Njim, advent je uzaludan. Mi kršćani u adventu ne smijemo tražiti brza rješenja i sitna svjetovna zadovoljstva jer mi ne čekamo nešto nego nekoga“, dodao je mons. Barišić.

Tumačeći Josipovu otvorenost prema Gospodinu, nadbiskup Barišić je rekao kako svaki čovjek ima svoje snove i planove koje je potrebno uskladiti s Božjom voljom. „I Josip je sigurno imao svoje planove, a u Evanđelju smo čuli kako je planirao napustiti Mariju. No, Bog mu je poremetio njegovu životnu viziju ukazujući mu se u snu. Josip, koji je prije Božjeg ukazanja želio Mariju otpustiti na pravedan i dostojanstven način, sada ostaje uz nju. Zbog svoje otvorenosti prema Gospodinu i spremnosti na usklađivanje vlastite volje s voljom Božjom, Josip

postaje Kristov duhovni otac. Iako mu nije bio biološki otac, Josip je primjer očinstva u punini. I danas trebamo očeve poput Josipa, očeve koji skrbe za dobro svoje obitelji“, konstatirao je mons. Barišić. „U evanđeoskom tekstu se kaže kako će Isus spasiti narod svoj od grijeha njegovih. Ovo ‘spasiti’ odnosi se na dovođenje čovjeka do punine. Doista, svjedoci smo kako grijeh osiromašuje, zatvara i sužava čovjeka. Ovo je važno za svakoga od nas. Pozvani smo napraviti jaslice u svom srcu kako bi se u njemu mogla nastaniti Božja ljubav koja nam je darovana u Emanuelu. Srce treba očistiti od zavisti, ogovaranja, mržnje i ljubomore.

U takvom srcu, koje je otvoreno milosti Njegova rođenja rodit će se i naš autentični kršćanski život, te ćemo postati sposobni naviještati njegovu Radosnu vijest svim ljudima“, zaključio je nadbiskup čestitajući sestrama Božić i Novu 2020. godinu.

U ime svih sestara, čestitku nadbiskupu Barišiću izrekla je vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrješne s. Zdravka Gverić. „Mi sestre se iskreno radujemo svim vašim nastojanjima oko duhovne, moralne, obrazovne i svestrane izgradnje vjernika, djece i mladih. Hvala vam za očinsku i pastirsku brigu koju pokazujete prema redovnicama te za predvođenje duhovnih obnova, euharistijskih slavlja i raznih obljetnica u našim redovničkim zajednicama. Bog vas blagoslovio“, rekla je s. Zdravka darujući nadbiskupu prigodni dar. (IKA/smn.hr)

foto: Požeška biskupija

35 Adventska duhovna obnova za redovnice Požeške biskupije

Adventska duhovna obnova za redovnice Požeške biskupije 14. prosinca 2019.

U organizaciji Povjerenstva za osobe posvećenog života i biskupijskog Pastoralnog centra u subotu 14. prosinca održana je adventska duhovna obnova za redovnice koje djeluju na području Požeške biskupije.

V

oditelj duhovne obnove bio je franjevac konventualac dr. Ivan Karlić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Program duhovne obnove započeo je u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma, gdje je prisutne redovnice pozdravio povjerenik

fra Milan Krišto, a voditelj Pastoralnog centra Robert Kupčak predstavio je dnevni red obnove i njezina voditelja.

Nakon molitve Trećega časa uslijedilo je razmatranje profesora Karlića sažeto u temi „Nasljedovanje Isusa Krista kao temelj redovničkog života“, koja je, kako je to predavač istaknuo, uvijek stara i nova, odnosno uvijek aktualna. U tom smislu svoj govor o nasljedovanju Isusa Krista u redovničkom pozivu stavio je u kontekst vremena između prvoga i posljednjeg Kristova dolaska, odnosno u onaj „danas“ u kojem se događamo mi (redovnici i redovnice) te živimo svoju svakodnevicu u sasvim konkretnim okolnostima. Profesor Karlić kazao je kako su trenuci duhovne obnove izvrsna prilika zaviriti u nas same, ali i oko odnosno iznad nas te svako ponaosob (u)vidjeti što je to od presudne važnosti za moj redovnički život.

36

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • prosinac 2019.

Dodao je kako neki misle da duhovna obnova ide preko revidiranja redovničkih konstitucija i pravila, ustvrđujući kako se istinska i temeljita obnova događa prvenstveno iz življenja ponovnog osobnog iskustva Boga.

U tom smislu i redovnički zavjeti koje smo prihvatili živjeti vanjski su izričaj toga puno dubljega – moga konkretnog odnosa s Bogom i iskustva njegove blizine u mom životu, kazao je. Iskustvo Boga doživljava se ne negdje u oblacima, nego u svakodnevnim životnim situacijama – u mojim redovitim obvezama, odnosima s drugima gdje načelo života ili model življenja jednog redovnika ili redovnice uvijek mora biti životni primjer Isusa Krista.

Potaknuo je redovnice da iznova obnove svijest o tome da su izabrane od Boga i pozvane ne zato što imaju neke veće kvalitete od dru-

Predbožićni susret kardinala Bozanića s redovnicama Zagrebačke nadbiskupije Zagreb, 18. prosinca 2019.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić susreo se u srijedu 18. prosinca u Nadbiskupskome dvoru u Zagrebu s predstavnicama redovničkih zajednica koje djeluju na području Zagrebačke nadbiskupije.

gih vjernika, nego zato što je Bog tako želio te iz tog Božjeg milosnog izabranja proizlazi prvi korak u življenju istinskog redovništva – zahvalnost za tu milost. Na kraju, ukazujući na određene primjere i životne situacije dr.

Karlić redovnicama je približio aktualnost nasljedovanja Isusa Krista u redovničkom životu u sadašnjim životnim okolnostima, ohrabrujući ih na tom putu.

Po završetku razmatranja redovnice su se uputile u obližnju crkvu sv. Lovre na pokorničko bogoslužje nakon čega su pristupile sakramentu pomirenja. Duhovna obnova zaključena je euharistijskim slavljem koje je u koncelebraciji s desetak svećenika predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, a slavlju su se pridružili i sudionici ovogodišnje Katoličke malonogometne lige Požeške biskupije.

(Požeška biskupija/IKA)

U

ime okupljenih sestara Kardinala je pozdravila i čestitku povodom svetkovine Spasiteljeva rođenja izrekla s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi čija Provincija Božje providnosti ove godine proslavlja stotu obljetnicu osnutka. „Svake godine u Božiću dolazi nam ista poruka: Isus Krist, utjelovljena ljubav Očeva, svojim rođenjem postao nam je blizak – Emanuel, Bog s nama. Ta poruka uvijek je iznova ista, ali i drugačija, jer i mi se mijenjamo! Ova godina je i za Vas, Uzoriti, bila posebna i bremenita lijepim i značajnim obljetnicama koje obilježavaju Vaš život“, kazala je s. Igrec, čestitajući Kardinalu 70. rođendan i 30. obljetnicu biskupskog ređe-

foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

37 Predbožićni susret kardinala Bozanića s redovnicama Zagrebačke nadbiskupije

nja uime redovnica grada Zagreba. Istaknula je kako je tradicionalni susret božićnoga čestitanja ujedno i prigoda u kojoj zahvaljuju Gospodinu za dar Kardinalova života, za dar svećeničkoga poziva i služenja Crkvi u službama koje su mu povjerene te za očinsku i pastirsku brigu za sve redovnice u Zagrebačkoj nadbiskupiji i odvojeno te darovano vrijeme zajedničkih susreta.

Govoreći o trenucima zajedništva, s. Igrec je izdvojila susret u Krašiću prilikom kojeg je Kardinal s tri stotine redovnica predvodio molitvu križnoga puta i predslavio euharistijsko slavlje. „Tom prigodom zahvalili ste Gospodinu na daru redovnica koje su bile prisutne u životu Blaženika kao neodvojiva sastavnica njegova životnoga puta, službe i mučeničkoga svjedočanstva. Sestre redovnice svojom karizmatskom prisutnošću to žele biti i danas, budno osluškujući što Duh Sveti govori i nadahnjuje, u sredinama gdje se traže nove prisutnosti. Ta novost odzvanja u našim srcima kao jeka nakon završene Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koju ste

Vi otvorili i priveli kraju“, kazala je s. Igrec te, citirajući Kardinalove riječi kako Sinoda nije završena, već se, s nakanom da Crkva bude iz dana u dan sve više onakva kakvu je Krist želi, nastavlja u zajednicama, župama, obiteljima, naglasila kako redovnice Zagrebačke nadbiskupije žele nastaviti hodati otvorena srca, prepoznavati Božje darove i njegov poziv te izvršiti ono što im je povjereno. „Stvarnost u kojoj živimo stavlja pred nas sve više izazova. Osjećamo da kao crkvena zajednica trebamo više zajedničkog promišljanja, molitve i planiranja te traženja odgovora i suradnje na svim razinama kroz dosljednost, vjernost, strpljivost življenja u povjerenom nam pozivu“, posvjedočila je provincijalna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi. Podsjetivši kako je priprema za slavljenje Božića uvijek povlašteno vrijeme za razmatranje dubine i ljepote Božje ljubavi prema čovjeku, potaknula je da i ovoga Božića dopustimo da nas dotakne Njegovo svjetlo, ohrabri Njegova božanska prisut-

38

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • prosinac 2019.

nost, ispuni Njegova radost, privuče Njegova ljepota i zagrije Njegova ljubav.

Prenoseći pozdrave sestara koje ostvaruju svoje poslanje na povjerenim im dužnostima te bolesnih koje strpljivo i ustrajno mole za potrebe i nakane Svete Crkve i Nadbiskupije, s. Igrec je uime svih redovnica Crkve zagrebačke zaželjela Kardinalu čestit Božić i Božjim blagoslovom ispunjenu 2020. godinu.

Kardinal Bozanić je, upućujući čestitku redovnicama, istaknuo koliko je njihov poziv i svjedočanstvo važno za Crkvu današnjice te, referirajući se na riječi s. Igrec, podsjetio kako je Božić uvijek nov jer Bog koji je isti jučer, danas i sutra, dolazi i kuca na vrata

Duhovni predbožićni susret redovnica Krčke biskupije 4. prosinca 2019.

Duhovni predbožićni susret redovnica Krčke biskupije održan je 4. prosinca u Malom Lošinju u samostanu sestara Službenica Milosrđa (Ancella).

S

usret je započeo molitvom i izlaganjem krčkog biskupa Ivice Petanjka o pobudnici Radujete se i kličite s naslovom „Radovati se braći i sestrama: svjedočanstvo poziva“.

U izlaganju biskup je naglasio kako je nestalo radosti i veselja te kako se ne znamo radovati jedni drugima. „U redovničkom ži-

srca na novi, drugačiji način, pozivajući da ga se nasljeduje. Stoga su, napomenuo je Kardinal, posljednje Marijine riječi zapisane u Evanđelju, koje su ujedno i geslo Susreta hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu sljedeće godine, „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5), poticaj i poziv na ustrajnost, vjeru i slijeđenje. Zahvalivši se na čestitkama i zajedništvu susreta, Kardinal je redovnice Zagrebačke nadbiskupije pozvao da se u svojemu pastoralu također odazovu domaćinstvu, molitvama i priprema te sudjelovanju na velikome nacionalnom događaju vjere u glavnome gradu Republike Hrvatske za koji se mladi radosno pripremaju.

(Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije)

votu važni su prvi dani i prvi susreti. Kakvo je lice imala ona osoba koja nam je otvorila samostanska vrata, je li to lice bilo radosno?

U ovoj pobudnici nećemo naći gotova rješenja; nema recepta kako se postaje svetac u 21. stoljeću, ali je moguće i u današnje vrijeme biti svet.“ Biskup je rekao da se na mnogo mjesta u Svetom pismu govori o radosti, a papa za naslov pobudnice uzima riječi „radujte se i kličite“ (Mt 5,12) i to iz važnog konteksta – iz Govora na Gori, programatskog Isusovog govora. „Isus od nas traži sve i pod cijenu mučeništva, iz toga proizlazi radost koja prolazi kroz muku. Radost nije spontani osjećaj pojedinaca. Kršćanska radost, odnosno svetost ne podnosi polovičnost, mlakost, neodlučnost ili pretjerani strah, već zna da je svetost put. Svecem se ne rađa nego postaje. Braću i sestre ne biramo nego

foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

39 Duhovni predbožićni susret redovnica Krčke biskupije

nam ih Bog daje. Božji se darovi prihvaćaju s radošću i zahvalnošću, čak i kada postaju muka i križ. Svaki križ ima svoju radost. U meni se mora voditi žestoka borba sa samim sobom. U meni mora biti rat, ali oni vani neće vidjeti borbu nego plod borbe – radost, mir, prihvaćanje, uvažavanje drugih. Da nema borbe, ne bismo mogli osjetit pravu radost.“ Nakon stanke i prigode za ispovijed uslijedila je misa koju je predvodio biskup Ivica Petanjak u koncelebraciji s povjerenikom za redovnice vlč. Zvonimirom Badurinom Dudićem, vlč. Robertom Zubovićem i vlč. Kristijanom Perovićem. U propovijedi je biskup pozvao na egzistencijalno življenje evanđelja kako svakome trenutne okolnosti u redovničkim zajednicama kao što su starost, bolest ili dezorijentiranost ne bi oduzele volju. „Možda je to sve Gospodin dopustio kako

bismo vidjeli da ne možemo svojom snagom te da bismo se vratili Njemu, više molili, više vapili. Kroz životne krize možemo postajati vjerniji zvanju kako bismo bili više kršćani i više redovnici, vapijući: ‘Gospodine, s tim malo želim biti tvoj učenik, Gospodine pomozi nam’.“ (IKA)

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • prosinac 2019.

foto: HRK

40

Završio zimski semestar 2019./20. Škole za novakinje U sjedištu Hrvatske redovničke konferencije održan je, 19. prosinca 2019., zadnji nastavni sat zimskog semestra 2019./20. Škole za novakinje. Školu u ovoj nastavnoj godini pohađa 16 novakinja iz 8 redovničkih zajednica.

P

redavanja su održavana srijedom i četvrtkom. Novakinje su slušale kolegije: „Proroci i psalmi“ prof. Božidara Mrakovčića, „Moralna teologija“ s. Marte Carti, „Duhovna teologija“ s. Marije Pehar i „Evanđelja“ s. Silvane Fužinato. Školu pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji organizira Povjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica koje vodi s. Danijela Anić, ASC. Članovi Povjerenstva su: s. Tea Juratović, milosrdnica sv. Vinka Paulskog,

fra Stjepan Brčina, OFMConv., s. Ljubica Bosilj, SFMA, p. Marijan Zubak, CPPS i fra Krunoslav Kocijan, OFM. Ljetni semestar će započeti početkom veljače i trajati do kraja travnja 2020.

25. godina Škole za novakinje Škola za novakinje, odnosno „Zajednička školu za novakinje i povremena predavanja za juniorke“, osnovana je na Skupštini Unije viših redovničkih poglavarica 1993., a otvorena u siječnju 1994. U 1994. godini, nakon dugog traženja mjesta, vremena i načina, ostvaren je san i želja mnogih odgojiteljica. Škola je počela s radom 19. siječnja 1994. Otvorio ju je u nazočnosti predsjednice Unije VRP s. Marije Goretti Krznar sam uzoriti kardinal Franjo Kuharić u prostoriji Instituta za teološku kulturu laika, Kaptol 31. (HRK)

foto: KVRPP BIH

41 Što Marija Bogorodica za nas znači

Duhovna obnova za djelatnike u predškolskim ustanovama u Međugorju Međugorje, 9. studenog 2019.

U organizaciji Povjerenstva za predškolski odgoj pri Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH, održana je u subotu, 9. studenoga 2019., u Ustanovi za odgoj i skrb “Majčino selo” u Međugorju duhovna obnova za odgojiteljice i djelatnike u katoličkim predškolskim ustanovama. Predavanje o temi “Što Marija Bogorodica za nas znači?” izložio je fra Stanko Mabić, OFM, odgojitelj novaka Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.

N

a početku duhovne obnove nazočne je pozdravila s. Veronika Martinović, ravnateljica dječjeg vrtića Svete Male Terezije u Majčinom selu, te im je zaželjela dobrodošlicu.

Zatim je voditeljica Povjerenstva s. Benedikta Boškić predstavila predavača fra Stanka i upoznala sudionike s programon susreta.

Uime KVRPP BiH sudionike je pozdravila s. Zdenka Kozina, potpredsjednica Konferencije, te im je uputila riječi podrške naglasivši kako je posao odgajatelja kompleksan te iziskuje samoodgoj – samoodgojivi, dobro odgajaju. Također je istaknula veliku odgovornost uloge odgajatelja, jer ono što oni i one čine danas ima svoju nevidljivu nit u tkanju budućnosti našega naroda.

Potaknula je nazočne da budu učenici/e u Gospinoj školi kako bi bolje odgovorili na radne i životne zadatke.

U svom izvješću, sudionica duhovne obnove s. Ivana Markotić piše: “Kroz fra Stankovo predavanje preispitivale smo vlastiti odnos

42

Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH VIJESTI • prosinac 2019.

prema Majci Božjoj. Navodeći primjere iz života svetaca, kratke priče te vlastito iskustvo poticao je u nama pouzdanje i povjerenje prema Isusovoj Majci koja nas svojom majčinskom ljubavlju sve voli i zagovara. U pritiješnjenosti, grijehu i nevoljama života nismo skloni vjerovati u ljubav Majke. No, baš tada trebamo joj pristupiti s povjerenjem i u molitvi graditi osobni odnos. Molitva je životni program kojim tek naziremo ljubav koju ima prema nama, tek naziremo jer kad bismo vjerovali u tu ljubav bilo bi nam dovoljno. A u ljubav nam je katkad najteže povjerovati. Ipak, ostaje istina, sve dok cijelim bićem ne osjetimo da smo ljubljena djeca Oca Nebeskoga, tragat ćemo za smislom grcajući u vlastitoj oholosti, taštini, samodopadnosti, bit ćemo žrtve ranjenog ega koje ne prestaje svoju vrijednost tražiti izvan sebe samog te u potvrđivanju u uvijek novim i uzaludnim nastojanjima da se svidi, da ga vole, da vlada, da mu se dive.

Fra Stanko je govorio o ranama iz djetinjstva te je istakao važnost dobrog odnosa među roditeljima kao temelj sretnog i zadovoljnog djeteta. No, ne samo odnos među roditeljima, važan je i odnos odgajatelja koji odgajaju djecu. Djeci, ali i odraslima više govorimo onim što jesmo, a manje riječima. Djeca u svojoj iskrenosti i otvorenosti postaju naši najveći kritičari koji svojim zapažanjima izriču jednostavne i istinite sudove te danomice važu vjerodostojnost naše riječi. Stoga je samoodgoj bitna sastavnica rada s malom djecom te nam je u izgradnji vlastitog identiteta molitva važno sredstvo preobrazbe našeg srca, misli, osjećaja.

Iako se često možemo naći pred zidom neshvaćenosti, nerazumijevanja, vlastite nemoći ili bolesti, fra Stanko nas je pods-

jetio kako ni Marija nije sve razumjela, i ona je postavila pitanje – kako? Samo mi reci kako… kako oprostiti, kako naprijed, kako iznova… I zato postoji molitva, osobito krunica koja nam pomaže otvoriti srce Bogu, ljubavi koja je kadra dati snagu i za najveće pothvate. Ne za penjanje na vrhunce planina, nego za pristup osobi do mene.

Marija je posrednica milosti, stoga nam je najljepši put do Srca njezinoga Sina.

Nakon predavanja bila je mogućnost za sakrament ispovijedi. Vrhunac duhovne obnove bio je u slavlju euharistije. Fra Stanko je svoju homiliju temeljio na Evanđelju dana koje govori o Isusovom istjerivanju trgovaca iz hrama. Tu je sliku prenio u naša srca, u naš hram. Zapitali smo se: Što bi tamo sve našao? Baš kao onda u hramu, Isus bi napravio bič, isprevrtao stolove, rastjerao volove i golubove, ali samo ako mu dopustimo. To je bolno iskustvo, od toga bježimo ili barem odgađamo. Ako mu ne dopustimo, ostat ćemo tek trgovci u hramu umjesto djeca u Očevoj kući. Nadalje nam je posvijestio da je Isus bio ljut. I mi smo često ljuti i to nije grijeh. Ali ako ljutnji dodamo mržnju, dobit ćemo grijeh srdžbe, a srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.

“Stoga smo pozvani izgrađivati se u cjelovitog čovjeka, koji svoje pouzdanje nalazi u Majčinom zagovoru kod njezinog Sina kako bismo bili sretni i zadovoljni ljudi”, zaključeno je u izvješću.

Nakon druženja uz objed, ostatak dana sudionici susreta organizirali su prema osobnom planu. (kvrpp bih/s. Ivana Markotić)

43 Djelo Marijino u Sarajevu

Peti susret studenata i mladih u Sarajevu Sarajevo, 21. studenog 2019.

U organizaciji Povjerenstva za pastoral zvanja pri Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH, održan je 21. studenoga 2019. u franjevačkom samostanu na Kovačićima peti susret studenata i mladih.

S

usret je započeo večernjim euharistijskim slavljem koje je u svetištu sv.

Nikole Tavelića na Kovačićima u Sarajevu predslavio fra Davor Petrović, OFM, u suslavlju s provincijalom i predsjednikom Konferencije VRPP BIH fra Jozom Marinčićem.

U svojoj propovjedi fra Davor je istaknuo: “Da bi čovjek živio za svoj ideal potrebna je predanost, a predanost nalaže nesebičnost, plemenitost, hrabrost i upornost. To se mora dokazati djelima, a ne samo izraziti riječima.

Zato nam je potrebna vjera i elastičnost.

A iznad svega nam je potrebna volja da na zadatak prionemo tako da nas neuspjeh ili nesporazum nikad ne odvrate od našeg nauma. To je jedna od najtežih stvari. Zato uspijevaju samo odlučni.”

Pitajući se kakve snove danas mladi ljudi sanjaju, kazao je: “Najveća opasnost i prijet-

nja našim snovima nisu barbarski progoni, već upravo lažni proroci koji su prisutni na svim mjestima i nude nam uspjeh na brzinu, bez muke i truda. Vjera i nevjera bore se za prevlast. Umjesto težnje za ovim svijetom trebali bismo težiti za vizijom, za plemenitim idealima, za nečim što je vrijedno življenja i vrijedno da mu posvetimo život.”

Propovjednik je potaknuo mlade vjernike da evangeliziraju svijet i svjedoče Boga prije svega primjerom svoga života. “Ne dajete se zavesti, nemojte se prestrašiti i ostanite nepokolebljivi. Ne odgovarajte mržnjom na mržnju! Vjerujte u Isusa koji ostaje vjeran u svim krizama i katastrofama”, zaključio je fra Davor.

Na koncu euharistijskog slavlja okupljene je pozdravio, uime Konferencije VRPP BiH, predsjednik Konferencije fra Jozo, potičući mlade da svoje snove i težnje ostvaruju i temelje u Bogu koji je cilj i smisao ljudskog života.

Za vrijeme euharistijskog slavlja svirali su i pjevali mladi iz FRAMA-e Sarajevo.

Susret je nastavljen svjedočanstvima. Svoje iskustvo vjere posvjedočili su Božo Klarić, Lana Todosijević, Marijan Mikelić i Domagoj Medić.

Slijedilo je druženje u ugodnom ambijentu.

Franjevačka mladež – Sarajevo pripremila je kviz o Bibliji i religijama u kojem se takmičilo nekoliko skupina. (s. Jadranka Obućina)

Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH VIJESTI • prosinac 2019.

foto: KVRPP BIH

44

Posjet predsjednika KVRPP BiH redovničkim zajednicama u Sarajevu

Od 9. do 17. prosinca 2019.

Predsjednik Konferenijce viših redovničkih poglavara i poglavarica (KVRPP BiH) fra Jozo Marinčić posjetio je od 9. do 17. prosinca 2019. redovničke zajednice u Sarajevu u pratnji tajnice Konferencije s. Jadranke Obućine te, zadnjeg dana, i vikara Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Nikice Vujice.

P

rvog dana, predsjednik Konferencije posjetio je Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije u provincijalnom sjedištu i sestre Milosrdnice Provincije Majke Divne na Stupu. Zatim, 12. prosinca pohodio je redovnike Hrvatske

pokrajine Družbe Isusove u samostanu sv.

Ignacija na Grbavici i Školske sestre franjevke Hercegovačke provincije. U subotu 14. prosinca posjetio je sestre Klanjatelice Krvi Kristove, a zadnjeg dana sestre Služavke Malog Isusa Sarajevske provincije na Bjelavama i sestre Kćeri Božje ljubavi. „Želja mi je da na početku svoga mandata i u ovo predbožićno vrijeme posjetim redovničke zajednice u Sarajevu i upoznam se s mjestom i prilikama u kojima žive, te s apostolatom kojim se bave“, kazao je fra Jozo.

Bila je to prigoda da redovnici i redovnice upoznaju predsjednika Konferencije s aktivnostima i planovima, ali i s poteškoćama s kojima se susreću u svom radu.

Svaki susret bio je obilježen radošću, bratsko-sestrinskom otvorenošću i dijeljenjem redovničke zbilje koja povezuje, potiče i ohrabruje. (kvrpp bih)

foto: KVRPP BIH

45 Susret predsjednika KVRPP BiH s klauzurnim redovnicama

B

Susret predsjednika KVRPP BiH s klauzurnim redovnicama

io je to susret u radosnom ozračju i ugodnom razgovoru. Predsjednik je Konferencije čestitao sestrama božićne blagdane i zaželio da Božić postane blagdan unutarnjeg rođenja i novog života.

Sarajevo, 18. prosinca 2019.

Sestre klarise i karmelićanke zahvalile su za zanimanje, podršku i svaki oblik bratsko-sestrinske pomoći.

Predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jozo Marinčić, u pratnji provincijske predstojnice s. Kate Karadže, provincijalne poglavarice s. M. Julijane Djaković, provincijske glavarice s. Marie-Ane Kusture, zamjenice provincijske predstojnice s. Petre Bagarić, kućne predstojnice s. Klare Puljić, o. Pere Mijića Barišića, SJ i tajnice Konferencije s.

Jadranke Obućine, posjetio je u srijedu 18. prosinca klauzurne zajednice: sestre karmelićanke u samostanu Bezgrješne Kraljice Karmela u Sarajevu i sestre klarise u samostanu sv.

Klare u Brestovskom.

U samostanu sestara klarisa živi osam sestara i jedna postulantica, a u sarajevskoj karmelskoj zajednici živi šest sestara. (kvrpp bih)

Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH VIJESTI • prosinac 2019.

foto: bosnasrebrena.ba

46

Božićna poruka predsjednika Konferencije fra Joze Marinčića Božić 2019.

Koliko puta ti se za me rodio, o malo d’jete Isuse!

Al zv’jezda k tebi mene nije vodila.

I ja sam tebe tražio.

V. Nazor

I

stinska poruka Božića je danas uvelike ugrožena. U žurbi i vrevi naših dana sve manje imamo vremena jedni za druge – za Boga. Lutamo i tražimo, a ne nalazimo što želimo i tražimo. Doživljavamo i vidimo oko sebe, a ne rijetko i u samima sebi, puno nemira, nesreće i životnog besmisla. Božić sve više postaje komercijalni blagdan i time ulazi u zadanu križaljku današnjih odnosa među ljudima.

Slavljenje Božića se svodi na ono izvanjsko, a Božić je simbol unutarnjeg života. Ovu istinu je izrekao mistik Angelus Silesius, još u srednjem vijeku riječima: “Mogao se Krist

tisuću puta roditi u Galileji, ali ako se nije rodio u meni, uzalud je!”

Neka ovaj Božić ne bude samo uzaludno i izvanjsko slavlje. Otvorimo svoje srce djetetu Isusu, dopustimo da se Božić rodi najprije u nama, a potom po nama i u svijetu u kojem živimo.

Neka ovaj Božić postane blagdan unutarnjeg rođenja, novog života. Neka svjetlo Božića prosvijetli naše srce i preobrazi našu svijest u Kristovu svijest. Neka Božić bude naše autentično ogledalo.

Neka nas u našim traženjima i lutanjima zvijezda, koja je pastire vodila, i nas dovede do Božića koji je jedini moćan dati smisao našem životu. Božić je odgovor na sva naša traženja i pitanja!

S ovim mislima želim da svatko od nas ovog Božića osjeti u sebi malo dijete Isusa.

Svima želim čestit Božić i blagoslovljenu novu 2020. godinu!

Fra Jozo Marinčić, OFM predsjednik KVRPP u BiH

REDOVNIÅ TVO U HRVATSKOJ

48

VIJESTI • prosinac 2019.

Proslava blagdana sv. Male Terezije u Karmelu u Mariji Bistrici

Proslava sv. Male Terezije u njezinom Karmelu u Kloštar Ivaniću

1. listopada 2019.

1. listopada 2019.

Blagdan sv. Male Terezije proslavljen je 1. listopada u Bistričkom Karmelu euharistijskim slavljem koje je predslavio fra Diego Deklić, OFM, gvardijan franjevačkog samostana na Košljunu.

Blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, svoje nebeske zaštitnice, svečano su u utorak 1. listopada proslavile sestre karmelićanke u Kloštar Ivaniću.

U koncelebraciji su mu se pridružili i bistrički župnik, ujedno i rektor svetišta vlč.

Domagoj Matošević, fra Drago Brezovec, OFMcap te o. Swen Beckedahl, OSB. U propovijedi se fra Diego osvrnuo na Mali put sv. Terezije od Djeteta Isusa: „I danas je njeno poslanje otkrivati dušama ono što je ona sama otkrila i živjela: put malenosti, potpunog pouzdanja u Boga i ljubavi prema njemu. Postoje mnogi putevi do Boga i mnogi putevi do Neba, a ovaj je najkraći i najjednostavniji.“ Potaknuvši prisutne vjernike da ih na tom putu ne obeshrabruju vlastite slabosti kao što nisu obeshrabrivale ni Malu Tereziju, fra Diego je naglasio drugu važnu značajku Terezijine duhovnosti: duhovno siromaštvo. Nedostatak vlastite sposobnosti i snage u postizanju svetosti ona nije shvatila kao zapreku već upravo put koji je vodi Bogu, a taj isti put pokazuje i nama danas. Na završetku propovijedi ohrabrio je prisutne da žive okolnosti svoga života iz dana u dan kao priliku za rast u ljubavi, slijedeći Malu Tereziju kao učiteljicu.

Na kraju misnog slavlja uslijedio je tradicionalni blagoslov ruža u čast sv. Male Terezije, a potom su vjernici imali priliku za čašćenje svetičinih relikvija.

Proslavi blagdana sv. Terezije od Djeteta Isusa prethodila je trodnevna priprava koju je predvodio vlč. Antun Motočić. (IKA)

Misno slavlje predvodio je o. Stjepan Vidak, prior karmelićanskog samostana u Remetama u zajedništvu s domaćim župnikom fra Robertom Ćibarićem i ostalim svećenicima.

Slaveći blagdan sv. Male Terezije čijem je zagovoru povjeren kloštarski Karmel, sestre karmelićanke zapravo slave i svoj imendan koji im je o. Vidak na početku misnog slavlja i čestitao. „Imamo razloga veseliti se i klicati s Jeruzalemom jer u Malom putu sv. Male Terezije imamo takav putokaz svetosti koju možemo postići ne čineći neke izvanredne herojske kreposti“, rekao je u homliji o. Vidak, ističući kako je taj put svetosti blizak nama običnim malim ljudima koji, svaki u svom staležu, živimo svoju svakodnevicu.

Mala nam Terezija pokazuje put življenja i rasta u ljubavi prema Bogu i u tome se nalazi svetost koju smo svi pozvani nasljedovati. „Taj put nije lagan, potrebno je za nj mnogo i strpljenja i trpljenja jer život donese i mnoge kušnje, no njime ne koračamo sami.“ „Da bih te mogla ljubiti, kao što ti mene ljubiš, moram uzajmiti tvoju vlastitu ljubav“, napisala je Mala Terezija koja je, svjesna svoje slabosti i nedostatne snage, stalno molila da ju Božja ljubav ispuni kako bi je ona mogla posredovati bližnjima. Proglašavajući je crkvenom naučiteljicom, Crkva je prepoznala da njezin put duhovnoga djetinjstva izriče ono najvažnije što Isus od nas traži: predanje i

49 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ljubav djeteta koje zna da ga njegov otac voli.

Misno slavlje završilo je molitvom svetoj Maloj Tereziji, velikoj radosti presvetog srca Isusova i ljubimici Gospe od Karmela. Na kraju je župnik fra Robert Ćibarić zahvalio Bogu na sestrama karmelićankama koje tako tiho djeluju, a tako glasno odjekuju u njihovoj župi. „One su pravo bogatstvo i za župu i za biskupiju i za cijeli svijet, jer one su onaj Mojsije koji širi ruke i moli dok se Jošua bori. U želji da svi blagoslovi primljeni po primjeru i zagovoru svete Male Terezije padnu na plodno tlo kako bi naša duša procvjetala i širila Kristov miomiris, ruže su vjernicima podijelile franjevačke ruže – Školske sestre franjevke koje su u svojoj zajednici u Kloštar Ivaniću nedavno položile svoje prve redovničke zavjete.“ (IKA) 107. obljetnica sestara Služavki Malog Isusa u Metkoviću 1. listopada 2019.

Peti dan obilježavanja 300. obljetnice Župe sv. Ilije u Metkoviću 1. listopada, na blagdan sv. Male Terezije od Djeteta Isusa, i početak trodnevnice sv. Franji, bio je i u znaku obilježavanja 107. obljetnice Družbe sestra Služavki Malog Isusa u Metkoviću.

Program je počeo u crkvi sv. Franje na Kladi misnim slavljem koje je prevodio don Mato Brečić. U koncelebraciji je bio župnik fra Ante Bilokapić, a pjevao je zbor pod ravnanjem s. Dulceline Plavše. „Isus je došao u liku Djeteta da bismo ga mogli voljeti, zagrliti, da se ne bojimo, nego da mu s lakoćom pristupimo u našem životu. Sve u životu moramo činiti tako da bu-

demo kao malena djeca, jer onda smo siromašci Božji, jednostavni i ponizni, koji se u svemu i u svakom trenutku oslanjaju na svog Gospodina kao i naš dragi i veliki sv. Franjo.

Zato, utječimo se Djetetu Isusu kojeg je toliko štovala sv. Terezija od Djeteta Isusa, naše sestre Služavke Malog Isusa, kojeg su zapravo štovali svi sveci Božji, jer su shvatili da bez Njegove pomoći neće ići naprijed. Molimo mu se – da učini naša srca po srcu njegovu, da nas učini malenima da kročimo u poniznosti – i tada će nam dati sve ono što od njega tražimo“, potaknuo je vlč. Brečić.

Isus ne ulazi u naš život nasilno, On poštuje našu slobodu, jer nas voli, zaključio je vlč.

Brečić homiliju, pri čemu je upozorio na takozvanu duhovnu oholost – otvrdnuće srca – grijeh protiv Duha Svetoga.

Nakon misnog slavlja u samostanskoj kapeli Svete Obitelji održan je prigodni program u kojem su povijest djelovanja Družbe sestara u Metkoviću predstavile s. Jelena Marević i s. Martina Grmoja koja je zajedno sa s. Manetom Mijoč pripremila predavanje. Na početku programa okupljene su pozdravile provincijalka s. Terezija Pervan i s. Mila Deak, a zbor sestara otpjevao je nekoliko pjesama, među kojima „Tebe tražim“ i „Kristov put“.

Povijest samostana u Metkoviću počela je posjetom utemeljitelja Družbe SSMI, prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera 8 .prosinca 1904. godine koji je po povratku iz Boke Kotarske za Sarajevo svratio u Metković i slavio misu u crkvi sv. Ilije. Tadašnji župnik fra Ivan Ivanda i vjernici molili su Stadlera da pošalje sestre i u Metković, da pomognu u odgajanju djece i mladeži te skrbi za potrebne i nemoćne. Te zamisli ostvarile su se 1. svibnja 1912. kada su došle prve sestre u Metković – s. Krescencija Zweifelho-

50

VIJESTI • prosinac 2019.

fer, s. Koncepta Andrysžak, s. Skolastika Dodić, s. Devota Mamić i kandidatica Lucija Živković.

U njihovu životu i djelovanju u Metkoviću nastavljaju se Stadlerove svete zamisli, nadahnuća i htijenja – biti Božje, i s Božjom pomoću na pomoć narodu, osobito rubnima, kako starijima, tako malenima i mladima. Po dolasku otvaraju zabavište za djecu, daju pouke djeci i mladima njemačkog jezika i glasovira, vode crkveno pjevanje, pospremaju crkvu, daju pouke djevojkama iz ručnog rada, vezenja, krojenja i šivanja, a potom su otvorile i domaćinsku školu. Prva predstojnica samostana s. Krescencija svjedoči i zapisuje kako je narod sestre volio i pomagao od samoga početka.

Zabavište, koje je tada bilo jedino u gradu, vodile su s. Vicencija Lukas, potom s. Lujza Barać, s. Maksimilijana Petrić i s. Pacijencija Crljen.

Od siječnja 1928. do 1945. zabavište vodi s.

Ludovika Lužovec, a jedan od polaznika u to vrijeme bio je i mons. Fabijan Veraja. Zbog skučenosti prostora 1927. sestre su podigle veliku zgradu u kojoj je općina na drugom katu smjestila Građansku školu. U zabavištu je tada bilo 80 djece. Dolaskom rata sa svim nedaćama i stradanjima, između ostalih, 1945. bio je zabranjen rad zabavišta sa svim popratnim djelatnostima kojima su sestre poučavale djecu i mlade.

Od 1971. sestre uz predstojnicu s. Marcelinu Lovrić primaju djecu u svom samostanu na čuvanje. Devedesetih godina u Dječjem vrtiću bilo je 30-ak djece s kojima su radile s.

Magdalis Krnjača i s. Pavlinka Matić.

S obzirom na to da je postojala opasnost od nacionalizacije samostanskog zemljišta uz

sam samostan Svete Obitelji, predstojnica s.

Pankracija Vidović koja je tu dužnost obavljala od 1982. do 1988. molila je i razmišljala zajedno sa sestrama o izgradnji novog samostana koji bi se uklopio u već postojeći.

Mons. Veraja preko s. Dominike Vidović koja je s njime bila u Domu u Grottaferrati, doznavši za njihov plan pokrenuo je akciju za financiranje izgradnje, tako da je novi samostan svečano otvorio i blagoslovio 1. travnja 1989. splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić. U samostanu su sestre odmah otvorile prostor za smještaj nekoliko starih i nemoćnih gospođa, a osim za potrebe sestara samostan je otvoren i za duhovne potrebe vjernika.

Dolaskom demokratskih promjena došlo je do veće povezanosti i suradnje gradskih vlasti i vrtića koje drže redovnice. Tako početkom školske 2003./2004. godine Dječji vrtić „Mali Isus“ djeluje kao podružnica, a pomaže ga i Grad. S velikom ljubavlju i pedagoškim znanjem u vrtiću rade s. Marina Žuljević, s.

Martina Grmoja, s. Marta Kegalj, s. Marina Mužinić, s. Valencija Gabrić, s. Magdalis Krnjača i s. Lucija Jaganjac. Živom vjerom i požrtvovnom ljubavlju sestre pomažu ljudima u nevolji, a svoj rad utkale su i u novu Župu sv. Nikole biskupa, koja ove godine proslavlja 50. obljetnicu postojanja. Kroz 107 godina njihovog djelovanja u župi je revnovalo 19 župnika s pomoćnicima.

Sestre su po dolasku preuzele i crkveno sviranje te glazbeno podučavale i odgajale djecu koja su imala izrazite glazbene sposobnosti, poput Bože Petrova i Matiše Rajčića. S. Dulcelina osobito se zalagala za njegovanje liturgijskog pjevanja korizmenih pučkih napjeva, te je 1991. objavila kasetu pod naslovom

51 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

„Prosti Gospodine, puku svome prosti“.

Sestre, njih 17, osim glazbi poučile su više tisuća djece i vjeronauku, a dolaskom demokratskih promjena vjeronauk predaju i u metkovskim osnovnim školama.

Sestre su se u suradnji sa župnicima i djecom, osobito početkom djelovanja u Metkoviću, angažirale u pomoći misijama, napose onima Metkovca misionara sluge Božjega o.

Ante Gabrića. Vjernici sa svojim nakanama preporučuju im se u molitvi, a uvijek, unutar samostana bilo je sestara koje su živjele apostolat molitve i žrtve i tako bile molitveni stup župe sv. Ilije.

Sestre su s ljubavlju pomagale u pripremi za slavlje mladih misa – od mlade mise fra Nikole Gabrića 4. ožujka 1934., mlade mise don Mirke Talajića koji ju je slavio na staroslavenskom jeziku 14. kolovoza 1938., oproštaja mladog bogoslova o. Ante Gabrića u Indiju 9. listopada 1938., mladih misa don Josipa Bebića, fra Srećka Vekića, fra Josipa Bebića, fra Nikole Glavinića, fra Blaža Toplaka, fra Branke Brnasa, fra Domagoja Volarevića, fra Josipa Repeše, don Mate Brečića te u pripremi slavlja mlade mise fra Ante Crnčevića i fra Perice Maslaća u crkvi sv. Franje na Kladi.

Kreposni život sestara u Metkoviću privlačio je mlade djevojke neretvanskog kraja. Primjer dolaska u Družbu je s. Matija Tekla Vrnoga iz Vidonja koja je položila redovničke zavjete 6. siječnja 1918. Potaknute primjerom kreposnog i radosnog življenja redovništva slijedile su je druge djevojke iz rodnih Vidonja i neretvanske doline – njih 70. Za redovnički život odlučilo se nekoliko djevojka koje su bile članice mješovitog i dječjeg zbora župe – s. Magda Borovac, s. Julijana Jerković i s. Jelena Marević, a neke su pošle u

druge redovničke zajednice.

U novije vrijeme uz suglasnost metkovskih župnika, sestre zauzeto rade s vanjskim suradnicima Prijateljima Malog Isusa i uvode ih u intenzivniji duhovni život, kako bi bili zdrav i prepoznatljiv evanđeoski kvasac za svoju obitelj, župnu zajednicu, grad i domovinu.

Od 70 sestara, živućih je 41. Od dolaska, u metkovskom samostanu umrlo je 14 sestara.

(IKA) Proslava blagdana sv. Male Terezije u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj 1. listopada 2019.

Sv. Terezija od Djeteta Isusa, u sveopćoj Crkvi poznata kao sv. Mala Terezija, okupila je u samostanskoj crkvi Karmela sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj na svoj blagdan 1. listopada mnoštvo štovatelja.

Misno slavlje predvodio je mladomisnik Hrvatske karmelske provincije o. Nikola Grizelj, karmelićanin iz Zagreba, uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Mire Tomasa.

Veliki broj prisutnih vjernika još je jednom potvrdio ono što je više papa 20. stoljeća izreklo za sv. Malu Tereziju – da je ona najveća svetica modernog doba. „Ona izaziva oduševljenje puka, njezina poruka i primjer privlače i danas na predanje Bogu“, rekao je u uvodu euharistijskog slavlja o. Grizelj.

Svoju homiliju predslavitelj je započeo rečenicom „Bog je ljubav“, koja se nalazi u evanđeoskom odlomku liturgije blagdana, kao jedna od ključnih poruka koju je živjela i Crkvi potvrdila sv. Mala Terezija. „Unatoč Božjoj ljubavi koja je prema svim ljudima

52

VIJESTI • prosinac 2019.

jednaka, Sveto pismo donosi da je Bog naklonjeniji prema siromasima, udovicama, siročadi, raskajanim grešnicima ili djeci, što se sve može obuhvatiti riječju: malenima, a to su svi oni koji su ovisni o tuđoj dobroti. Takvi maleni najpotrebniji su Boga i takve izabire Bog da po njima objavi tajne Kraljevstva Božjega te da bude očita njegova mudrost.

Tako je izabrao i Malu Tereziju, koja nije štedjela objaviti Boga onakvog kakvog ga je upoznala“, nastavio je o. Nikola, razvijajući misli homilije prema sve dubljim porukama sv. Terezije od Djeteta Isusa.

Misnom slavlju prethodila je molitva Večernje i pobožnost u čast sv. Terezije od Djeteta Isusa, dok je pri završetku euharistije uslijedio blagoslov ruža koje su, zajedno sa spomen-sličicama s relikvijom svetice, vjernicima podijelili prisutni svećenici. Na samom kraju euharistijskog slavlja o. Grizelj vjernicima je podijelio mladomisnički blagoslov.

(IKA)

Budući da sveci nisu dani Crkvi samo na divljenje, već prije svega na nasljedovanje, istaknuo je nekoliko najznačajnijih duhovnih karakteristika svetice – da nismo siročad jer imamo Boga, dobrog Oca koji nas ljubi i kojemu je stalo do nas; trud oko kreposti poniznosti, jednostavnosti i prihvaćanja sebe kako bismo u povjerenju u Božju ljubav okrenuli svoju slabost u jakost; i potrebu da shvatimo kako je poziv na svetost poziv upućen svim ljudima, bez obzira da li su na „livadi Crkve oni veliki i raskošni cvjetovi ili pak oni neugledni i mali“.

Slavlje Prvoga zasjedanja X. Provincijalnog kapitula Milosrdnih sestara sv. Križa započelo je 3. listopada svečanim zazivom Duha Svetoga i euharistijskim slavljem u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu, koje je vodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s kancelarom Nadbiskupijske kurije vlč. Dragom Markovićem.

Kako je sv. Mala Terezija svetica koja je iskusila i mnoge tjelesne i duhovne patnje, ona nam pruža svoje pouzdanje da nikad ne zaboravimo kako iznad tamnih oblaka uvijek sja božansko sunce, kako se po trpljenju suobličavamo Kristu Patniku te u poteškoćama rastemo u vjeri! U zaključku homilije, propovjednik je naglasio poznatu rečenicu svetice kako samo ljubav vrijedi i kako se samo ona računa te je potaknuo prisutne da upravo tu ljubav unesu u svoje male, svakodnevne stvari, poručujući: „Osvajajmo Nebo malim djelima!“

Provincijalni kapitul Milosrdnih sestara sv. Križa 3. listopada 2019.

U svojoj homiliji pomoćni biskup je istaknuo kako je lijepo zajednički se sabirati na putu vjere i življenja poziva, gdje sestre imaju priliku pogledati u stvarnost konkretnoga života svoje zajednice, u želji da prepoznaju njezine „radosti i nade“, ali i „žalosti i tjeskobe“. Potaknuo je sestre kapitularice da svoj rad na Kapitulu čine s poletom i zanosom, ali i s dubokom mudrošću, kako bi znale čitati znakove vremena.

Podsjetivši na aktualne događaje u Crkvi, citirao je papu sv. Ivana Pavla II. koji potiče Crkvu na ponovno otkrivanje osjećaja za otajstvo, življenje s poniznom zahvalnošću, svjedočenje radošću. Zajedno sa sestrama zahvalio je Bogu za 150 godina postojanja Hrvatske provincije, za to „dragocjeno svje-

53 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

dočanstvo spasenja koje dolazi od Krista“.

Sestrama kapitularicama poručio je: „U molitvenim i liturgijskim dijelovima ovoga Kapitula vi ćete dolaziti na ‘izvore’ – u molitvi ćete razgovarati s Bogom, razmatrati njegovu Riječ i hraniti se euharistijskim Kruhom, samim Kristom, Zaručnikom i Učiteljem za kojim ste pošle.“ Zatim se osvrnuo na evanđeoski ulomak liturgije dana, koji ohrabruje za poslanje, te upućuje gledati Krista i njegove učenike i prepoznati se u njima kao oni koji smo i sami pozvani i poslani biti navjestiteljima i svjedocima Kristove Radosne vijesti o Božjoj ljubavi, koja može biti i neprihvaćena, ali zato: „Mi činimo što možemo, znajući da nam snage nikad nisu beskonačne, štoviše, uvijek su ograničene. Stoga mi svoju nadu utemeljujemo na Božjoj spasenjskoj istini, jer znamo: kakve god da su prilike u našem ljudskom svijetu, to je onaj svijet koji je Otac Nebeski ljubio, za kojeg je poslao samoga svoga Sina.“ Homiliju je završio razmišljanjem i riječima biskupa, blage uspomene, mons. Ćirila Kosa, u ovoj godini stote obljetnice njegova rođenja, koji je s velikom ljubavlju pratio i svim srcem podupirao redovničku obitelj Milosrdnih sestara sv. Križa. Naveo je molitvu biskupa Ćirila: „Gospodine, nauči me ‘široko gledati’. Daj mi srce širom otvoreno, prodoran pogled, pozorne uši… Oduzmi iz mojih ruku ‘škare’ škrtosti i uskogrudnosti…

Daj mi da ponovno otkrijem poziv Tvojih učenika…, onih čija su obzorja bezgranična, kao krakovi tvojega Križa.“ Članice Družbe milosrdnih sestara sv. Križa svake šeste godine okupljaju se na Generalni kapitul u Kući matici, u Švicarskoj, a godinu prije svaka se provincija priprema prvim za-

sjedanjima Provincijalnoga kapitula. Godinu dana nakon Generalnog kapitula nastavlja rad Provincijalni kapitul drugim zasjedanjem, na kojem se izglasavaju nove provincijalne odredbe za život sestara ili se potvrđuju stare. Na Kapitul dolaze predstavnice sestara koje se biraju glasovanjem. Predstavnice podnose izvještaje o raznim područjima života i djelatnosti te one razmišljaju, mole i odlučuju o smjernicama za budućih šest godina. Sestre cijele provincije mogu slati svoje prijedloge prije zasjedanja Kapitula te prate molitvom i žrtvom njegov rad. (IKA) Obred preminuća sv. Franje i uočnica proslave sv. Franje u Osijeku 3. listopada 2019.

Uoči blagdana sv. Franje Asiškog u četvrtak 3. listopada u franjevačkoj crkvi sv. Križa u Osijeku održan je obred preminuća serafskoga Oca Franje u koji je uveo predsjedatelj obreda fra Ante Perković, gvardijan osječkog Franjevačkog samostana sv. Križa, u zajedništvu subraće redovnika, konventualaca i kapucina, svećenika dvaju osječkih dekanata, Franjevačkog svjetovnog reda (trećoredaca) i Franjevačke mladeži (FRAMA) u Tvrđi te vjernika laika.

Ispred pokrajnjeg oltara sa slikom i relikvijom sv. Franje čitano je izvješće sv. Bonaventure o preminuću a okupljeni su potom s upaljenim svijećama poslušali navještaj Evanđelja (Iv 13, 1–17) koje je pročitao fra Dragutin Bedeničić. Zbor je pjevao psalam (Ps 142) i čitano je izvješće o blaženoj smrti i otpjevana antifona (O presveta dušo). Predsjedatelj je zatim izrekao kraći govor o sv. Franji, framaš Ivan Školka pročitao je „Izvješće brata Ilije o smrti oca i brata Franje“, a trećoredica Marija Šešo predvodila je molitvu vjernika.

54

VIJESTI • prosinac 2019.

Svečanost je nastavljena uočnicom koju je predslavio i na misi propovijedao vlč. Tomislav Benaković, župnik osječke Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića. (IKA) Proslava sv. Franje u franjevačkom klerikatu u Splitu 4. listopada 2019.

Svetkovina sv. Franje Asiškog svečano je proslavljena 4. listopada u crkvi Presvetog Otkupitelja u franjevačkom samostanu o. fra Ante Antića na Trsteniku u Splitu gdje je središnje euharistijsko slavlje predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić.

U koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika predvođenih biskupom u miru mons. Slobodanom Štambukom, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Markom Mršom, gvardijanom samostana o. fra Ante Antića fra Ivanom Macutom, magistrom franjevačkih bogoslova fra Ivicom Jurićem i rektorom Centralnoga bogoslovnog sjemeništa don Jurom Bjelišem. Slavlju su prisustvovali štovatelji sv. Franje te franjevački i dijecezanski bogoslovi.

U propovijedi mons. Barišić govorio je o malenosti, skromnosti i jednostavnosti sv.

Franje. Ustvrdio je kako je, gledajući Franju koji je odlučio živjeti intenzivan i dinamičan život posvećen Bogu, Krist zasigurno bio radostan. „Krist želi da se svi mi odlučimo živjeti intenzivno, bogato, dinamično, ali i skromno i ponizno, kako bi nad životom svakog od nas mogao reći ‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima’. Slavim te radi ovog malog čovjeka jer je spoznao Otajstvo

vjere i tajnu Ljubavi“, istaknuo je nadbiskup i dodao kako je malenost sv. Franje potrebna svima. Ona je oznaka zrelosti i mudrosti te nas čini velikima u Božjim očima. Pozvao je sve okupljene da uđu u dubinu svoga srca i osluškuju dinamiku života koju Gospodin želi ostvariti u svakome od nas.

Posebno je naglasio povezanost sv. Franje s Isusom Kristom, koja je bila toliko jaka da se je htio i na zemlji što više suobličiti Kristu te njegovu odanost majci Crkvi koju je toliko ljubio da je prihvatio Božje poslanje i obnovio je iznutra. „To je snažna poruka i svima nama danas, a posebno svećenicima i bogoslovima. Molimo sv. Franju da i za nas izmoli žara i dinamiku poziva kako bismo živjeli i radili na veću slavu Božju i na korist braći te kako bi Crkvu vidjeli kao majku, a Krista kao izvor svakog rasta“, zaključio je nadbiskup.

Nakon misnoga slavlja bogoslovi i odgojitelji nastavili su druženje za bratskim stolom.

Samoj proslavi svetkovine prethodila je trodnevnica u kojoj se molila, odnosno pjevala večernja molitva časoslova. (IKA) Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda proslavila svetkovinu sv. Franje Asiškoga 4. listopada 2019.

Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu 4. listopada svečano je proslavila svetkovinu sv. Franje Asiškoga misnim slavljem u crkvi sv. Franje na Kaptolu koje su prema tradiciji predvodili dominkanci.

Predvoditelj misnoga slavlja fr. Kristijan Dragan Raič, ekonom Hrvatske dominikanske provincije, u propovijedi je istaknuo

55 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

važnost i ulogu jednog sveca kao što je sv.

Franjo: „Sv. Franjo je čovjek mira, on je bio siromašan za siromašne. Svetac je koji je volio i čuvao, dok god je živio, svako Božje stvorenje. Franjo je želio svojim siromaštvom posvjedočiti da čovjek nije ono što ima, nego je čovjek ono što jest.“ „Franjo je bio čovjek 13. stoljeća, ali su njegove ideje i danas suvremene jer su bogoljubne, čovjekoljubne i evanđeoske“, naglasio je fr. Kristijan Dragan Raič. Osvrnuo se na današnje stanje u društvu. „Reklamiraju se i uzdižu uspjesi, zvijezde, ali blagost i poniznost vrednote su koje su u opadanju. Djeca pokušavaju oponašati odrasle, suobličuju se sa zvijezdama, svojim miljenicima“, rekao je fr. Kristijan Dragan Raič. „Bog se zasigurno ponosi da se kroz Isusove riječi može definirati suprotno – krotkim i poniznim, a ne moćnim ni silnikom, jer on je Bog ljubavi i punina ljubavi“, naglasio je.

Na svetkovinu sv. Franje Asiškoga misno slavlje tradicionalno predvode dominkanci.

Ta je tradicija nastala iz predaje o susretu sv.

Franje i sv. Dominika, pojasnio je fra Mate Bašić, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila u Zagrebu, doktorand na doktorskom studiju iz sustavne dogmatske i biblijske teologije na KBF-u u Zagrebu.

Posvjedočio je također kako crkva sv. Franje i samostan imaju otvorena vrata za mnoge. „U samostanu se slavi više misa na dan te je uvijek prigoda za svetu ispovijed. Ima mnoštvo zajednica kao što su Frama, Franjevački svjetovni red koji je najbrojniji u Hrvatskoj.

Postoje i karitativne skupine, imamo pučku kuhinju, zborove, kateheze kroz tjedan te četvrtkom cjelodnevno klanjanje. Samostan je izrazito živ.“ (IKA)

Proslava sv. Franje u Splitu 4. listopada 2019.

Svetkovina sv. Franje Asiškoga svečano je proslavljena 4. listopada u njemu posvećenoj crkvi u Splitu na Obali pri samostanu franjevaca konventualaca.

Misu u 7:30 predslavio je don Marko Trogrlić, a u 10 sati fra Josip Ivanović. Po završetku misa vjernici su imali priliku iskazati štovanje relikvijama sv. Franje.

Svečanu misu u 19 sati predslavio je don Ratomir Vukorepa, kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije, u zajedništvu s fra Martinom Jakovićem, gvardijanom, don Matkom Džajom i fra Matom Puđom.

Promatrajući život sv. Franje Asiškoga don Vukorepa je istaknuo: „Znamo, dragi prijatelji, kako je teško biti malen kad su mnogi oko nas veliki. Biti malen ne znači biti financijski siromašan ili raditi neki uobičajeni posao. Jer i među takvima ima onih koji se smatraju važnima i velikima. Bog je smatrao neprikladnim svoju Radosnu vijest objaviti takvim ljudima. Oni je ne bi prihvatili i ismijali bi je. Mnogi mudri i umni ljudi pokušavaju se igrati Boga i upravljati ljudskim životom, čovjekovim dostojanstvom, a nažalost i poviješću.“ „Kršćani, ponizni i maleni, ali hrabri i neustrašivi, danas su potrebni Crkvi. Zato se ne ustručavajmo svakodnevno provoditi evanđelje u svome životu. Dopustimo Isusu da nas učini glasom svoga mira kako bismo donosili ljubav u svijet mržnje, da unesemo svjetlo u mjesta tame te da učvrstimo nadu onima koji su očajni i bespomoćni“, dodao je don Ratomir Vukorepa.

Svoju homiliju završio je riječima: „Idući stopama ovoga siromašnog i poniznog Bož-

56

VIJESTI • prosinac 2019.

jeg sluge i mi ćemo na potpuni i pravi način ispuniti Kristovu zapovijed ljubavi te se jednom zajedno sa svetim Franjom i Majkom Marijom radovati pred licem Kristovim.“ Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor samostanske crkve na čelu sa s. Nediljkom Milanović-Litreom.

Proslavi sv. Franje prethodila je molitvena trodnevnica koju su predvodili gvardijan Samostana Gospe od Zdravlja u Splitu fra Mate Matić, OFM, ovogodišnji mladomisnik fra Tomislav Trandler, OFM Cap., i gvardijan Samostana sv. Frane u Splitu fra Martin Jaković, OFM Conv. Trećega dana vjernici su se prisjetili smrti sv. Franje u Obredu preminuća koji je predvodio fra Josip Ivanović.

(IKA) Proslavljen blagdan sv. Franje Asiškog na Kladi u Metkoviću 4. listopada 2019.

Blagdan sv. Franje Asiškoga, suzaštitnika Župe sv. Ilije proroka u Metkoviću, proslavljen je u petak 4. listopada u okviru proslave 300. obljetnice Župe sv. Ilije.

Misu, kojoj je prethodio ophod, predvodio je Metkovac fra Domagoj Volarević u koncelebraciji župnika fra Ante Bilokapića, župnika Župe Vidonje don Mladena Margete i Metkovca fra Ive Rastočića. Slavlje je animirao mješoviti župni zbor kojim ravna s. Mila Deak.

Govoreći u propovijedi o sv. Franji te povijesti franjevačkog reda, fra Domagoj je naglasio kako je sv. Franjo bio i preteča međureligijskog dijaloga, jer je u vremenu ratovanja kršćana s muslimanima Franjo došao k sultanu i s njime se sprijateljio.

Sveti Franjo vidio je da Riječ Božja ne ide nikada na silu, nego na jednostavan način i to se isto tako traži od nas. „Pokušajmo micati svoje granice, svjesni budimo da smo i mi maleni, bolje rečeno ograničeni, trudimo se poput sv. Franje živjeti radikalno evanđelje. To ne znači doslovno od riječi do riječi, nego obuhvatiti Duh onoga što Gospodin Isus govori. Tu je potreban napor, potrebno je neke stvari shvatiti, potrebno je uvijek iznova čitati Sveto ismo, pa i pitati – imate svećenike koji vam itekako mogu pomoći, imate internet. Znam da je život težak, treba se boriti za svakodnevni život, ali čovjek je i duh i tijelo, po tome se itekako razlikuje od ostalih živih bića. Zato čovjek mora razvijati svoj duh, ako ne razvija duh, duh će zakržljati, i što od nas ostaje? – isprazna ljuska, doslovno smo ne slični, nego jednaki životinjama, sličnost s Bogom otpada“, upozorio je propovjednik. „Sveti Franjo nam je primjer da uđemo u ljepotu evanđelja, vidjet ćemo, iz naših ograničenja, i mi možemo biti ono što jesmo, drugi Krist. Od Krista smo kršteni, Krista smo obukli i možemo živjeti svoje krštenje na način kako ga je Franjo živio. Od nas će se samo tražiti da se otvorimo Duhu Božjemu, prepoznamo sebe, svoja ograničenja. Prepoznajmo i druge, dajmo drugima da budu ograničeni u nekim stvarima, netko više, netko manje, prepoznajmo jedni u drugima Božje djelo, onda ćemo i proslaviti Gospodina, onda će i naš put sigurno ići za svetim Franjom, za sv. Antom i ostalim svetima. Ići će za onim da i mi jednog dana budemo sveti, što je zapravo i konačni cilj“, poručio je vjernicima fra Domagoj Volarević, čestitajući blagdan sv. Franje. (IKA)

57 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Svetkovina sv. Franje na Čiovu u Trogiru 4. listopada 2019.

U Župi sv. Jakova apostola u Trogiru u samostanskoj crkvi sv. Ante na Dridu – Čiovu, 4. listopada svečano je proslavljena svetkovina sv. Franje.

Misno slavlje predvodio je, tradicionalno dominikanac, fr. Petar Galić, starješina svetišta bl. Augustina Kažotića u Trogiru uz koncelebraciju gvardijana fra Franje Zelenike, župnika fra Matije Matoševića i fra Ferda Jukića, župnika Župe Blizna uz pratnju samostanskog zbora te nazočnost velikog broja štovatelja sv. Frane iz župe, ostalih župa iz Trogira i otoka Čiova.

Ovoj svetkovini prethodila je trodnevna duhovna obnova, priprava i obred preminuća sv. Franje koju je predvodio župnik Župe sv.

Katarine Aleksandrijske u Ljubitovici don Donald Marković.

U homiliji fr. Petar Galić promišljao je o sv.

Franji koji je utemeljio franjevački red te dodao da je sv. Franjo išao po gradovima i selima te propovijedao tako što je svojom pojavom pozitivno djelovao na okolinu i ljude koji u njoj žive, smiješio se ljudima i djeci, molio se za radnike, obrtnike i zanatlije, zabavljao djecu, pomagao ljudima u nevolji. Širio je Božje ozračje ohrabrenja i molio za one koje mu je Bog stavio na put u sredini gdje ga je Bog slao. „Kada je sadašnji papa izabrao ime ‘Franjo’, to je bilo veliko iznenađenje. Na taj način je poslao poruku toga sveca svim ljudima dobre volje. Sv. Franjo je svojim životom donio izvornog Krista. On je bio čovjek duboke poniznosti i poslušnosti. (…) Kad je zagrlio gubavca doživio je silnu ljubav. Isus je u odbačenima i prezrenima. Isus nas iskušava

u onome što je često nama teško. Franjina svetost pokazala se u tome što se zaljubljivao u otajstvo Kristovo. U misi njemu je Krist mirisao. Mi danas susrećemo Isusa na misi i On nam daje i želi dati ono što je dao Franji“, rekao je fr. Petar Galić te naglasio da upravo zbog toga moramo, barem dijelom, biti nalik svetom Franji u nasljedovanju i rušenju predrasuda.

Ozdravljenje polazi od svakog kršćanina koji prihvati Isusa onako kako ga je prihvatio sv.

Franjo. „U svakom od nas po krštenju utisnute su Isusove rane, biljezi koji su se vidljivo odrazili na sv. Franji. On je želio biti što sličniji Isusu i tako se dogodilo da je primio Isusove rane. Podsjetimo se da su Isusove rane u svakoga od nas utisnute i On bi želio da budu više izražene po nasljedovanju sv.

Franje. Po zagovoru sv. Franje odmah su se događala velika čudesa. Nepokretni, sakati i zgrbljeni ozdravljali su, opsjednuti su bili oslobođeni samo što su došli u blizinu njegovoga groba. Bog nam daje milost u svetima“, zaključio je fr. Petar Galić.

Prije misnog slavlja nazočnima se obratio domaćin, gvardijan fra Franjo Zelenika i zahvalio je na poučnim poticajnim riječima predvoditelju misnog slavlja fr. Petru Galiću.

Izrazio je također zadovoljstvo što se nastavlja tradicija kojom franjevci i dominikanci razmjenjuju propovijedanje na sv. Franju i sv. Dominika u gradovima i mjestima gdje postoje oba reda. Zahvalio je i župniku fra Matiji i fra Ferdi Jukiću koji su koncelebrirali te štovateljima sv. Franje kojih je ove godine bilo znatno više od prethodnih. (IKA)

58

VIJESTI • prosinac 2019.

Blagdan sv. Franje Asiškoga proslavljen u crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu 4. listopada 2019.

Blagdan sv. Franje Asiškog svečano je u proslavljen u petak 4. listopada u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu.

Učenici i profesori Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića u Slavonskom Brodu, koju vode franjevci Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda, toga su dana proslavili i svoj Dan škole i započeli proslavu 25. obljetnice djelovanja te škole s pravom javnosti.

Proslava je započela misnim slavljem koje je u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio fra Danijel Patafta, profesor na zagrebačkom KBF-u i definitor provincije.

Suslavili su domaći gvardijan fra Klaudio Milohanović, ravnatelj gimnazije i fra Goran Malenica, duhovnik u gimnaziji.

U homiliji fra Danijel je pozvao učenike da budu zahvalni za žrtvu i trud kako svojih roditelja, profesora, a posebno naših poginulih branitelja, čijom žrtvom danas imamo svoju slobodnu i suverenu domovinu Hrvatsku. „Poštujte žrtve vaših roditelja, poštujte žertve svih onih koji u vas ulažu da bi vi sutra mogli imati budućnost, koja je nažalost mnogima uskraćena ili oduzeta. Izgrađujte se duhovno i moralno kako bi vaše znanje i intelekt bili nositelji obnove ove zemlje, naroda i ovoga grada. Vi ste budućnost. Cijenite ono što vam je dano, i one koji vam to daju. Otkrivajte svoje poslanje. Otkrivajte ono što Bog od vas hoće. Može se činiti teško, ali plodova će biti. Ni život sv. Franje nije bio lagan, doživljavao je mnoge lomove i nepravde

čak i od vlastite braće, ali plodovi su vidljivi ne samo u njegovu vremenu, nego i danas ovdje. Vi ste jedan plod života toga svetog čovjeka, koji je drugi Krist, a tome svjedoči franjevci koji su u ovome gradu osnovali ovu školu da bi vama osigurali bolju i kvalitetniju budućnost“, rekao je među ostalim fra Danijel te poručio učenicima da budu zahvalni i da budu ljudi vizije. Čestitajući svojim učenicima, profesorima i djelatnicima veliki jubilej ravnatelj fra Klaudio je naglasio kako je posebnost te škole što u njoj vlada kršćanski duh, obiteljsko ozračje, a plodovi rada s učenicima vidljivi su i po dostignućima na županijskim, državnim, ali i svjetskim razinama.

Učenici su na slavlju sudjelovali u misnim čitanjima, a pjevanjem je animirao zbor gimnazije. Proslava je nastavljena sportskim programom, a večernje misno slavlje predvodio je domaći župnik Ivan Lenić, dekan.

Prvi učenici upisali su Klasičnu gimnaziju fra Marijana Lanosovića u Slavonskom Brodu 1995. i dvije godine pohađali u prostorijama Gimnazije Matija Mesić. Zgrada sadašnje klasične gimnazije svečano je otvorena i blagoslovljena 19. siječnja 1998. u Tvrđavi Brod, prvorazrednom spomeniku fortifikacijske arhitekture.

Inicijator osnivanja gimnazije i prvi ravnatelj bio je fra Domagoj Šimunović, čiji je pastoralni i odgojno obrazovni dugogodišnji rad u Slavonskom Brodu prepoznao i Grad, te mu je dodijelio javno priznanje počasnog građanina Slavonskog Broda. Poslije njega ravnatelj je bio fra Mijo Hrman, a petu je godinu ravnatelj fra Klaudio Milohanović. (IKA)

59 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Kod varaždinskih franjevaca euharistijskim slavljem svečano proslavljen sveti Franjo Asiški 4. listopada 2019.

Spomendan svetoga Franje Asiškoga svečano je proslavljen u četvrtak 4. listopada u Crkvi svetoga Ivana Krstitelja kod varaždinskih franjevaca.

Euharistijsko slavlje tim je povodom predvodio mons. Josip Mrzljak, apostolski administrator Varaždinske biskupije, u zajedništvu s više svećenika i redovnika.

Prije početka misnog slavlja, gvardijan Franjevačkog samostana u Varaždinu fra Ivan Miklenić pozdravio je sve okupljene te poručio kako je sveti Franjo istinski i ponizan primjer svetosti, velikan Crkve i Neba.

U uvodu mise biskup Mrzljak, inače po zavjetima u 3. franjevačkom redu član velike franjevačke obitelji, kazao je kako sveti Franjo može biti nadahnuće za svakog kršćanina te iz tog razloga njegov blagdan okuplja mnoštvo onih koji se nadahnjuju njegovim životom. „I mi želimo slaviti Isusovu muku, smrt i uskrsnuće koje je sveti Franjo s tako velikom ljubavlju slavio“, poručio je na početku euharistije mons. Mrzljak.

Svoju homiliju u ispunjenoj crkvi svetog Ivana Krstitelja biskup je posvetio životu svetoga Franje. Govorio je i o svecima Katoličke crkve kao ljudima koji su potpuno svjesni svojih ljudskih slabosti, ali i Božje snage, milosti i veličine koja može u njima djelovati. „Crkva ima veliko bogatstvo svetaca, onih koje se dotakla Isusova riječ te su razumjeli Božji govor utjelovljen u Kristu“, kazao je biskup Mrzljak te dodao kako sveci nisu samo neko sjećanje iz prošlosti već danas s nama žive.

„Promatramo živote svetaca da budu i nama primjer i nadahnuće te zagovornici i pomoćnici na putu svetosti na koji smo svi pozvani.

To je put koji nam je zadan po sakramentu krštenja. Danas je pred nama sveti Franjo, svetac kojeg prilično dobro poznamo. Njegov život možemo podijeliti na dva dijela, onaj prije i nakon što je hitao putem svetosti.

Bio je mlad čovjek iz bogate obitelji, ugledan u društvu, pred njim je bio život. Zabavljao se i veselio, imao je novaca, ali u jednom trenutku je osjetio da to nije pravi život, da sve to nema smisla. Vidio je da postoji nešto drugo, nešto bolje nego što ovaj svijet nudi.

A ovaj svijet nudi mnogo, ali Isus nudi nešto drugačiji način života. Život koji nije tako privlačan, ali Franjo je osjetio taj poziv i počeo novi radikalno evanđeoski način života.

Doživio je obraćenje i kasnije postao jedan od najvećih ljudi u povijesti. Sveti Franjo je prepoznao prave životne vrijednosti sakrivene u Evanđelju. To je svjetlo 12. stoljeća koje osvjetljuje i nas danas. Često ljudi govore o mračnom srednjem vijeku, a upravo iz njega dolazi sv. Franjo. Je li bio mračan srednji vijek, ili je možda mračan 20. ili 21. vijek?

U srednjem vijeku bilo je sigurno mnogo ratova i neznanja, a u 20. stoljeću su se pojavile ponajveće nepogode ljudskoga društva poput fašizma, nacizma i u našim krajevima posebno komunizma, koji je činio zla koja teško da se mogu usporediti čak i s najvećim zlima srednjega vijeka. Stoga se pitamo koji je to mračni srednji vijek. Sveci su oni koji su uvijek svjetlo i možemo ih prepoznati u njihovom načinu života i djelovanja te nam uvijek mogu biti primjer. Zato su to velikani ne samo kršćanskoga svijeta, već ljudske povijesti. Ali potrebno je prepoznati tu veličinu u njihovom životu koju su oni prepoznali u osobi Isusa Krista i njegovim Riječima“, po-

60

VIJESTI • prosinac 2019.

ručio je biskup Josip Mrzljak.

Fra Ivan je na kraju euharistijskog slavlja zahvalio svećenicima, svim vjernicima koji rado i redovito dolaze u franjevačku crkvu, braći u samostanu, Frami, te svima koji pomažu u crkvi i samostanu. Spomenimo svakako kako je proslavi svetkovine svetog Franje prethodila trodnevna duhovna priprava uz listopadske pobožnosti i večernju misu, a vrhunac trodnevnice bio je Obred preminuća sv. Franje koji se slavi u predvečerje svetkovine sv. Franje. (IKA) Svetkovina sv. Frane proslavljena u samostanskoj crkvi sv. Frane u Zadru 4. listopada 2019.

Svetkovina sv. Frane svečano je proslavljena u drevnoj samostanskoj crkvi sv. Frane u Zadru u petak 4. listopada svečanim večernjim misnim slavljem koje je u zajedništvu s osmoricom svećenika predvodio fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima čije je sjedište u zadarskom Samostanu sv. Frane. „Crkva sv. Frane u Zadru prva je crkva koja je izgrađena izvan Italije, a posvećena je sv. Frani. Tu nam je sv. Frane stoljećima nadahnuće i neka ostane s nama i ubuduće“, rekao je fra Andrija i podsjetio da je umirovljeni papa Benedikt XVI. za sv. Franu rekao da je „div svetosti“. Nazvao ga je gigantom svetosti. I najtiražnije novine svijeta, poput njujorškog Timesa, proglasili su sv. Franu čovjekom tisućljeća, čovjekom koji je najviše oplemenio drugo tisućljeće.

Fra Andrija je opisao što je bio jedan od izvanjskih poticaja u preobrazbi svečevog života. „Frane je bio sin bogatih roditelja, nadobudan nasljednik imanja svoga oca.

Volio se isticati, njegov životopisac kaže da je odgojen u hedonističkom duhu. Htio je biti prvi, steći slavu, postao je vitez. Perugia i Asiz zaratili su 1202. g. Asiz je izgubio taj rat. Frano je ranjen, završio je u zatvoru i tu je počeo dolaziti k sebi. Ali ne sasvim. Opet je htio biti vitez, oni su bili zvijezde onoga vremena, najpopularniji mladići. Pošao je opet u križarsku bojnu 1205. g. i tamo je imao čudesan san: ‘Frane, kome ćeš služiti?

Gospodaru ili sluzi? Tko ti može više dati, gospodar ili sluga?’ Tu je zapravo Gospodin njemu progovorio u snu“, rekao je fra Andrija i dodao kako se Frane pitao što mu je onda činiti. „Sv. Frane spoznao je svoju grešnost. Za nju se kajao, grijehe je odbacivao, propitivao se. Glasno je naricao da ljubav nije ljubljena. Osobito danas Božja ljubav stavljena je u zapećak, mnogi se ponašaju kao da Boga nema“, upozorio je fra Andrija. Frane je napustio ratnu službu, viteško zvanje i svoje ambicije te počeo tražiti, čitati Evanđelje. „Sv. Frane je doživio blagoslov patnje, svetost patnje, moć patnje. Znam da to mnogima bode uši. Ali najdublje ljudsko iskustvo je iskustvo nemoći. Milost patnje, milost neuspjeha, milost ranjavanja, milost gubitka sv.

Franu uputila je prema evanđelju“, istaknuo je propovjednik, naglašavajući da je „naš Bog, Bog patnje“. „I to će nekome parati uši.

Naš Bog je Bog Isusa Krista. Božju svemoć sv. Frane doživljava u jaslama. Bog je došao u štalu, gdje je blago i smrdi. Naš Bog, Bog Isusa Krista, visio je na križu. Tu je pročitao sv. Frane silnu ljubav i silni grijeh. Za grijehe se kajao, ljubavi se otvarao. Zato je postao div svetosti, zato je obnovio Crkvu. Nije dopustio da ga patnja slomi, da pita, ‘Bože, zašto meni?’ Nego je u križu, s križa se uvijek napajao snagom“, poručio je fra Andrija.

61 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Provincijal je rekao kako je „naš Bog ušao u patnju, u ljudsku nemoć, ali i svi Isusovi miljenici“. „Kako je prošla Marija? Sve što joj je bila radost, bila joj je ujedno bol. Bol roditi u tuđoj kući, u štali, a radost jer je rodila sina.

Bol što su djeca poklana zbog njezinog Sina, a ona je Sina sačuvala. Bol prognanstva u Egipat, bijega u Egipat, radost vraćanja. Traženi, pa nađeni Sin. Kad je Isus počeo propovijedati, radost pa žalost. Zatim pod križem, raskopano srce, da bi mogla doći uskrsna radost. Tako su prolazili i apostoli. Isus se često sporio s apostolima jer su odbijali bol, križ, nemoć. Ali nemoć je blagoslov“, istaknuo je fra Andrija i naglasio da „naš život ima vrijednost iz onoga kamo smjera, što se s njim može postići“. „Bol je sv. Franu otvorila, otkrila mu je smisao. Vrijednost njegovog života nije u tome da bude skorojević, bogati nasljednik oca, nego bol ga je otvorila da primi Boga u svoj život. Sv. Frane postao je čovjek bogat Bogom. Došao je sebi kroz bol, kroz patnju. Ustao je, pošao i našao Svetu Trojicu.

Franjevačka duhovnost je duhovnost Svete Trojice. Našao je da mu je Bog otac. Ali nije to naučio na vjeronauku, nego to je najživotnije iskusio“, poručio je fra Andrija.

Sv. Frani Bog je izvor i cilj. „Našao je Božjeg sina koji mu je postao brat. Svoje bratstvo našao je sa Sinom vječnog Oca. Našao je posvećenje po Duhu Svetom koji mu je objavio Oca i Sina. Našao je Evanđelje koje je pomazano Duhom, Riječ. I njemu Bog izravno govori. Kad sluša Evanđelje, sluša Boga koji njemu govori. Svaki put kad se čita Evanđelje, Bog govori. Sv. Frane tako sluša Evanđelje“, istaknuo je fra Andrija. „Bog je sv. Frani dao braću i on je s braćom išao. Braća su mu bila bol i radost. Braća su mu zadavala puno boli, puno patnje, cijeli

život. Sv. Frane je našao Crkvu. To je majčina utroba koja ga rađa za život vječni. Majčina utroba koja ga natapa krvlju, grije ga, poučava. Omiljena slika sv. Frane o Crkvi i kršćanima je da su braća i sestre Isusa Krista.

Jer on je tu hranjen Krvlju i Tijelom Kristovim, kao što majka dijete hrani svojom krvlju i tijelom“, rekao je fra Andrija.

U Crkvi je sv. Frane poučavan, kao što majka poučava dijete. „Sv. Frane se dao poučiti na način da je njegov razum obogaćen Bogom.

Zato je postao tako velik u kršćanstvu. I što je jako važno, našao je sebe“, naglasio je fra Andrija i poručio: „Čovječe, ne možeš naći sebe bez drugoga. Svaki ‘ja’ čezne ‘ti’ i želi biti ‘mi’. Tek u ‘ti’ spoznaješ sebe. Sv. Frane je našao Božji ‘ti’. Božji ‘ti’ i Franin ‘ja’ stapaju se i to postaje otajstvo ‘mi’. Bogočovječan ‘mi’. Našao je sebe u ljubavi, našao je sebe ljubljenim, vrijednim. Dotle ga je dovela bol“, naglasio je propovjednik. Bio je oblikovan Evanđeljem, poučen Crkvom, zazivajući Boga Ocem, Sina Božjeg ‘moj brat’, tvoj brat. Nalazeći ljubav Duha Svetoga, sv. Frane našao je sebe u odnosu na Boga. Postao je na zemlji božansko–ljudski mi“, istaknuo je fra Andrija te naglasio vrijednost blagoslovljenosti patnje, ako se želi slušati proroštvo sv. Frane. „Tvoja sigurnost nije tvoj izgled, tvoje zdravlje, tvoj bankovni račun, uloga, tvoje funkcije. Tvoja sigurnost može biti samo Bog. Na taj način sv. Frane popravio je kuću Božju, Crkvu je popravio. Ponosio se križem našeg Gospodina, ponio je i rane Isusove. On malen postao je blagoslov za ovu zemlju“, poručio je provincijal Bilokapić.

Upozorio je da ljudi ne nasjedaju zabludama onih koji čak i u ime vjere govore kako ćemo na zemlji biti oslobođeni patnje. Potaknuo je vjernike da se oslone na Gospodina, da on

62

VIJESTI • prosinac 2019.

bude naša životna osovina i sigurnost. „Da bi se to dogodilo, nužno je ići na misu, stati pred Boga, moliti, uzeti Riječ Gospodnju.

Neka se Gospodin proslavi i u patnji svakoga od nas. Neka nas poput sv. Frane i patnja otvori da nađemo smisao svog života, a to je puno zajedništvo s Bogom“, poželio je fra Andrija te poručio da je sv. Frane osobito plodonosan u zemlji Hrvata. „Kako je moguće misliti evanđelje u Crkvi u Hrvata bez sv. Frane, odnosno franjevaštva? Kako je moguće misliti uljudbu, kulturu Hrvata, bez udjela braće sv. Frane? Kako je moguće misliti gospodarstvo, bez utjecaja sv. Frane“, upitao je fra Andrija, naglašavajući da je Hrvatska jedna od najfranjevačkijih zemalja u svijetu.

Zadarski samostan sv. Frane prvi je franjevački samostan u Hrvatskoj osnovan za života sv. Franje, oko 1221. g. i među najstarijim je franjevačkim samostanima izvan Italije. Crkva sv. Frane posvećena je 1282. g.

Prema predaji, na putu prema Svetoj zemlji, oko 1212. g. sv. Franjo Asiški zbog protivnih vjetrova zaustavio se u Zadru, u hospiciju sv. Antuna Opata iz kojega je nastao taj samostan u kojem se stoljećima odvija bogati sakramentalni, duhovni i karitativni život i omiljeno je odredište u pohodu brojnih vjernika iz Zadarske nadbiskupije. (IKA) U crkvi Male braće u Dubrovniku proslavljen spomendan sv. Franje Asiškoga 4. listopada 2019.

U crkvi Male braće u Dubrovniku u petak 4. listopada svečano je proslavljen spomendan sv. Franje Asiškoga.

Prema starom običaju, prije večernje mise franjevci su dočekali dominikance na vra-

tima crkve. Nakon pozdrava i čestitki, koje su franjevci primili od braće dominikanaca za spomendan svojega utemeljitelja, zajedno su u procesiji krenuli prema glavnom oltaru.

Pred oltarom su otpjevali pjesmu: „Serafski otac Franjo i apostolski Dominik, oni nas poučiše zakon Tvoj Gospodine!“ Svečano misno slavlje, uz koncelebraciju mnogih svećenika, predvodio je fr. Tomislav Kraljević, prior Samostana sv. Dominika u Dubrovniku. U propovijedi se osvrnuo na život sv. Franje Asiškog, osobito na veliki zaokret u njegovu životu. Sv. Franjo u mlađoj dobi užasavao se gubavaca kojih je u to vrijeme bilo mnogo. Fr. Tomislav opisao je kakva je to zapravo bila bolest i kakvo je bilo društveno stanje gubavaca. Najčešće su bili odbačeni od sviju, a smatralo se da su svoju bolest zaslužili lošim ponašanjem.

Veliki zaokret u Franjinu životu dogodio se kada je sišao s konja i poljubio gubavca. „Neki novi neobičan osjećaj došao je u njegovo srce, čuo je Isusove riječi, koje smo i mi maloprije čuli u Evanđelju: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ Propovjednik je istaknuo kako je i sam Franjo bio mladić dobro odjeven i pomalo egocentrik, ali se u njemu nastanio besmisao i upravo je to bila pukotina kroz koju je čuo Isusove riječi i mogao u gubavcu prepoznati samoga Isusa. U tome možemo naći i odgovor na pitanje zašto se i sami zovemo kršćanima: „Možemo reći zato što smo kršteni, ali pretpostavljam da se i u vama nešto prelomilo. Nešto u prošlosti ili sadašnjosti. To može imati veze s vašom obitelji, učinjenom ili neučinjenom stvari, rečenom ili prešućenom rečenicom, sa zdravljem, s ovisnošću, s usamljenošću, s izgubljenošću, s nekim ne-

63 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

dostatkom koji je vaša tajna ili s nekim posebnim događajem. To može biti lom u vašoj izgrađenoj slici svijeta i taj lom ustvari postao je pukotina kroz koju je Krist došao do vašeg srca.“ Na kraju euharistijskog slavlja gvardijan samostana Male braće fra Veselko Grubišić zahvalio je propovjedniku i braći dominikancima te svima okupljenima što su uveličali svečanu proslavu spomendana sv. Franje Asiškog, utemeljitelja Franjevačkoga reda.

(IKA) Hodočašće splitskih redovnica u Zadar 5. listopada 2019.

U organizaciji biskupskoga delegata za redovnice fra Petra Lubine, zahvaljujući dobrobiti nabiskupa Marina Barišića, redovnice Splitsko-makarske nadbiskupije 5. listopada su išle na izlet-hodočašće u Zadar.

U Zadru su ih s. Antonija Delonga i fra Petar upoznali sa znamenitostima zadarskih crkava i umjetnina. Pošle su ispred splitskoga svetišta Gospe od Zdravlja dvama autobusima, a razgledavanje Zadra započele zadarskim svetištem Gospe od Zdravlja, u kojem su Gospi od Zdravlja pjesmom iskazale svoje štovanje.

Upoznale su se s poviješću te u II. svjetskom ratu srušene crkve, obnovljene 1991. zahvaljujući vlč. Šimi Duki, nakon čega je uslijedio posjet katedrali sv. Stošije. Upoznale su se s njezinom poviješću i znamenitostima, kao i s umjetničkim detaljima u njoj.

Razgledale su zatim Forum, na kojem je upriličen susret s Ivanom Pavlom II. za posjeta Hrvatskoj. U benediktinskoj crkvi sv.

Marije fra Petar je nakon toga za sestre slavio euharistiju, a zatim ih je opatica Majka Anastazija pozdravila i upoznala s prošlošću crkve i samostana.

Nakon toga upriličen je susret sa sestrama benediktinkama u samostanskom klaustru, gdje su benediktinke počastile goste, koji su zatim, pod stručnim vodstvom čuvarica muzeja sestara benediktinki razgledale „Zlato i srebro Zadra“ koje se čuva pod njihovim krovom.

Slijedio je posjet staromu franjevačkom samostanu i crkvi na zadarskom poluotoku.

Dočekao ih je provnicijal fra Andrija Bilokapić, pozdravio, proveo crkvom, sakristijom i izložbenim prostorom te ih upoznao s njihovom poviješću, znamenitostima i umjetničkim djelima.

Nakon predaha i okrepe, splitske redovnice posjetile su poznate zadarske Morske orgulje i Pozdrav Suncu, a posjet Zadru redovnice su zaključile pohodom crkve sv. Šime, gdje ih je dočekao župnik don Josip Lenkić. On ih je upoznao s crkvom, sa štovanjem sv. Šime, njegovim neraspadnutim tijelom, pokazao im svečev sarkofag, koji su imale prigodu dodirnuti i pred njim se pomoliti.

Zapjevale su njegovu himnu i izmolile srednji čas, a zatim krenule za Split i zaustavile se kod Gospe od puta nedaleko od Skradina, koju su pozdravile molitvom Gospinih litanija. (IKA) Dvije obljetnice Isusovih malih sestara 5. listopada 2019.

Isusove male sestre ove godine obilježavaju osamdesetu obljetnicu osnutka i pedesetu obljetnicu djelovanja u Hrvatskoj. Tim povodom euharistijsko slavlje 5. listopada u župnoj crkvi sv. Luke u Travnom predvodio je rektor svetišta Majke Božje Bistričke Domagoj Matošević, a koncelebrirali su župnik Darko Bručić Pavuk, rektor crkve sv. Vinka Paulskog Vladimir Hren i savjet-

64

VIJESTI • prosinac 2019.

nik u Apostolskoj nuncijaturi mons. Janusz Blachowiak.

U homiliji vlč. Matošević istaknuo je osobitosti karizme malih sestara: jednostavnost i malenost, poštovanje prema svakoj osobi, tihu radost i molitvu klanjanja u tišini. Spomenuo je i riječi pape Franje na Generalnom kapitulu 2017. malim sestrama: „Dolazi mi na pamet dijalog između stabla hrasta i badema. Hrast kaže bademu: ‘Govori mi o Bogu!’ i badem procvjeta. To je ono što Crkva od vas traži: da cvjetate, cvjetate gestama Božje ljubavi.“ Papa je nadalje istaknuo: „Izvor vaše Zajednice je iskustvo nezaustavljive Božje nježnosti koje je primila m. s. Magdalena. Ona je idući stopama blaženog brata Karla (Charles de Foucauld) uvidjela da se svemogući Bog, Stvoritelj i Gospodar svijeta, iz ljubavi prema nama, nije bojao postati malenim djetetom punim povjerenja na Marijinim rukama i koji se opet želi, ponizno, iz ljubavi davati svakome od nas. Ta Božja ljubav treba se izražavati daleko više evangelizacijskim gestama, nego riječima: osmijehom, šutnjom, klanjanjem, strpljivošću.“ Isusova m. s. Magdalena rođena je 1898. godine u Francuskoj. Od malena je bila obilježena bolnim iskustvom granica. Stoga će cijeli život tražiti granice, prelaziti ih, osnivati na njima zajednice. Još je od djetinjstva nosila u sebi čežnju posvetiti život Bogu. U 23. godini, čitajući životopis malog brata Karla (Charles de Foucauld), pronalazi ostvarenje svoga sna: „Življeno evanđelje, potpuno siromaštvo i iznad svega ljubav.“ Nakon 20 godina čekanja odlazi u Alžir, gdje na blagdan Male Gospe 1939. godine polaže prve redovničke zavjete te osniva Bratstvo Isusovih malih sestara.

Sva povijest osnutka ukratko se sabire u ovih nekoliko riječi: „Bog me uzeo za ruku i slijepo sam ga slijedila, u potpunoj noći i zamršenom nedostatku ljudskih sredstava, ali s beskrajnim povjerenjem u svemoć Isusa, Gospodara nemogućega.“ Prvih pet godina živjela je sama s nomadima i s njima dijelila sve. Godine 1946. godine m. s. Magdalena spoznaje kako se zajednica treba proširiti na sve kontinente. Nakon Sahare, male sestre ulaze u tvornice u mnogim europskim zemljama. Vrlo brzo, Magdalena osniva zajednice i na Bliskom istoku. Godine 1953. kreće na put oko svijeta i iza „željezne zavjese“ u zemlje srednje i istočne Europe, kako bi svima koji trpe donijela Kristovu Ljubav.

Dolazila je i na naše prostore, ukupno 25 puta, hodočasteći na Trsat, Brezje, Mariju Bistricu i Tekije, posjećujući prijatelje.

Umrla je 6. studenoga 1989. godine u Rimu.

Na dan njezina ispraćaja pao je i Berlinski zid, otvorile su se granice koje je godinama prelazila.

U svjetlu Isusa u otajstvu Nazareta male sestre žive redovnički, kontemplativni život u svijetu.

Isusovih malih sestara ima 1100, a prisutne su na svim kontinentima, u 59 zemalja. Prva zajednica u Hrvatskoj osnovana je 1969. godine u Aljmašu, svetištu Gospe od utočišta.

U Zagrebu su gotovo 30 godina bile prisutne u radničkoj četvrti Trnje, radeći u više tvornica. Dvije su male sestre iz Zagreba bile prisutne dvije godine u Ljubljani, u Sloveniji. Četiri su godine dvije male sestre živjele u izbjegličkom kampu Gašinci kod Đakova, dijeleći s izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine posljedice rata. U središnjoj Hrvatskoj, u Karlovcu, bile su prisutne tri godine, a trenutačno su u Zagrebu, u Dubravi i Travnom.

65 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Na završetku euharistijskog slavlja sudionici su imali prilike vidjeti i kratku prezentaciju o svim zajednicama malih sestara tijekom proteklih pedeset godina u Hrvatskoj. (Isusove male sestre) Proslava blagdana sv. Faustine – duhovne majke sestara Milosrdnog Isusa 5. listopada 2019.

U subotu 5. listopada, u pulskoj crkvi Majke Božje od Milosrđa, Misericordiae, u starogradskoj jezgri Pule svečano je proslavljen blagdan sv. Faustine Kowalske. To je ujedno bila i središnja biskupijska proslava toga blagdana, koji svake godine organiziraju sestre Milosrdnog Isusa, zajedno s članovima Udruge Radnici Milosrdnog Isusa te, u posljednjih nekoliko godina, i u suradnji s katedralnom župom koja rado u svojoj filijalnoj crkvi ugosti tu svečanost.

Priprava za blagdan započela je dan ranije, u petak 4. listopada. Program je započeo katehezom i klanjanjem te je zaključen misnim slavljem. Oba dana program je vodio p. Marijan Zubak, misionar Krvi Kristove iz Zagreba.

Drugoga dana, na sam blagdan, susret je započeo katehezom, uslijedila je pobožnost krunice Božjega Milosrđa te je kulminirala misnim slavljem. Na početku misnoga slavlja okupljene je prigodno pozdravio katedralni župnik, vlč. Rikard Lekaj koji je izrazio radost što se obilježavanje blagdana sv. Faustine događa upravo u toj crkvi, u samom centru grada. Osim vlč. Lekaja koncelebrirao je i preč. Željko Staver, kanonik Pulskog kaptola sv. Tome apostola.

Predvoditelj je u prigodnoj homiliji pozvao okupljene da se zapitaju koliko smo mi u

svome svakodnevnome životu, u velikim i malim potrebama zaista bližnji osobama oko nas. Bog se obratio malenima, odabrao je dvanaestoricu, odabire svakoga od nas za sudjelovanje u djelu spasenja, na nama je da taj poziv prihvatimo svojim životom i svakodnevnim djelovanjem.

Na kraju misnog slavlja upriličen je ofer, čašćenje relikvija sv. Faustine, a sestre su potom dijelile čokoladice s likom svetice, na čijem je omotu bio ispisan pojedini citat iz njezine bogate duhovne ostavštine.

Sestre Milosrdnog Isusa u Pulu su stigle 2000. godine, a trenutno ondje borave tri sestre: s. Jaira Udovičić, predstojnica, s. Ivana Perković i s. Ewelina Wolinska. (IKA) Otvorena 100. jubilarna godina od utemeljenja Družbe Kćeri Milosrđa 4. – 6. listopada 2019.

Jubilarnu 100. godinu Družbe Kćeri Milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje 4. listopada otvorila je vrhovna predstojnica Družbe s. M. Cristina Orsillo u Blatu na otoku Korčuli, rodnom mjestu utemeljiteljice bl. Marije Propetog Isusa Petković u kojem počivaju i njezini zemni ostaci. Blaženica je Družbu utemeljila 4. listopada 1920. godine uz vodstvo dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića.

Višednevna svečanost ovog značajnog događaja započela je uoči svetkovine sv. Franje Obredom preminuća sv. Franje i cjelonoćnim zahvalnim klanjanjem pred presvetim oltarskim sakramentom. Dio proslave otvorenja jubilarne godine je i VII. simpozij Družbe „Družba Kćeri Milosrđa u stoljetnoj povijesti“ koji se održao 4. i 5. listopada. Na simpoziju su teme o djelatnostima Družbe

66

VIJESTI • prosinac 2019.

i njihovom značenju kroz stoljetnu povijest obradili hvarski biskup Petar Palić, don Mladen Parlov, prof. Tonći Padovan – Maslinjak, mons. Andrija Anišić, s. M. Emila Barbarić, s. M. Aurora Marecos, s. M. Vlatka Bratinšćak, s. M. Danijela Škoro, s. M. Maria Luisa Gallagher, s. M. Jasna Crnković, prof.

Joel Elias i s. M. Anamarija Vuković. Simpozij je završio osobnim svjedočenjem suradnika sestara Kćeri Milosrđa: Bisera Očeva milosrđa, Poslanika Milosrđa i predstavnika korinika Zaklade Blažena Marija Petković.

Zatvaranju simpozija je nazočio saborski zastupnik Branko Bačić kao predstavnik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića koji se skupu obratio prigodnim riječima. Pjesmom i scenskim prikazima nastupile su klape Manina, Rikordo, Kanela, Kumpanji te dječji zbor Stope i druga djeca Župe Svih svetih iz Blata.

Propovijedajući na misi na blagdan sv. Franje, biskup Uzinić je u propovijedi kazao kako ih je sve okupilo ostvarenje jednog poziva u kojemu su kroz stotinu godina i mnoge druge osobe pronašle nadahnuće za vlastiti poziv, a to je poziv utemeljiteljici Družbe.

Navodeći što papa Franjo u apostolskoj pobudnici „Cristus vivit“ govori o pozivu, biskup je pročitao i opis poziva sv. Franje, prema franjevačkim izvorima, te opis poziva bl.

Marije Petković. „Svi smo mi, braćo i sestre, od Boga pozvani. Bog sa svakim od nas ima svoj plan“, kazao je biskup. „Ne možemo imitirati druge. Ali svakako od njih možemo učiti. Njihov život nam može biti nadahnuće. Život sv. Franje je nadahnuo mnoge. I još je uvijek tako. U njegovom pozivu su mnogi dobili nadahnuće za svoj poziv i to su tako razumjeli.“ Među njima je i papa Franjo.

Jedna od onih koja je svoj poziv otkrivala u pozivu sv. Franje je sigurno Marija Propetog Isusa Petković, nastavio je biskup. Njezin život je, kao i život sv. Franje, mnogima postao nadahnuće. U njezinom pozivu već punih sto godina sestre Kćeri Milosrđa, ali i drugi koji proučavaju njezin život na svoj način, pronalaze svoj vlastiti poziv ili bar nadahnuće kako na njega odgovoriti.

Iako nas sveti inspiriraju, mi nismo njihove kopije, kazao je dubrovački biskup i dodao: „Ni vi sestre niste i ne možete biti kopije bl.

Marije. Mi smo svi izvornici. Zato svoj poziv i svoje poslanje i mi poput nje, poput sv. Franje, pred križem moramo ponovo otkrivati u molitvi osluškivanja što Bog nama u našem vremenu i okolnostima želi reći.“ Biskup Uzinić je također kazao kako su okolnosti u kojima mi danas živimo bitno drukčije od onih kojih se spominjemo iz odgovora na Božji poziv sv. Franje i onih prije sto godina bl. Marije Propetog Isusa. „I tek tad ćemo, kad nam se to dogodi, i mi svoj poziv moći živjeti sa žarom i potpunim predanjem. I biti oni koji grade Crkvu ljubeći Krista i za njega se žrtvujući.“ Zaključio je riječima: „Kako se lijepo spajaju ova dva poziva: ‘Obnovi moju Crkvu’ i ‘Ljubi me, kćerce, i žrtvuj se za mene’, onako kako su to činili sv. Franjo i bl. Marija Propetog Isusa. Živeći svoj poziv i mi ćemo moći postati, ako ne inspiracija onda bar poticaj za druge, da oni otkriju i žive onaj poziv, originalni, izvorni poziv, koji Bog ima sa svakim od nas.“ Dani otvorenja jubilarne godine završili su svečanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi u nedjelju 6. listopada koju je predvodio biskup Uzinić, koji je sudjelovao na cijelom programu slavlja otvorenja jubilar-

67 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ne godine Družbe Kćeri Milosrđa. Nakon mise Viteško udruženje Kumpanija izvelo je Tanac i Ples od boja, karakteristične plesove Blata.

U propovijedi na blagdan Gospe od Ružarja biskup je Uzinić govorio, uz ostalo, o povezanosti vjere i molitve, tvrdeći kako je vjera koju prožima molitva djelotvorna vjera.

Povezao je to sa životom utemeljiteljice bl.

Marije Propetog Isusa Petković koja je rođena u Blatu i tu započela svoje poslanje koje ju je odvelo i u misije. Vjera se ne umnaža čudima. Vjera se umnaža molitvom. I tako sve dok život ne postane molitva, a vjera gledanje i slušanje, kazao je dubrovački biskup te ispričao događaj iz života blaženice kada je ona, u dobi od pet ili šest godina, s tetkom molila Vjerovanje i tako uronila u molitvu i Božju prisutnost da riječi molitve nije mogla niti izgovarati. To je ovako opisala: ‘Sad vidim da Gospodin ne pazi na one naše usmene molitve kad ih rastreseno i nedostojno govorimo, kad samo jezikom nešto klepećemo, a ne znamo što govorimo. Uistinu, da bi ma s kojim običnim čovjekom tako govorili, a ne znali što mu govorimo, uvrijedio bi se, a kamoli neće veličanstvo Božje.’ Pet ili šest godina? A sad zamislimo sebe i svoje molitve“, rekao je biskup. „Život bl. Marije Propetog Isusa bio je trajni razgovor s Bogom. On je oživljavao njezinu vjeru, i njezinu je vjeru pretakao u molitvu.

Nije njezina molitva bila tek govor Bogu, osobito ne u smislu iznošenja svojih želja i potreba, nego je bila dijalog s Bogom, s Bogom živim, Bogom prisutnim, Bogom raspetim, Bogom koji je bio njezin otac, Bogom koji je bio njezin zaručnik. Zato je njezina molitva postala misija ili poslanje koje ju je odvelo prvo do siromaha u Blatu, a onda sa

svojim susestrama do kraja svijeta“, istaknuo je biskup Uzinić.

Papinska pokornična je izdala dekret po kojem se u jubilarnoj godini može dobiti potpuni oprost u svim kapelicama samostana sestara Kćeri Milosrđa. (dubrovacka-biskupija. hr) Početak postulature hrvatskih kapucina u Italiji 7. listopada 2019.

Na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, 7. listopada 2019., u Samostanu sv.

Franje Asiškog u Lendinari (Italija) skupina od trinaest mladića iz nekoliko različitih Provincija iz Italije te Hrvatske službeno je započela svoju godinu postulature kao intenzivnijeg vremena za stupanje u novicijat Kapucinskog reda.

U prisutnosti povećeg broja braće kapucina, a osobito studenata filozofije iz Milana i teologije iz Venecije, obred primanja vodio je fra Claudio Passavanti iz Torina. Nakon prigodne homilije novim postulantima predan je znak-križ Tau (kao posebni franjevački znak) zajedno s Franjevačkim spisima i Biblijom. Na kraju obreda gvardijan samostana – fra Florio Tessari – svima je predao ključ samostana sa željom da samostan u kojemu će kroz ovu godinu dana boraviti doista shvate i prihvate kao svoju kuću u kojoj će se slobodno osjećati i u kojem će s drugom braćom rado boraviti te zajedno tražiti volju Božju za svoj život. Nakon završetka obreda uslijedilo je prigodno čestitanje te okrjepa u samostanskoj blagovaonici.

Iz Hrvatske provincije pod nebeskom zaštitom sv. Leopolda Bogdana Mandića u ovu drugu godinu postulature u Italiji primljena

68

VIJESTI • prosinac 2019.

su petorica kandidata: Luka Tomašković iz Zagreba, Ivica Sučić iz Splita, Antun Matić iz Zagreba, Luka Šebečić iz Zagreba te Ivan Suša iz Zaprešića.

Oni će ovu godinu postulata, kao vrijeme intenzivnije priprave za stupanje u novicijat, provesti rastući u bratskom zajedništvu, dubljem upoznavanju života i djela sv. Franje Asiškog, franjevačko-kapucinskoj karizmi te na poseban način, kroz svakodnevnu osobnu i zajedničku molitvu i razmatranje, nastojati osluškivati poticaje Duha Svetoga.

Preporučamo u molitve njih i njihove odgojitelje kako bi i zajedno mogli što više i bolje rasti u svetosti i kako bi svojim životom i djelovanjem mogli spoznati i izvršiti Božju bolju! (kapucini.hr) Vrhunac proslave 100. obljetnice osnutka Provincije Božje providnosti Kćeri Božje ljubavi 11. listopada 2019.

Družba Kćeri Božje ljubavi u Zagrebu je u petak 11. listopada svečanom euharistijom u katedrali, uz predsjedanje zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, te svečanom akademijom u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, proslavila 100. obljetnicu osnutka svoje Provincije Božje providnosti sa sjedištem u Zagrebu.

Za vrijeme svečane akademije – u kojoj je rečeno da danas Provincija ima 243 sestre, a uputile su im pozdrave video-porukom susestre iz Češke, Slovačke, Poljske, Engleske, Italije, SAD-a, Albanije, do Ugande, Brazila, Ekvadora i Bolivije – obratila im se i vrhovna glavarica Družbe sestra Maria Dulce Adams: „Vjerujem da se danas s nama raduje i naša

utemeljiteljica Franziska Lechner kojoj je širenje družbe na ovim prostorima bilo ostvarenje misijskog sna... Odazvavši se pozivu vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, majka Franziska osjećala je da odgovara na poticaj duha i prepustila se vodstvu Božje providnosti koja je otada neprestano upravljala i oblikovala život ove provincije kroz stotinu godina njezine bogate i bremenite povijesti“, poručila je vrhovna glavarica.

Sestre su, podsjetimo, u Sarajevu – u tada misionarski kraj Bosne i Hercegovine, opustošen višestoljetnom osmanlijskom vladavinom – stigle 1882. godine.

Kada su im komunisti oduzeli apsolutno sve, i samostane i ustanove, te zabranili rad i tražili da redovnice obuku civilno odijelo, godine 1949. sjedište provincije sele na zagrebačku Novu Ves broj 16. Tada im je skromnu kuću u kojoj su započele iznova živjeti, potpuno osiromašene, nakon komunističkog izgona iz BiH, ustupio nadbiskup Alojzije Stepinac, i sam žrtva istog totalitarizma.

Danas imaju 42 zajednice. U Albaniju su, primjerice, stigle 1992. godine, a svoje današnje ime „Provincija Božje providnosti“ dobivaju 1971. jer su dugo od dolaska u glavni grad BiH nosile prefiks manje obljubljen, kao „Jugoslovenska provincija“.

I to je posviješćeno više puta tijekom bogatog glazbeno-scenskog programa svečane akademije na kojoj se obratila prigodnom riječju okupljenima i s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica. Podsjetila je da je geslo velike proslave – a započeli su je u rujnu prošle godine u Sarajevu – „U Božjoj providnosti hodimo“.

Između ostalog je i ovo naglasila: „U tom povijesnom hodu otkrivamo utkanost kariz-

69 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

me Majke Franziske u životu sestara – njezinih ideala, gorljivosti u spašavanju duša i oblikovanju ljudskih srdaca, pa i pod cijenu prolijevanja vlastite krvi što su posvjedočile sestra Jula Ivanišević i susestre, blažene Drinske mučenice.“ U sklopu akademije upriličen je scenski prikaz povijesti Provincije u režiji s. M. Pije Herman, a u izvedbi sestara, kandidatica, postulantica, i glazbenih izvedbi zbora „Allegro“ iz Križevaca, koji se baš za ovu priliku formirao, plesne skupine „Ruke za mir“ iz KŠC Sarajevo, zbora sestara iz Albanije i Kosova te zbora sestara i kandidatica iz Zagreba.

Dodijeljena su priznanja i nagrade za najbolje radove na Likovnom natječaju „Kćeri Božje ljubavi čine Božju ljubav vidljivom u svijetu“. Radovi su izloženi u predvorju Nadbiskupijskog pastoralnog instituta. Nagrađene su dvije kategorije; stariji i mlađi osnovnoškolci. Među mlađima najboljom se pokazala prvoplasirana Gabrijela Jonjić iz Viteza, a kod starijih Ema Požgaj iz Svetog Ilije.

Svečani program pratili su i biskupi mons.

Vlado Košić, sisački ordinarij, i mons. Josip Mrzljak, apostolski administrator Varaždinske biskupije.

Vrhunac je cjelogodišnje proslave 100. obljetnice Provincije Božje providnosti Družbe Kćeri Božje ljubavi i u subotu, 12.listopada, nastavlja se promocijom njihovih tiskanih izdanja u Granešini, a popodne otkrivanjem spomen-ploče na zgradi nekadašnjeg samostana „Stjepanovac“ u Legradu. (IKA)

Zahvala Družbi kćeri Božje ljubavi u Legradu 12. listopada 2019.

Na zgradi stare osnovne škole u Legradu u znak zahvalnosti Družbi kćeri Božje ljubavi na radu u Župi Presvetog Trojstva, ali i čitavoj općini Legrad, otkrivena je u subotu 12. listopada spomen-ploča.

Na ploči je zapisano: „U listopadu 1893., 25 godina nakon što je u Beču osnovala Družbu kćeri Božje ljubavi, Franziska Lechner u ovoj je zgradi osnovala samostan ‘Stjepanovac’.

Njezine duhovne kćeri tu su 67 godina mnogima nastojale činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u Nebo. Zahvalne Trojedinom Bogu, majci Franziski i svim sestrama koje su ovdje svojim životom i djelovanjem činile Božju ljubav vidljivom, prigodom 100. obljetnice provincije Božje providnosti spomen-ploču postavljaju kćeri Božje ljubavi.“ U Legrad je uz oko 150 redovnica Družbe tim povodom pristigla i generalna poglavarica s. Maria Dulce Adams iz Rima, koja je zajedno s provincijalnom glavaricom s. Gordanom Igrec svečano otkrila spomen-ploču koju je potom blagoslovio mons. Antun Perčić, delegat apostolskog administratora varaždinske biskupije.

Na početku susreta svima se obratio domaći župnik Silvio Košćak, koji je istaknuo kako ljubav sestara Družbe kćeri Božje ljubavi prema dušama podravskog kraja nikada neće biti zaboravljena. „Život evanđeoskih savjeta kod sestara Družbe doista je bio ljubav na djelu. Kao mladom župniku stalo mi je da u ovaj kraj iznova dođu sestre vaše Družbe.

Prilike i mogućnosti, doduše, govore suprotno, no Bogu kroz našu molitvu ništa nije nemoguće. Drage sestre, ovdje je bila vaša

70

VIJESTI • prosinac 2019.

kuća, no bez obzira na to što to spominjemo u perfektu, ovo je i dalje vaš dom. Danas ste, drage sestre, zaista Božji znak u Legradu. Vi nam govorite da Bog nije zaboravio ovo mjesto i da ga nikada neće zaboraviti“, poručio je župnik Košćak.

Okupljenima se obratio i mons. Josip Đurkan, ludbreški župnik, domaći sin čija je rodna kuća tek nekoliko metara od škole u kojoj su do sredine prošloga stoljeća djelovale časne sestre. Istaknuo je kako je jako važno da mlade generacije Legrađana „upoznamo s predanim i ljubavlju obuzetim prosvjetnim i odgojnim radom vrsnih sestara učiteljica“.

Ploču postavljamo tek nakon 59 godina od odlaska časnih sestara iz Legrada, ali postavljamo je kao vidljivi i trajan spomen na drage nam i nezaboravne redovnice-učiteljice koje su ne samo učile djecu, već ih i odgajale u duhu dobra da budu dobri ljudi i vjernici Isusa Krista. U svoj gotovo 70-godišnji rad uložile su ne samo svoje znanje i vještinu, nego i žrtve, molitve, lijepe primjere i svoju majčinsku ljubav. Kako sam i sam rođen u ovoj sredini, vežu me lijepe uspomene na ovu školu, ali još više na časne sestre koje nakon rata više nisu smjele zaviriti u svoju zgradu. Ostale su na ulici tražeći milosrdna srca ljudi koji će ih primiti pod svoj krov, kazao je mons. Đurkan.

Nakon prigodnog programa ispred stare školske zgrade mons. Perčić predslavio je misu u župnoj crkvi. Na početku euharistije rekao je kako „smo svi pozvani, po nazivu i uzoru kćeri Božje ljubavi, Božju ljubav živjeti i svjedočiti“.

U propovijedi mons. Perčić ponovio je kako je sveta euharistija zahvaljivanje Bogu za sva dobra koja nam daje preko mnogih ljudi koji su svojim životom opečatili svoje vrije-

me i ostavili zalog svoga dobrog djela nama za uzor i poticaj da i mi budemo sjeme koje Gospodin zasadi da iz njega izraste dobar plod. Potom je spomenuo nekoliko misli svetog Augustina koje su zapisane i u temeljima Družbe: „Ljubav prema Bogu i bližnjemu“ te „Da bude jedinstvo srca i zajedništvo dobra“. „I sveti Pavao je rekao, ako čovjek nema ljubavi, što god čini makar se to činilo vrijedno i pokazuje se kao dobro, to je samo cimbal što zveči, to je samo jeka. Čovjek kršćanin pozvan je činiti dobro. Ne samo iz humanih razloga, nego zato što sam kršćanin, jer želim da sve što god činim, činim tako da Boga proslavim u svome životu. Ako nemam te ‘žice’, tog osjećaja, uzalud mi je činiti dobro, jer će to dobro koje činim ostati samo na ljudskoj površini. Kao kršćani znamo da sve što činimo, činimo iz ljubavi prema Bogu. A ta ljubav se očituje u ljubavi prema stvorenjima koja je Bog stvorio, prvenstveno to smo mi ljudi koje je On stvorio iz ljubavi na svoju sliku i priliku te nas pozvao da mi budemo, u svijetu u kojem živimo i u vremenu koje nam je darovano, znak njegove ljubavi i dobrote.

Zato je u tom duhu i majka Franziska koja je 1868. osnovala Družbu, željela i poticala sestre s kojima je živjela te ostavila vama danas svoju baštinu da vi i dalje nastojite živjeti po tome. A kada je to svjedočanstvo istinsko i autentično, uvijek će biti ljudi koji će se oduševiti za Gospodina da i oni čine dobro.“ U nastavku homilije mons. Perčić je, između ostaloga, razmatrao nad riječima utemeljiteljice Družbe kćeri Božje ljubavi Franziske Lechner kako članice Družbe trebaju biti „službenice i oruđe neizmjerne Božje ljubavi i to riječju i djelom, po uzoru Gospodina našega Isusa Krista“.

71 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

„Umijeće vašeg poslanja jest da u svakom vremenu to činite na najbolji način. Kada su sestre došle ovdje u Legrad 1893. godine, svjedočile su svoju ljubav mada nisu znale hrvatski jezik. Tu ljubav su svjedočile svojim djelovanjem, pa i u nemilim vremenima nakon II. svjetskog rata kada su iskazivale svoju ljubav malenima. Tražile su puteve kako doći do čovjeka i iskazati mu ljubav i dobrotu, jer ljubav je domišljata, kaže sveti Pavao, i nikakvi sistemi ne mogu je zakočiti. Oni koji se uzdaju u Gospodina i koji su svjesni da su sjeme posijano od Boga da donese rod uvijek će, uz molitvu i pouzdanje u Gospodina, naći puteve kako svjedočiti tu ljubav“, kazao je mons. Perčić.

Na kraju svečanog slavlja svima je zahvalila provincijalna glavarica s. Gordana Igrec.

(IKA) 20. obljetnica smrti fra Tomislava Janka Šagi-Bunića obilježena znanstvenim kolokvijem 19. listopada 2019.

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Hrvatskom kapucinskom provincijom sv. Leopolda B. Mandića i izdavačkom kućom „Kršćanska sadašnjost“ 19. listopada upriličio je jednodnevni znanstveni skup (kolokvij) u povodu 20. obljetnice smrti fra Tomislava Janka Šagi Bunića († 21. 7. 1999.). Skup je imao za naslov „Sluga Riječi“, a održan je u prostorijama KBF-a (dvorana I).

Pozdravnu riječ okupljenima uputio je dekan KBF-a dr. sc. Mario Cifrak, koji je posebno naglasio kako je upravo pod vodstvom dr. Šagi-Bunića KBF godine 1969. proslavio 300 godina od svoga postojanja i kontinuite-

ta: „Upravo je dekan Tomsilav J. Šagi-Bunić upozorio na tu važnu i prevažnu činjenicu da je sveučilište proizašlo iz krila Crkve“, istaknuo je u svome pozdravu prof. Cifrak.

Osim toga, dekan Cifrak rekao je da se ovim kolokvijem, osim obilježavanja godišnjice smrti prof. dr. Šagi-Bunića, obilježava i cijeli njegov život koji je ugrađen u povijest velikana Crkve u Hrvata. „S jedne strane govorimo o velikanu, a s druge strane o manjem bratu i sluzi riječi. Govorimo o teologu novoga lica Crkve“, ustvrdio je dekan KBF-a dr. Mario Cifrak.

Prije samih izlaganja prisutnima se kratko obratio i krčki biskup dr. Ivica Petanjak OFMCap, posebno ističući da mu je drago vidjeti fra Tomu u svom izvornom svjetlu, tj. sa privlačnim smiješkom na licu. „Iza tog smiješka stoji njegovo veliko srce kojim je on osvajao sve nas u samostanu kao i studente na fakultetu. Zahvaljujem Bogu što smo imali doista velike profesore koji su istinski vjerovali u ono što su nama studentima govorili, a govorili su ono što su sami čvrsto vjerovali. Takav je bio naš Toma, dr. Bajsić, dr. Turčinović, dr. Duga i drugi. Bili su ponajprije svećenici, a zatim veliki profesori i znanstvenici. Uvijek su nam govorili iz svoga uvjerenja“, naglasio je biskup Ivica.

Prof. dr. Tomislav Janko Šagi-Bunić bio je franjevac kapucin, doktor teologije, profesor patrologije i dogmatike na KBF-u te je postao središnja ličnost hrvatske znanstvene teologije. Također je bio osobni teolog nadbiskupa kardinala Franje Šepera na II. vatikanskom koncilu, supokretač i prvi glavni urednik teološkog časopisa Svesci – Kršćanska sadašnjost, konzultor Tajništva za one koji ne vjeruju u Rimu, prvi tajnik Ekumenskog vijeća Biskupske konferencije Jugoslavi-

72

VIJESTI • prosinac 2019.

je, konzultor Tajništva za jedinstvo kršćana u Rimu, član Međunarodne teološke komisije pri Kongregaciji za nauk vjere u Rimu, suosnivač i prvi predsjednik Teološkoga kršćanskoga društva Kršćanska sadašnjost.

Godine 1993. dobio je Nagradu za životno djelo. Svoj znanstveni opus dr. Šagi-Bunić temeljio je na patrističkim spisima na kojima je gradio teološka gledišta o suvremenim pitanjima u Crkvi i svijetu. Analizirao je što je iz starih crkvenih spisa uvijek aktualno i bezvremensko te što je iz suvremenosti valjano za budućnost. Prof. Tonči Matulić naglasio je u svom predavanju da je Šagi-Bunić bio tumač koncilske misli, a poznato je da je kao teolog kardinala Šepera utjecao na koncilska stajališta o autonomiji zemaljskih vrednota i da je imao veliku ulogu u provođenju koncilske obnove u Crkvi na našim prostorima.

Umro je u Zagrebu 21. srpnja 1999. Prof. dr. Šagi-Bunić proučavao je i analizirao izvorne patrističke spise, bio je tumač koncilske misli te imao veliku ulogu u provođenju koncilske obnove u Crkvi na našim prostorima.

Osim predavanja „Antropološki naglasci u misli T. J. Šagi-Bunića“ prof. Matulića, još su prigodna predavanja održali: dr. Željko Tanjić s temom „Doprinos T. J. Šagi-Bunića djelovanju Međunarodne teološke komisije (1969. – 1974.)“, prof. dr. Ante Crnčević s „Tomislav J. Šagi-Bunić i prijevod Rimskoga kanona“, dr. Anto Barišić s „Izabrane teme neobjavljenih homilija T. J. Šagi-Bunića: kristologija, euharistija, pastoral i eshatologija“, dr. Daniel Patafta s „T. J. Šagi-Bunić i B. Duda – prijateljstvo u službi koncilske obnove“, dr. Andrea Filić s „Tomislav Janko Šagi-Bunić i papa Franjo: od središta prema periferijama“, Branka Molnar, prof., s „Arhivistička obrada osobne ostavštine prof. T. J.

Šagi-Bunića“, Jozo Kožulović, dipl. theol., s „Krist danas i uskrsno kršćanstvo kod Tomislava J. Šagi-Bunića (Svjedočanstvo)“.

Na kraju kolokvija dr. Franjo Podgorelec predstavio je knjigu Fra Tomislav Janko Šagi, Duhovne poruke – Provincijska pisma i poslanice braći Ilirske kapucinske provincije od 1955. do 1958. Skup je završio zahvalnim riječima provincijala fra Jure Šarčevića. Komemoracija 20. obljetnice smrti fra Tomislava zaključena je euharistijskim slavljem koje je 20. listopada s početkom u 19:00 sati u crkvi sv. Mihaela ark. u Donjoj Dubravi predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. (kapucini.hr) Proslavljen blagdan Gospe od Danača kod franjevki na Dančama 20. listopada 2019.

I ove godine brojni hodočasnici došli su Majci u pohode zahvaljujući joj i moleći da ih svojim zagovorim prati i dalje. Svečano popodnevno misno slavlje predvodio je generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić. Svoju propovijed započeo je mislima iz teksta „Ploviti se mora“ koji je kapetan Ivica Đanko Zupčić, ploveći Indijskim oceanom, napisao 2008. za monografiju Crkva i samostan svete Marije na Dančama.

(Tekst je objavljen kao svjedočenje pomoraca o zagovoru Gospe od Danača, zaštitnice i nebeske Majke pomoraca.)

Na bespuću oceana, svjestan snage i sile mora, pomorac se spontano počinje moliti za pomoć i zagovor nebeske Majke, Gospe od Danača. Kako na moru tako i u životu, padamo na koljena onda kad nam je teško i kad nas život pritisne raznim nedaćama, kazao je propovjednik. Gospa od Danača je

73 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

simbol takve molitve i mnoge je uslišila na ovom mjestu.

No, takva molitva nije najizvrsniji oblik molitve, a na to upozoravaju i pročitano Evanđelje i blagdan Gospe od Danača. Gospodin obećava nešto više i drugačije, a to je Kraljevstvo Božje, istaknuo je generalni vikar. „Gospa od Danača nas poziva da ustrajno molimo za dolazak Kraljevstva Božjega, jer to je najvažnije u našem životu. ‘Tražite najprije Božje kraljevstvo i sve ostalo će vam se nadodati’, Isusove su riječi, i neka naša ustrajna molitva bude upravo ona iz Očenaša: Dođi kraljevstvo tvoje!“ Kraljevstvo Božje je društvo poniznosti i služenja. Gospodin od nas traži da i mi budemo ponizni u svom služenju drugima i slijedimo njegov primjer. Na takvu promjenu i evanđeosku novost poziva nas ponizna službenica Gospodnja, Gospa od Danača, rekao je propovjednik i zaključio s pitanjem iz pročitanog Evanđelja: „Kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ Pitanje vjere nije koliko ustrajno molim, nego koliko tražim Kraljevstvo Božje i koliko se stavljam u službu tog Kraljevstva.

Prema tradiciji blagdan Gospe od Danača, čiji je izvorni naslov Čistoća Majke Božje, slavi se uvijek u treću nedjelju listopada.

(IKA) Prisjećanje na odlazak prvih sestara Družbe Kćeri Milosrđa u misije 20. listopada 2019.

Nalazeći se u jubilarnoj godini kojom se slavi 100 godina postojanja Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje, redovnice ove Družbe u Blatu na otoku Korčuli Misijsku nedjelju, 20. listopada obilježile su misom u Župi Svih svetih i malim igrokazom o bl. Mariji Propetog Isusa Petković i njezinim prvim sestrama misionarkama.

Igrokazom su se svi okupljeni podsjetili kako je 1936. godina u Družbi Kćeri Milosrđa bila obilježena jednim velikim putovanjem.

Naime, te godine utemeljiteljica Družbe s.

Marija Propetog Isusa Petković, na poziv franjevca o. Leonarda Ruskovića, poslala je svoje sestre, duhovne kćeri, u Južnu Ameriku.

Družba je djelovala svega šesnaest godina, a prve sestre već su odlazile iz svoje drage Domovine na daleki, drugi kontinent.

Na kraju svečane mise predvoditelj je uime svih izmolio posvetnu molitvu Gospi od Danača i s nazočnim svećenicima podijelio svima Božji blagoslov. Blagdansko slavlje potom se nastavilo pred crkvom i samostanom uz kolače koje su sestre pripremile za sve hodočasnike.

Taj događaj uprizorila su djeca iz Župe Blato pod vodstvom s. M. Juliane Beretić. (IKA)

Osim svečane mise u svetištu je slavljena i jutarnja misa koju je predvodio fra Veselko Grubišić, gvardijan samostana Male braće, u koncelebraciji s don Marinom Lučićem, župnikom katedrale i župe sv. Andrije.

U povodu pripreme za proslavu 50. obljetnice proglašenja svetim Nikole Tavelića, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca organizirala je od 14. do 21. listopada veliko hodočašće u Svetu zemlju.

Hodočašće Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u Svetu zemlju 14. – 21. listopada 2019.

74

VIJESTI • prosinac 2019.

Uz provincijalnog ministra fra Josipa Blaževića, vikara Provincije fra Tomislava Glavnika, koji je ujedno bio i jedan od vodiča po Svetoj zemlji, gvardijana Samostana sv.

Frane na Cresu fra Vitomira Glavaša, nacionalnog duhovnog asistenta Vojske Bezgrešne fra Zdravka Tube te fra Vladimira Vidovića, glavnog urednika Veritasa – Glasnika sv. Antuna, u Svetu zemlju uputilo se još 170 hodočasnika iz svih dijelova Hrvatske.

Posebnost hodočašća bila je to što su hodočasnici osim svetih mjesta koji su značajni za kršćanstvo pohodili i posebno počastili mjesta važna za život sv. Nikole Tavelića, rođenog Šibenčanina i prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca.

Hrvatski hodočasnici imali su i dva značajna susreta. Franjevce je primio kustos Svete zemlje fra Francesco Patton. Naime, u sjedištu kustodije nalazi se kapelica posvećena upravo sv. Nikoli. U prijateljskom posjetu i susretu franjevci su upoznali kustosta s nakanom hodočašća te su razgovarali i o središnjoj domovinskoj proslavi koja će biti 21. lipnja 2021. godine u Šibeniku, kao i o drugim važnim temama hrvatske prisutnosti kako u Jeruzalemu tako i na drugim mjestima Kustodije.

Drugi značajan susret bio je posljednjeg dana hodočašća, kada je hrvatske hodočasnike u posebnu audijenciju primio apostolski nuncij u Izraelu mons. Leopoldo Girelli, zahvalio im na dolasku te pokazao kapelicu u sjedištu nuncijature koja je također posvećena sv. Nikoli Taveliću, a čiji je oltar posvetio bl. Alojzije Stepinac u tijeku velikoga hrvatskog hodočašća u Svetu zemlju godine 1937.

(IKA)

Predstavljen zbornik radova o sv. Nikoli Taveliću 25. listopada 2019.

Zbornik radova Sv. Nikola Tavelić mučenik – njegovo vrijeme i trajna poruka predstavljen je u petak 25. listopada u Nacionalnom svetištu svetog Nikole Tavelića u Šibeniku. Zbornik sadrži radove međunarodnoga znanstvenog skupa „Franjevački velikani“ posvećenog sv. Nikoli Taveliću, koji je održan u Šibeniku od 20. do 21. listopada 2017. godine.

Zbornik je objavljen u suradnji s Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskom franjevačkom provincijom sv. Ćirila i Metoda te Hrvatskom provincijom sv. Jeronima franjevaca konventualaca, a uredili su ga doc. dr. fra Daniel Patafta i doc. dr. Nedjeljka s. Valerija Kovač.

Predstavljanje zbornika započelo je obraćanjem šibenskog biskupa Tomislava Rogića koji je istaknuo da zbornik ima za cilj iznova istaknuti svijetli primjer mučeništva sv. Nikole Tavelića. Sveti Nikola ima puno toga za reći i u novim prilikama današnjice, osobito u dijalogu među religijama, kako ostati vjeran Božjoj objavi, kako naviještati i svjedočiti pa i po cijenu žrtve. Neka nam primjer svetog Nikole zasvijetli i učini nas hrabrim navjestiteljima i svjedocima današnjice, potaknuo je biskup Rogić.

Rektor svetišta fra Ivan Bradarić, koji je bio domaćin međunarodnoga znanstvenoga skupa o Nikoli Taveliću, predstavio je inicijative za oživljavanje štovanja sv. Nikole Tavelića te posebno trogodišnju pripremu i samu proslavu 50. obljetnice od proglašenja svetim toga prvoga hrvatskog sveca.

75 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Suurednik zbornika dr. fra Daniel Patafta, docent na Katedri za crkvenu povijest KBF-a u Zagrebu i voditelj organizacije međunarodnoga znanstvenog skupa o Nikoli Taveliću, predstavio je radove prvog dijela zbornika koji osvjetljuju prostor i vrijeme života i djelovanja Nikole Tavelića. Istaknuo je važnost proučavanja prostora i djelovanja sv.

Nikole Tavelića, posebno u perspektivi franjevačkoga reda općenito u tome razdoblju, zatim povijesno-društvenog stanja Hrvatske i Šibenika, djelovanja samih franjevaca u Šibeniku te stanja Kustodije Svete zemlje u vrijeme Nikole Tavelića.

Drugi dio zbornika, koji govori o mučeništvu iz biblijske, teološke i franjevačke perspektive predstavila je suurednica zbornika dr. Nedjeljka s. Valerija Kovač, docentica na Katedri dogmatske teologije KBF-a u Zagrebu. Zaključila je da je zbornik doprinos „ne samo sjećanju na likove iz slavne prošlosti kojima se kao narod ponosimo, nego potiče na živo sjećanje na jednoga našega franjevačkog velikana koji nam je trajni uzor za nasljedovanje. Likovi poput Nikole Tavelića potrebni su nam i danas, kada se smisao mučeništva zna zlorabiti u svrhu nasilja i fundamentalizama. Likovi poput Nikole Tavelića potrebni su i danas, kada je vjera u Boga rubna stvarnost života, a ostvarenje sebe u ovozemaljskim uvjetima, bez smisla za žrtvu jedini životni ideal. Takvi likovi su potrebni i danas kada mnogi kršćani diljem svijeta trpe zbog svoje vjere“.

Treći dio Zbornika, čiji radovi produbljuju tijek beatifikacije i kasnije kanonizacije Nikole Tavelića iz različitih perspektiva, predstavio je dr. fra Ivan Karlić, predstojnik Katedre dogmatske teologije KBF-a u Zagrebu te jedan od pokretača niza znanstvenih istraži-

vanja „Franjevački velikani“. „Ovaj je Zbornik važan znanstveni doprinos istraživanju, poznavanju i predstavljanju lika i djela prvoga službeno kanoniziranoga hrvatskoga sveca Nikole Tavelića. Hrvatska katolička pobožnost, po sebi vrlo bogata i lijepa, pomalo je sklona zaboravu svojih likova, i zbog toga je ovaj Zbornik uistinu dobrodošao, kako bi javnosti pružio na uvid razne okolnosti vezane za sv. Nikolu Tavelića i tako obogatio cijelu našu zajednicu“, zaključio je prof. Karlić. (IKA) Privremeni redovnički zavjeti kćeri Srca Isusova u Lasinji 26. listopada 2019.

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu 26. listopada u samostanskoj crkvi Srca Isusova u Lasinji svečano misno slavlje tijekom kojeg su svoje privremene redovničke zavjete položile s. Kristina Terezija od Bezgrešne Skoko i s. Bibijana Marija Tarcisa Pernar.

U koncelebraciji bili su župnik iz Donje Kupčine mons. Franjo Ćuk, duhovnik sestara vlč. Stjepan Levanić te više svećenika.

Uz sestre iz samostana, na čelu s majkom s.

Natalie slavlju su nazočili i rodbina i prijatelji zavjetovanica iz njihovih rodnih mjesta: Vinkovaca i Slavonskog Broda.

U homiliji biskup je rekao kako današnjom Riječi Božjom odzvanja smisao redovničkog poziva. Govoreći o čitanju Knjige Postanka koje govori o Abrahamu i njegovu odazivu na Božji poziv u nepoznato, biskup je rekao kako Bog uvijek zove i svaki je njegov poziv na neki način jedno umiranje, jedno ostavljanje zavičaja, nečega što smo navikli zvati svojim, što mislimo da nam pripada.

76

VIJESTI • prosinac 2019.

„Međutim, Abraham je povjerovao Gospodinu da je on taj koji je vlasnik i toga što mu pripada sada i onoga što će mu pripasti ubuduće, te oslonjen na riječ Božju polazi u novi zavičaj, koji već gleda premda ga još ne vidi. Abraham je prozvan ocem naše vjere jer je prvi povjerovao Bogu jedinome i svima nama je primjer kako treba Bogu vjerovati.

I vi ste, drage sestre, pošle iz svoga prijašnjeg načina života, iz zavičaja u koji vas je Bog stavio, od vaših obitelji, roditelja, braće i sestara, od vaših prijatelja – ostavile ste ih i pošle u ovaj samostan u Lasinju, vjerujući da je to vaš novi zavičaj, da ćete ovdje naći svoj dom. To s jedne strane nije lako, jer predstavlja ostavljanje svega do malo prije vašega, onog što ste smatrale da vam je Bog dao.

Međutim, s druge strane, to je lako onima koji vjeruju da im Bog dariva novi zavičaj, da je i ovo mjesto i ovaj način života baš Bog sačuvao za vas, da vas je ovdje nakanio udomiti. Vi ste se odazvale, pošle ste u novi život – jer ste povjerovale. Abrahamu se to što je ‘povjerovao uračunalo u pravednost’, kaže sv.

Pavao (Rim 4,3). I vama to Gospodin nagrađuje novim milostima i zemaljskom, ali još više i nebeskom nagradom“, poručio je sestrama biskup.

Govoreći o pročitanom Evanđelju po Ivanu, biskup je rekao kako ono donosi Isusovu velikosvećeničku molitvu koju je on pred apostolima izgovorio na oproštajnoj večeri. „On je tu molio za svoje učenike, ali i za one koji će povjerovati na njihovu riječ: ‘da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao’. Veoma je važno naše jedinstvo jer ako smo mi jedno, tada i oni koji ne vjeruju vide da mi svjedočimo, da smo jedinstveno spremni Kristu pripadati. A

to je moguće ako ‘ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima’, kaže Gospodin Isus. Ljubav prema njemu, dapače da on bude u nama, to je jedini uvjet jedinstva.

Tako će i drugi povjerovati, kaže.

To neka i vama, drage sestre, bude način kako ćete moći svjedočiti: da ste poput Abrahama doista došle u novi zavičaj, da ste u djevičanstvu i ovom načinu života zavjetovanih klauzurnih sestara ispunjene ljubavlju prema Kristu sposobne biti propovijed za one koji ne vjeruju. On se žrtvovao za nas pa i nas poziva da se žrtvujemo za braću i sestre“, ustvrdio je biskup te je podsjetio na riječi utemeljiteljice te klauzurne redovničke Družbe Sestara Kćeri Srca Isusova, bl. majke Marije od Isusa koja je u Pismu svojim sestrama od 8. prosinca 1882. opisala svoje vrijeme i zadaću koju ona osjeća da njezine sestre trebaju ispuniti. Biskup je zaključio kako je zanimljivo da ona opisuje svoje vrijeme kao vrijeme velike sotonske borbe protiv Boga i Crkve, a što odgovara u glavnim crtama i našem današnjem vremenu.

Na kraju biskup je još jednom čestitao sestrama, nakon čega su one i položile svoje privremene redovničke zavjete. (IKA) Izabrano novo vodstvo Stepinčevog Karmela 26. listopada 2019.

Na redovitim izborima kojima je predsjedao mons. dr. Valentin Pozaić, pomoćni zagrebački biskup u miru, u pratnji mons. Stjepana Večkovića, kancelara, nakon kanonske vizitacije 26. listopada izabarno je novo vodstvo Stepinčevog Karmela.

Novo vodstvo Stepinčevog Karmela:

77 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

• Ilijana Terezija od Karmelske Gospe (Ana Cvetnić) – priorica • M. Regina od Presvete Euharistije (Ankica Popić) – subpriorica i I. savjetnica • Ana Marija od Presvetog Srca Isusova (Ana-Marija Flegar) – II. savjetnica • M. Josipa od Presvetog Trojstva (Marija Cerovski) – III. savjetnica • Maristela od bl. Alojzija Stepinca (Marija Mustapić) – IV. savjetnica

U osvrtu na 800. obljetnicu susreta sv. Franje i sultana Malika Al-Kamila, čijim su spomenom obilježeni ovogodišnji Dani duha Asiza, biskup je od brojnih razloga nesloge istaknuo strah i neznanje, koji priječe u istinskom razumijevanju, poštovanju i postizanju mira. Među ostalim je podsjetio kako je dijalog u temelju kršćanske vjere, a molitva prava staza prema miru. Tradicionalni molitveni susret okupio je predstavnike Baptističke crkve, Evanđeoske pentekostne crkve, Evangeličke crkve, Islamske vjerske zajednice, Katoličke crkve, Makedonske pravoslavne crkve, Srpske pravoslavne crkve i Židovske vjerske zajednice Bet Israel.

Preporučamo naše novo vodstvo i njegov novi početak u molitve, sa željom da u svjetlu Duha Svetoga i u jednostavnosti, hrabrosti i radosti srca vodi Stepinčevu Zajednicu ususret Kristu Gospodinu, preporučile su seOvogodišnje Dane duha Asiza organizirastre Stepinčevog Karmela u Brezovici. (IKA) li su Franjevački institut za kulturu mira, Povjerenstvo Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog, Islamska zajedniMeđureligijskim molitvenim susretom zaključeno obilježavanje Dana duha ca u Hrvatskoj te Mjesno bratstvo Kaptol Asiza Franjevačkoga svjetovnog reda. Započeli su 28. listopada programom u Islamskom 28. listopada 2019.

Ovogodišnja međureligijska molitva za mir centru u Zagrebu, gdje je održan okrugli – Dan duha Asiza bila je u znaku 800. obljet- stol pod nazivom „Od susreta sv. Franje i nice susreta sv. Franje i sultana Malika Al- Sultana (1219.) do ‘Deklaracije o ljudskom bratstvu’ (papa Franjo i veliki imam Ahmad Kamila.

Al-Tayyib, 2019.)“, na kojem su sudjelo„Božja je milost da se možemo naći zajedno vali muftija Aziz ef. Hasanović, doc. dr. sc. u molitvi za bolje razumijevanje, međusobno Daniel Patafta, ofm te doc. dr. sc. Tomislav poštovanje i mir. I svaki od nas može iz dubiKovač. Znakovitost specifičnosti odnosa islane svoje vjere uputiti Bogu molitvu da nam otvori oči kako bi druge vidjeli u svjetlu isti- ma i kršćanstva na našim prostorima bila je ne, kako bismo se prepoznali kao djeca istog istaknuta u dramskom prikazu „Kušnje fra nebeskog Oca koji želi da se svi ljudi spase“, Anđela Zvizdovića“, koji su izveli franjevački istaknuo je zagrebački pomoćni biskup Mijo bogoslovi iz Sarajeva. Organizator je za ovu Gorski predvodeći molitvu uime Katoličke prigodu upriličio i Izložbu svjetskih umjetcrkve na međureligijskom molitvenom su- ničkih prikaza susreta sv. Franje i Sultana, s sretu koji je održan 29. listopada u crkvi sv. 49 različitih umjetnina, koja se od 29. listoFranje i franjevačkom samostanu na zagre- pada može razgledati u franjevačkom samobačkom Kaptolu. stanu na zagrebačkom Kaptolu. (IKA)

78

VIJESTI • prosinac 2019.

Obljetnica smrti brata Ivana Bonifacija Pavletića 4. studenoga 2019.

Kapelica sv. Duha na Gojlu u ponedjeljak 4. studenoga, na 122. obljetnicu prijelaza u vječnost sluge Božjeg brata Ivana Bonifacija Pavletića, okupila je brojne vjernike koji svojim molitvama potiču da Bonifacije, primjerom uzorne vjernosti u služenju evanđelju, postane blaženikom.

Misno slavlje predvodio je i u osobito bliskoj propovijedi lik Bonifacija približio župnik sisačke Župe Pohoda BDM Ivan Grbešić, a koji je i sam svojim magistarskim radom obranjenim u Rimu promicatelj djela toga skromnog moslavačkog postolara, koji potvrđuje da je svaki čovjek pozvan na svetost.

Vlč. Grbešić u slikovitosti svojih riječi rekao je kako je mali Ivan već dječačkim koracima pod plaštem Marije koja mu je bila zaštitnica, odgojiteljica i tješiteljica hodao u ovu prelijepu, uz rodnu Zbjegovaču, kapelicu sv. Duha. No, za snježnih vijavica hodao je i na zornice u 9 kilometara udaljenu, Mariji posvećenu, baroknu crkvu Gospe Snježne u Kutini. Preminuo je kao redovnik Družbe Sinova Bezgrešne u 33. godini života, a misa i euharistijsko slavlje njemu posvećeno i nakon prijelaza u vječnost potvrđuje da Marija otvara vrata nebeska.

Propovjednik je poručio kako strpljivošću kojom je živio Bonifacije svatko kršćanskim životom treba biti blizak Mariji i uz plamsaj vjere brinuti da se njezina svjetlost ne ugasi.

U molitvi koju je brat Bonifacije uputio baš Mariji on moli milost prave poslušnosti u služenju braći novacima, svetu revnost, molio je Mariju za sve kršćane, obraćenje grešnika, nevjernike.

U domaćinskoj zahvali za trenutke svečane mise o. Mariano Passerini posebno je spomenuo kako su u rimskoj bolnici gdje je Bonifacije služio svi bolesnici htjeli da baš on bude uz njihov krevet. Naglasio je kako ih okuplja i ovdje u svom prvom duhovom svetištu na Gojlu i ohrabruje za život.

Misnom slavlju na Gojlu Družba Sinova Bezgrešne iz Italije bila je zastupljena s bratom Ruggerom Valentinijem i o. Francom Sartorijem. (IKA) Roman o fra Bonaventuri Dudi predstavljen u crkvi sv. Franje u Zagrebu 6. studenoga 2019.

Vjeropoj Riječi: Roman esej o fra Bonaventuri Dudi, autora fra Bernardina Škunce, predstavljen je u srijedu 6. studenog u crkvi sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu. O knjizi i fra Bonaventuri Dudi govorili su provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, u ime suizdavača Kršćanske sadašnjosti don Anton Šuljić te priređivači knjige Stjepan Lice i fra Ivan Majić, koji je čitao izabrane ulomke iz romana. „Svi mi ovdje danas okupljeni zajednička smo memorija jednog dragog čovjeka koji nas je nadahnjivao i koji nakon nešto više od dvije godine i dalje živi među nama. Ovo je knjiga svjedočanstva njegovog subrata i čovjeka koji je s njime duboko drugovao“, kazao je provincijal fra Ilija Vrdoljak. Također je naglasio da je knjiga i svojevrsni „prst Božji“ jer ga je kardinal Josip Bozanić zamolio da započnu sređivati ostavštinu fra Bonaventure Dude i prikupljati svjedočanstva o njegovome kreposnom i čestitom redovničkome životu. „Ova knjiga došla je kao vrsni doprinos čovjeka

79 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

koji ga poznaje i koji je s njime drugovao“, zaključio je provincijal. „Sretno je izabran put kojim je pisan ovaj ‘Vjeropoj riječi’, taj put s Mirogoja koji se pretvorio u životni put s dječakom Rokom kroz njegovo životno putovanje: od prvih stranica dirljive priče o dječačiću iz Krasa do potresnih stranica u kojima se oprašta sa svijetom i predaje Bogu, što je popraćeno Ćukovom pjesmom ‘Hoću li ja u raj’. To unutarnje putovanje s Bonaventurom dragocjeno je svjedočanstvo za još dublje poznavanje fra Bonaventure, spoznaja novih trenutaka iz njegova života, biseri iz trezora fra Bonaventurine duše“, zapisao je o knjizi fra Ilija Vrdoljak.

Don Antun Šuljić je istaknuo da nas je svojom dobrotom i ljepotom duše fra Bonaventura sve zanjihao prema nebu i da je u svojim koracima po ovoj zemlji ostavio trag svetosti kojima nas potiče da čitamo Božji govor. Pored toga kratko je podsjetio na životni put fra Bonaventure Dude – od dječačića iz Krasa na otoku Krku do jednog od najomiljenijih propovjednika.

Priređivač knjige i član Franjevačkog trećeg reda Stjepan Lice istaknuo je da osjeća duboko poštovanje prema čovjeku o kojem knjiga govori, a kojega je mnogo puta imao prilike susresti i slušati.

Fra Bernardin Škunca u knjizi na izrazito je životan način predstavio mnoge dimenzije fra Bonaventurine osobnosti i njegova života. „Učinio je to s naglašenom privrženošću, no nijedan redak nije ispisao olako, mimo istine, jer njemu je bilo posve jasno da je istina fra Bonaventurinog života toliko dobra da joj ne treba ništa dodavati, niti od nje oduzimati“, kazao je Stjepan Lice.

Uvodeći u svoj roman esej o fra Bonaventuri Dudi, kao svojevrsnom raritetu u književnom izrazu, fra Bernardin Škunca navodi razloge zašto se i kako dao na pisanje ovog djela: „Nakon ispraćaja posmrtnih ostataka fra Bonaventure Dude na Mirogoju, vraćao sam se prema franjevačkom Kaptolu. U srcu bol i potištenost, u duši ponesenost. Izdvojio sam se iz mnoštva koje se pješke ili vozilima vraćalo u grad. Nije mi se dalo ni s kim brojiti koliko je sve bilo ljudi, koji su uglednici nazočili, što su govorili govornici u oproštajnim besjedama (…) kao u brzom filmu navirale su mi slike iz fra Bonaventurina života…”

Na tragu tog „filma“ fra Bernardin nastavlja pisati ovaj roman esej, zaustavljajući se na važnim događajima i odrednicama iz prebogata života fra Bonaventure Dude. „Prema meni, kao i prema svima drugima pokazivao je neobičnu blizinu, a posljednjih dvadeset godina bili smo vrlo blisko povezani. Pisanjem ovoga ‘Vjeropoja Riječi’ doživio sam duboko dodirivanje s dušom fra Bonaventure Dude“, kazao je autor.

Knjigu su izdali Kršćanska sadašnjost i Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda. (IKA) Milosrdne sestre svetoga Križa na Misi mladih u Pazinu 8. studenoga 2019.

U petak, 8. studenoga u pazinskom Franjevačkom samostanu Pohođenja Marijina održana je redovita mjesečna misa mladih, ovoga puta pod naslovom „Koliki je tvoj dug?“ Posebni gosti na misi bile su Milosrdne sestre svetoga Križa iz Đakova.

Misu je predvodio fra Leopold Mičić, gvardijan samostana sv. Antuna Padovanskog u Puli.

80

VIJESTI • prosinac 2019.

Pjesmom i slavljenjem svetu misu je animirao zbor mladih iz Pazina.

Fra Leopold je u propovijedi potaknuo okupljene da se stave u položaj snalažljivog upravitelja iz Evanđelja i nauče vladati i upravljati svojim životima kao i dobrima koja su im darovana i povjerena od Gospodina. „Budite ljudi praštanja, a ne kamatarenja u svojim odnosima s Bogom, bližnjima, a i prema samima sebi“, naglasio je.

Posebni gosti u ovoj misi mladih bile su Milosrdne sestre svetoga Križa iz Đakova.

Mlade su sestre, njih sedam koliko ih je za ovu prigodu došlo u Pazin, pripovijedanjem i pjesmom posvjedočile svoj životni poziv, redovništvo i radost života u zajednici.

Družba je osnovana u Altdorfu, u Švicarskoj, 17. listopada 1844. kada o. Teodozije daje prvim kandidaticama redovnička odijela i nova imena. Prima ih u treći red sv. Franje i naziva Sestre sv. Križa. Istoga dana polaze u Menzingen i otvaraju djevojačku školu. Svoje su prisustvo ubrzo proširile diljem Europe, slijedeći temeljna načela svojega poslanja: poučavanje u školi i njegu siromaha i bolesnika.

Na usrdnu molbu đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, majka Marija Terezija Scherer u Đakovo šalje deset sestara koje su već bile određene za polazak u Ameriku. 7. lipnja 1868. sretno su stigle na svoju novu postaju i od biskupa bile srdačno primljene.

renoj Višoj djevojačkoj školi. Prvih 15 godina sestre rade samo u Đakovu, a onda se počinje širiti djelokrug njihova rada.

Godine 1883. sestre preuzimaju rad u ubožnici na Velom Lošinju, a godine 1884. na Visu. Godine 1888. preuzimaju njegu siromaha i umobolnih u Malom Lošinju. Njegom bolesnika sestre počinju 1889. u bolnici u Vukovaru, 1895. u bolnici u Gospiću i Vinkovcima, 1896. u Sisku, 1898. u Slavonskom Brodu i Pakracu, godine 1912. u Četnoj bolnici u Zagrebu i tako dalje. Kroz 135 godina naše provincije sestre su djelovale u 44 bolnice i 8 lječilišta. Na poziv kotorskog biskupa Uccellinia god. 1900. dolaze sestre u Dobrotu, kraj Kotora, radi njege siromaha.

Godine 1908. sagrađena je nova provincijalna kuća u Đakovu na zemljištu koje je sestrama darovao biskup Strossmayer.

Sjećajući se rečenice svojih Konstitucija, „Svaki čovjek koji trpi nevolju naš je bližnji…“ (čl. 62.), sestre su u vrijeme balkanskih ratova (1912. – 1913.) njegovale teške ranjenike u Crnoj Gori, na Cetinju i u Podgorici te izvan granica - u Bugarskoj. Gdje bi se god pojavila opasnost epidemije zaraznih bolesti (kolera i tifus), sestre dragovoljno preuzimaju njegu oboljelih (na Lošinju, u Dragi kod Sušaka, u Sofiji u Bugarskoj, a u najnovije vrijeme na Kosovu u Đakovici za vrijeme epidemije variole 1972.).

Odmah po dolasku dvije sestre preuzimaju njegu bolesnika u maloj vlastelinskoj bolnici. Marljivo uče hrvatski. Nakon dvije godine sestre nastavnice počinju raditi u ženskoj pučkoj školi i u ženskoj učiteljskoj školi.

Uz samaritanski rad sestre rade i na širenju prosvjete. Rade u školama u Đakovu, Donjem Miholjcu, Hercegnovom, Bosanskom Brodu i u odgojnim zavodima i zabavištima u Osijeku, na Sušaku (u Rijeci), u Hercegnovom, Bosanskom i Slavonskom Brodu, u Puli i drugim mjestima.

Godine 1879., nakon ukinuća učiteljske škole (1875.), počinju s radom u novootvo-

U svom radu sestre nisu pravile razlike s obzirom na narodnost i vjeru. Kroz odgojne za-

81 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

vode prošla su djeca različitih vjeroispovjesti i narodnosti, a sestre su djelovale u 37 škola raznih vrsta i odgajale mladež u 9 odgojnih zavoda. Taj rad je prekinut 1945. godine.

Kmanu don Mirko Barbarić. Don Tadeusz je nadbiskupa upoznao s tekućom vizitacijom Hrvatske salezijanske provincije za koju je zadužen.

Nakon toga, vjerne načelu svoga Utemeljitelja: Potreba vremena volja je Božja, Sestre sv. Križa među prvima su od ženskih redovničkih družbi koje su kod nas počele pastoralnim radom na župama. Već godine 1946. preuzimaju crkveno pjevanje i sakristansku službu u Župi Drenovci, a zatim su slijedile i druge župe i nikada nije bilo dosta sestara.

S biskupom Bäuerleinom prve su započele s katehizacijom djece u crkvenim prostorima nakon što je vjeronauk u školama ukinut.

Mons. Barišić pohvalio je rad salezijanskog Oratorija na Kmanu, a posebno je naglasio veliku zauzetost u pastoralnom radu i evangelizaciji. Na sastanku se razgovaralo i o planovima za Katolički odgojno-obrazovni centar na Dračevcu koji je u nastajanju, a koji je projekt od velike važnosti, ne samo za Splitsko-makarsku nadbiskupiju, nego i za Splitsko-dalmatinsku županiju, grad Split i okolne gradove i općine te napose djecu, mlade i roditelje.

U provincijalnoj kući u Đakovu uvijek se mnogo pomagalo potrebnima. Godine 1923. uređena je prostorija u kojoj je dnevno dobivalo hranu 80 osoba.

Osluškujući želje mnogih roditelja koji već godinama izražavaju potrebu otvaranja Katoličke osnovne škole te sagledavši i druge potrebe, koje realno postoje danas u našem društvu, Splitsko-makarska nadbiskupija zajedno s Hrvatskom salezijanskom provincijom i Provincijom Družbe sestara Službenica milosrđa, odlučila je krenuti u projekt Katoličkog odgojno-obrazovnog centra koji će osim osnovne škole imati i dječji vrtić s posebnom vrtićkom jedinicom za djecu s posebnim potrebama, srednju školu kao i druge sadržaje koji će ovaj centar činiti suvremenim. (IKA)

Osim u Hrvatskoj sestre ove provincije danas djeluju u Crnoj Gori, na Kosovu, u Makedoniji, Srbiji i Njemačkoj. Hrvatska je provincija po svojim sestrama zastupljena i u misijama. Dvije sestre, koje su radile niz godina u Indiji, danas počivaju na tamošnjem groblju u Hazaribaghu. Danas jedna sestra služi u misijskom poslanju Crkve u Brazilu. (IKA) Susret nadbiskupa Barišića i salezijanskog vizitatora Tadeusza Rozmusa 8. studenoga 2019.

Savjetnik vrhovnog poglavara Salezijanske družbe za Središnju i Sjevernu Europu don Tadeusz Rozmus susreo se u petak 8. studenog u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu sa splitsko-makarskim nadbiskupom i metropolitom Marinom Barišićem. Susretu je nazočio i ravnatelj salezijanske zajednice i župni vikar Župe Pomoćnice kršćana na

Biskup Košić primio generalnog vizitatora braće franjevaca 9. studenoga 2019.

Sisački biskup Vlado Košić primio je u subotu 9. studenog u Biskupijskom ordinarijatu u Sisku generalnog vizitatora braće franjevaca fra Domagoja Runje (iz Franjevačke splitske provincije), u čijoj je pratnji bio fra Miroslav Tandarić, tajnik Provincije sv. Ćirila i Metoda.

82

VIJESTI • prosinac 2019.

Biskup i vizitator razgovarali su o franjevačkoj braći koji djeluju na području Sisačke biskupije, kojom prilikom je biskup zahvalio svim redovnicima, a osobito franjevcima koji doprinose svojom karizmom i pastoralnim radom životu Sisačke crkve. (IKA)

Peta obljetnica smrti doc. dr. sc. Mirka Mataušića

Seminar za redovnice „Mogućnost i izazovi komunikacije u digitalnom okruženju“

Nakon misnoga slavlja koje je predvodio don Anton Šuljić, o franjevačkom, vjeroučiteljskom, znanstvenom i publicističkom djelovanju o. Mirka Mataušića govorili su dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mario Cifrak, subrat fra Miroslav Petrac, doc. dr. sc.

Andrea Filić s Katedre povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti don Anton Šuljić, glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić te predsjednica Hrvatskog društva katoličkih novinara dr. sc. Suzana Peran.

8. – 10. studenog 2019.

Školske sestre franjevke Krista Kralja organizirale su seminar „Mogućnost i izazovi komunikacije u digitalnom okruženju“ od 8. do 10. studenog u samostanu sestara Splitske provincije na zagrebačkom Jordanovcu.

Sudjelovalo je tridesetak sestara iz četiriju provincija: mariborske, splitske, bosanskohrvatske i mostarske.

Voditelji seminara bili su profesori s Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

O temi „Biti redovnica na forumu društvenih mreža“ govorio je dr. Anto Mikić. Multimedijske sadržaje, tehniku snimanja i obrade vizualnih sadržaja sudionicama je približio dr. Krunoslav Novak. O posebnostima izvještavanja za internetske medije te kako pisati za web portale govorio je dr. Ivan Uldrijan.

O specifičnostima i karakteristikama komunikacije vjerskih sadržaja govorio je dr. Jerko Valković. Nakon svakog stručnog izlaganja slijedio je praktični rad.

Svrha edukacije je cjeloživotno učenje i osposobljavanje za evangelizaciju preko Interneta koji je Areopag današnjice, izvijestila je Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH. (IKA)

13. studenoga 2019.

Misa zadušnica i spomen o petoj obljetnici smrti doc. dr. sc. Mirka Mataušića, OFM, održana je u srijedu 13. studenoga u crkvi sv.

Franje na Kaptolu u Zagrebu.

Dekan Cifrak prisjetio se suživota s fra Mirkom, naglašavajući kako je njegov boravak u samostanu bio usko vezan uz fra Mirka jer ih je on u bogosloviji, prisjeća se dekan Cifrak, poticao da se što bolje pripreme za svoje svećeničko poslanje. Prisjetio se i ratnog razdoblja kada je o. Mirko obnašao službu provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. „Zaslužio je taj častan naziv ‘ratni provincijal’. Čini se da je baš u ratno vrijeme Providnost htjela da on bude provincijal jer se, zahvaljujući svojim intelektualnim sposobnostima, znao nositi s brojnim novinarima koji su bili željni informacija o onome što se događalo u Hrvatskoj odnosno onome što je rat donosio svakoga dana“, rekao je dekan Cifrak.

83 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Fra Miroslav Petrac, koji je glazbeno animirao susret, dr. Mataušića opisao je kao „profinjenog provincijala i velikoga glazbenika“.

Istaknuo je važnost podrške koju je kao mladi franjevac primio od o. Mirka u smislu razvijanja svoga glazbenog talenta. Fra Miroslav je istaknuo i da je o. Mirko osobito volio rad s mladima te da je bio pokretač Franjevačke mladeži u Hrvatskoj. Također, rekao je fra Miroslav, o. Mirko je poticao mlade franjevce u formaciji na učenje kako bi jednoga dana bili dobri svećenici, ali i intelektualci.

Doc. dr. sc. Andrea Filić s Katedre povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka na Bogoslovnom katoličkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iznijela je svoje iskustvo o. Mirka kao vjeroučitelja. Sudjelujući na vjeronaučnim susretima za mlade koje je o.

Mirko vodio, prisjetila se svoga iskustva prihvaćenosti što je, kako je rekla, bio znak da je o. Mirko odgajao mlade da znaju prihvaćati druge. „Znamo ga kao velikog inicijatora, ali i kao čovjeka koji je volio disciplinu, red i rad“, istaknula je docentica Filić. Prisjećajući se vjeronaučnih susreta koje je o. Mirko vodio, a iz kojih je nastao Pokret mladih katolika, istaknula je želju o. Mirka da oblikuje odgovorne kršćane koji će biti intelektualci u svijetu prema dokumentima Drugoga vatikanskog koncila.

Pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti don Anton Šuljić govorio je o o. Mirku kao o piscu. „Tijekom studija pisao je o životu iseljenika, uvijek pronalazeći nešto zanimljivo i poučno. Nalazio je ono lijepo, ali i ono nešto manje lijepo“, rekao je Šuljić.

Ti su tekstovi tijekom godina objavljivani u Kani te objedinjeni u knjizi „Svaka se ulica zove Strasse“ kojoj se o. Mirko jako veselio, a

objavljena je samo nekoliko dana nakon njegove smrti. Istaknuo je njegov angažman u Kršćanskoj sadašnjosti te uređivanje „Liturgijsko-pastoralnog listića“ koji je zahvaljujući o. Mirku zadržao prepoznatljivu formu i imao nakladu od 15 tisuća primjeraka. Šuljić je istaknuo i knjige nastale u suradnji s profesoricom Vesnom Gračner u kojima je pruženo promišljanje o biblijskim tekstovima iz psihološke perspektive.

Glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić istaknuo je kako je o. Mirko snažno dotaknuo i usmjerio njegov život, a prisjetio se i početaka Hrvatskoga katoličkog radija čiji je prvi ravnatelj i glavni urednik bio dr. Mataušić. „Naši su biskupi početkom 1994. donijeli odluku o osnivanju Hrvatskoga katoličkog radija te je ta zadaća odmah povjerena o.

Mirku. Prvo je pokrenuo novinarski tečaj koji se održavao na Kaptolu, sve dok se nisu osposobile prostorije na Šalati“, prisjetio se Ancić.

Naglasio je kako je o. Mirko Hrvatski katolički radio gradio iz temelja jer u samim počecima nije postojao prostor, tehnika ni zaposlenici s novinarskim znanjem. Istaknuo je trud koji je o. Mirko uložio u novinarske tečajeve koje su držali brojni stručnjaci iz različitih medija, ali i iz inozemstva. „O. Mirka pamtim kao čovjeka koji je imao puno strpljenja i koji je učinio sve da nas na najbolji mogući način pripremi za sve što nas je čekalo na Hrvatskom katoličkom radiju.

Bio je vizionar i zbog toga je nailazio i na mnogo nerazumijevanja. Načela koja je postavio tada i danas vrijede na Hrvatskom katoličkom radiju. Znao je govoriti da ne ‘radi radio’ za biskupe i svećenike, već za one koji

84

VIJESTI • prosinac 2019.

će evangelizirati“, rekao je Ancić. O. Mirko je putem valova Hrvatskoga katoličkog radija htio ući i u domove vjernika, ali i onih koji su se udaljili od Crkve. „Kada je meni bila povjerena ta zadaća, išao sam njegovom stazom i bio sam siguran da ne mogu pogriješiti te da je njegov put jedini pravi put za Hrvatski katolički radio“, rekao je Ancić prisjećajući se vremena kada je obnašao funkciju ravnatelja HKR-a.

Predsjednica Hrvatskoga društva katoličkih novinara dr. sc. Suzana Peran opisala je o.

Mirka kao inicijatora koji je sve ono što je, studirajući komunikologiju izvan Hrvatske, naučio, želio donijeti u Hrvatsku. Tako je došao, prisjetila se Peran, na ideju osnivanja Hrvatskoga društva katoličkih novinara. „Bilo mu je važno napredovanje u znanju i kvaliteti. 1989. pokrenuo je novinarski tečaj za one koji su pokazali interes za katoličko novinarstvo. Kako je bio suradljiv čovjek, na tim su tečajevima izlagali brojni profesori i urednici katoličkih medija“, rekla je dr. Peran.

Godine 1990. osnovano je Hrvatsko društvo katoličkih novinara s ciljem rasta u znanju i kvaliteti. Doktorica Peran istaknula je i veliku podršku koju je o. Mirko imao u franjevcima i kardinalu Franji Kuhariću. Prisjetila se i početaka agencijskog novinarstva kroz djelovanje ekumenske inicijative Kršćanske informativne službe, a istaknula je i važnost o. Mirka u osnivanju studija Komunikologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. (IKA)

Održan seminar za trajnu formaciju u Provinciji franjevaca trećoredaca 13. studenog 2019.

U Samostanu sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, u Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša, održan je 12. i 13. studenog 2019. godišnji seminar za trajnu formaciju o temi „Identitet franjevaca trećoredaca (na povijesnim početcima, u sadašnjem Pravilu i Ustanovama, u redovničkom življenju danas i sutra)“. Sudjelovala su dvadeset i četiri redovnika, svih generacija i iz svih regija Provincije.

Prvog dana je mr. fra Riccardo Battiloro, franjevac trećoredac iz Provincije sv. Franje u Asizu, održao, uz prikazivanje odgovarajućih slajdova, četiri predavanja: „Što ostaje od povijesne baštine Reda danas? Kako o tome govoriti?“, „Franjo i (njegovi?) pokornici“, „Redovnički život u krilu Trećeg reda sv.

Franje“ i „Franjevci trećoredci u Italiji: postupno rađanje jednog identiteta“. Nakon svakog predavanja bila je prilika za razgovor s predavačem.

Fra Riccardo Battiloro je doktorand na Fakultetu za povijest Crkve Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu. Predavanja na seminaru temeljila su se na četiri poglavlja njegova magistarskog rada na istom fakultetu, pod naslovom „Početci Trećega samostanskog reda svetog Franje u kritičkoj analizi suvremene historiografije“, koji je objavljen u „Collectanea Franciscana“ (88/2018., 681– 778).

Drugog dana je mr. fra Zvonimir Brusač, provincijski koordinator za trajnu formaciju, održao predavanje „Identitet Reda i Provincije prema važećim dokumentima: Pravilo, Ustanove, Generalni statut, Statut Provin-

85 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

cije“. Seminar je završio razgovorom o temi „Živjeti identitet Reda i Provincije: kako ga živimo danas, kako ćemo ga živjeti sutra?“ (TOR)

S. Dobroslava je u prvom dijelu susreta održala izlaganje na temu „Konstitucije Družbe, nastanak i razvoj od utemeljenja do danas“, jer je prošle godine na posljednjem XIX. generalnom kapitulu odlučeno da će se raditi Izborna godina u zajednici Klanjateljica na obnovi vlastitih Konstitucija. Naime, svaKrvi Kristove Regije Zagreb ka redovnička ustanova počevši od najranijeg monaštva, redova i kongregacija ili družbi 16. studenoga 2019.

Klanjateljice Krvi Kristove Regije Zagreb ima neka svoja pravila, ustanove ili konstituzapočele su 16. studenoga 2019. u Zagrebu, cije po kojima ravna svoj život.

Miramarska cesta 100, Izbornu godinu Pr- Stoga je najprije bilo riječi o Konstitucijavim zasjedanjem IV. izbornog regionalnog ma Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova iz sabora. koje se razvila istoimena Družba te sve do Aktualna Regionalna uprava, na čelu s re- današnjih Konstitucija. Naime, utemeljitegionalnim poglavaricom s. Anom Marijom ljica Družbe službenica Božja Majka Marija Antolović, izvijestila je izabrane zastupnice Krucifiksa Kozulić rekla je: „Družba je rođeo životu, apostolskom djelovanju i materi- na iz Pobožne Udruge kćeri Presvetog Srca jalnom stanju Regije od zadnjeg Izbornog Isusova“. I redovi i mnoge kongregacije ili sabora, koji je bio 2015. godine. Također su družbe nastale su iz laičkih pokreta i udruga. i sestre voditeljice ureda, centara i povjeren- A Konstitucije navedene Udruge i također Konstitucije Družbe sestara Presvetog Srca stava izvijestile o povjerenom im području.

Isusova napisao je i jedne i druge tršćanski Nadolazeće razdoblje odvijat će se u procesu franjevac kapucin fra Arkanđeo iz Camerina. pripreme, prvenstveno kroz pokrajinske susrete, za izbore nove regionalne uprave, koji Zajednička karakteristika Konstitucija će biti 1. – 3. svibnja 2020. (s. Tomislava Udruge jest to da se mogu povezati s Družbom i da paralelno s tim sadrže podatke bitĆavar) ne za bolje razumijevanje povijesnog razvoja Družbe, odnosno njezine izvorne karizme Održan susret Vrhovne uprave s kućnim predstojnicama Družbe sestara Presvetog i da doprinose pročišćenju, produbljenju i Srca Isusova shvaćanju vlastitog identiteta Družbe i traženju načina kako tu karizmu danas živjeti.

16. studenog 2019.

U subotu 16. studenog 2019. održan je redoviti godišnji susret Vrhovne uprave Družbe sestara Presvetog Srca Isusova s kućnim predstojnicama u Kući novicijata u Zagrebu.

Nakon uvodne molitve, riječi pozdrava i dobrodošlicu svim nazočnim sestrama uputila je s. Dobroslava Mlakić, vrhovna predstojnica, koja je i predvodila ovaj susret u kojem je sudjelovalo 17 sestara.

S. Dobroslava je u predavanju istakla da se u nastanku temeljnog zakonodavstva Družbe sestara Presvetog Srca Isusova razlikuje nekoliko razdoblja, koja obuhvaćaju početak i razvoj Udruge, zatim vrijeme nastanka Konstitucija Družbe do konačne potvrde i odobrenja od Crkve. A potom je govorila o utjecajima društveno-političkim i crkvenim koji su doveli do pojedinih promjena ili na-

86

VIJESTI • prosinac 2019.

dopuna Konstitucija tijekom 120. godina postojanja Družbe. Cilj predavanja bio je uputiti na identitet Družbe sestara Presvetog Srca Isusova prema izvornim i važećim Konstitucijama, prema kojemu se Družba treba usmjeriti u svom daljnjem radu i nastojanju oko duhovne obnove danas i ubuduće.

kuhinje. Korisnike je darovao prigodnim poklonom: čokoladom i medaljicom Gospe od Kamenitih vrata.

Drugi dio susreta protekao je u sestrinskom razgovoru i dogovoru o nekim važnim pitanjima molitvenog i zajedničkog života i rada u svim našim zajednicama. (H. Anušić)

Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti ustanovio je apostolskim pismom „Misericordia et misera“ papa Franjo na zaključenju Jubileja milosrđa 2016., odlučivši da se obilježava na 33. nedjelju kroz godinu, tjedan prije posljednje nedjelje u crkvenoj godini – nedjelje Krista Kralja. (IKA)

Kardinal Bozanić blagovao s korisnicima pučke kuhinje Misionarki ljubavi

U Krašiću otkrivena spomen-ploča službenici Božjoj s. Žarki Julijani Ivasić

17. studenog 2019.

17. studenoga 2019.

„Danas po želji pape Franje Crkva slavi nedjelju siromaha. Svatko od nas pred Bogom je siromašan; siromašan Božje ljubavi, blizine, opraštanja“, naglasio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na početku euharistijskog slavlja koje je, prigodom Trećega svjetskog dana siromašnih u nedjelju 17. studenoga predvodio u velikoj kapeli Bezgrešnoga Srca Marijina u zagrebačkome samostanu Misionarki ljubavi.

Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić predvodio je u nedjelju 17. studenoga misu u Župi Presvetog Trojstva u Krašiću, a potom je otkrivena spomen-ploča službenici Božjoj s. Žarki Julijani Ivasić.

Kardinal Bozanić predvodio je misno slavlje u koncelebraciji sa župnikom Župe svetoga Blaža i dekanom Gornjogradskoga dekanata mons. Zlatkom Korenom, ekonomom Nadbiskupije preč. Tomicom Šestakom i pročelnikom Katedre kanonskoga prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu prof. dr. sc.

Josipom Šalkovićem te u zajedništvu s više od stotinu štićenika Misionarki ljubavi, volontera, prijatelja i ostalih vjernika.

Nakon mise Kardinal je blagoslovio dizalo ugrađeno za potrebe štićenika Misionarki ljubavi koje je financirala Zagrebačka nadbiskupija te zajedno s volonterima posluživao kod stola i objedovao s korisnicima pučke

Na misi su koncelebrirali umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac, sin ovog kraja, biskupov tajnik i kancelar vlč. Mišel Grgurić i domaći župnik vlč. Ivan Vučak. Domaćim vjernicima pridružio se veći broj milosrdnica s vrhovnom glavaricom časnom majkom Miroslavom Bradicom, koja je također rođena u ovom kraju, i članicama vrhovne uprave.

Stigao je i autobus hodočasnika iz Splita koji štuju blaženog kardinala Alojzija Stepinca te domaći vjernici. U župi djeluju Služavke Malog Isusa Zagrebačke provincije koje su tu djelovale i u vrijeme zatočeništva bl. Alojzija Stepinca. Sada su tu s. Katarina Penić Sirak, rođena Krašićanka, donedavna provincijalka te s. Simeona Capan po rođenju iz Tounja.

Biskup Križić je na početku spomenuo bl.

Alojzija Stepinca koji je simbol mučeništva, a iz Krašića je i službenica Božja mučenica s. Žarka Julijana Ivasić koja je strijeljana u

87 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Gospiću i pokopana na gospićkom groblju te se za nju kao i za još 6 pogubljenih sestara u raznim mjestima djelovanja vodi proces proglašenja blaženima.

Osvrnuvši se na patnje i mučeništvo s. Žarke Julijane Ivasić, članice redovničke zajednice Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog – Zagreb, biskup je u propovijedi pojasnio kako Isus govori o nekim znacima trpljenja i patnje kroz koje će prolaziti njegov učenik. „Može izgledati čudno, ali se najviše ljudi obratilo Bogu kroz životne patnje. Tu su Boga susreli kao nigdje drugdje; tu su doživjeli njegovu ljubav i dobrotu što izgleda kao istinski paradoks. Na koncu, i Isusov križ je bio objava Boga. U Evanđelju vidimo kako je rimski vojnik prvi prepoznao Boga u Isusu i baš onda kada je Isus visio na križu.

Isus je svojim učenicima unaprijed navijestio da će biti suočeni s velikim patnjama i stradanjima. Govorio im je o tome više puta i pripremao ih na to. Ne znam koliko su sve ovo razumjeli i ozbiljno uzeli, ali im se sigurno nametalo pitanje: Pa Isuse, zar nas ti nećeš moći spasiti i zaštititi? No brzo će shvatiti da Isus nije zaštitio ni samoga sebe, ali patnja nije imala zadnju riječ u njegovom životu kao što neće imati niti u životu učenika“, rekao je biskup.

Na kraju mise biskup je iznio biografske podatke o životu i mučeništvu službenice Božje s. Žarke Ivasić. Nakon toga su se svi u procesiji uputili do njezine rodne kuće, odnosno, do novije kuće sagrađene na starim temeljima čije su vlasnice dvije pranećakinje s. Žarke – Marija Cvetan i Barbara Jurinić, koje žive sa svojim obiteljima u Petrovini, a njihov otac nećak s. Žarke zove se Dragutin Ivasić, sin Antuna, brata s. Žarke. Spomenploču, postavljenu na tu kuću, otkrile su

spomenute pranećakinje te vrhovna glavarica Družbe s. Miroslava Bradica i župnik Vučak.

Otkrivanja ploče završilo je blagoslovom i molitvom za proglašenje blaženima i svetima svih sedam službenica Božjih. (IKA) Franjevke od Bezgrešne proslavile veliku obljetnicu 17. studenog 2019.

Redovnice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne u Šibeniku su u nedjelju 17. studenoga proslavile tristo četrdeset godina od ustanovljenja Družbe.

U interpretacijskom centru katedrale sv. Jakova „Civitas Sacra“, redovnicama je izlaganje o povijesti i ustanovljenju Družbe održala vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić. „Lik i djelo majke Klare Žižić daje nam snažno svjedočanstvo svetosti, prepoznate u ostvarenju svih kršćanskih kreposti, teoloških i ljudskih, u herojskom stupnju, do te mjere da je postala ‘ogledalom ovoga mista’, kako piše u Knjizi od uspomene. Posvemašnja ljubav prema Bogu vidljivo je ostvarena u njezinim djelima i posebnoj osjetljivosti i skrbi za malog, siromašnog čovjeka, izranjenog u duši i tijelu u kojem je prepoznavala samoga Krista. Time je postala prepoznatljiva kao istinita i autentična Kristova nasljedovateljica, bliska ljudima, te su je željeli imati u svojoj sredini kao učiteljicu vjere, pobožnosti i djelatne ljubavi kroz pomoć putnicima, siromašnima, starima i nemoćnima, bolesnima i umirućima“, poručila je s. Zemljić.

Istaknula je kako „svojom otvorenošću Bogu i trajnom suradnjom u ostvarenju njegove svete volje majka Klara ostaje nam primjerom, uzorom i potvrdom kako Bog želi našu otvorenost njegovu svetu djelovanju i našu zauzetu suradnju u ostvarenju Njegova nau-

88

VIJESTI • prosinac 2019.

ma po nama vjernicima. To je put milosnog rasta u vjeri, nadi i ljubavi do punine ostvarenja istinskog Božjeg čovjeka po primjeru Isusa Krista, što nam majka Klara svojim životom tako snažno svjedoči. Neka nam majka Klara bude poticaj i na našem putu posvećenja“, zaključila je s. Zemljić.

o Božjoj pomoći i vodstvu, u svakoj situaciji koja ljudskim očima izgleda bezizlazna“, rekao je biskup Rogić. (IKA)

Središnji događaj obilježavanja bilo je misno slavlje u katedrali koje je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić. Koncelebriro je umirovljeni biskup Ante Ivas, katedralni župnik i kanonik don Krešimir Mateša, župnik u Vodicama don Franjo Glasnović, te ekonom i tajnik don Roko Glasnović.

U četvrtak, 21. studenoga, na spomen Prikazanja Blažene Djevice Marije u Župi svetog Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci proslavljene su dvije važne obljetnice – stota godišnjica osnutka Družbe Kćeri Milosrđa i petnaesta godišnjica osnutka Poslanika Milosrđa.

Biskup Rogić rekao je sestrama da su u prošlosti bile vođene Duhom Božjim. Tome svjedoči i ova velika obljetnica. „Djelo koje su u Crkvi započele, djela milosrđa i svjedočenje vjere traje i danas. Nije li nam to dovoljan znak? Kroz minulih 340 godina prolazile su razna iskušenja, ali nisu nikada odustale služiti Kristu u bratu čovjeku i svjedočiti svoju vjeru u uskrsnuće. Na taj su način ovaj svijet činile boljim svijetom, živeći svoje iščekivanje drugog Kristova dolaska. Svjedočeći Krista uskrslog, njemu se nadajući, prolazile su iskušenja ovoga svijeta s molitvom i pouzdanjem u Božju pomoć, Božje vodstvo.

Puno, puno puta isprosile su milost Božju da riješi nemoguće, da ih izvede iz opasnosti, da im nadahne novi polet, da im pribroji nove članice koje će nastaviti živjeti vjeru i duh osnivačica: majke Klare i sestre Serafine.

Tko bi izbrojio, opisao, naveo sve poteškoće kojima je Družba bila izložena kroz tih 340 godina? Ili čijom su to mudrošću vođene opstale do danas? Zar možemo sumnjati da je po njihovoj Družbi Bog bio na djelu ovdje u Šibeniku i kamo god su sestre išle. Nisu li bile i ostale znak Kristovih riječi u Evanđelju

Proslava 100. obljetnice Družbe Kćeri Milosrđa 21. studenoga 2019.

Duhovni program započeo je molitvom krunice, prema promišljanjima Blažene Marije Propetoga, moleći otajstva svjetla. Obilježavanju obljetnica pridružili su se i Poslanici Milosrđa iz Novske sa župnikom preč. Milanom Vidakovićem i s. M. Kristinom Injić, Poslanici iz Ivanić Grada sa s. M. Darijom Lukić te časne sestre Kćeri Milosrđa iz samostana u Mallinovoj i Šestinama. Posebno draga gošća bila je časna Majka Cristine Orsillo, vrhovna poglavarica Družbe.

Misa je započela ulaznom procesijom s relikvijarom bl. Marije Propetoga i pozdravnim govorom župnika vlč. Damira Ocvirka, koji je iskazao zahvalnost časnim sestrama koje su, djelujući već pet desetljeća, u župi ostavile neizbrisiv trag i svoj život utkale u promicanje milosrđa i Božje ljubavi. U propovijedi je naglasio važnost ovih objetnica i potaknuo sve nazočne da Božje milosrđe i dalje bude glavni cilj životnog djelovanja i propovijedanja u svakodnevnom životu. Na temelju misnih čitanja župnik je zaključio kako biti milosrdan znači dovoditi Isusa onima koji u srcu imaju grozotu pustoši, kako bi u njima proklijao život koji dovodi do sjedinjenja našeg srca s Božjim srcem.

89 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Nakon završetka misnog slavlja nazočnima se obratila časna Majka Cristina zahvalivši za njegovanje pobožnosti i djelovanje u karizmi blažene Marije Petković.

Dan trajne formacije ove je godine bio posvećen značaju i obilježjima molitve u Karmelu. U sklopu toga dijela programa predavanja su održala trojica karmelićana.

Sestra M. Jasna Crnković upoznala je župljane i sa stogodišnjim djelovanjem Družbe te životopisom blažene Marije Propetoga, a Zajednica Djeca Marije Petković recitirala su i pjevala o Blaženici te pokazala kako i među najmlađima u župi živi želja za upoznavanjem Božjeg Milosrđa. O djelovanju Poslanika Milosrđa govorila je članica Nena Došen, te je vjernicima uručen prigodni preklopnik koji govori o poslnju i načinu rada Poslanika Milosrđa.

Predavanje pod naslovom „Povijesni pregled molitvenih praksi u Karmelu“ održao je dr. sc. Petar Janjić, „Praktični vid karmelsko-terezijanske molitve“ predstavio je dr. sc. Franjo Podgorelec, a predavanje „Vježba u iskustvu prisutnosti Božje u duhovnosti Karmela“ izložio je dr. sc. Jure Zečević. Mr. sc. Jakov Kuharić govorio je sudionicima Sabora o temi „Karmelska literatura i prisutnost na internetu“.

Na kraju su Poslanici Milosrđa časnim sestrama i vrhovnoj poglavarici darovali prigodne darove i novčani prilog za Zakladu bl.

Marije Petković. (IKA) Sabor Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa 2019.

17. – 21. studenog 2019.

Sabor Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa održan je u Karmelu sv. Ilije na Buškom Jezeru (BiH) od 17. do 21. studenog.

U radu Sabora Provincije sudjeluju članovi Provincijalnog savjeta, priori pojedinih zajednica, odgojitelji na svim razinama formacije te određeni broj svečano zavjetovanih redovnika iz zajednica koje pripadaju Provinciji.

Po već ustaljenoj praksi, prvi radni dan Sabora posvećen je trajnoj izobrazbi redovnika, drugi dan izvještajima iz zajednica i ustanova Provincije te razmatranju izvještaja i aktualnih tema iz Provincije. Sabor uključuje i kulturološko-rekreativne sadržaje te sjednicu Provincijalnog savjeta.

Tijekom Sabora održan je i radni susret provincijalnog delegata za promociju duhovnih zvanja o. Branka Zebića, s promicateljima zvanja u pojedinim samostanima, a o. Petar Janjić upoznao je odgojitelje s Ratio particularis pod vidom provedbe i međusobne koordinacije odgojnog procesa. Radu Sabora predsjedao je sadašnji provincijal o. Srećko Rimac.

Kulturološki-rekreativni program ove je godine uključivao i duhovno rekreacijski izlet u Bugojno i Travnik, tijekom kojega su karmelićani u srijedu 20. studenoga posjetili rodnu kuću nobelovca Ive Andrića i grob sluge Božjega Petra Barbarića. (IKA) Susret kućnih predstojnica Kćeri Božje ljubavi 22. i 23. studenog 2019.

U Duhovnom centru u Granešini 22. i 23. studenog održan je susret Provincijalne uprave i kućnih predstojnica na temu „Kućna predstojnica – oruđe u Božjim rukama za izgradnju zajedništva“. Bila je prisutna 31 predstojnica.

90

VIJESTI • prosinac 2019.

Susret je započeo u petak 22. studenoga u 15:30 sati pozdravom i uvodnim izlaganjem s. Gordane Igrec, provincijalne glavarice, koja je ukratko predstavila program seminara i napravila presjek događanja u protekloj godini. Ujedno je posvijestila da je službenica Božja Majka Franziska Lechner često koristila izraz „siromašno oruđe“ kako bi naglasila Božju inicijativu i njegovo vodstvo u našim životima. Provincijalna Glavarica rekla je kako će tematika na kojoj će se raditi na seminaru biti ona koju će i sestre u zajednicama obraditi u svrhu radnog materijala za XX. provincijalni kapitul koji će se slaviti od 14. do 17. travnja 2020.

Poslijepodne je nastavljeno predavanjem s.

M. Ozane Krajačić na temu „Biti oruđe u Božjim rukama – sredstvo Božje providnosti“. Poslije predavanja sestre su se zadržale u kapeli u molitvenom ozračju te potom zajednički izmolile Večernju.

U subotu, nakon Jutarnje molitve, započeo je rad po skupinama. Svaka skupina obradila je jedan od 4 prioriteta s ovogodišnjeg Generalnog kapitula. U 10 sati sudionice susreta sudjelovale su na svetoj misi u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije povodom obilježavanja 50 godine osnutka Samostana sv. Josipa u Granešini. Svetu misu predslavio je mons. Valentin Pozaić, biskup u miru, uz koncelebraciju vlč. Baloga, župnika, i još petorice svećenika. Nakon svete mise prisustvovale su i prigodnom programu u dvorani Duhovnog centra.

Poslijepodnevni dio rada nastavljen je izlaganjem zaključaka do kojih se došlo u skupinama i razgovorom te planiranjima događanja koja nas očekuju u predstojećoj godini. Susret je završen zajedničkom molitvom Večernje. (KBLJ)

Proslavljena 50. obljetnica postojanja Samostana sv. Josipa u Granešini 23. studenog 2019.

U subotu 23. studenog 2019. sestre Kćeri Božje ljubavi proslavile su 50. obljetnicu svoga djelovanja u Samostanu sv. Josipa u Granešini. Tom je prigodom euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije predslavio mons. Valentin Pozaić, pomoćni zagrebački biskup u miru, u zajedništvu s fra Jurom Šarčevićem, kapucinskim provincijalom, domaćim župnikom vlč. Josipom Balogom, fra Jurom Šimićem, fra Nedjeljkom Golubarom, fra Zdravkom Lazićem i fra Ivanom Landekom.

U radosnom zajedništvu župnu crkvu ispunile su Kćeri Božje ljubavi okupljene iz svih zajednica Provincije zajedno sa Suradnicima Božje ljubavi, domaćim župljanima, roditeljima i vrtićkom djecom, prijateljima i dobročiniteljima samostana.

Prije svete mise riječi pozdrava uputila je s.

Gordana Igrec, provincijalna glavarica, koja je naglasila da se ova obljetnica samostana naslanja na prošlogodišnju proslavu 150. godina postojanja Družbe i ovogodišnju 100. obljetnicu Provincije. Podsjetila je na riječi Majke Franziske koja je poticala sestre na obilježavanje obljetnica jer su to povlašteni trenuci zahvale Bogu za sve primljeno.

Euharistijsko slavlje svojim su pjevanjem uzveličali zbor domaće župe i zbor sestara i kandidatica pod ravnanjem s. M. Ksenije Topolovec uz orguljsku pratnju s. Marije Beroš.

Biranim riječima, o suradnji sa sestrama i o djelovanju sestara u Župi Rođenja Blažene Djevice Marije, po završetku misnog slavlja obratio se prisutnima župnik vlč. Josip Balog

91 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

i zahvalio sestrama za njihovu prisutnost i zauzetost u župi kao i na drugim područjima.

Nakon euharistijskog slavlja u dvorani Duhovnog centra održan je prigodni program.

Na njegovu početku svima okupljenima prigodnu je riječ uputila s. M. Elvira Tadić, predstojnica samostana, naglašavajući sljedeće: „Povijest i primljeno u zalog obvezuje nas pokazati neizmjernu radost zbog svega što nam tijekom pet desetljeća Gospodin učini i čini na ovome mjestu! A ta povijest možda i ne bi bila ispisana na takav način da se Bog nije poslužio čovjekom potpuno posvećenom evanđeoskoj zadaći brige za stado, kardinalom koji je blagoslovio 1968. kamen temeljac našeg samostana, danas slugom Božjim Franjom Kuharićem.“ Osim toga podsjetila je da bi povijesna istina zajednice bila siromašnija bez spomena na dobrotu pokojnog preč. Branka Grulicha, župnika u vrijeme dolaska sestara na teritorij župe, kojega su kasnije naslijedili sada već pokojni vlč.

Mijo Pavlaković i današnji župnik vlč. Josip Balog. S radošću i zahvalnošću spomenula se brojnih sestara koje su ovdje živjele, svojim djelovanjem Boga slavile, a neke od njih se već nalaze među dionicima vječnosti, kao i svih sestara koje danas svojim djelovanjem, žrtvom i molitvom posvećuju ovo mjesto.

Izlaganje o životu i djelovanju sestara u Samostanu sv. Josipa prema zapisima Kronika samostana (1969. – 2019.) uz prigodnu prezentaciju pripremila je i održala s. M. Tea Barnjak.

Zbor sestara i kandidatica izveo je tijekom programa dvije pjesme. Djeca vrtića sv. Josipa, predvođena s. Danijelom Koprek i s. Ružicom Golik te ostalim odgojiteljima, svojom spontanošću progovorila su pjesmom i ritmikom o Bogu Stvoritelju svega i svome

zaštitniku sv. Josipu.

Na kraju programa s. M. Ozana Krajačić predstavila je sadržaj knjige Siromaštvo i „za siromahe“ u životu i duhovnom iskustvu Majke Franziske Lechner, prijevod svoje doktorske disertacije.

Prigodni program vodila je s. Katarina Pendeš. (s. T. Barnjak, FDC) Godišnjica smrti sluge Božjeg fra Ante Tomičića 25. studenog 2019.

Riječki kapucini obilježili su 25. studenog u crkvi Gospe Lurdske 38. godišnjicu smrti sluge Božjeg fra Ante Tomičića, kapucina koji je preminuo na glasu svetosti.

Misu je predslavio provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević, uz članove kapucinskog samostana te brojne vjernike koji mole za fra Antino proglašenje blaženim i svetim. Nadbiskupijski postupak za proglašenje blaženim pokrenut je 12. srpnja 2005. godine, a inicijativu su 2001. pokrenuli vjernici koji su fra Antu svakodnevno susretali u kapucinskoj crkvi u Rijeci, a kasnije dolazili na njegov grob. „On živi i dalje u sjećanju ljudi ovoga grada“, rekao je u propovijedi o. Šarčević. „Fra Ante nije činio ništa izvanredno, spektakularno.

Kao kapucinski brat samo je vjerno izvršavao sve dužnosti koje imao. U tome je njegova veličina, bio je vjeran u malim stvarima.“ (IKA)

92

VIJESTI • prosinac 2019.

Novo vodstvo Karmela Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca 26. studenog 2019.

Na redovitim izborima u utorak 26. studenog u Karmelu Majke Božje Bistričke i bl.

Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici izabrano je novo vodstvo samostanske zajednice za iduće trogodište.

Izborima je predsjedao zagrebački pomoćni biskup mons. Valentin Pozaić, a u njegovoj pratnji bio je kancelar mons. Stjepan Večković. Rezultati izbora su sljedeći: • Priorica: s. M. Petra od Presvete Euharistije (Fišter) • savjetnica: s. M. Gabrijela od Otkupiteljeve Ljubavi (Batelja) • savjetnica: s. Bernardica od Lurdske Gospe (Ivančić) • savjetnica: s. Nevenka od Krista Raspetoga (Bačurin) (IKA) Marijine sestre čudotvorne medaljice u Osijeku proslavile svetkovinu Družbe 27. studenoga 2019.

Marijine sestre čudotvorne medaljice u Osijeku svečano su u srijedu, 27. studenoga 2019. proslavile glavnu svetkovinu svoje Družbe – svetkovinu Ukazanja Bezgrešne Djevice Marije sv. Katarini Labouré.

Sestre su se za svetkovinu pripremale devetnicom i trodnevnicom koju je vodio župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića na Livani vlč. Tomislav Benaković.

Svečanu misu svetkovine, nakon cjelodnevnog klanjanja, predslavio je pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić, uz koncelebraciju dekana osječkih dekanata preč.

Adama Bernatovića i preč. Ivana Jurića te osječkih svećenika. Na misi se okupio veći broj Marijinih sestara iz Osijeka, Nove Kapele, Donjeg Miholjca te vjernika koji redovito dolaze u samostansku kapelicu na mise ili molitvene susrete štovatelja Blažene Djevice Marije čudotvorne medaljice.

Na početku mise biskup Ćurić je pojasnio što znači medaljica te pitao: „Što osjećamo kad u ruke primimo malu čudotvornu Gospinu medaljicu oblikovanu na temelju osobitog duhovnog iskustva sv. Katarine Labouré, kad je doživjela Marijino ukazanje jednog poslijepodneva, upravo 27. studenoga 1830., dok je još bila mlada sestra novakinja? Na zadnjem mjestu, ma zapravo nikada ne bismo htjeli u tom malom predmetu prepoznati neku čudnovatu, čarobnu moć koja djeluje sama za sebe, koja dolazi iz nekog drugog svijeta i, zapravo, ne pripada i ne dodiruje naše živote. Upravo suprotno, znak te male čudotvorne medaljice želimo gledati očima kršćanske vjere i njoj prepoznati još jedan podsjetnik koji nas upućuje na stazu biblijskoga iskustva vjere na kojoj susrećemo i prepoznajemo znakove Božjeg saveza i zajedništva s nama ljudima.“ Osvrćući se na naviješteno Evanđelje o svadbi u Kani Galilejskoj te prepoznajući u Mariji onu koja otkriva i upućuje na Isusovu prisutnost, u punoj osjetljivosti za potrebe i izazove s kojima se čovjek susreće na svom životnom putu, mons. Ćurić je rekao: „I današnja nam Božja riječ predstavlja Mariju kao onu koja je prepoznala Božju blizinu i njegovo djelovanje u svom životu. I prihvatila je živjeti i graditi svoj život u oslonjenosti i suradnji s Bogom. Ona je odgovorila Bogu, prepoznala je i vjerovala da je On živi Bog, koji ‘od koljena do koljena’ pokazuje svoju

93 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

vjernost. Marijin nas primjer uči istinskom putu vjere, nasuprot onome što možemo prepoznati i u mentalitetu današnjeg vremena, kad je čovjek, unatoč tako razvijenim oblicima komunikacije i tehničkih pomagala, pretvoren u neku vrstu ‘osamljenika’, bez nutarnjega dijaloga, onog najdubljeg oslonca koje dolazi od povjerenja i doživljaja Božje ljubavi.“ Na kraju homilije posebno se obratio redovnicama, članicama Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice: „Drage Marijine sestre! Vama posebno danas želim da svoj život i poziv učvrstite na istini i snazi svojih zavjeta, zapravo, na svom osobitom ‘zajedništvu s jedinim Zaručnikom, Kristom’. Živite najviše od snage tog zajedništva! I ono će vas voditi do potreba bližnjih, da mognete i nadalje ostvarivati ono što je vaša družba sa sestrom Leopoldinom Brandis 1878. započela ostvarivati, što i danas ističete kao svoje poslanje: biti sestre koje svojim životom i apostolatom nastoje biti uprisutnjenje Marije, ponizne službenice Božje.“ Provincijalna poglavarica s. Kaja Ljubas na završetku misnog slavlja pozdravila je pomoćnog biskupa Ivana koji je prvi put u samostanskoj kapelici u službi biskupa predslavio euharistijsko slavlje. U znak zahvalnosti darovala mu je čudotvornu medaljicu sa željom da Bezgrešna Djevica Marija bude doista čudotvorna u njegovu životu, kao što je čudotvorna u životu Marijinih sestara i svih vjernika koji medaljicu nose s pouzdanjem.

(IKA/marijine-sestre-os.hr)

Stoljeće isusovačkog časopisa „Obnovljeni život“ 3. prosinca 2019.

Isusovački časopis „Obnovljeni život“ obilježava 100 godina postojanja. Tim je povodom, pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti, u Preporodnoj dvorani HAZU-a na Gornjem Gradu u Zagrebu upriličen u utorak 3. prosinca svečani znanstveni skup u organizaciji Fakulteta filozofije i religijskih znanosti te Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove koji je izdavač tog časopisa. Časopis „Život“ pokrenut je 1919. Isusovci su ga prestali objavljivati dolaskom komunista na vlast, a s ponovnim pokretanjem 1971. dobiva današnje ime „Obnovljeni život“.

Njegov aktualni urednik dr. Tadija Milikić bio je prvi izlagač na svečanom skupu. Ustvrdio da je kako je znanstveni profil časopisa prije svega teološki, a zatim filozofski te ostalih srodnih disciplina koje se tiču kršćanske i katoličke vjere i morala.

Također, „Obnovljeni život“ je u svojem religioznom, moralnom, kulturnom, znanstvenom i političko-povijesnom kontekstu – poručio je dr. Milikić – nastojao doprinijeti rješavanju središnjih pitanja koja su zaokupljala ljudski duh u njegovom povijesnom hodu, kako na početku 20. stoljeća – kroz suočavanje s modernističkim pitanjem o odnosu između vere i razuma – tako i sredinom druge polovice istoga stoljeća kroz prihvaćanje središnjeg antropološkog izazova o naravi i pozivu i smislu ljudskoga života.

Danas, pak, njegov intelektualni profil posebno potiče dodatak opisnoga naslova časopisa, a koji glasi – „za filozofiju i religijske znanosti“.

94

VIJESTI • prosinac 2019.

Skup je pozdravio dr. Ivan Koprek, dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, riječima da je časopis „namijenjen svima koji traže zdravu duhovnu hranu“ i slavljenik je kroz svojih sto godina upućivao na dijalog religije s konkretnim idejama i problemima vremena.

Zatim je dekan Koprek napomenuo da je – po tematici jedinstven na našim prostorima – „Obnovljeni život“ upravo po formuli dugovječnosti i dinamičnosti, održavanju osobnih veza i optimizmu otvarao i otvara čitateljstvu mogućnost da više doznaju, bolje razumiju i dublje spoznaju sebe i svoju vjeru u konkretnosti prostora i vremena u kojemu živimo i ideja koje udišemo.

Izlagala je i suradnica HKR-a povjesničarka dr. Agneza Szabo, dugogodišnja profesorica kod isusovaca na Jordanovcu. Rekla nam je da je časopis u novije vrijeme dočekao i preživio velike društvene promjene – poput pada Berlinskog zida, samostalne Hrvatske – a svoje početke je imao u zaista teškim vremenima Kraljevine Jugoslavije i preživljava kada, primjerice, 1928. godine stradava u beogradskoj skupštini Stjepan Radić. Dakle, već nakon nepunih deset godina od započinjanja rada bilo je vrlo teško. Ali časopis je znao svoje – objasnila je – držeći se strogo svojih linija, nije vrludao i mogao je proći kroz cijelo jugoslavensko razdoblje. „Međutim, 1945. godine on se – videći da dolaze komunisti na vlast – sam povukao i prestao izlaziti. Dočekao je godinu 1971. i tada ne uzima više naslov ‘Život’. Izlazi kao ‘Obnovljeni život’ zato što su u međuvremenu neki drugi časopisi dali sebi to ime.“ Izlagali su još dr. Ivan Šestak i dr. Marijan Steiner, uz umjetnički nastup Tihane Golubić na flauti i Mirte Lice na harfi.

Proslava svetkovine sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu 3. prosinca 2019.

Župa sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu i istoimeni samostan franjevaca trećoredaca proslavili su 3. prosinca svetkovinu svoga zaštitnika, velikog i uzornog misionara. Euharistijskom slavlju predsjedao je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački.

Koncelebrirali su provincijal fra Ivo Martinović, župnik i gvardijan fra Ivan Paponja, predsjednik nadbiskupijskog Povjerenstva za ekumenizam i dijalog kanonik mons. Zvonimir Sekelj te četrnaestorica svećenika, među kojima su bili franjevci trećoredci iz samostana i Provincije i svećenici iz zagrebačkoga Gornjogradskog dekanata.

Biskup je u uvodu podsjetio da nam sveci nisu samo uzor i zagovornici; kao vjernici možemo osjetiti i radost zajedništva s njima.

Tumačeći u homiliji evanđeoski odlomak, tekst o sveopćem poslanju s kraja Evanđelja po Marku, biskup je naglasio da uskrsli Isus šalje apostole propovijedati evanđelje, iako je prethodno prekorio „njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne vjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih“. Štoviše, rekao je biskup, Isus ih poziva da se u propovijedanju „oslobode svih oblika sigurnosti i oslonaca“, jer „što se više oslobode od raznih interesa i sebičnosti, evanđelje je djelotvornije“. Sveti Franjo Ksaverski, naglasio je biskup, „bio je posvema prožet ‘globalnom’ mišlju tadašnjega doba, ali ipak s bitnom razlikom, o kojoj i mi trebamo razmisliti“. „Nije težio za vlašću i probitkom, nego mu je stalo do ljudi i do toga da im s pomoću navještaja Kristove radosne vijesti otvori smisao života, prostor za život na zemlji u skladu s ljudskim dostojanstvom i za puninu života u vječnosti, u

95 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Božjemu kraljevstvu.“ Njegov je način „globaliziranja“, to jest evangeliziranja, „nerijetko dolazio u sukob s izrabljivačkim shvaćanjem tadašnjih političara i poduzetnika“. Iako se možemo diviti putovanju sv. Franje Ksaverskog u daleka svjetska prostranstva u ono doba i onim sredstvima, biskup je ukazao na tri drugačije njegove osobine koje i nas danas mogu i trebaju izazvati na razmišljanje i nasljedovanje: njegovu uvjerljivost „koja proizlazi iz toga što je on bio duboko ukorijenjen u vjeri“, njegovu vjerodostojnost jer „on o vjeri nije previše govorio, nego ju je živio“ i njegovu hrabrost „kojom se zauzima za slabe, a protiv moći onih koji su bili viđeni kao ‘njegovi’, Europljani i kršćani“.

Na kraju mise župnik fra Ivan Paponja zahvalio je predsjedatelju biskupu Šašku, svima nazočnima i svima koji su pripremili slavlje te je posebno pozdravio Stipu Zebu, izaslanika gradonačelnika, posebnog savjetnika za vjerske zajednice grada Zagreba.

U nastavku slavlja, u samostanskoj blagovaonici pridružili su se nadbiskup mons.

Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Jure Bogdan, vojni biskup u Republici Hrvatskoj, mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u miru, don Marko Medo, generalni vikar Vojnog ordinarijata i drugi svećenici iz dekanata. Sjedišta Nuncijature i Vojnog ordinarijata nalaze se na području Župe sv. Franje Ksaverskog, nedaleko od crkve. Pozdravljajući nazočne, provincijal fra Ivo Martinović je posebno zahvalio Nunciju za njegov dolazak na slavlje i njegov prvi posjet samostanskoj zajednici na Ksaveru.

(IKA)

Generalni vizitator zagrebačke franjevačke provincije posjetio biskupa Škvorčevića 4. prosinca 2019.

Požeški biskup Antun Škvorčević primio je 4. prosinca u Biskupskom domu u Požegi fra Domagoja Runjea, generalnog vizitatora Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u pratnji fra Miroslava Tandarića, tajnika Provincije. Fra Domagoj obavlja vizitaciju Provincije uoči njezina kapitula koji će se održati nakon Uskrsa iduće godine.

U razgovoru je biskup Škvorčević upoznao generalnog vizitatora s osnutkom i djelovanjem Požeške biskupije te pastoralnim radom svećenika Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda u sedam njezinih župa, zahvalivši za sve što u duhu franjevačke karizme, surađujući s biskupom i svećenicima nastoje činiti za vjernike ove mjesne Crkve.

Potom je konkretno progovorio o djelovanju braće u Župi i Samostanu sv. Antuna Padovanskog u Našicama, Župi i Samostanu sv. Roka u Virovitici, Župi sv. Josipa u Đurđenovcu, Župi sv. Ivana Krstitelja u ŠpišićBukovici, Župi i Samostanu Duha Svetoga u Požegi, Župi i Samostanu sv. Petra u Cerniku te Župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Zapolju.

Biskup je među ostalim istaknuo važnost nastojanja oko jednog pastorala u Biskupiji različitim putovima i ugrađivanja franjevačke karizme u zajedništvo požeške mjesne Crkve.

Dotaknuo se i nekih poteškoća u uvjerenju da ih je moguće nadići zajedničkim trudom.

Otac vizitator zanimao se za određene biskupijske posebnosti u kojima djeluju braća franjevci te se posebno osvrnuo na pitanje triju župa u kojima djeluje po jedan franjevac, što predstavlja poteškoću pripadnosti zajednici.

96

VIJESTI • prosinac 2019.

Generalni vizitator zahvalio je biskupu Škvorčeviću za razgovor i za zauzimanje da odnosi između franjevaca i Biskupije budu na primjerenoj eklezijalnoj razini. Biskup je potom upoznao fra Domagoja s Povijesnom knjižnicom Požeške biskupije i crkvom sv.

Lovre. Vizitator se susreo sa sestrama klarisama u Požegi, a idućih dana posjetit će braću franjevce u navedenim župama Požeške biskupije i samostanima. (IKA) Susret osoba posvećenoga života Slavonskobrodske regije

Stadlera, baš uoči godišnjice njegove smrti 8. prosinca. Tom svetom liku Slavonskog Broda preporučile smo naš grad, župe, apostolat, a iznad svega naše svećenike. Uz preč. Lenića molitvu su predvodile njegove duhovne kćeri Služavke Maloga Isusa.

Karitativno društvo Kruh sv. Ante obilježava 25 godina postojanja u Hrvatskoj 7. prosinca 2019.

Karitativno društvo Kruh sv. Ante, Franjevačke provincije Bosne Srebrene, proslavlja 7. prosinca 2019.

25 godina postojanja djelotvorne ljubavi u Susret osoba posvećenoga života Slavonsko- Hrvatskoj. Vrijedna obljetnica obilježava se brodske regije održan je u prostorijama Župe svečanom akademijom, koja je 7. prosinca u Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu 7. Dvorani Hrvatska matice iseljenika u Zagreprosinca ove godine. Sudjelovalo je dvadese- bu okupila dobročinitelje, suradnike, članotak redovnica. Prečasni Ivan Lenić, župnik ve, volontere, prijatelje i korisnike pomoći, i dekan, održao je prigodno predavanje na te misnim slavljem 8. prosinca u 11 sati u temu „Bezgrješna, uzor našega posvećenja“. župnoj crkvi sv. Marije Anđeoske u zagrebačkoj župi u Sesvetskoj Sopnici.

Djevica Marija, uzor naše vjere, potpunog pouzdanja i predanja Gospodinu, primjer „Kruh sv. Ante želi biti ispružena ruka dokontemplacije i akcije, probudila je u nama brih ljudi i zajedno s njima mijenjati lice svjesniju i jaču želju živjeti i svjedočiti svoje svijeta, unijeti u njega više nade i sigurnosti. posvećenje Bogu, biti korisne Crkvi i svije- Kruh sv. Ante je dobrotvorna ustanova i nastao je iz franjevačkog osjećaja prema bratu tu, rekao je prečasni Lenić. čovjeku, iz brige za ljude u potrebama kako Tijekom diskusije sudionice su iznosile svoja duhovnim tako i materijalnim“, riječi su iskustva. Ovaj susret prigoda je za permanenpredsjednika Karitativnog društva Kruh sv. tnu formaciju, jedinstvena prilika za susret, Ante u Hrvatskoj, fra Stipe Karajice. Podsjerazgovor – obogaćenje različitošću karizmi. tio je kako je djelovanje započeto početkom Večernjom i klanjanjem pred Presvetim su- 1992. godine prvo u Bosni i Hercegovini, ali dionicu su molile za sve potrebe Đakovačko- je zbog ratnih okolnosti 1993. godine naosječke nadbiskupije, Crkve i svijeta. Neke stavljeno u Hrvatskoj, gdje je prvo sjedište su iskoristile i priliku za ispovijed. bilo u Splitu, a kasnije u Zagrebu te u drugim zemljama Europe.

Susret je nastavljen druženjem koje nam je organizirao preč. Lenić. Oko 19 sati sestre Pod geslom „Pomoć iz prve ruke“, Karisu pohodile spomenik sluge božjega Josipa tativno društvo Kruh sv. Ante djeluje pod

97 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

okriljem moćnog zagovornika sv. Antuna Padovanskog. U suradnji s drugim sličnim udrugama, koje povezuju ista ili slična načela, uspješno su provođeni projekti na socijalno-humanitarnom i karitativnom planu – od dopreme i pružanja pomoći siromašnim pojedincima i obiteljima, ratnim stradalnicima, izbjeglicama, povratnicima, migrantima, studentima, bolesnicima, ranjenima, poplavljenima, pa do romske populacije te drugih rubnih zajednica i skupina kojima malo ili nitko ne pomaže. Fra Stipo je, u izjavi za novinare, pojasnio što podrazumijeva „pomoć iz prve ruke“. „Htjeli bismo da naši franjevački samostani, naša franjevačka osjetljivost za čovjeka u potrebi i svih ljudi koji nas okružuju, bude takva da onaj tko dođe na samostanska, župna ili obiteljska vrata i iznese svoju potrebu, bude razumljiv i dobije konkretno djelo pomoći, te da s nadom nastavi svoj život.“ Humanitarno-karitativna organizacija Kruh sv. Ante, osim u Hrvatskoj, ima registrirane ispostave u Europi kao i u svijetu. Djelotvorna ljubav i zauzetost u organiziranom obliku u Franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene ima dugu povijest. Izrasla je iz Bratovštine kruha svetog Ante koja je nastala 1896. godine, zabranjivana je i ponovno obnavljana te danas ima brojne projekte. „Ta Bratovština dala nam je izvor, snagu i obvezu da nastavimo biti kruh za druge u potrebi. Franjevačko poslanje, osim pastorala, podrazumijeva kulturni opseg ali i humanitarno-karitativnu osjetljivost“, rekao je predsjednik Karitativnog društva Kruh sv. Ante u Hrvatskoj. Danas, na sveopćem planu djelovanja u Bosni i Hercegovini, Kruh sv. Ante obilježavaju pučke kuhinje u Sarajevu i Varešu, studentski dom za siromašne i nadarene studente, kao i svakodnevne osobne i obiteljske nevolje koje

ljude dovode fratrima i o kojima se oni skrbe u okviru svojih mogućnosti. U osvrtu na planova za budućnost fra Stipo je rekao: „Želimo ustrajati na spomenutim projektima, zahvaljivati Bogu za dobre ljude te moliti ga za snagu svima onima koji se bore da prevladaju svoju svakodnevnu nevolju, a nažalost u današnjem okruženju u društvo je sve više onih koji trebaju pomoć“, rekao je fra Stipo.

Na svečanoj akademiji, kojoj je domaćin bila Hrvatska matica iseljenika a pokrovitelj Gradska skupština Grada Zagreba, uručene su zahvalnice višegodišnjim članovima i dobročiniteljima. Među njima je bio Herman Vukušić, jedan od predvoditelja konvoja Bijeli put za Novu Bili u Bosnu Srebrenu.

Naime, na Dan ljudskih prava sa Zapadnog kolodvora u Zagrebu krenulo je više od 100 šlepera i osobnih vozila s vodstvom, tehničkim osobljem, pet svećenika i 13 liječnika i zdravstvenih djelatnika prema opkoljenoj Lašvanskoj dolini. „Taj povijesni konvoj bio je najveći humanitarni konvoj nakon Drugog svjetskog rata, i djelo je desetak tisuća ljudi dobre volje. Konvoj je pomogao opstojnosti hrvatskoga puka u Lašvanskoj dolini i pomirenju, koje nisu napravile institucije i političari, nego obični ljudi“, rekao je u izjavi Herman.

Povelju zahvalnosti je primio i dobročinitelj Zdenko Tolić, otac petero djece, koji cijeli svoj život intenzivno živi solidarnost s čovjekom u potrebi. Od svoje obitelji do radnog okruženja na poslu ne prestaje s organiziranjem ljudi poradi pomoći potrebitima. „Vrlo bih teško mogao sa svojim prosječnim primanjem pomagati drugima, ali Bog providi te se nađu dobri ljudi do kojih dopre moj glas o važnosti djelovanja kroz organizaciju Kruh sv. Ante. Vjerujte da se još nađe dobrih

98

VIJESTI • prosinac 2019.

ljudi“, rekao je u izjavi Tolić.

U sklopu programa obilježavanja 25 godina djelovanja Karitativnog društva Kruh sv.

Ante u Hrvatskoj, zajednička zahvala Bogu i dobrim ljudima na solidarnosti s nevoljnom braćom i sestrama u Hrvatskoj, Bosni i Herceovini i u svijetu bit će izrečena misnim slavljem 8. prosinca u 11 sati u župnoj crkvi zagrebačke Župe sv. Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici. (IKA) Dan Zaklade „Marija De Mattias“ 7. prosinca 2019.

U subotu 7. prosinca 2019. u dvorani Tribine Grada Zagreba obilježena je 12. godina djelovanja Zaklade „Marija De Mattias“.

Prigodni program bio je prilika za godišnji susret podupiratelja, donatora i prijatelja Zaklade. „Naše zajedništvo je u ciljevima, koje je po Zakladi postavila Zajednica Klanjateljica Krvi Kristove. Oni su snaga ako ih poznajemo, prihvaćamo i po njima djelujemo.

Prikazati, pribilježiti ono što činimo nije radi naše samodopadnosti nego radi revizije puta kojim idemo kako bismo ga učinili prohodnijim“, istaknula je u pozdravu s. Cecilija Milković, voditeljica razvoja programa Zaklade.

Aktivnosti Zaklade u 2019. godini prikazane su u multimedijskoj prezentaciji.

U tiskanom broju novog biltena „Bližnjemu ususret“ sve su aktivnosti opisane opširnije.

Drugu brošuru „Budi dobar prema sebi“, autorice s. Ankice Klepić, predstavila je Ana Štimac, dipl. soc. radnica. Sadržaj brošure su teme obrađene tijekom 2019. u mjesečnim tribinama i radionicama projekta „Prevencija stresa“. Govoreći o brošuri istaknula je:

„Težeći idealu za koji nemamo realne sposobnosti, povećavamo stres. Autorica strah naziva sinonimom stresa. Nudi vrlo praktičan i primjenjiv savjet za unutarnji mir: prihvatiti svoj život, svoju prošlost, budućnost na koju ne možemo utjecati, u sadašnjosti činiti sve što je u našoj moći, a ostalo prepustiti Bogu.

Brošura ‘Budi dobar prema sebi’ ima posebnu vrijednost jer govori o problemima s kojima se svakodnevno susrećemo, podsjeća na zlatno pravilo iz Evanđelja: Ljubi bližnjega svoga kao sama sebe. Tek kad prihvatimo sebe i sa sobom smo dobro, možemo zajedno dalje rasti, graditi dobre i zdrave odnose s drugima.“ Zaklada je za 2019./2020 akademsku godinu dodijelila 31 stipendiju siromašnijim studentima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

U programu je bilo prisutno 12 stipendistica koje studiraju u Zagrebu i jedna iz BiH. Njima su uručene odluke o dodjeli stipendije.

U ime svih stipendista zahvalila je studentica Andrea Antukić: „Zahvaljujemo svima vama koji nam studentske dane činite lakšima te svojim nesebičnim prilozima olakšavate i našim roditeljima. Nastojat ćemo opravdati vaše povjerenje. Velika nam je čast što smo dio Zaklade čija spremnost na darivanja i nas potiče na nesebičnost.“ Poezija je često opisivana kao umijeće izricanja neizrecivog. Dvoje uspješnih mladih glumaca nove generacije, Katarina Strahinić i Ivan Ožegović, interpretirali su poeziju glasovitih svjetskih i hrvatskih autora.

U glazbenom dijelu nastupila je ženska klapa Figurin iz Zagreba s voditeljicom Paulinom Džapo.

S. Ana Marija Antolović, predsjednica Uprave Zaklade i regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove zahvalila je svima za

99 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

doprinos ljepoti susreta i onima koji podupiru djelovanje Zaklade. „Nije vaš doprinos samo financijske naravi, to je važno, ali vaše zanimanje, podrška, molitva, suradnja u projektima Zaklade na različite načine, stvaraju zajedništvo po radosti darivanja, usmjerenosti na druge.“ Obraćajući se stipendisticama, potaknula ih je na potrebu zahvalnosti i uzvrata: „Za pet godina vi ćete biti na drugoj strani, sjedit ćete možda na ovim stolicama i prisjećati se ovih trenutaka. Dobro je da zahvalnost očitujete postajući podupiratelji Zaklade. Vaši dobročinitelji nisu davali od svoga suviška nego sa srcem i zauzetošću. I vi tako činite za druge.“

Koncelebrirao je župnik don Miljenko Babaić, koji je na početku zahvalio sestrama na predanom služenju vjernicima u Stonu i čestitao im Dan Družbe.

Voditeljica programa, Ivana Hajder, predstavila je knjige izdane u sklopu projekata Zaklade i rukotvorine iz kreativnih radionica koje se mogu nabaviti. Pozvala je na druženje uz stol koji već „zavjetno“ priprema restoran „Ognjište Šuman“. (ASC)

Vjerovati u tu istinu i u nadi očekivati njezino ostvarenje nije pasivno iščekivanje nego zauzeto življenje, nastavio je biskup. Na to podsjeća Ivan Krstitelj čija je zadaća bila i uvijek ponovo postaje pripraviti put Kristovom dolasku. I u njegovom slučaju se čini kao da prijeti, ali nije mu to namjera. „On se ne obračunava s nama, nego s lažnom sigurnošću, prepotencijom i ohološću svih onih koji misle da su gospodari Boga i njegovog spasenja“, dodao je biskup. U Ivanovoj rečenici „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“, koja će postati početna misao i Isusovog propovijedanja, sadržano je ono što mi trebamo napraviti, a Bog će učini da nam Kraljevstvo Nebesko bude blizu.

Sestre s Danača proslavile Dan Družbe uz proslave 90. i 85. godina prisutnosti sestara u Stonu 8. prosinca 2019.

Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika proslavila je u nedjelju 8. prosinca Dan svoje provincije. Središnje slavlje na kojem se okupio veći broj sestara bilo je u crkvi sv. Vlaha u Stonu, a sestre su tom prigodom zahvalile Bogu na njihovoj prisutnosti i djelovanju u samostanima u Stonu, 90. godina u samostanu sv. Nikole i 85. godina u samostanu sv. Kuzme i Damjana. Misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a na kraju mise okupljenima se obratila i vrhovna poglavarica s. Darija Jovanović.

U prvom dijelu propovijedi biskup Uzinić je protumačio misna čitanja i kazao kako poruka proroka Izaije – iako se u pročitanom ulomku naglasak stavlja na strah, „prodahnut će ga strah Gospodnji“ – nije poruka straha nego nade za izraelski narod u veoma teškom trenutku njegove povijesti. Opisujući što će se dogoditi, prorok „i nas poziva da s vjerom i nadom prihvatimo da Bog može i hoće na isti način dotaknuti i našu povijest i u njoj izvesti čudesna djela svoje ljubavi“.

Poziv na obraćenje je trajan poziv, ustvrdio je biskup Uzinić i objasnio kako taj poziv Gospodin upućuje i nama koji se pripravljamo za Božić. Sv. Pavao piše: „Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano“, čime u vjernicima želi probuditi nadu. „Čini to potičući nas na postojanost i utjehu koje se ostvaruju u dvjema osobinama: slavljenju Boga i služenju bližnjima. A ondje gdje se slavi Bog i

100

VIJESTI • prosinac 2019.

služi bližnjima nada je došla do punine, do svojeg ostvarenja. I Kraljevstvo Nebesko nije nešto što će se ondje dogoditi. Ono se ondje već događa.“ Blažena Djevica Marija osobni je svjedok toga slavljenja Boga i služenja bližnjemu, jedina među nama kojoj nije bilo potrebno obraćenje, podsjetio je biskup povezujući Mariju sa slavljem svetkovine njezinog bezgrešnog začeća koja se kalendarski slavi na ovaj datum, 8. prosinca, no zbog liturgijskih se propisa ove godine proslavila dan kasnije. S obzirom na to da sestre na tu svetkovinu proslavljaju i Dan Družbe, biskup im je čestitao svojevrstan imendan uz dvostruku godišnjicu koju proslavljaju. Povezao je to sa značenjem vremena došašća u kojem se slavlje događa te je uputio sestrama tri poruke.

Prva poruka proizlazi iz toga da je došašće vrijeme „u kojem naš zahvalni pogled ide u prošlost“ prisjećajući se onog iščekivanja, ali i konačnog dolaska Boga koji je došao u našu povijest.

Slavlje neke godišnjice također je zahvalni pogled, kazao je biskup. U ovom slučaju to je zahvalni pogled na 85. i 90. godina prisutnosti sestara u Stonu koje „zahvaljuju Gospodinu za sve milosti koje im je iskazao i sve mogućnosti koje im je dao, za sve ljude kojima su služile i koji su njima pomagali…“ Istovremeno je to zahvalni pogled vjernika zbog prisutnosti sestara u dva samostana u ovoj župnoj zajednici što je kroz protekla desetljeća bila blagoslov. Sada su sestre sve starije, sve im je teže biti aktivne i sve ih je manje, primijetio je biskup.

Sestre su u Stonu živjele zadaće svoje Družbe kao što su unaprjeđivanje kršćanskog odgoja, vršenje djela kršćanske ljubavi, pomaganje u župnom pastoralu, a to su činile katehizira-

jući, vršeći sakristansku službu, vodeći crkveno pjevanje, pomažući na različite načine svećenicima u njihovom apostolatu njegujući franjevački duh, malenost i jednostavnost, nabrojao je biskup te poručio: „To je pogled unatrag i treba uistinu biti zahvalan.“ Drugu poruku uputio je povezujući je s činjenicom da došašće nije samo pogled unatrag nego i naprijed. Mi očekujemo ponovni Kristov dolazak, i došašće je vrijeme nade, rekao je biskup. Slavlje ovih obljetnica, 85. i 90., kao da pomalo pokazuje kako se na određeni način gubi nada, jer se ne zna hoće li uopće ovdje biti sestara za 100. obljetnicu.

Razlog za to može se tražiti i u tome što smo i mi u dubrovačkoj biskupiji „uvijek očekivali od sestara da nam daju, a nismo im davali“. Ne u materijalnom smislu, nego u smislu zvanja, pojasnio je biskup. „Drago nam je da imamo sestre, drago nam je da imamo svećenike. Ali odakle? Kaže Ivan Krstitelj u današnjem Evanđelju da Bog i od kamena može napraviti djecu Abrahamovu. Može, ali to je opomena nama koji to jesmo da se ne igramo sa svojim Bogom u smislu duhovnog poziva. To je poziv i vama da se molite za nas, i da vi i vaše obitelji smatrate da je taj poziv vrijedan za vašu djecu, da budete otvoreni i tome pozivu. Bez toga teško da ćemo se za deset godina ovdje okupiti i slaviti stogodišnju prisutnost“, rekao je biskup Uzinić te dodao: „Ponavljam, trebamo biti u nadi. Ali nada od nas zahtjeva da promislimo o trećoj dimenziji došašća, koje je osim vremena sjećanja i iščekivanja također i vrijeme zauzetog življenja. Isus Krist nije samo došao i doći će, nego i dolazi na različite načine.“ Treću poruku povezao je s tom dimenzijom došašća napominjući kako smo skloni pogled usmjerivati natrag i ponositi se onime

101 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

što je bilo, kao i govoriti o nekakvoj nadi, da će biti bolje u budućnosti. „Ali na nama je je zauzeto živjeti u sadašnjosti, onako kako možemo i koliko možemo, zasukati rukave.“ Kao poticajni primjer za zauzeto življenje u sadašnjosti biskup Uzinić je naveo primjer Blažene Djevice Marije o kojoj govori i papa Franjo u najnovijem apostolskom pismu „Admirable signum“, o značenju i vrijednosti jaslica. U pismu Papa analizira različite likove koji se stavljaju u jaslice, među kojima i lik Blažene Djevice Marije. Biskup Uzinić je pročitao taj ulomak potičući i sestre i vjernike na zauzeto življenje poput Marije. „Biti posvećena osoba znači poput Marije posvetiti se Bogu i na nov način omogućiti Bogu da on bude prisutan. To su sestre činile devedeset godina i u ovoj župi. To je poziv i o 85. i 90. godišnjici, da se s istim žarom, s istom ljubavlju, gledajući primjer Blažene Djevice Marije, stavljaju Bogu na raspolaganje, slaveći Boga u molitvi, ali i služeći ljudima“, poručio je biskup sestrama.

To je na poseban način poziv sestara kao posvećenih osoba, ali je to poziv i za sve kršćane, svakom u njegovom zvanju i pozivu, jer Bog za svakoga ima svoj plan.

kazala je poglavarica Jovanović. Zahvalila je biskupu na predvođenju slavlja i povezivanju u zajedništvu mjesne Crkve, a župniku na pomoći oko organiziranja proslave i stoga što je uvijek na raspolaganju za duhovnu pomoć sestrama. Posebno je pozdravila sve sestre i čestitala im Dan Družbe koju proslavljaju uz ove obljetnice, te je zahvalila Bogu i za sve pokojne sestre koje su djelovale u Stonu. „Naša redovnička zajednica živi i djeluje pod zaštitom Bezgrješne Djevice Marije u kojoj imamo uzor kako vjerovati, kako se nadati i kako, u međusobnom prihvaćanju i zajedništvu, živjeti ljubav. Neka nas prati zagovor naše Zaštitnice na osobnom i zajedničkom putu na dobrobit naše dubrovačke Crkve i ovog grada Stona. Sve na veću slavu Božju!“, zaključila je vrhovna poglavarica.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod ravnanjem g. Esserta, a svojim glasovima doprinijele su i redovnice. Slavlju sestara priključili su se i stanovnici Stona izražavajući na različite načine radost i zahvalnost za prisustvo redovnica u Stonu. (IKA) Splitske Anćele proslavile svetkovinu svoje utemeljiteljice

Vrhovna poglavarica s. Darija Jovanović izrazila je na kraju zahvalnost dobrom Bogu za sva dobročinstva koja im je udijelio kroz proteklih 90 godina života i rada u Stonu, u samostanu sv. Nikole, kao i 85 godina u samostanu sv. Kuzme i Damjana.

14. prosinca 2019.

„Danas, zajedno s vama, poštovani prijatelji, dijelimo radost obljetnica života i djelovanja sestara koje svojom nazočnošću svjedoče Božju ljubav u ovom drevnom gradu. Bogu hvala na divnim darovima njegove milosrdne ljubavi, koju nam nikad nije uskratio“,

Euharistijsko slavlje je predvodio splitskomakarski nadbiskup i metropolit mons.

Marin Barišić. U koncelebraciji su bili fra Anđelko Domazet, don Hrvoje Relja, don Marko Trogrlić, fra Stipica Grgat i fra Ante Jurić. Slavlje je posluživanjem oltarskog stola

Službenice milosrđa – Anćele proslavile su u subotu 14. prosinaca u samostanu Anćela u Ćiril-Metodovoj ulici u Splitu svetkovinu svoje utemeljiteljice sv. Marije Krucifikse di Rosa.

102

VIJESTI • prosinac 2019.

uveličao nadbiskupov tajnik đakon don Nikola Šakić.

Na početku mise nadbiskup je pozdravio sestre Anćele, kako one u samostanu tako i diljem domovine, na čelu s njihovom provincijalkom s. Mariangelom Galić, te im čestitao svetkovinu njihove utemeljiteljice.

Govoreći u prigodnoj homiliji o životu sv.

Marije Krucifikse, mons. Barišić je istaknuo kako je motiv njezina rada i pomoći drugima bio u ljubavi prema Bogu i čovjeku. „Rođena je 1813. godine u obitelji oca industrijalca.

Gledajući kroz kriterije našega svijeta, ona ima sve što joj treba za normalan život (posao, primanja, mladost i ljepotu). Međutim, ona se nije zadovoljila time. Osjetila je da život nije izmjeren našim interesima i kriterijima ‘normalnog’ te da ne može biti sretna ako su njezini suvremenici tužni zbog svih nevolja koje ih pogađaju“, ustvrdio je nadbiskup.

Osvrćući se na liturgijska čitanja, mons. Barišić je kazao da trebamo otvoriti svoje srce za mudrost Božje riječi kako bi nam mogla pružiti dimenziju nove stvarnosti. „Čitanje iz Ponovljenog zakona nas upozorava kako Božju riječ trebamo upisati u svoje srce jer nam na taj način ona postaje snaga. Ovih dana smo u časoslovu molili sv. Ambrozija koji nas upozorava kako se Božja riječ ne zadržava kod onoga koji je lijen i koji je smatra dosadnom. Sv. Marija Krucifiksa dopustila je Božjoj riječi da oblikuje njezin život te je ona za nju bila zanimljiva, moderna i dostatna, pružajući joj novu dimenziju stvarnosti.

Poput nje i mi trebamo otvoriti svoja srca za suradnju s Božjom riječi kako bi nam postala izvor ljubavi po kojoj ćemo postati sposobni za oblikovanje suvremenog društva po Kristovim vrijednostima“, zaključio je nadbiskup.

Naglasivši kako su u životu sv. Marije postojale dvije bitne stvarnosti, apostolat i kontemplacija, upozorio je na opasnost svođenja našeg rada na razinu socijalne službe i pomoći. „Izvor svake naše akcije i svih naših ljudskih nastojanja treba biti u ljubavi Božjoj. Ako želimo biti znak Kristove ljubavi, trebamo se s njome povezati i otvoriti joj svoje srce, u suprotnom postajemo oholi i programirani“, nastavio je.

Tumačeći evanđeoski tekst, rekao je kako nas Gospodin upozorava na važnost ljubavi prema najmanjima. „Ne štedite se u ljubavi prema odbačenima, ostavljenima, potlačenima, zatvorenima, gladnima te svima onima koji su na marginama našega društva. Ljubav nas pomlađuje, dok nas sebičnost čini starima“, pojasnio je mons. Barišić.

Istaknuo je i kako nas vrijeme adventa poziva na obraćenje koje je često „opasno“ jer ugrožava naše navike, stil života i proračunatost. „Ponekad se branimo od obraćenja jer želimo ‘sačuvati’ svoj život. No, na taj način ga gubimo. Zbog toga se trebamo prepustiti suradnji s Božjom riječi kako bi nas Njegova ljubav, umnažajući se u našim srcima, dovela do hrabrog svjedočenja kršćanskog života.“ Nakon nadbiskupova blagoslova proslava je nastavljena uz prigodni domjenak. (IKA) Proslavljen sv. Ivan od Križa u brezovičkom Karmelu 14. prosinca 2019.

Svetkovinu sv. Oca Ivana od Križa, naučitelja Crkve, duhovnog oca Karmela, mistika i pjesnika proslavile su karmelićanke, zajedno s Ivanovim štovateljima, u subotu 14. prosinca poldanjom i večernjom misom, kojima je prethodila molitva krunice, Večernja časo-

103 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

slova i devetnica Mistiku križa.

Upravitelj Župe Sveta Tri kralja u zagrebačkim Vrbanima III vlč. Danijel Hačko predvodio je poldanju misu. Uz njega je bio koncelebrant vlč. Željko Nestić, župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici i ministrant Luka Balaško. Čuvarice svetišta animirale su misno slavlje svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. Mr. Andrija Miličević, pomoćnik duhovnika zagrebačkih bogoslova, bio je predvoditelj večernje mise. Uz njega je bila ministrantica i čitačica Lea Balaško, a Oktet bogoslova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa iz Zagreba, pod dirigentskom palicom bogoslova Hrvoja Maltarića, animirao je misno slavlje.

Nakon mise uslijedilo je prijateljsko druženje karmelićanki s vlč. Miličevićem i Oktetom bogoslova, u samostanskoj govornici, koji su sestre oduševili prigodnim koncertom. (IKA) Susret i misa povodom spomendana Drinskih mučenica u Velikom Grđevcu 15. prosinca 2019.

Na Treću nedjelju došašća, 15. prosinca, u Bjelovaru redovnice iz šest različitih družbi susrele su se s bjelovarsko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom, a vicepostulatorica za kauzu Drinskih mučenica s. Ozana Krajačić održala je poticajno predavanje o značenju posvećenog života sestara Drinskih mučenica koje su upravo u došašću podnijele mučeništvo i tako budne do posljednjeg trenutka vjerno pošle u susret svome Zaručniku.

Nakon susreta u Bjelovaru sudionici susreta pošli su u Veliki Grđevac gdje su sudjelovali na svečanom euharistijskom slavlju povodom spomendana blaženih sestara Drinskih mučenica, a ujedno je proslavljen i Dan posvećenog života.

Jedna od sestara Drinskih mučenica, s. Bernadeta Banja, rodom je iz Velikog Grđevca i to nas sve obvezuje da revnije poradimo na upoznavanju vjernika sa svetošću ovih sestara koje su mučeništvom posvjedočile svoju vjernost i pripadnost Kristu i Crkvi. Biskup je okupljene potakuo na odvažnost i hrabro svjedočanstvo posvećenog života.

Na misi je sudjelovala daljnja rodbina s. Bernadete. Mladi, a i stariji vjernici su se u lijepom broju odazvali na misno slavlje.

Zahvalu ocu biskupu i svim prisutnim svećenicima, Organizacijskom odboru BKB i župniku vlč. Miji Posavcu izrekla je jedna sestra u ime svih redovnika i redovnica.

Na svečanoj euharistiji sudjelovale su sestre Kćeri Božje Ljubavi iz Zagreba i Križevaca, sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz Bjelovara, sestre milosrdnice iz Grubišnog Polja, sestre Službenice Milosrđa iz Vrbovca i sestre Naše Gospe iz Bjelovara. (IKA) Blagdan bl. Drinskih mučenica i Nedjelja Caritasa u katedrali u Sisku 15. prosinca 2019.

Blagdan bl. Drinskih mučenica i Nedjelja Caritasa svečano su proslavljeni 15. prosinca u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku, misom koju je predvodio biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom mr. Jankom Lulićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i preč. Milanom Begićem, a služio

104

VIJESTI • prosinac 2019.

je đakon Tomislav Vojvodić.

Uz brojne vjernike misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji, govoreći o blaženim Drinskim mučenicama, biskup je podsjetio kako su one na današnji dan 15. prosinca 1941. ubijene u Goraždu i bačene u rijeku Drinu. „One su mučenice, tim više što su svjedočile kršćansku ljubav prema svim siromasima ne gledajući tko je tko, liječile su i hranile i katolike i pravoslavce i muslimane, a osobito djecu, na Palama u svom domu, koji se zvao ‘Marijin dom’ te je zato prozvan ‘gostinjcem siromaha’. A kako im je uzvraćeno? Dom su im spalili, a njih tjerali da preko Romanije po snijegu pješače do Goražda gdje su ih ti njihovi mučitelji, četnici, ubili. One su nam baš pravi primjer Caritasa, tj. ljubavi prema bližnjemu. Sv. Majka Terezija kaže: ‘Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan – nije važno, voli ga! Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima – nije važno, čini dobro! Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje – nije važno, ostvaruj svoje ciljeve! Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno – nije važno, čini dobro!… Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći – nije važno, pomaži im.’ Te su časne sestre, predvođene predstojnicom sestrom Julom Ivanišević, svima činile samo dobro, a ubijene su samo zato jer su bile katolkinje.“ Govoreći o Nedjelji Caritasa, biskup je rekao kako je za današnji dan biskup Mrzljak, predsjednik Hrvatskog Caritasa, uzeo za moto riječi sv. Male Terezije: „Upamti da u Božjim očima ništa nije maleno. Sve što činiš čini s ljubavlju.“ „Upravo tako su postupale časne sestre na Palama kod Sarajeva koje su postale Drinske

mučenice. To neka bude i naša misao vodilja, braćo i sestre! Pozvani smo misliti na druge, organizirano pomagati da bude naš dar koristan, da osjete naši bližnji da mi mislimo na njih, ali nije važno da to naše darivanje bude veliko, da nekoga zadivimo, ne! Važna je samo ljubav, kako kaže Mala Terezija i što god se nama čini maleno, u očima Gospodnjim postat će veliko“, rekao je biskup.

U nastavku, osvrnuvši se na Riječ Božju, biskup je poručio kako ona progovara u skladu s trećom nedjeljom došašća koju od starine zovemo Gaudete, tj. Radujte se. „U čitanju iz Knjige proroka Izaije slušamo navještaj nade: ‘Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, dolazi Božja naplata, on sam hita da vas spasi.’ Zato je opravdan poziv na radost: ‘Nek se uzraduje pustinja i zemlja sasušena, neka kliče stepa i kao ljiljan procvjeta.’ Kad se pustinja zazeleni i ispuni cvijećem, raduju se njezini stanovnici jer za suha, pustinjska mjesta kiša je blagoslov poslije koje sve raste i buja.

Tako će biti i na dan dolaska Mesije. On će svijet ispuniti radošću: slijepci će progledati, gluhi će čuti, hromi prohodati, svi će živjeti novim životom i veseliti se. To je navještaj mesijanskih vremena koja dolaze. Zapravo ta su vremena već došla jer rodio nam se Spasitelj, Krist Gospodin. On sve čini novo, on ozdravlja bolesne, pridiže klonule, grješnicima daje novu nadu u početak jer im oprašta krivnju… Pa ipak još je uvijek puno zla koje se čini, ratova i ubijanja. O tome svjedoče i Drinske mučenice. One su bile žrtve zla koje je u ljudskom srcu. A zašto je tomu tako? Jedini pravi odgovor je: zato što svako ljudsko srce još nije prihvatilo Krista. Onaj koji uzljubi i slijedi Krista Gospodina, koji nam je donio mir, čini samo dobro svojim bližnjima i tako gradi novi Božji svijet“, ustvrdio je.

105 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Biskup je rekao i kako su Drinske mučenice imale veliku hrabrost suprotstaviti se četničkom nasilju te su radije izabrale smrt i mučeništvo negoli se pokoriti zločincima te su tako ostavile snažan spomen u dušama, prije svega u svojoj redovničkoj družbi sestara Kćeri Božje ljubavi, ali i svih vjernika koji ih veoma štuju. „I to ne samo katolici, već i muslimani, jer su i oni od istih mučitelja doživjeli strašne pokolje te se upravo na Drini spominju više tisuća pobijenih svojih sugrađana koje je te zime 1941. odnijela rijeka Drina. Svjedok tog tragičnog vremena i samog mučeništva blaženih sestara bio je don Anto Baković, koji je tog jutra 16. prosinca 1941. gledao kako Drina odnosi tijela blaženih sestara. Drina je, možemo reći, i danas rijeka koja razdvaja dva svijeta, dvije civilizacije. Bilo je tako još u staro doba, kada je ista rijeka dijelila Zapadno od Istočnog Rimskog carstva. Bilo je tako i u povijesti nakon dolaska Hrvata u svoju današnju domovinu u kojoj žive više od 13 stoljeća, pa do dana današnjega, jer je ta rijeka bila naša istočna granica. Zapadno je kršćanski svijet, i naš katolički i hrvatski, koji se uvijek branio od najezdi raznih osvajača s istoka. Tako su, možemo reći, upravo Drinske mučenice obilježila našu povijesnu istočnu granicu. Što nam, braćo i sestre, govore tolike žrtve, toliki mučenici, što nam imaju reći danas i Drinske mučenice? One su bile obične sestre, u jednostavnosti svoga redovničkog života činile su male i jednostavne stvari, brinule su se za djecu i siromašne ljude, njihov dom bio je utočište siromaha. I mi smo pozvani da se brinemo za našu potrebitu braću i sestre, da im budemo blizu, da pomažemo onima koji trebaju našu pomoć, blizinu i utjehu. Prilika za to je upravo danas, na nedjelju Caritasa, ali i svaki dan“, zaključio je biskup. (IKA)

Proslavljena 80. obljetnica utemeljenja Stepinčeva Karmela 24. prosinca 2019.

Zahvalno slavlje s karmelićankama u Karmelu u Brezovici predvodio je 24. prosinca novozagrebački dekan preč. Ivan Topolnjak, župnik iz Savskog Gaja.

Misu u povodu 80. obljetnice utemeljenja Karmela slavio je uz koncelebrante pomoćnika duhovnika zagrebačkih bogoslova vlč. mr. Andriju Miličevića i župnika na zagrebačkoj Kajzerici Željka Nestića te uz ministrante Luku i Leu Balaško. „Dok podižemo ovaj samostan, gojimo čvrstu nadu, da će ova kuća biti ono što tako vruće želimo, naime kuća molitve, iz koje će se dizati molitve pred lice Gospodnje kao miomirisni tamjan. A onda će nebesa rositi odzgora i oblaci milosti Božje dažditi Crkvu zagrebačku i cijeli hrvatski narod“, riječi su nadbiskupa zagrebačkog dr. Alojzija Stepinca, iz Dekreta o kanonskom utemeljenju prvoga hrvatskog Karmela u Brezovici, upućene č. Majci Regini Tereziji Trbljanić, OCD, i prvim karmelićankama u predvečerje rođenja Gospodnjega, 24. prosinca godine 1939.

Točno osam desetljeća kasnije, na Badnjak 2019. godine karmelićanke su zahvalile Gospodinu na daru njihove molitveno-duhovne prisutnosti na tlu Hrvatske i povjerile dobrom Bogu i Majci Božjoj Karmelskoj svoju daljnju budućnost. Čuvarice svetišta animirale su misno slavlje skladnim pjevanjem pod ravnanjem s.

M. Bonite Kovačić, OCD, te na kraju dale hvalu Bogu svečanim „Tebe Boga hvalimo“ i pjesmom „Raduj se, o Betleme“. Bila je tu i srdačna jubilarna i božićna čestitka sestrama preč. Topolnjaka, uz veliku rođendansku

106

VIJESTI • prosinac 2019.

tortu, kao i betlehemsko svjetlo kojim ih je iznenadio vlč. Miličević, sa željom da i Karmel bude malo betlehemsko svjetlo mnogima. (IKA) Proslava blagdana sv. Stjepana u samostanu Majke Božje Divne na Marjanu 26. prosinca 2019.

Na blagdan sv. Stjepana prvomučenika, 26. prosinca splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić posjetio je samostan Majke Božje Divne na splitskom Marjanu, gdje je u zajedništvu s redovnicama iz Družbe Kćeri Božje ljubavi i don Ivanom Jakuljom slavio euharistiju.

Osvrćući se na život sv. Stjepana, nadbiskup je naglasio kako je „njegovo mučeništvo nastavak poruke Božića“. „U Gospodinovu rođenju prisutni su svi elementi Stjepanova života: progon, siromaštvo, hladnoća i izbjeglištvo. Ljudi su stvorili Božić idile koji je suprotan stvarnosti Kristova rođenja. Stjepan je nastavak otajstva Kristova rođenja, života i svjedočenja. On vidi u Isusu Kristu autentični projekt Božje ljubavi i zbog toga polaže svoj život za njega. Pobjeda Božića i Božje ljubavi ostvaruje se na križu“, ustvrdio je mons. Barišić.

Istaknuo je i kako „mi slavimo Gospodina jer je svjetlo koje zasvijetli u tami i tama ga ne obuze“. „Kristovo svjetlo osvjetljava tamu čovjeka i njegovih odnosa. Gospodin je ušao u tamu i očekuje od nas da u ovom svijetu budemo svjedoci Njegova svjetla. Nismo od svijeta, ali smo stvoreni za svijet“, kazao je nadbiskup, dodajući kako je Stjepan razumio poruku Kristova svjetla. „Stjepan je bio nepravedno osuđen, progonjen i kamenovan.

Međutim, na tu ljudsku nepravdu i mržnju nije odgovorio suprotstavljanjem i nasiljem.

Odgovara po uzoru na Kristov pristup tami, s ljubavlju i praštanjem“, nastavio je.

Pojasnio je i kako autentično svjedočanstvo kršćanskog života stvara plodove u ovom svijetu, napominjući: „Savao je bio prisutan kod Stjepanova kamenovanja. Sigurno je svjetlo Stjepanova života utjecalo i na sv.

Pavla. Želio bih da i mi u ovom Božiću pronađemo mudrost i snagu duha prvomučenika Stjepana kako bismo u našim odnosima i okolini mogli postati navjestitelji Radosne vijesti.“ Nakon misnog slavlja i kratkog druženja s redovnicama nadbiskup Barišić posjetio je ženski dom za starije i nemoćne o kojem brinu redovnice Družbe Kćeri Božje ljubavi.

Tijekom mise oltarski stol je posluživao đakon don Nikola Šakić. (IKA)

107

REDOVNIÅ TVO U BOSNI I HERCEGOVINI

108

VIJESTI • prosinac 2019.

Proslava blagdana sv. Terezije od Djeteta Isusa u sarajevskom karmelu 1. listopada 2019.

U okviru Misijske godine u Bosni i Hercegovini, prvog dana Izvanrednog misijskog mjeseca za cijelu Crkvu, na blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa (sv. Male Terezije), zaštitnice misija, svetu misu u sarajevskom samostanu Bezgrešne Kraljice Karmela predslavio je nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine mons. Luka Tunjić, u suslavlju s o. Krešimirom Djakovićem, SJ. Prije misnog slavlja okupljeni su štovatelji sv.

Male Terezije sa sestrama karmelićankama izmolili misijsku krunicu za sve misionare i misionarke diljem svijeta i za probuđenje misionarskog duha u svim vjernicima.

U propovijedi je mons. Tunjić pokušao odgovoriti na pitanja zašto je, prema riječima pape Pija XI. sv. Mala Terezija najveća svetica modernog vremena i zašto je nju, koja u svom kratkom redovničkom životu nije izišla izvan zidina Karmela, isti papa proglasio zaštitnicom misija, a papa Ivan Pavao II. naučiteljicom Crkve? Odgovor je pronašao u onome što je u potpunosti nadahnjivalo kratki život Svetice, a to je ljubav, i to goruća ljubav koja želi spasenje svih ljudi. Istaknuo je njenu želju da svim srcem služi Gospodinu i njeno duhovno traženje puta kako to ostvariti, kako sudjelovati s Isusom u spasenju cijeloga svijeta. „Glavne misli vodilje njenog duhovnog puta su ljubav, vjera i predanje“, rekao je mons. Tunjić naglasivši njeno nepokolebljivo, djetinje, apsolutno povjerenje u nebeskog Oca koje je i poziv svima nama da je u tome slijedimo. „Sv. Mala Terezija je zaštitnica misija jer je sve svoje molitve usmjerila prema spasenju svih ljudi, u ljubavi za nju nisu postojale granice“, rekao je

mons. Tunjić. Objasnio je da je upravo prijetnja da Crkva izgubi svoju univerzalnost, što bi za nju bio najveći gubitak, u poratnom razdoblju prije sto godina potaknula papu Benedikta XV. da napiše apostolsko pismo Maximum Illud i u njemu da jasnu strukturu i smjernice misija. Papa Franjo je u sjećanje na taj događaj proglasio Izvanredni misijski mjesec listopad. Nacionalni ravnatelj Papiskih misijskih djela zatim je objasnio da je time papa Franjo želio posvijestiti svima nama da misije trebaju biti stil našega života jer Crkva postoji da bi evangelizirala. „Svi smo obvezni u tome sudjelovati, zato je geslo ovoga mjeseca: Kršteni i poslani – Crkva Kristova u misiji u svijetu. (…) Najveća pomoć i najveće svjedočanstvo za misije je ono što svi misionari naglašavaju: goruća molitva za misije u čemu nam je osobit primjer sv.

Mala Terezija“, rekao je mons. Tunjić.

Nakon mise mons. Tunjić blagoslovio je ruže oko slike sv. Male Terezije i potakao vjernike da ih uzmu i ponesu kućama kao osobit znak molitvene naklonosti sv. Terezije za svakoga od nas jer je ona obećala da će nas s Neba obasipati kišom ruža.

Tijekom misnog slavlja na klavijaturama je svirala i animirala pjevanje s. M. Julijana Djaković, provincijalna poglavarica sestara milosrdnica Provincije Majke Divne Sarajevo, a dvije pjesme sv. Maloj Tereziji otpjevale su zajedno sestre milosrdnice i sestre karmelićanke. (kvrpp bih/kta) Obred preminuća i proslava svetkovine sv. Oca Franje 3. listopada 2019.

Župna zajednica Rođenja Blažene Djevice Marije u Brestovskom, u kapeli sestara klarisa uz prisutnost sva tri franjevačka reda,

109 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

proslavila je obred preminuća sv. Oca Franje u predvečerje svetkovine. Misu je predslavio župnik fra Ilija Jurić u koncelebraciji sa fra Gabrijelom Tomićem. Župnik je u prigodnoj homiliji predstavi lik i djelo sv. Franje Asiškog.

Nakon sv. mise okupljena zajednica je u sabranosti poslušala izvještaj o blaženom preminuću svetoga našeg Oca Franje.

Na samu svetkovinu sv. Franje, 4. listopada 2019., poslije cjelodnevnog klanjanja Isusu u presvetom oltarskom sakramentu, misu je slavio fra Gabrijel Tomić i u svojoj homiliji je podsjetio na bogatu povijest franjevaštva u Bosni i Hercegovini. Nakon svečanog euharistijskog slavlja franjevačka obitelj okupila se na kratko druženje kod sestara klarisa uz „zalogaj skroman i raskošnu pjesmu“. (Sestre klarise) Proslava svetkovine sv. Franje u provincijalnoj kući ŠSF Bosanskohrvatske provincije 4. listopada 2019.

U provincijalnoj kući Školskih sestara franjevki u Sarajevu, na Bjelavama 85, svečano je proslavljena svetkovina serafskoga oca sv. Franje Asiškoga. U jutarnjim satima u samostanskoj kapeli euharistijsko je slavlje predslavio fra Jozo Marinčić, provincijal Franjevačke provincije Sv. Križa Bosna Srebrena u koncelebraciji s vlč. Matom Majićem, župnikom katedralne Župe Presvetog Srca Isusova u Sarajevu i dekanom sarajevskog dekanata, fra Nikicom Vujicom, definitorom i ekonomom Provincije te fra Damirom Pavićem, tajnikom Provincije.

U zajedništvu slavlja svetkovine sv. Franje sa sestrama zajednice na Bjelavama 85 bile su i sestre iz naših zajednica u Sarajevu, Bjela-

va 43, Zagrebačke/Kovačići i Franjevačke/ Bistrik. „Započnimo, braćo, služiti Gospodinu Bogu jer do sada jedva da smo malo ili ništa učinili“ (I Čel. 103). U svojoj homiliji fra Jozo se osvrnuo na to kako nas svetkovina sv. Franje poziva da budemo maleni i ponizni pred Bogom i njegovom svetom voljom. Dodao je kako naš život ima smisla samo ako je usmjeren prema vječnosti.

Primjer Siromaška iz Asiza nas također poziva da se trudimo živjeti stvarnim evanđeoskim duhom te nas svojim primjerom potiče da težimo za iskustvom Boga, da se zalažemo za bratstvo među ljudima, da živimo duhom služenja, posebno za siromašne. Naše temeljno poslanje je biti oni po kojima Bog preobražava ono ljudsko u božansko. A da bi se to ljudsko u nama preobrazilo, Bog treba nas. Jer samo surađujući s Bogom i dozvoljavajući mu da on po svom Svetom Duhu u nama izvede preobrazbu, moći će se dogoditi preobrazba nas, naše redovničke zajednice i cijele Crkve. Samo će tada ovaj svijet i vrijeme, po dobru koje širimo, po ljubavi koja nas vodi, po nadi koja nas hrabri, po vjeri na kojoj smo utemeljeni, biti više Božji svijet i Božje vrijeme, nego li su to bili do sada, naglasio je fra Jozo.

Bratsko-sestrinsko slavlje se nastavilo zajedničkim objedom. Provincijska predstojnica s. Kata Karadža pozdravila je braću franjevce i sestre, izražavajući radost i zadovoljstvo zbog susreta te je iskreno čestitala svima zajedničku svetkovinu sv. Franje.

Druženje se završilo zajedničkom molitvom: Hvale Bogu višnjemu te stihovima Pjesme stvorova: Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, zahvaljujte njemu, služite njemu svi u poniznosti velikoj.

110

VIJESTI • prosinac 2019.

Svetkovina sv. Franje proslavljena je i u drugim zajednicama Provincije u molitvi, euharistijskom slavlju i zajedništvu. (s. Suzana Benković, juniorka) Jedanaestorica franjevaca Bosne Srebrene položili doživotne zavjete u Vitezu 6. listopada 2019.

U nedjelju 6. listopada u Župi sv. Juraja u Vitezu, za vrijeme euharistijskog slavlja u dopodnevnim satima 11 mladih franjevaca Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene, od kojih su čak četvorica iz Župe Vitez, položili su svečane (doživotne) redovničke zavjete obećavši da će slijediti Krista po uzoru sv. Franje živeći trostruki redovnički zavjet: poslušnosti, siromaštva i čistoće.

Svetu misu na vanjskom oltaru ispred crkve sv. Juraja predvodio je fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrene, uz koncelebraciju župnika fra Velimira Bavrke, ostalih pristiglih svećenika te mnoštva domaćeg puka i vjernika pristiglih iz različitih krajeva.

Provincijal se u svojoj propovijedi osvrnuo na riječi sv. Pavla upućene Timoteju: „Nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego nam je dao duha snage, ljubavi i razboritosti“.

Istaknuo je kako su u današnjem vremenu važni uzori osobe koje će pružati živo svjedočanstvo vjere. Mladu braću koja daju svečane zavjete podsjetio je što su to redovnički zavjeti: potpuno predanje samoga sebe Bogu kao vrhunski čin ljudske slobode. Poručio im je zatim da se ne boje životnih iskušenja na putu kojim su krenuli, jer Bog je uvijek svjetlo u svakoj krizi. Sve nazočne, a na osobit način roditelje zavjetovanika, podsjetio je da ustrajnom molitvom prate svoju djecu na putu kojim su krenuli.

Mladi franjevci koji su položili svečane zavjete su: fra Josip Adrić – Župa Tolisa, fra Zoran Topalović – Župa Vitez, fra Josip Jazvić – Župa Gornja Dubica, fra Antonio Baketarić – Župa Rumboci, fra Dario Matanović – Župa Tuzla, fra Antonio Gašić – Župa Sivša, fra Nikola Matošević – Župa Nova Bila, fra Mislav Jozić – Župa Rama/Šćit, fra Zdenko Frljić – Župa Vitez, fra Fabio Badrov – Župa Vitez i fra Oliver Livančić – Župa Vitez.

Nakon svečanog misnog slavlja uslijedilo je zajedničko druženje i ručak, koji su zajedno sa svojim franjevcima pripremili gostoljubivi župljani Viteza. Neka ih Bog blagoslovi zbog njihove otvorenosti srca. (bosnasrebrena.ba) Zlatni jubilej djelovanja ŠSF Bosanskohrvatske provincije u Beču 6. listopada 2019.

Hrvatskoj katoličkoj misiji u Beču (HKM) je izrazito važna 2019. godina, jer u njoj obilježava 50. obljetnicu od kako su Hrvati katolici dobili na korištenje od Bečke nadbiskupije crkvu Am Hof, koja je postala duhovni centar te Misije. Jubilarnu godinu 5. svibnja 2019. otvorio je fra Ilija Vrdoljak, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu.

U sklopu proslave jubilarne godine u HKM – Beč dogovorili su, uz ostale aktivnosti i događanja, proslaviti i „Dan časnih sestara“ koje su u Beč stigle prije 50 godina. Dana 6. listopada 2019. upriličeno je zahvalno euharistijsko slavlje koje je predslavio fra Josip Koren, voditelj HKM u Beču, u koncelebriraciji na svetoj misi u 9 sati s fra Josipom Sedlarom, studentom crkvenog prava u Rimu, i vlč.

Ivanom Bingulom, studentom crkvene glazbe u Beču, a u 11:00 sati uz voditelja misije bio je fra Ivica Pečnik, dušobrižnik u Beču, te

111 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

đakon na praktikumu fra Anto Mandić. Uz sestre zajednice u HKM – Beč, provincijsku predstojnicu s. Katu Karadžu, prisutne su bile i provincijske savjetnice: s. Ines Vujica i s. Anica Markelić te s. Bonifacija Pranjić, s. Magdalena Pranjić, s. Silverija Bošnjak, s.

Viktorija Jukić, s. Filipa Mlakić, s. Mirjam Kolar – sve osim s. Ines su djelovale u Misiji.

Svete mise su slavljene u zahvalu Bogu za 50 godina djelovanja naših sestara, kao i za pokojne sestre koje su također djelovale u ovoj Misiji: s. Zdravku Tikvić, s. Silviju Batinić, s. Ljubomiru Martić i s. Bogumilu Lijović.

U prigodnoj homiliji fra Josip je govorio o povijesnom kontekstu prije nego što su sestre došle u Beč te o okupljanju hrvatskog naroda i njegovom sve većem rastu u Beču. Naši su se ljudi tih godina okupljali po raznim bečkim crkvama. Fra Josip je istaknuo kako svećenici uvijek idu sa svojim narodom, pa se tako ovdje uz druge svećenike Hrvate našao i fra Mirko Čović, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu, koji 1955. godine dolazi u Beč i ovdje pokušava okupiti Hrvate katolike. Godine 1960. fra Mirko osniva u Singerstrasse 7, u 1. kotaru, „Hrvatski dušobrižnički centar“ i time započinje djelovanje HKM u Beču. Saznalo se da se crkva Am Hof rijetko koristi, pa je početkom svibnja 1969. upućena molba rektoru za ustupanje crkve Hrvatima za slavlje svetih misa. Ishod molbe je bio pozitivan.

S vremenom broj vjernika sve se više povećavao, kao i obim pastoralnih djelovanja i drugih oblika djelovanja u potrebama naših ljudi. Ondašnji voditelj Misije fra Mate Božić tražio je razne sestrinske zajednice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini za djelovanje među hrvatskim vjernicima u Beču. Pozitivan odgovor dobio je iz Družbe Školskih se-

stara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina sa sjedištem u Sarajevu. Ondašnja provincijska predstojnica s.

Marija Klicić s članicama Uprave je pročitala znakove vremena i donijela odluku o slanju svojih sestara u Beč. Fra Mate je od Nadbiskupije tražio dozvolu i već 2. lipnja 1969. dobiva službeni dopis iz Nadbiskupije o sporazumu da tri hrvatske časne sestre dođu onamo i rade među našim ljudima. Stoga, kazao je fra Josip, u sklopu obilježavanja 50. obljetnice hrvatske crkve na Am Hofu, „htjeli smo proslaviti i Dan časnih sestara, i evo, hvala Bogu pozvali smo ih i jedan dio njih se odazvao i danas su među nama. Sestre su kroz ovih 50 godina ovdje imale vjeronauk, čistile su ovu crkvu, uređivale je, posjećivale bolesnike, odlazile s ljudima u razne urede, vodile crkveno pjevanje, sakristansku službu, kuhale su, brinule su ne samo o ljudima nego i o nama fratrima i danas daju od sebe ono što najviše mogu. Naša Misija se ne može zamisliti bez časnih sestara. Davno sam učio da su sakramenti vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti, te bih tako nazivom sakrament nazvao i časne sestre i njihov posao ovdje. Preko njih djeluje Bog i obznanjuje se čovjeku. Toliko puta ste se njima povjerili, jer one imaju više empatije i suosjećanja nego mi muški. Što je vrlo važno, mi smo svećenici uvijek ovdje na propovjedaonici, a one uvijek u pozadini djeluju. Uvijek samozatajno, skrovito, ali uvijek s velikim srcem“, kazao je fra Josip.

Uime sestara Provincije i osobno riječi pozdrava i zahvale izrekla je i provincijska predstojnica s. Kata. Zahvalila je Bogu za 50 godina djelovanja naših sestara u HKM – Beč.

Istaknula je da su sestre uz franjevce kroz ovih pet desetljeća uključene u život ove vjerničke zajednice i na raspolaganju su našem naro-

112

VIJESTI • prosinac 2019.

du. Zahvalila je braći franjevcima iz Beča za suradnju, zajedništvo, podršku i poštovanje koje su sestre ovdje doživjele, a također i za materijalnu pomoć našoj Provinciji u mnogim potrebama. Zahvalila je i svim sestrama Provincije, živima i pokojnima, koje su ovdje služile/služe i time doprinijele i pomogle ljudima koji su izvan svoje domovine. Riječi zahvale uputila je i vjernicima za zajedništvo, molitvu i pomoć. Posebno je zahvalila za dugogodišnju pomoć našoj Ustanovi za prihvat i odgoj djece Mala škola Vareš i našoj misiji u Ugandi.

Na kraju misnog slavlja glazbenik Josip Čenić je uz zvuke gitare otpjevao pjesmu „Pusti me majko“, koju je sam uglazbio, a pjesmu je napisala njegova teta Anka Petričević, s. Marija od Presvetog Srca, sestra klarisa.

Liturgijsko pjevanje animirali su dječji zbor i župni mješoviti zbor uz soliste, sve pod ravnanjem s. Mire Bliznac.

Nakon obje svete mise fra Josip je pozvao vjernike na druženje sestara s vjernicima uz kavu u župnoj dvorani. Marljive ruke vjernog puka pripremile su razna slana/slatka jela kao i tople/hladne napitke za ovo druženje. Zajednički smo se obogatili ovim susretom, a na licima vjernika, braće franjevaca i nas sestara mogla se vidjeti radost zbog zajedništva koje smo doživjeli jedni s drugima.

Nakon druženja s vjernicima nastavile smo druženje s braćom franjevcima u samostanskoj blagovaonici uz objed, ugodni razgovor i koju pjesmu te uz razmjenu darova. Druženje smo završili u popodnevnim satima, zahvalom koju je uime sestara koje su bile u Beču izrekla s. Bonifacija Pranjić.

Bio je to uistinu jedan iskren, opušten i lijep susret sestara međusobno, s vjernicima

HKM u Beču kao i s braćom franjevcima s kojima djelujemo ovdje već pola stoljeća. (s.

Dragana Tomić) Treći Sabor Služavki Malog Isusa Provincije Bezgrešnog začeća BDM Od 11. do 12. listopada 2019.

U Duhovnom centru „Kuća Navještenja“ u Gromiljaku održan je, u dva turnusa, Treći Sabor u Provinciji Bezgrešnog začeća BDM, na čelu s provincijskom glavaricom s. Marijom Anom Kusturom. Tema ovogodišnjeg promišljanja i rada Sabora bila je „Poziv i poslanje, izazovi i smjernice za pastoral zvanja“.

U prvoj grupi Sabora, održanog 4. i 5. listopada 2019. godine, sudjelovale su 34 sestre iz svih zajednica u Provinciji. Drugu grupu, 11. i 12. listopada 2019. godine, sačinjavalo je 30 sestara, a prisutna je bila i vrhovna glavarica Družbe, s. Marija Banić, zajedno sa zamjenicom, s. M. Anđom Vranješ i savjetnicom s. M. Anđelinom Perić.

Kao uvod i priprema za rad Sabora, u obje grupe, bilo je predavanje mons. dr. Tome Vukšića, vojnog ordinarija, koji je sestrama govorio o pozivu, poslanju i smjernicama za pastoral zvanja. Mons. Vukšić je u svom predavanju istaknuo kako naše vrijeme „vapi za pronalaskom novih oblika življenja redovničkog zvanja i poslanja“, te da je danas došlo vrijeme ponovnog otkrivanja „naših definicija“. Istaknuo je kako su sveci u svoje vrijeme remetili ustaljene načine postojanja redovništva, odnosno monaštva čiji je motiv postojanja bio isključivo kontemplacija i crkvena kultura. Kasnije se taj motiv oblikovao i mijenjao, odnosno nadopunio pastoralom, jer je vrijeme iziskivalo taj iskorak. Govoreći potom o statističkim podatcima redovništva u BiH, mons. Vukšić je kazao da iza očitog

113 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

i statističkog pada broja redovnika u zadnjih nekoliko godina, stoji nekoliko „kriza“. Prva od njih je kriza Duha. Izazovi i ambijent u kojem danas živimo i u kojem ovaj svijet funcionira je afirmacija čovjeka, kroz eliminaciju Boga. Potom na razini morala postoji afirmacija koristi, a treća kriza je afirmacija žene na način da se negira djevičanstvo i majčinstvo. Sve se to odražava i na stanje u teologiji. U kontekstu toga mons. Vukšić je naveo postojanje četiri dimenzije teologije, o kojima govore i crkveni oci: stojeća teologija (liturgija), klečeća teologija (kontemplacija), hodajuća teologija (evangelizacija) i sjedeća teologija (znanost). Kada se govori o suvremenoj krizi teologije, onda se govori o zanemarivanju prve tri dimenzije teologije, odnosno isticanju četvrte dimenzije kao jedine definicije pojma teologije. Još jedna kriza s kojom se susrećemo je tzv. kriza „viška zgrada, a manjka ljudi“. Vršenje same karizme nikad ne smije biti motiv sam u sebi, nego se treba truditi da ona postane općeljudska. Ni jedna družba, nabiskupija, zajednica nije nastala radi same sebe, nego radi drugih. Stvorena je da bude potrošena. Ako se u određenom vremenu dogodi da je neka karizma nadvladana i pretočena u svijet, to nikako ne znači gubitak karizme za neku zajednicu, nego pobjeda: svijet je prepoznao karitativnu dimenziju naših zajednica i naše je poslanje postalo općeljudsko. U tom slučaju važno je znati i vratiti se na ono izvorno poslanje teologije i neke redovničke zajednice, a to je „ono naše“ što teško postaje općeljudsko, tj. prve dvije dimenzije teologije: liturgiju i kontemplaciju, uključujući i evanglizaciju. Mons. Vukšić je također naglasio jedan problem našeg života koji se javlja onog trenutka kada prestiž i interes Ustanove dođe ispred interesa konkretne osobe, njezinih du-

hovnih potreba i želja. Pri organizaciji posla i zajednica uvijek je važno voditi računa da je na prvom mjestu Bog, na drugom konkretna osoba, a tek na trećem posao.

S obzirom na pastoral zvanja, mons. Vukšić je naglasio da se čini mnogo, ali važno je i na tom području napraviti ispravan poredak navedenih dimenzija teologije. Osnovno poslanje u smjernicama za pastoral zvanja je senzibilizacija zajednice za duhovna zvanja kroz molitvu, te ponovno otkrivanje evanđeoskih savjeta i vrednota tih savjeta. U kontekstu toga spomenuo je potrebu očuvanja klauzure, ne samo kao fizičkog prostora, nego kao načina življenja i mjesta duhovnoga, mjesta kontemplacije. Činjenica je da je današnja klauzura ugrožena preko sredstava društvenog priopćavanja, kazao je mons. Vukšić.

I na samome kraju biskup Vukšić je spomenuo da trebamo imati na umu da je Isus dao „novu“ zapovijed: da ljubimo kao što je On nas ljubio. Ne više da ljubimo bližnjega kao sebe same, nego onako kako nas je On ljubio. To je temelj Caritasa i našeg zajedništva.

Nakon predavanja mons. Vukšića otvorena je rasprava u kojoj je nekoliko sestara iznijelo svoje komentare, razmišljanja i pitanja, a potom je uslijedilo euharistijsko slavlje u samostanskoj kapelici, koje je slavio biskup Vukšić. Nakon zajedničkog misnog slavlja i objeda za obiteljskim stolom, u poslijepodnevnim satima nastavljeno je s radom Sabora, koji je predvodila s. Marija Ana Kustura, provincijska glavarica. Iznijevši nekoliko tema iz života i rada Provincije, sestre su imale priliku iznijeti svoja razmišljanja, stavove i pitanja u vezi s pojedinim temama.

Drugi dan rada Sabora sastojao se od rada u grupama, na temelju tema Sabora: Poziv, poslanje i Izazovi i smjernice za pastoral zva-

114

VIJESTI • prosinac 2019.

nja. Nakon što je završen rad u grupama, uslijedilo je misno slavlje, potom objed, te u poslijepodnevnim satima predstavljanje zaključaka pojedinih grupa i završetak radnog dijela Sabora. Zajedničkom molitvom sestre su zahvalile za mogućnost zajedničkog rada, promišljanja i donošenja smjernica za rad i pastoral zvanja te su preporučile Bogu svoju svakodnevicu, zadatke i poslanje. (s. M. Jelena Jovanović) Susret članova Franjevačkog svjetovnog reda sa sestrama klarisama u Brestovskom 12. listopada 2019.

U subotu 12. listopada 2019. godine, obilazeći samostane i svetišta po Bosni, župnik fra Stipan Klarić s članovima Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) Župe sv. Ilije proroka u Veljacima posjetili su i sestre klarise u Brestovskom.

Sljedećeg dana je, u popodnevnim satima, župni vikar i duhovni asistent OFS-a Župe Humac fra Tomislav Sablje, također navratio sa svojim „trećarima“.

U oba susreta opatica s. Hijacinta Batinić ukratko je predstavila način života i dnevni red sestara. Nekoliko sestara posvjedočilo je o svojemu pozivu i dolasku u samostan. Ti kratki susreti bili su na radost i obogaćenje svima, kao i poticaj da jedni za druge mole te tako budu u molitvenom zajedništvu kao članovi jedne velike franjevačke obitelji. (sestre klarise)

Duhovna obnova za redovnice grada Sarajevu u listopadu 13. listopada 2019.

Duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva, prva u osmomjesečnom nizu, održana je u nedjelju 13. listopada 2019. pod vodstvom nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu.

U tekućoj pastoralnoj godini mjesečne duhovne obnove koordinirat će doc. dr. sc. vlč.

Marinko Perković, profesor moralne teologije s KBF-a u Sarajevu uz suorganizaciju redovničkih zajednica.

U svom razmišljnju kardinal Puljić je govorio o načinima kako ukrotiti i ukloniti duh kritiziranja, te istaknuo sedam načina i stavova. Prvi je prakticirati zahvalnost: „U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“ (1 Sol 5,18). Drugi je prakticirati poniznost: „Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom“ (Fil 2,8–9). Duh kriticizma rezultira time da na druge gledamo s visoka. Kao treći lijek u borbi protiv stava kritiziranja kardinal je potakuo na izbor i odluku – biti zadovoljan, i ponudio je primjer sv. Pavla koji se nije žalio i bio je zadovljan i u nemogućim situacijama. Zatim, prakticirati slavljenje – slavljenje mijenja perspektivu osobe i postajemo sposobni prepoznati i štovati Boga zbog Njegovih osobina, bez obzira na naše okolnosti.

Trebamo koristiti svoj „filter“, pokazati samokontrolu tako što ćemo čuvati svoja usta i što nećemo dopustiti da nevaljale riječi izlaze iz njih. „Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema po-

115 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

trebi saziđuje i milost iskaže slušateljima“ (Ef 4,29). Važno je da naše riječi podižu druge i da su izgovorene u pravo vrijeme i u skladu s potrebama trenutka. Najprije molite za njih i umjesto neprihvaćanja, kardinal Puljić je pozvao okupljene redovnice, na suosjećanje, milosrđe i empatiju koja je u suprotnosti s duhom kritiziranja.

Nakon razmišljanja slijedilo je klanjanje presvetom oltarskom sakramentu i sakrament ispovijedi.

Susret je završio euharistijskim slavljem koje je također predslavio kardinal Puljić u suslavlju s tajnikom vlč. Štefanom Markovićem. U svojoj homiliji, temeljeći je na liturgijskim čitanjima, Kardinal je ukazao na duhovnu gubu grijeha koja rastače čovjeka, ali ga vjera spašava. Potaknuo je redovnice na zahvaljivanje na daru vjere u uskrsloga Gospodina, ističući da zahvaljivanje vodi odanosti i ustrajnosti. Pozvao je da se vježbaju i bore u svladavanju svojih slabosti te da teže da se u njihovim životima utka prepoznatljivi lik Isusa Krista.

Za vrijeme sv. mise na orguljama je svirao prof. Marko Stanušić, a pjevale su okupljene redovnice. (s. Jadranka Obućina) U Sarajevu predstavljena knjiga prof. dr. sc. Herberta Alphonsa 14. listopada 2019.

Predstavljanje knjige svećenika isusovca prof. dr. sc. Herberta Alphonsa Osobni poziv – Duboka preobrazba kroz duhovne vježbe organizirali su u večernjim satima 14. listopada u atriju Župnog centra sv. Ignacija Lojolskog u Sarajevu poduzeće za izdavanje časopisa Marignacija d.o.o. iz mjesta Kuče pokraj Zagreba i Rezidencija Družbe Isusove.

Riječi dobrodošlice uime organizatora uputila je profesorica hrvatskog jezika Katoličkoga školskog centra „Sv. Josip“ u Sarajevu Nataša Mandić, koja je iznijela kratki životopis svakog od četvero predstavljača. „Budući da su plodovi ignacijanskih duhovnih vježbi, koje sama obavljam i pratim druge u Programu Injigo već duži niz godina, oslonac u izborima u mojoj svakodnevnici, tako me raduje što Marignacija izdanjem ove knjige daje svoj doprinos razmišljanju o razlučivanju i pozivu u ljudskom i kršćanskom životu.

Knjiga je plod autorova duhovnog iskustva koje je doživio u osmodnevnim duhovnim vježbama u šutnji. Razlučio je svoj istinski i najdublji ‘ja’ – svoj osobni poziv. Knjiga je do sada prevedena na 12 jezika, a hrvatski prijevod, sedam godina nakon autorove smrti, načinili su Milivoj Vodopija i Marica Čunčić“, pojasnila je Mandić.

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić izrazio je radost da se predstavljanje te knjige događa upravo u atriju novoga pastoralnog centra posvećenog utemeljitelju Družbe Isusove sv. Ignaciju Lojolskom te je to prvi takav događaj u novoizgrađenom crkvenom zdanju u sarajevskom naselju Grbavica. „Čitajući ovu knjigu čovjek otkriva snagu Božjeg nadahnuća“, kazao je kardinal Puljić ističući da autor donosi iskustvo otkrivanja i ispunjenja volje Božje, što i jest istinski smisao čovjekova života. Izrazio je uvjerenje da će svim čitateljima ova knjiga pomoći u traženju onoga što Bog želi, te je potaknuo sve prisutne da se „ne izgube u šumi svojih želja i nagnuća“, nego da se otvore upoznavanju i vršenju Božje volje.

Superior isusovačke zajednice u Sarajevu i ravnatelj Radio Marije Bosne i Hercegovine

116

VIJESTI • prosinac 2019.

o. Mato Anić kazao je da tu knjigu treba povezati s knjižicom duhovnih vježbi sv. Ignacija Lojolskog, te da ona „donosi svjetlo u naš duhovnih život“. Pojasnio je da nije riječ samo o svećeničkom ili redovničkom pozivu nego o pozivu svakog čovjeka odnosno o njegovu usmjerenju u životu. „Knjižica osim uvoda ima četiri poglavlja, zaključak i dva dodatka koji govore o ispitu savjesti i posebnom ispitu savjesti. Prvo poglavlje govori o izboru u Ignacijanskim vježbama, drugo o osobnom pozivu, treće o razlučivanju i potvrdi osobnog poziva, a četvrto o dubokoj preobrazbi kroz osobni poziv. Bitno je naglasiti da se izbor ne odnosi samo na životni stalež, nego i na promjene koje se trebaju provesti unutar već odabranog životnog staleža…

Snažna je riječ o. Alfonsa da je volja Božja za mene, moj autentični Ja, moj osobni poziv! To znači da nam poziv nije nešto strano, nešto nama naknadno pridodano... što će trebati vremenom integrirati u ostatak svog života. Moj poziv je ujedno i smisao moga života…Osobni poziv spaja sve dijelove ljudskog života u cjelinu i daje mu usmjerenje i time smisao.

Osobni poziv ima svoje etape i stupnjeve.

Najprije ga pronalazim u onome što ja autentično jesam, izvršavam ga na putu Božje volje, a svoje ostvarenje ima u Kristu“, kazao je o. Anić. Župnik Župe sv. Franje Asiškog u sarajevskom naselju Dobrinja fra Danijel Rajić kazao je da je obavio duhovne vježbe u Programu Injigo kada se pripremao za đakonsko ređenje. „Već tada sam prepoznao da je staleški poziv za mene u redu sv. Franje, ali u srcu je bila i spoznaja da se treba nešto izmijeniti, da trebam uočiti neuredne sklonosti kako bih bio na putu veće ljubavi. Knjigu je

predstavio u kontekstu volje Božje i istaknuo njezinu aktualnost jer je u suvremenom svijetu naglašen individualizam gdje ljudi ne slušaju Božju volju već više svoju volju. Mali broj kršćana traži volju Božju, a o. Alphonso govori o tome koliko je potrebno razlučivanje Božje volje ne samo u staleškom pozivu već i u svakodnevnici. Alphonso citira sv.

Ignacija iz knjižice Duhovne vježbe i naglašava spasenje duše. Cilj vježbi je izbor i traženje Božje volje, ne dati se voditi od neurednih sklonosti i spasiti vlastitu dušu. Urediti svoj život za spasenje duše. I Duhovne vježbe i knjiga Osobni poziv su kristocentrične. Vršenjem Božje volje u svakodnevnici Bog daje smisao našem životu. Čovjek voli raditi ono što ima smisla i to ga ispunjava radošću. Božja volja ima smisla jer je povezana s osobom Isusa Krista.

Svaki dan biti u stavu razlučivanja. Svaki dan sam u odnosu ljubavi s Bogom kada slijedim volju Božju. Izdaja osobne ljubavi je kada ne slijedim Božju volju“, kazao je fra Danijel.

Docentica na Odsjeku za pedagogiju Filozofskoga fakulteta Univerziteta u Sarajevu dr. sc. Sandra Bjelan-Guska kazala je da „biti pozvan, u načelu, znači da je onomu koji poziva stalo do onoga kojeg poziva... Znači da mu je stalo imati tu osobu pored sebe na nekom mjestu, na nekom događaju, provesti s tom osobom neko vrijeme. Biti osobno pozvan, poruku ‘stalo mi je’, podcrtava i naglašava još i snažnije. Često se, u kontekstu dinamične svakodnevnice prepune različitih aktivnosti, odazivamo najprije na one pozive koji imaju upravo tu dozu osobnosti, jer ako je netko izdvojio vrijeme i uložio napor u personaliziranje poziva, veća je vjerojatnost da ćemo takvim pozivima prije odgovoriti i ići im u susret. Suština pozivanja i odaziva-

117 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

nja jeste izgradnja kvalitetnijeg odnosa – a međuljudski odnos temeljna je pedagoška kategorija“, kazala je predstavljačica. „Nema jedne istine i jednog načina – svako vježbanje jedinstveno je iskustvo baš kako o tome u zaključku govori i autor. Pouke su spoznaje stečene iskustvima i uvijek su autentičnije ako proizlaze iz osobnog iskustva. Ova knjiga to jest – osobno iskustvo koje dozvoljava biti iznova doživljeno i postati osobno iskustvo onoga drugoga“, zaključila je.

Prevoditeljica i urednica hrvatskog izdanja knjige dr. sc. Marica Čunčić kazala je da ova knjiga govori o čovjekovu identitetu te opisuje vrhunac personalizma koji je nastao kao suprotnost kolektivizmima kao što su nacizam, fašizam i komunizam. Govorila je o važnosti čovjekova identiteta za moralni život i za narodni život, personalizmu, kršćanskom shvaćanju osobe, osobnom pozivu u Svetom pismu te primjeru sv. Male Terezije i značenju osobnog poziva za mlade.

Dr. Alphonsa, stručnjaka za poznavanje sv.

Ignacija, dekana Instituta za duhovnost na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je predavao duhovnu teologiju i ignacijansku duhovnost, koji je desetljećima vodio duhovne vježbe sv. Ignacija mnogim vjernicima, dr. Čunčić susrela je više puta i bila je na jednom od njegovih seminara. Istaknula je da je za nju najvažnija njegova pouka bila spoznaja da se mi ne možemo popeti k Bogu i da to nije biblijski, nego da Bog dolazi k nama i da je to biblijski, i na tome počivaju duhovne vježbe sv. Ignacija. „Kad je čuo da dajem duhovne vježbe sv. Ignacija, spomenuo je svoju knjigu The Personal Vocation koja je do tada bila prevedena na francuski, njemački, talijanski, japanski, korejski, poljski, portugalski, slovački, slovenski i španjolski. Preporučio mi je da se knjiga prevede i

na hrvatski jezik kako bi pomogla sudionicima duhovnih vježbi. Kad sam ga vidjela sljedeći put, pitao je jesam li knjigu prevela, ali ga nažalost nisam mogla obradovati. Knjiga je objavljena na hrvatskom skoro sedam godina poslije njegove smrti“, kazala je Čunčić.

U glazbenom dijelu programa nastupili su Filip i Ivan Milošević. Nakon predstavljanja, sudionici su imali prigodu nabaviti knjigu te nastaviti međusobno druženje. (IKA) Sarajevski karmel – Učiti od sv. Terezije Avilske 15. listopada 2019.

Na svetkovinu sv. Terezije Avilske, naučiteljice Crkve, 15. listopada, euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi Bezgrešne Kraljice Karmela u Sarajevu predslavio je mons. dr.

Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, u suslavlju s vlč. Marijem Ćosićem, ravnateljem sarajevskog Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“.

U svojoj propovijedi biskup Sudar je, potaknut misnim čitanjima svetkovine, uočio tri bitne odlike sv. Terezije: mudrost, otvorenost Duhu Svetom i vjeru u Isusovu riječ. „Mudar je čovjek ako shvati smisao svog života, odakle je i kamo ide i onda sve svoje sile upotrijebi da tamo i stigne. Mudrost daje spoznati da život nije ni slučajnost ni privremenost, nego da je dan od nekoga tko taj život vodi i želi očuvati.“ Sv. Terezija bila je mudra, jer joj je misao vodilja bila spasenje duše i zato ulazi u samostan, i korjenito mijenja sebe kada shvati da i u samostanu može izgubiti dušu. Biva zapaljena Božjom Ljubavlju i tako već ovdje na zemlji počinje živjeti vječnost, odnosno puninu života. Ona je, kako je istaknuo propovjednik, dopustila

118

VIJESTI • prosinac 2019.

da u njoj djeluje Duh Sveti koji preporađa i stvara od nas Božju djecu te je povjerovala Isusovoj riječi da On daje vodu živu, da On ispunja temeljnu čežnju bića. Život sv. Terezije potvrđuje da Božja Riječ može biti uistinu stvarna, primjenjiva i preobražavajuća u običnim ljudskim životima. „U izobilju nauka i u bogatstvu njezinog života nudi nam se duboki zdenac savršenstva“, rekao je biskup Sudar potičući da se od nje uči jer je ona upravo zato naučiteljica cijele Crkve. Ohrabrio je sve prisutne na otvaranje srca Isusu u onoj mjeri u kojoj svatko od njih može jer, kako je rekao: „Isus neće proći pored naših srdaca da ih ne ispuni svojom ljubavlju. (…)

To je ono za čim svi žeđamo, ali nismo toga svjesni, to je izvor trajne i nepresušne radosti. (…) Isplati se, vrijedi, moguće je, osobito kad imamo ovako moćnu zagovornicu poput ove svetice.“ Kako sv. Terezija nije obnovila samo sebe, nego i cijeli svoj Red i mnoge druge, tako je biskup Sudar i sestrama karmelićankama na kraju euharistijskog slavlja zaželio da Sarajevski karmel pretvore u izvor, prvo svoje vlastite radosti, a onda da se ta radost i milost preliju na sve druge.

Po završetku euharistije biskup Sudar i vlč. Ćosić zadržali su se sa sestrama u srdačnom razgovoru. (S. Marija Ivana od Dobrog Pastira/Ivanka Čorda) Na Generalnoj skupštini fra Miljenko Šteko izabran za predsjednika Unije Manje braće Europe Od 14. do 19. listopada 2019.

U Palermu je od 14. do 19. listopada 2019. održana XIV. generalna skupština UFME – (Unio Fratrum Minorum Europae – Unija Manje braće Europe). Sav program odvijao

se na tri službena jezika, talijanskom, španjolskom i engleskom. O temi „Sekularizacija danas u Europi“ govorili su istaknuti stručnjaci s europskih sveučilišta, a svoju pastirsku i bratsku riječ sudionicima je uputio i nadbiskup Palerma mons. Corrado Lorefice.

U izbornom dijelu, za predsjedanje ovom krovnom franjevačkom Unijom u Europi, sudionici su izabrali, u novome mandatu, fra Miljenka Šteku, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije iz Mostara. Za potpredsjednika je izabran fra Claudio Durighetto (Italija). Uz njih, članovi stalnoga Vijeća UFME su provincijali fra Michel Laloux (Francuska), fra Juan María Martínez de Ilarduya (Španjolska) i fra Bernard Marciniak (Poljska). Generalni tajnik je fra Miguel de la Mata (Španjolska).

Franjevački provincijali (OFM) svih europskih zemalja, zajedno s generalnim definitorima iz Europe, u kojoj djeluje više od šest tisuća franjevaca, sastaju se svake dvije godine u nekom od europskih gradova, kako bi razmijenili iskustva te odredili smjernice budućeg djelovanja u skladu s vlastitom karizmom. U Bruxellesu, gradu u kojem se nalaze središnje institucije EU, ova franjevačka Unija ima svoje predstavništvo. (IKA) Sestre milosrdnice proslavile Dan Provincije pod okriljem Majke Divne 19. listopada 2019.

Sestre milosrdnice Provincije Majke Divne proslavile su 19. listopada 2019. svoj Dan Provincije u Župi Uznesenja BDM na Supu u Sarajevu. Susret je započeo molitvom radosnih otajstava Gospine krunice pred špiljom nebeske Majke. Svako otajstvo, popraćeno kratkim razmatranjem, predmolila je sestra iz jedne od sestarskih zajednica i time uime

119 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Provincije zahvalila Bogu za dar redovničkog poziva i za milost milosrdne ljubavi te darivanje brojnih suradnika inspiriranih duhovnošću sv. Vinka.

S pjesmom i u procesiji sestre su ušle u crkvu gdje je misno slavlje s početkom u 11 sati slavio vlč. Josip Knežević. U svojoj homiliji istaknuo je da je svemogući Bog od milijuna načina da ostvari plan spasenja odabrao majčinstvo naše Divne Majke. Ona je izgovorila svoj „evo me“ koji se izgovara samo onda kad smo potpuno sigurni u svoju odluku. I taj „evo me“ Marija je živjela cijelog svog života, to iščekivanje da postane majkom živjela je u skrovitosti i molitvi. Vlč. Knežević je također kazao da su redovnice pozvane živjeti duhovno majčinstvo i stvarati Božje obitelji od svojih zajednica i da u Mariji trebaju imati uzor, biti s njome povezane u molitvi kako bi začele Isusa u svom srcu i porodile ga u svom življenju.

Na završetku misnog slavlja, provincijalna poglavarica s. M. Julijana Djaković pozdravila je sve nazočne i zahvalila im na dolasku te kazala: „Nakon utrtog puta u vjernosti, strpljivosti i poniznosti, nakon stoljeća prisutnosti i djelovanja Bijelih sestara na BH tlu i nakon tolikog broja ostvarenih života nesebično darovanih Ljubavi Božjoj za dobro bližnjega i svakog potrebnika, postale smo prije 45 godina Provincija pod okriljem Majke Divne. (…) Ljubav Božja nas je sobom ispunila i obdarila. Ali pravedno je da ta ista ljubav očekuje i uzdarje.“ S. M. Julijana je potaknula okupljene sestre da se odvaže na nove iskorake i nove pothvate u izazovima i (ne)prilikama u kojima se nalaze i s kojima se susreću…“ Slavlje se nastavilo uz okrepu i radosno druženje, a zatim je uslijedila ugodna šetnja

parkom „Vrelo Bosne“. (kvrpp bih / s. M. Katarina Dunđer) Susret provincijke predstojnice s. Zdenke Kozine sa sestrama koje djeluju u zdravstvu, socijalnoj službi i ustanovama za predškolski odgoj 19. listopada 2019.

U Kući Božanskoga milosrđa u Bukovici održan je u subotu 19. listopada redoviti godišnji susret provincijske predstojnice Školskih sestara franjevki Provincije Svete obitelji u Hercegovini s. Zdenke Kozine sa sestrama koje djeluju u zdravstvu, socijalnoj službi i ustanovama za predškolski odgoj. Tema susreta bila je „Milosrđe i empatija – kršćanski odnos prema potrebitima“, a sudjelovalo je dvadeset i pet sestara.

Na samom početku susreta s. Zdenka je pozdravila nazočne sestre izražavajući im i dobrodošlicu i zahvalnost za nesebično služenje i za sve što čine za najmanje i najpotrebnije na svojim radnim mjestima.

Nakon uvodne molitve svoje razmišljanje o milosrđu i empatiji kao kršćanskom odnosu prema potrebitima izrekla je s. Kata Ostojić, ravnateljica Dječjeg vrtića „Sveta Obitelj“ u Sarajevu. Radi boljeg razumijevanja samog pojma milosrđa najprije je istaknula značenje i sadržaj svake riječi te njihovo utemeljenje u svakodnevici života, naglašavajući kako je milosrđe uvijek strpljivo, požrtvovno, te da u sebi uključuje cijelog čovjeka. Nikad nećemo pogriješiti ako smo milosrdni prema osobi koja ima različite potrebe ili jednostavno pružimo milosrđe koje je plod Božje ljubavi. U tom duhu s. Kata je ohrabrila sestre i napomenula da „kad god se saginjemo nad bolesnim bratom ili sestrom, djetetom

120

VIJESTI • prosinac 2019.

koje nam je povjereno, izričemo ‘milosrdni’ stav prema Božjem stvorenju. Neka se naše svakodnevno služenje potrebitima odvija u sjeni riječi psalmista: ‘Ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag – sama ljubav i vjernost.’“ (Ps 86,15) Produbljujući temu, istaknuto je da je Božje milosrđe snažno i duboko kao ljubav majke prema djetetu; štoviše, ono ide i onkraj majčinske ljubavi. Imenica rahamim označava i osjećaj smilovanja, a izvorno i mjesto iz kojeg dolazi taj osjećaj. Ona izražava privrženost jednoga bića drugome, osjećaj nježnosti, sućuti, a može značiti i praštanje koje proizlazi upravo iz toga osjećaja.

Veliki sv. Pavao naglašava snagu Božjeg milosrđa u djelu spasenja te u Poslanici Rimljanima piše kako smo svi potrebni Božjeg smilovanja. Ne zaboravimo da se i Bog svima u svom sinu Isusu smilovao (Rim 11,30). Osobitost novozavjetnog milosrđa je u tome što ono nije tek u Isusovim riječima i djelima, nego u čitavoj njegovoj osobi. Božje milosrđe posebnu dimenziju dobiva upravo u događaju utjelovljenja, zatim u događaju križa i smrti Isusa Krista, u kojem Božje suosjećanje i sažaljenje, smilovanje i supatnja s čovjekom dolaze do punine i vrhunca. Iz svega je vidljivo kako su milosrđe i empatija kršćanski odnos prema potrebitima.

Empatija i milosrđe uključuju u sebi uvijek odnos prema drugom, bio taj drugi u bolničkoj sobi ili dijete koje je našlo svoj dom u ustanovama poput domova, vrtića ili bilo kojeg drugog mjesta gdje nas Božje milosrđe treba. Kršćanski odnos prema potrebitima očituje se tijekom cijelog života kroz milosrdnu i empatičnu blizinu koja je dar i poziv na nasljedovanje: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36).

Vrlo često možemo čuti kao su časne sestre koje rade po bolnicama daleko suosjećajnije, milosrdnije i bliskije od drugog osoblja upravo zbog toga što svojim životom nasljeduju Isusa Krista koji je milosrdan, suosjećajan, koji je motiv i uzor kršćaninova djelovanja.

Bitno je stoga naglasiti da ne postoji samo humanističko obrazloženje milosrđa koje može biti plod čiste profesionalnosti. Nama je važnije ono kristološko obrazloženje koje svoju motivaciju u djelovanju crpi upravo u kršćanskom milosrđu prema bližnjemu.

Milosrđe i empatija zahtijevaju stabilnost i integriranost u potrebe drugoga.

Najljepšu sliku Božjeg milosrđa nalazimo kod evanđelista Luke u prispodobi o milosrdnom Ocu i izgubljenom sinu (usp. Lk 15,11–32). Mlađi sin ne samo da je prokockao materijalnu baštinu nego je i izgubio sinovsko dostojanstvo, štoviše izgubio je svoje čovještvo. Međutim, otac spašava čovještvo svojeg sina i vraća ga u život dostojan sina i čovjeka. Sveti papa Ivan Pavao II. naglašava kako se upravo u ovoj prispodobi zrcali stvarnost milosrđa koje ima unutarnji oblik ljubavi.

Kršćaninova ljubav prema Bogu, bližnjemu i sebi samome čine nedjeljivi trokut. Milosrđe i empatija pretpostavljaju ljubav i poštovanje kako bližnjeg tako i sebe samog.

Sestra koja je milosrdna ili širi milosrđe na svojem radnom mjestu u bolnici, u domovima za nezbrinutu djecu, u predškolskim ustanovama i vrtićima, osoba je puna suosjećanja, milosrđa i empatije. Sve to uvijek i iznova čini čvrstu poveznicu s onime koji nas je od krila majčina sebi pozvao. Na koncu izlaganja s. Kata istaknula je kako kršćansko milosrđe sestara franjevki treba biti temelj ophođenja prema djeci, patnicima, teškim

121 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

bolesnicima, kao i prema svim osobama koje susretnu na životnoj stazi.

sakramentu u sarajevskoj crkvi sv. Vinka Paulskog, prema mogućnosti, od 15 do16 sati.

Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predvodio je fra Mirko Bagarić.

Na koncu susreta svim sudionicima podijeljeni su prigodni materijali za duhovnu pripremu slavlja srebrenog jubileja Društva i novi broj biltena „Prijatelj malenih“.

Nakon objeda uslijedio je rad u skupinama na predložena pitanja, a po završetku sudionice su u plenumu iznijele svoja razmišljanja i zaključke. (ssf-mostar) Susret članova Društva prijatelja Malog Isusa u Sarajevu 19. listopada 2019.

U subotu 19. listopada 2019. u popodnevnim satima održan je u samostanu „Egipat“, sestara Služavki Malog Isusa redoviti jesenski susret članova Društva prijatelja Malog Isusa (DPMI) koji žive i djeluju na području grada Sarajeva. Susret je organizirala i vodila sestra Ana Marija Kesten, ravnateljica toga Društva.

U prvom dijelu susreta, s. Ana Marija sudionice je izvjestila da će se 25. obljetnica Društva PMI svečano obilježiti u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu, u subotu 28. ožujka 2020. Geslo slavlja bit će „Marija iz Nazareta ‘ikona’ misionarskog poslanja PMI“.

Između ostaloga, dogovoreno je, prema mogućnostima, uključivanje u „Projekt našeg srca“ kako bi se pomogla izgradnja kapelice Navještenja Gospodinova u misijskoj postaji na Haitiju. Sudionice susreta također su dogovorile su da će nastojati brinuti za članove DPMI koji su starije životne dobi, bolesni ili žive u domovima za starije i nemoćene.

Dogovoreno je da se svakog posljednjeg četvrtka u mjesecu članovi DPMI okupe na molitvu i klanjanje presvetom oltarskom

Nakon radnog dijela susreta, druženje je nastavljeno u toplom i obiteljskom ozračju koje su priredile sestre Služavke Malog Isusa.

U 17 sati započeo je molitveni dio susreta.

Sudionice su se pridružile sestrama u petom danu molitvene priprave u čast sv. Rafalea arkanđela, zaštitnika Družbe služavki Malog Isusa te sudjelovale u molitvi Večernje i sv. misi koju je predslavio vlč. Marko Stanušić.

Okrijepljeni radošću susreta i s nadom u ostvarenju lijepih planova, članovi Društva PMI rastali su se u lijepom ozračju, a sestrama su zahvalili na gostoprimstvu. (Matea Klemo, PMI) Sestre Služavke Malog Isusa proslavile 129. rođendan svoje Družbe 24. listopada 2019.

U sjedištu Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u samostanu „Egipat“ u Sarajevu, 24. listopada 2019. sestre Služavke Malog Isusa u radosnom su duhu i raspoloženju proslavile 129. rođendan svoje Družbe.

Svečano euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju 11 svećenika među kojima su bili savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Henryk Jagodzinski i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. Za vrijeme svete mise liturgijsko pje-

122

VIJESTI • prosinac 2019.

vanje animirao je zbor sestara Služavki Malog Isusa pod vodstvom maestra Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“ vlč. Marka Stanušića.

Marinčič iz Mariborske provincije, u pratnji provincijske predstojnice s. Kate Karadže stigle su prije godinu dana, 25. listopada 2018., na afrički kontinent u Rwentobo u Ugandi.

U prigodnoj homiliji kardinal Puljić podsjetio je da je po volji utemeljitelja sestara Služavki Malog Isusa sluge Božjega Josipa Stadlera, uzet arkanđeo Rafael za zaštitnika Družbe te da se na njegov blagdan prema tadašnjem kalendaru slavi njezin rođendan.

Zaželio je da arkanđeo Rafael, koji je pratio na putu mladog i starog Tobiju, prati i sestre Služavke na njihovom putu kako bi liječile rane siromaštva. „Danas posebno želimo moliti za vas, sestre, da nam postanete anđeli u službi dobra koji će željeti nama približiti Isusovu blizinu, malenost i ljubav, ali da i vi rastete u toj ljubavi. Bogu smo zahvalni da je preko sluge Božjega Josipa Stadlera ustanovio vas, sestre, koje ste nikle ovdje na našim prostorima, a poslane ste cijeloj Crkvi. Želim da istinski Bogu služite i uprisutnjujete evanđelje Božje“, rekao je kardinal Puljić.

U svom razmišljanju o jednogodišnjem iskustvu i djelovanju sestara u Ugandi, misionarka s. Ivka Lučić piše:

Na kraju misnoga slavlja provincijska glavarica s. Marija Maria-Ana Kustura uputila je riječ dobrodošlice kardinalu Puljiću, svećenicima, časnim sestrama iz drugih redovničkih zajednica i svim gostima. Zahvalila je sestrama i svima djelatnicima za sudjelovanje i doprinos ovoj proslavi koja je nastavljena za obiteljskim stolom. (kta) Prva misionarska obljetnica ŠSFKK u Rwentobou u Ugandi 25. listopada 2019.

Četiri Školske sestre franjevke Krista Kralja (ŠSFKK), s. Ivka Lučić, s. Elizabeta Žuljević i s. Franciska Ivanović iz Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina te s. Urša

“U ranim jutarnjim satima iz Zagreba uputile smo se u Afriku. Bio je dovoljan samo jedan dan kako bi stigle u taj daleki svijet.

Bio je to za nas poseban događaj i doživljaj.

Sjećanje na neki događaj koji se zbio na isti dan prije godinu dana ili prijašnjih godina prigoda je da se prisjetimo što je sve Bog stavio pred nas u tom vremenu, a iznad svega da mu zahvalimo za svako njegovo djelovanje koje je izveo po nama, za svu njegovu dobrotu, ljubav i milosrđe. Tako smo na dan ove naše prve obljetnice zahvaljivale Bogu za netom minulu godinu našega života i djelovanja u Africi. Zahvaljivale smo i za sve ono u čemu smo Bogu poslužile kako bi preko nas iskazao svoje milosrđe mnogima koji su ga potrebni. Nije to velika obljetnica, nego samo jedna godina, ali za nas velika tim više što se dogodila u tijeku Misijske godine započete u listopadu 2018., koju su biskupi BK BiH proglasili za cijelu BiH. Bogu smo zahvalne za Njegovo vodstvo i blizinu iskazanu na razne načine; zahvalne smo što nas je pozvao u mjesto gdje doista osjećamo da nas ovdje želi. U ovoj našoj prvoj misionarskoj godini bilo je puno lijepih trenutaka, puno ugodnih i radosnih susreta, puno pitanja i učenja, puno, puno… riječima neizrecivog.

Znamo da nas Crkva uči kako je misijsko poslanje u samoj njezinoj naravi. Ali također znamo da nas povijest i iskustva mnogih misionara i misionarki uče da je posebno misijsko poslanje i djelovanje daleko od onoga

123 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

mjesta odakle jesi, odakle potječeš. Isusove riječi: ‘Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju’ našlo je u nama i potaknulo poseban žar za brigu o mnogima u siromašnom, a ujedno i bogatom svijetu.

Također znamo da je u vama, u vašim srcima, to isto poslanje našlo žar za molitvu za one koji su se odvažili na tako dalek i nepoznat put.

Zahvaljujemo svima vama za molitve, posebno intenzivne u Izvanrednom misionarskom mjesecu. Svjesne da bi bez vaše pomoći i podrške naše apostolsko djelovanje u misijama bilo puno teže, zahvalne smo vam za svaku vašu molitvu kao i svaku drugu podršku koju ste nam pružali kroz ovu godinu, a vjerujemo da ćete to činiti i nadalje. Ostanimo zajedno u molitvi. Neka s vama budu mir i dobro!” (s. Ivka Lučić) Provincijsko hodočašće Školskih sestara franjevaka na Široki Brijeg 26. listopada 2019.

U jutarnjim satima u subotu 26. listopada 2019. godine okupilo se oko stotinu i deset Školskih sestara franjevaka Hercegovačke provincije s pomlatkom na provincijskom hodočašću na Širokom Brijegu, i kao i svake godine započele su mjesečnu duhovnu obnovu u 2019./2020. godini.

Susret je započeo meditacijom i molitvom ponad ratnog skloništa i mjesta mučeničke smrti širokobrijeških fratara te u molitvenom mimohodu do župne crkve Uznesenja BDM. Po dolasku u crkvu, gvardijan fra Ivan Marić nazočne je sestre pozdravio i izrazio dobrodošlicu te je istaknuo važnost i ljepotu zajedništva, prisutnosti i svjedočenja sestara.

Provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina zahvalila je fra Ivanu na dobrodošlici te pozdravila sestre i nazočne duhovnike fra Tomislava Pervana i fra Valentina Vukoju.

Nakon molitve Trećega časa susret se nastavio u samostanskoj dvorani gdje je nagovor s temom “Poziv na mučeništvo svakodnevne vjernosti Evanđelju” održao fra Valentin Vukoja, župnik u Župi sv. Franje Asiškog u Posuškom Gracu.

Na neponovljiv način fra Valentin je govorio o radosti zbog Božjega poziva, o Gospodinovoj “slatkoj pogrešci” – neprocjenjivoj vrijednosti poziva koji nam upućuje unatoč tomu što (i unaprijed) zna i naše slabosti i grijehe i ne prestaje nas zbog toga ljubiti i opraštati nam. Govorio je i o značenju Evanđelja i Riječi Božje u odnosu na sve kodekse drugih religija. Potom je nastavio govoriti o redovničkoj vjernosti Evanđelju, svagdanjoj borbi, svakodnevnom mučeništvu i umiranju sebi i svojim slabostima… te o putovima i načinima po kojima se “penje na Mount Everest”: suzama kajanja zbog naših grijeha i slabosti, samoponiženju, pokori, koja sve češće izostaje iz naših života, siromaštvu koje najrječitije govori o našoj vjernosti. “Onaj koji se penje na Mount Everest, on izuva obuću i penje se u nepoznato. I što se više penje to se više odmiče od ljudi, to ima bolji pogled prema jučer i prema sutra. I tomu je sve hladnije, teže… on drhturi u šatorčiću srca svoga… i ne čuje ništa drugo osim huke vjetra: Tko si ti? Tko si ti? I što si bliže Bogu, sve više odzvanja iz tebe: Ja sam grješnik! …

Ja nemam pred Bogom drugoga dokaza tko sam osim svojih grijeha…. Zato vas, drage sestre, hrabrim: Ne bojte se! Bog ni u čem ne uživa kao u tome da ti tu danas jesi… Ne dopustite da vam išta oduzme radost!”

124

VIJESTI • prosinac 2019.

Vrlo poticajnim predavanjem fra Valentin je uveo sestre u pokorničko raspoloženje, a po završetku su sestre imale prigodu pojedinačno pristupiti sakramentu pomirenja.

Fra Valentin je predvodio euharistijsko slavlje, a homiliju je sestrama uputio duhovnik sestara fra Tomislav Pervan.

Nakon objeda u samostanskom blagovalištu i ugodnih razgovora i druženja sestara, u popodnevnim satima sestre su se ponovno okupile u dvorani gdje su sestre juniorke pripremile rekreativni program: na nespecifičan način predstavljena je knjiga “smiješnica” koju je priredila s. Natalija Palac. Naime, knjiga još nije ugledala svjetlo dana i ovo rekreativno predstavljanje poslužilo je da se ožive sjećanja sestara koja se još mogu zapisati i tako upotpuniti knjigu. Knjigom se pokušalo “oteti zaboravu kreposti naših sestara koje su se očitovale kroz zaigrane doskočice, smiješne zgode koje je pojedina doživjela ili ih drugima ‘naštimala’; ima tu naivnih, ali i britkih komentara na tuđe i na vlastite slabosti, humora na vlastiti račun, situacija s radnih mjesta koje su postale smiješne tek kad ih se gledalo u retrospektivi…” (Iz Uvoda knjige). Bio je to kolaž od čitanja ulomaka iz knjige, pjesme i igrokaza za čiji su scenarij također poslužile razne smiješne zgode, situacije i izjave živih i pokojnih sestara, a sve pod motom “Blago onima koji se sami sebi mogu smijati jer će uvijek imati dovoljno zabave“ (Joseph Folliet).

Na koncu je provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina zahvalila svim sestrama na dolasku, zajedništvu, duhovnom i rekreativnom programu. (ssf-mostar)

Seminar o Franjevačkim izvorima u Bugojnu Od 25. do 27. listopada 2019.

Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije iz zajednica u Srednjoj Bosni sudjelovale su od 25. do 27. listopada 2019. na seminaru o Franjevačkim izvorima koji je održan u njihovom Duhovnom centru u Bugojnu pod vodstvom s. Ivanke Mihaljević. Prema provincijskom planu i programu za duhovnost i trajni odgoj, seminar je predviđen za sve sestre u Provinciji, a održavat će se u nekoliko termina kroz sljedeću godinu.

Seminar je održan o temi “Svi su izvori moji u tebi” (Ps 87,7) s ciljem boljeg upoznavanja asiških svetaca. Sudionicama seminara s. Ivanka je govorila o važnosti poznavanja Franjevačkih izvora u življenju franjevačkog identiteta kroz siromaštvo, sestrinstvo, crkvenost i malenost. Poseban naglasak stavila je na Franjine spise koji su duboko nadahnuti i prožeti Svetim pismom. Proučavajući Spise u cjelini, lako se uviđa dubina i jasnoća Franjine vizije koja je usmjerena na Evanđelje.

Iščitavajući Spise upoznajemo razvoj Franjine misli, kao i njegova poimanja u svjetlu prilika vremena u kojem je živio.

U radu seminara sestre su promišljale, između ostalog, kako Franjin život nakon obraćenja postaje novi način njegove prisutnosti u svijetu. To je bilo prepoznatljivo po novoj kvaliteti njegovih odnosa. Zato s pravom možemo reći da nam Franjo može biti učitelj i svjedok, te nam pokazati kako se i danas, pred navalom individualizma i duhovne površnosti, može živjeti sestrinstvo i nove odnose s Bogom, ljudima, samima sobom i svemu stvorenom.

125 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Iz Franjinog i Klarinog odnosa s Kristom dolazimo do spoznaje kako se samo u dubokom i prisnom zajedništvu s Kristom istinski ostvaruju, obnavljaju i ispunjaju naši ljudski životi. Franjino obraćenje učvršćuje nas u spoznaji da je svaki susret s Bogom molitva, ali nije svaka molitva susret s Bogom, istaknula je s. Ivanka.

red sestara klarisa te predstavila sestre. Uslijedilo je nekoliko svjedočanstava sestara o redovničkom pozivu i životu u zajednici.

U samoj završnici seminara, sudionice seminara su zastale uz poticaje zaključnog dokumenta vrhovnog kapitula Družbe ŠSFKK: “Potreban nam je sveti nemir koji nas osobađa mlakosti i udobnosti te nas ponovno pokreće prema Bogu i čovjeku. Uvijek iznova ići u susret Bogu i čovjeku, bez straha, bez računice, polazeći od vlastite zajednice, traži od nas hrabrost smotati vlastiti šator (usp. 2 Kr 2,1–15) i krenuti.”

Nacionalno hodočašće bosanskoj kraljici Katarini i susret OFS-a BiH

Euharistijsko slavlje predvodio je mjesni župnik fra Hrvoje Radić. Kroz molitvu, zajednički i osobni angažman, sestre su posvjedočile radosno i oduševljeno sudjelovanje u tom seminaru te izrazile svoju zahvalnost Bogu i Zajednici. (s. Marina Jurišić) Članovi Franjevačkog svjetovnog reda iz Mostara posjetili sestre klarise 27. listopada 2019.

U nedjelju 27. listopada 2019., po povratku s XI. nacionalnog hodočašća bosanskoj kraljici Katarini i susreta Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) Bosne i Hercegovine u Kraljevoj Sutjesci, članovi OFS-a iz Mostara sa svojim duhovnim asistentom fra Božom Milićem posjetili su sestre klarise u Brestovskom.

Opatica zajednice s. Hijacinta Batinić predstavila je način klauzurnog života i dnevni

Nakon što su jedni drugima obećali molitvenu potporu, zajednički su zapjevali pjesmu Kraljici Mira. (sestre klarise)

27. listopada 2019.

U nedjelju 27. listopada 2019. godine održano je 11. nacionalno hodočašće bosanskoj kraljici Katarini i susret Franjevačkog svjetovnog reda Bosne i Hercegovine u Kraljevoj Sutjesci. Geslo ovogodišnjeg hodočašća bilo je: “Bog moj i sve moje”.

Program hodočašća započeo je uvodnim pozdravom nacionalne ministre OFS-a BiH Matee Galić, nakon čega je održano kratko predavanje i molitva svete krunice. Svečano euharistijsko slavlje započelo je u 11 sati, a predvodio ga je fra Davor Petrović, duhovni asistent OFS-a Bosne Srebrene, u koncelebraciji sa sutješkim gvardijanom fra Željkom Brkićem i još 15-ak svećenika.

U prigodnoj propovijedi fra Davor je progovorio o duhovnoj oholosti, njezinim posljedicama i o tome kako zapravo dolazimo u nju: “Kada počnemo prezirati, ponižavati drugoga, isticati tuđe mane kako bi u Božjim očima podignuli cijenu svoje pravednosti, onda nastaje grijeh jer, ma koliko bili pravedni i pobožni, nemamo na to pravo”, istaknuo je fra Davor, te nastavio: “Naš prezir prema drugima, uvjerenja da smo nadmoćniji i osjećaj zadovoljstva zbog naših duhovnih napora – znakovi su duhovne oholosti, a ona je problem svih nas i nema ništa opasnije za vjernike jer se ona lagano i neprimjetno

126

VIJESTI • prosinac 2019.

uvlači među nas.”

Propovjednik je potom potaknuo vjernike da na druge nikada ne gledaju s visoka, nego da, umjesto toga, svoj pogled dignu prema Bogu jer naš molitveni stav, zapravo, puno govori o našoj nutrini, o onome što se nalazi u našim srcima. “Budimo ponizni, ljubimo jedni druge Kristovom ljubavlju jer smo pred Bogom svi jednaki. Upoznajmo Boga gledajući ga u drugim ljudima i budimo ponizni jer je poniznost glavna vrlina u životu kršćanina, koja podrazumijeva i skromno mišljenje o sebi”, rekao je fra Davor.

Svoje je promišljanje zaključio riječima: “Iskreno stanimo pred Boga, na koljenima ga molimo za oprost. Tek tada će Bog moći s nama surađivati, izgrađivati nas i voditi nas kroz naš život.”

Nakon svete mise upriličen je susret svih mjesnih bratstava OFS-a iz Bosne i Hercegovine, te je i ove godine upriličena 20. Smotra folklora Dani kraljice Katarine u organizaciji HFS Bobovac – Čatići. Na početku smotre prigodnim se riječima svim sudionicima i posjetiteljima obratio gvardijan fra Željko Brkić, izražavajući radost zbog ovoga događaja te Dane kraljice Katarine proglasio otvorenima. Na smotri su nastupile folklorne skupine iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine, gdje se mogla vidjeti raznolikost običaja, narodnih nošnji i pjesama, što je dalo poseban pečat ovome danu i zajedništvu u Kraljevoj Sutjesci.

Inače, posljednja bosanska kraljica Katarina živjela je u sutješkom kraju i kao franjevačka trećoredica ostala u srcu puka do današnjih dana. Ona se slavi kao franjevačka blaženica, a nadamo se da će biti uzdignuta na čast blaženice i svetice u sveopćoj Crkvi.

Franjevački svjetovni red Provincije Bosne Srebrene koji nosi ime Kraljica Katarina od obnavljanja svoga rada hodočasti u Kraljevu Sutjesku. Zadnjih deset godina hodočaste i članovi OFS-a Hercegovačke franjevačke provincije. (bosnasrebrena.ba) Početci međunarodnog novicijata Družbe Klanjateljica Krvi Kristove Početak studenoga 2019.

U skladu s odlukom Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, koja je potvrđena na XXI. generalnom kapitulu, održanom od 5. do 28. srpnja 2017. u peruanskom glavnom gradu Limi, zaživjela je u studenom 2019. godine Formativna zajednica prvog novicijata Družbe sa sjedištem u Rimu.

Generalna uprava 2018. godine odredila je da pet sestara Klanjateljica Krvi Kristove iz Tanzanije, Indije, Italije, Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država budu članice Formativne zajednice prvog novicijata Družbe te za mjesnu poglavaricu imenovala s. Emanuelu Škaricu, članicu Regije Zagreb, rodom iz Bosne i Hercegovine. Ovih pet sestara od jeseni 2018. godine pripremale su se zajedno u Generalnoj kući u Rimu za svoje buduće služenje. Dana 4. rujna 2019. preselile su se u novu kuću novicijata u Rimu u ulici Nomentana 154, preko puta drevne bazilike i katakombi sv.

Agneze (Janje). Početkom studenoga 2019. godine pridružilo im se sedam postulantica iz Indije, Italije i Republike Hrvatske koje će 4. veljače 2020. službeno započeti svoj novicijat, prvi put na razini cijele Družbe jer je do sada to bilo organizirano na regionalnim razinama. Službeni jezik je engleski, a u slobodno vrijeme može se čuti talijanski,

127 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

ali i jezici zemalja iz kojih članice dolaze. „Puno je toga što nas međusobno razlikuje, ali snaga Kristove Krvi je naše istinsko zajedničko dobro. Želimo svu tu različitost kultura, jezika, naroda, prehrane i odijevanja pretočiti u jednu jedinu kulturu ljubavi koja je utemeljena na evanđelju“, kazala je s. Emanuela te progovorila o prigodnom međusobnom predstavljanju tijekom kojeg je svatko imao prigodu na svoj način predstaviti svoju kultuue pjesmom, plesom, hranom, odjevnim predmetima...

Tako je ova međunarodna zajednica organizirala trodnevno predstavljanje kultura zemalja iz kojih dolaze, pa je petak 29. studenoga 2019. bio posvećen Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Italiji i Sjedinjenim Američkim Državama; u subotu 1. prosinca predstavljene su Indija i Tanzanija, a u nedjelju 2. prosinca sve su prikazale svoje zemlje kroz pjesmu i ples.

Ljepote Hrvatske i Bosne i Hercegovine predstavile su iz Regije Zagreb: s. Emanuela Škarica, Martina Bukarica i Biljana Kostić.

Prigodnim videom pokazale su bogate prirodne ljepote svoje domovine, pričale o povijesti svoga naroda, koja nije uvijek bila lijepa i mirna, te iznijele kratke statističke podatke o Crkvi i društvu u Republici Hrvatskoj i Bosni, Hercegovini i u biskupijama u kojima Hrvati katolici stoljećima žive kao što su Kotorska i Srijemska biskupija. Predstavljanje su uljepšale i zajedničkim pjevanjem, odjevnim predmetima i zastavama. Martina je s ponosom istaknula činjenicu da se treće čudo za kanonizaciju njihove utemeljiteljice Marije De Mattias zbilo upravo u njezinom gradu Biogradu. Biljana je rekla da se ponosi dolaskom prvih Klanjateljica u njezin rodni kraj, u Banju Luku. Kratko su predstavile i svoje obitelji u kojima su rođene i rasle.

Svoju zemlju Italiju predstavila je postulan-

tica Romina Giacconi i s. Marisa Nardoni.

Romina je pričala o svojoj obitelji, ističući da u Italiji posebnu važnost pridaju obitelji i to ne samo roditeljima, braći i sestrama, nego i širem krugu obitelji. Svi su sa zanimanjem slušali lijepe stvari o gradu Rimu i Italiji tako bogatoj burnom poviješću, izuzetno lijepim pjesmama na pjevnom talijanskom jeziku i brojnim drugim stvarima.

O Sjedinjenim Američkim Državama govorila je s. Joan Stoverink ističući bogatstvo kultura i brojnih prirodnih ljepota njezine velike zemlje. Pričala je i o povijesti SAD-a te, uz pomoć fotografija, predstavila obitelj iz koje dolazi. Na kraju je sve naučila pjevati pjesmu pod naslovom „This land is your land“ (Ova zemlja je tvoja zemlja). „Drugog dana saznale smo puno lijepoga i zanimljivoga o Indiji. Postulantice Mary Priya Marisusai, Padma Veddeswarapu, Suchitra Paik, Swarnalatha Bandi i s. Mariamma Kunnackal predstavile su nam jednu od najmnogoljudnijih zemalja svijeta koja je tako bogata brojnim kulturama i raznolikostima.

Pokazale su nam slike brojnih prirodnih bogatstava te progovorile o čaju, kavi, pamuku i prekrasnom kokosovom drveću. Otpjevale su nam svoju himnu. Pričale su o povijesti svoje zemlje, a na sebi su nosile tradicionalnu odjeću. Bilo nam je jako lijepo slušati dok su s puno srca govorile o svojoj zemlji i o svojim obiteljima“, kazala je s. Emanuela.

S. Martha Nkwimba Joseph predstavila je svoju zemlju Tanzaniju. Na početku je otpjevala jako lijepu pjesmu posvećenu Djevici Mariji te predstavila svoju obitelj i različite običaje. Prigodnim videom pokazala je prekrasne krajolike i planinu Kilimadžaro, pa su svi dobili želju popeti se na tu slavnu planinu i vidjeti ljepote koje nudi te osmotriti vlastitim pogledom sva ta prostranstva.

128

VIJESTI • prosinac 2019.

Nakon večernje molitve uslijedilo je predstavljanje kulture pjesmom i plesom. Romina, Martina i Biljana imale su prvi put priliku obući sari iz Indije. Program je započeo molitvenim plesom Padme i Swarnalathe. Romina i s. Marisa predstavila su se plešući valcer i pjevajući jednu talijansku pjesmu. Nakon njih nastupile su Hrvatice s. Emanuela, Martina i Biljana te otpjevale dvije pjesme na hrvatskom jeziku i zaigrale narodno kolo kojem su se svi pridružili.

S. Joan bila je jako oduševljena što su naučile pjesmu „This land is your land“, pa su je sve ponovno zapjevale i potom zaplesale uz pjesmu „Macarena“. S. Martha je pjevala i plesala uz duhovnu glazbu iz Tanzanije.

Na kraju su postulantice iz Indije otplesale jedan njihov ples kojem su se svi pridružili. „Bilo je predivno slušati o drugim kulturama, pjevati i plesati zajedno. Zahvalne smo Bogu za darovano zajedništvo i što nas je ujedinio svojom božanskom ljubavlju u vječnom gradu Rimu. Neka nas i dalje prati Njegova moćna ruka i zagovor sv. Marije De Mattias“, kazala je s. Emanuela. (KTA) Stadlerovo u studenom 2019.

8. studenoga 2019.

U sarajevskoj prvostolnici 8. studenoga 2019. godine obilježen je spomen na prvog vrhbosanskog nadbiskupa slugu Božjega dr.

Josipa Stadlera, euharistijskim slavljem u večernjim satima koje je predslavio mons. dr.

Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije uz suslavlje preč. Mate Majića, katedralnog župnika i vlč. Milenka Krešića, duhovnika bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Prije misnog slavlja molila se Gospina krunica u duhu sluge Božjega Josipa Stadlera,

čovjeka u molitvenoj i sakramentalnoj misiji za jačanje vjere u Crkvi. Na molitvu i misno slavlje okupili su se vjernici grada Sarajeva, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, hodočasnici Župe Imena Marijina iz Gromiljaka predvođeni sestrom Jelenom Jovanović, zatim sestre Služavke Malog Isusa iz Sarajeva, kojima se pridružila vrhovna glavarica sestara Služavki Malog Isusa s. Marija Banić i njezina zamjenica s. Anđa Vranješ.

Na početku misnoga slavlja sve nazočne, posebno hodočasnike iz Gromiljaka, pozdravio je preč. Mato Majić, katedralni župnik i kazao nakanu mise za proglašenje blaženim sluge božjeg nadbiskupa Stadlera i na nakanu sestara Služavki Malog Isusa.

Misna čitanja za vrijeme misnog slavlja čitali su hodočasnici iz Gromiljaka, koji su i animirali liturgijsko pjevanje.

U prigodnoj propovjedi mons. Slađan tumačeći Riječ Božju usporedio je nadbiskupa Stadlera s Upraviteljem iz Evanđelja. Kazao je da je sluga Božji Josip Stadler kao Božji apostol odano i vjerno služio Bogu te je mudro upravljao ovom mjesnom Crkvom, koja je prolazila kroz posebno složena i teška vremena. Hrabro je prihvatio povjerenu mu službu upravljanja, koju je obavljao oslanjajući se nadasve na Božju milost. Upravo zato, bio je gospodar svojih djela, koja su uvijek bila upravljena na proslavu Boga i dobro čovjeka, posebno malenih, siromašnih i onih kojima je potrebna ljudska i kršćanska pomoć. Mons. Slađan također je ukazao na skromni i siromašni život nadbiskupa Stadlera, do te mjere da ništa materijalno nije imao ostaviti iza sebe. Sve što je imao već za života je dijelio drugima, posebno malenima i siromašnima. Ali, upravo zato, ostavio je iza sebe veliko duhovno bogatstvo.

129 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Završavajući propovijed potaknuo je sve nazočne da zajedno mole da se Bog, Gospodar svega vidljivoga i nevidljivoga, udostoji proslaviti svog predanog slugu nadbiskupa Stadlera čašću oltara kako bi njegov životni primjer i djela svima nama bio snažan poticaj da vjerno služimo Kristu i braći, te da nam Gospodin svima pomogne rasti iz ovakva primjera.

Po završetku popričesne molitve, svi su se okupili oko groba sluge Božjega Stadlera te izmolili molitvu na nakanu proglašenja blaženim nadbiskupa Stadlera, a zatim nastavili moliti na sve ove, kao i na osobne nakane na euharistijskom klanjanju koje se redovno odvija svakog petka nakon svete mise u katedrali. (s. M. Manda Pršlja) Tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života u Međugorju Od 8 do 9. studenoga 2019.

Nadbiskup José Rodríguez Carballo, tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, boravio je 8. i 9. studenoga u Hercegovini. U Mostaru se u petak 8. studenoga susreo s provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenkom Štekom, posjetio je i postulante Hercegovačke franjevačke provincije, kojima je održao kratko predavanje o redovničkom zvanju, a gostujući u programu Radiopostaje Mir Međugorje, gdje je s njim razgovarala glavna urednica Sanja Pehar, osvrnuo se na izbor fra Miljenka Šteke za predsjednika Unije Manje braće Europe. „Htio bih zahvaliti fra Miljenku. Drago mi je da su drugi provincijali Europe imali takvo povjerenje u njega. I ja sam obnašao istu

tu funkciju. To će za njega biti velika milost, jer će mu omogućiti da upozna različitosti u senzibilnosti Europe. To će biti milost i za cijelu Europu, jer znam da ima jako lijepe projekte za franjevačku Europu, pa mu hoću čestitati od srca.“ „Razgovarao sam s njim i to pred drugom braćom franjevcima u Mostaru. Zamolio sam ga nešto. Rekao sam mu poviči, viči na sav glas da europsko franjevaštvo nije mrtvo, da redovnički život u Europi današnjeg vremena nije mrtav. Dovoljno je samo pogledati ove vaše franjevačke provincije u Hrvatskoj i BiH. Hvala Bogu, kod vas ne nedostaje zvanja. Imao sam priliku susresti se s mladim postulantima ove provincije. Imate ih deset, to je jako puno za jednu provinciju. Tako da sam uvjeren da, iako u Europi postoje poteškoće glede zvanja, franjevačka Europa još ima jako mnogo toga za reći ostaloj braći u drugim kongregacijama, ustanovama redovničkog i posvećenog života, bez da se pati od kompleksa veće vrijednosti, jer franjevačka Europa ima još puno i za naučiti od ostatka svijeta, a i pokazati ostatku svijeta“, kazao je mons. Carballo koji se osvrnuo i na redovnički život i ulogu redovnika u Europi i svijetu. „Redovnički život u Europi trebao bi se otvoriti redovničkom, posvećenom životu cijeloga svijeta, jer Europa mora dati, a mora biti sposobna i primiti. Dovoljno je samo podsjetiti na brojne misionare, redovnike iz Europe koji služe na svim kontinentima. Što se tiče fra Miljenka i njegovog tima, njih očekuju velike stvari i veliki uspjesi. Veliki pothvat na njima je da otvore franjevački život cijelome svijetu i obogate Europu koja trpi od sekularizma i treba biti u stanju prihvatiti sve ono što je dobro, a dolazi s drugih kontinenata“,

130

VIJESTI • prosinac 2019.

kazao je mons. Carballo, potvrdivši kako je u Europi kriza duhovnih zvanja, ali i da je ta kriza prisutna svagdje jer „evanđeoske vrijednosti nisu vrijednosti suvremenog svijeta i društva, zato treba često ići protiv struje, ali ćemo izaći pročišćeni i osnaženi“.

Drugi dan svoga boravka u Hercegovini u subotu 9. studenoga nadbiskup Carballo proveo je u Međugorju, a, kako je sam kazao, ovo mu je šesti dolazak u Međugorje, kamo je više puta dolazio kao general franjevačkog reda, a sada i nakon festivala mladih i drugi put kao tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. „I svaki put kada dođem u Međugorje, osjećam se kao da sam kod kuće. I to u kući svoje Majke. Znate da su ovdje dobrodošla sva Njezina djeca. I ja sam ovdje u domu svoje Majke, u Njezinoj kući… A i kako ne kazati da su me braća franjevci Hercegovačke provincije uvijek primali otvorenih ruku, kao brata. Tako da uživam svaki put kada dođem i svaki put to iskusim iznova. Ovdje se osjećam bratom među braćom“, kazao je mons.

Carballo koji se u Međugorju susreo i s apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za Župu Međugorje, nadbiskupom Henrykom Hoserom, od kojega je također doživio „najtopliji i prijateljski doček“. „Moram zahvaliti našem Svetom Ocu papi Franji što je odabrao nadbiskupa Hosera i što ga je poslao kao svog vizitatora, a na poseban način želim zahvaliti papi Franji na dopuštenju za organiziranje hodočašća u Međugorje. Ovo je nadasve mjesto molitve.

Ovo je privilegirano mjesto za pristupiti ispovijedi. Ovo je mjesto gdje se osjeća prisutnost Presvete Majke nebeske Gospe. Uvijek mi je dobro biti ovdje u Međugorju. Znam da je toliko vjernika iz cijeloga svijeta koji

su iskoristili priliku da mogu doživjeti takva duhovna iskustva u ovoj, na poseban način odabranoj i blagoslovljenoj župi“, kazao je mons. Carballo te pojasnio i razloge ovoga svog službenog dolaska u Međugorje. „Došao sam kako bih se susreo s raznim zajednicama koje borave ovdje u Međugorju, ima 18 novih zajednica. Što želim reći? U Crkvi ima mjesta za sve! Jedni se odluče za jedan već povijesno utvrđen poziv i zajednicu, drugi za nove oblike posvećenog života, pod jednim uvjetom: da hodaju ruku pod ruku s Crkvom i da u središte svog života stave evanđelje našeg Gospodina Isusa Krista“, kazao je mons. Carballo u Međugorju, gdje je, prema njihovom vlastitom svjedočenju, više od 600 osoba osjetilo poziv za duhovno zvanje. „Gospodin u svakome trenutku može pozvati svakoga, neovisno o uvjetima u kojima živimo. U Starom zavjetu vidimo primjere gdje je Bog neke pozvao u hram, a druge da se posvete svakodnevnom životu i radu.

I Međugorje je jedno takvo mjesto gdje Gospodin može pozvati, jer je ovo mjesto molitve, jer je ovo mjesto obraćenja. Ovo je Marijin dom! Ja znam koliko se Gospodin poslužio ovim mjestom kako bi u srcima nekih probudio poziv za posvećeni život. Moramo zahvaliti Gospodinu što se služi ovim mjestom kako bi mladima posvijestio slijediti Njega kroz različite oblike kršćanskog života: zasnovati kršćansku obitelj ili slijediti Boga kroz posvećeni život, ili kroz svećenički poziv“, kazao je mons. Carballo, pozivajući da „s nadom gledamo u budućnost, umjesto da žalimo za prošlošću koja se ne može i neće vratiti“, a na kraju razgovora za Radiopostaju Mir Međugorje uputio je svoju poruku mladima, odraslima, starijima: „Mladima bih

131 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

htio reći, s Ivanom Pavlom II: otvorite širom vrata Isusu, i kako je papa Franjo rekao mladima, ‘ne dopustite da vam itko oduzme nadu’. Ne dopustite da vam itko ukrade radost! Bolesnima i starima rekao bih: niste sami, Gospodin vas ljubi i dalje. Iskoristite svaku svoju slabost i nemoć da se tim više kroz vas i u vama manifestira snaga samog Isusa Krista. Odraslima bih rekao: Zasučite rukave! Radite za dobro svoje djece. Dobro je da se bavite time da osigurate bolju ekonomsku budućnost svojoj djeci. Dobro je da radite i trudite se kako bi vaša djeca imala bolju i lakšu budućnost nego što je bio vaš život, ali nemojte zaboraviti da je najveća ostavština koju možete ostaviti svojoj djeci i unucima – vaša ljubav. Ljubav spram njih i među vama. Izgraditi obitelj temeljeći je na onome što je najvažnije i najvrjednije, a to je ljubav. I neka vas se djeca uvijek sjećaju po ljubavi kojom ste ih ljubili. Prenesite s ljubavlju na svoju djecu vrijednosti kršćanstva – ljubav prema Isusu, ljubav prema Gospi i ljubav prema svima“, zaključio je nadbiskup José Rodríguez Carballo, tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, koji je u subotu 9. studenoga u međugorskoj crkvi sv. Jakova predslavio središnje večernje misno slavlje. (IKA) Hodočasnici iz Imotskog posjetili sestre klarise u Brestovskom 9. studenoga 2019.

U subotu 9. studenoga 2019. hodočasnici iz Imotskog posjetili su franjevačke samostane u Srednjoj Bosni: Fojnicu, Kraljevu Sutjesku, Visoko i sestre klarise u Brestovskom.

Zajedno sa sestrama klarisama slavili su sv. misu koju je predslavio fra Velimir Bagavac u koncelebraciji s fra Zoranom Kutlešom, sa-

mostanskim i župnim vikarom Župe sv. Franje u Imotskom. Fra Velimir je u propovijedi govorio o tome kako je svaki čovjek hram Božji i da toga treba biti svjestan u dobrim i lošim situacijama.

Na kraju euharistijskog slavlja fra Zoran je zahvalio i napomenuo da su s njim došli članovi Franjevačkog svjetovnog reda, Franjevačke mladeži i četvorica postulanata, što znači da je tu bila nazočna cijela franjevačka obitelj. Posebno je naglasio kako je radostan jer je kao mladomisnik dolazio u samostan klarisa u Splitu u kojem je tada bila s. Hijacinta Batinić i da mu je drago da ju je nakon 30 godina ponovno susreo. Bila mu je velika radost posjetiti zajednicu klarisa u Brestovskom. Oduševljeno je rekao kako će dovesti i druge župljane da upoznaju srednju Bosnu i sestre klarise.

Nakon sv. mise hodočasnici su prešli u dvoranu i okrijepili se nakon dugog putovanja dok je časna Majka s. Hijacinta ukratko predstavila način života u klauzurnom samostanu, a zatim je jedna sestra posvjedočila o svom pozivu.

Hodočasnici su izrazili svoje oduševljenje tim susretom i na rastanku zapjevali „Krist na žalu“. (sestre klarise) Duhovna obnova redovnica grada Sarajeva u studenom 10. studenoga 2019.

U organizaciji sestara milosrdnica održana je u nedjelju 10. studenoga 2019. duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva pod vodstvom fra dr. Marinka Pejića.

U prvom djelu svog razmišljanja, fra Marinko je govorio o stavu obraćenja i kako dru-

132

VIJESTI • prosinac 2019.

ge gledati obraćenim očima. Istaknuo je da „nitko od nas ne vidi svojega bližnjega objektivno. Najčešće ga gledamo kroz naočale naših negativnih projekcija. Obratiti se znači steći novi pogled, pogled iz vjere na druge ljude. Pogled koji je sposoban vidjeti dobro u čovjeku“. Predavač se upitao „Koji je pogled prema drugima ispravan?“ te nastavio: „Negativne projekcije uvijek imaju neko uporište u drugima, one su uglavnom dijelom objektivne, ali ipak mi izabiremo drugoga promatrati kroz tu negativnu osobinu. Čovjek koji gleda očima vjere odlučuje se za jedan drugačiji pogled, traži dobro u čovjeku. To naravno ne znači da on ne primjećuje loše stvari, da ih ne vidi. Vidjeti drugoga kroz naočale dobrote znači isto što i vidjeti Krista u bratu ili sestri. To je, naravno, lakše izreći nego ostvariti.“ Ističući primjer sv. Franje kazao je: „Morao je Franjo puno toga prelomiti u sebi, dok nije postao sposoban gledati očima vjere. Kada drugoga svjesno promatramo očima vjere sigurno ćemo otkriti u njemu dobro, otkrit ćemo čovjeka koji i nije puno drugačiji od nas, koji se trudi biti bolji, napredovati.

Važno je razumjeti da naše promatranje drugoga bitno utječe i može promijeniti drugu osobu.“ U drugom djelu svoga razmišljanja, fra Marinko je govorio o zajedničkom življenju u redovničkom životu – Živjeti blizu ili zajedno? „Redovnički život ne postoji kao apstraktna stvarnost. Tko izabire posvećeni život izabire isto tako život sa sebi sličnima, u zajednici. Zato rasti u duhovnom životu znači u isto vrijeme napredovati u zajedničkom življenju. Nije rijetkost sresti nestabilne redovničke osobe, koje mogu biti izuzetno kompetentne na svom području, teološkom

ili pastoralnom, ali su nesposobne živjeti u zajednici s drugim ljudima. Mogu biti odlični sugovornici vani, ali nesposobni ponekad i pozdraviti braću ili sestre u kući.

Put od suživota do bratstva, od zajedničkog stanovanja do zajedničkog življenja, uključuje svakoga. Znati živjeti zajedno, ili umijeće ljudskosti, najteži je predmet i ne može ga se nikad dokraja naučiti. Jasno je svima da takav život iziskuje napor, nije lagan.

Za onoga tko vjeruje u Krista i tko je krenuo njegovim stopama, govor o zajedničkom životu nije nešto što je usput, i tiče se same biti redovničkog poslanja. Svjedočanstvo zajedničkog života već je samo po sebi apostolat.

Ako ćemo biti iskreni, onda ćemo priznati da upravo na području zajedništva naše zajednice pokazuju najviše manjkavosti.

Teško je prihvatiti ljude takve kakvi su, sa svim što je u njima lijepo i slomljeno. Slika koju imamo o drugima ili slika onog što bismo željeli da budu, prepreka je zajedništvu.

Zajedništvo je ukorijenjeno u stvarnosti, a ne u snovima ili iluzijama. Ne možemo s nekim ostvariti zajedništvo ako ga ne prihvatimo takvog kakav jest. Jedna od dobrobiti bratskog života je da napustimo idealiziranu stranu sebe, da postanemo svjesni našeg istinskog ‘ja’, obilježenog ograničenjima sa svih strana: onim što nismo, što ne znamo, nemamo, ne možemo. U kontaktu s drugima, pod tolikim pogledima, nije moguće sakriti se ili skrivati se dulje vrijeme. Oni koji žive s nama otkrivaju nas nama samima.“ Na koncu svoga razmišljanja, predavač je spomenuo neke sitnice koje grade i ruše zajedništvo. Ističemo neke: „U našem zajedničkom životu možemo i trebamo početi od malih, svakodnevnih stvari, ali koje onda

133 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

čine život. Možemo početi od jezika. ‘Smrt i život u vlasti su jezika’ (Izr 18,21).

i naše riječi i naši pogledi odražavati svjetlo koje imamo u sebi.“

Mogli bismo početi od toga da se ne vrijeđamo. Postoje riječi koje se protive ne samo bratskim ili sestarskim osjećajima, nego i osnovnim normama dobrog odgoja. Postoje i one pristojne, koje se obično ne ubrajaju u nasilno ponašanje, no jednako ranjavaju i ozbiljno ugrožavaju zajedništvo: kao ironična i brižljivo smišljena doskočica, koja znamo da ranjava, ili hladna šutnja koja odbija dijalog i isključuje, ili htjeti ušutkati drugoga, nametnuti mu svoje mišljenje. To su sve stavovi koji guše dijalog i udaljavaju članove zajednice i svakog okreću na svoju stranu.“

Nakon razmišljanja slijedilo je klanjanje presvetom oltarskom sakramentu i sakrament ispovijedi.

Pogled – kao oblik komunikacije koji ju gradi ili ruši. „U mnogim situacijama jedan pogled može promijeniti situaciju. Blag pogled može biti signal drugome da se može povjeriti tome čovjeku, može biti slobodan biti pred tom osobom ono što jest. Pogled pojedinca rađa se iz te dubine čovjeka, iz duše, kažemo mi. Raditi na pogledu znači raditi na osjećajima koji se pojavljuju u nama. Treba se naviknuti biti opuštena i vedra lica i onda kada to nitko ne vidi, jer u protivnom nećemo moći odglumiti vedrinu ni pred drugima. Rad na sebi kojem je jedini svjedok naša savjest vrlo je važan.

Šezdeset godina služenja s. Krunoslave Beblek u zajednci Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina razlog je okupljanja i slavlja na Bjelavama 43 u Sarajevu. Euharistijsko slavlje u kućnoj kapelici predslavio je fra Miro Relota 11. studenoga u 17 sati, u koncelebraciji s fra Nikicom Vujicom, definitorom i ekonomom Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Isus, učitelj unutarnjeg života koji gleda na srce, a ne na vanjštinu, ostavio nam je snažnu poruku o potrebi unutarnjeg svijeta koji je čist i svijetao, iz kojega proizlaze naša djela, dobra i loša. ‘Oko je svjetiljka tvome tijelu. Kad ti je oko bistro, tijelo ti je svijetlo.

A kad je ono nevaljalo i tijelo ti je tamno’ (Lk 11,34). Isus se brine da u nama ne raste zlo, sjena. Naša nutrina treba biti obasjana svjetlom, ako hoćemo da i naše vanjsko ponašanje bude svijetlo i da širi svjetlo. Tada će

Susret je završio euharistijskim slavljem koje je također predslavio fra Marinko te izrekao homiliju. Za vrijeme sv. mise na orguljama je svirala s. Antoneta Martić, a pjevale su okupljene redovnice. (s. Jadranka Obućina) Slavlje dijamantnog jubileja s. Krunoslave Beblek 11. studenoga 2019.

U slavlju su sudjelovale sestre iz četiriju sarajevskih zajednica, a među njima i s. Kata Karadža, provincijska predstojnica, s. Lidija Jurišić, zamjenica provincijske predstojnice, te studentice iz Internata „Dom Majke Margarite“.

Sestra Krunoslava je cijeli život na mnoge načine služila Provinciji i ljudima. Posebno je zapamćena po tome što je brojne generacije djece i mladih učila pjevati i pripremala za prvu pričest i krizmu, među njima i fra Nikicu.

U svojoj propovijedi fra Nikica je, između ostalog, kazao kako nije uspjeh ono što se u

134

VIJESTI • prosinac 2019.

našim ljudskim očima čini vrijedno i dobro, nego ono što nas vodi k spasenju. Na tom putu pozvani smo izabirati, a samim time i odricati se svih drugih mogućih izbora. “Idimo, dakle, našim putem u vjeri i vjernosti prema Bogu. Taj put nije lagan. Često ćemo biti umorni. Ali taj put vodi na vrhunac koji je Bog. I to nije put prema nekom ljudskom uspjehu, nego put prema spasenju. Božje je ime spasenje, a to spasenje nije neki ljudski uspjeh, nego njegov dar… Izabrati Boga znači biti nenavezan na zemaljsko, a to je najbolja odluka koju smo donijeli u životu.

To je put ka spasenju“, kazao je fra Nikica.

Fra Miro je izrazio posebnu zahvalnost sestri na njezinoj požrtvovnosti i blizini ljudima u potrebi, posebno u vrijeme rata na području BiH. Čestitajući s. Krunoslavi veliki jubilej, s.

Kata Karadža izrazila je zahvalnost za 60 godina vjernog služenja Provinciji. Istaknula je kako je s. Krunoslava bila i jest svima dar svojom tihom prisutnošću. To su potvrdile i studentice iz Internata, koje su sestri pripremile malo iznenađenje i dar kao izraz zahvalnosti za sve što sestra za njih čini. (s. Ivana Pavla Dominković) Održana duhovna obnova za žene u Bugojnu 11. studenoga 2019.

Duhovna obnova za žene, supruge i majke na temu „Bog nije Bog mrtvih, nego živih (Lk 20,38)“ održana je u nedjelju 11. studenoga 2019., u duhovnom centru Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina u Bugojnu. U suradnji sa sestrama zajednice, susret je animirala i vodila s. Ines Vujica.

Misli vodilje duhovne obnove su bile: promatrati prirodu i učiti od prirode; godišnja doba su preslik ljudskog života; sve pod nebom ima svoje vrijeme, vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; svojom ćete se postojanošću spasiti; Isus. „Vjera u naše vlastito uskrsnuće temelji se na uskrsnuću Gospodina našega Isusa Krista.

Isus Krist je pobijedio smrt jednom zauvijek, darovao nam vječni život i vlastitim uskrsnućem pokazao kako će izgledati naše uskrsnuće. Isus dolazi čovjeka osloboditi od smrti da ne budemo mrtvi nego živi. Isusovo uskrsnuće je Božji odgovor na ljubav koja daruje samu sebe. Sve dok smo s Bogom, dok kroz molitvu i Njegovu riječ imamo zajedništva s Njime, ne moramo se bojati smrti jer On nije Bog mrtvih, nego živih. Svake nedjelje slavimo stvarnost uskrsnuća mrtvih, koja je već započela i koja nas poziva na uskrisavanje prije smrti. Stvarnost Božjeg kraljevstva može i treba živjeti već sada u ovom našem zemaljskom hodu, jer je naš život hodočašće prema vječnosti“, neke su od misli koje je voditeljica naglasila na duhovnoj obnovi.

Duhovna obnova završena je molitvom u kapeli. Sudionice su molile Boga živih da im probudi i umnoži vjeru u uskrsnuće duše i tijela, kako bi mogle biti odvažne i vjerne hodočasnice prema vječnoj domovini gdje je istinski život. (ssf/s. I. V.) Kanonska vizitacija u sarajevskoj Provinciji Bezgrješnog začeća BDM Od 7. do 13. studenoga 2019.

U kanonskoj vizitaciji od 7. do 13. studenoga, vrhovna glavarica Družbe sestara Služavki Malog Isusa s. Marija Banić i njezina zamjenica s. M. Anđa Vranješ, boravile su u samostanu „Egipat“, kolijevki Družbe i sje-

135 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

dištu Provincije Bezgrješnog začeća BDM. Tijekom vizitacije vrhovna glavarica s. Marija susrela se s provincijskom glavaricom s.

Maria-Anom Kusturom, sestrama u zajednicama samostana „Egipat“, Vrhbosanskog ordinarijata, Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa te Apostolske Nuncijature, i ohrabrila ih za daljnji hod i služenje Malom Isusu u potrebitima. Svaka sestra imala je priliku za osobni susret i sestarski razgovor s časnom Majkom.

Svetu misu, u koncelebraciji brojnih svećenika i prisutnih vjernika, predvodio je fojnički gvardijan fra Mirko Majdandžić. Tijekom nadahnute propovijedi fra Mirko je istaknuo kako danas zajedno s našom proslavljenom braćom, fra Nikicom i fra Leonom, molimo za sve nas i za našu budućnost. „Teško je nešto pametno reći, no pokušat ću sažeti današnju propovijed u tri riječi koje su nam itekako važne kroz život, koje su bile važne kroz povijest, a koje su danas riječi vodilje.

Posebna radost očitovala se u susretu s djecom iz Stadlerovog dječjeg Egipta i djecom u vrtiću „Egipat“.

Prva riječ je ‘svetost’. Prva pomisao na ovu riječ su naši sveci i blaženici, no ako pogledamo svece, blaženike i blaženstva, vidjet ćemo kako se i mi možemo pronaći u nekima. Svetost smo udaljili od nas, a ona bi nam trebala biti životni put.

Prigodom kanonske vizitacije vrhovna glavarica s. Marija susrela se i s vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom kardinalom Puljićem, generalnim vikarom mons. Slađanom Ćosićem, rektorom Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu preč. Zdenkom Spajićem, postulatorom kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera mons.

Pavom Jurišićem te dekanom i katedralnim župnikom preč. Matom Majićem.

Posljednjeg dana kanonskog pohoda sestre iz Vrhovne uprave zahvalile su za zajedništvo i radosne susrete te nastavile vizitaciju u zajednici „Kuća Navještenja“ u Gromiljaku. (kvrpp bih/s. M. Pia Pilić) Dvadesetšesta godišnjica pogibije fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića 13. studenoga 2019.

U franjevačkom samostanu u Fojnici, 13. studenoga 2019. svetom misom u prijepodnevnim satima obilježena je 26. godišnjica strijeljanja fojničkog gvardijana fra Nikice Miličevića i samostanskog vikara fra Leona Migića.

Druga riječ je ‘oproštenje’. Ovu riječ smo previše suzili. Često kažemo ‘opraštamo, ali ne zaboravljamo’. To se ne smije događati, moramo opraštati radi nas samih, radi toga da bi nama bilo lakše i moramo učiniti pomake radi mira među svima nama u cijelom svijetu.

Treća riječ je ‘sačuvanje’. Fra Nikica i fra Leon su se žrtvovali za nas, žrtvovali su svoje živote radi naše budućnosti, a tako i mnogi drugi koji su vlastitom krvlju platili ono što mi imamo danas. Odgovornost koju imamo moramo provoditi i sve što imamo sačuvati.

Trebamo voljeti ovaj prostor, živjeti na njemu i stvarati bolje životne uvjete. Nije mnogo potrebno, samo malo žrtve koju su mnogi prije nas dali prenoseći odgovornost u naše ruke“, kazao je fra Mirko.

Nakon svete mise zadušnice na groblju Karauša, izmoljeno je opijelo za pokojne fratre.

Fratri nikada nisu dvojili da postoji nalogodavac ovog strašnog zločina. Još prije 20-ak

136

VIJESTI • prosinac 2019.

godina prof. dr. fra Vitomir Slugić, koji je bio svjedokom zločina, izjavio je da se strašni zločin koji je bio smišljen na Sudu u Sarajevu sveo na obično ubojstvo u krčmi. Dakle, klasični ratni zločin se na Vojnim sudovima 1994. i 1995. okarakterizirao kao obično ubojstvo. (bosnasrebrena.ba) Susret provincijske predstojnice s.

Zdenke Kozine s kućnim predstojnicama 16. studenoga 2019.

Redoviti godišnji susret provincijske predstojnice s. Zdenke Kozine s kućnim predstojnicama naših zajednica održan je 16. studenoga 2019. godine u samostanu Rana sv. Franje u Međugorju. Na susretu je sudjelovalo dvadeset kućnih predstojnica iz zajednica u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Predavanje o temi „Kućna predstojnica promicateljica trajne formacije i usvajanja franjevačkih vrjednota“ održala je s. Ivanka Mihaljević, ŠSF Bosansko-hrvatske provincije.

Nakon uvodne molitve s. Ivanka je govorila o službi kućne predstojnice, o (evanđeoskom) zahtjevu služenja, o potrebi rasta u službi, o vrstama autoriteta, utjecaju kućne predstojnice na zajednicu… Zatim je bilo riječi o Franjinom stilu vodstva, koje je stilove imao i koje je najviše prakticirao (poznavanje i upravljanje sobom, bratska spoznaja i upravljanje odnosima, poniznost, malenost, ljubaznost…). Zaključujući, s. Ivanka je naglasila misao kojom je bio protkan nagovor: osoba koja je prihvatila službu kućne predstojnice mora često i intenzivno tražiti što je volja Božja, ogledati se u Božjem licu, za svaku sestru imati krov u svojoj duši, imati milosrdno srce i zahvaljivati za sve milosti što ih je primila tijekom službe.

Potaknute izlaganjem s. Ivanke sestre su imale prigodu podijeliti svoja razmišljanja, iskustva, poteškoće i radosti na koje nailaze u služenju zajednici.

Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predvodio je duhovnik sestara fra Tomislav Pervan.

Na još jednom zajedničkom susretu u popodnevnim satima kućne su predstojnice razgovarale s provincijskom predstojnicom o tekućim pitanjima važnima za život Zajednice. Na koncu je bio upriličen i susret s provincijskom ekonomom s. Mirom Landeka. (šsf-mostar) Međuprovincijski seminar za novakinje i postulantice Od 15. do 17. studenoga 2019.

Međuprovincijski seminar za novakinje i postulantice održan je od 15. do 17. studenoga u kući novicijata sestara Bosansko-hrvatske provincije u Kloštru Ivaniću. Na seminaru su sudjelovale novakinje Zala Vrabec iz Mariborske provincije i Nikolina Vujica iz Bosansko-hrvatske provincije te postulantice Marija Šimić i Marija Rotim iz Mostarske provincije.

Voditelj seminara bio je fra Ivan Landeka, OFM, a govorio je o temi milosrđa u Franjinim spisima, o stvarnosti milosrđa u Franjinom životu. Istaknuto je kako je Franjin stav milosrđa posebno rječit u susretu s gubavcem te kako Franjo vrlo dobro razlikuje gubu od gubavca, pomaže čovjeku u nevolji, ali ne opravdava grijeh. Sve je to mogao prepoznati zato što je njegov duh bio u neprestanoj sjedinjenosti s Bogom u molitvi. Fra Ivan je također govorio o Franjinom tumačenju Očenaša, Molitvi pred raspetim i Klanjamo ti se.

137 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

U nedjelju, 17. studenoga, sudionice seminara sudjelovale su na euharistijskom slavlju kod sestara karmelićanki u Karmelu sv.

Male Terezije u Kloštru Ivaniću. Ostatak dana provele su u razgledavanju Zagreba pod vodstvom gosp. Tonćija Maleša, profesora latinskog i grčkog jezika u privatnoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Posebnost ovog razgledavanja bila je upoznavanje povijesne i kulturne baštine grada Zagreba, poznatih povijesnih ličnosti… Osim povijesne i umjetničke strane profesor Maleš naglasio je i duhovnu dimenziju građevina, napose zagrebačke katedrale i po ljepoti onoga što je stvoreno ljudskim umom i rukom upućivao na Tvorca ljepote. (postulantice) Održan susret sestara juniorki i novakinja Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije 23. studenoga 2019.

U subotu 23. studenoga 2019. u prostorijama Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu (KBF) održan je susret sestara juniorki i novakinja Služavki Malog Isusa Provincije Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije.

Susret je održan pod vodstvom učiteljice juniorki s. M. Ljilje Marinčić, a na njemu su sudjelovale dvije sestre juniorke: s. M. Pia Pilić i s. M. Nikolina Džavić te dvije novakinje druge godine: s. Rita Oborović i s. Mihaela Martinović.

Predavanje je održao doc. dr. sc. don Dubravko Turalija, profesor Svetog pisma Staroga zavjeta na KBF-u. Tema susreta bila je upoznavanje s Knjigom Izlaska. Proučavajući Mojsija, njegovu ulogu te Božji zahvat i djelovanje u njegovu životu, predavač je potaknuo sudionice susreta da dublje promišljaju o važnosti knjiga Staroga zavjeta, koje su

usko vezane s Novim zavjetom u kojemu se objavljuje Isus Krist. Upravo studijsko proučavanje Knjige Izlaska potaknulo je svaku ponaosob na veći samostalni rad i istraživanje koje obogaćuje duhovni život i dopušta Božjoj Riječi da prožme svakodnevicu.

Središte susreta bila je sveta euharistija koju je također predslavio don Dubravko u kapelici Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Nakon svete mise sestre su imale tjelesnu okrepu te kratko druženje, a zatim nastavile s radom uz lectio divina sutrašnjeg dana, kada se slavi svetkovina Krista Kralja. Meditacijom i kratkom refleksijom završen je radni dio juniorskog susreta, nakon čega je uslijedio sestrinski razgovor i izmjena iskustava. (s. Mihaela Martinović) Trapisti iz Francuske pohodili sjedište Banjolučke biskupije Od 22. do 24. studenoga 2019.

Dvojica francuskih redovničkih poglavara – trapista, Dom Dominique-Maria Schoch, opat opatije Oelenberg u Francuskoj i Dom Hubert Bony, superior opatije Engelszell iz Austrije boravili su od petka 22. do nedjelje 24. studenoga 2019. u središtu Banjolučke biskupije. Pohodili su Ordinarijat i katedralu sv. Bonaventure te su se u dugom, prijateljskom razgovoru družili s biskupom banjolučkim mons. Franjom Komaricom i pomoćnim biskupom banjolučkim mons.

Markom Semrenom. Posebnu su pozornost posvetili trapističkom samostanu Mariji Zvijezdi, gdje im je domaćin bio p. Zvonko Topić, a jedno vrijeme i p. Tomislav Topić, upravitelj Župa Bos. Gradiška i Dolina.

Pohodili su i Župu i biskupijsko svetište sv.

Male Terezije u Presnačama te franjevački

138

VIJESTI • prosinac 2019.

samostan i Župu Petrićevac, kao i neke od institucija Biskupijskog Caritasa u Banjoj Luci i okolici.

Obojica redovničkih poglavara, koji su prvi put pohodili Banjolučku biskupiju i Bosnu i Hercegovinu, pokazali su veliko zanimanje za aktualnu situaciju domaćih katolika i obećali da će o svemu obavijestiti Generalnu upravu Reda u Rimu te da će iduće godine opet doći. (tabb) Božićna poruka provincijala Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM i predsjednika UFME fra Miljenka Šteke 25. studenoga 2019.

Draga braćo, Gospodin vam dao mir!

Pozorno čitamo u Franjevačkim izvorima da je sv. Franjo više puta „naslijepo“ otvarao Bibliju i tražio u njezinim redcima savjet kako postupiti u određenim trenutcima.

Potom je izvršavao ono što mu je riječ Božja savjetovala. Tako su se dogodile i prve Jaslice − koje su poput živog evanđelja što izobilja teče sa stranica Svetoga pisma. (usp. Admirabile signum, br. 1.)

O, kako nam je danas potrebna ta praksa, ta vjera i povjerenje u Gospodina i Njegovu riječ! Jer, kamo god dostojan čovjek pogleda, na koju god stranu svijeta svrne oči, uočava nered. Nered oko ljudi i nered u ljudima. U jednoj, u drugoj, u trećoj zemlji naših obzorja, pa tako i diljem Europe, uočava se najprije žalosna demografska slika: puno starosti i smrti, a sve manje rađanja, mladosti i života.

Istodobno je iz „istočnoga plućnog krila“ prema zapadnome, u Europi, pokrenut val odlaska mladih obitelji, ponegdje gotovo egzodus koji poprima zabrinjavajuće razmjere.

Toliki mladi odlaze sa svojih stoljetnih ognjišta u potrazi za kakvom-takvom ekonomskom perspektivom i pristojnim društvenim uređenjem. Usto, europska su područja posljednjih godina puna nekih neznanih ljudi iz dalekih krajeva za koje, čini se, nitko pouzdano ne zna koje su im nakane i kako će se prilagoditi i uplesti u dolazeću, novu sredinu. Ne znam tko bi mogao u ovome trenutku naslutiti kakva će biti slika ovdašnje Europe za deset, dvadeset, trideset godina?!

Ovaj izvanjski ljudski nered (možda bi pravi izraz bio zbrka narodâ – perturbatio populorum) mogao bi se još nekako razumjeti i podnijeti s nadom da takve prilike neće potrajati dugo. I tijekom prošlosti bilo je sličnih stvari. Ali mnogo je ozbiljniji i opasniji nečist izvor iz kojega dolazi taj nesklad. A rečeni je izvor unutarnji nered ljudske zajednice. Nešto se strašno dogodilo na licu naroda. Uvjerava nas starozavjetna opomena: ‘Ovo je narod koji ne sluša glase Gospodina, Boga svojega, i ne prima opomene.

Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.’

(Jr 7, 28). Netko ili nešto uspjelo je unijeti u dušu mnogih ljudi – u razum, volju i savjest – dosad nečuven i neviđen nered i uvesti u društvo neki čudan teror manjine nad većinom. Poput gljiva rastu u mnogim državama protunaravni i proturazumski zakoni, kojima se građane prisiljava da žive i čine protiv samih sebe, protiv vrijednosti sažetoj u biti čovjek. Papa Franjo piše: ‘Rođenje djeteta budi radost i čuđenje, jer nam pred oči stavlja veliki misterij života.’ (A.s., br. 8.)

Tijekom više tisućljeća domaći su miljenici bili samo Božja stvorenja, ljudska djeca. Danas nijedan zakon ne govori o djeci kao kućnim miljenicima, radosnicima života. Danas su to postali kućni ljubimci, psi i još poneke životinje. Teško je naći neki europski, pa i

139 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

svjetski grad u kojemu se ne može vidjeti ova slika: stotine i tisuće siromašnih beskućnika spavaju pod mostovima, u pothodnicima, na klupama u parkovima, a tisuće i tisuće pasa i drugih životinja spavaju u udobnim ljudskim stanovima! Cijena čovjeka u društvu pala je na najnižu razinu.

vrijeme treba naš Božić, prisutnost njegova otajstvena tijela, treba naše rođenje – u Njemu. Taj Božić želi Isus kada kaže da će Njegovi sljedbenici činiti čudesa veća od Njegovih: ‘Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti, jer ja odlazim Ocu.’ (Iv 14,12)

Može li se tu nešto učiniti? Na koju nas žurnost poziva ovo tužno stanje u Europi i u svijetu?

Isus je učinio mnoga čuda. No, postoji nešto što je veće od ‘običnoga’ čuda: Vjerovati Isusovim riječima i živjeti po njima svaki dan veće je od bilo kojega pojedinačnog čuda. Živjeti u nesklonome i bezbožnom svijetu, a trajno disati Isusovim duhom – to je čudo nad čudima. Isus nas, dakle, nije pozvao da činimo tek pojedina čuda, nego da jednostavno budemo trajno čudo življena života u, naočigled, poganskome svijetu. A to je mnogo veće. I obrazložio je zašto nam je to namijenio: Jer On odlazi Ocu. Netko ga mora ovdje vidljivo zamjenjivati u svim sferama života. Drugim riječima, pozvao nas je da u ovome svijetu budemo On sam: da činimo kako je On činio, ljubimo kako je On ljubio, molimo kako je On molio, praštamo kako je On praštao, trpimo kako je On trpio i da svoj križ uznesemo na svoju Golgotu te spremno pružimo ruke na razapinjanje i umremo u Očeve ruke (usp. Lk 23, 46). Na takav put poziva i papa Franjo razmatrajući o jaslicama uz koje motrimo poniznost, siromaštvo i samoodricanje, što vode od betlehemskih jaslica do križa. (usp. A.s., br. 3.)

Sjetimo se: prije dvije tisuće godina, dok je svijetom vladao silom nametnuti ‘rimski mir’ (Pax Romana), dok su po gradovima Rimskoga Carstva trgovci robljem davali četiri roba za jednu papigu, dogodio se na rubu toga istog carstva prvi Božić – rođenje Božjega Sina, Bogočovjeka Isusa iz Nazareta. S Njim je počeo val života koji se nikada neće zaustaviti. A počeo je na neočekivan način: Isus nije pozivao na oružanu revoluciju, nije smijenio nijednu vladu, nije mijenjao državne zakone, nije ukinuo ropstvo i druge nepravde... Ništa od svega toga. Došao je promijeniti ljudska srca. Njegov zahvat u ljudsku povijest, kojim je zasadio svoje kraljevstvo među ljudima, raste, kroči sitnim koracima poput gorušičnoga zrna, ali nezaustavljivo.

Mi smo danas zabrinuti zbog teške situacije u svijetu. Sastajemo se, razgovaramo, služimo se mnogim sredstvima, mijenjamo metode, podupiremo svoj rad znanstvenim sredstvima, pokušavamo ishoditi promjenu nekih zakona, prosvjedujemo... Ali možda ne uočavamo da je ovodobnost u mnogočemu slična Isusovu vremenu. Ne uočavamo da naše vrijeme ne treba na prvome mjestu vanjsku borbu; ono treba Božić, kao i u Isusovo vrijeme. Prvi Božić bio je Isusov osobni Božić. On se tada rodio u čovjeku. Naše

Lijek današnjemu svijetu, dok luta ili je već zalutao u jednu od najgorih slijepih ulica u svojoj povijesti, i u svako drugo vrijeme, nisu neki naši veliki ljudski planovi i programi, naše nove i sve novije metode, nego samo naš Božić, naš Greccio, vidno Kristovo utjelovljenje u nama, Porođenje Njegova otajstvenoga tijela. Stoga: ‘U školi svetog Franje

140

VIJESTI • prosinac 2019.

otvorimo srce toj jednostavnoj milosti, pustimo da to čuđenje iznjedri poniznu molitvu: naše ‘hvala’ Bogu koji je želio s nama podijeliti sve kako nas nikada ne bi ostavio same.’ (A.s., br. 10.)

Sretan Božić i Božjim blagoslovom ispunjena 2020. godina!

Fra Miljenko Šteko, provincijal“ Monografija o životu i radu „Fra Tomislav Pervan – Zlatomisnik“ 26. studenoga 2019.

Objavljena je monografija o životu i radu fra Tomislava Pervana, člana Hercegovačke franjevačke provincija Uznesenja BDM. Knjiga ima 400 stranica. Donosi probrane fra Tomislavove tekstove, potom recenzije njegovih knjiga, bibliografiju, priloge i čestitke prijatelja i poznanika. Na koncu sjećanja iz osobnog albuma.

Fra Tomislav Pervan zavrjeđuje zahvalnost i ozbiljan pristup: kao osoba, svećenik, teolog i pisac. Isto tako valja pristupiti i istraživanju njegova velebnog opusa kako bi njegovi suvremenici, ali i novi naraštaji, iščitavali Božji govor u njegovu rukopisu u vremenima punim milosti. Fra Marinko Šakota. (Miriam) Humanitarni koncert i prodajna izložba za školovanje djece Stadlerova Egipta 27. studenoga 2019.

Prigodnu riječ uputio je kardinal Puljić te zahvalio sestrama Služavkama Malog Isusa na organizaciji i djeci na sudjelovanju te posebno Klapi „Sv. Juraj“.

U organizaciji sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 27. studenoga u Sveće-

ničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije i u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu održan je Humanitarni koncert pod geslom „Stadler, misionar Bosne“ i prodajna izložba pod motom „Darovana ljubav“. Prikupljena sredstva s prodajne izložbe, koju su pripremile zajednice sestara i Prijatelji Malog Isusa iz raznih mjesta, namijenjena su školovanju djece Stadlerova dječjeg doma „Egipat“ u glavnom gradu BiH u kojem se sestre Služavke Malog Isusa sa suradnicima brinu za djecu bez prikladne roditeljske skrbi.

Nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, apostolskog nuncija u BiH mons. Luigia Pezzuta, časnu majku s.

Mariju Banić, visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka, veleposlanika Republike Hrvatske u BiH Ivana Sabolića, svećenike, predstavnike državnih, kantonalnih i gradskih vlasti, medijske djelatnike, prijatelje, dobročinitelje, svoje „predrage sestre i redovnice drugih zajednica“ pozdravila je provincijska glavarica sestara Služavki Malog Isusa Provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije s. M. Maria Ana Kustura. „Dobro došli na ovaj naš 15. po redu humanitarni Koncert pod nazivom ‘Stadler, misionar Bosne’, koji je utemeljitelj naše Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, te ujedno i utemeljitelja Dječjeg Doma Egipat ovdje u Sarajevu, utemeljen u studenom davne 1899., u kojem i danas borave dječica o kojima skrbe naše sestre. Tijekom svoje dugogodišnje pastirske službe, sluga Božji nadbiskup Stadler svojom svestranošću se doista može nazvati misionarom Bosne i Hercegovine koju je toliko volio. On je bio pisac, graditelj, utemeljitelj naše Družbe, a posebno se isticao u brizi za siromašne i napuštene među kojima su u prvom planu bila nezbrinuta

141 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

djeca. Tako su u Sarajevu, njegovim zalaganjem nastala dva sirotišta u Sarajevu, Betlehem 1898., žensko sirotište, i Egipat, muško sirotište, 1899., o kojima su skrbile naše sestre. U ovim sirotištima od početka do 1949. godine kada su sestre protjerane iz Bosne i Hercegovine, dolaskom komunističke vlasti, u ova dva sirotišta bilo je zbrinuto 10.000 djece“, kazala je s. Maria Ana te pozdravila klapu „Sv. Juraj“ i generalnog vikara Vojnog ordinarijata u RH preč. Marka Medu. Istaknula je da su ih večeras okupila „dječica, živi svjedoci Stadlerove ljubavi prema djeci, koju oni svakodnevno doživljavaju u njegovom Domu Egipat“. Zahvalila je svima koji su bili uključeni u pripremu koncerta te svim sestrama Služavkama koje su iz raznih župa i samostana, uz pomoć naših Prijatelja Maloga Isusa, organizirale prodajnu izložbu.

Zbor sestara i djece iz Stadlerovog dječjeg doma „Egipat“ pod ravnanjem maestra vlč.

Marka Stanušića i uz sudjelovanje mališana iz sestarskog dječjeg vrtića otpjevale popijevke: „Oj, Stadlere“ i „Prijatelju siromaha“ (tekst i glazba s. M. Virgina Ninić). Svi nazočni s posebnim zanimanjem pratili su simpatične molitvene i druge pokrete mališana kojima su vizualno dočaravali tekst spomenutih pjesama.

Potom je nastupila Klapa „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice pod vodstvom gospodina Marka Brale. Izveli su brojne popijevke, a posebno dirljivo bilo je vidjeti i čuti kad je s njima zapjevao i mali dječak Noa iz Stadlerovog dječjeg vrtića Egipat.

Na kraju koncerta prigodnu riječ uputio je kardinal Puljić te pozdravio sve prisutne.

Zahvalio je sestrama Služavkama Malog Isusa na organizaciji i djeci na sudjelovanju te posebno Klapi „Sv. Juraj“ i svima koji su se

oduševljeno pridružili njihovom pjevanju poznatih klapskih i drugih popijevki. Izrazio je radost da su u središtu ovog koncerta djeca ističući da je dijete život, Božji dar. Dodao je da današnje društvo, posebno u Europi, „pa i kod nas u Bosni i Hercegovini“ treba vratiti tu ljubav prema djeci. „Evo, naslov ovog događanja je ‘Darovana ljubav’. Na žalost, mi smo svjedoci danas da je egoizam i oholost ubio radosti malih“, kazao je kardinal Puljić naglasivši kako je prevažno da svi učimo ljubiti. Prisjetio se jedne zgode kada je ostao zatečen odgovorom jedne srednjoškolke koja je na pitanje, koja je lekcija najvažnija u životu, odgovorila da je najvažnije naučiti ljubiti jer „tko ne zna ljubiti, taj ne zna živjeti“.

Primijetio je da se „danas ne znamo radovati životu jer smo izgubili sposobnost žrtvovati se i ljubiti“. Prisjetio se i odlomka iz homilije sv. Makarija koju svećenici i časne sestre čitaju toga dana u Službi čitanja, u kojem se prikazuje kako zemljoradnik, kada obrađuje zemlju, uzima „u ruke oruđe i odjeću koja je prikladna za zemljoradnju“ te se dodaje da je „tako i Krist, kralj nebeski, i pravi zemljoradnik, kad je došao k čovječanstvu, zaraslom u korov opačina, uzeo tijelo, a za oruđe uzeo križ, da obradi zapuštenu dušu“. Potaknuo je nazočne da uvijek imaju u svijesti da je Isus zaista došao i da je križ njegova stvarnost. Čestitajući uspješno organiziranu večer, zaželio je da svi u sebi ponesu spremnost „prihvatiti se alata i zanata – učiti i ljubiti“.

Nakon koncerta u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu priređena je prodajna izložba gdje su djelatnice iz Samostana Egipat Sandra i Marija goste dočekale kuhanim vinom i čajem. Svi su imali prigodu kupiti na nekom od prodajnih mjesta razne domaće proizvode: kolače, ljekovite rakije, likere, čajeve, med kao i adventske vijence i ukra-

142

VIJESTI • prosinac 2019.

se… Prodajne stolove organizirale su zajednice sestara Služavki Malog Isusa i Prijatelja Malog Isusa iz, Samostana i Vrtića Egipat u Sarajevu, Župe Gromiljak, Doma sv. Josipa i Samostana sv. Josipa iz Viteza, Apostolske nuncijature u Sarajevu, Samostana sluge Božjega Josipa Stadlera iz Brodskog Vinogorja, zatim sestre i Prijatelji Malog Isusa iz Župa Voćin i Slatina u Hrvatskoj, Samostana iz Neuma i Maglaja te Župe Prozor kao i Rehabilitacijskog centra Sv. Obitelji iz Mostara i Samostana sv. Male Terezije iz Doboja.

Svoje stolove postavili su također: Zajednica žena HDZ-a BiH Kraljica Katarina Kosača Vrhbosna, Mulitmedia Print iz Nove Bile te župljani Župe Radunice.

Prvi Vrhbosanski nadbiskup sluga Božji Josip Stadler, nakon što je 1898. godine osnovao Betlehem, 1899. godine osniva ustanovu – Zavod Egipat za zaštitu, odgoj i obrazovanje siromašne i nezbrinute djece te ga povjerava sestrama Služavkama Maloga Isusa (SMI).

Djeca ostaju u zavodu dok ne nauče sama priskrbiti za život, a mogu ostati i dulje ako žele. Kako nekada, tako i danas sestre Služavke Maloga Isusa majčinskom brigom skrbe za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Stadlerovu dječjem Egiptu. (IKA/KTA) Duhovna obnova i đakonsko ređenje na Širokom Brijegu 29. studenoga 2019.

Pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren, na blagdan Svih svetih franjevačkoga reda, 29. studenoga 2019., u samostanskoj i župnoj crkvi na Širokom Brijegu predvodio je svečano euharistijsko slavlje te zaredio za đakona bogoslove Hercegovačke franjevačke provincije: fra Zlatka Ćorića i fra Renata Galića. Koncelebriralo je oko 60 svećenika,

članova Hercegovačke franjevačke provincije, koji su se toga dana, na čelu s provincijalom fra Miljenkom Štekom, okupili u Širokom Brijegu na duhovnu obnovu poznatu kao “Kapitul na rogožinama” te posebno molili za pokojne članove svoje Provincije.

“Lijepo je kao braća živjeti zajedno i slaviti u zajedništvu sa svim svetima Franjevačkog reda. Iz ovog zajedništva toplo pozdravljamo vas kandidate za đakone: fra Zlatka i fra Renata, vaše roditelje, braću i sestre, rodbinu, prijatelje i znance koji su došli radovati se zajedno s nama. Ističemo da poziv na Bogu posvećeni život počinje susretom s Isusom Kristom i to u Crkvi koja je pozvana sva biti u službi drugih. Snagom svoga ređenja, đakon je posebni i živi izraz tog zajedničkog poziva, da bude poslužitelj ljubavi, svjedok i promicatelj osjećaja za zajednicu i obiteljskog duha Božjeg naroda (usp. Pontificale Romanum. it. str. 15). Prijeka je potreba kršćana, osobito svećenika, đakona, redovnika , Bogu posvećenih osoba, suvremeno čovječanstvo voditi i dovoditi k Isusu Kristu, Uskrslom, Živom, koji se uprisutnjuje u našim okupljanjima na sv. misi. I ne zaboravimo, draga braćo, Crkva nas treba: potreban joj je naš polet, naša spoznaja, naša vjera, naše obraćenje i zauzetost za Božje kraljevstvo u znaku Kristova križa i uskrsnuća”, kazao je biskup Semren na uvodu u misno slavlje.

Nakon što su predstavili kandidate za ređenje te oni izrekli svoj “Evo me”, biskup Semren uputio je prigodnu homiliju ističući da je đakonsko ređenje radostan i ganutljiv trenutak za cijelu Crkvu, a osobito za mjesnu Crkvu. “To je znak da Duh Sveti nastavlja dijeliti darove uskrsloga Krista koji živi kroz vjekove, za život Božjega naroda koji putuje u vremenu. U konkretnim okolnostima

143 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

današnjice po tim darovima pridružujemo se bezbrojnom mnoštvu koje dolazi od svakog jezika i puka. Svakom ređenju prethodili su poziv i odgojni hod. Tako je i sa ovim našim đakonima. Bog poziva na najrazličitije načine u nepredvidivim životnim situacijama. Pozvani je u sebi osjetio nešto jače od njega samoga, jače od njegovih dječjih i mladenačkih snova, planova i ideala. To je najčešće jedva primjetljiv šapat. Treba ga dobro osluhnuti, napeti pozornost, ako ga se želi čuti. Božji glas nije nikada neka naredba: to je poziv na slobodni radikalni izbor. Pozivom Bog jamči svoju prisutnost kao prijateljsku snagu, podršku u iskušenjima, hrabrost da pozvani može dati svjedočanstvo o Njemu.

Zato, ne treba se bojati velikodušno odgovoriti na poziv što ga Bog upravlja pojedincu.

Dragi đakoni, u daru vašega života u službi Bogu i ljudima naći ćete svoju sreću i razvitak cijelog svoga bića. Ovo je za vas dan velike odluke. Budite hrabri. Bog je s vama, a i mi vas pratimo svojom molitvom i blizinom”, rekao je biskup Semren.

naviještati evanđelje u njegovoj iskrenosti, izvornosti i cjelovitosti, bez dodavanja suvišnih umetaka ili farizejskih tumačenja koje ga svode na razinu ljudske znanosti. Polje na koje je đakon pozvan naviještati evanđelje široko je koliko cijeli svijet. To je evangelizacija odraslih, braka i obitelji, mladih, starijih i bolesnika, kulture, vjerski rubnih i posebnih skupina, evangelizacija udruga i pokreta, sredstava društvenog priopćavanja, u župnoj katehezi i u školskom vjeronauku.

Evangelizacija koja izvire iz srca postaje pjesma Božanskoj ljubavi, kao što veli psalam: ‘O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka. Đakon je u službi euharistije koja je u središtu bića i aktivnosti Crkve, svih sakramenata i svakog djelovanja milosrđa, ljubavi i pravde… Đakon je u službi djela ljubavi.

To što propovijedamo i slavimo pretače se u djela ljubavi, napose prema siromašnima, odbačenima”, kazao je biskup Semren u svojoj propovijedi, pozivajući sve okupljene da mole za novozaređene đakone fra Zlatka i fra Renata.

“Svaki je poziv zalaganje za velikodušno i radosno služenje. Đakon znači sluga, poslužitelj, naravno u kršćanskom smislu.

Za naše đakone to je povlastica, plemenita titula. Oni će biti veći što bude veća njihova plemenitost. Đakon će pomagati biskupu i njegovu prezbiteriju u službi riječi, oltara i ljubavi. Đakon pomaže u službi Božje riječi. On je u kršćanskoj zajednici pozvan naviještati evanđelje i tako odgajati savjesti, stvarati ‘mentalitet vjere’, izgrađivati nepokolebive kršćanske ličnosti. Kažemo, naviještati evanđelje, a ne neku ideologiju kojom bismo procjenjivali evanđelje. Da, naviještati evanđelje, a ne ‘ljudske predaje’ (Mk 7,8). Naviještati evanđelje, a ne neku politiku koja je obično kratkoga daha. Da,

Nakon toga uslijedio je sam čin đakonskog ređenja koje je, delegacijom mjesnog biskupa mons. Ratka Perića, podijelio biskup Semren. Nakon ređenja novi đakoni služili su kod oltara.

Svoj doprinos svečanosti u liturgiji darovali su svojim služenjem i pjevanjem bogoslovi, novaci i postulanti Hercegovačke franjevačke provincije te kolege ređenika, đakoni iz drugih franjevačkih provincija i biskupija.

Fra Zlatko Ćorić od roditelja Damira i Radice r. Marić, rođen je 20. veljače 1990. u Mostaru, gdje je i kršten 25. ožujka iste godine, a krizman 30. svibnja 2004.

Osnovnu i srednju školu pohađao je u Mostaru od 1996. do 2008. U postulaturu je

144

VIJESTI • prosinac 2019.

ušao 3. rujna 2012. u Mostaru. U novicijatu je bio na Humcu od 13. srpnja 2013. do 5. srpnja 2014. Prve privremene zavjete položio je 5. srpnja 2014. na Humcu. Lektorat je primio 23. listopada 2014. i akolitat 14. listopada 2015. u Zagrebu. Svečane zavjete položio je 15. rujna 2019. u Međugorju.

Filozofsko-teološki fakultet pohađao je na KBF u Zagrebu od 2014. do 2019. Diplomirao je 19. rujna 2019. Molbu za primanje sv. reda đakonata napisao je 15. studenoga 2019. te pozitivan odgovor nakon svih izvida dobio je 18. studenoga 2019. Sudjelovao je na duhovnim vježbama u Slanome od 18. do 22. studenoga 2019. Ispovijest vjere (usp. kan. 833,6), Izjavu i prisegu vjernosti pri preuzimanju službe koja se ima obavljati u ime Crkve, izrekao je i potpisao u samostanu u Slanome 18. studenoga 2019. Puk koji je, u skladu s kan. 1043 i 1051, § 2, pitan o prikladnosti fra Zlatka za sveti red đakonata, nije imao nikakvu primjedbu.

Fra Renato Galić, od roditelja Ferde i Marije r. Martinović, rođen je 26. studenoga 1992. na Širokome Brijegu, gdje je i kršten 3. siječnja 1993. i krizman 20. svibnja 2007.

Osnovnu i srednju školu pohađao je na Širokome Brijegu od 2000. do 2011. U postulaturu je ušao 3. rujna 2012. u Mostaru, a novicijat je proveo na Humcu od 13. srpnja 2013. do 5. srpnja 2014. Prve privremene zavjete položio je 5. srpnja 2014. na Humcu. Lektorat je primio 23. listopada 2014., a akolitat 14. listopada 2015. u Zagrebu.

Svečane zavjete položio je 15. rujna 2019. u Međugorju. Filozofsko-teološki fakultet pohađao je na KBF-u u Zagrebu od 2014. do 2017. i u Rimu na Pontificia Università Antonianum od 2017. do 2019. Diplomirao je 11. studenoga 2019. Molbu za primanje sv. reda đakonata napisao 15. studenoga

2019. te pozitivan odgovor nakon svih izvida dobio je 18. studenoga 2019. Sudjelovao je na duhovnim vježbama u Slanome od 18. do 22. studenoga 2019. Ispovijest vjere (usp. kan. 833,6), Izjavu i prisegu vjernosti pri preuzimanju službe koja se ima obavljati u ime Crkve, izrekao je i potpisao u samostanu u Slanome 18. studenoga 2019. Puk koji je, u skladu s kann. 1043 i 1051, § 2, pitan o prikladnosti fra Renata za sveti red đakonata, nije imao nikakvu primjedbu. (KTA) Posjet provincijske predstojnice Kate Karadže sestrama u Ugandi Od 15. studenoga do 1. prosinca 2019.

Povodom prve obljetnice dolaska Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosanskohrvatske provincije Prečistog Srca Marijina u misije u Ugandu, sestrama te zajednice od 15. studenoga do 1. prosinca 2019. godine bila je u službenoj posjeti provincijska predstojnica s. Kata Karadža u pratnji provincijske savjetnice s. Ines Vujica. Sa sestrama su zajedno započele i novo liturgijsku godinu – vrijeme došašća.

Tijekom dva tjedna s. Kata i s. Ines su provele u susretima sa sestrama i dijelile njihovu svakodnevicu. Provincijska predstojnica je razgovarala sa sestrama o njihovom dosadašnjem iskustvu u misijama te zajedno s njima nastojala sagledati potrebe ljudi u njihovom okruženju kako bi se misijsko djelovanje moglo usmjeriti i konkretizirati kao odgovor na potrebe ljudi toga mjesta. Već sama prisutnost sestara u Ugandi, među siromašnima i potrebnima, ljudima u Rwentobu veliki je znak Božje blizine i njegove providnosti, ali i nada da će im se pomoći za njihovu bolju sadašnjost i budućnost. Sestra Kata je imala jedan dan i duhovnu obnovu sestrama

145 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

u pripremi za došašće promišljajući o temi došašća te Božića u svjetlu proživljavanja sv.

Franje Asiškoga.

Sestra Kata, s. Ines i s. Ivka Lučić, odgovorna sestra zajednice, posjetile su nadbiskupa Mbarare Paula K. Bakyenga koji je izrazio radost zbog sestarske prisutnosti i djelovanja u njegovoj nadbiskupiji. Posjetile su župnika župe sv. Franje Asiškoga Rushooka i braću franjevce kao i sestre Kćeri Božje Ljubavi.

Bilo je susreta i s ljudima koji su zasigurno obogatili naše zajedništvo.

Sestra Kata je izrazila zahvalnost sestrama za sve do sada učinjeno u Ugandi i potaknula ih da nastave živjeti misije u franjevačkoj jednostavnosti i poniznosti po uzoru na Isusa Krista, da izgrađuju međusobno zajedništvo, a na poseban način da još više djeluju u narodu i u zajedništvu s njima.

Pohod provincijske predstojnice sestrama je zaokružen susretom i sa sestrama misionarkama, s. Mirabilis Višić, s. Mislavom Prkić i s. Françoise Ciragane Zihalirwas, članicama Splitske provincije Presvetog Srca Isusova, a koje djeluju u DR Kongu. Susret sestara misionarki iz triju provincija (Splitske, Mariborske i Bosansko-hrvatske) održan je u Ruandi, u samostanu Reda manje braće u Kivumu, gdje djeluje dugogodišnji misionar fra Ivica Perić. Školske sestre franjevke u Ugandi zahvalne su za dolazak sestara iz uprave Provincije za ohrabrenje u daljnjem misijskom djelovanju i molitve kojima ih prate zajedno s drugim sestrama iz cijele Družbe. (s. Elizabeta Žuljević)

Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali 1. prosinca 2019.

Prve nedjelje došašća, 1. prosinca 2019., u sarajevskoj katedrali Srca Isusova nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić zaredio je za đakone sedam kandidata za Vrhbosansku nadbiskupiju i dvojicu za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu, javlja nedjelja.ba.

U koncelebraciji s nadbiskupom, kojoj je prethodila svečana procesija, bili su provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, apostolski nuncij u BiH mons. Luiggi Pezzuto i još 40-ak svećenika.

Na početku misnog slavlja nadbiskup Puljić pozdravio je suslavitelje, rodbinu ređenika, župnike i župljane iz župa iz kojih su iznikli novi đakoni te okupljene vjernike.

Nakon što su kandidati predstavljeni za red đakonata, a kršćanski puk izrazio zahvalnost Bogu za taj čin, kard. Vinko uputio je prigodnu homiliju, u kojoj je želio povezati ovaj važni događaj sa slavljem Prve nedjelje došašća. “Hoditi u svjetlosti Božjoj, Gospodnjoj svjetlosti – poruka je svima nama kršćanima na početku došašća. Ići putem svjetlosti – Isus je rekao: ‘ja sam svjetlo svijeta’, drugom riječju – u došašću idemo ususret gospodinu, ali idemo njegovom stazom – to je ta svjetlost koju valja slijediti – proročki upućeno, a na nama da prihvatimo. Na poseban način sv. Pavao u Poslanici poručuje: ‘obucite se’ u Krista, u svjetlo. Zapravo, svi mi kršćani obukli smo se u tu milost posvetnu krštenjem, postali smo dionici upravo otajstva djece Božje”, podsjetio je te se u nastavku, između ostalog, obratio ređenicima.

“Ne trebam ponavljati, sam sveti red jest zapravo oblačenje odozgor, oblačite se da bu-

146

VIJESTI • prosinac 2019.

dete Kristovi službenici, služitelji evanđelja – to je možda najvažnije. Kad budete upravo oblikovali svoj život razmatrajući Božju riječ, slaveći otajstva, vi ćete se suobličiti Kristu – jer s kim si, takav si. Ako se budeš družio svaki dan s Isusom – ne bojim se za tvoj život. Ali onog trenutka kada nestane te svjetlosti, ne samo da se bojim za vas, nego i za sve one kojima ste poslani. Zato je prevažno sačuvati to da se svaki dan oblačite u Svjetlo odozgor (...) Vi danas na svoj način – redovnici doduše polažu zavjet čistoće i prije, uz zavjet siromaštva i zavjet poslušnosti – s đakonatom preuzimate život celibata. Danas se to tako napada, ali nije ni čudo jer dali smo često batinu da nas lupaju. Najgore, ti što tako naprave nisu ni svjesni da to nije samo sramota za njih, da nije to grjehota za njih, nego cijelu Crkvu blate... Ali – ne dajte se obeshrabriti. Vi ste taj celibat slobodno izabrali – živite dostojanstveno, slijedite Krista, ne bilo kakvu zemaljsku vrjednotu”, naglasio je kardinal i na kraju poručio kako su oni 29. generacija koju redi za đakonat te ih je pozvao, unatoč svim poteškoćama koje živimo, da vole Crkvu, za koju su se predali.

Poslije propovjedi kandidati za ređenje izrazili su spremnost prihvatiti posvećeno beženstvo, obdržavati bogoslužje časova te poštovanje i poslušnost dijecezanskom biskupu i zakonitom redovničkom poglavaru.

Kard. Puljić polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima je podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni, uz pomoć svojih župnika, obukli službenu liturgijsku odjeću te na kraju obreda primili evanđelistar iz nadbiskupovih ruku, i s njim izmijenili cjelov mira, a zatim pristupili služenju kod oltara.

Ovim ređenjem prihvatili su, kako im je to povjerila mjerodavna vlast, zadaće đakona: svečano podjeljivati krštenje, čuvati i dijeliti euharistiju, u ime Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivljati, nositi popudbinu umirućima, čitati vjernicima Sveto pismo, poučavati i poticati narod, predsjedati vjerničkom bogoslužju i molitvi, dijeliti sakramentale, predsjedati obredu sprovoda i pokopa.

Za đakone su zaređeni: Josip Antukić (Župa sv. Ivana Krstitelja, Lug-Brankovići); Marin Babić (Župa sv. Leopolda Bogdana Mandića, Maglaj); Vedran Ćosić (Župa sv. Ante Padovanskog, Busovača); Josip Dedić (Župa Presvetog Srca Isusova, Prozor); Sandro Jurešić (Župa sv. Josipa, Zenica); Jadranko Kurt (Župa Presvetog Trojstva, Novi Travnik); Marcel Tunjić (Župa sv. Ante Padovanskog, Vukanovići) te fra Stjepan Antolović (Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osova) i fra Stjepan Lukašević (Župa Rođenja Blažene Djevice Marije, Brestovsko).

Misu je skladnim pjevanjem uveličao udruženi zbor dviju bogoslovija pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon euharistije upriličeno je zajedničko fotografiranje s nadbiskupom i provincijalom.

Novi đakoni Josip Antukić sin je Ivana i Ane r. Ćavara, rođen 17. listopada 1995. u Žepču. Dolazi iz Župe sv. Ivana Krstitelja u Lug-Brankovićima, gdje je kršten i krizman. Gimnaziju je završio u KŠC-u Travnik, a filozofsko-teološki studij na KBF-u Univerziteta u Sarajevu. Primio je sve službe i ispunio sve potrebne uvjete.

Marin Babić sin je Mate i Jele r. Bošnjak, rođen 8. lipnja 1996. u Žepču. Dolazi iz Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Mag-

147 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

laju, kršten je u Župi sv. Ivana Krstitelja u Lug-Brankovićima, a krizman u Župi Maglaj. Gimnaziju je završio u KŠC-u Travnik, a filozofsko-teološki studij na KBF-u Univerziteta u Sarajevu. Primio je sve službe i ispunio sve potrebne uvjete.

Vedran Ćosić je sin Rafaila i Zorice r. Badrov, rođen 21. rujna 1995. u Novoj Bili. Dolazi iz Župe sv. Ante Padovanskog u Busovači, gdje je kršten i krizman. Završio je Srednju medicinsku školu u KŠC-u u Sarajevu, a filozofsko-teološki studij na KBF-u Univerziteta u Sarajevu. Primio je sve službe i ispunio sve potrebne uvjete.

Josip Dedić je sin Ante i Jele r. Petrović, rođen 28. listopada 1996. u Livnu. Dolazi iz Župe Presvetog Srca Isusova u Prozoru, gdje je također kršten i krizman. Gimnaziju je završio u KŠC-u Travnik, a filozofskoteološki studij na KBF-u Univerziteta u Sarajevu. Primio je sve službe i ispunio sve potrebne uvjete.

Sandro Jurešić je sin Jakova i Jelene r.

Marković, rođen 12. svibnja 1995. u Zenici. Dolazi iz Župe sv. Josipa u Zenici, gdje je također kršten i krizman. Gimnaziju je završio u KŠC-u Travnik, a filozofskoteološki studij na KBF-u Univerziteta u Sarajevu. Primio je sve službe i ispunio sve potrebne uvjete.

Jadranko Kurt je sin Zdravka i Anđe r. Lauš, rođen 14. siječnja 1996. u Novoj Bili. Dolazi iz Župe Presvetog Trojstva u Novom Travniku. Kršen je u Župi Sv. Duha u Novoj Bili, a krizman u Župi Presvetog Trojstva u Novom Travniku. Završio je srednju školu za cestovni promet u Novom Travniku, a filozofskoteološki studij na KBF-u Univerziteta u Sarajevu. Primio je sve službe i ispunio sve potrebne uvjete.

Marcel Tunjić je sin Ive i Kate r. Mađar, rođen 3. veljače 1996. u Čapljini. Dolazi iz Župe sv. Ante Padovanskog u Vukanovićima.

Kršten je u Župi sv. Ilije proroka u Stocu, a krizman u Župi sv. Ante Padovanskog u Vukanovićima. Gimnaziju je završio u KŠC-u Travnik, a filozofsko-teološki studij na KBF-u Univerziteta u Sarajevu. Primio je sve službe i ispunio sve potrebne uvjete.

Fra Stjepan Antolović sin je Žarka i Nade r.

Andrić, iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osova. Rođen je 30. ožujka 1993. u Zenici. Opću gimnaziju završio je u KŠC-u u Žepču. Prve zavjete položio je 5. srpnja 2014., iste godine upisao se na Franjevačku teologiju u Sarajevu. Svečane zavjete položio je 30. rujna 2018. u Osovi. Primio je sve službe i završio je pet godina studija.

Fra Stjepan Lukašević sin je Mate i Đine r. Gajić, iz Župe Rođenja Blažene Djevice Marije, Brestovsko. Rođen je 11. prosinca 1993. u Zagrebu. Kao sjemeništarac pohađao je tri godine FKG u Visokom, a četvrti razred opće gimnazije završio je u Busovači.

Prve zavjete položio je 5. srpnja 2014., iste godine upisao se na Franjevačku teologiju u Sarajevu. Svečane zavjete položio je 30. rujna 2018. u Osovi. Primio je sve službe i završio je pet godina studija. (KTA) Đakonsko ređenje trojice kandidata Hercegovačke franjevačke provincije u Chicagu 4. prosinca 2019.

Kandidati Hercegovačke franjevačke provincije fra Luka Ćorić, fra Lovro Šimić i fra Stipe Rotim primili su sveti red đakonata u srijedu 4. prosinca 2019. u Hrvatskoj župi Srca Isusova u Chicagu. Sveti red je podijelio

148

VIJESTI • prosinac 2019.

pomoćni biskup Chicaga msgr. Joseph Perry.

Zajedno s njima red đakonata primio je i fra Roberto Serrano, član Franjevačke provincije Imena Isusova. U svečanom misnom slavlju, uz kustosa fra Jozu Grbeša, sudjelovalo je 15 svećenika. Biskup Perry je u svojoj sadržajnoj propovijedi govorio o važnosti služenja koje je u samoj srži kršćanske poruke, te se pozvao na primjer služenja i života sv. Franje.

Služenje u ljubavi tako postaje najbitniji dio poslanja kršćanina, a iznad svega đakona. „Onima kojima je dano puno, traži se od njih i veliko služenje. U vremenu loših vođa, vaša vjernost neka sjaji u srcu Crkve!”, naglasio je biskup Perry. Podsjetio je i na važnost zavjeta koje su braća već svečano obećala, a koji se uklapaju u ovu misiju svetog reda đakonata, a uskoro i svećeništva.

Prijenos svete mise i cijelog obreda ređenja prenošen je uživo na Facebook stranici hrvatskih franjevaca, tako da su ga mogli pratiti mnogi, posebice rodbina i prijatelji u domovini. Na koncu svete mise nazočnima se obratio poseban gost ovog slavlja, fra Michael Perry, generalni ministar Franjevačkog reda. Ovo je prvi put u skoro 95. godišnjoj povijesti Hrvatske franjevačke kustodije Sv. Obitelji da je Generalni ministar bio na ređenju braće. Fra Michael je izrazio zahvalnost i radost da su braća zaređena za đakone i podsjetio da je franjevačka karizma i služba brinuti se za siromašne, slabe, potrebite.

Radosnom ozračju slavlja, lijepim pjevanjem pridonio je zbor sastavljen od članova zborova triju hrvatskih župa u gradu Chicagu pod vodstvom gospodina Joea Slomka. Nakon misnog slavlja nastavljeno je zajedništvo u župnoj dvorani. (Miriam)

Misijsko-prodajna izložba u samostanu sestara u Gromiljaku Od 1. do 7. prosinca 2019.

Misijska izložba organizirana je pod vodstvom sestara Služavki Maloga Isusa u suradnji Društva PMI i brojnih dobročinitelja.

Zajednica sestara Služavki Maloga Isusa (SMI) u samostanu “Kuća Navještenja” u Gromiljaku, u suradnji s Prijateljima Maloga Isusa i brojnim dobročiniteljima, organizirala je i uspješno realizirala misijsku izložbu od 1. do 7. prosinca 2019.

Otvorenje izložbe uslijedilo je nakon slavlja svete mise u župnoj crkvi Imena Marijina u Gromiljaku u jutarnjim satima kada je predslavitelj euharistijskog slavlja vlč. Jakov Pavlović, blagoslovio adventske vijence koje su za misijsku izložbu pripremile sestre SMI sa župljankama: gđom Ivanom Šapinom i gđicom Anom Pecirep. Nakon nedjeljnih svetih misa brojni župljani su posjetili izložbu u samostanu i kupili prigodne darove za sebe i svoje bližnje, te tako dali svoj doprinos tom misijskom projektu.

U raznovrsnoj ponudi, oko koje su se sestre potrudile da bude pregledna i cijenama svima pristupačna, svatko je mogao pronaći nešto za sebe ili svoje bližnje.

Kroz radni tjedan izložbu su posjetili i učenici OŠ Gromiljak, koji su na izložbi pronašli darove za prijatelje iz razreda za koje se mole u došašću, znajući da time neće razveseliti samo svoje prijatelje nego i brojne siromahe za koje se brinu i s kojima žive misionarke na Haitiju, s. M. Liberija Filipović i s. M. Ana Uložnik.

Sestre su zahvalile svim sudionicima i dobročiniteljima na sudjelovanju u misijskom projektu, koji se svake godine među

149 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

gromljačkim vjernicima s nestrpljenjem očekuje. (s. Jelena Jovanović) Susret provincijske predstojnice s.

Zdenke Kozine sa sestrama koje djeluju u kućnoj radinosti, domaćinstvu i sakristiji 7. prosinca 2019.

Posljednji ovogodišnji susret provincijske predstojnice Školskih sestara franjevaka Hercegovačke provincije s. Zdenke Kozine sa skupinama sestara po apostolatu bio je susret sa sestrama koje djeluju u kućnoj radinosti, domaćinstvu i sakristiji. Održan je 7. prosinca u samostanu Presvetog Imena Isusova u Ljubuškom. Tema susreta bila je “Moć franjevačkog služenja”, a izložila ju je s. Ivanka Mihaljević, školska sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije.

Susret je započeo dobrodošlicom kućne predstojnice s. Josipe Bešlić i provincijske predstojnice s. Zdenke Kozine, koja je gotovo četrdeset nazočnih sestara s nekoliko poticajnih misli uvela u temu dana. S obzirom na to da je već započelo vrijeme priprema za blagdane, zahvalila je sestrama koje su ostavile sve svoje poslove prepoznajući važnost ovih susreta, povezivanja i učvršćivanja u osjećaju pripadnosti istoj redovničkoj obitelji. Poželjela je da znaju otkriti ljepotu Božjega dolaska i da im vrijeme i rad budu oplemenjeni smislom, snagom za služenje u zajednici i u poslu koji im je povjeren.

Sestra Ivanka je potom sa sestrama razlomila temu franjevačkoga služenja. “Kuću kućom čine ukućani”, započela je narodnom. A da bi se kuća napravila, ukućani se moraju izgrađivati, odgajati za što je potrebno i važno učiti – ponajprije od Blažene Djevice Mari-

je i od sv. Franje. Učiti od Marije, najveće službenice koja bijaše “dostojan stan” svome Sinu, da nema važnijega posla od baviti se Bogom. Od Marije koja je službenica Božja postala u utjelovljenju i službenica ljudi u svom posjetu sv. Elizabeti. Sestra Ivanka je, prema enciklici pape Pavla VI. “Marialis Cultus”, izložila Marijino služenje u molitvi Anđeo Gospodnji koje se očituje u Božjoj ponudi, čovjekovu odgovoru, (ne)pristanku i “posljedicama” razgovora, konkretnim djelima. Istaknula je potom tri Marijine molitve u kojima je sadržana čitava škola služenja: 1.

Neka mi bude po tvojoj riječi – biti Bogu u cijelosti na raspolaganju; 2. Veliča – kad se Bogu u radosti stavimo na raspolaganje, onda “iz srca naviru riječi divne”. Marija je najprije bila ciborij, kazala je s. Ivanka, po tome što je u sebi nosila Sina Božjega, a u susretu s Elizabetom, u služenju je postala monstranca. I treća Marijina molitva bila je Vina nemaju – moliti i za druge. Potom je s.

Ivanka istaknula kako se franjevačko služenje očituje u nošenju tereta i budnosti na potrebe bližnjega, zatim dobrim primjerom, u poniznosti i malenosti, pomirenju i praštanju te u pouzdanju u Božju providnost.

Nakon prvog, veoma bogatog predavanja i kratke stanke, s. Ivanka je nastavila produbljivati temu služenja. Poslužila se umjetničkom slikom njemačkog svećenika i slikara Siegera Ködera “Božić u Grecciu”. Istaknula je napose vezu između jaslica, križa i oltara koji su temelj našega služenja. Ukoliko dopustimo Božjem svjetlu da nas ispuni, onda u špilji kao mjestu rođenja možemo prepoznati čudo koje se događa u svakodnevici. Ne zaboravljajući da se ono tijelo koje je bilo u jaslama danas nalazi u euharistiji, trebamo dopustiti da nas ono svetim djelovanjem vodi k odgovornosti služenja.

150

VIJESTI • prosinac 2019.

Nakon zajedničkoga objeda sestre su imale prigodu pogledati film “Sjećanje i proroštvo” koji je povodom Godine jubileja Družbe priredila s. Maristella Palac, sestra franjevka Rimske regije. Gledajući film još jednom su se podsjetile koliko je sadašnjost zajednice utkana u čvrste temelje prošlosti Provincije, koja je unatoč mnogim kušnjama pokazala snagu vjere te Božje milosti u životima sestara.

Susret je završio zajedničkim druženjem i povratkom u svakidašnjicu, zahvalna srca za nebrojena Božja dobročinstva i ojačane volje da u svim poslovima, bilo malim bilo velikim, sve čine s velikom ljubavi. (s. Dajana Dujmović) Duhovna obnova za osmoškolce u Bijelom Polju 7. prosinca 2019.

Duhovna obnova za učenike 7., 8. i 9. razreda iz Župe Presvetog Srca Isusova iz Potoka održana je 7. prosinca 2019. u Samostanu sv. Franje u Bijelom Polju. Na obnovi je sudjelovalo dvadesetak vjeroučenika, a obnovu su vodile s. Slavica Barbarić, s. Marija Boban, s. Veronika Cvitković i s. Damjana Soko. Tema susreta bila je “Ukradeni Božić”.

Program obnove započeo je molitvom i kratkim scenskim prikazom o “ukradenom Božiću”. Sudionici su, između ostaloga, imali i kreativnu radionicu u kojoj su od jednostavnih materijala i s malo mašte mogli izraditi poneki detalj za vanjsku pripremu za slavlje Gospodinova rođenja. Imali su također prigodu iznijeti i svoj osvrt na ono što njima predstavlja vrijeme priprave za Božić kao i samo slavlje Isusova rođenja. Susret je završio rekreacijom. (s. Veronika C. i s.

Damjana S.)

Obilježavanje 150. godišnjice rođenja banjolučkog biskupa fra Joze Garića 7. prosinca 2019.

Svečanom akademijom u dvorani Hrvatskoga doma u Vitezu obilježena je 7. prosinca 150. godišnjica rođenja biskupa fra Joze Garića, prvog rezidencijalnog banjolučkog biskupa.

Na početku, zbor Župe sv. Jurja iz Viteza otpjevao je skladbu “Evo velikog svećenika”, a zatim je pročitan ulomak iz Garićevih dnevnika koji govori o nedaćama koje su snašle katolike banjolučke biskupije u vremenu Prvog i Drugog svjetskog rata.

Nazočne su pozdravili predsjednik Udruge “Volim Vitez” Stjepan Alilović te župnik Župe sv. Juraja fra Velimir Bavrka. Na svečanoj akademiji, uz predstavnike vjerskog, političkog i kulturnog života BiH nazočili su pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, koji su čestitali organizatorima akademije i projekta, uz poruku kako biskup Jozo Garić zbog svoga karaktera i službe zaslužuje posebno afirmativno mjesto u katoličkoj povijesti, ne samo viteškoga kraja nego i Katoličke crkve uopće.

U prvom izlaganju, prof. dr. fra Velimir Valjan govorio je o bio-bibliografiji biskupa Garića koji je najdulje u povijesti upravljao banjolučkom biskupijom i to u izuzetno turbulentnim vremenima koje su obilježili Prvi i Drugi svjetski rat, brojni progoni i ubojstva svećenika, rušenja crkava i stvaranja zajedničke južnoslavenske države.

Biskup fra Jozo Garić za vrijeme svoje biskupske službe uputio je 32 pastirske poslanice vjernicima koje je na svečanoj akademiji

151 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

predstavio i više o njima rekao fra Stjepan Lovrić.

Kada se govori o biskupu Gariću neizbježna tema je i njegova uloga u neizvijesnom i teškom vremenu dva svjetska rata. Iako u široj javnosti postoje razna tumačenja te uloge, prof. dr. fra Petar Jeleč naglasio je kako je Garićeva uloga časna, kako je bio pravi pastir svoga naroda, blage naravi i uvijek na strani pravde i istinskih ljudskih vrijednosti podjednako upozoravajući i osuđujući sve zločine bez obzira na njihove počinitelje. Fra Jeleč je nazočnima predstavio niz povijesnih vrela, neoborivih i relevantnih dokaza o časnoj Garićevoj ulozi i radu.

Uz prigodan program, u prostorijama Hrvatskoga doma sudionici akademije mogli su vidjeti i vrijedne predmete biskupa Garića koje je na raspolaganje dao Franjevački samostan sv. Franje iz Guče Gore. Posebno su zanimljivi i raritetni bili biskupovi vlastoručno pisani dnevnici iz 1891. i 1916. godine, biskupski veliki i mali križ, srebrni pribor za jelo biskupa Garića te izbor slika biskupa Garića iz samostanskog arhiva.

U glazbenom dijelu uz zbor Župe sv. Jurja nastupili su zbor bogoslova franjevačke teologije iz Sarajeva “fra Nenad Dujić” pod ravnanjem fra Emanuela Josića i Viteški akordi s Olgom Krezić na čelu.

Biskup fra Jozo Garić, krsnoga imena Stjepan, rođen je 28. listopada 1870. u Vitezu, gdje je odrastao i proveo djetinjstvo.

Filozofiju je studirao u Kraljevoj Sutjesci, a bogoslovlje u Pečuhu do 1893. godine, a upravo te godine, u rodnom Vitezu, 30. srpnja slavi mladu misu. Nakon smrti biskupa Markovića, 20. lipnja 1912. imenovan je apostolskim administratorom Banjolučke biskupije, a krajem iste godine, 14. prosinca,

prvim rezidencijalnim banjolučkim biskupom. U biskupsku službu svečano je uveden u Banjoj Luci 30. ožujka 1913. Kroničar toga vremena zapisao je: “Takvo slavlje Banja Luka nije zapamtila za sve vijekove svoga opstanka!.” Fra Jozo Garić utemeljio je šest novih župa u ovoj biskupiji. Tvorac je i podupiratelj niza hrvatsko-katoličkih društava, a za njegova biskupskog služenja pokreće se tiskani glasnik biskupije, čemu on osobno doprinosi. Jednim od njegovih najznačajnijih djela smatra se prva biskupska sinoda održana u BiH, od 5. do 8. kolovoza 1924. godine. Zbog bolesti biskup Garić 1945. godine napušta Banja Luku i odlazi na liječenje i operaciju u Zagreb, a potom u Graz gdje 30. lipnja 1946. umire. Pokopan je na groblju sv. Leonarda. (kvrpp bih/bosnasrebrena.ba) Sarajevska provincija Služavki Maloga Isusa proslavila 50. obljetnicu postojanja 8. prosinca 2019.

Svečano euharistijsko slavlje na drugu nedjelju došašća, kada pada i svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije koja se liturgijski prenosi na dan 9. prosinca, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, u kojoj se nalaze smrtni ostaci nadbiskupa Stadlera, predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem nadbiskupom Luigijem Pezzutom te uz koncelebraciju 16 svećenika među kojima je bio i postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera mons. Pavo Jurišić. Sudjelovale su brojne sestre Služavke Malog Isusa na čelu s časnom majkom s. Marijom Banić i provincijskom glavaricom s. Mariom-Anom Kusturom, kao i sestre drugih družbi, među

152

VIJESTI • prosinac 2019.

kojima i provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosanskohrvatske provincije s. Kata Karadža.

U propovijedi kardinal Puljić najprije se osvrnuo na misna čitanja druge nedjelje došašća, ističući da “prorok Izaija želi svom izabranom narodu prisvijestiti da je Božji sud uvijek pravedan”. “Zato je prevažno shvatiti Božju pravednost. To i sveti Ivan Krstitelj, na neki način, poručuje da će Bog razlučiti zrnje od pljeve. Mi, ljudi, često miješamo istinu i laž, dobro i zlo. Kod Boga toga nema. Grijeh i milost ne idu zajedno. Potrebno je shvatiti prorokovu poruku da poput Ivana Krstitelja pripravimo put Gospodinu i da, kako sv.

Pavao potiče, ‘prigrlimo jedni druge kao što je Krist prigrlio nas na slavu Božju’”, kazao je kardinal Puljić, ističući da je potrebno obratiti se, usvajati Isusovo mišljenje, Isusov stav kad poručuje: ‘Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca’ (Mt 11,29).”

Spominjući se obljetnice smrti sluge Božjega Josipa Stadlera, koji je preminuo 8. prosinca 1918. u Sarajevu, poželio je da “svi mi onako volimo Crkvu kako ju je on volio i to Crkvu onakvu kakva jest”. “On je služio u Crkvi i u svom dostojanstvenom služenju vjerovao je u svoje poslanje koje mu je Crkva dala.

Danas postoji poslanje, ali ljudi često rade po svojem, po onom što mu je ćeif i sklonost, a ne po onom što Crkva daje. Ono što Crkva daje, to je poslanje. Zato je potrebno od sluge Božjega Josipa Stadlera naučiti tu crkvenost.

Znajući kakve je kušnje nadbiskup Stadler proživljavao, čovjek se divio s kakvom ih je strpljivošću podnosio. Kad dođem u krizu vidjevši svu zlobu koja zna zavladati, tada mi je nadahnuće strpljivost nadbiskupa Stadlera kojom je podnosio sve uvrjede, pljuvanje i poniženja. Bogu smo zahvalni za njega…

Učimo se od nadbiskupa Stadlera obraćenju da poravnamo brda među nama, da se znamo međusobno prihvatiti kao ljudi. Ozbiljan problem koji se primjećuje u posljednje vrijeme jest to da su niknula brda između ljudi.

Ljudi se često međusobno ne mogu prihvatiti. Ponekad ni najbliži. Iako se zajedno mole i idu na pričest, nerijetko ostaju brda između njih. Prevažno je shvatiti da valja ta brda ukloniti. To su brda oholosti, sebičnosti… i da ne nabrajam dalje. Bogu smo zahvalni ne samo zato što nam je nadbiskup Stadler ostavio ova divna zdanja kao karizmatski graditelj malog i bogoslovnog sjemeništa, sirotišta, ove katedrale…; ne samo zato što je u karizmi svoga poslanja doveo časne sestre koje će odgajati druge te ustanovio sestre Služavke Malog Isusa, nego smo posebno zahvalni što je ostavio divni svijetli trag svoga života”, rekao je kardinal Puljić.

“Sestrama Služavkama Malog Isusa zahvaljujemo što imaju divan osjećaj prema svome Utemeljitelju i što su me, smijem to reći, stalno pitale, kad ćemo započeti proces Stadlerove beatifikacije. Hvala im što su s toliko ljubavi tražile da se pokrene proces koji je sada u Rimu. Sada čekamo da izmolimo završetak procesa proglašenja blaženim, čudo itd. Zahvalni smo nadbiskupu Stadleru što je ostavio tu zajednicu kao svoje pismo. Ne moramo čitati knjige jer su sestre Služavke Malog Isusa njegovo pismo: služiti sirotinji, malenima, potrebnima…

U biti, uloga svakog kršćanina jest služiti čovjeku”, rekao je kardinal Puljić koji je potom govorio o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije. “Nije ona velika samo zato što je očuvana od grijeha, nego zato što je ostala bez grijeha, što je surađivala s Bogom.

Bog joj nije oduzeo slobodu; u svojoj slobodi bila je predana Bogu. Naše časne sestre

153 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

različitih družbi uz svoje ime stave i slovo M. odnosno ime Marija, htijući u Mariji imati uzor. Podržavam vas i želim ne samo da to ime bude ispred Vašeg imena, nego ispred života. Neka vam bude uzor Marija koja je Bogu poslušna, odana i Bogu predana. Takve karizme danas trebamo. Ova Crkva, koja je sva izranjena i proživljava kušnju, ima snagu Božje milosti. U to se mi pouzdajemo. Zato želimo, unatoč svih kušnji ovoga vremena, živjeti s tom vjerom te svjedočiti i naviještati spasenje i otkupljenje”, poručio je kardinal Puljić.

Na kraju mise svi su pošli u dno katedrale i okupili se oko groba nadbiskupa Stadlera te, između ostalog, zajedno izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim.

Tijekom mise liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor “Josip Stadler” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon mise nastavljeno je druženje u Samostanu sestara Služavki Malog Isusa “Egipat”.

Sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije su 7. prosinca u dvorani Pavla VI. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu upriličile prigodnu akademiju u povodu 101. obljetnice smrti sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja njihove Družbe.

Sestre Služavke Malog Isusa na ovu proslavu pripravljale su se prigodnom trodnevnicom u Provincijskoj kući u Samostanu Egipat.

Misna slavlja prevodili su: 5. prosinca mons.

Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije; 6. prosinca mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH, i trećeg dana 7. prosinca mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH.

Sluga Božji Josip Stadler rođen je u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj godini ostao je bez oca i majke te je za nj skrb preuzela dobra obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, nastavio ga je u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu. U Rimu na Papinskom sveučilištu Gregorijani postao je doktor filozofije (6. 9. 1865.) i teologije (29.

7. 1869.). Za svećenika je zaređen u Rimu 1868. Vratio se u Zagreb i preuzeo je službu profesora u Klasičnoj gimnaziji u sjemeništu od 1869. do 1870. godine, a kasnije, 1870. – 1881., službu sveučilišnog profesora na Nadbiskupskome liceju koji je 1874. prerastao u Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu.

Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu. Djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je sagraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih samostana.

Utemeljio je Družbu sestara Služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe.

Osnovao je sirotišta “Betlehem” i “Egipat” za djecu i starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Umro je u Sarajevu u 75. godini života na blagdan Bezgrešnog začeća, 8. prosinca 1918. Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu grobu molio je papa Ivan Pavao II. 12. travnja 1997. prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. U Sarajevu 20. lipnja 2002. pokrenut je postupak da se proglasi blaženim i svetim. (IKA/KTA)

154

VIJESTI • prosinac 2019.

Mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva u prosincu 8. prosinca 2019.

U organizaciji Školskih sestara franjevaka Hercegovačke provincije održana je u nedjelju 8. prosinca 2019. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva.

Na početku susreta kućna predstojnica s.

Samuela Bešker pozdravila je okupljene redovnice i predstavila voditelja obnove vlč. dr.

Maria Bernadića.

Svoje razmišljanje vlč. Bernadić je temeljio na Isusovom pozivu upućenom svojim učenicima: “Ako ne postanete kao djeca, nećete uči u kraljevstvo nebesko” (Mt 18,3).

Voditelj je postavio upit: “Što mi odrasli možemo i moramo naučiti od djece?“ te odgovorio, „S jedne strane, premda mi odrasli često doživljavamo djecu kao male slatke anđele, puno je pokazatelja da ona to baš i nisu. Djeca kao takva znaju često biti i nestašna, i zločesta, i lažljiva, pa čak i osvetoljubljiva i pakosna. No, ipak djeca pokazuju jednu divnu kvalitetu na koju je očito mislio i Gospodin kad je pozvao nas odrasle da ponovno budemo poput njih, a to je njihova oduševljenost svijetom i životom. Djeca vole i vrelo ljetno sunce i jesensku kišu i zimski snijeg. Vole ljude, vole životinje, i znaju se iskreno radovati malim stvarima. Upravo kako je zaključio i veliki njemački pisac Hermann Hesse: ‘Svijet je lijep isključivo promatran dječjim očima, dok ga se gleda zaigrano, a ne analitički i osvajački.’ Djeca se raduju čak i lokvama na cesti, pa tako nepoznati autor napisa da je čovjek odrastao u onom trenutku kad u lokvi na putu više ne vidi priliku nego prepreku.” Vlč. Mario je zaključio “da nas Gospodin poziva da obnovimo u sebi

pozitivni pogled i svjetonazor, a za početak je dobro da se svega toga prisjetimo, kako smo nekada potpuno drugačije gledali na svijet i život oko sebe”.

Nakon razmišljanja slijedilo je klanjanje presvetom oltarskom sakramentu i sakrament ispovijedi.

Susret je završio euharistijskim slavljem koje je također predslavio vlč. Mario. U svojoj homiliji, voditelj duhove obnove je istaknuo kako naznačeni Isusov poziv odraslima sugerira da obraćenje nije nužno nešto prema izvan i naprijed. “Ovaj nas pojam često i plaši zbog toga što ga krivo doživljavamo kao skok u mračan, prazan prostor. Naprotiv, obraćenje je puno prije nekakvo sveto vraćanje. Vraćanje pravom sebi, kod kojeg boravi i sam Bog. To je upravo ono što još davno dokučio sv. Augustin riječima: ‘Bože, ti si oduvijek bio sa mnom, ali sam ja bio izvan sebe.’”, zaključio je propovjednik.

Za vrijeme euharistijskog slavlja na orguljama i gitari je svirao vlč. Jakov Kajinić, duhovnik sjemeništaraca u Travniku i župnik u Rostovu, a pjevale su okupljene redovnice. (kvrpp bih / Mario B.) Duhovna obnova za odrasle u Duhovnom centru Školskih sestara franjevki u Bugojnu 8. prosinca 2019.

Duhovna obnova za odrasle o temi „Zdravo, milosti puna!“ održana je 8. prosinca 2019. u Duhovnom centru Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije u Bugojnu. U suradnji sa s. Ines Vujicom, susret je animirala i vodila s. Ivana Džambas.

Misli vodilje duhovne obnove su bile: iščekivanje, nada, obraćenje, radost susreta i

155 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

spremnost služenja, usklađivanje života s logikom Isusa Krista i njegovim evanđeljem. Nadahnuće za osobnu vjeru, radosno iščekivanje obećanog Mesije i život u tišini sudionici su prepoznavali u životu Blažene Djevice Marije, koja je pristala na suradnju s Bogom i tako postala uzor i nadahnuće kako naći pravi odgovor na Božji upit i ljudska traženja. Marija je postala prostorom susreta Boga i čovjeka. Njezino ponizno tijelo postalo je prebivalište Vječne Riječi.

Bog se u Mariji ponizio i postao jedan od nas po Isusu Kristu. Sin Božji ostavlja nebo i dolazi na zemlju i traži izgubljenu ovcu, traži svakog od nas da Bogu vratimo svoje srce.

Marija – Bezgrešna je slika Crkve i svakog kršćanina, ona tumači i ljudski život: otrgnuti se vlasti zla i ući u zajedništvo Božje ljubavi, neke su od misli koje je istaknula voditeljica obnove s. Ivana.

Duhovna obnova je završena molitvom u sestarskoj kapeli u kojoj su sudionice molile Boga, po zagovoru Bezgrešne, da udijeli snage za izaći iz sebe i prihvatiti Njegovu volju; da se po Marijinu primjeru živi uvijek isključivo za Boga i iskreno mu se odgovori: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ Također molile su i za milost da sve riječi budu svete kao Marijine, da razgovori budu uvijek sveti i korisni bližnjima.

Zahvaljivale su Bogu, izvoru i uzoru kršćanskog života, za Njegovu stalnu prisutnost u životu, za njegovu ljubav kojom ljubi i želi se nastaniti u svakoj osobi. (SSF) Božićni sajam za potrebite 14. prosinca 2019.

Prijatelji Maloga Isusa predvođeni s. Anom Marijom Kesten sudjelovali su u subotu 14. prosinca u popodnevnim satima u Župi Pre-

svetog Trojstva u Sarajevu u karitativnoj akciji koja je organizirana za bližnje u potrebi.

Imali su dva svoja prodajna stola gdje su bili ponuđeni razni božićni ukrasi, nakit, rukotvorine, med, čestitke, igračke i sl. Sestra Ana Marija Kesten, dvije djevojke iz dječjeg Egipta i jedna članica Društva PMI Matea Klemo radosno su prodavale ono što su pripremile za sajam. Sva prikupljena sredstva namjena su za izgradnju kapelice ‘’Navještenja Gospodinova’’ u mjestu Beatris, Petit Goave na Haitiju.

Posjetitelji ovog sajma rado su prilazili i kupovali poklone sebi i svojim bližnjima i tako pokazali i ovaj put svoju kršćansku ljubav i humanost na djelu. Večer je privedena kraju slavljenjem svete mise u župnoj crkvi koju je predslavio župnik vlč. Marinko Filipović.

Potom je u prostorijama župnog pastoralnog centra „Josip Stadler“, gdje je i bio održan sajam, upriličen koncert božićnih pjesama koji su priredili članovi glazbene sekcije Zajednice hrvatskih studenata „Pleter“. (Matea Klemo) Susret juniorki i novakinja Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije 14. prosinca 2019.

U prostorijama Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (KBF) održan je u subotu 14. prosinca 2019. godine juniorski susret sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije na kojemu je sudjelovala juniorka s. M. Pia Pilić i sestre novakinje druge godine: s. Mihaela Martinović i s. Rita Oborović pod vodstvom učiteljice juniorki s. M. Ljilje Marinčić.

156

VIJESTI • prosinac 2019.

Sestre su se okupile u sestarskim prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Nakon bratsko-sestarskog susreta sestre su se uputile na radni dio susreta koji je održan u prostorijama KBF-a. Uz stručnu pomoć doc. dr. sc. vlč. Dubravka Turalije, profesora Svetog pisma Staroga zavjeta na KBF-u, sestre juniorke kroz ovu godinu obrađuju knjige Svetoga Pisma. Tema ovog susreta bila je knjiga Levitskog zakonika i Brojeva. Nije moguće istaknuti sve što nas je kod obrađivanja ovih dviju Biblijskih knjiga dotaklo, stoga ćemo samo staviti naglasak na mali dio onoga što nas se dojmilo. U svom govoru o Levitskom zakoniku vlč. Turalija je između ostaloga stavio naglasak na žrtve o kojima se u knjizi govori, a to su žrtva paljenica, prinosnica, pričesnica, čistačice i okajnice. Govor o Knjizi Brojeva potaknuo je sestre da svakodnevno sve više stavljaju svoje pouzdanje u Boga. Primjer Mojsija, Arona i izraelskog naroda osvijetlio je veličinu Božje ljubavi, unatoč mnogobrojnih pogrešaka i padova.

Tijekom govora o ovim dvjema važnim Biblijskim knjigama pokušale smo se uživjeti u to kako je bilo izraelskom narodu tijekom četrdesetgodišnjeg hoda pustinjom, te smo zaključile da je to za njih bio ispit, kao što svatko od nas ima životne ispite koje mora proći. Kroz svoja predavanja vlč. Dubravko nam je posvijestio činjenicu da je Božje djelovanje prisutno u našem životu. Iako smo često, poput izraelskog naroda, podložni mrmljanju i raznim pobunama, Bog nam iznova daje novu priliku.

Središnji dio prijepodnevnog rada bilo je slavlje svete mise koju je u kapelici Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa predslavio vlč. Turalija. Nakon misnog slavlja uslijedilo je zajedništvo kod obiteljskog stola. Nakon kratke pauze uslijedio je popodnevni dio koji

je započeo s lectio divina, razmatranjem Božje Riječi treće nedjelje došašća. Razmatranjem Božje Riječi završen je službeni dio susreta sestara juniorki i novakinja, a uslijedila je zajednička sestaraska molitva i susret sa sestrama. Okrijepljene ljepotom sestrinskog zajedništva uputile smo se stazom kojom su hodile naše pokojne sestre i utemeljitelj sluga Božji nadbiskup Stadler prema samostanu „Egipat“ u Sarajevu. (s. Rita Oborović) Susret i obnova za roditelje redovničkoga pomlatka u Bijelom Polju 15. prosinca 2019.

U Samostanu sv. Franje u Bijelom Polju održana je 15. prosinca 2019. godine duhovna obnova za roditelje redovničkog pomlatka sestara franjevki. Za tri kandidatkinje i dvije postulantkinje bio je to posebno radostan dan. Za njih je to bio susret u kojem su se objedinile dvije obitelji: ona u kojoj su se rodile i redovnička u koju su stupile dolaskom u samostan. Zajedništvo je bilo potpuno kada su posjetili samostansku kapelicu kako bi se poklonili Isusu i ostali u polusatnom klanjanju presvetom oltarskom sakramentu uz meditaciju o svetoj nazaretskoj Obitelji.

To je bio poticaj roditeljima da se uvijek ugledaju na svete roditelje Mariju i Josipa te da nasljeduju njihovu vjeru, ljubav i poniznost.

Nakon kratkog druženja uz kavu, uslijedilo je predavanje fra Stipana Klarića, koji je posebno naglasio čovjekovu iskonsku čežnju za Bogom bez kojega on nije sretan, ispunjen, potpun. Bog je jedini koji ga može učiniti radosnim, a na čovjeku je to prepoznati i stvarati preduvjete za istinsku radost.

Molitveni dio duhovne obnove zaključen je

157 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

prigodom za sakrament ispovijedi i svetom misom, gdje su svi imali priliku na Kristov oltar staviti sve svoje molitve i zahvale. Roditelji za svoju djecu, a djeca za roditelje i obitelji iz kojih su potekli, ali i za redovničku zajednicu kojoj su se odlučile predati kako bi u zajedništvu sa sestrama odvažno slijedile stope Gospodina Isusa Krista. Susret je završio zajedničkom večerom i druženjem.

S radošću na licu i osjećajem zahvalnosti na ovom danu, roditelji su pošli svojim domovima. (Jelena Naletilić, kandidatkinja) Humanitarni koncert za misije pod motom „Ljubav se rodila“ 15. prosinca 2019.

U nedjelju 15. prosinca, 2019. godine u župnoj crkvi Ime Marijino u Gromiljaku, s početkom u 19 sati, održan je šesti božićni humanitarni koncert za misije pod motom „Ljubav se rodila“, koji su zajedno sa s. M. Jelenom Jovanović, župnom pastoralnom suradnicom i vjeroučiteljicom organizirali župljani i Prijatelji Maloga Isusa iz Gromiljaka.

Uvodni pozdrav uputila je s. Jelena i rekla kako će se u drugom mjesecu 2020. godine napuniti šesta godina misijskog života i djelovanja sestara Služavki Maloga Isusa na Haitiju, s. Liberije Filipović i s. Ane Uložnik, te da su upravo tada mladi članovi Društva Prijatelja Maloga Isusa, sa s. Marinelom Zeko, započeli i s organizacijom božićnog ili predbožićnog koncerta s ciljem da cijela župna zajednica dadne svoj doprinos u materijalnoj podršci misionarki. „Danas, Bogu hvala, naše sestre, zahvaljujući brojnim dobročiniteljima i humanitarnim događanjima, kao što je ovaj, uspijevaju i materijalno pomoći mnogima u mjestu gdje žive. Nekad je to pomoć

u hrani, nekad u školovanju, nekad sagrade pumpu za vodu tamo gdje je potrebna. Ovog ljeta posredstvom naših sestara do nas je stiglo pismo jednog haićanskog župnika koji poziva ljude dobrog i darežljivog srca, a posebno Prijatelje Maloga Isusa, da mu pomognu izgraditi kapelicu u jednom planinskom selu zvanom Beatis, nedaleko od grada Petit Goave, u kojem žive naše sestre“, kazala je s.

Jelena. „Iz njegovog pisma saznajemo (...) da bi izgradnja kapelice u ovom mjestu bila od velike duhovne koristi za narod, a svakako prikladnija za liturgijska slavlja od improvizirane limene kapelice, koju su mještani sami izgradili. Bila bi također i centralno mjesto okupljanja vjernika, a mogla bi se koristiti i u druge svrhe: razne duhovne obnove, susrete, kulturna događanja… Izgradnjom kapelice zaustavilo bi se vjernike katolike da prelaze u protestantsku crkvu, a mnogi koji su već prešli rado bi se vratili u svoju crkvu kad bi je imali. Uz kapelicu, župnik navodi da bi im dobro došla i pumpa za vodu, koje nemaju. Time bi se pomoglo narodu u očuvanju zdravlja, lakšem obavljanju kućanskih poslova i u sušnoj sezoni za agrikuluturu. Kapelica koja će, vjerujemo, biti sagrađena bit će posvećena Navještenju Gospodinovu – Blagovijesti“, kazala je s. Jelena. „Iako smo još u adventu, večeras pjevamo božićne pjesme, želeći da ovaj događaj na neki način bude i duhovni doprinos za izgradnju kapelice u selu Beatis, gdje će se Dijete Isus žačinjati i rađati u srcima ljudi po slavlju svete mise i molitve“, zaključila je s. Jelena.

Izvođači na koncertu bili su domaći zborovi Župe Gromiljak: veliki župni zbor „Ime Marijino“, zbor mladih Župe Gromiljak te novosnovani Dječji zbor. Potom, prijatelji iz susjedstva: mješoviti zbor Hrvatskog katoličkog društva „Napredak“ iz Kreševa, Zbor

158

VIJESTI • prosinac 2019.

svetog Ilije proroka iz Kiseljaka te zajednica bogoslova Nadbiskupijskog međunarodnog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ iz Vogošće, na čelu s odgojiteljem vlč. Joštom Mezegom. Na kraju programa okupljenima se obratio župnik, vlč. Ilija Karlović, zahvalivši sudionicima, organizatorima i svim dobročiniteljima koji su svojim prilogom sudjelovali u organizaciji ovog projekta. Kratak, ali srcu sladak program završio je zajedničkom pjesmom „Narodi nam se“, a slavlje i druženje se nastavilo u župnoj dvorani uz prigodnu okrjepu i pjesmu. (s. Jelena Jovanović) Proslava spomendana blaženih Drinskih mučenica u Sarajevu 15. prosinca 2019.

U svetištu blaženih s. Marije Jule Ivanišević i četiriju susestara poznatih kao Drinske mučenice, u crkvi Kraljice svete krunice na Banjskome Brijegu u Sarajevu, u treću nedjelju došašća, 15. prosinca 2019. svečano euharistijsko slavlje na spomendan ovih blaženica predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić uz koncelebraciju generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića i još 14 svećenika.

Ujedno je obilježena i Nedjelja Caritasa, pa je među koncelebrantima bio i ravnatelj Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomo Knežević.

Pozdrav biskupu Periću, svećenicima, brojnim časnim sestrama Kćeri Božje ljubavi i drugim redovnicama te svim okupljenim štovateljima Drinskih mučenica uputio je rektor crkve i ravnatelj u internatu Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ vlč. Ljubo Zelenika.

Nakon što se osvrnuo na evanđeoski misni odlomak, biskup Perić je u prigodnoj propovijedi pod naslovom „Čudesnost Drinskih mučenica“ podsjetio da su sestre, u dogovoru vrhbosanskoga nadbiskupa Josipa Stadlera i s. Franciske Lechner, utemeljiteljice Kćeri Božje ljubavi iz Beča, nazočne i djelatne u Bosni od 1882. „Provincija Božje Providnosti sa sjedištem u Sarajevu od 1919.

Stoljetnica postojanja! A od 1949. u Zagrebu do danas – sretna im 70. obljetnica!“, kazao je biskup Perić te iznio kratke životopise mučenica: „S. M. Berchmana Johanna Leidenix, Austrijanka, rođena 28. studenoga 1865. u Enzersdorfu… Došla u Bosnu 1883. i ovdje djelovala kao učiteljica, učiteljica novakinja, vjeroučiteljica i kućna predstojnica… Redovničke postaje: Beč, Tuzla, Breške, Sarajevo – Zavod sv. Josipa, Višegrad, Pale, Sjetlina, Praćanska šuma. Imala je rođenu sestru Mathildu (1868. – 1951.), u ovoj Družbi pod imenom s. M. Bernarda, 1888. – 1951., koja je više od 30 godina provela u Bosni, odakle je otišla 1922… S. M. Krizina Bojanc, Slovenka, rođena 14. svibnja 1885. u Župi Šmarjeta u Sloveniji. Sestarske postaje: Tuzla, Sarajevo, Breške, Josipovac, Betanija, Pale, Goražde. Imala je rođenu sestru Angelu (1886. – 1981.), u ovoj Družbi s redovničkim imenom s. M. Alfonza, 1924. – 1981...

S. Jula Ivanišević, Hrvatica, rođena 25. studenoga 1893. u Godinjaku u Starom Selu u Slavoniji… Samostanske postaje: Sarajevo, Beč, Breške, Antunovac na Ilidži, Sarajevo, Josipovac kod Tuzle, Josipovac u Zagrebu, Betanija, Pale, Goražde. Zapisan je njezin odlučan skok s prozora vojarne s usklikom: Isuse, spasi nas! Za njom je 1918. pošla u samostan i rođena joj sestra Mara, koja je uzela redovničko ime s. M. Agneza, 1921.

– 1930… S. M. Antonija Fabjan, Slovenka,

159 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

rođena 23. siječnja 1907. u Malom Lipju u Sloveniji… Postaje: Sarajevo, Pale, Goražde.

S. Bernadeta Banja, Mađarica iz Hrvatske, rođena 17. lipnja 1912. u Velikom Grđevcu kod Bjelovara. Obitelj doselila iz Mađarske.

Postaje: Sarajevo, Pale, Goražde.“ Biskup Perić potom se osvrnuo na sestarsko zajedništvo na Palama i mučeništvo u Goraždu te podsjetio da je Marijin dom na Palama, koji su sestre vodile od 1911., primao oko 30 osoba s punim smještajem namjernika, izletnika, rekonvalescenata, ljudi željenih odmora. Podsjetio je i koliko su vremena sestre mučenice provele na Palama: „S. Jula, od 27 godina u samostanu provodi 9 god. na Palama, i to sve vrijeme kao predstojnica, od 1932. do 1941.; sestra Bernadeta, najmlađa drinska mučenica, isto tako 9 godina od 11 samostanskih, od svojih prvih zavjeta 1932. do 1941. uvijek kao kuharica; s. Berchmana, od 58 godina u Bosni, provela je 5 godina na Palama kao vjeroučiteljica, 1927. – 1931., i kao umirovljenica, 1939. – 1941.; s. Antonija, od 11 godina redovništva, 5 ih živi na Palama, od 1936. do 1941. S. Krizina, od 20 godina u Družbi 4 je provela na Palama: prvi put od 1925. do 1927., drugi put, na vlastitu molbu, od 1939. do 1941. Svih pet drinskih mučenica bilo je zajedno u Marijinu domu na Palama svega dvije godine, od 1939. do 1941.“, pojasnio je biskup Perić te dodao da su sestre povedene s Pala 11. prosinca 1941. i da su četiri sestre stigle u Goražde u ponedjeljak 15. prosinca 1941. oko 17:00 sati. „Oko 11:00 prije ponoći, četnici su provalili u prostoriju gdje su sestre molile. Vidjevši što pijani ljudi žele, da očuvaju svoju zavjetovanu čistoću, poskakaše s prozora jedna za drugom u smrt. Sve se izlomile, neke na mjestu mrtve, domalo doklane i bačene u Drinu.

Peta, s. Berchmana, ostala je u Sjetlini do 23.

istoga mjeseca, povedena u šumu i ustrijeljena. Ne zna im se za tjelesa: šuma i rijeka“, kazao je biskup Perić.

Odgovarajući na moguće pitanje, jesu li sestre razborito postupile što su ostale na Palama unatoč pozivu iz Sarajeva, biskup Perić je odgovorio: „Provincijalka s. Lujza Reif već ljeti 1941. pozivala je sestre da se povuku u Sarajevo. Nije to bilo pod strogu poslušnost, nego savjet. Sestre to u svojoj savjesti nisu shvatile da se moraju povući, a jest svih pet njih u savjesti osjećalo da mogu slobodno ostati na Palama i pomagati sirotinji. Mogle su se pitati: komu pustiti dječicu, nemoćne? Tko će njih paziti? Pa da se kaže kako su pobjegle, a ostavile nejačad na nemilost ratnih strahota. Sve su jednodušno rekle da ostaju. Pozivala ih je savjest, redovnički osjećaj prema bijednima i svijest da se nemaju čega bojati jer nisu nikomu učinile nikakva zla, a jesu obilje dobra, i žele nastaviti činiti dobro svima. S njihove strane savjesna odluka, junačko djelo i razborita gesta“, rekao je biskup Perić te odgovorio na pitanje, može li se mučeništvo četiriju sestara smatrati samoubojstvom, što su pred nasilnicima s kata vojarne Kralja Petra Karađorđevića u Goraždu poskakale s prozora u izravnu smrt, 15. prosinca 1941.: „Ne može! Zašto? Ako je svetost provedba volje Božje u životnoj zadaći na kojoj smo zaduženi; provedba u određenu mjestu gdje se nalazimo i djelujemo; djelujemo s pomoću sredstava koja imamo na raspolaganju, a s ciljem iskazivanja slave Božje i postizanja spasenja duša; onda su spomenute četiri kćeri Božje ljubavi, u našim ljudskim očima, ispunile volju Božju, na najuzvišeniji svjedočki i mučenički način u obrani Bogu obećana zavjeta u redovničkom zvanju. U tom su posvećenu pozivu sestre svoj doživotan zavjet čistoće pretpostavile

160

VIJESTI • prosinac 2019.

fizičkom životu. Važnije je obećanje zavjetovano Bogu nego čuvanje tjelesnoga života“, rekao je biskup Perić te podsjetio na tijek biskupijskog postupka za proglašenje blaženim te istaknuo: „Drinske mučenice jesu kap u moru mučeništva, simbolično priznanje onim brojnim mučenicama čistoće, osobito djevojkama – Divi Grabovčevoj, Jeli iz Kruševa, Janji Rajičevoj iz Dračevica kod Neuma itd. – ili majkama koje su nasilnici oskvrnjivali i ubijali kroz povijest na ovim prostorima. A nikoga ne bijaše da se pozabavi njihovim životopisom i mučeništvom i da svjedočanstvo podnese mjerodavnoj Kongregaciji Svete Stolice na uvid i izradbu Pozicije i Papina priznanja.

Je li to pravedno? Ove su sestre mučenice imale Družbine članice koje su se time bavile i davale prvoklasna svjedočanstva o njima“, kazao je biskup Perić.

u kapeli Župnog centra sv. Dominika u Goraždu predvodio je svečano misno slavlje na spomendan blaženih mučenica s. M. Jule Ivanišević i četiriju susestara poznatih kao Drinske mučenice. Euharistijskom slavlju nazočile su Kćeri Božje ljubavi koje djeluju na području Vrhbosanske nadbiskupije.

15. prosinca 2019.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić najprije je podsjetio na životni put Drinskih mučenica te nastavio: „One nas uče da budemo spremni umrijeti, a Bogu vjerni ostati“, kazao je kardinal Puljić podsjećajući na riječi proroka Izaije iz prvog misnog čitanja koji hrabri narod riječima: „Recite preplašenim srcima: ‘Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!’. Ta riječ tako divno odjekuje u svim vremenima, a pogotovo u nesigurnim vremenima, u našim današnjim vremenima kada svi pomalo osjećamo strah, kukanje, neizvjesnost. Biti hrabar znači imati pouzdanje u Boga“, rekao je kardinal Puljić te se osvrnuo na evanđeoski misni odlomak koji prikazuje sv. Ivana Krstitelja kako iz tamnice šalje učenike da upitaju Isusa, je li on Onaj koji ima doći ili drugog da čekaju.

Dodao je da je Isus Ivanovim učenicima odgovorio da Ivanu kažu da ‘slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje’ te svjedoči da ‘između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja’.

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, u zajedništvu s biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Ratkom Perićem, vojnim biskupom u BiH mons.

Tomom Vukšićem, domaćim župnikom vlč.

Josipom Tadićem te još nekoliko svećenika, u treću nedjelju došašća 15. prosinca 2019.

„Svi koji su se opredijeli za Boga imaju hrabrost vjere – biti vjeran do kraja“, rekao je kardinal Puljić potičući sve prisutne da se, dolaskom na mjesto njihova stradanja i svjedočenja, obnove u hrabrosti vjere u vremenu kada se puno toga svodi na tjelesno uživanje.

Istaknuo je da su sestre bile i ostale divan svijetli primjer.

Tijekom svete mise liturgijsko pjevanje skladno je animirao Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč.

Marka Stanušića.

Nakon euharistijskog slavlja, sestre Kćeri Božje ljubavi pozvale su sve za obiteljski stol u blagovaonici KŠC-a. (KTA) Slavlje spomendana blaženih Drinskih mučenica u Goraždu

161 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Nakon svete mise kod rijeke Drine, točnije pokraj spomen-obilježja, izmolila se molitva za proglašenje Drinskih mučenica svetima.

Na tom mjestu bili su nazočni i izaslanici gradske i općinske vlasti te vjerski predstavnici. Potom su posjetili i učionicu u osnovnoj školi s čijeg su prozora Drinske mučenice skočile i potom bile ubijene. Najavljena je i gradnja crkve posvećene blaženim Drinskim mučenicama u neposrednoj blizini spomenobilježja. (KTA i KBLJ)

I naše blažene mučenice su u svoje vrijeme oduševljeno živjele svoju sadašnjost. Živjele su na Palama u teško i opasno ratno vrijeme, u kojem nitko nigdje nije bio siguran, ali je ipak uvijek bilo sigurnijih i manje sigurnih mjesta. No, one nisu htjele ići na sigurnija mjesta, niti su ih tražile. Željele su rasti, cvjetati i plodove davati ondje gdje ih je Božja Providnost posijala, jer su i pripadale Provinciji Božje Providnosti. – Kćeri Božje ljubavi – Provincije Božje Providnosti!

Slavlje spomendana blaženih Drinskih mučenica u Novom Travniku

Naše su blažene mučenice s nadom prigrlile i svoju vlastitu budućnost, kao i budućnost svoje Kongregacije i Crkve u cjelini. Nije bilo nimalo lako prigrliti krajnje neizvjesnu budućnost, pogotovo ne u vrijeme rata. Da su znale da će nakon rata doći još jedno dugo razdoblje progonstva u komunizmu, onda bi im bilo još i teže prihvatiti takvu budućnost.

Ali bez obzira na to, one su bile svjesne da je naša budućnost u Božjoj ruci. Pa i teški križ bilo u vidu bolesti bilo u vidu nesreće ili stradanja, ako smo svjesni da nam dolazi od Boga, možemo prigrliti s nadom da nam Bog upravo po tom križu nudi svoje spasenje. I njih je po križu mučeništva Bog doveo u svoje Kraljevstvo i učinio ih blaženim za sva vremena.

15. prosinca 2019.

U nedjelju 15. prosinca 2019. u samostanu sestara Kćeri Božje ljubavi u Novom Travniku, proslavljen je spomendan bl. Drinskih mučenica. Svetu misu predvodio je fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrene. U svojoj propovjedi provincijal Jozo je kazao: „Spomendan naših dragih blaženih Drinskih mučenica iz kongregacije Kćeri Božje ljubavi, potiče nas da sa svom ozbiljnošću shvatimo, prihvatimo i u životu ostvarujemo ona tri glavna cilja redovničkog života, a to su: sa zahvalnošću gledati na prošlost; oduševljeno živjeti sadašnjost; s nadom prigrliti budućnost.

Mi zaista s neizmjernom zahvalnošću možemo gledati na našu prošlost. Nije ona ni malo bila laka. Nikome prošlost nije bila laka, ali je bila od Boga blagoslovljena! Ratna stradanja i poratni progoni bili su nekad prijeko, a nekad polagano mučeništvo, u kojem su se naše sestre i naša braća pokazali dostojni svoga kršćanskog i redovničkog imena i poziva i ostavili nam u nasljedstvo slavnu baštinu i častan zadatak da nastavimo ići njihovim putem.

Njihov primjer neka i nama bude poticaj da budemo Bogu zahvalni za sve što smo doživjeli. Ne samo za ugodne trenutke, nego i za mnoge patnje i trpljenja, po kojima nas je Bog malo pomalo pročišćavao i pripremao nas za sebe i za misiju koju nam povjerava.

Posebno mu budimo zahvalni za njegovo milosrđe i strpljivost s nama.

Neka nas one zagovaraju kod Boga da budemo njihovi dostojni štovatelji i vjerni svjedoci Kristovi u svijetu. Amen.“

162

VIJESTI • prosinac 2019.

Nakon euharistijskog slavlja, s. Silvija Nikolić, samostanska predstojnica, u govoru dobrodošlice zahvalila je na dolasku svim svećenicima i redovnicama s kojima sestre samostana djeluju. Zajedništvo euharistijskog slavlja nastavljeno je za obiteljskim stolom. (s. Antonija Lučić) Božićna priredba u „Maloj školi“ u Varešu 18. prosinca 2019.

U srijedu 18. prosinca u dvorani „Male škole“ Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije održana je božićna priredba.

Djeca su u punom sjaju pokazala svoje talente, ali i plodove upornog i strpljivog rada.

Tako je jedna grupa, udružena s dvoje profesionalnih glumaca, Nensi Abdelom Sakhi i Makom Čengićem, donijela na pozornicu prekrasnu Božićnu priču Charlesa Dickensa i snažnom porukom i nastupom potaknula publiku na ozbiljnije razmišljanje o smislu Božića. Mnogo radosti i božićnog raspoloženja unijele su plesne skupine krasnim koreografijama i nastupima, kao i tamburaši i dječji zbor svojim glasovima. Neizostavni su uvijek bubnjari koji nam donesu tračak Afrike i publiku podignu na noge.

Iako su reflektori bili usmjereni uglavnom prema djeci, ništa od ovog ne bi bilo moguće bez onih koji su sa strane gledali plod svog zalaganja i truda njihovih mentora, dugodišnjih suradnika i stručnjaka na svojim područjima: Slaven Vidak (voditelj dramskih radionica), Jovana Milosavljević Lovrenović (voditeljica plesnih radionica), Aida Šlak (Hip-Hop radionice), Toni Pešikan (voditelj muzikoterapije), Igor Hinger (voditelj tamburaša) i s. Ružica Marijić (voditeljica dječjeg zbora).

Na početku priredbe prisutne je pozdravila s. Snježana Pavić, ravnateljica „Male škole“, koja se osvrnula na bogati desetogodišnji hod u radu s djecom te zahvalila svima na prisutnosti kao i na podršci koju su pružali u radu „Male škole“.

Kao i svake godine, gošće priredbe su bile sestre iz Provincijalne uprave, a uime svih okupljenih riječi pozdrava uputila je provincijska predstojnica s. Kata Karadža. Uz čestitke, sestra je napomenula da je Božić, u svojoj konačnoj srži, za odrasle ljude koji su zaboravili ono što djeca znaju i koliko smo prestali biti djeca toliko manje možemo razumjeti Božić.

Dan kad se svemogući Bog utjelovljuje upravo u liku Djeteta.

Nakon priredbe, druženje je nastavljeno u prijateljskom ozračju i zajedništvu u kućnoj blagovaonici i obiteljskim stolom koji su s ljubavlju pripremile sestre vareške zajednice.

(Mala škola) Božićna priredba na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 19. prosinca 2019.

U srijedu 19. prosinca 2019. na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu upriličena je božićna priredba. Nastupio je zbor „Fra Nenad Dujić“ pod vodstvom dirigenta fra Emanuela Josića s tamburaškim sastavom Franjevačke teologije u izvedbi Ljubav Božja zasjala, nakon čega je zbor izveo pjesmu Adeste fideles.

Korepetitor zbora bio je fra Fabio Badrov, bogoslov V. godine.

Nakon izvedbe božićnih pjesama nadahnutu i teološki promišljenu božićnu čestitku i pozdrav izrekao je fra Josip Jazvić. Na poseban su način priredbu svojom izvedbom uzveličali glumci pod vodstvom gospođe Anele

163 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Križanac s predstavom Fratarsko sijelo prema motivima pripovijetki Ive Andrića Proba i Čaša. Glumci su ovom predstavom donijeli komad franjevačke prošlosti u današnjicu prikazujući kako one zanimljive trenutke u bratskom životu fratara, tako i političke probleme koji su mučili tadašnji narod predvođen svojim duhovnicima fratrima.

Na koncu su svi studenti izveli uz tamburice božićnu pjesmu Narodi nam se, čime je i završila priredba, a zatim je uslijedilo druženje. (fra Dario Laštro) Božićni dani u Visokom Od 24. do 28. prosinca 2019.

“Slavimo blagdan Božića – Božji dolazak među nas. Sjećamo se ovim slavljem povijesnog događaja. Svi smo se mi brižno i u čežnji pripremali za ovogodišnji blagdan i iščekivali ga” – tim je riječima svoju božićnu i novogodišnju čestitku vjernicima i svim ljudima dobre volje uputio fra Franjo Radman, gvardijan Franjevačkog samostana sv.

Bonaventure i upravitelj župne ekspoziture u Visokom.

Ovogodišnje božićno slavlje u Visokom započeto je, kao i prethodnih godina, otvaranjem božićnih jaslica u utorak 24. prosinca u 16 sati. Tom su zgodom najmlađi dobili prigodne paketiće. Među djecom bilo je i pripadnika drugih vjeroispovijesti. Okupljenoj djeci o Isusovu rođenju kratko je govorila s. Mateja Radman, FDC, vjeroučiteljica u KŠC Sv. Franjo u Tuzli. Profesorica glazbe i pastoralna suradnica Melisa Zerdo odsvirala je i otpjevala dvije božićne pjesme. Poklonima su djecu obradovali dobročinitelji kojima je nakon podjele fra Franjo i zahvalio.

Vjernici su se božićne noći okupili na tradicionalnu misu polnoćku. Pridružili su im se uobičajeno i vjernici drugih vjera kako bi podržali slavlje Božića. Euharistijsko slavlje predvodio je fra Franjo Radman. U prigodnoj propovijedi naglasio je kako Bog dolazi među ljude jer ih ljubi. “Napustili smo svoje tople stanove i kuće kako bismo se okupili da iznova čujemo Radosnu vijest. U ovoj tihoj noći osjećamo kako se ona i prije više od 2000 godina širila brdima, poljima, rijekama, pustinjama, cijelim kozmosom.

Nadvladala je sve barijere prostora, ali i vremena. Dvije tisuće godina postale su tek jedan tren. Ova vijest noćas je postala suvremena: Rođenje Boga jest radosni događaj o kojem čujemo upravo sada – u ovoj blagoslovljenoj noći! U ovoj noći On je dopustio da ga dotičemo, čujemo i slušamo. Rodivši se kao dijete i prihvativši ljudsku stvarnost, radikalno je zakoračio na naše putove na kojima ne želi besciljno i beznadno lutati. Na put, kojima i nas želi voditi, postavio je jasne putokaze koje uvijek sigurno možemo slijediti kako bismo se vratiti u kuću Očevu.

Ti putovi i ulice imaju nove brojeve i nazive: put ljubavi, avenija mira, aleja sreće, bulevar povjerenja u brata čovjeka, trg nove nade, autoput svjetlosti. Na svim tim putovima od danas svatko od nas ima savršenog suputnika – Novorođenoga”, naglasio je Gvardijan napomenuvši kako nas slavlje Božića obvezuje na činjenje dobra, posebno prema najpotrebnijima. Nakon mise polnoćke čestitanje i druženje nastavljeno je ispred crkve i u samostanu.

Prvi božićni dan, 25. prosinca, proslavljen je svetom misom i zajedničkim svečanim ručkom u samostanu. Na blagdan sv. Stjepana, prvomučenika, upriličen je blagoslov obitelji u Visokom i okolici. Visočka

164

VIJESTI • prosinac 2019.

katolička vjernička zajednica nije velika.

Broji tek nešto više od 200 vjernika, iako se u vrijeme blagdana okupi njih puno više.

Mnogi koji su otišli u potragu za boljim uvjetima života rado se vrate u Visoko. Unatoč malobrojnoj zajednici vjernika u Visokom, raduje njihova angažiranost, ali i pouzdanje u bolje sutra.

Tomu dakako pridonose također spremnost u izgradnji dobrih međunacionalnih i međuvjerskih odnosa.Tako je u popodnevnim satima 28. prosinca organiziran božićni prijem u prostorijama Franjevačkog samostana sv. Bonavenure. Domaćin je bio gvardijan fra Franjo Radman, a prisutni su bili predstavnici Srpske pravoslavne crkvene opštine Visoko, Medžlisa Islamske zajednice Visoko, Gradske uprave i Policijske stanice iz Visokog. Svi su uime svojih zajednica i timova čestitali Božić katolicima, a razmijenjene su i dobre želje za nadolazeću novu 2020. godinu. (fra Franjo Radman) Proslavljen naslovnik Školskih sestara franjevaka Hercegovačke provincije 29. prosinca 2019.

U nedjelju 29. prosinca 2019. godine, u provincijskom središtu u Franjevačkoj u Mostaru proslavljena je svetkovina Svete Obitelji, naslovnika Školskih sestara franjevaka Hercegovačke provincije. Kao i niz prethodnih godina euharistijsko slavlje predvodio je mjesni biskup mons. dr. Ratko Perić u zajedništvu sa župnikom Župe sv. Petra i Pavla fra Božom Milićem i tajnikom don Ilijom Petkovićem.

Osim kućne zajednice u samostanskoj kapeli okupile su se i sestre iz zajednica u Mostaru, iz Zagrebačke i Franjevačkog samostana

te sestre iz Bijeloga Polja s postulanticama i kandidaticama. Svečanosti svetkovine pridonijela je cijela zajednica radosnim pjevanjem božićnih pjesama.

Na početku slavlja otac Biskup čestitao je zajednici svetkovinu i nebeskog zaštitnika Provincije poželjevši sve potrebne milosti svakoj zajednici, provinciji, napose svakoj duši... U uvodu u pokajnički čin o. Biskup je izdvojio dvije važne stvari, osobine koje su resile i Svetu Obitelj i bez kojih nema duhovnog života: ustrajna molitva i krepost poniznosti.

Nakon što su sestre pročitale liturgijska čitanja i otpjevale psalam, fra Bože je navijestio Evanđelje. U homiliji o. Biskup je nazočnim sestrama i vjernicima uputio po(r)uku tumačeći pravila ponašanja i nakanu za svaki mjesec u sljedećoj godini prema Poslanici svetoga Pavla apostola Crkvi u Rimu: Blagoslivljate svoje progonitelje!

Blagoslivljajte, a ne proklinjite!

Radujte se s radosnima!

Plačite sa zaplakanima!

Budite istomišljenici među sobom!

Neka vas ne zanosi što je visoko!

Neka vas privlači što je ponizno.

Ne umišljajte si da ste mudri!

Nikome zlo za zlo ne vraćajte!

Zauzimajte se za dobro pred svim ljudima!

Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!

Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu!

Na koncu misnoga slavlja svetkovinu Svete Obitelji čestitala je provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina i zahvalila o. Biskupu za misno slavlje, prisutnost i za svaki poticaj i zauzimanje za sestre franjevke Mostarske provincije. (ŠSF)

165 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Logo prigodom 25. obljetnice osnutka Društva prijatelja Malog Isusa

naseljima koja su pripadala drugim izraelskim plemenima.

31. prosinca 2019.

Marija je bila Levijka i živjela je na prostoru Zebulona i Naftalija (usp. Iz 8,23), u gradu koji se zvao Nazaret. Njezin zaručnik Josip također je živio u Nazaretu, ali nije bio Nazarećanin jer je klanom pripadao Judinu plemenu, tj. gradu Betlehemu. Marija, međutim, nije imala drugu domovinu osim one u kojoj je rođena i u kojoj je odrasla, a to je bio grad Nazaret. Stoga je i nazvana Nazarećanka.

U zajedništvu sestara Družbe služavki Malog Isusa, članovi Društva prijatelja Malog Isusa proslavit će 25. obljetnicu svoga postojanja i djelovanja u RH i BiH dana 28. ožujka 2020. u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu u Hrvatskoj. Tim povodom izrađen je logo pod vodstvom s. Ane Marije Kesten, ravnateljice toga Društva.

Tumačenje loga (donosi dr. Dubravko Turalija) Što god vam rekne, učinite (Iv 2,5) Marija iz Nazareta Praotac Jakov imao je dvanaest sinova i svaki je od njih dobio dio obećane zemlje, svaki osim Levija. Levi je bio duhovni vođa svojoj braći, zbog toga je ostao bez nasljedstva. Tako, dok je Ruben dobio veliki grad Hešbon, Šimun Beerševu, Juda Betlehem, Naftali Hazor..., Levijevi sinovi živjeli su u

Levijevo pleme karakterizirale su dvije boje: bijela i plava. Bijela i plava boja na logu simbol su Marijina levitskoga roda, tj. duhovnih ljudi koji nisu gledali dolje na zemlju, nego gore u nebesa. Marija je, dakle, prikazana u boji nebeskoga plavetnila kao ona koja gleda u nebo, tj. u vječnost. Prijatelj Maloga Isusa je onaj koji ne gleda dolje u zemaljsko, nego gore u nebesko blago i ljepotu.

166

VIJESTI • prosinac 2019.

Isus iz Nazareta Marijin sin Isus, makar zakoniti Judejac, tj. Josipov sin, poput svoje majke, dičio se i svojim levitskim plemenom. tj. rodom bez vlastite zemlje. Zato se ne naziva Judejcem, nego Nazarećaninom, tj. čovjekom koji nema gdje nasloniti svoju glavu (usp. Mt 8,20). Drugim riječima, Isusov dom je tamo gdje ga drugi prime, prihvate i ugoste. Prijatelji Malog Isusa su, dakle, oni koji primaju, prihvaćaju i ugošćuju Isusa.

slušati njezina Sina jer je Put Istina i Život (usp. Iv 14,6).

Put je pravac koji vodi ravno prema Ocu. Put prema vječnome Ocu nije taman, nego pun svjetla. Otud i narančasta boja na logu jer simbolizira svijetli put prema Ocu koji se radosno i slatko otvara prijateljima Malog Isusa, koji žele spoznati vječnu Istinu i živjeti vječni Život.

Sin koji sluša svoju Majku

Isto je i s Isusovom majkom Marijom. Onaj koji otvori svoju kuću Mariji, ta kuća postaje i Marijin dom. Kuća je simbol ljudskoga srca, a srce je slika ljudske nutrine. Čovjek koji primi Mariju u svoj život, njegov život postaje dio i Marijina životnoga puta.

Kao što Majka Marija sluša svoga Sina Isusa, tako je i Sin poslušan svojoj Majci. Na svadbi u Kani poslušao je njezin glas i zapovjedio: „Napunite posude vodom!“ (Iv 2,7). Uzajamno slušanje i uvažavanje karakteristika je Svete Obitelji.

Mali Isus ne može bez svoje Majke. Stoga je prijatelj Malog Isusa onaj koji je, u svome životu, prihvatio i Isusovu Majku. Tako se cijela Sveta Obitelj nastanjuje u onome koji prijateljuje s Malim Isusom i njegovom Majkom. Zbog toga se prijatelji Malog Isusa s pravom nazivaju obitelj u kojoj žive i djeluju Mali Isus i njegova majka Marija.

Poslušnost prema drugima i uvažavanje drugih karakteristika je i prijatelja Maloga Isusa koji slušaju Isusa što im progovara u Evanđeljima, prate Mariju kada ih savjetuje što činiti u životu i poštuju druge onako kako je to činio njihov prijatelj Isus. Živio Mali Isus! Uvijek u našim srcima!

Majka koja sluša svoga Sina

Grafički dizajn loga izradio je Mate Zdilar.

Nitko nikada dulje nije živio s Malim Isusom kao njegova majka Marija. Ona ga je rodila.

Ona ga je odgojila. Uz nju je Isus odrastao i ona ga je neprestano pratila, sve do njegove smrti na križu. Od svih ljudi, Marija najbolje poznaje svoga Sina. Zbog toga sa sigurnošću govori: Ne bojte se, što god vam kaže učinite! (usp. Iv 2,5).

Društvo prijatelja Malog Isusa

Prijatelji Malog Isusa su oni koji slušaju Marijin glas kada im poručuje: Slušajte moga Sina i svoga prijatelja Isusa! Marija svakome od prijatelja Maloga Isusa jamči da vrijedi

Prijatelji Malog Isusa (PMI) suradnici su Družbe sestara Služavki Malog Isusa, Družbe koju je u Sarajevu 1890. godine utemeljio sluga Božji nadbiskup Josip Stadler, čiji je proces kanonizacije u svojoj rimskoj fazi. Prije 25 godina (8. 12. 1994.), M. Mirjam Dedić, tadašnja vrhovna glavarica naše Družbe, došla je na ideju da se oformi društvo naših suradnika koji nisu članovi Družbe, ali žive i djeluju u duhu Družbine karizme i njezine duhovnosti.

167 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Oni na taj način u svojim životnim okolnostima proširuju naše poslanje služenja potrebitima. Prijatelji Malog Isusa žive u trajnom prijateljstvu s Malim Isusom; oni imaju srca za Njegovu i našu najmanju braću: za napuštene, bolesne, osamljene, siromašne, za djecu bez roditeljske skrbi i u svakoj drugoj potrebi. U svakodnevnom životu svjedoče im poruku radosne vijesti.

U njihovim srcima neprestano odzvanjaju Isusove riječi: „Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili.“ Prijatelji Malog Isusa aktivno sudjeluju u liturgijskim slavljima; oni svake nedjelje i blagdana, a po mogućnosti i svakog 25. u mjesecu na spomen Isusova rođenja sudjeluju na svetoj misi i primaju svetu pričest. Njeguju i šire pobožnost prema Malom Isusu i euharistiji, koja je živi Bog s nama, te Blaženoj Djevici Mariji, Isusovoj i našoj Majci.

Svakodnevno mole molitvu PMI i uključuju se u molitvu Crkve za duhovna zvanja, posebno za sestre Služavke Malog Isusa. Osvježeni Božjom milošću PMI mogu zajedno sa sestrama SMI s više snage i poleta ići u novi život – život s Isusom i za Njega – kako bi zajedno sve više postajali svijetle zrake Božje ljubavi, dobrote i nježnosti koje će svojom toplinom grijati svako srce i svaki novi dan.

Društvo PMI ima vlastiti Statut prema kojem djeluje. Statut je odobren od HBK i BK BiH. Članovi se okupljaju svakog četvrtka i mole, dogovaraju nove akcije, a imaju i svoja mjesečna okupljanja svakog 25. dana u mjesecu kada slave svetu misu, razmišljaju, mole i imaju svoj određeni duhovni program.

Svake godine održavaju se redoviti zajednički susreti PMI u sve tri naše provincije: sarajevskoj BDM, splitskoj sv. Josipa i zagrebačkoj

Presvetog Srca Isusova i Marijina. PMI imaju svoj bilten koji je počeo izlaziti 1996. godine pod imenom „Prijatelj malenih“, a izlazi dvaput godišnje. (VUPMI)

168

VIJESTI • prosinac 2019.