Vijesti br. 3. 2019. by Hrvatska redovnička konferencija

Služenje autoriteta i posluh, 2008.

Apostolsko pismo svetoga oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, 2015.

Radujte se! Okružnica posvećenim muškarcima i ženama, 2015.

Istražujte Posvećenim muškarcima i ženama u hodu za Božjim znakovima, 2015.

Kontemplirajte Bogu posvećenim muškarcima i ženama na tragovima Ljepote, 2015.

Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi, 2016.

Vultum Dei quaerere Apostolska konstitucija o ženskom kontemplativnom životu, 2016.

Naviještajte Posvećenim muškarcima i ženama, svjedocima evanđelja među ljudima, 2017.

Za novo vino nove mješine Posvećeni život nakon Drugog vatikanskog koncila i još uvijek prisutni izazovi, 2017.

10.

Ekonomija u službi karizme i poslanja Boni dispensatores multiformis gratiae Dei, 2018.

11.

Cor orans Provedbena uputa apostolske konstitucije “Vultum Dei quaerere” o ženskom kontemplativnom životu, 2018. Njihovo je kraljevstvo nebesko - radni listovi Radni listovi su namijenjeni djeci predškolske dobi s ciljem poticanja njihova cjelovitog razvoja, uključujući i duhovnu dimenziju. Zamišljeni su kao radni materijal odgojiteljima u vjeri i roditeljima u pripremi djeteta za polazak u školu. Cijena radnih listova je 20,00 kn (+ poštarina), a mogu se naručiti na: 099/8134 964 ili kupi@redovnistvo.hr

Zagreb - Sarajevo • rujan • 2019. • br. 3. (2019.) • god. XLVII

Iz naše biblioteke:

VIJESTI • rujan 2019.

Drage sestre i braćo u redovništvu, dragi čitatelji!

isijski mjesec listopad 2019. papa Franjo je proglasio u povodu 100. obljetnice apostolskog pisma Maximum illud kojim je 1919. godine papa Benedikt XV. htio dati novi poticaj za misijsku djelatnost Crkve i u kojoj je definirao principe i prioritete katoličkih misija ad gentes za razdoblje koje traje sve do danas. U poruci za ovogodišnji Svjetski dan misija naslovljenoj „Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu“, papa Franjo ističe da je danas važno obnoviti misijsko djelovanje Crkve te podvrći sudu, kroz prizmu evanđelja, njezino poslanje naviještanja evanđelja i donošenja svijetu spasenja Isusa Krista, umrlog i uskrslog. Misijska je bila i tema XXII. redovničkog dana u Bosni i Hercegovini „Redovnici i redovnice u misijskom poslanju“. O toj temi predavanje je održao apostolski vizitator za Župu Međugorje i nekadašnji predsjednik Papinskih misijskih djela nadbiskup Henryik Hoser. Nadbiskup je istaknuo kako otkrivanje misijskog poslanja svakog redovnika uključuje tri točke: Božji poziv, naš odaziv i potvrdu autentičnosti poziva unutar redovničke zajednice, te promišljanje o trenutku kada smo izrekli Gospodinu svoje „Evo me!“ Posljednja točka je od iznimne važnosti za svakog redovnika i redovnicu jer je ona početak ostvarivanja njezinog misijskog poslanja.

Temi misija posvetila se i ovogodišnja Skupština HRK. Otac Srećko Rimac predstavio je dokument Kongregacije za evangelizaciju naroda Kršteni i poslani: „Kristova Crkva u misiji u svijetu“, o čemu ćemo pisati u idućem broju. Osim toga na Hrvatskom katoličkom radiju započeli smo ciklus emisija o redovništvu „Pozvani i poslani“, a takav naslov emisije nadahnut je obilježavanjem stote obljetnice dokumenta Maximum illud. Početkom listopada posjetili smo i poželjeli dobrodošlicu novom apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj, nadbiskupu Giorgiu Lingui koji nam se pridružio na ovogodišnjoj Skupštini. Povjerenstvo HRK za medicinske sestre redovnice organiziralo je seminar na temu: Svjedočiti milosrdnog Spasitelja u svakodnevnici. Na seminaru je sudjelovalo 50 sestra iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ove Vijesti donose događanja od kraja lipnja do kraja rujna 2019. Među događanjima posebno smo izdvojili Redovničke dane u Hrvatskoj i Redovnički dan u Bosni i Hercegovini. Potom izvanrednu Skupštinu Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH, Susret animatora za duhovna zvanja (nad)biskupijskih i redovničkih zajednica te Studij „Teologije posvećenog života“. Posebno nas raduje zajednički prilog u kojemu smo predstavili doživotno zavjetovane redovnice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u 2019. godini. Na kraju, kao i uvijek, donosimo kroniku redovništva u našim domovinama. Uredništvo

HRK i KVRPP BiH VIJESTI • rujan 2019.

Doživotni zavjeti redovnica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 2019. SLUŽAVKE MALOG ISUSA Provincija Presvetog Srca Isusova i Marijina, Zagreb S. M. Kristina Maslać Župa sv. Ćirila i Metoda, Vinkovci, Đakovačko-osječka nadbiskupija Doživotne zavjete položila 14. kolovoza 2019. u Zagrebu. S. M. Margaret Ružman Župa sv. Ferdinanda, Ferdinandovac, Varaždinska biskupija Doživotne zavjete položila 14. kolovoza u Zagrebu. MILOSRDNE SESTRE SV. KRIŽA, Đakovo S. Vesna Stojanović, s. Vesna Župa sv. Lovre, Babina Greda, Đakovačko-osječka nadbiskupija Doživotne zavjete položila 27. travnja 2019. u Babinoj Gredi. S. Marija – Margarita Klobučar, s. Gita Župa sv. Klare, Stari Mikanovci, Đakovačko-osječka nadbiskupija Doživotne zavjete položila 11. svibnja 2019. u Đakovu. S. Manuela Jerković, s. Mirjam Župa Uznesenja BDM, Uskoplje, Vrhbosanska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 11. svibnja 2019. u Đakovu.

3 Doživotni zavjeti redovnica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 2019.

ŠKOLSKE SESTRE FRANJEVKE KRISTA KRALJA Provincija Presvetog Srca Isusova, Split S. Anne Marie Kalinga Župa Duha Svetoga, Biskupija Bukavu Doživotne zavjete položila 13. lipnja 2019. u Nyantende, DR Kongo.

DRUŽBA SESTARA MILOSRDNICA SVETOG VINKA PAULSKOGA Provincij Bezgrješnog Začeća BDM, Zagreb S. Viktorija Marjanović Kutjevo, Požega, Požeška biskupija Doživotne zavjete položila 15. kolovoza 2019. u Zagrebu.

RED SV. KLARE Samostan sv. Klare u Zagrebu

S. Marija Frančeska od Uskrsnuća Gospodinova (Ljubica Grgić) Župa Sveta Tri Kralja, Dubrovčan, Zagrebačka nadbiskupija Doživotne zavjete položila 11. kolovoza 2019. u samostanu sv. Klare u Zagrebu. BOSONOGE KARMELIĆANKE Karmel Bezgrešne Kraljice Karmela u Brezovici S. Marija Estera od Otajstvene Ljubavi (Ksenije Marinković) Župa sv. Pavla apostola, Split, Splitsko-makarska nadbiskupija, Doživotne zavjete položila 24. svibnja 2019. u Brezovici.

HRK i KVRPP BiH VIJESTI • rujan 2019.

S. Maristela od bl. Alojzija Stepinca (Marija Mustapić) Župa sv. Ilije proroka, Metković, Splitsko-makarska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 10. veljače 2019. u Brezovici. S. Marija Agneza od Svete Obitelji (Ane Barišić) Župa sv. Tri Kralja, Donja Lomnica, Zagrebačka nadbiskupija Doživotne zavjete položila 28. lipnja 2019. u Brezovici. S. Marija Karmela od Riječi Božje (Blaženke Bašić) Župa sv. Josipa Radnika, Slavonski Brod, Đakovačko-osječka nadbiskupija Doživotne zavjete položila 25. travnja 2019. u Brezovici. S. Marija Anita od Isusa (Anita Čulo) Župa Pomoćnice kršćana – Kman, Split, Splitsko-makarska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 20. listopada 2019. u Brezovici. KĆERI BOŽJE LJUBAVI Provincija Božje providnosti, Zagreb S. Gjystina Kulla Župa sv. Stjepana, Suma – Brucaj, Skadar, Skadarska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 10. kolovoza 2019. u Skadru, Albanija.

5 Doživotni zavjeti redovnica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 2019.

S. Lena Kulla Župa sv. Stjepana, Suma – Brucaj, Skadar, Skadarska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 10. kolovoza 2019. u Skadru, Albanija. S. Brigita Marku Župa sv. Ante, Kabash – Binač, Kosovo, Prizrensko-prištinska biskupija Doživotne zavjete položila 10. kolovoza 2019. u Skadru, Albanija.

ŠKOLSKE SESTRE FRANJEVKE KRISTA KRALJA Provincija Svete Obitelji u Hercegovini S. M. Vesna Glavota Župa Drinovci, Mostar, Mostarsko-duvanjska biskupija Doživotne zavjete položila 27. kolovoza 2019. u Samostanu sv. Franje u Potocima, Bijelo Polje kod Mostara

ŠKOLSKE SESTRE FRANJEVKE KRISTA KRALJA Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina, Sarajevo S. M. Blaženka Marijanović Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Jajce, Banjolučka biskupija Doživotne zavjete položila 11. kolovoza 2019. u Župi sv. Mihovila Ark. u Varešu. S. M. Anđelina (krsno Anđelka) Ivančić Župa Svih Svetih, Livno, Banjolučka biskupija Doživotne zavjete položila 11. kolovoza 2019. u Župi sv. Mihovila Ark. u Varešu. Podatke prikupila Hrvatska redovnička konferencija i Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

Imenovana tajnica Hrvatske redovničke konferencije Zagreb, 19. rujna 2019. Vijeće Hrvatske redovničke konferencije na svojoj sjednici održanoj 19. rujna 2019. u sjedištu Konferencije jednoglasno je za novu tajnicu imenovalo dr. sc. s. Kristu Mijatović, milosrdnu sestru sv. Križa.

redsjednica Konferencije zahvalila se s. Kristi što je prihvatila ovo služenje. Zahvalila je također Milosrdnicama sv. Križa za sestru Kristu. Sestra Krista iskazala je zahvalnost i svoju dobru volju da služi redovništvu i na ovakav način. Članovi Vijeća iskazali su zahvalnost dosadašnjoj tajnici s. Ireni-Katarini Olujević, služavki Maloga Isusa koja je službu tajnice vršila nepunih osam godina. Sestra Irena-Katarina zahvalila je kod primopredaje dužnosti na povjerenju i prigodi da služi redovništvu. Sestra je pošla na novu službu u Rim. Jasna s. Krista Mijatović rođena je 1978. godine u Brčkom, u Bosni i Hercegovini. Do svoje dvanaeste godine živjela je u Tolisi, a godine 1990. obitelj se seli u Štitar, u Hrvatsku. Nakon završenoga drugog razreda opće gimnazije u Županji, 1995. godine odlazi u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Poslije mature (1997.)

stupa u postulat, a godinu dana kasnije (1998.) u novicijat. Prve redovničke zavjete položila je 2000. godine u Đakovu. Godine 2001. upisala je dvogodišnji studij filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Teološki studij upisala je 2003. godine na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu koji je afiliran Teološkomu fakultetu Papinskoga sveučilišta „Gregoriana“ u Rimu. Doživotne zavjete položila je 2006. godine u Štitaru. Diplomirala je u lipnju 2007. godine, a od rujna iste godine vršila je službu vjeroučiteljice u osnovnim školama u: Sikirevcima, Vukovaru, Donjem Miholjcu i Osijeku. Od 2014. godine članica je Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života te Povjerenstva za osobe posvećenoga života u Đakovačko- osječkoj nadbiskupiji. Godine 2015. obranila je licencijatski rad Apostolat ženskih redovničkih zajednica u povijesno-društvenom kontekstu. Komparativni prikaz djelovanja redovnica u Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama na Poslijediplomskom sveučilišnom studiju licencijata i doktorata na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2018. obranila je doktorsku disertaciju Razumijevanje i ostvarivanje poslanja kod redovnica u Hrvatskoj danas. Predavač je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, na Studiju teologije posvećenog života u Splitu i na Školi za župne suradnike u Slavonskom Brodu. Članica je uredničkoga vijeća časopisa Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije i časopisa U znaku križa

foto: HRK

7 Tajništvo Hrvatske redovničke konferencije

S lijeva na desno - s. Krista, s. Irena i s. Ana Marija

Hrvatske provincije Milosrdnih sestara svetog Križa. Redovito održava predavanja na regionalnim i nadbiskupijskim susretima za osobe posvećenog života te Redovničkim danima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Sudjelovala je na nekoliko međunarodnih konferencija.

Hrvatska redovnička konferencija Slavoljuba Bulvana 4 10000 Zagreb tel.: 01/3764 281 fax: 01/3764 280 e-mail: konferencija@redovnistvo.hr www.redovnistvo.hr OIB: 50217403813 IBAN: HR30 2340 0091 1105 0021 2

Tajništvo s. Krista Mijatović, tajnica mob.: 099 2123 191 Marinko Nikolić mob.: 099 8134 964

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

Susret animatora za duhovna zvanja (nad)biskupijskih i redovničkih zajednica „Christus vivit – teorija i praksa“ Đakovo, od 17. do 19. rujna 2019. U Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu od 17. do 19. rujna 2019., u organizaciji Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije, održan je godišnji Susret animatora za duhovna zvanja (nad)biskupijskih i redovničkih zajednica na temu „Christus vivit – teorija i praksa“. Na susretu su sudjelovali i članovi Povjerenstva Hrvatske redovničke konferencije za promociju duhovnih zvanja.

usret je započeo u poslijepodnevnim satima, a otvorila ga je s. Danijela Anić, tajnica Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja HBK, potom je poticajnu riječ okupljenima uputio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Nakon zaziva Duha Svetoga pozdrave i dobrodošlicu uputili su poglavari Bogoslovnog sjemeništa: rektor Stjepan Radić i vicerektor Krešimir Čutura. Uslijedio je radni dio susreta tijekom kojega je prof. s. Veronika Gašpar održala predavanje u kojem je naglasila izazove današnjice s kojima se suočavaju mladi, ali i odrasli. Istaknula je kako postoji rivalstvo između istinske teologalne vjere i duhovnosti sekularnog društva. U kršćanstvu je temelj odnos s Bogom, pa onda i s bližnjima, dok je u „duhovnosti“ modernog čovjeka on sam sebi bog sa svojim prohtjevima. U sekularnom svijetu nema mjesta za bližnjega, nema evanđeoske ljubavi kao ni milosrđa, sućuti i solidarnosti. S. Veronika citirala je papu Franju, dijelove njegove pobudnice mladima Christus vivit („Krist živi“), gdje ih bodri da

9 Susret animatora za duhovna zvanja

se ne boje „trčati brže od sporih i bojažljivih i da uvijek čuvaju odnos sa Sinom Božjim koji se daruje u euharistiji, koja je središte kršćanskog života…“. U večernjim satima svećenici, redovnici i redovnice molili su zajedno Večernju u sjemenišnoj kapelici Bezgrešnog začeća BDM te slavili euharistiju, kojom je predsjedao nadbiskup Hranić. Koncelebriralo je 19 svećenika, uz ministriranje i pjevanje đakovačkih bogoslova. U srijedu 18. rujna započeo je drugi dio Susreta animatora duhovnih zvanja u Đakovu obrađivanjem teme teologalne vjere i razlučivanja duhovnih zvanja i poslanja pred izazovima sekularne duhovnosti s posebnim naglaskom na poslijesinodalnu pobudnicu pape Franje Christus vivit. Predavanje je održala dr. Veronika s. Nela Gašpar, a potom su uslijedile radionice u kojima su sudionici podijeljeni u četiri skupine obrađivali različite vidove razlučivanja poziva. U popodnevnim satima vlč. Rađa održao je prvo od dva predavanja na temu „Kakav je

pastoral duhovnih zvanja?“ Naglasak prvoga predavanja vlč. Rađe stavio na činjenicu da su digitalna i virtualna revolucija te nedostatak očinske figure u obitelji tri obilježja današnjeg odrastanja mladih, zbog čega je prvi poziv animatora za duhovna zvanja formirati mlade za zreli kršćanski život na čijem će terenu nužno nicati i pitanje o pozivu kao zrelom načinu kršćanskoga života. U večernjim satima, uz euharistijsko klanjanje koje su animirali vlč. Krešimir Čutura i vlč. Filip Sertić, u sjemenišnoj kapeli Bezgrešnog začeća BDM slavljena je sveta misa, koju je predvodio don Jure Bjeliš, rektor Centralnog sjemeništa u Splitu. Posljednjeg dana Susreta animatora predavanje o govoru novoga načina prenošenja vjere održao je vlč. dr. Jakov Rađa. Susret je zaključen euharistijskim slavljem koje je predvodio mons. mr. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

XXXV. redovnički dani

Redovnički dani u Splitu

"Radujte se i kličite" – Zar te Gospodin ne poziva na rast u

U organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske redovničke konferencije, u franjevačkom Samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu održani su, 20. i 21. rujna, XXXV. redovnički dani. Program je započeo u petak 20. rujna molitvom Trećega časa uz prisutnost splitskomakarskog nadbiskupa i metropolita mons. Marina Barišića, predsjednika Povjerenstva i provincijala franjevaca trećoredaca fra Ivice Martinovića, povjerenika za redovnice u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji fra Petra Lubine, brojnih provincijala i provincijalki te oko 130 redovnika i redovnica.

svetosti?

„Svetost je Božje ušatorivanje u nama i među nama.“ Benedikt XVI. U pet gradova u Hrvatskoj, u Splitu, Dubrovniku, Zagrebu, Rijeci i Županji, u organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske redovničke konferencije i u suradnji s biskupijskim vijećima za posvećeni život, održani su XXXV. redovnički dani na temu Radujte se i kličite – Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti?

a ovim danima predavanja su održali: dr. sc. prof. don Ivan Bodrožić, Redovništvo pred izazovom stjecanja znanja i izgradnje slobodne volje; mr. sc. s. Janjka Mazić, milosrdnica sv. Vinka, Gledajte i djelujte s milosrđem; dr. sc. prof. s. Ana Begić, OP, Redovnički identitet danas?; s. Vlatka Topalović, službenica Milosrđa, Potrebiti u srcu evangelizacije; dr. sc. mons. Zdenko Križić, Radovati se i smisao za humor u redovničkom životu; dr. sc. mons. Ivica Petanjak, Radovati se braći i sestrama: svjedočanstvo poziva; dr. sc. fra Mario Knezović, OFM, Afirmacija svetosti i perspektive, radost u suznoj dolini svijeta.

ozdravljajući okupljene, fra Ivica Martinović je istaknuo kako je tema ovogodišnjih Redovničkih dana nadahnuta apostolskom pobudnicom pape Franje „Radujte se i kličite“ (Gaudete et exsultate). „Papa nas kroz ovu pobudnicu poziva na otkrivanje ljepote, veličine i dubine svetosti. Ne zaboravimo da je ona u temelju našega redovničkog identiteta te da bez nje redovnički život gubi smisao“, rekao je fra Ivica. Zatim je prigodnu riječ uputio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, izražavajući zadovoljstvo što na jednom mjestu vidi veliki broj redovnika i redovnica koji su „bogatstvo u životu svake mjesne Crkve“. Osvrćući se na temu ovogodišnjih Redovničkih dana, naglasio je kako nas Gospodin trajno poziva na rast u radosti i svetosti. „Današnji svijet nam nudi

foto: smn.hr

11 XXXV. redovnički dani Radujte se i kličite - Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti?

mnoštvo različitih ponuda, želi nas zavarati lažnom i površnom radošću koja nikada do kraja ne može ispuniti čovjeka. Prava radost je upisana u ljudsko srce i svjesni smo da se do nje dolazi samo žrtvom i odricanjem. Takvu radost smo pozvani buditi u našim redovničkim zajednicama i u svakodnevnim susretima s braćom i sestrama“, ustvrdio je mons. Barišić. Prvo predavanje pod nazivom „Djelujte s milosrđem. Eto to je svetost!“ održala je mr. sc. s. Janjka Mazić, milosrdnica sv. Vinka iz Rijeke. Prijepodnevni dio prvoga dana završio je svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić uz koncelebraciju fra Ivice Martinovića i fra Petra Lubine.

Osvrćući se na evanđeoski tekst (Lk 8,1–3), nadbiskup je rekao kako nam Luka donosi sliku prvih redovnica, sliku žena koje su slijedile Isusa služeći u zajednici. „Evanđelist navodi imena samo onih žena koje su imale snažno i duboko obraćenje jer nam one daju najbolje svjedočanstvo Kristove milosrdne ljubavi“, nastavio je mons. Barišić. Pojasnio je kako ne možemo biti autentični redovnici ili redovnice ako ne živimo osobni odnos s Gospodinom. „Krist stvara i formira jezgru svoje Crkve od različitih karizmi kako bi autentično naviještala Njegovu ljubav i milosrđe. Ljubav koju smo pozvani naviještati drugima dobivamo iz susreta s Njim. Trebamo ga svakodnevno susretati kroz euharistiju, molitvu i Sveto pismo kako bismo u ovome svijetu mogli biti vidljivi sakrament njegove prisutnosti“, naglasio je nadbiskup.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

Ističući važnost zajedništva, koje je garancija Kristove prisutnosti, mons. Barišić je ustvrdio kako kršćani nikada ne mogu biti svjetlo drugima ako su zatvoreni u vlastitu sebičnost i individualnost. Dodao je i kako Gospodin od početka računa na „ženski genij“ u Crkvi, jer se žene odlikuju nježnošću, osjećajnošću i brigom za potrebite. „Apostoli nikada do kraja nisu razumijeli Kristov poziv, dok su žene stalno u Njegovoj službi ne ostavljajući ga ni pod križem. One su trajno povezane u svetosti i radosti jer su već za života slijedile Spasitelja“, rekao je nadbiskup.

Redovnički dan u Dubrovniku

Zaključujući homiliju, poželio je da Gospodin svim osobama posvećenog života, kao i svim kršćanima pomogne „u radosnom i svetom oblikovanju vlastitog poziva i poslanja“.

U poslijepodnevnim satima je nastavljen program prvoga dana. Predavanje na temu „Redovnički identitet danas?“, održala je dr. sc. s. Ana Begić, OP, dok je tema predavanja dr. sc. don Ivana Bodrožića bila „Redovništvo pred izazovom stjecanja znanja i izgradnje slobodne volje“. Drugoga dana Redovničkih dana, u subotu 21. rujna, održana su dva predavanja. Ravnateljica Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije s. Vlatka Topalović govorila je o „Potrebitima u srcu evangelizacije“. Gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić održao je predavanje na temu „Radovati se i smisao za humor u redovničkom životu“. Redovnički dani završili su svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić.

XXXV. redovnički dani održani su u subotu 21. rujna u Dubrovniku. Susret je organizirala Hrvatska redovnička konferencija u suradnji s Vijećem za posvećeni život Dubrovačke biskupije. Goste i stotinjak sudionika iz petnaestak redovničkih zajednica, ženskih i muških, u dvorani Ivana Pavla II. na početku susreta pozdravio je fra Stanko Dodig uime Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije. ime Hrvatske redovničke konferencije svima se obratio fra Ivo Martinović, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša koji je, govoreći o temi susreta, istaknuo kako je svetost osobni identitet svih kršćana, a posebno osoba koje su se predale i posvetile Gospodinu. Iščitavajući Papinu pobudnicu o svetosti i u svojim redovničkim zajednicama redovnice i redovnici mogu otkrivati njezinu širinu i dubinu kao i to da je svetost konkretna, živa i poziva nas na preispitivanje. Prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić održao je predavanje „Redovništvo pred izazovom stjecanja znanja i izgradnje slobodne volje“, a milosrdnica sv. Vinka iz Rijeke mr. sc. s. Janjka Mazić govorila je o temi „Gledati i djelovati s milosrđem, eto to je svetost (papa Franjo)“. Susret je završio misom u crkvi Male braće koju je predslavio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. U propovijedi je biskup govorio o pogledu kojim je Isus pogledao Mateja, čiji se blagdan taj dan slavio, te je Matej doživio preobrazbu života. U tom kontekstu biskup je izdvojio tri „pogleda“. Prvi je Ma-

foto: dubrovacka-biskupija.hr

13 XXXV. redovnički dani Radujte se i kličite - Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti?

tejev pogled dok je bio carinik, a koji je bio usmjeren samo prema novcu te potaknuo zaređene službenike Crkve da se preispitaju jesu li oslobođeni toga da svoj pogled usmjeruju prema materijalnom, koje treba biti samo sredstvo a nikako cilj i oko kojeg se ne smije sve vrtjeti. Drugi je pogled sustolnika na Isusovo ponašanje, pogled koji sudi i osuđuje te odmah odbacuje čovjeka, te je potaknuo okupljene na propitivanje kako oni sami gledaju druge osobe, na prisutnost napasti da druge gledaju prosuđujući i osuđujući, jer kad god se tako gleda onda se i odbacuje. Treći je Isusov pogled koji u Mateju cariniku vidi čovjeka, pogled koji ne osuđuje i ne odbacuje. To je pogled koji dodiruje, miluje, koji uspijeva omogućiti onome čiji pogled je bio usmjeren na vlastiti interes da uzdigne taj pogled, da se okrene iz te svoje situacije i krene u drugom smjeru.

„Evo pogleda koji nam je zadaća“, istaknuo je biskup Uzinić, „pogleda koji bi trebao krasiti naše biti svećenici, biti posvećene osobe, pogleda koji bi trebao vrijediti unutar naših zajednica ali i pogleda kojim bismo, i kao pojedinci i kao zajednice, trebali gledati druge, osobito one kojima smo po svojoj karizmi pozvani biti Isus i donositi Isusa.“ Matej je postao novi čovjek, gledao je Isusa i išao za njim. No, to nije bio kraj njegove preobrazbe. On je svoj pogled učinio Isusovim pogledom, a i naša zadaća je „svoj pogled oblikovati prema Isusovom pogledu, i u drugima vidjeti, ne carinike i grešnike, ne narkomane, prostitutke, promašene ljude, one koji nas žele ugroziti, one koji nisu u skladu s onim što bismo mi htjeli, nego braću i sestre. Kako bi i oni u našem pogledu mogli osjetiti Kristov poziv i čuti, ma osjetiti, to je važno, ono njegovo: Idi za mnom, i krenuti“.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

Redovnički dani u Zagrebu Oko dvije stotine redovnika i redovnica 27. i 28. su rujna u zagrebačkoj Dubravi u franjevačkom samostanu slušali predavanja biskupa Ivice Petanjka i biskupa Zdenka Križića. Biskup Petanjak održao je predavanje na temu Radovati se braći i sestrama: svjedočanstvo Poziva, a biskup Križić na temu Radovati se i smisao za humor u redovničkom životu. Drugog dana prijepodne redovnici i redovnice slušali su predavanja s. Vlatke Topalović, službenice Milosrđa, na temu Potrebiti u srcu evangelizacije, i dr. sc. fra Maria Knezovića, OFM, na temu Afirmacija svetosti i perspektive, radost u suznoj dolini svijeta. Popodne su predavanja održali dr. sc. prof. don Ivana Bodrožića, Redovništvo pred izazovom stjecanja znanja i izgradnje slobodne volje, i dr. sc. prof. s. Ane Begić, OP, Redovnički identitet danas?.

foto: HRK

risutnima se na početku obratio i biskup gospićko-senjski i predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života mons. Zdenko Križić koji je pozdravio redovnike i redovnice u svoje ime i u ime Hrvatske biskupske konferencije. Program prvog dana moderirala je s. Gordana Igrec, članica Vijeća HRK i provincijalka sestara Kćeri Božje Ljubavi, a drugog dana o. Srećko Rimac, član Vijeća HRK i provincijal karmelićana. Prije misnog slavlja prvog dana koje je predvodio biskup Križić u koncelebraciji s više redovničkih poglavara, redovnice i redovnici imali su priliku primiti sakrament pomirenja. XXXV. redovnički dani u Zagrebu su završili 28. rujna misnim slavljem koje je predvodio potpredsjednik Hrvatske redovničke konferencije i dominikanski provincijal fr. Slavko Slišković u koncelebraciji s više redovničkih poglavara. Na kraju susreta upućen je poziv redovnicima i redovnicama na četvrti nastavni ciklus studija „Teologije posvećenog života“.

foto: Pov. za posvećeni život - Rijeka

15 XXXV. redovnički dani Radujte se i kličite - Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti?

Redovnički dan u Rijeci Redovnički dan u Rijeci je održan u subotu, 28. rujna 2019. Program je započeo slavljem liturgije časova, molitvom Trećeg časa. Predsjednik Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica HRK, fra Ivo Martinović pozdravio je sve prisutne. Potom je vlč. mr. sc. Mario Gerić, novoimenovani povjerenik Riječke nadbiskupije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, izrazio dobrodošlicu u ime mons. Ivana Devčića koji nije bio u mogućnosti nazočiti skupu.

rvo predavanje, „Redovništvo pred izazovom stjecanja znanja i izgradnje slobodne volje“, održao je prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić. Drugo predavanje održala je doc. dr. sc. Martina s. Ana Begić, OP, na temu „Redovnički identitet danas?“

Vrhunac susreta bilo je svečano euharistijsko slavlje u crkvi Gospe Lurdske. Misu je predvodio vlč. mr. Mario Gerić, rektor Bogoslovnog sjemeništa Ivana Pavla II. u Rijeci i novi povjerenik za redovnice u Riječkoj nadbiskupiji. Nakon euharistije druženje se nastavilo u samostanu franjevaca kapucina.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

foto: DJOS

XXXV. redovnički dani i susret osoba posvećenog života

Đakovačko-osječke nadbiskupije

Nadbiskupijski susret osoba posvećenog života Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je u subotu 12. listopada 2019. u Županji. Kao i prethodnih godina, nadbiskupijski susreti se organiziraju u suradnji s Hrvatskom redovničkom konferencijom, u sklopu Redovničkih dana. Susret je započeo okupljanjem i molitvom trećeg časa u dvorani pastoralnog centra Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja.

ime Povjerenstava za osobe posvećenog života u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji nazočne je pozdravila s. Marta Kovačić, zahvaljujući domaćinima za gostoprimstvo. U ime župe dobrodošlicu je izrazio župni vikar vlč. Noudeviwa L. Sagbohan, a gospodin Zvonimir ukratko je iznio osnovne informacije o župi kao i o sa-

mome gradu Županji. S. Marta također je zahvalila i pomoćnom biskupu mons. Ivanu Ćuriću za svu organizaciju i podršku koju je pružao ovaj dan. Prigodnim riječima nazočnima su se, potom, obratili predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb, te voditelj povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica fra Ivo Martinović, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca. Program se nastavio predavanjem s. Ane Begić, OP, na temu „Redovnički identitet danas?" Uslijedila ispovijed te priprema za misu, koju je u zajedništvu s petoricom franjevaca i župnim vikarom predslavio pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić. Oslanjajući se na liturgijska čitanja iz Djela apostolskih i Lukinog evanđelja, biskup Ćurić je istaknuo tri važne stvari: Živjeti i nasljedovati iskustvo apostolske vjere, imajući neprestano pred očima činjenicu da su krsni poziv, kao i svi

17 XXXV. redovnički dani Radujte se i kličite - Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti? naši posebni pozivi, najprije Božji dar. Zatim važnost slušanja i vršenja Riječi, u čemu nam je Blažena Djevica Marija najizvrsniji uzor i zagovornica. Homiliju je zaključio mislima da trebamo neprestano imati u središtu Krista. Pozvao je sestre da žive upravo od toga zajedništva s Kristom. Nakon mise redovnici i redovnice su pohodili Zavičajni muzej te župnu crkvu sv. Nikole Tavelića. Budući da spomenuta župa slavi svoju pedesetu obljetnicu te da je ujed-

no i pedeseta obljetnica kanonizacije sv. Nikole Tavelića, bila je izvrsna prigoda svratiti u nju, pomoliti se te zapjevati ovom hrvatskom zaštitniku i svecu. Posljednje odredište je bilo svetište Gospe u Šumanovcima gdje je redovnice i redovnike dočekao upravitelj svetišta i župnik u Gunji vlč. Ivan Živić. Završni blagoslov i riječ zahvale svima koji su bili uključeni u organizaciju ovog susreta izrekao je biskup Ivan Ćurić.

Gledati i djelovati s milosrđem, eto to je svetost (papa Franjo) s. Janjka Mazić, milosrdnica sv. Vinka

„Potrebno je razvijati pristup ljudima i način pastoralnog djelovanja putem dijela milosrđa koja postaju jezik navještaja u životu i djelovanju Crkve. Naviještanje i konkretno aktualiziranje milosrđa pretpostavlja najprije iskustvo susreta s Bogom. To sinovsko iskustvo odnosa s Ocem rađa izobrazbom srca koje će biti spremno otvoriti se drugom u sebedarnoj ljubavi“, kazala je predavačica. Napomenula je i kako se u iskazivanju milosrđa ne smije zaboraviti

foto: dubrovacka-biskupija.hr

estra Janjka je kazala da je milosrđe u korijenu Božjeg pristupa čovjeku. I u Starom i u Novom zavjetu se govori o Božjem milosrđu, a od Isusa se može učiti što znači gledati s milosrđem. Cijelo njegovo poslanje je u službi milosrđa. Trajni je poziv za kršćane biti milosrdni kao Otac nebeski i tražiti putove konkretnog ostvarenja Božjeg milosrđa u svijetu.

na starije i nemoćne članove unutar samih redovničkih zajednica koje su sve starije, a milosrđe se iskazuje kroz rad na podizanju kvalitete života bolesnih, starijih i nemoćnih te pristupa i komunikacije s njima. I tu je milosrđe određujući čimbenik ponašanja, poručila je s. Janjka.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

zahvalnost i motivira za kulturu susreta, nasuprot današnjoj kulturi isključivanja i sukoba. Ponovila je pozive pape Franje u pobudnici „Radujte se i kličite“ da u svakome našem bratu, osobito najmanjem, najslabijem, ugledamo samu Božju sliku.

foto: HRK

Sestra Vlatka zaključila je da djelima konkretne ljubavi svjedočimo da smo sami živi, da naša srca nisu otvrdnula, da u našim rukama ima snage pridignuti drugoga. „Ne treba se bojati svetosti. Često pred zahtjevima Ljubavi osjećamo nemoć. Međutim, svetost ne oduzima radost, snagu, već oslobađa do one biti koju je Bog Otac imao u svojoj pomisli kad nas je stvorio. Bitno je prepoznati svoj put i nastojati što više na njemu ljubiti“, zaključila je sestra.

Potrebiti u srcu evangelizacij s. Vlatka Topalović, službenica Milosrđa

estra Vlatka Topalović se osvrnula na teme siromaštva: siromaštvo duhom kao preduvjet za prepoznavanje siromaha, put do srca osobe u potrebi da joj se vrati nada. Govorila je potom o radosti susreta, putu svetosti i zagovornoj molitvi. Redovnicima i redovnicama iznijela je nekoliko inspirativnih susreta sa siromašnima i obespravljenima. Govoreći, potkrijepljeno citatima iz Svetoga pisma, o siromasima, usporedila je starozavjetno i novozavjetno poimanje siromaštva. U novozavjetnom siromaštvu Bog nije samo Stvoritelj siromaha, nego je i jedan od njih, siromašnih. Siromaštvo duhom otvara nam srca milosrđu, budi

Afirmacija svetosti i perspektive, radost u suznoj dolini svijeta fra Mario Knezović, OFM

ra Mario je najprije raspravio redovnički identitet, potom dva lažna oblika svetosti koji nas mogu zavesti na krivi put antropocentričnog imanentizma pod krinkom katoličke istine: gnosticizam i pelegijanizam. Odgovarajući na takve izazove i pitanje – Kako se postaje dobar kršćanin?, fra. Mario odgovara da moramo činiti, svatko na svoj način, ono što nam je Isus rekao u govoru o blaženstvima. „Izraz sretan ili blažen postaje istoznačnica za svet jer izražava činjenicu da oni koji su vjerni Bogu i njegovoj riječi, svojim sebedarjem ostvaruju pravo blaženstvo.“ No, upozorava fra Mario, na tom putu pravednost što

foto: HRK

19 XXXV. redovnički dani Radujte se i kličite - Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti?

nam je nudi Isus nije ona koju od nas traži svijet. Isusov put je put postojanosti, strpljivosti i blagosti, u radosti, smislu za humor i zajednici. Svoje predavanje fra Mario je završio govorom o duhovnoj iskvarenosti koja je gora od pada grešnika, jer je riječ o lagodnom i samodostatnom obliku sljepoće, gdje se sve čini prihvatljivim. Zato nam je potrebna mudrost razlučivanja bez koje možemo lako postati plijenom svakog prolaznog trenda.

Redovništvo pred izazovom stjecanja znanja i izgradnje slobodne volje don Ivan Bodrožić

rof. dr. sc. don Ivan Bodrožić održao je predavanje „Redovništvo pred izazovom stjecanja znanja i izgradnje slobodne volje“. Podsjetivši na početke Crkve u kojima je monaštvo proizišlo iz želje cijelog naroda za autentičnijim življenjem svetosti i kao intenzivnije opredjeljenje za svetost, što je bilo na ponos cijele Crkve, predavač je objasnio dva falsifikata svetosti koji se i danas na razne načine pojavljuju, a to su gnosticizam i pelagijanizam, o čemu govori i papa Franjo. „Autentični redovnički život je uvijek bio i jest najbolja obrana, zaštita, i najbolji odgovor Crkve na ovakve izazove. Najbolji primjer poniznog služenja u ljubavi davali su tijekom stoljeća redovni-

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

ce i redovnici. Stoga i danas vrijedi za suvremene izazove i zapreke na putu kršćanske svetosti da redovništvo nastavi tim putem i davati primjer u Crkvi. Na taj način Crkva može imati unutarnju snagu prevladavati izazove koji su pred njom, poteškoće koje su u svijetu, jer ih valja prevladavati kroz konkretne odgovore i vršenja volje Božje, vršenja njegove ljubavi“, kazao je predavač.

Radovati se i smisao za humor u redovničkom životu

dokumentu Radujte se i kličite papa Franjo govori o radosti i smislu za humor kao konstitutivnim elementima kršćanskog života koji su usko vezani i uz samu svetost. Papa u prvoj rečenici tvrdi: „Sveci ne samo da nisu ukočeni i plahi, tugaljivi i melankolični, klonuli ili kisela i turobna lica, već su radosni i urešeni smislom za humor“ (122), rekao je na početku svoga predavanja biskup Križić. Kada govorimo o radosti u redovničkom životu, naveo je biskup, jasno je da govorimo o autentičnoj evanđeoskoj radosti koja je usko povezana s pozivom i koja iz njega izvire. Radujte se i kličite govori o radosti koja ima svoj izvor u Bogu i koju, kako veli Isus, nitko i ništa ne može oduzeti. Isus Krist je definiran kao Radosna vijest (Mk 1,1) i stoga redovnici, kao navjestitelji Radosne vijesti, moraju biti i nositelji života radosti. Bez ovoga navještaj neće biti uvjerljiv. Isusov učenik nije čovjek koji je pozvan da drugima samo izražava sućuti, nego da im dono-

foto: HRK

mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup i predsjednik Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ si radosnu vijest. Biblija prema žalosti ima krajnje rezerviran stav. Na više mjesta nalazimo naglašeno kako žalost škodi čovjeku, pa i onda kada je opravdana, i čovjek joj se ne smije prepustiti jer će ga deformirati. I sam Isus će tražiti od svojih učenika da budu ljudi radosti, da njegova radost bude u njima i da njihova radost bude potpuna (Iv 15,11; 16,24). Poziv na radost nalazimo i u svim drugim novozavjetnim spisima, napose kod apostola Pavla, poručio je biskup. „Crkva je tek u zadnjih nekoliko desetljeća“, nastavio je biskup, „u svojim dokumentima počela na posebniji način isticati važnost kreposti radosti u redovničkom životu. Prije toga u dokumentima Crkve ne nalazimo puno o radosti. O tome se jako malo govorilo i u redovničkoj formaciji… Na humor i na smijeh se gledalo kao na nešto što je gotovo suprotnost duhovnome, kao znak da osoba nije na pravom putu. To se poi-

21 XXXV. redovnički dani Radujte se i kličite - Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti? stovjećivalo s neozbiljnošću ili nezrelošću. U biografijama svetaca često se izbjegavalo navoditi da je osoba bila radosna, nasmijana, duhovita, osim s naglaskom da je bila radosna u patnjama… Možda je to i zbog toga što je i prijašnja formacija stavljala pretjerani naglasak na askezu, pokoru, bez dostatnog pojašnjenja samog smisla i značenja nekih pokora. Crkva danas kršćanskoj radosti posvećuje nemalo značenje s naglaskom da bez radosti nema autentičnog kršćanstva. Jer radost je dar Duha Svetoga, a Isus cijeli svoj navještaj naziva Radosnom viješću.“ O važnosti radosti u redovničkom životu nije se počelo govoriti s papom Franjom, nego puno prije. Biskup je podsjetio na dokument Kongregacije za Posvećeni život iz 1994. Bratski život u zajednici. Tu čitamo: „Bratstvo bez radosti je bratstvo koje se gasi. Vrlo brzo će njegovi članovi pokušati potražiti negdje drugdje ono što ne mogu naći kod kuće. Bratstvo bogato radošću pravi je dar odozgo“ (28). Nadalje, isti dokument naglašava da zajednica bez radosti nema snagu privlačnosti, a to se nužno odražava i na zvanja. Čitamo: „Svjedočenje radosti čini veoma privlačnim redovnički život, ona je izvor novih zvanja, i potpora ustrajnosti“ (28). Dokument potom ističe kakvu redovničku zajednicu Crkva želi: „Redovničke zajednice koje svojim životom navještaju radost, te ljudsku i nadnaravnu vrijednost kršćanskog bratstva, našem društvu rječitošću djela govore o preobražavajućoj snazi Radosne vijesti“ (56). U pobudnici Vita consecrata (1996.) papa Ivan Pavao II. ističe: „Naši suvremenici žele u posvećenim osobama vidjeti radost koja

proizlazi iz bivanja sa Gospodinom“ (109). Na drugom mjestu Papa veli da „cijela Crkva mnogo računa na svjedočanstvo zajednica bogatih radošću… da bi (preko njih Crkva) predstavila čovječanstvu svoje pravo lice“ (45). To znači da bez svjedočke radosti nema ni svjedočanstva evanđelja. Bez vidljive radosti nema ni vidljive vjere. U Radujte se i kličite Papa tvrdi: „Kršćansku radost obično prati smisao za humor (126)“, a u jednom govoru Rimskoj kuriji papa Franjo veli: „Nemojmo izgubiti duh radosti, smisao za humor, i prema samima sebi, jer to nam pomaže da znamo biti ljubazni i u teškim situacijama. Koliko nam dobra čini jedna određena doza zdravog humora!“ Papa će također u jednoj homiliji u Svetoj Marti reći da je „žalost sjena đavla, a da otjeramo tu sjenu potreban nam je smijeh i fina doza humora“. Smisao za humor ima veliku važnost za vedrinu u zajednici. „Humor nam daje mogućnost dobrog suživota s drugima jer nas oslobađa od agresivnih sklonosti i lažnih osjećaja krivnje. Pomaže nam da budemo bolji i sposobniji u shvaćanju drugih, samih sebe i života uopće“, ustvrdio je biskup dodajući da je „temelj smislu za humor krepost poniznosti i osjećaj za realnost“. Biskup je podsjetio i na Rahnerove riječi: „Smijte se često, smijte se slobodno. Ne bojte se nekada smijati na način koji može izgledati malo bedast i površan. Ova površnost, ako je na svom mjestu, može biti daleko dublja od vaše nemirne dubine misli koje mogu biti inspirirane od duhovne oholosti, duhovne oholosti koja ne podnosi činjenicu da si samo čovjek… Smijte se, jer je smijeh dokaz da ste samo ljudi.“

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

„Radost, vedrina, smisao za humor koji nas ispunjaju u sadašnjosti postaju snagom koja nas brani od tjeskobe i depresije u budućnosti, i oslobađa nostalgije prošlosti. To je ljepota slična svjetlosti: ne vidiš je, ali njezine zrake raspršuju svaku tamu. To svjetlo mora biti u životu svakog redovnika i svake redovničke zajednice, jer bez toga sama njihova karizma i njihov apostolat, bez obzira na sve žrtve, ostat će bez svjetla“, zaključio je biskup Zdenko.

foto: HRK

Radovati se braći i sestrama: svjedočanstvo poziva mons. Ivica Petanjak, krčki biskup

svome izlaganju biskup je ustvrdio kako „nema svetosti bez radosti – to proizlazi i iz samog naslova ove Papine pobudnice, Radujte se i kličite, podnaslova, Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu“, dodajući kako je „i u današnjem svijetu i vremenu moguće biti svet, kao što je to bilo u svim dosadašnjim vremenima“. Biskup je naveo kako se na puno mjesta u Svetom pismu govori o radosti, a sam Papa je za naslov svoje pobudnice uzeo Isusove riječi iz Govora na gori: „Radujte se i kličite“ (Mt 5,12) „kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!“ (Mt 5,11). „Veoma je bitno“, nastavio je biskup, „iz kojeg su svetopisamskog konteksta uzete te riječi radujte se i kličite. Budući da su uzete iz Govora na gori, kao programskog Isusova govora, i da su uzete iz konteksta pogrde, progona i laži, kojim će se svijet služiti protiv njegovih učenika, onda je jasno da Isus Krist od nas traži sve. Traži sav naš život i

pod cijenu mučeništva. To je put svetosti i iz tog puta proizlazi radost koja prolazi kroz muku.“ Naveo je međutim kako „radost nije nešto što će doći samo od sebe, nego je ona plod prihvaćanja svoga križa i suobličavanja križu Kristovom. Radost koja prolazi kroz progonstvo, pogrdu i laž, nije trenutačno raspoloženje, nego je stanje duha i takva radost je put svetosti“. Evanđeoska radost uvijek ide preko križa i ništa je ne može uništi. Kršćanska radost, odnosno, svetost ne podnosi polovičnost, ne podnosi mlakost, neodlučnost, pretjerani strah. Svetac se ne rađa, nego postaje. Svetost je u malim i najmanjim svakodnevnim pozitivnim gestama koje se danomice moraju događati i ponavljati bez obzira kako će ih druga strana prihvatiti, poručio je biskup dodajući da se međusobno bratsko i sestrinsko prihvaćanje ne bira, nego prima kao dar.

23 XXXV. redovnički dani Radujte se i kličite - Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti? Govoreći o sv. Franji, biskup je rekao kako on nije imao većeg križa u svom životu od njegove braće. S jedne strane su ga braća razapinjala i bila su mu križ, a s druge strane sveti je Franjo bio uvjeren da su braća dar Božji. On ih nije tražio i nije ih zvao. Ako su oni došli k njemu znači da je to volja Božja i da ih treba prihvatiti, i da su braća dio svega onoga što je Isus Krist njemu učinio. On kaže: „Gospodin je dao meni, bratu Franji, da ovako započnem činiti pokoru; i sam Gospodin me dovede među njih; i Gospodin mi dade toliku vjeru u crkvama; i kad mi je Gospodin dao braću; Gospodin mi je objavio pozdrav da kažem: Gospodin ti dao mir....“ „U sve onu što je Gospodin njemu dao, učinio, objavio, idu i braća. Ako sam sve ovo prihvatio od Gospodina, onda moram i braću prihvatiti. Ne kao nešto nužno i ne preko svoje volje, nego kao Božji dar“, rekao je biskup. Spomenuo je potom kako Papa u posljednjem poglavlju govori o našim ljudskim slabostima i nagnućima kao što su: lijenost, požuda, zavist, ljubomora, mržnja, tuga... ali i đavlu koji se vješto služi nama svaki put kad nismo dovoljno budni. Sve što Papa nabraja ide direktno protiv radosti i svetosti, i uništava radost u nama i među nama. Znakovito je da Papa među otrov đavolskog djelovanja stavlja i tugu, zatim zavist i ljubomoru. Kad je riječ o tračevima i kritiziranju, onda Papa kaže da su „ogovaranje i kleveta teroristički čini“. Nabrojene su i druge karakteristike koje uništavaju radost zajedničkog života: individualizam, spiritualizam, zatvaranje u svoje male svjetove, ovisnost, odbacivanje novih ideja i pristupa, dogmatizam, nostalgija, pesimizam, skrivanje iza pravila i propisa.

Znakovito je, ustvrdio je biskup Ivica, „da svetost i radost idu zajedno. Samo radostan čovjek može biti svetac. Stoga svetost nije spojiva s tjeskobom, ohološću, potrebom dokazivanja i vladanja nad drugim; zatim uzrujanošću i nabusitošću prema drugima, beskorisnom jadikovanju“. Na kraju je biskup rekao kako „radosti nema bez obraćenja. Ako nismo radosni, nismo obraćeni. Još moramo jako puno na sebi raditi. Istinsko obraćenje čini radost svima: i nebu i zemlji. I Bog se raduje kad ima radosti na zemlji. Radost mora izaći iz nutrine našeg obraćenog srca u kojem će tada biti mjesta za braću i sestre oko nas … Ako se radujemo braći i sestrama, time najviše svjedočimo svoj poziv. Radost na našem licu znak je da smo na pravom mjestu. Tu mi je mjesto. To je moj poziv i to je moj život. Ako će išta privući ljude k Bogu i ako će išta privući nove naraštaje u naše samostane, onda je to radost koja nije s neba pala, nego je plod moga/našeg vlastitog obraćenja… A očito je da obraćenja nema bez molitve, euharistije, askeze, svakodnevnog mukotrpnog rada na sebi i borbe sa svojom naravi i svojim karakterom, ali će se plodovi itekako vani očitovati“, zaključio je svoje izlaganje biskup Petanjak.

foto: HRK

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

Redovnički identitet danas? s. Ana Begić, OP

estra Ana je pristupila temi na vrlo razumljiv i jasan način. Progovorila je vrlo životno te ponudila moguće smjernice kako bi naš redovnički život mogao još više rasti i napredovati u svetosti. Naglasila je važnost druge zapovijedi ljubavi i radost zajedništva jer je svaka posvećena osoba svijetu eshatološki znak. Ustvrdila je da „nije prihvatljivo promatrati redovnički poziv kao probu, pokušaj, vidjet ću je li to za mene. Na žalost, često nam u kandidaturu dolaze mladi ‘da vide’, ‘na probu’ te će tek potom odlučiti hoće li prihvatiti život u zajednici. To ne znači da ne treba preispitivati poziv u duhu dara razlučivanja. Ali on pretpostavlja već određeni osobni poziv, koji će se razvijati tijekom formacije i koji će biti temelj za izgradnju identiteta.

Ako tog temelja nema, na čemu će se temeljiti formacija?“ To ne znači da si ne smijemo odgovoriti na strahove koji nas mogu obuzeti i utjecati na naš identitet: ne osjećam se slobodan, nisam sposoban, nisam dostojan, ne vidim gdje će me sve ovo odvesti, ne posjedujem dovoljno ljudskih sposobnosti ili sigurnu podršku od drugih, imam strah da neću uspjeti. „Ove strahove možemo nadvladati jedino ukoliko imamo povjerenja i pouzdanja u Boga koji ne poziva one koji se uzdaju u svoje sposobnosti, nego one koji su spremni otvoriti se njegovu vodstvu, i uz pomoć milosti Duha Svetoga, biti sposobni ispuniti njegovo djelo. Raspeti Krist je stoga trajni nadahnuće svakom vjerniku, a osobito nama redovnicima.“ Osobni poziv jednom razlučen, postaje kriterij razlučivanja za svaku odluku života, jer za mene je moj osobni poziv Božja volja u najdubljem teološkom smislu. Ako sam dakle suočen s izborom između dvije alternative, upravo će mi moj osobni poziv pomoći da donesem odluku putem razlučivanja koja je od ponuđenih alternativa Božji poziv, Božja volja za mene“, ustvrdila je s. Ana referirajući se na Herberta Alphonsoa, D.I. (Osobni poziv). Sa bilo kojim izborom s kojim se suočimo u životu postoji poziv koji je upućen samo meni jedinstvenom. Najveći poziv upućen svakome od nas jest poziv osobnog Isusa koji je upućen meni: jedinstvenoj i neponovljivoj osobi koju Bog ljubi i poziva na specifičan način života u redovništvu. Kriterij razlučivanja ovakvog poziva stoga nije ništa drugo nego moj osobni pozivpreko kojega svatko od nas živi dubok sinovski odnos ljubavi s Gospodinom te istovremeno izgrađuje i svoj redovnički identitet, zaključila je s. Ana Begić.

25 XXXV. redovnički dani Radujte se i kličite - Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti?

Homilija biskupa Zdenka Križića na XXXV. redovničkim danima u Zagrebu

Prvog dana XXXV. redovničkih dana u Zagrebu misno slavlje predslavio je gospićko-senjski biskup i predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. U koncelebraciji je bilo više redovničkih poglavara. Propovijed biskupa Križića donosimo u cijelosti.

odlomku iz knjige proroka Hagaja, koji djeluje neposredno nakon povratka naroda iz Babilonskog sužanjstva, a to znači u vrlo teškim uvjetima, kada narod na povratku ne nalazi ništa (prognanici u našem narodu znaju dobro što to znači) – u središtu pozornosti je Božje ohrabrenje narodu i pojedincima. Narod je obeshrabren, klonuo, jer nema ništa, pouzdanje u Jahvu je jako uzdrmano, prijeti mu beznađe i očaj. Javlja se Bog koji hrabri, bodri, daje jamstvo: „Ja sam s vama.“ Kako djeluje utješno i dirljivo to Božje ohrabrenje upućeno direktno najodgovornijima i cijelom narodu: „Budi junak Zerubabele ... Budi junak Jošua ... Budi junak sav narode ... Ja sam s vama ... Ne bojte se.“ Slična ohrabrenja su čuli i Marija, Josip, učenici, i toliki prijatelji Božji kroz cijelu povijest Crkve. Bog nije prestao ili zabora-

vio hrabriti ljude i u našem vremenu. Problem je što često puta u našim klonućima želimo sami svojim snagama iznaći rješenja, ili ne računajući s Božjom pomoći, uvjerimo se da nema nikakvog rješenja i tako se prepustimo tjeskobi i apatiji. Kako je važno rješavati probleme ili teže situacije zajedno s Bogom, saslušati Božje savjete, dopustiti da njegov glas stigne do našeg srca. Taj glas uvijek donosi svijetlo, nudi rješenja i daje snagu. Čovjek vjere se ne smije nikada predati jer zna da Bogu nije ništa nemoguće. Moramo postati svjesniji kako u našim poteškoćama nije problem Boga koji šuti, nego je problem naše vjere koja se lako predaje, koja ništa ne očekuje, u kojoj nema dostatnog svjetla koje daje mogućnost da se vidi rješenje i izlaz. Iz Lukina evanđelja smo slušali odlomak o Petrovoj ispovijesti vjere, o čemu govore i druga dvojica sinoptika. Nakon dužeg boravka s učenicima i nakon što ih je poslao da malo osjete klimu naviještanja Radosne vijesti, Isus učenicima postavlja pitanje: „Što govori svijet tko sam ja?“ Iz odgovora učenika jasno se vidi da svijet o njemu ima jako visoko mišljenje. Uspoređuje ga se s najvećim ljudima iz povijesti spasenja. Isus ne komentira njihovo izvješće, nego njima direktno postavlja pitanje do kojeg mu je više stalo: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar, u ime ostalih, priznaje Isusa za Mesiju i ispovijeda njegovo božansko porijeklo. Isus ni to ne komentira, nego im zaprijeti da toga nikome ne kazuju. Kod Luke nalazimo jedan važan detalj koji nemaju Matej i Marko. On naglašava kako je Isus prije ovoga molio. Petrova ispovijest vjere nije proizišla iz njegova dubokog isku-

Hrvatska Hrvatska redovnička redovnička konferencija konferencija VIJESTI • rujan 2019. VIJESTI • rujan 2019.

foto: HRK

stva te stvarnosti, nego je to plod Isusove molitve. Petar ni drugi nisu još sposobni naviještati tu istinu jer se ona još nije u njih utjelovila, jer njihova vizija Isusa-Mesije je još daleko od onoga što sve ta istina nosi sa sobom. Njihova ideja Mesije je vezana isključivo s moću i slavom, ali ni na koji način s križem.

Odgovor je potrebno davati svakoga dana. Ne odgovor koji smo naučili u katekizmu, ili studiju teologije, nego iz našeg vlastitog iskustva. Ne možemo ne osjećati strah i u ovom trenutku da nam Isus ne bi odgovorio, kao jednom Filipu: „Ti me, Filipe, (ili ime svakoga od nas) još nisi upoznao (Iv 14,9).“

Zato Isus nakon ovoga odmah govori o svojoj patnji, odbačenosti, smrti, ali i uskrsnuću. Takva vizija Mesije učenike ne privlači, što se jasno vidi iz Petrove reakcije kada veli: „Bože sačuvaj, Gospodine! Tebi se tako nešto ne smije dogoditi (Mt 16,22).“

Sama činjenica da Isus, odmah nakon Petrove ispovijesti, govori o svojoj patnji i svome križu, daje jasnu poruku: bez iskustva Isusova križa nema poznavanja Isusa. To se jasno vidi i iz toga da Isus odmah iza ovoga nastavlja na način da otklanja svaku mogućnost krive interpretacije. On im reče: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi! Jer tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj radi mene, spasit će ga (Lk 9, 23–24).“ U putu, koji je Otac zacrtao svome Sinu, određen je i put svakom onom tko želi biti

Da ih je Isus nakon ovoga upitao, „Što vi kažete, tko sam ja?“, nisam siguran da bi Petrova ispovijest vjere tada izgledala kao prije, i da li bi je uopće bilo. Ovo Isusovo pitanje, “Što vi kažete tko sam ja“, upućeno je svakome od nas i ponavlja nam se trajno u našoj mikro-povijesti spasenja.

27 48. vijećanje redovničkih XXXV. redovnički dani odgojitelja i odgojiteljica Radujte se i kličite - Zar te Gospodin ne poziva na rast u svetosti? njegov učenik. Nema dva puta, nego samo onaj koji je gazio Sin Čovječji. Isti odgovor na pitanje „tko je Isus“ je i na pitanje „tko je kršćanin“ ili „tko je redovnik-redovnica“. Nije pravi kršćanin svaki onaj tko je kršten. Nije niti pravi redovnik/ redovnica svatko tko je položio redovničke zavjete. To je samo onaj tko nosi svoj križ na Isusov način i ide za njim. Velika je razlika između nekoga tko o Isusu zna puno govoriti, tko Isusa nosi na usnama, i nekoga tko nosi Isusov križ na leđima. Papa Franjo u jednom nagovoru svećenicima, a to vrijedi i za redovništvo, veli ovako: „Svećenik može postići 2–3 doktorata, ali ako ne zna nositi Isusov križ, doktorati ništa ne koriste.“ Isusa razumijemo i poznajemo onoliko koliko poznajemo njegov križ u našem vlastitom životu, koliko ga nosimo na njegov način. Pavao – koji je dobro poznavao Isusa i do te mjere da je ustvrdio da ne živi više on nego Krist u njemu – mogao je reći da se ne ponosi ničim osim križem Gospodina našega Isusa Krista (Gal 6,14). Ali je lako mogao vidjeti kako mnogi kršćani žive kao neprijatelji križa Kristova (Fil 3,18). Takvi se izjašnjavaju kao kršćani, ali Isusa ne poznaju, stoga lako završe da im bog postane trbuh, komotnost, karijera ili sve ono što je ugodno. Zato i danas ima toliko vjere bez Boga, vjere u kojoj križ nema mjesta. Svi veliki duhovni učitelji u povijesti Crkve stavljaju naglasak da je glavni cilj Sotone rastaviti kršćanina od Kristova križa. Onda on sve drugo postiže puno lakše. Zato nije naodmet postaviti pitanje: koliko se ovakve vjere bez križa uvuklo i u sam redovnički život?

Ono Isusovo prvo pitanje, „Što govori svijet tko sam ja?“ trebali bismo pretvoriti u pitanje: „Što govori svijet tko su danas redovnici i redovnice?“ Kako nas ljudi danas vide? Koliko smo ljudima danas svjetlo svijeta? Koliko smo im proroci koji osvjetljuju budućnost? Koliko smo im znak Božje prisutnosti? To su pitanja koja su nam teška, ali od njih ne smijemo bježati. Ako u svemu i ne možemo pozitivno odgovoriti, možemo se ponizno kajati. I to ima vrijednost kod Boga.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

foto: HRK

Susret apostolskog nuncija s vodstvom Hrvatske redovničke konferencije Zagreb, 7. listopada 2019. Apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua primio je 7. listopada 2019. u posjet predsjednicu Hrvatske redovničke konferencije s. Anu Mariju Antolović i potpredsjednika fr. Slavka Sliškovića. Vodstvo Hrvatske redovničke konferencije poželjelo je apostolskom nunciju dobrodošlicu u Hrvatsku u ime svih redovničkih zajednica.

Na susretu u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu predsjednica i potpredsjednik Hrvatske redovničke konferencije informirali su apostolskog nuncija o stanju redovništva u Hrvatskoj. Uputili su nunciju poziv na Skupštinu Hrvatske redovničke konferencije što će se održati 16. i 17. listopada 2019. Nuncij je prihvatio poziv – tako će se 16. listopada obratiti svim višim i provincijalnim poglavarima i poglavaricama te predvoditi misno slavlje. Sestra Ana Marija i fr. Slavko zahvalili su se na kraju apostolskom nunciju na susretu.

29 Pozvani i poslani

Na HKR-u započela s emitiranjem emisija „Pozvani i poslani“ Zagreb, 8. listopada 2019. Ciklus emisija o redovništvu u Hrvatskoj „Pozvani i poslani“ u organizaciji Hrvatske redovničke konferencije emitirat će se na Hrvatskom katoličkom radiju svakog utorka od 18 do 18:30 sati. Urednici i voditelji: s. Marija Zrno i fra Siniša Pucić.

foto: HKM

rva, uvodna emisija „Pozvani i poslani“ Hrvatske redovničke konferencije na Hrvatskom katoličkom radiju emitirana je 8. listopada 2019. u 18 sati. Naslov emisije nadahnut je obilježavanjem stote obljetnice od objavljivanja dokumenta o misijskom pozivu i poslanju Crkve pape Benedikta XV. Maximum illud. Cilj emisije je upoznati širu javnost sa zajednicama posvećenog života u Hrvatskoj u perspektivi poziva i poslanja. U narednom ciklusu emisija (od listopada 2019. do lipnja 2020.) bit će predstavljene ženske i muške redovničke zajednice sa sjedištem uprave u Hrvatskoj.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

Seminar za medicinske sestre redovnice Veli Lošinj, 11. do 13. listopada 2019. U kući Betanija na Velom Lošinju od 11. do 13. listopada 2019. godine održan je seminar za medicinske sestre redovnice na temu: Svjedočiti milosrdnog Spasitelja u svakodnevnici. Seminar je organizirala Hrvatska redovnička konferencija, odnosno njeno Povjerenstvo za medicinske sestre članice redovničkih ustanova koje vodi s. Mirjana Tomašević, milosrdna sestra sv. Križa. Voditelj seminara bio je Zvonimir Badurina Dudić, svećenik Krčke biskupije, a okupilo se pedesetak sestara iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

usret je započeo upoznavanjem Kuće Betanija te uvodnim predavanjem velečasnog Zvonimira koji je stavio naglasak na dobrotu, otvorenost i ljubav u mi-

losrdnom služenju bolesnom bratu čovjeku. Svetu misu prvoga dana seminara predvodio je velečasni Robert Zubović, dekan Lošinjskog dekanata i izaslanik delegat biskupa Ivice Petanjka. U svojoj homiliji zahvalio je sestrama za nesebično služenje bolesnima, a napose svećenicima. Pozvao ih je da i nadalje rade za plaću koja nas čeka na nebesima. Drugi dan susreta voditelj je sestre nadahnjivao kako svjedočiti milosrdnu ljubav. Popodne su sestre upoznavale otok Cres. Zaustavile su se u staroj Osorskoj katedrali te o povijesti Osora slušale od domaćeg župnika. Put su nastavile prema franjevačkom samostanu u Martinšćici, gdje ih je primio gvardijan. Na kraju su stigle u Cres kod sestara benediktinki i s njima molile monaški časoslov – večernju molitvu te slavili misu. Majka opatica je predstavila život i duhovnost sestara u samostanu. Susret je završio u nedjelju nakon predavanja i svete mise. U radosti, ohrabrene i obogaćene novim iskustvima, sestre su se vratile vjernom služenju bolesnima na onim mjestima gdje ih Bog šalje.

31 Studij Teologije posvećenog života

Studij Teologije posvećenog života Završen dvogodišnji nastavni ciklusu (2017./2018. – 2018./2019.) u Splitu 1. Osnutak, narav, svrha, trajanje i način izvedbe studija Studij „Teologija posvećenog života“ (TPŽ) osnovala je Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa 2013. godine na poticaj i uz potporu Hrvatske redovničke konferencije.

pod vodstvom mentora. Da bi primio završnu diplomu cjelovitog studija student mora ostvariti 52 ECTS boda iz nastavnih predmeta i 8 bodova iz završnog rada. Cjeloviti studij traje jednu akademsku godinu, tj. dva semestra, a izvođenje studija se raspoređuje na dvije akademske godine, tj. četiri semestra. Cjeloviti studij završava „Diplomom iz Teologije posvećenog života“. Uz mogućnost pohađanja i apsolviranja cjelovitog studija TPŽ pruža mogućnost apsolviranja i triju načina parcijalnog studija za koje dobivaju odgovarajuće potvrdnice i potvrde.

TPŽ je studij za osobne potrebe u smislu cjeloživotnog obrazovanja, prvenstveno osoba koje pripadaju različitim oblicima posvećenog života, ali ga može pohađati i određeni broj vjernika laika, ukoliko su za to, u danoj situaciji, ispunjeni organizacijski i drugi uvjeti. Glavna svrha studija TPŽ-a jest da osobama posvećenog života u našoj Crkvi i društvu omogući produbljenje, osmišljenje i osvježenje vlastitoga specifičnog Bogu posvećenog života i duhovnosti pomoću odgovarajućih nastavnih predmeta, seminara i vježbi, polazeći od teorijsko-znanstvene i praktično-provedbene razine.

2. Mjesto i adresa održavanja trećeg dvogodišnjeg nastavnog ciklusa

Premda se ne radi o visokoškolskom studijskom programu, radi lakše izvedbe studij TPŽ-a je organiziran po načelima ECTS bodovnog sustava. Pri utvrđivanju opterećenja studenata, uzimaju se u obzir: satnica, odnosno prisutnost na predavanjima i vježbama, vrijeme provedeno u konzultacijama te osobni rad na zadanoj literaturi za spremanje ispita i završnog rada. Cjeloviti studij sadrži ukupno 60 ECTS bodova, uključujući i 8 bodova kojima se vrednuje pisani završni rad

Upisano je ukupno 67 polaznika, od kojih je 60 upisalo cjeloviti a 7 parcijalni (djelomični) program.

Nakon što su prva dva dvogodišnja nastavna ciklusa održana u Zagrebu, treći dvogodišnji nastavni ciklus, 2017./2018. – 2018./2019., održan je u Splitu. Mjesto održavanja bilo je na adresi: Karmelski samostan Gospe od Karmela, Trg svete Terezije Avilske 1 (Vidovac), HR-21000 Split. 3. Izvještaj o upisima u treći nastavni studijski ciklus u Splitu

Dvije upisane polaznice su u drugoj godini bile spriječene dolaziti zbog zdravstvenih razloga. Jedna polaznica je – nakon što je izašla iz redovničke zajednice – u drugoj godini odustala i od studija TPŽ-A. Četiri polaznice su se na studij upisale u drugoj godini izvođenja studija i uredno su je pohađale.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

4. Struktura polaznika Od ukupno 67 polaznika njih 50 su redovnice, a 17 su laici. Od ukupno 17 polaznika laika 3 su članice OCDS-a (Karmelskog svjetovnog reda), a jedna polaznica je benediktinska oblata. S obzirom na spol polaznika 64 su žene, a 3 su muškarci. S obzirom na dob 8 polaznika je u dobi od 20 do 30 godina, 17 polaznika je u dobi od 30 do 40 godina, 15 polaznika je u dobi od 40 do 50 godina, 17 polaznika je u dobi od 50 do 60 godina i 10 ih je u dobi od 60 do 70 godina. Najmlađa polaznica rođena je 1996., a dvije najstarije polaznice rođene su 1950. S obzirom na stupanj obrazovanja 1 osoba je sa završenom osnovnom školom, 33 su sa srednjom stručnom spremom, 13 sa višom stručnom spremom i 20 ih je sa visokom stručnom spremom. Zasad je u polaganje ispita uključeno 47 polaznika, a 20 ih (još) nije uključeno. S obzirom na redovničku pripadnost stanje je slijedeće: 1. Školske sestre franjevke Krista Kralja, Provincija Svete Obitelji, Mostar – 11; 2. Školske sestre franjevke Krista Kralja, Provincija Presv. Srca Isusova, Split – 4; 3. Školske sestre franjevke Crnogorske provincije Bezgrješnog začeća – 6; 4. Školske sestre franjevke, Zadar – 1; 5. Klanjateljice Krvi Kristove – 4; 6. Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga – 4; 7. Službenice Milosrđa – 10;

8. Družba služavki Malog Isusa, Provincija sv. Josipa, Split – 4; 9. Dominikanke – 3. 10. Kćeri Božje Ljubavi – 3; 5. Nastavnici tijekom dvogodišnje ciklusa u Splitu Predavanja iz ukupno 23 predmeta u Splitu održala su ukupno 23 nastavnika. Pritom je 1 nastavnik bio nositelj 2 predmeta, a 2 nastavnice bile su zajedno nositeljice 1 kolegija. Predavači koji su dolazili izvan Splita uglavnom su predavanja održavali u bloku tijekom jednog nastavnog vikenda, osim pojedinih nastavnika koji su predavanja rasporedili na dva nastavna vikenda i dva puta putovali u Split. Nastavnici iz Splita uglavnom su predavanja držali u uobičajenim kraćim nastavnim cjelinama. S obzirom na spol nastavnika 17 je muškaraca a 6 je žena. Od ukupno 23 nastavnika 18 njih su redovnice i redovnici: 15 je redovnika i 3 su redovnice, 2 su dijecezanska svećenika i 3 su predavačice laikinje. Redovnička pripadnost nastavnica i nastavnika koji su redovnici (ukupno 18) jest sljedeća: 1. Franjevci – 5 2. Karmelićani – 5 3. Isusovci – 3 4. Dominikanci – 1 5. Salezijanci – 1 6. Školske sestre franjevke Mostarske provincije Svete Obitelji – 1

33 Studij Teologije posvećenog života

foto: TPŽ

7. Kćeri Božje Ljubavi – 1 8. Družba milosrdnih sestara sv. Križa – 1 S obzirom na mjesto boravišta predavača: 9 ih je bilo iz Zagreba, 7 iz Splita, 2 iz Đakova, 2 sa Krka, 1 iz Makarske, 1 iz Rijeke i 1 iz Ljubljane. 6. Novi predmeti na TPŽ-u U trećem nastavnom ciklusu TPŽ-a u Splitu u „Curriculum TPŽ-a“ uvrštena su i predavana dva nova komplementarna predmeta: „Dimenzija apostolata u posvećenom životu“ koji je predavala s. Krista Mijatović (6 sati) i predmet „Meditativno-kontemplativna dimenzija posvećenog života“ (6 sati) koji je predavao o. Franjo Podgorelec. I u predstojećem četvrtom nastavnom ciklusu u Zagrebu u nastavu TPŽ-a biti će uvršten novi predmet: „Zajednička rekreacija u posvećenom životu“ koji će predavati o. Dario Tokić (6 sati). 7. Zahvala Vodstvo studija TPŽ-a zahvaljuje svima koji su, svatko na svoj način, pridonijeli realizaciji završenog nastavnoga ciklusa u Splitu. Prva zahvalnost pripada dakako dobrome Bogu, u kojemu se temelji svako dobro djelo.

Zahvalnost odmah potom pripada svim polaznicima TPŽ-a, vjernicima laicima i osobito redovnicama i njihovim poglavaricama, što su prihvatili ponudu studija i odazvali se upisom sestara iz svojih provincija i zajednica. Hvala tajništvu TPŽ-a koje je kontinuirano bilo na raspolaganju polaznicima za sve upite, savjete i posredovanja prema predavačima, bilo neposredno, bilo telefonom, bilo elektroničkim putem. Hvala karmelićanima u Splitu koji su, unatoč svojim pastoralnim i ostalim dužnostima, iskazali svoje gostoprimstvo predavačima i studentima, pomažući na razne načine, koliko su mogli, u realizaciji nastavnih vikenda. Hvala Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i njezinom ordinariju nadbiskupu mons. Marinu Barišiću, koji je osobno prisustvovao početku nastavnog ciklusa u Splitu i podržao njegovo odvijanje u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Hvala Hrvatskoj redovničkoj konferenciji za konkretnu podršku i potporu TPŽ-u. Od početka listopada 2019. započeo je četvrti dvogodišnji ciklus nastave TPŽ-a, ovaj puta u Zagrebu. (Snježana Foršek, OCDS i Jure Zečević, OCD)

Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH VIJESTI • rujan 2019.

Održan XXII. redovnički dan u Banjoj Luci Redovnici i redovnice u misijskom poslanju Banja Luka, 24. kolovoza 2019. Dvadeset drugi Redovnički dan o temi „Redovnici i redovnice u misijskom poslanju“ održan je u subotu 24. kolovoza 2019. u franjevačkom samostanu Presvetog Trojstva na Petrićevcu u Banjoj Luci u organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Na susretu je sudjelovalo oko 200 redovnika i redovnica.

oderator susreta, don Milan Ivančević, SDB, ravnatelj KŠC-a Don Bosco u Žepču, susret je započeo prigodnom molitvom. Nakon zaziva Božjeg blagoslova na sve sudionike, pozdravne riječi uime KVRPP BiH uputio je fra Miljenko Šteko, predsjednik Konferencije. Nazočne je pozdravio, uime biskupa Bosne i Hercegovine, banjolučki pomoćni biskup mons. Marko Semren. Uime domaćina, sudionicima se obratio gvardijan fra Domagoj Šimić, upoznavajući ih s poviješću petrićevačkog samostana i Župe sv. Antuna Padovanskog. Nakon uvodnog dijela uslijedilo je predavanje nadbiskupa Henryka Hosera, apostolskog vizitatora za Župu Međugorje i nekadašnjeg predsjednika Papinskih misijskih

djela. Svoje predavanje pod nazivom „Redovnici i redovnice u misijskom poslanju“, biskup Hoser održao je na francuskom jeziku, a za njegovo prevođenje bio je zaslužan fra Ivan Nujić, profesor Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Na samom početku svoga predavanju, nadbiskup Hoser izrazio je radost zbog sudjelovanja na susretu s redovnicima jer je i sam redovnik palotinac. Istaknuvši individualnost i originalnost svačije osobnosti u vremenu i prostoru, naglasio je važnost prepoznavanja i ispunjenja vlastitoga poslanja. Tu činjenicu potkrijepio je i navođenjem brojnih starozavjetnih i novozavjetnih, proročkih i apostolskih zvanja što u sebi kriju neponovljivost. Uzevši primjer Navještenja Gospodinova Blaženoj Djevici Mariji, pokazao je da je inicijator poziva uvijek Bog, a u trenutku našega pristajanja na njega postupno se otkriva i naša životna misija. Otkrivanje misijskog poslanja svakog redovnika uključuje tri točke: Božji poziv, naš odaziv i potvrdu autentičnosti poziva unutar redovničke zajednice, te promišljanje o trenutku u kojem smo izrekli Gospodinu svoj Evo me! Posljednja točka je od iznimne važnosti za svakog redovnika i redovnicu jer je ona početak ostvarivanja njihova misijskog poslanja. Postupnost u njegovom otkrivanju počiva na dinamici psiho-socijalnog rasta i sazrijevanja svake osobe u kome izuzetnu važnost ima i osobna duhovnost jer je naš vanjski izgled ikona, ogledalo unutarnje stvarnosti. Predavač je istaknuo primjer Bl. Dj. Marije kao privlačan lik nasljedovanja i življenja evanđeoskih vrednota, vjere, poniznosti i poslušnosti u svom misijskom poslanju.

35 XXII. redovnički dan u Banjoj Luci

Nakon predavanja uslijedila je rasprava, zatim stanka i prigoda za sakrament ispovijedi te euharistijsko slavlje koje je predslavio mons. Semren u koncelebraciji mons. Hosera, mons. Luigia Pezzuta, apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića i provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteke, te još 20-ak svećenika. U homiliji biskup Semren je naglasio da je smisao redovništva u misionarenju, te da je neizostavan elemenat svakog redovništva i misionarstvo. Nadalje, citirajući papu Franju u kontekstu spomenute teme, istaknuo je da su zajednice aktivnog života dobrovoljci za naviještanje evanđelja, te da bi misijski redovnički poziv trebao biti u službi evanđelja. Liturgijsko slavlje animirao je zbor bogoslova „Fra Nenad Dujić“ pod ravnanjem fra Emanuela Josića. Nakon euharistijskog slavlja zajedništvo je nastavljeno u kripti crkve sv. Antuna Padovanskog u radosnom ozračju uz okrijepu i

bratsko-sestrinsko druženje. Uslijedio je posjet i razgledavanje banjolučke katedrale sv. Bonaventure i trapističke opatije „Marija Zvijezda“, a za članove Konferencije održana je Izvanredna skupština KVRPP BiH. O povijesti katedrale i bajolučke biskupije sudionicima je govorio domaćin, biskup Franjo Komarica, a o povijesti trapističkog samostana mons. Ivica Božinović. Tim pohodima, redovnički skup koji je okupio redovnike i redovnice iz različitih zajednica u Bosni i Hercegovini službeno je i završen. (s. M. Izabela Đaković, s. Jadranka Obućina)

Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH VIJESTI • rujan 2019.

XXII. redovnički dan u Banjoj Luci Homilija pomoćnog biskupa Marka Semrena Liturgijska čitanja: Otk 21,9 b–14; Iv 1,45–51.

Uvod Sestre i braćo, nalazimo se u misijskoj godini. Danas slavimo sv. Bartolomeja, apostola koji nas poziva na preispitivanje vlastitog života i potiče na odvažno prihvaćanje onoga na što su kršćani pozvani: na nasljedovanje Isusa Krista naviještajući ga svima onima koji ga još ne poznaju. To je ujedno prva zadaća Crkve. Misijsko djelovanje još je i danas najveći izazov za Crkvu (usp. EG 15). Kristovo misijsko poslanje nalazi se u srcu Crkve. Prema tome, pozvani smo usmjeriti sve svoje snage nadahnute Duhom Svetim i njegovim svetim djelovanjem na to poslanje. Uskrsni Isus je svakom čovjeku otvorio put za susret s Bogom, kako bi čovjek uspostavio odnos s Bogom i tako našao samoga sebe. Kad netko otkrije, kao što su to otkrili i naši utemeljitelji/ce, da je Isus put, istina i život, u njegov život ulazi evanđeoska radost koja ispunjava njegovo srce i njegov cijeli život. Tu mu radost nitko ne može oduzeti. Radost da smo Kristovi učenici – misionari/ ke pretvara se u svjedočenje Kristove poruke i Kristove ljubavi po čitavome svijetu. Kad smo puni Kristova duha, nitko i ništa nam neće moći nauditi. A sve ovo možemo iskusiti u gozbi ljubavi – euharistiji, gdje nam se Bog

foto: Samostan Petričevac

daje u Isusu Kristu i po kome ovaj čin ima svoj smisao. I ne zaboravimo draga braćo i sestre, Crkva nas treba: potreban joj je vaš polet, vaša spoznaja, vaša vjera, vaše obraćenje i zauzetost za Božje kraljevstvo. „Bog je tako velik da mu se isplati darovati cijeli jedan život“ (sv. T. Avilska). Redovnički život je dar Duha u Crkvi. Rađa se u Crkvi, raste u Crkvi, sav je usmjeren na Crkvu. Poziv je dar Božji. Dolazi iz Božjeg srca i prolazi kroz srca roditelja i djece. Bog zove, a čovjek prihvaća poziv i odgovara životom u konkretnoj redovničkoj zajednici. Ne zaboravimo da nam je Bog udijelio samo jedan put u život – ljubav; samo jedan put k sreći – ljubav; samo jedan put k savršenstvu – opet ljubav. Više smo kršćani što smo više misionari. Kršćanin koji vlastitu vjeru drži samo

37 XXII. redovnički dan u Banjoj Luci

za sebe, kao privatnu stvar i nikada je ne pretvara u dar, u širenje, u svjedočanstvo, u propovijedanje, izdaje svoju vjeru. Kršćani, Kristovi učenici imaju precizno poslanje, zadaću naviještati Kristovo evanđelje, željeti da se svi ljudi otvore Kristovu evanđelju, i da se svi odlutali ponovo Kristu vrate. Ovo je jedini način na koji može rasti vlastita vjera. Sadržaj misionarskog apostolata jest evanđelje, navještaj kraljevstva Božjeg, obraćenje i pokora svjedočeni riječju i primjerom življenja. Misionar je uvijek radostan, u zgodno ili nezgodno vrijeme, jer zna komu je povjerovao i spreman je s Isusom, računajući na njega, a ne na svoje sposobnosti, uvijek ići naprijed i biti blizu čovjeku. Sve može u onomu koji ga ili ju jača. Papina poruka za Svjetski dan misija (20. 10. 2019.) u pismu Kršteni i poslani ističe: Kristova Crkva u misiji u svijetu pomaže nam ponovo otkriti misijsku dimenziju naše vjere u Isusa Krista, vjere koja nam je besplatno dana kao dar na krštenju i odgovor na njega po zavjetima redovnika i redovnica. „Za Božju ljubav nitko nije beskoristan ili beznačajan. Svaki od nas je jedna misija u svijetu, jer je plod Božje ljubavi.“ Nitko ne može imati Boga za Oca, ako nema Crkvu za majku. „Navješćujući Božju riječ, svjedočeći evanđelje i slaveći život Duha, oni pozivaju na obraćenje, krste i nude kršćansko spasenje uz poštivanje slobode svake osobe, u dijalogu s kulturama i religijama naroda kojima su poslani. Missio ad gentes, koji je uvijek prijeko potreban Crkvi, daje tako temeljni doprinos procesu stalnog obraćenja sviju kršćana.“ ledajući koliki je postotak redovnica i re G dovnika u ukupnom broju misionara Crkve u Hrvata, potvrđuje nam se ono što je i II.

vatikanski sabor istaknuo: „Najveći udio u evangelizaciji svijeta imali su dosada, i još imaju, kontemplativne i aktivne redovničke zajednice“ (AG 40). Sabor u nastavku Bogu zahvaljuje na mnogim žrtvama redovnika i redovnica učinjenima za spasenje duša te ih potiče da i dalje nastave to činiti, njegujući krepost ljubavi, koja ih nagoni i obvezuje na doista katolički duh i rad. Kontemplativne zajednice Sabor poziva da otvore svoje kuće u misijskim područjima, da bi i ondje bile svijetlo svjedočan stvo Božje ljubavi. Istovremeno zajednice aktivnog života pozvane su preispitati se „jesu li kadre svoju djelatnost protegnuti na širenje Božjeg kraljevstva među narodima; mogu li neke svoje službe prepustiti drugima kako bi mogle svoje sile uložiti za misije; mogu li otpočeti rad u misijama mijenjajući, ako ustreba, svoje konstitucije, no ipak u duhu svog utemeljitelja“ (AG 40). avao VI., promatrajući misijsko djelovanje P kontemplativnih zajednica, posebno uočava njihovo šutljivo svjedočenje u siromaš tvu, čistoći i jednostavnosti, kao i predanje u poslušnosti, koje može biti i rječita propovijed sposobna dirnuti ljudska srca (usp. EN, 69). Govoreći pak o zajednicama aktivnog života, Papa podsjeća da su one „zahvaljujući svojim redovničkim zavjetima, na najizvrsniji način dobrovoljci, slobodni da sve ostave i pođu naviještati evanđelje do kraja zemlje.Oni su vrlo poduzetni i njihov apostolat često ima osebujnih crta i oštroumnosti koja izaziva divljenje. Oni su i velikodušni: često ih nalazimo kao misijske predstraže, na sebe preuzimaju najveće opasnosti za zdravlje i život. Doista, Crkva im mnogo duguje“ (EN 69).

Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH VIJESTI • rujan 2019.

I Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Redemptoris missio (RM) ističe važnost kontemplativnih redovničkih zajednica u misijskim područjima, gdje druge religije cijene kon templativni život askeze i traženja Apsolutnoga. U istom dokumentu progovara i o misionarkama redovnicama: „Riječ posebnog poštovanja upravljam misionarkama redovnicama, u kojima djevičanstvo radi Kraljevstva donosi mno gostruke plodove materinstva po duhu: njima baš misija ad gentes pruža vrlo široko polje ‘da se daruju s ljubavlju posvema i nepodijeljeno’ (Mulieris dignitatem, 20). Primjer i radišnost žene-djevice koja je posvećena ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, posebno prema najsiromašnijem, nezamjenjivi su kao evanđeoski znak u onim narodima i kulturama u kojima je pred ženom još dugačak put u smislu njezina ljudskog promicanja i oslobođenja. Žarko želim da mnoge mlade kršćanke osjete privlačnost velikodušnog darivanja Kristu, crpeći iz svog posvećenja snagu i radost da ga svjedoče među narodima koji ga ne poznaju“ (RM 70). snažnoj vezi između posvećenog života i O misija progovorio je i papa Franjo u svojoj poruci za Svjetski dan misija 2015. godine, koja je ujedno bila i Godina posvećenog života: „Želja za nasljedovanjem Isusa izbliza, koja je dovela do nastanka posvećenog života u Crkvi, odgovara na njegov poziv da uzmemo križ i pođemo za njim, da ga nasljedujemo u njegovu predanju Ocu i njegovu služenju i ljubavi, da izgubimo život kako bismo ga ponovno dobili. A budući da čitav Kristov život ima misijski karakter, muškarci i žene koji ga izbliza slijede moraju posjedovati tu misijsku osobinu.“ Za papu Franju misijski redovnički poziv „jest

dar ljubavi u službi naviještanja evanđelja, imajući na umu da je naviještanje evanđelja, prije no potreba za one koji ga još nisu čuli, potreba za onoga koji ljubi Učitelja“. U navedenoj poruci papa Franjo napose ističe siromašne, malene i bolesne, prezrene i zaboravljene kao povlaštene primatelje evanđeoskog navještaja, a njihovo je prvenstvo, prema papi Franji, osobito jasno upravo onima koji prigrljuju misijski posvećeni život: „Zavjetom siromaštva oni odlučuju slijediti Isusa u njegovu davanju prednosti siromašnima, i to ne ideološki, već poput njega koji se poistovjetio sa siromašnima: živeći poput njih u nesigurnosti svakodnevnog života i u odricanju od svake težnje za moći, da bismo postali braća i sestre posljednjih, noseći im svjedočanstvo radosti evanđelja i znak Božje ljubavi.“ Ovdje je na djelu civilizacija ljubavi: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 45) S jetimo se danas i naših misionara mučenika fra Vjeke Ćurića i s. Lukrecije Mamić i zahvalimo im za dar života za Krista i za braću i sestre. Mariji našoj Majci kao i zaštitnicima misija sv. Franji Ksaverskom i sv. Maloj Tereziji povjeravamo poslanje Crkve i sve misionarke i misionare, redovnice i redovnike. Amen.

39 Skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH

Izvanredna izborna skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine

Na skupštini su sudjelovali svi provincijalni poglavari i poglavarice zajednica sa sjedištem u BiH, 7 predstavnika redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH, kao i apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto i delegat Biskupske konferencije BiH pomoćni biskup Marko Semren.

Novo vodstvo Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH

Nakon uvodnih riječi i pozdrava predsjednika Konferencije fra Miljenka Šteke, sudionicima skupštine obratio se nuncij Pezzuto svojom porukom, oslanjajući se na temu ovogodišnjeg Redovničkog dana – „Redovnici i redovnice u misijskom poslanju“.

Za novog je predsjednika izabran fra Jozo Marinčić, a za potpredsjednicu s. Zdenka Kozina.

subotu 24. kolovoza 2019. u franjevačkom samostanu Presvetog Trojstva na Petrićevcu u Banjoj Luci održana je u popodnevnim satima Izvanredna izborna (XVIII.) skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH).

U svom govoru kazao je: „Kako Kristovo misionarsko poslanje – Idite po cijelom svijetu nipošto nije upućeno samo pojedinim stvarnostima i pojedincima ili pak određenim dijelovima društva ili Crkve. Krist je to poslanje povjerio Crkvi kao takvoj, tj. sveukupnosti njezina bića. Na duhovno-mističnoj razini, redovnik i redovnica misionari su poslanici Kristovi te svaki pojedini može kazati: Poslan sam od

Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH VIJESTI • rujan 2019.

Krista i trebam biti u potpunosti raspoloživ Njemu koji me šalje; osobno sam odgovoran za uspjeh tog poslanja, te mu trebam staviti na raspolaganje svoje talente i karizme, koji su dar Božji za druge. Samo je poslanje pak djelo Duha Svetoga, On je njegov istinski protagonist. Mi smo sredstva – ali aktivna! – odnosno čimbenici koji mogu dati vrijedan doprinos na polju djelovanja koje općenito zovemo poslanje ili misija. A uspjeh? Uspjeh tog poslanja ovisi o svim spomenutim elementima. Može se zaključiti kako je Božji spasenjski plan u Kristu, odjelotvoren u Duhu Svetom, ustvari sav misionarski. Tako se zapravo Crkva i ne može ponuditi i predstaviti svijetu osim u toj misionarskoj dimenziji, te je stoga sve ono što iz Crkve i u Crkvi nastaje zapravo misionarsko i time je bitno obilježeno. Odlike misionarske naravi Crkve na neki način se produžuju i na posvećeni život, te je i on nužno misionarski. Stoga upravo koncilski Dekret o obnovi redovničkog života, naslovljen Perfectae caritatis, u svom 20. članku usrdno preporučuje: Neka se svakako u redovničkim ustanovama čuva misijski duh.“ U svom zaključku, nuncij je kazao: „Ono što se zahtijeva od Bogu posvećenog života i što se u njemu treba njegovati, poučavati i čuvati jest upravo taj misijski duh, makar se i ne ostvarivao u misijama u klasičnom smislu, tj. onima ad gentes. Ipak je moguće, pa i potrebno, živjeti taj isti misijski duh makar kao duhovno-mističnu dimenziju posvećenog života.“ U izbornom dijelu skupštine, za novog je predsjednika izabran provincijal Franjevač-

ke provincije sv. Križa – Bosna Srebrena fra Jozo Marinčić, a za potpredsjednicu provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Svete Obitelji u Hercegovini s. Zdenka Kozina. Uime zajednica koje nemaju provincijalno sjedište u BiH izabrani su: don Milan Ivančević, član Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca i o. Mato Anić, SJ, član Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Za tajnicu i blagajnicu Konferencije ponovno je izabrana s. Jadranka Obućina, ASC, članica Družbe sestara klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb. Slijedilo je obraćanje novog predsjednika Konferencije fra Joze u kojem je sudionicima skupštine zahvalio na ukazanom povjerenju te ujedno izrazio riječi zahvale dosadašnjem predsjedniku fra Miljenku i potpredsjednici s. Kati Karadži. (s. Jadranka Obućina)

41 Djelo Marijino u Sarajevu

Nova zajednica posvećenih osoba u Bosni i Hercegovini - Djelo Marijino u Sarajevu Prije godinu dana, u rujnu 2018. godine, otvoren je u Sarajevu ženski fokolar, zajednica posvećenih osoba Djela Marijina ili Pokreta fokolara, s tri članice: Brigita Eterović, Marija Pastuović, Sonja Eterović. Zadaća fokolara je prije svega pratiti život šire zajednice Pokreta na određenom teritoriju te pridonijeti širenju karizme jedinstva.

jelo Marijino nastalo je 1943. godine u Italiji, iz duhovnog iskustva Chiare Lubich (1920.-2008.) za koju je u siječnju 2015. započeo postupak beatifikacije.

Chiara doživljava duboko duhovno iskustvo kada kao 19-godišnja djevojka sudjeluje na skupu djevojaka Katoličke akcije u Loretu. Razmatrajući u Nazaretskoj kućici o suživotu sv. Obitelji, osjeća da je Bog zove ostvariti jednu novu obitelj posvećenih osoba u Crkvi, o kojoj tada još nema jasne vizije. „Naum o Pokretu imao je Bog“, reći će kasnije. Chiara se posvećuje Bogu 8. prosinca 1943. Spontano se oko nje počinju okupljati sljedbenice s kojima doživljava snažno iskustvo otkrića Evanđelja, koje čitaju u skloništima i nastoje doslovno provoditi u život, osobito one rečenice koje se odnose na ljubav prema Bogu i bližnjemu te uzajamnu ljubav, temelj zajedništva, što će postati bit karizme Pokreta. Pokret se širi najprije po Italiji, zatim Europi, a 60-ih godina i na drugim kontinen-

Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH VIJESTI • rujan 2019.

tima. Premda je rođen u okrilju Katoličke crkve, u dodiru s drugim sredinama i kulturama u njemu se otvaraju plodni dijalozi, s vjernicima drugih kršćanskih Crkava, temeljen na življenju zajedničke baštine. Nakon Templetonove nagrade (prestižna godišnja nagrada što se dodjeljuje osobama koje su na izniman način pridonijele promicanju duhovne dimenzije života) uručene Chiari 1977. godine, otvara se put dijaloga i s vjernicima drugih religija kao i s osobama bez vjerskog uporišta. U različitim etapama njegova razvoja, Katolička crkva je više puta odobrila Statut Pokreta, do onoga konačnog iz 1990. godine. Članovi Djela Marijina su uglavnom laici koje veže duhovnost zajedništva, ali zbog njihove raznolikosti (posvećeni, mladi, obitelji, osobe angažirane u Crkvi i u društvu) Djelo je sastavljeno od 27 ogranaka. Šezdesetih godina prošlog stoljeća Pokret fokolara stigao je u tadašnju Jugoslaviju i proširio se u Sloveniji, Hrvatskoj te dalje prema istoku: u Srbiju, Makedoniju, Rumunjsku i Bugarsku, gdje danas postoje fokolari. U Hrvatskoj se ženski i muški fokolari nalaze u Zagrebu, te u Križevcima, gdje se nalazi i jedan od 25 gradića Pokreta u svijetu. Chiara Lubich posjetila je Hrvatsku u travnju 1999. na poziv Hrvatske biskupske konferencije. U zagrebačkoj prvostolnici susrela se sa crkvenim pokretima i zajednicama, pozivajući ih na suradnju i zajedništvo. Iz Hrvatske su se još od 80-ih godina održavali kontakti s osobama u Bosni i Hercegovini koje su na razne načine upoznale duhovnost. Neki od njih došli su u dodir s njom 90-ih godina u izbjeglištvu u Hr-

vatskoj, Sloveniji i Mađarskoj. Nakon rata, organizirani su u Sarajevu i neki međunarodni projekti: radionice za mlade, a Gen rosso – glazbena skupina Pokreta – dvaput je održala koncert, prvi put 1997. godine, te na poziv kardinala Vinka Puljića prigodom obilježavanja 100. obljetnice početka II. svjetskog rata u tek otvorenom Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II“, u sklopu projekta “Go4Peace“. S vremenom se u Pokretu osjetila potreba da se u Sarajevu otvori fokolar. Krajem ožujka 2019. u Sarajevu su boravili odgovorni za Djelo Marijino iz čitave Europe, na svom redovitom godišnjem skupu, na kojem su razmišljali o budućim planovima i sve snažnijem povezivanju pripadnika Pokreta u Europi, te duhovnom doprinosu zemalja koje su bile pod komunističkim režimom. Grad Sarajevo, koji su tom prigodom mogli više upoznati, a osobito susret sa šarolikom zajednicom Pokreta te svjedočanstvo života u ratu i poraću oduševili su ih i probudili u njima želju da to prenesu u svoje sredine. Veoma pozitivan dojam na njih je ostavilo i upoznavanje s djelovanjem Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih u kojem su odsjeli tih dana. Prigodom obljetnice preminuća Chiare Lubich, 14. ožujka 2019. kardinal Vinko Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski slavio je sv. misu u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu. Tom prigodom, među ostalim je rekao: Chiara je razumjela da je Božja riječ u središtu vršenja Božje volje. Uzela je jednu rečenicu iz oproštajnog Isusova govora kao oporuku: Da svi budu jedno, i shvatila da je upravo to jedinstvo za koje Isus moli, zadatak nama ostvariti, ono što je Isus

43 Djelo Marijino u Sarajevu

rekao: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime tu sam ja među njima“. Biti sabrani u Isusovo ime znači biti sposoban praštati, biti sposoban prihvatiti. Tada jedinstvo gradimo; nema jedinstva niti uspješne molitve tamo gdje nema praštanja, tamo gdje nema prihvaćanja drugih, tamo gdje nema raspoloživosti da Božja riječ bude na prvom mjestu. Kao što je Marija velikodušno izgovorila svoj Fiat, i bila raspoloživa Bogu, i onima koji žele slijediti Božju ljubav valja graditi tu raspoloživost za Božje djelo. Zato je ona (Chiara Lubich) to karizmatsko djelo nazvala Djelo Marijino, jer je željela da svi oni koji budu nadahnuti živjeti karizmu slijede Mariju u vršenju volje Očeve, u tome da grade jedinstvo. Lijepo je čuti da ljudi grade jedinstvo, međutim to jako puno traži samosagorijevanja, žrtve, sposobnosti umirati svojoj oholosti, umirati svojoj sebičnosti, dati da ljubav pobijedi. To je ona tijekom bombardiranja otkrila: Bog je ljubav, Bog je ideal, ljubav pobjeđuje. Graditi jedinstvo znači živjeti ljubav. Nakon što je ukratko ocrtao razvoj i proširenost Pokreta u svijetu, kardinal Puljić je zaključio: Želim, spominjući godišnjicu njezine smrti, dati do znanja da duboko cijenim taj karizmatski pokret i da cijenim da se fokolar otvorio i u Sarajevu te da na neki način ta karizma živi i ovdje u Sarajevu. Nadam se da će to obogatiti našu vjerničku sredinu i nadam se da će mnoge nadahnuti da otkriju ljepotu te karizme i žive riječ Božju, tako da Crkva bude vjerodostojnija i u ovim našim krajevima gdje živimo s drugima i drugačijima, da prepoznaju ljepotu Božje Riječi, kada se ona živi i svjedoči.

U sljedećoj godini, u želji da se još više uključi u život mjesne Crkve, Djelo Marijino predstavit će se na poziv župnika u nekim župama na području BiH. Članice fokolara nastavit će suradnju s Radio Marijom, na kojoj imaju redovitu tjednu emisiju. Nastavit će se i redoviti susreti za formaciju članova zajednice, uključujući se također u događanja i aktivnosti koje Pokret fokolara organizira na svjetskoj razini. Godine 2020. u Djelu Marijinom će se obilježiti 100. godišnjica rođenja utemeljiteljice Chiare Lubich, stoga će i u Sarajevu biti održan prigodan program. (Brigita Eterović)

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • rujan 2019.

REDOVNIÅ TVO U HRVATSKOJ

VIJESTI • rujan 2019.

Karmelski mladomisnici u Stepinčevom Karmelu 30. lipnja 2019.

Ovogodišnji karmelski mladomisnici: o. Krešimir Josip Bahmec, OCD, i o. Nikola Grizelj, OCD, posjetili su u nedjelju 30. lipnja sestre karmelićanke u Stepinčevom Karmelu i slavili euharistiju, te zahvalili Majci Božjoj Karmelskoj i sestrama na daru svećeništva. Misno slavlje predvodio je o. Krešimir Josip, a propovijedao je o. Nikola. Uz njih su bili ministranti: Luka, Šimun, Lea i Lena, a s. Božica Alojzija Britvec i djevojka Ivona Kubola pročitale su misna čitanja. Misno je slavlje pjesmom animirao zbor sestara karmelićanki. Misao vodilja nedjeljnih čitanja bila je: duhovni poziv, nasljedovanje Krista. Govoreći o toj temi o. Grizelj je rekao i sljedeće: „Idemo odmah u srce stvari. Božja riječ je konkretna, danas govori o nasljedovanju Krista. Nije to tek informacija, nego Bog govori nama, meni i tebi: ‚Pođi za mnom!‘ (budi sav moj/sva moja). Zamisli situaciju da šetaš Zagrebom i netko ti od ljudi priđe i kaže ove riječi koje možemo prevesti, i predaj mi svoj život u potpunosti. Što bi mu rekli? Taman posla, ohladi… Dakle, da bi nekoga uzeo za ozbiljno nije važno samo što se govori nego i tko to govori. Tko je Isus da se usudi reći ove riječi? Tko je Isus? To je temeljno pitanje kršćanstva. Važnije je odgovoriti na to pitanje nego na pitanje: ‚Što je Isus govorio i što je radio?‘ To je drugotno pitanje. Tko si ti Isuse? Zašto i kamo da te slijedim? Odgovori na ova pitanja su temelji našeg kršćanskog života, temelji našeg svakodnevnog života. Ako smo jučer bili na misi onda se sjećamo Isusovog pitanja: Što vi kažete tko sam ja?, a čuli smo i Petrov odgovor koji nije pro-

dukt njegovog mozganja niti razmišljanja, nego mu je u usta stavljen odozgor, od Boga: ‚Gospodine, ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga, ti si Bog.‘ Sam Bog Otac svjedoči za Isusovo božanstvo. Bog ti kaže: ‚Pođi za mnom!‘ Potražimo u današnjem Evanđelju zašto i kamo da ga slijedimo,“ naglasio je mladomisnik, i u nastavku rekao da nasljedovati Isusa znači s njim raditi za spasenje svijeta, poći njegovim putem: preko muke i križa doći do radosti uskrsnuća. Za mnoge je taj Učiteljev put težak jer gledaju samo križ i muku, a uskrsnuće zaboravljaju. No, u snazi Duha Svetoga i s Isusom, taj put nije težak jer nas čini slobodnim za Boga i čovjeka, za Božje Kraljevstvo u nama i oko nas. Isto tako, propovjednik se osvrnuo na prvo čitanje gdje je uočio model nasljedovanja Isusa. Tako je u Iliji vidio sliku Isusa, a u Elizeju sliku svih onih koji žele biti Isusovi. Osvrnuo se na Elizejevo bogatstvo: dvanaest jarmova volova, koje nas može udaljavati od Gospodina, kao i razne druge navezanosti, jarmovi, koje ćemo žrtvovati Gospodinu i slijediti ga, uz Božju pomoć. „Tada Ilija (slika Isusa) baca na njega svoj plašt i on dobiva snagu da žrtvuje, da napusti svoje bogatstvo kako bi mogao potpuno služiti Bogu. Ovo je zanimljivo jer se vjerovalo da nečija odjeća predstavlja samu osobu i predstavlja nešto od snage te osobe (kao relikvija). Elizej obučen u Ilijinu snagu uspijeva napustiti jaram ropstva. Sestre i svi mi koji nosimo škapular naše majke, nije li to upravo to da mi njenom snagom, zagovorom uspijevamo biti vjerni Isusu unatoč svemu… Ma još više od toga, mi smo se u krštenju obukli u samoga Isusa i često se hranimo njegovim presvetim tijelom i Isus je naša snaga kojom ostavljamo ono što nas

47 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

od njega udaljava. Isus zove, mi se odazivamo, on djeluje u nama i oslobađa nas i osposobljava da ga slijedimo,“ posvjedočio je o. Nikola, a onda je poručio prisutnima „da ništa u ovome svijetu nije ljepše od toga, da unatoč svim brigama, čovjek bude Božji, da bude Isusov“, rekao je mladomisnik. Na kraju misnoga slavlja mladomisnici su podijelili vjernicima i sestrama zajednički i osobni mladomisnički blagoslov, predstavili su se vjernicima i preporučili se u molitve. Uslijedio je bratsko-sestrinski susret u govornici. (IKA) Fra Bernard Rubinić proslavio dijamantni svećenički jubilej 30. lipnja 2019.

U župnoj crkvi sv. Leonarda u Kotarima kraj Samobora fra Bernard (Ivan) Rubinić, redovnik i svećenik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, proslavio je u nedjelju, 30. lipnja, dijamantni jubilej, 60. obljetnicu svoga svećeničkog ređenja. S njim su koncelebrirali provincijal fra Ivo Martinović, dekan Samoborsko-okićkog dekanata preč. Davor Štuljan, domaći župnik preč. Darko Banfić, franjevci iz Samobora fra Lucije Jagec i fra Ivan Matić te šestorica franjevaca trećoredaca, u zajedništvu s vjernicima koji su posve ispunili župnu crkvu. Euharistijsko slavlje počelo je svečanom ulaznom procesijom u kojoj su uz fra Bernarda, koncelebrante i ministrante sudjelovali vjernici u narodnim nošnjama, članovi Bratovštine sv. Leonarda iz Kotara i pripadnici Samoborske narodne garde. Slavljenika su na početku prigodnim recitacijama pozdravila djeca iz župe, a zatim i župnik preč. Darko Banfić.

U uvodnoj riječi fra Bernard je istaknuo kako započinje svetu misu zahvalnicu za šezdeset godina svojega svećeničkog djelovanja u sedam župa u domovini i inozemstvu. U njoj želi moliti, rekao je, za vjernike tih župa, žive i pokojne, za hodočasnike na brojnim hodočašćima koje je vodio i za sve one koji su ga pratili i pomagali mu na redovničkom i svećeničkom putu, počevši od njegovih roditelja. Posebno se sjeća trinaestorice pokojnih svećenika s kojima je bio zaređen u zagrebačkoj katedrali na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla godine 1959. „Moje je svećeničko djelovanje bilo radosno služenje. O tome govori i tekst na spomen-sličici ovog jubileja: ‚To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna‘ (Iv 15,11)“, istaknuo je. Provincijal fra Ivo Martinović je u homiliji među ostalim rekao: „Za navještaj evanđelja Bog bira obične ljude, po svojim, ne po našim mjerilima, ali ih ispunja svojim Duhom, svojom snagom da mogu činiti velika djela. Slavimo šezdeset godina svećeničkog reda jednoga običnog svećenika, fra Bernarda. On je živio za Boga i ljude. Nije imao nešto posebno, svoje, što je promicao. Svaki svećenik s oltara, svojim životom i pastoralnim djelovanjem čini ono što je Božje, bez obzira sviđa li se to ljudima ili ne, prihvaćaju li to ili ne… Svaki svećenik želi usmjeriti ljude k Bogu, vječnosti, vječnom zajedništvu s Bogom. (…) I ako bismo fra Bernarda definirali u jednoj rečenici, onda bi to bilo: on je svećenik i redovnik, fratar koji radosno pokušava slijediti Isusa Krista pokazujući ljudima da ih Bog ljubi.“ Nakon popričesne molitve upućeno je nekoliko čestitaka slavljeniku fra Bernardu. U ime župe, u obliku posebne recitacije,

VIJESTI • rujan 2019.

pozdravio ga je Mihael Rubinić. U ime župnoga pastoralnog vijeća čestitao mu je g. Milan Suban, predajući mu sliku s motivom iz plešivićkog kraja, u kojem je fra Bernard odrastao. U ime Grada Samobora čestitao je Miran Šoić, predsjednik Gradskoga vijeća, predajući također prigodni dar. Dinko Burić, gradonačelnik Belišća, u kojem je fra Bernard bio prvi župnik novosnovane župe (1966.) čestitao je u ime vjernika župe i grada Belišća. U svojoj je čestitki među ostalim rekao: „Od sedam župa u kojima ste djelovali jedna je, vjerojatno, na poseban način obilježila Vaše svećeničko djelovanje, a to je: stvaranje Crkve u Belišću. (…) U vrijeme kad ste prije više od pedeset godina došli u Belišće, nije bilo lako biti vjernik, a kamoli svećenik. (…) Vi ste, barem što se Belišća tiče, išli svojom, jedinstvenom stazom i ostavili trag, neizbrisivi trag.“ Darko Kupres predao je fra Bernardu prigodni dar u ime Bratovštine sv. Leonarda koja je osnovana u župi prije deset godina, u godini fra Bernardova zlatnog jubileja. Provincijal fra Ivo Martinović, zahvalio mu je za sve što je učinio u šezdeset godina svoje službe i istaknuo da je ono što je fra Bernard primio od svojih roditelja Pavla i Pavice prije dolaska u samostan 1943. g. bio temelj na kojem se kasnije gradio njegov franjevački, redovnički i svećenički identitet i duhovnost. Pohvalivši fra Bernardovu otvorenost za Boga i ljude i u njegovoj visokoj dobi, pozvao je vjernike da mole za svećenike i duhovna zvanja. Na kraju je fra Bernard zahvalio svima za sudjelovanje u slavlju i svima koji su pomogli u pripravi slavlja, posebno župniku preč. Darku Banfiću i pjevačkom zboru župe sv. Anastazije iz Samobora te napose provincijalu fra Ivi Martinoviću. Pozdravivši sve „do sljedećeg jubileja“.

Fra Bernard (Ivan) Rubinić rođen je 1932. godine u brojnoj obitelji u Bukovju. U Provinciju franjevaca trećoredaca primljen je kao sjemeništarac 1943. godine. Prve redovničke zavjete položio je 1950., svečane 1955., a za svećenika je zaređen 1959. godine u Zagrebu. Bio je upravitelj župe Bibinje, prvi župnik u Belišću (1966. ‒ 1974.), župnik u Kloštru Podravskom te dugogodišnji misionar za Hrvate u Njemačkoj, u Essenskoj biskupiji, u misiji Lüdenscheid (1978. ‒ 1989.) i misiji Mülheim-Oberhausen (1989. ‒ 2005.) Poslije povratka u Hrvatsku, 2005., živio je i djelovao u Rijeci (Pehlin), Kotarima, Zadru i Martinšćici na Cresu. Sada je član Samostana sv. Marije Magdalene u Portu kraj Malinske. (IKA) Nova provincijska uprava Služavki Malog Isusa splitske Provincije sv. Josipa 3. srpnja 2019.

Na XVI. redovitom provincijskom kapitulu Služavki Malog Isusa splitske Provincije sv. Josipa, koji se održava u duhovnom centru „Kuća Djeteta Isusa“ u Livnu, 3. srpnja, pod predsjedanjem vrhovne glavarice s. M. Marije Banić, izabrana je nova provincijska uprava. Za novu provincijsku glavaricu izabrana je s. M. Terezija Pervan. Za službu provincijskih savjetnica izabrane su s. M. Marcela Žolo, s. M. Anemarie Radan, s. M. Martina Grmoja i s. M. Brigita Rojnica. Izbornom dijelu kapitula prethodila je duhovna obnova koju je predvodio provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra fra Andrija Bilokapić. Slijedi radni dio Kapitula na kojem će sestre raspravljati o temi „Ponovno krenuti od Krista – Obnovljena

49 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

trećoredaca iz samostana u Krku i Portu i iz drugih kuća Provincije. Sudjelovali su vjernici iz Linardića i susjednih sela Brzac, Milohnići i Poljica te tridesetak ministranata iz župâ povjerenih franjevcima trećoredcima, koji se nalaze na već uobičajenom ljetovanju u Glavotoku.

zauzetost posvećenog života u trećem tisućljeću“, na temelju Instrukcije Kongregacije za ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života, imajući u vidu karizmu Družbe i duh svoga utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera. Donijet će smjernice za život i djelovanje Provincije u ovom vremenu. (IKA) Dvadeseta godišnjica smrti fra Leona Šipeka 5. srpnja 2019.

U crkvi Samostana svete Marije u Glavotoku na otoku Krku obilježena je na blagdan svetih slavenskih apostola Ćirila i Metoda, 5. srpnja, 20. godišnjica smrti oca Leona Šipeka, franjevca trećoredca (1937. – 1999.), redovnika i svećenika koji je u tom samostanu, u osami na zapadnom dijelu otoka Krka, živio i djelovao trideset i pet godina. Euharistijskom slavlju predsjedao je provincijal fra Ivo Martinović, a koncelebrirali su fra Anto Garić, gvardijan samostana, preč. Slavko Zec, župnik župe Linardići kojoj pripada glavotočki samostan, vlč. Zvonimir Badurina Dudić, župnik susjedne župe Poljica i vlč. Antun Zec te dvanaestorica franjevaca

Tumačeći evanđeoski odlomak o slanju učenikâ, fra Ivo Martinović je rekao kako „apostoli imaju zadatak navješćivati Božju riječ, kraljevstvo Božje, tumačiti ljudima Božje tajne, Božju poruku, Božju istinu, ne sebe, ne svoju istinu, svoju poruku“. Sjećajući se života i djelovanja oca Leona Šipeka, „jednostavnoga i skromnog redovnika“, posvjedočio je da je on uistinu „bio predan Bogu“ i „iznad svega ljubio Boga, a potom Provinciju i Crkvu“, želeći „kroz molitvu i rad pokazati kako se svjedoči evanđelje“. Podsjetio je kako je fra Leon šezdesetih godina prošlog stoljeća kao mladi redovnik i svećenik prolazio mnogim mjestima Hrvatske i Bosne i Hercegovine tražeći nova duhovna zvanja za svoju Provinciju. I neki od nazočnih redovnika, rekao je, mogu to posvjedočiti. Fra Leon je mnogo radio, često je obavljao i teške fizičke poslove u samostanu u Glavotoku, u samostanskom vrtu i masliniku. No, bio je također čovjek „široka srca, otvoren, pravi domaćin, vedar i susretljiv“. Na kraju homilije provincijal je rekao: „Možemo zahvaliti Bogu za sve što je fra Leon učinio kao jednostavan i skroman apostol za dobro Provincije, Krčke biskupije, tolikih ljudi, dušâ i za sve što je učinio za ovaj samostan, utkajući se u svojoj skromnosti i jednostavnosti u njegovu petipolstoljetnu povijest. Neka ga Gospodin nagradi za tu njegovu žrtvu, ljubav i jednostavnost, a nama neka udijeli snagu da znamo prepoznati, vrjednovati i cijeniti ljude kao što je

VIJESTI • rujan 2019.

bio fra Leon, da znamo zahvaljivati Bogu za one koji svjedoče za njega.“ Poslije pričesti ministranti su pod vodstvom fra Ivana Širokog izveli pjesmu u znak sjećanja na oca Leona Šipeka, a zatim je fra Ivo Martinović u nazočnosti svih predvodio molitvu na njegovu grobu. Na kraju je gvardijan fra Anto Garić zahvalio svima nazočnima za sudjelovanje u obilježavanju godišnjice te ih pozvao na domjenak, susret ispred samostana. Fra Leon Šipek rođen je 1937. godine u Kloštru Podravskom. Provinciji franjevaca trećoredaca pristupio je kao sjemeništarac 1952. g. Prve redovničke zavjete položio je 1955., a svečane, doživotne zavjete 1959. godine. Za svećenika je zaređen 1962. u Zagrebu. Nakon diplome postiže i licencijat iz teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Poslije kratkoga boravka i djelovanja u Zadru i Krku dolazi u samostan Glavotok gdje ostaje do kraja života, kao član samostana, a kasnije i kao gvardijan. Dao je neizmjeran doprinos u obnovi i proširenju glavotočkoga samostana, čineći ga sve više ugodnim mjestom i oazom odmora i duhovne okrjepe za mnoge koji su u nj dolazili, posebno u ljetnim mjesecima. Istodobno je, jednakom zauzetošću, duhovno i pastoralno djelovao u samostanu i njegovoj okolici. Umro je iznenada 11. srpnja 1999. od posljedica moždanog udara u 62. godini. (Fra Zvonimir Brusač)

Proslavljena 120. godišnjica od utemeljenja Družbe sestara Presvetog Srca Isusova 6. srpnja 2019.

U subotu 6. srpnja u Rijeci proslavljena je 120. godišnjica od utemeljenja Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Svečano euharistijsko slavlje u crkvi Blažene Djevice Marije Karmelske predvodio je riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić u suslavlju s krčkim biskupom mons. dr. Ivicom Petanjkom, gospićko-senjskim biskupom mons. Zdenkom Križićem, provincijalom Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jurom Šarčevićem i mnogobrojnim svećenicima Riječke metropolije. Uz mnogobrojne vjernike, predstavnike drugih redovničkih zajednica, pastora Baptističke crkve u Rijeci Giorgia Grlja, predstavnike gradske i županijske vlasti, na misi je sudjelovala nećakinja Riječke Majke Tatiana Cosulich Mazzaroli sa obitelji. U propovijedi riječki nadbiskup je sestrama Družbe Presvetog Srca Isusova poručio da 120 godina Družbe potiče na promišljanje o povijesti kako bi se što ispravnije mogla vrednovati sadašnjost i budućnost. Proslava jubileja je prilika za prisjećanje o svim padovima i usponima, kao i poticaj za ojačavanje redovničke samosvijesti kako bi se oslobođene svake malodušnosti, s novim poletom moglo početi živjeti i svjedočiti karizmu na način na koji je to činila utemeljiteljica Družbe, službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić. Sestre je pozvao da budu inspiracija mnogim mladim djevojkama koje Gospodin i danas poziva. „Takvo vraćanje u prošlost nužno uključuje ne samo

51 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

upoznavanje i bavljenje s onim lijepim i pozitivnim, nego i pokajničko suočenje sa svime što nije dobro. U skladu s tim, autentično slavljenje jubileja pretpostavlja pokajanje i obraćenje koje prati odluka da ćete ubuduće živjeti stare vrline, a izbjegavati kako stare tako i nove pogreške.“ U nastavku je dodao da proslava 120. obljetnice Družbe poziva na zahvalnost Bogu, izvoru svakog poziva i dobra, službenici Božjoj Majci Mariji Krucifiksi Kozulić koja se odazvala pozivu i utemeljila Družbu, kao i sestrama koje su je nasljedovale u odgoju djece, posebno siromašne i napuštene, kao i njezi bolesnih i umirućih, te pomaganju siromašnih i potrebitih ne očekujući od ljudi priznanja i nagrade. Dopustimo da pred našim očima izrone i tolike male i skrivene sestre Družbe koje su nekoć živjele kao svetice među nama služeći tiho i samozatajno u župama, staračkim domovima, dječjim vrtićima, bolnicama, hospicijima, župnim i biskupijskim kućama, školama, sjemeništima i bogoslovijama, njegujući slabe i bolesne, bdijući nad umirućima, tješeći ucviljene, hrabreći malodušne, rekao je nadbiskup. „Ali nemojmo gledati samo u prošlost i u njoj tražiti takve malene i skromne svetice, nego promotrimo pozornije i sadašnjost pa

ćemo vidjeti da takvih samozatajnih i požrtvovnih, Bogu i čovjeku posve predanih sestara u ovoj Družbi ima i danas, kao što ih je bilo u prošlosti.“ Slavljenje obljetnica ima i dublju dimenziju, kazao je riječki nadbiskup dodajući da iz evociranja prošlih događaja, iza pouka i poruka što ih njih crpimo, stoji sam Gospodin. S tim u vezi i 120. obljetnica Družbe je prvenstveno Božje djelo, a tek onda ljudsko. Nadbiskup je na kraju sestrama čestitao visoki jubilej i zahvalio za sve dobro kojim nas je Gospodin po njihovim molitvama i žrtvama tijekom 120 godina velikodušno obdarivao. „Neka vam udijeli svoj blagoslov da i ubuduće budete posrednice njegovih milosnih darova Crkvi na ovim prostorima i svima kojima je Božja pomoć najpotrebnija,“ kazao je nadbiskup Devčić. Nakon mise održan je prigodan program u kojemu su nastupila djeca DV „Nazaret“ i „Mima“ kojega vode sestre Družbe, obitelj Tuhtan čije su kćeri učenice Ženskog učeničkog doma „Marija Krucifiksa Kozulić“, Zbor sestara Presvetog Srca Isusova pod vodstvom s. Valentine Marinović i za orguljama Luke Španjića i Barbare Brezac Benigar. Ovim povodom izveden je kratki scenski prikaz o utemeljenju Družbe u kojemu su nastupili: s. Anita Crnković u ulozi Majke Marije Krucifikse Kozulić, bogoslov Kristijan Pandl kao fra Arkanđeo iz Camerina, bogoslov Denis Šehić kao senjsko-modruški

VIJESTI • rujan 2019.

biskup Antun Maurović, s. Ludija Turić kao naratorica i u ulozi prve djevojčice Zavoda Liberate Mardešić – postulantica Mihaela Martinović. Zanimljivo, Majka Krucifiksa rođena je 20. rujna 1852. godine, a s. Anita Crnković koja je utjelovila njezin lik rođena je točno 100 godina poslije, 20. rujna 1952. godine. Prigodnu riječ uputila je vrhovna predstojnica Družbe č. M. Dobroslava Mlakić. „Ovo je Dan i naše zahvalnosti Bogu i za ustrajnost i vjernost svake naše sestre u svakom vremenu, a nadasve ovo je zahvala za prepoznavanje u našoj povijesti čudesnog Božjeg vodstva i prisutnosti Božje koju nam je Bog očitovao, koji nas je vjerno pratio i štitio svojom providnošću i ljubavlju i dobrotom svoga Božanskog Srca kroz različita i burna razdoblja povijesti naše Družbe, u ratovima, u siromaštvu i bijedi u različitim i nemalim kušnjama i žrtvama i progonstvima. Ovaj jubilej je i poziv na prepoznavanje i istinsko vrednovanje svoga identiteta i povratak svojim vlastitim korijenima, svojoj karizmi kako bismo i u budućnosti poput naše Majke Utemeljiteljice proročki bile neustrašive nositeljice nade i svjetla u ovaj svijet koji se na raznim stranama sve više raskršćanjuje.“ Družbu je osnovala Službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić pod vodstvom franjevca kapucina fra Arkanđela iz Camerina u Rijeci 6. srpnja 1899. kada je senjsko-modruški biskup Antun Maurović potvrdio i odobrio Konstitucije Družbe, rekla je vrhovna predstojnica. Povijest Družbe obilježena je usponima na odgojno-obrazovno i socijalno-karitativnom i pastoralnom radu, u velikim naporima i žrtvama. Sva povijest našega grada Rijeke društvena i crkvena našla je svoj

odraz u našoj Družbi, jedinoj utemeljenoj u ovom gradu, iz kojeg je najprije prognana naša Majka Utemeljiteljica, a potom i hrvatske sestre, ali koje je Crkva dobro razumjela i prihvatila davši joj ponovno priznanje zbog društveno-političkih prilika u kojima se našla u Rijeci, poručila je č. M. Mlakić. „Do Drugog svjetskog rata svi su samostani sestara bili i sirotišta za djecu, a kad je sestrama zabranjen rad s djecom, sestre su bile raspršene ništa manje nego u 45 župa Senjsko-modruške, odnosno od 1969. Riječkosenjske nadbiskupije i diljem Istre u 12 župa Porečke i pulske biskupije, a djelovale su i djeluju i u Krčkoj biskupiji i Zagrebačkoj nadbiskupiji, a kasnije su sestre kao i mnogi naši sunarodnjaci prešle prag domovine u Njemačku i Austriju da bi pomogle u opstanku svojoj Družbi.“ Sestrama su u povodu proslave visokog jubileja mnogi uputili čestitke, među njima i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a nakon mise su ih izrekli i krčki biskup mons. dr. Ivica Petanjak, gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić i provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević. (IKA) Spomendan blažene Marije Petković proslavljen u zagrebačkoj Župi sv. Petra 9. srpnja 2019.

Spomendan blažene Marije Propetog Isusa Petković proslavljen je 9. srpnja u župi posvećenoj svetom Petru apostolu u Vlaškoj ulici u Zagrebu. U organizaciji Družbe kćeri milosrđa trećeg samostanskog reda svetog Franje, po završetku misnog slavlja koje je predvodio gvardijan kaptolskog franjevačkog samostana fra Zdravko Lazić, upriličen

53 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

je prigodni program u zahvalu blaženoj Mariji Propetog Isusa Petković na kojem su nastupila djeca iz vrtića posvećenog blaženici.

djecom u vrtićima, u radu sa siromasima, bolesnicima i starijim osobama“, rekla je s. Jasna.

Posljednji dan trodnevnice započeo je molitvom krunice koju su predmolile članice Družbe kćeri milosrđa TSR sv. Franje, a kroz desetice krunice izmjenjivali su se štićenici dječjeg vrtića „Marija Petković“.

O ulozi vrtića i odgojnoj dimenziji govorila je ravnateljica s. Patricija Jurić. „Odgojna dimenzija prisutna je u Družbi od samih početaka. Vrtić ‚Marija Petković‘ sa središtem u Zagrebu ima pet podružnica u Republici Hrvatskoj. Program svakog vrtića u RH kod nas je obogaćen katoličkom vjerskom dimenzijom odgoja. U radu s djecom tako prednjače one crte koje je nama Majka prenijela, preporučila i ostavila u baštinu“, istaknula je ravnateljica vrtića. Vrtić s podružnicama danas ima 270 polaznika koji se svake godine okupljaju na danima dječjeg vrtića „Marija Petković“. „Prvi vikend u lipnju rezerviran je za događaj okupljanja djece i roditelja na jednom mjestu, a to je otok Korčula. Obitelji djece koja se opraštaju od vrtića dolaze na trodnevno hodočašće u Blato. Uz tribinu za roditelje svaka podružnica ima svoj program, a sve teme su u korak s vremenom i problemima današnjeg čovjeka. To je kruna našeg rada s djecom i roditeljima“, zaključila je s. Patricija.

U pripremi za misno slavlje s. Jasna Crnković, tajnica provincije Krista Kralja, istaknula je kako je Družbu kćeri milosrđa osnovala bl. Marija Propetog Petković 1920. godine u Blatu na Korčuli. „Mi sestre kao osnutak Družbe uzimamo trenutak kada je blaženica započela samostalni život u samostanu sestara Anćela koje su napustile Blato 25. ožujka 1919. godine. Već smo započele proslavu stogodišnjice koja će službeno otpočeti na blagdan sv. Franje Asiškog u listopadu ove godine“, istaknula je s. Jasna. Blažena Marija Petković Družbu je osnovala u svrhu odgoja siromašne djece, prije svega u Blatu na Korčuli. „Namjera joj je bila da pomogne djeci koja su bila siromašna. Posebno se to prepoznaje u vremenu nakon Prvoga svjetskog rata. U takvom okruženju ona osniva Družbu te primjećuje da se potrebiti nalaze i izvan granica rodnog mjesta, stoga se ne libi napustiti svoj rodni kraj kako bi pomogla i drugim ljudima u potrebi. U Vojvodini i Slavoniji prosila je hranu šireći svoje djelo milosrđa koje je ujedno i karizma naše Družbe“, poručila je tajnica provincije. Južna Amerika bila je odredište prve grupe sestara koju je bl. Marija Petković u misije poslala 1939. godine. „Djelo milosrđa i rad sa siromasima nastavlja se i u drugim zemljama svijeta: Italija, Argentina, Čile, Peru, Paragvaj i Kuba. Družba pouku svoje utemeljiteljice provodi u djelo kroz rad s

Upravitelj župe posvećene sv. Petru Josip Golubić rekao je kako se vjernici iz Blata na Korčuli koji žive u Zagrebu i okolici okupljaju već niz godina na blagdan svete Vincence, zaštitnice mjesta Blato. Proglašenjem Marije Propetog Isusa Petković blaženom rodila se ideja da se vjernici okupljaju u zagrebačkoj župi i na njezin spomendan. „Moj predšasnik mons. Matija Stepinac rado je prihvatio tu ideju u susretu s redovnicama. Zahvaljujući toj suradnji danas se okupljamo i častimo našu blaženicu, a niz godina za ovaj spomendan pripremamo se i trodnevnicom“, naglasio je župnik Golubić.

VIJESTI • rujan 2019.

Nakon molitve krunice i litanija blažene Marije Propetog Petković započelo je misno slavlje koje je predvodio gvardijan franjevačkog samostana na Kaptolu fra Zdravko Lazić. U propovijedi fra Zdravko poručio je da se raduje sa sestrama na blagdan bl. Marije Propetoga Petković, koja je bila franjevka i više milosrdna nego pravedna. „Mi želimo da na kraju života Bog bude i prema nama više milosrdan nego pravedan. Marija Petković sljedila je stope Gospodina našega Isusa Krista po primjeru sv. Franje. Sveti Franjo gledao je Isusa, raspetoga i propetoga; blažena Marija gledala je Isusa raspetoga i propetoga. Zato je moja molitva i želja danas za sve nas da nam, poput sv. Franje i bl. Marije od Propetoga Petković, Isus bude uvijek pred očima, uvijek u našim srcima, mislima, rukama. Želim da budemo ljudi mira i duboke unutarnje radosti. Četiri je desetljeća Marija Petković majčinski i mudro upravljala svojom redovničkom zajednicom, a otvarajući je misijskom radu u zemljama Latinske Amerike izabrala je put poniznosti i siromaštva. Pitam se ima li danas u Hrvatskoj onih koji žele nešto postići tim istim putem? Poniznost je stav po kojem drugoga stavljamo na prvo mjesto. To je čin ljubavi kojim se odričemo sebe, otvaramo bližnjemu i Bogu. Želim da u Hrvatskoj bude što više poniznih ljudi poput bl. Marije Propetog Petković i njezinih sestara koje neće sebe stavljati na prvo mjesto“, rekao je propovjednik. Na kraju misnog slavlja štićenici vrtića „Marija Petković“ održali su priredbu kojom su se oprostili od svojih dana provedenih s redovnicama u vrtiću. Uz nekoliko pjesama i recitala posvećenih bl. Mariji Petković program je priveden kraju.

Okupljeni vjernici imali su priliku častiti relikvije Blaženice. Blažena Marija Petković utemeljiteljica je redovničke zajednice Kćeri milosrđa sv. Franje, jedine redovničke zajednice osnovane u Hrvatskoj. Sveti zbor za proglašenje svetih 2002. godine donio je Odluku o herojskim krepostima službenice Božje te Odluku o priznatim čudima spašavanja dvadeset mornara u utrobi potopljene peruanske ratne podmornice Pacocha. Papa Ivan Pavao II. ju je tijekom trećeg pohoda Hrvatskoj proglasio blaženom u Dubrovniku. (IKA) Blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković proslavljen u Blatu na Korčuli 9. srpnja 2019.

Blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković prolavljen je u Blatu na Korčuli euharistijskim slavljima u svetištu i u središtu mjesta, na Plokati i župnoj crkvi Svih Svetih. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je mons. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki uz konceleraciju mjesnog biskupa mons. Mate Uzinića i drugih svećenika. U slavlju su radosno sudjelovali mještani Blata i mnogi hodočasnici. Slavlje blagdana započelo je jutarnjim euharistijskim slavljima u svetištu bl. Marije Propetog Isusa Petković. Prvo euharistijsko slavlje u 8 sati u svetištu predvodio je vlč. Marin Marić, župnik župe Gospe Snježne i upravitelj svetišta sv. Jakova Markijskog u Deževicama, vrhbosanska nadbiskupija. Euharistijsko slavlje u 10 sati predvodio je don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole u Čilipima, koji je bio više godina župnik u Blatu. U koncelebraciji su bili don Stipo Miloš, župnik župe sv. Srđa i Baha u Pridvorju, don Vlado Markić, župnik župe sv. Roka u Lum-

55 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

bardi, don Frano Miljenko Markić, župnik župe sv. Marije Magdalene u Putnikovićima i don Tomislav Sikavica, trajni đakon i ekonom dubrovačke biskupije. Za vrijeme euharistije pjevao je zbor mladih „Stope«pod vodstvom s. M. Juliane Beretić. Na ovom euharistijskom slavlju tradicionalno su sudjelovali volonteri Caritasa dubrovačke biskupije. Na kraju ovih euharistijskih slavlja vjernici su imali mogućnost čašćenja relikvija blaženice. Svečani program proslave blagdana započeo je u 18.30 sati. Na Plokati ispred župne crkve Svih Svetih izveden je „Blatski tanac« i viteška igra „Kumpanija«. U 19 sati je iz svetišta krenula procesija s relikvijarom blažene Marije Propetog Isusa Petković. Relikvijar je nosio predslavitelj blagdanskog euharistijskog slavlja mons. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki. Procesiju su predvodili bratimi bratovština sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova i Svih svetih sa svojim procesionalnim raspelima i barjacima, a sudjelovali su članovi Franjevačkog svjetovnog reda, puhački orkestri Narodne glazbe i Hrvatske glazbene udruge „Sv. Vincenca«, djeca iz vrtića „Marija Petković«, dječji zbor „Stope«, zbor župe Svih svetih, kumpanjoli i tancarice u tradicionalnim blatskim nošnjama, sestre Dominikanke iz Korčule, sestre Družbe Kćeri Milosrđa, ministranti, svećenici, mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački, te veliko mnoštvo vjernika. Barjak s likom blaženice nosio je g. Stjepan Bačić. Po dolasku procesije na plokatu ispred župne crkve Svih svetih, započelo je svečano euharistijsko slavlje uz koncelebraciju sedam svećenika.

U homiliji nadbiskup mons. Đuro Hranić osvrnuo se na tekst Evanđelja o bogatom mladiću: „I u Isusovo doba i danas malo je osoba koje se mogu pohvaliti da su Božje zapovijedi ‚čuvali od mladosti‘. Za takve osobe Evanđelje kaže: ‚Isus ga pogleda i zavoli‘. Časne, moralne i poštene osobe ne može se ne voljeti. I to je bilo polazište i temelj da Isus pred svoga sugovornika stavi ideale i da ga pozove da ide za njim, pa će biti istinski sretan i imati blago na nebu! Vjerujem da ćemo se svi složiti da je Blaženica bila osoba koja je u molitvi propitivala što joj je činiti, kao i nepoznati Isusov sugovornik u evanđeoskom odlomku što smo ga upravo čuli. No, za razliku od njega, ona nije mislila samo na sebe i nije si pred Bogom postavljala pitanje: ‚Što mi je činiti da ja osobno život vječni baštinim?‘, nego je razmišljala šire i ‚crkvenije‘. Pitala se jednostavno: ‚Što mi je činiti?‘ Što Bog želi i očekuje od mene ovdje gdje sam po njegovu promislu rođena i gdje živim? Što Bog želi od mene u Crkvi? Koji je moj poziv i koje je moje poslanje?« Napomenuo je kako je i blaženica obdržavala sve zapovijedi od svoje rane mladosti, pa ju je Isus kao i mladića pogledao i zavolio, te stavio na ispit koji je ona položila od prve - i to s izvrsnim! Ona je bila iz dobrostojeće obitelji, ali je već od svoga djetinjstva imala poseban osjećaj ljubavi prema siromasima i zbog toga imala i problema sa svojima u obitelji, osobito sa svojom mamom, zbog toga što je po njezinu mišljenju bila odveć širokogrudna prema siromasima. Siromaštvo je bio njezin osobni ideal i izbor uz kojega je radosno prionula čitavim svojim bićem. Nošena tim iskustvom, ne samo da je odbacivala slabosti i grijehe ‚staroga čovjeka‘ (o

VIJESTI • rujan 2019.

kojemu govori sv. Pavao), nego je otvorena za dar milosti Božje dozrijevala, te se ‚zaodijevala‘ u Isusa Krista i njemu suobličavala. Ljubila je njega i u njemu druge ljude. Uronjena u Kristovo otajstveno tijelo – u Crkvu, druge je ljude prepoznavala te gledala kao svoju braću i sestre. I zato je ne samo izvrsno polagala ispite u danima kušnje, nego je ‚riječ Kristova u svem bogatstvu prebivala u njoj‘, postala je sposobna ‚poučavati i urazumljivati‘ druge te je sve što je činila, doista činila – kako nam to danas poručuje sv. Pavao - „u Imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu‘«. Spomenuo je i hrabrost bl. Marije Propetoga koja je zbog velikih potreba za sirotnu djecu, ali i osiromašeno Blato, zbog bolesti vinove loze od koje su živjeli, 1922. otišla kroz tri mjeseca prositi žito na području tadašnje Đakovačke biskupije. Prije toga je preko dubrovačkog biskupa uputila zamolbu na đakovačku biskupiju da smije na taj način priskrbiti hranu za svoje potrebnike. Mons. Hranić se posebno osvrnuo na Isusove zahtjeve u Evanđelju: „'Vršiti zapovijedi!‘ To je prvi Isusov zahtjev. Moj bračni drug i moja djeca s pravom od mene očekuju određene stvari, koje su moja obveza i moja zadaća. I radno mjesto pred mene stavlja određene zadaće i ja moram biti odgovoran prema tim zadaćama. Vršiti svoje dužnosti koje imam i biti vjeran Božjim zapovijedima – to je temelj. Isus može svoje evanđeoske i kršćanske vrijednosti te poslanje ponuditi onima koji vrše zapovijedi. ‚Idi, i što imaš prodaj i podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu.‘ – To je drugi Isusov zahtjev! Da bismo gradili zdrav sustav i bolje društvo, i mi smo poput Isusovog sugovornika pozvani odreći se svoga imetka. To može značiti

i odustajanje od vlastite komotnosti, tvrdoglavosti, oholosti i egoizma; od sebičnosti – od svega onoga što me priječi u ostvarenju mojih zadaća i obveza, moga identiteta i moga poslanja. ‚Idi i to prodaj, oslobodi se toga, pa ćeš imati blago na nebu!‘ No, na Isusovu putu treba biti spreman na žestoke otpore te protivne vjetrove. ‚A onda dođi i idi za mnom!‘ Vjerujem da nitko od nas nije čovjek koji bi se zadovoljavao samo minimumom obdržavanja Božjih zapovijedi (ne ubij; ne čini preljuba; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne otmi; poštuj oca i majku), nego vjerujem da svatko od nas također želi – poput Isusovog današnjeg sugovornika – dosegnuti određene ljudske i evanđeoske ideale te ići za Isusom. Vjerujem da svatko od nas želi pridonijeti boljitku naše domovine i naroda; da želimo dobro odgojiti svoju djecu, da želimo poput bl. Marije Propetog Isusa Petković činiti dobro drugima, iskreno ih ljubiti i za njih živjeti. Znajmo i budimo svjesni da Isus može svoje evanđeoske i kršćanske ideale i vrijednosti te poslanje ponuditi samo onima koji se ne zadovoljavaju tek time da budu osrednji ili malo bolji kršćani, nego žele ostvariti ideale i tako iskusiti istinsku radost i puninu svoga bića. Vjerujem da svatko od nas koji smo večeras ovdje sabrani, svaka sestra, svaki svećenik i svatko od Vas vjernika želimo poput Isusovog sugovornika, još više poput bl. Marije Propetog Isusa mirisati Bogom, suobličiti se raspetom i uskrslom Isusu te u njega zaodjeveni mijenjati i izgrađivati pravni, gospodarski, politički i socijalni sustav ove zemlje«. Euharistijsko slavlja je nakon propovijedi nastavljeno u župnoj crkvi, zbog vremenskih neprilika. Po završetku slavlja župnik, don Željko Kovačević je zahvalio mons. Hraniću i mons. Uziniću, čestitao sestrama blagdan

57 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

i objavio kako je misnica sa likom bl. Marije Petković, koju je mons. Hranić nosio na današnjem slavlju dar Župnog pastoralnog vijeća i župnika svetištu blaženice. Vjernici su imali mogućnost čašćenja relikvija blaženice u kapeli sv. Vincence. (Družba Kćeri Milosrđa) Ljekarništvo Male braće proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom 9. srpnja 2019.

Ministarstvo kulture svojim Rješenjem od 9. srpnja 2019. zaštitilo je Ljekarništvo Male braće u Dubrovniku kao nematerijalno kulturno dobro. Kao takvo bit će upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara. U obrazloženju Rješenja Ministarstva između ostalog stoji: „Ljekarna Male braće u Dubrovniku (Gradu) neodvojiva je cjelina koju čine ljekarna, umijeće izrade pripravaka i muzej uz kulturni prostor prenošenja i očuvanja ljekarničkoga znanja i praksi. Današnji se prostor u kojem se te aktivnosti obavljaju tijekom stoljeća naziva Ljekarna Kod Male braće. Utemeljena je 1317. kao samostanska ljekarna, namijenjena pripadnicima franjevačkoga reda, a uskoro je počela i javno djelovati što čini i danas. Bila je značajna za ekonomsku stabilnost samostana, međutim njezina je uloga u široj zajednici bila znatno veća. Naime, osim pripravaka, franjevci su u skladu s poslanjem svojega reda, davali savjete i duhovnu potporu potrebnima, a nesumnjivo je imala važnu karitativnu i socijalnu ulogu u zajednici. Znanja i vještine izrade pripravaka i njihove primjene prenosila su se generacijama pisanim i usmenim putem unutar samostanske zajednice. Iskusniji ljekarnici Male braće, ‚spičari‘/‘špicijari‘,

podučavali su mlađe, a njihova znanja i vještine nastali su spajanjem civilizacijskih medicinskih tekovina zapadnoga i istočnoga svijeta, konvencionalnoga i tradicijskoga ljekarništva. Umijeće izrade tradicionalnih galenskih pripravaka dio je povijesnoga identiteta ljekarne franjevačkoga samostana Male braće i grada Dubrovnika. Izrada pripravaka obvezatno je ručna, a posebna se pozornost poklanja izboru sastojaka visoke kakvoće. Neke od brojnih galenskih vodica, krema, masti i sl. koji se izrađuju u ljekarni jesu: Aqua rose, Aqua rosmarini, Aqua lavandulae, Aqua aurantii, Antrid krema, Ceratum labiale, Satar itd. (…) Ljekarna svjedoči o 700 godina kontinuiranog prenošenja znanja o izradi galenskih pripravaka i humanosti franjevaca te doprinosi autentičnosti Grada, neraskidivoj vezi materijalnoga i nematerijalnoga nasljeđa, znanja i prakse temeljene na povezanosti s prirodom.“ Ovim činom Ministarstva kulture priznata je već davno od struke prihvaćena činjenica da se franjevci u Dubrovniku ljekarničkim poslom bave najmanje sedam stoljeća, što je ponovno 2017. potvrdila proslava 700. obljetnice Ljekarne Male braće, održana u Dubrovniku, uz simpozij «700 godina ljekarništva u Dubrovniku“. Uz visoke domaće predstavnike farmaceutske struke, proslavi je tada nazočio Rajesh Patel, predsjednik Farmaceutske liječničke komore EU-a, kao i Eeva Teräsalmi, potpredsjednica Svjetske farmaceutske federacije. Ovo Rješenje potvrđuje i dodatno zaštićuje neraskidivu vezu materijalnoga i nematerijalnoga nasljeđa, kao i visoku kulturnu vrijednost franjevačkih farmaceutskih eksponata, prostora i proizvodnje tradicionalnih ljekarničkih pripravaka. Franjevci su odre-

VIJESTI • rujan 2019.

đene lijekove usavršavali uz pomoć saznanja do kojih su dolazili zahvaljujući farmaceutskim udžbenicima, usmenoj predaji i bogatom iskustvu, tako da se neki od ovih farmaceutskih proizvoda mogu slobodno zvati „fratarskim“. To je vjerojatno i razlog da se ovim preparatima „vjeruje“ i da je ljekarna Male braće često puna kupaca i znatiželjnika. (IKA) Proslava blagdana sv. Benedikta kod benediktinki u Zadru 11. srpnja 2019.

Svetkovina sv. Benedikta, utemeljitelja benediktinskog reda, svečano je proslavljena u četvrtak 11. srpnja u crkvi sv. Marije u Zadru kod benediktinskih koludrica Samostana sv. Marije koje su najstarija hrvatska redovnička zajednica. Svojim skoro tisućljetnim postojanjem (Samostan sv. Marije živi u kontinuitetu od 1066. g.) druga su najstarija ženska benediktinska redovnička zajednica u svijetu. Svečano večernje misno slavlje predvodio je dr. don Zdenko Dundović, ravnatelj Teološko-katehetskog odjela na Sveučilištu u Zadru. „Sv. Benedikt je izvanredan primjer čovjeka vjernika, čovjeka koji je nadvladao svaku ljudsku potrebu za samopotvrđivanjem, kako to često mi ljudi hoćemo i kako nam je potrebno da bismo vidjeli svoju vrijednost ili da bismo se učvrstili, etablirali u nekom društvu ili zajednici kojoj pripadamo. Sv. Benedikt činio je potpuno suprotno“, rekao je dr. Dundović, podsjećajući da je Benedikt pripadao bogatoj, imućnoj obitelji koja ga je poslala na školovanje u Rim. „Sv. Benedikt razočarao se onim što je vidio u Rimu. Nisu ga razočarali ni Goti ni Vizigoti ni Langobardi, nego razočarali su ga kršćani, biskupi,

svećenici, profesori koje je slušao. Jer puno toga su pričali, a malo toga činili. Zapravo, činili su potpuno suprotno od onoga što su govorili“, upozorio je don Zdenko. Ako čitate Pravilo sv. Benedikta, vidi se da se sve u životu sv. Benedikta svodilo na poniznost i poslušnost. Njegova pravila su tako sastavljena. On kazuje: ‚Ako želiš ići poniznim putem, onda moraš znati šutjeti. Ako hoćeš biti ponizan, gledaj u tlo. Ako hoćeš biti ohol, onda se puno smij, puno pričaj, nikad ne razmišljaj.‘ Svijet u kojem mi živimo, po duhu vremena i svojim teškoćama isti je kao i svijet iz vremena sv. Benedikta, rekao je don Zdenko. „U 5. st. propada veliko i snažno Rimsko carstvo, dolaze novi narodi, rađa se nemoral, dolazi do velikih kriza u svakom pogledu. Snažne krize zahvatile su i Crkvu. Ali, vjera jednog čovjeka, a to je sv. Benedikt, podigla je ponovno duh Božje Crkve! Samo jednog čovjeka! Jer Bog ne treba silna mnoštva, velike grupe, velike buke. Gospodin dolazi kroz lahor, nježnost, kroz blagi povjetarac, kaže Sveto pismo. Ali Bog ostavlja duboki pečat na svakoga koga dotakne. Ovaj svijet želi pokazati silu. U ovom svijetu sve je vezano za vlast. Ljudi ovoga svijeta vole da ih se naziva vlastodršcima. Isus kaže učenicima, ‚Vi nemojte činiti tako.‘ Ni 2000 godina nakon što je Isus to izrekao, još uvijek nismo naučili poslušati Gospodina Krista. Mi se i dalje oslovljavamo s preuzvišeni, velečasni, prečasni itd., a nedostaje nam ljubavi, istine i milosrđa. Zbog toga svijet trpi. Jer Isus je rekao da će svijet najviše trpjeti zbog čovjekovog grijeha. Psalam kaže, ‚Gospodine, naši nas prijestupi taru.‘ Dakle, grijesi naši nas satiru. Pritišće nas zlo koje činimo“, upozorio je propovjednik, u tom kontekstu pojašnjavajući čestu misao u ovom vre-

59 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

menu. „Mi danas vičemo kako se Europa odrekla kršćanstva, kako više nema vjere. Isto tako je bilo i u vrijeme sv. Benedikta. Ali, u njemu, kao osobi, pojedincu, bilo je vrlo snažne vjere. Vjere koja je obilježila stoljeća nakon sv. Benedikta! Vjere koja je promijenila svijet u kojem je živio. Dakle, govorimo o jednom čovjeku! Zato sv. Benedikt za nas ima vrlo snažnu poruku. A to je, nemoj gledati što se oko tebe događa. Nemoj kukati nad svojim životom, nego kreni putem života i istine, a to je Isus Krist. ‚I naći ćeš mir duši svojoj‘, kaže Gospodin. Ali ne samo mir, nego u tom trenutku čovjek rađa svoju svetost i postaje zaista slika Božja, a to u konačnici svatko od nas jest. To je prva zamisao, prva Božja ideja s nama – da budemo njegova slika na ovom svijetu. Tek tada možemo nešto promijeniti“, poručio je dr. Dundović. Istaknuo je misao sv. Pavla iz navještene Poslanice Efežanima: ‚Braćo, podnosite jedni druge u ljubavi.‘ Neki put čovjek treba i podnijeti drugoga. Naravno, ne odgovaraju nam svi ljudi na isti način. To je normalno. I Gospodin je to znao. Na kraju krajeva, Isus je rekao: ‚O rode opaki, dokle mi vas je trpjeti.‘ Dakle, Bog razumije našu ljudsku slabost. Ali sv. Pavao, koji je također prošao snažno iskustvo obraćenja i duboko iskustvo vjere, kaže: ‚Braćo, ljubav iznad svega.‘ Ta ljubav onda može čovjeka osposobiti za snažni dar vjere. Onaj dar vjere koji je imao sv. Benedikt“, istaknuo je predvoditelj slavlja. „Goti su provalili u Italiju 542. g. i potpuno je zauzeli. Njihov kralj zvao se Totila. Došao je bahato pred sv. Benedikta u Montecassino i htio je srušiti samostan. Onda mu je Benedikt prorokovao trenutak njegove smrti. I doista, tako se i dogodilo. Taj veliki sveti čovjek pokazao je ono što kaže Sveto pismo:

‚Vrata paklena neće je nadvladati.‘ Neki put mislimo da stvari ovise o nama. Ne ovise. Neki put mislimo da ćemo mi u Crkvi nešto silno postići ili da će sve nestati ako mi nešto ne napravimo. Neće. Bog je onaj koji vodi svoju Crkvu! Duh Božji je onaj koji joj daje snagu! Kroz zadarski benediktinski samostan sv. Marije tijekom proteklih stoljeća prošlo je toliko redovnica i svećenika. Bilo je i kriza, rušenja, raznih nevolja, ali – još uvijek tu stoji, još uvijek je tu! Dakle, Bog je onaj koji vodi povijest svoga naroda, povijest Crkve, vodi povijest svakoga od nas. Bog otvara svoje veliko i milosrdno srce i pruža nam utjehu. Zato kaže Gospodin: ‚Ako želiš biti najveći, ako želiš živjeti doista puninu života, onda budi poslužitelj svima.‘ Trebamo se upitati jesmo li kao vjernici spremni poslušati tu Božju poruku. Je li meni važnije moje ja, moj ugled, neka moja umišljena veličina, važnost, ili mi je važnije da se Bog proslavlja kroz svakoga. Ako je to, ima nade za nas. Ali ako smo sebe stavili ispred Boga, onda smo već osudili sami sebe na propast. Tako je uvijek bilo i tako će biti. Zato molimo Gospodina da nam prosvijetli pamet, razum i da nam udijeli duha mudrosti“, potaknuo je dr. Dundović. Propovjednik je istaknuo i pohvalio i mladenački duh sv. Benedikta, da je već u svojoj mladoj dobi opredijelio svoj život za Boga. „Benedikt, taj mladi čovjek koji je u životu mogao izabrati kakav god put: mogao je nositi najfiniju odjeću onoga vremena, jesti najbolja jela i piti najbolja pila, odabrao je jednu potpuno nelogičnu situaciju svakodnevice i svoga života, u odnosu na vrijeme u kojem je živio. Otišao je u planine, u mjesto daleko od Rima i tamo se povukao u osamu, samoću. Htio je biti potpuno predan Bogu, kako kaže sam sv. Benedikt, i to je

VIJESTI • rujan 2019.

ukorijenio u svoja pravila. Mi svaki dan imamo prigode biti potpuno predani Bogu. Nitko nam to ne brani. Ali, zanimljivo je da unatoč toj slobodi koju posjedujemo – potpuno se dati Gospodinu, potpuno pokušati svojim životom proslaviti Boga – još uvijek čeznemo za vlastitim utvrđivanjem, za priznanjima. Još uvijek nas veseli kada netko primijeti naš vrijedan rad. Još uvijek volimo pohvalu, volimo kada nas ljudi hvale, kad smo uvaženi u društvu. Više volimo biti dame i gospoda, nego ljudi bez imena, potpuno nepoznati, samozatajni, skriveni. A to je u korijenu Kristove poruke“, naglasio je don Zdenko, potvrdivši to i Isusovom poukom njegovih učenika, što je i navješteno u Evanđelju na svečev blagdan. „To je važno jer Isus ide u Jeruzalem gdje će podnijeti muku, strašno trpjeti i gdje će biti ubijen. I cijelim putem Isus svojim učenicima govori o potrebi preobrazbe čovjeka iz tjelesnoga u duhovno, u potpuno ispunjenje i izvršenje Očeve volje. A apostoli pričaju o tome tko će od njih biti veći u Kraljevstvu Božjem! Tako je i danas u Crkvi. Mislim da nema svećenika koji nije barem jedanput pomislio: ‚E, kad bih ja bio biskup‘ ili redovnice da je pomislila: ‚E, da je meni biti časna majka‘. Svatko od nas nosi tu potrebu u sebi, jer to je ljudski. Ne treba se tome čuditi i ljude zbog toga suditi. Ali, Isus Krist kaže da je bolje izabrati drugo. U noći u kojoj će pretrpjeti agoniju, Isus pere noge svojim učenicima i kaže im: ‚Razumijete li što sam vam učinio? Jeste li shvatili zašto je to?‘ To je vrlo bitno“, poručio je don Zdenko, napominjući da je sv. Benedikt vrlo dobro kao mlad čovjek razumio Riječ Božju, što znači biti mudar, razborit i dobro razlučiti što je za osobu korisno. „Zato je papa Grgur Veliki koji je snažno štovao lik sv. Benedikta,

na tragu njegove pobožnosti rekao da Bog neki put mladom čovjeku jasnije progovara nego odraslom. Na kraju krajeva i apostol Ivan, koji je bio najdraži Isusov učenik, bio je i najmlađi. Njegovo Evanđelje je najsnažnije! Ivan koji je bio najmlađi, a često znamo reći kako mladi ljudi ništa ne znaju, kako su nespretni, ovakvi i onakvi, dao je Crkvi najsadržajnije, najbogatije Evanđelje. Evanđelje koje je potpuno različito od ostala tri Evanđelja, jer Ivan je prodro u nutrinu Božje riječi. Na isti način to je činio i sv. Benedikt – prodirao je u dubinu i nutrinu Božje riječi, potvrđivao je djelima i konkretno ostvario u svom životu“, poručio je dr. Dundović. (IKA) Svetkovina Majke Božje Bistričke u bistričkom Karmelu 13. srpnja 2019.

U Karmelu Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca svečanim euharistijskim slavljem proslavljena je u subotu 13. srpnja svetkovina zaštitnice samostana i hrvatskog naroda Majka Božja Bistrička. Misno slavlje predslavio je ovogodišnji mladomisnik karmelićanin o. Krešimir Bahmec uz koncelebraciju vlč. Antuna Motočića. Na početku o. Krešimir podsjetio je da uz svetkovinu Majke Božje Bistričke danas obilježavamo i prvi dan trodnevne priprave za svetkovinu Gospe Karmelske, majke svih karmelićana, te izrazio osobitu zahvalnost što u toj prigodi može slaviti euharistiju u zajedništvu sa sestrama karmelićankama. U sjeni bistričkog svetišta o. Krešimir u propovijedi je potaknuo okupljene vjernike na zahvalnost za to što smo mi, Hrvati, kao narod očuvali vjernost Bogu po Mariji kroz našu dugu nacionalnu povijest. „A upravo

61 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

je Marija ona koja daje posebnu majčinsku crtu u našem narodu, što je daleko više izraženo nego kod ostalih europskih naroda. Malo je koji narod tako vjeran Bogu i Mariji. Upravo nas je to održalo. Unatoč teškoj povijesti i progonima, Hrvati su sačuvali pobožnost Majci Božjoj. Već trideset i devet godina ovo je naše nacionalno svetište. … I sada kada nam je teško, vjerujem da ćemo se i dalje održati; ako nam je Marija zaštitnica, i sv. Josip, onda ni Bog neće od nas otići.“ Više puta istaknuvši riječi „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5), o. Krešimir potaknuo je vjernike da o njima razmišljaju i promišljaju što to njima osobno Gospodin govori. Jer upravo je to rečenica spasenja, ali to je ujedno posao koji je na nama, koji nitko drugi ne može umjesto nas učiniti. Nitko ne može umjesto nas tražiti što je to što Bog želi od nas. «Rijetko kada Marija naređuje, ali ona podiže glas zbog spasenja drugih. A tek kada se posve predamo u volju Božju, tada Bog kreće u akciju, tada On čini. Odgovor na pitanje što Bog od nas traži možda nećemo dobiti na ovoj misi, ali ćemo se njime morati baviti do kraja života. I što god nam Isus govori da činimo, to moramo i činiti“, zaključio je propovjednik. Po završetku mise o. Krešimir podijelio je prisutnima zajednički i osobni mladomisnički blagoslov. (IKA) Karmelićanke zahvalile Bogu za pola stoljeća molitve i služenja u ljubavi u Slavonskom Brodu 14. srpnja 2019.

Karmelićanke Božanskog Srca Isusova proslavile su u nedjelju 14. srpnja 50. obljetnicu djelovanja u Slavonskom Brodu. Svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Duha

Svetoga u Malom Parizu uz domaćeg župnika Florijana Kveteka, prijašnjeg župnika mons. Stjepana Belobrajdića i još osmoricu svećenika predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Uz brojne vjernike i pedesetak karmelićanki iz cijele Europe i dvije sestre iz Nigerije te ostalih redovnica iz grada na misi su sudjelovale i generalna poglavarica Družbe Majka Karla Marija od Križa Peranović, koja je za tu prigodu došla iz Nizozemske te provincijalna poglavarica u Hrvatskoj s. Kristina Pišković. Aktualizirajući Evanđelje o milosrdnom Samarijancu, nadbiskup Hranić je pojasnio kako ta Isusova prispodoba poziva „da se ne pitamo tko je moj bližnji, nego da kao kršćani promišljamo jesmo li mi bližnji svakom čovjeku u potrebi“. Ustvrdio je da su karmelićanke u svom životu i djelovanju kroz pola stoljeća u Župi Duha Svetoga i gradu Slavonskom Brodu doista bile bližnje svakom čovjeku u potrebi. Potkrijepio je to činjenicom da su već u svojim počecima, a i poslije zauzeto djelovale u odgoju djece, a time i evangelizaciji obitelji, naglašavajući pritom i njihovu brigu za starije, napuštene, nemoćne. Pojasnivši kako se identitet svake od sestara ne može razumjeti bez njihova osobnog odnosa s Bogom, nadbiskup im je poručio: „Drage sestre, dragocjene ste ponajprije svojim identitetom Bogu posvećenih osoba. Dok se Crkva danas počinje osjećati poput nerotkinje, koja kao da je izgubila prirodne pretpostavke da bi mogla rađati nova svećenička i redovnička zvanja, mi vidimo da je baš ta vaša karizma i dimenzija izgradnje Crkve, evangelizacije na jedan drukčiji način od nas svećenika itekako važna i dragocjena, te vidimo kako

VIJESTI • rujan 2019.

smo siromašni kad nema vas sestara. Danas Bogu zahvaljujemo za svjedočanstvo vašega Bogu posvećenog života kroz 50 godina u ovoj župnoj zajednici i gradu. Zahvaljujemo za sve ono što ste u svome predanju Bogu živjele kao bližnje župljanima ove župne zajednice, građanima ovoga grada, gdje ste se, ne pitajući tko je moj bližnji, same osjećale bližnjima koji su pozvani i poslani drugima i što se i nadalje stavljate na istu službu. Hvala vam što ste odlučile ostati naši bližnji. Neka dragi Bog blagoslovi vaše redovničko predanje, blagoslovi vas i brojem i milošću.“ Zahvalio je karmelićankama što su gradnjom samostana odlučile ostati u Nadbiskupiji, a vjernike pozvao da mole za postojeća i nova duhovna zvanja. Posebnu čestitku uputio je s. Stanislavi Vidačković, koja je ove godine proslavila 50 godina redovništva, a u Slavonskom Brodu je najduže djelovala – 30 godina u tri navrata. Njezinu zauzetost za siromašne prepoznao je i Grad te joj je prije tri godine dodijelio nagradu za humanost. Znakoviti su bili i prinosni darovi škapular, slika Gospe Karmelske, kruh i vino, koje su na oltar donijele karmelićanke koje djeluju u Slavonskom Brodu. Čestitke i zahvale na kraju mise uputile su generalna poglavarica Majka Marija Karla i provincijalna poglavarica s. Kristina. U znak zahvale za predvođenje slavlja kućna poglavarica s. Monika Havliček nadbiskupu je darovala sliku koja prikazuje župnika Marka Majstorovića kako daje dopis tadašnjoj poglavarici, moleći je da pošalje karmelićanke u Slavonski Bod, a rad je slikarice Zlate Živković. Na misi je pjevao župni zbor, a nekoliko pjesama otpjevale su karmelićanke, od kojih je posebno dirljiva Himna karmelu i njezine

riječi: „Croatio, klikni Bogu hvala, Providnost je Božja Karmel dala. Slavonijo, klikni Bogu hvala, otvoreni Karmel grana mlada u njem pedeseta ljubav vlada.“ Zahvalno slavlje karmelićanke su okrunile kraćim prigodnim programom, izričući uz molitvu, poetsku riječ i stih, glas i pjesmu, ritam i pokret svoj „Te Deum“ – zahvalu Bogu za 18250 dana molitve i služenja u ljubavi u Slavonskom Brodu. Karmelićanke su u Slavonski Brod došle 1969. godine na poziv tadašnjeg župnika pokojnog Marka Majstrovića. Došavši u tu novoosnovanu župu na čijem je području bilo radničkih obitelji s djecom, taj zauzeti vizionar župnik Majstorović vidio je veliko polje rada u kojem će karmelićanke svoju karizmu i način apostolskog djelovanja moći ostvariti na pomoć i duhovni rast svih članova župne zajednice. Već tri tjedna nakon dolaska, točnije 5. kolovoza sestre su primile na čuvanje prvo dijete. Broj djece svakim je danom rastao te je župnik ubrzo osnovao vrtić koji je započeo rad s 50-ak djece. U ono vrijeme, kada je Slavonski Brod bio osobito jako uporište komunističke partije i kada je rad crkvenih institucija bio praćen, sprječavan i onemogućavan, otvoriti vrtić i povjeriti ga redovnicama bila je osobito smiona i hrabra odluka. No, rad u vrtiću trajao je sve do Domovinskog rata. Po dolasku demokratskih promjena uz vjeronauk u župi sestre su preuzele i vjeronauk u školi, rade u Zlatnom cekinu, ustanovi koja se brine o odgoju i obrazovanju djece s posebnim potrebama, posebnu pažnju sestre posvećuju siromašnim, obiteljima u potrebi, bolesnim siromasima, mnogima su pomogle da se pomire s Gospodinom u sakramentu ispovijedi. Kroz 36 godina živjele su i djelovale u trošnoj kući, a od 2005. imaju svoj samostan.

63 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

U apostolskom angažmanu posebno šire pobožnost prema Gospi Karmelskoj, primajući vjernike za učlanjenje u Škapularsku baštinu te ih sada ima više od tisuću. Godine 2011. osnovana je Zajednica karmelskih laika sa svrhom usvajanja i prihvaćanja karmelske duhovnosti, koja danas ima 90-ak članova. Kroz 50 godina djelovanja u brodskoj zajednici izmijenile su se 52 sestre od kojih je danas 37 živućih. U godini priprave za proslavu 50. obljetnice predstavljena je Monografija karmelićanki BSI, održana tribina o bl. Mariji Tereziji od sv. Josipa, održane su dječje igraonice, izložba o 50. obljetnici nazočnosti karmelićanki u tom gradu, a u samostanskom dvorištu izrađen je mural bl. Marije Terezije od sv. Josipa. Proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava u župnoj crkvi Duha Svetoga od četvrtka 11. do subote 13. srpnja. Svakoga dana slavljena je misa uz prigodni program. Tako su prvoga dana učenici područne škole u Malom Parizu prikazali igrokaz San Anne Marie, djetinjstvo bl. Utemeljiteljice, te poziv vlč. Marka Majstorovića da sestre dođu u njegovu župu. Igrokaz su izveli i u nekim župama grada te sudjelovali na ovogodišnjoj Vjeronaučnoj smotri. Drugoga dana kroz prigodnu prezentaciju voditeljica Zajednice karmelskih laika Izabela Hrkač predstavila je apostolat karmelićanki kroz 50 godina njihova djelovanja u Slavonskom Brodu. Svečano je bilo u subotu na večernjoj misi koju je predvodio o. Krešimir Josip Bahmec, ovogodišnji mladomisnik – karmelićanin. Tijekom misnog slavlje šezdeset troje vjernika, među kojima je uz odrasle vjernike bilo i djece i mladih, primilo je Gospin škapular. (IKA)

U Splitu održan susret mladih isusovaca 15. srpnja 2019.

Godišnji „SMI“ – susret mladih isusovaca – održan je od 12. do 15. srpnja u Splitu. Na susretu su sudjelovali mladi isusovci, skolastici i svećenici do pete godine svećeništva. Organizatori susreta bili su Ivan Junušić i Stjepan Guzanović. Susret je počeo iskustvima pojedinih isusovačkih bogoslova i redovnika o odgojnom ili studijskom periodu u kojem se nalaze. Daniel Vorih podijelio je iskustvo sa studija filozofije na kojemu se nalazi. Stjepan Guzanović govorio je o iskustvu pastoralne prakse pri Glasniku Srca Isusova i Marijina. Osvrnuo se i na rad s ministrantima i mladima, napose kada je riječ o „biblijskoj grupi“ koju vodi. O studiju teologije u Poljskoj govorio je Marko Petričević. O. Bojan Bijelić govorio je o poststudijskom pastoralu, dok je mladomisnik Šimo Marinović svjedočio o izazovima postteološkog studija. Misu u subotu predvodio je ovogodišnji mladomisnik o. Zvonimir Marinović, dok je posljednjeg dana susreta u ponedjeljak misu slavio drugi mladomisnik Šimo Marinović. U sklopu programa razlučivalo se i pismo isusovačkog generala o primjeni općih apostolskih preferencija Družbe Isusove. Osim redovitog programa ovogodišnjega susreta, sudionicima je ponuđeno da sudjeluju u projektu „Ultra evangelizacija“, u kojemu je sudjelovala nekolicina skolastika i redovnika. U nedjelju prijepodne mladim isusovcima obratio se provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić. U bratskoj atmosferi sudionici su provincijalu postavljali pitanja te s njim raspravljali o budućnosti zajedničkog poslanja. Poslijepodne se susretu pridružio gost, salezijanac

VIJESTI • rujan 2019.

Ivan Terze koji je svjedočio o apostolatu mladih. S obzirom da je to jedna od općih apostolskih preferencija na koje su isusovci pozvani, ovaj susret bio je prilika da čuju o drugim načinima pastorala s mladima. Susret je neformalno zaključen druženjem i društvenim igrama u dvorištu rezidencije svetoga Stanislava Kostke u Splitu. U ponedjeljak je misom i formalno zaključen još jedan SMI, susret mladih isusovaca, koji je imao za cilj doprinos uzajamnom odgoju, suradnji i razlučivanju isusovačkog redovničkog identiteta. (IKA) Svetkovina Gospe Karmelske u Karmelu sv. Josipa 16. srpnja 2019.

U Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj 16. srpnja svečano je proslavljena svetkovina Gospe Karmelske, zaštitnice karmelskog Reda. Središnje večernje euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. U koncelebraciji su bila šestorica svećenika: vlč. Drago Marković, vlč. Zvonko Mrak, vlč. Josip Kujundžić, vlč. Nikica Bošnjaković, o. Ivan Pleše, OCD, mladomisnik vlč. Domagoj Vidaković. Na početku misnog slavlja, mons. Hranić pozvao je sve prisutne da se stave pod Marijin plašt, pod njen škapular, kao mjesto osobite Gospine zaštite i brige. Razmišljajući nad evanđeoskom slikom Marije pod križem, nadbiskup je na početku svoje homilije ustvrdio kako je šutnja Evanđelja o Mariji između početka i kraja Isusovog javnog djelovanja znak da je s Isusovim časom došao i Marijin čas, a to je čas križa. „Istodobnost ta ‚dva časa‘ govori tako o oso-

bito tijesnoj povezanosti između Isusa i Marije, o zajedništvu koje je puno snažnije od biološkog. Ta povezanost i jedinstvo proširit će se i postat će obogaćeno Marijinom majčinskom relacijom i prema onima za koje Isus daruje svoj život na križu. Žalosna Gospa je pod križem postala Majkom svih nas – Majkom Crkve“, pojasnio je nadbiskup. Vidjevši u apostolu Ivanu korporativnu osobnost koja predstavlja svakoga od nas i cijelu Crkvu, nadbiskup Đuro je istaknuo kako je na taj način ne samo čitava Crkva povjerena Blaženoj Djevici Mariji, nego je i Marija povjerena Crkvi. „Te su Isusove riječi, Majko, evo ti sinova i kćeri, i Evo vam Majke, poziv i ohrabrenje svakome od nas osobno, našim obiteljima kao osnovnim stanicama života Crkve, da i mi danas, poput Bl. Djevice Marije nekoć, budemo Crkva – ‚gora Karmel‘ po kojoj se i on danas potvrđuje kao Bog koji prebiva s nama i među nama, gdje on i danas, snagom svoga Svetoga Duha, progovara svojim sinovima i kćerima kao što je progovorio proroku Iliji, tolikim članovima karmelske obitelji i tolikim ljudima kroz povijest Crkve.“ Pri kraju svoje homilije, nadbiskup Hranić potaknuo je prisutne da poput proroka Ilije, koji je u malom oblaku prepoznao dolazak željene kiše i spas od gladi, i u Mariji prepoznaju oblak spasenja koji donosi Krista. „Posvijestimo vlastitu povezanost s Marijom, jer je ona Majka i Kraljica svih koji se njoj predaju i koji žele biti vjernici njezina Sina, svjesni da je čovjek najveći kad se potpuno daruje Bogu“, zaključio je mons. Hranić. Prijepodnevnu misu svetkovine Gospe Karmelske predslavio je karmelićanin iz zagrebačkih Remeta o. Ivan Pleše, dok su uz njega suslavili: domaći župnik vlč. Miro To-

65 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

mas, vlč. Ivan Janeš, vlč. Andrija Đaković, vlč. Slavko Platz, vlč. Marko Bubalo te vlč. Matej Glavica. Uvodnim mislima u misno slavlje, o. Ivan je podsjetio na važnost i prvenstvo ove Gospine svetkovine u karmelskom Redu, koja seže sve do njegovih početaka na gori Karmelu u Svetoj Zemlji. Veličinu Marijine uloge za sâm karmelski Red objasnio je o. Pleše u svojoj homiliji, započinjući je divljenjem i radošću koje Karmel i čitava Crkva gaje prema Presvetoj Bogorodici. „Marija – njezina je vjera veća od Abrahamove, njezin zagovor veći od Mojsijeva, njezina molitva i žar za Boga veći od Ilijinog. Marija – ostvarenje onoga što u punom smislu znači biti čovjek. U Mariji gledamo ispunjenje Božjeg plana s čovjekom.“ No, Marija ne želi da se zaustavimo samo na njenoj uzvišenosti, već radije želi voditi svakog vjernika da i on ostvari to isto. I ona će svakoga dovesti k svome Sinu Isusu, jer „tko bolje poznaje Isusa, njegov život i njegovu volju, beskrajne dubine srca Sina Božjega od Marije?“ Nastavljajući govoriti o Mariji biblijskim simbolima, propovjednik je usporedio plodnost Marijine vjere s plodnošću gore Karmela, koja je u Bibliji sinonim izobilja svih zemaljskih dobara. „No, da bismo došli do gore slave Gospodnje, potrebno je započeti od jednog drugog brežuljka, a to je Golgota. Tamo nam Isus ostavlja svoju oporuku i daje Mariju za Majku“, naglasio je o. Ivan, nastavljajući „da svaki onaj koji strpljivo i svakodnevno uzima svoj križ i u tišini ide za Isusom, taj ima za majku Presvetu Djevicu, koja ga čeka na Golgoti, uz križ svoga Sina.“ U zaključku svoje homilije, o. Pleše je ohrabrio nazočne da se zapute u svoju nutrinu gdje će im Marija sigurno pomoći da im

duša procvjeta poput plodnog vrta punog kreposti. Kroz tri dana duhovne priprave uoči svetkovine Gospe Karmelske od 13. do 15. srpnja, mnogobrojni su hodočasnici iz raznih mjesta Slavonije, Srijema, Bosanske Posavine i Bačke pohodili samostansku crkvu Karmela u Breznici Đakovačkoj. Večernjim misnim slavljima prethodio je svakodnevni molitveni program, koji su vjernici zdušno pratili, osobito u molitvi Večernjih hvala božanskog časoslova zajedno sa samostanskom zajednicom. Mnogi hodočasnici su iskoristili prigodu za ispovijed te preporuku u molitve sestrama karmelićankama, a deseci njih i za dublje posvećenje Mariji po primanju karmelskog škapulara. Prvi dan trodnevnice predvodio je vlč. Željko Šimić, župnik župâ u Drenovcima i Račinovcima, dok je drugi dan predvodio vlč. Mario Brkić, župnik u Sarvašu, a treći dan preč. Ivan Lenić, župnik Župe Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu i slavonskobrodski dekan. (IKA) Proslava svetkovine Gospe Karmelske u Mariji Bistrici 16. srpnja 2019.

Svečanim euharistijskim slavljem u utorak, 16. srpnja u Karmelu u Mariji Bistrici proslavljena je najveća svetkovina Karmelskog reda, svetkovina Gospe Karmelske. Misno slavlje pred prepunom samostanskom crkvom predvodio je vlč. Ivan Grbešić, upravitelj Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Sisku, a suslavili su vlč. Dragutin Gereci, vlč. Filip Lucić, vlč. Josip Čulig te vlč. Antun Motočić, redoviti misnik bistričkog Karmela. Euharistijskom slavlju prethodila je pjesma i tradicionalna molitva krunice koju su predmolile sestre karmelićanke.

VIJESTI • rujan 2019.

U propovijedi vlč. Ivan Grbešić prikazao je kako sva misna čitanja toga dana osvjetljuju lik i značenje Gospe Karmelske. Već u prvom čitanju, istaknuo je, veličanstveno je predoznačen taj blagdan. Iliju je sve boljelo, a ponajviše srce jer je narod ostavio Boga, jer je Ahab bezbožan vladar… Ilija tada ustrajno moli nakon čega se iz mora diže oblak koji označava Mariju. Ona je oblak koji u dane Ilijine suše ali i u dane naših suša obećava kišu milosti. Na isti način Gospa Karmelska i danas dijeli obilje svojih milosti onima koji je zazivaju.

koliko časnih sestara ostali su u poslijepodnevnom radosnom druženju sa sestrama karmelićankama u prostorijama samostana.

Podsjetivši da Karmel zapravo označava vrt, plodno i životno područje nasuprot pustinji koju se toliko često može vidjeti u Svetoj zemlji, vlč. Grbešić je napomenuo da Židovi u Izraelu i danas rade na širenju plodne zemlje, pretvaraju pustinju u podnu zemlju. Upravo su na to i pozvane sestre karmelićanke. „To je vaša misija u svijetu, pretvarati pustinju svijeta u zemlju plodnu za Božju milost.“ Jednako kao što su pobožni ljudi Ilijinog vremena vapili Bogu za dolazak Spasitelja, tako smo i mi pozvani činiti danas da bi se širilo kraljevstvo Božje. Jer molitva je ona koja čini da se širi vrt, da se širi Karmel. Pozvavši sve prisutne da mole za spasenje duša, vlč. Grbešić je naglasio: „Isus neće drugi puta doći dok se nebo ne ispuni dušama… Želim vam da vam molitva bude poput Ilijine. Molitva koja će promijeniti klimu u srcima i u narodu.“ Obraćajući se sestrama karmelićankama, primijetio je da Karmel po takvoj molitvi postaje i pozvan je biti Ministarstvo obrane Crkve, obrane Kraljevstva Božjega.

Svetkovina Gospe Karmelske u Stepinčevu Karmelu

Mnogi su se od prisutnih vjernika odlučili staviti pod osobitu Gospinu zaštitu oblačenjem u škapular. Prisutni svećenici i ne-

Svečana misa na Gospu Karmelsku okrunila je trodnevnu pripravu koja je započela na svetkovinu Majke Božje Bistričke mladom misom o. Krešimira Bahmeca, OCD. Drugi dan trodnevnice nastavio je također mladomisnik i njegov subrat u Karmelu o. Nikola Grizelj, dok je trodnevnicu uz misu i propovijed završio bistrički župnik i rektor svetišta vlč. Domagoj Matošević. (IKA)

16. srpnja 2019.

Svečano misno slavlje svetkovine Gospe Karmelske u Stepinčevu Karmelu u Brezovici predvodio je 16. srpnja vlč. Željko Nestić s više od desetoricom suslavitelja, svećenika i redovnika, đakonom i brojnim hodočasnicima i štovateljima Karmelske Gospe. Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a narod im se pridružio. Šestorica svećenika i redovnika ispovijedali su hodočasnike, a o. Danijel Čolo, OCD, primao je neke od njih u Škapularsku bratovštinu. „Svima nam je poznato kako je naš blaženik Alojzije Stepinac prije točno osamdeset godina izgradio i utemeljio ovaj samostan Karmela u Brezovici. Ovih dana slavimo tu veliku obljetnicu. Punih osamdeset godina u ovim zidovima samozatajno žive naše sestre koje svojom molitvom i žrtvom natapaju naše suhe zemlje duha. Često nam nije jasno kako je to moguće da se netko odazove na ovakav način života – no tu nejasnoću i nes-

67 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

porazum stavljamo po strani kada dolazimo upravo ovdje moliti preporuku u molitvu. Ne možemo ni objasniti zašto nas upravo ovdje nešto privlači, okuplja i zaustavlja – a onda šalje dalje – ohrabrene i osnažene. Nismo ovdje slučajno ili usput – Duh Božji nas je danas doveo ovdje na ovo brezovičko brdo Karmela. Ako nemamo neku brigu, jad ili muku koju smo došli predati Majci – onda svakako imamo za što zahvaliti. Svaki od nas ima razlog zbog kojega je ovdje. Možda je Stepinac predvidio mnoga sušna razdoblja, htio je zato, vjerujem, podići mjesto s kojega će se molitve neprestano uzdizati Bogu – da kišom – natopi ovu Zemlju, pjeva psalmist – suhu, žednu, bezvodnu“, rekao je na početku homilije vlč. Nestić. U nastavku govorio je o Ilijinoj molitvi za kišu, na gori Karmelu, kao i o njegovoj osobi. Tako je naglasio da je Karmel nezamisliv bez proroka Ilije koji u sebi spaja povijesno i legendarno, popularno i teološko, vremensko i nadvremensko. Isto tako rekao je da je Ilija duboko ljudski prorok, ali istodobno i nebeski lik; snažan je i nemoćan, odbija i privlači; snažno udara kao grom, ali i kukavički bježi pred jednom bijesnom ženom; ne oslanja se na sebe, već na Boga. „Ilija je iskusio snagu Boga, uopće nema sumnje da će izmoliti kišu koja znači život. I ‚Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora!‘ Spasenje je na vidiku… Ilijino povjerenje treba samo jedan sitan znak s neba da bude uvjeren u obrat situacije. Moguće je netko danas među nama u sličnoj situaciji: suša je postala neizdrživa: nije li već i naš dolazak i okupljanje oko oltara taj oblačić veličine dlana koji najavljuje kišu milosti“, rekao je propovjednik. Potom je spomenuo da je duhovni život, život silazaka i uspona, te je poveo vjernike, sišavši s gore Karmela, na

goru Kalvariju, na jedan novi uspon. Drama Kalvarije već dvije tisuće godina događa se na svakoj misi i to je najveći čin Isusove ljubavi prema nama u povijesti čovječanstva i „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje“ (Iv 15,9–17). „Mi sada sjedimo na Kalvariji i usred smo te spasenjske drame, prisustvujemo i ovom događaju o kojem smo čitali u Evanđelju. Slušamo oporuku koja ima biti izvršena. Mi smo izvršitelji. Isus je jedini sin svoje majke koja će nakon njegove smrti ostati sama na svijetu. On joj sada, kao potporu, daje ljubljenoga učenika, zapravo, njega sada čini njezinim sinom… A tako je i učeniku dodijeljen novi dom – majka – koja se brine za njega i za koju se on brine. Ipak, ovo nije bila samo ljudska gesta zbrinjavanja – ovo nam govori još nešto više“, primijetio je vlč. Nestić. To „nešto više“ najavio je Isus već na svadbi u Kani Galilejskoj. Tu Isus Mariju ne zove majkom, već „ženo“, naslov koji možemo naći i na drugim stranicama Svetog pisma. U Kani Isus unaprijed najavljuje konačnu svadbu, koja se ostvarila na Kalvariji, i upućuje na novo vino koje će Gospodin darovati. U izrazu „žene“ prepoznajemo Mariju „kao onu koja premošćuje – ona je most između starog stanja i roditeljica novog stanja. Ona donosi na svijet Novi savez. U njenoj prisutnosti mijenjaju se odnosi. Ne čini li to danas Crkva? Ona rađa nove kršćane, odgaja ih, ozdravlja, savjetuje, pazi, prati na njihovu životnom putu od rođenja do smrti“, rekao je predvoditelj slavlja.

VIJESTI • rujan 2019.

Tu je i Ivan podno križa umjesto svih nas kojima je dodijeljena Marija za majku. Mi smo povjereni majci, a ona je povjerena nama. Tu nam je oporuku Isus darovao i ostavio da ju izvršimo u vlastitom životu. „Od učenika, mene i tebe – uvijek se traži da iznova u svoj život prihvati Mariju kao osobu i kao Crkvu i tako izvrši tu Isusovu oporuku, poput karmelićanki koje već osamdeset godina obnavljaju svakodnevno taj odnos između Marije i Ivana, između Crkve i čovjeka. Zato se tu osjećamo kao doma, učimo se biti oslonjeni na Boga poput llije; ovdje možemo biti onakvi kakvi jesmo – jednostavno – sinovi i kćeri sa svojom Majkom Marijom“, rekao je propovjednik i zaželio prisutnima da ih taj mali oblačić kao dlan, ta misa, izbavi iz suša i natopi kišom milosti, blagoslova i ljubavi po zagovoru naše drage Majke Božje Karmelske. Na kraju misnog slavlja vlč. Andrija Miličević zahvalio je vlč. Nestiću na poticajnoj homiliji, kao i svim sudionicima slavlja, a posebno hodočasnicima iz Siska, župa sv. Marije, koji su stigli autobusom Gospi Karmelskoj. Večernju misu predvodio je vlč. Miličević uz koncelebraciju o. Ivana Magdića, SMM. Crkva je opet bila pretijesna za sve Gospine štovatelje koji su joj hodočastili. „Danas se sjećamo Gospe Karmelske i 16. srpnja 2018. godine kad su se naši ‚Vatreni‘ nogometaši vraćali iz Rusije sa Svjetskoga nogometnog prvenstva, gdje su osvojili srebrnu medalju. Cijelom svijetu bili su prepoznatljivi po svojoj odjeći; po bijelim majicama s crvenim kvadratićima. Tko ih je vidio zaključio je: to je Hrvatska. Ta nam je odjeća davala naš identitet… Danas se sjećamo jedne druge odjeće: škapulara. To je prisjećanje

kome pripadamo“, rekao je propovjednik. Zatim je spomenuo generala Karmelskog reda sv. Šimuna Stocka, koji se u 13. stoljeću, kad je Redu prijetilo ukinuće, obratio za pomoć i zaštitu Blaženoj Djevici Mariji, i ona mu je pružila svoj škapular, znak njezine zaštite i pomoći Redu koji nije ukinut, već je stavljen pod Gospino okrilje. Na kraju misnih slavlja neki vjernici su primili Gospin škapular i posvetili se Gospi Karmelskoj, za čiju su se svetkovinu sestre i oni pripremali devetnicom molitava, psalama, himana i pjesama, kao i trodnevnom duhovnom obnovom. Prvi dan duhovne obnove, 13. srpnja, misno slavlje predvodio je don Stjepan Bolkovac, SDB, koji je u homiliji govorio o božanskoj mudrosti koja je čovjeku potrebna da ima u sebi mir i radost i da se susretne s Bogom i s drugima. Drugi dan, 14. srpnja, vlč. Miličević govorio je o milosrdnom Samaritancu koji je Isus, i o svakoj osobi koja treba našu pomoć i kojoj smo mi bližnji. U predvečerje Gospe Karmelske, 15. srpnja, don Mihovil Kurkut, SDB, istaknuo je da nam Bog dopušta kušnje, napasti i nepravde da bi nas ojačao u vjeri, a s druge pak strane, od nas traži da mu sve dademo, jer je On to za nas prvi učinio. Gospa Karmelska nas na tom putu prati, vodi i ohrabruje, poručio je. (IKA)

69 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

nja, ali i prve nedjelje nakon Škapulareva. Gvardijan franjevačkog samostana fra Ivan Miklenić predvodio je prijepodnevno euharistijsko slavlje.

Izabrana nova uprava sestara dominikanki 16. srpnja 2019.

Sestre dominikanke su na svom 19. vrhovnom zboru izabrale novu vrhovnu upravu koja će voditi Kongregaciju u narednom šestogodištu. Za vrhovnu glavaricu Kongregacije Svetih anđela čuvara izabrana je s. Jaka Vuco. U utorak 16. srpnja, na Gospu Karmelsku, nakon svečanog euharistijskog slavlja koje je predslavio fr. Jozo Čirko, OP, i zaziva Duha Svetoga, za vrhovnu glavaricu izabrana je s. Jaka Vuco. U srijedu 17. srpnja izabrane su članice vrhovnog vijeća. S. Marina Pavlović izabrana je za prvu savjetnicu i zamjenicu časne Majke. S. Antonija Matić izabrana je za drugu savjetnicu, s. Rahela Rukavina za treću savjetnicu, a s. Janja Martinović za četvrtu savjetnicu. S. Barbara Bagudić izabrana je za vrhovnu tajnicu, a s. Blaženka Rudić za vrhovnu ekonomu. (IKA) Škapularevo kod varaždinskih franjevaca 16. srpnja 2019.

Majka Božja Karmelska, odnosno Škapularevo, u Varaždinskoj biskupiji se osobito svečano slavi kod varaždinskih franjevaca i to na sam liturgijski spomendan 16. srp-

Podsjetio je kako je datum ovog slavlja vezan uz ukazanje Blažene Djevice Marije prvom generalu Karmelskog reda sv. Šimunu Stocku 16. srpnja 1251. godine kada mu je Marija pružila škapular i obećala da će svi koji budu odjeveni u njega biti spašeni i oslobođeni od čistilišta prve subote nakon smrti. Nadalje, fra Ivan je u homiliji objasnio kako karmelska duhovnost put prema Bogu zamišlja kao uspinjanje na brdo. „Samo ime Karmel – voćnjak, vrt – sugerira nam onaj edenski vrt, zemaljski raj u kojem je čovjek živio u skladu s Bogom. Nakon što je grijeh pokvario i poremetio taj prvotni sklad, započinje povratak prema obnovljenom skladu s Bogom, koji će se također dogoditi na jednom brdu, na brežuljku izvan grada Jeruzalema, na Golgoti. Na brdu Karmelu starozavjetni prorok Ilija izvojevao je veliku pobjedu nad štovateljima lažnih bogova i tako tajanstveno nagovijestio jedno drugo brdo na kojem će konačno biti pobijeđen lažni bog – đavao. Pobijedit će ga novi Ilija – Krist“, poručio je fra Ivan, dodajući kako Krist neće pogubiti đavlove sljedbenike, nego će sebe samoga prinijeti kao žrtvu okajnicu za grijehe sviju. Fra Ivan je podsjetio kako je najizvrsnija hodočasnica vjere na Brdo koje se zove Krist upravo Njegova majka, Blažena Djevica Marija. Pri franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu bratovština Majke Božje Škapularske osnovana je 1673. godine. I premda

VIJESTI • rujan 2019.

je car Josip II. još 1786. dokinuo sve bratovštine, u Varaždinu je još uvijek živo štovanje Škapularske Gospe. Tako se svakog 16. u mjesecu na molitvu za zagovor Gospe Škapularske okupljaju članovi Bratovštine. Prema riječima fra Ivana, od 1673. do danas, u Bratovštinu je upisano više od 77 800 osoba iz Varaždina, ali i iz okolnih mjesta, pa i iz Međimurja. Kada se promišlja o poruci Gospe Karmelske vjernicima današnjega vremena, fra Ivan je pojasnio kako bi glavna poruka bila ta da je ona Majka koja brine za svakoga. „Kako smo čuli prošle nedjelje u Evanđelju, Isus traži da se i mi brinemo za svakoga tko je naš bližnji, koga vidimo, a Gospa svojim plaštem, svojim škapularom želi biti pomoć, i na neki način osigurati, i ohrabriti svakog čovjeka. Da nije sam na životnom putu, nego da, poput nje, ide Božjim putem kako nas Isus uči u Evanđelju“. (IKA)

neralne poglavarice. S. Emmanujila Vishka iz Hrvatske (Provincija sv. arkanđela Mihaela, Osijek) izabrana je za drugu savjetnicu, a s. Terenya Shynal i s. Mykolaya Romakh (Provincija Presvetog Trojstva, Ukrajina) za treću i četvrtu savjetnicu. Sestre vasilijanke istočni je katolički Red papinskog prava kojem pripadaju više od 500 redovnica diljem svijeta te dvije zajednice u Hrvatskoj (Provincija sa sjedištem u Osijeku i Vice-provincija u Križevcima). Kapitul održan je pod geslom „Za novo vino nove mješine“. Osim izbora uprave, sestre vasilijanke iz Ukrajine, SAD-a, Rumunjske, Poljske, Hrvatske, Argentine, Brazila i Australije u pet jezičnih skupina tijekom deset dana raspravljale su o budućnosti Reda, izazovima vremena te putevima razvoja ženskog redovništva u Istočnim katoličkim Crkvama. (Vasilijanke)

Nova generalna uprava sestara vasilijanki

Nova provincijalka sestara Služavki Malog Isusa kod nadbiskupa Barišića

17. srpnja 2019.

18. srpnja 2019.

Na 11. generalnom kapitulu sestara Reda sv. Vasilija Velikog, koji je svečano otvoren 8. srpnja u Rimu, izabrana je nova vrhovna uprava koja će voditi Red tijekom šest godina. U srijedu 17. srpnja za generalnu glavaricu (u istočnom pravu arhimandrinju) izabrana je majka Marcela Runcan, dosadašnja poglavarica sestara vasilijanki Provincije Bezgrešnog Srca Marijina u Rumunjskoj. Na izborima bio je nazočan George Dmitry Gallaro, biskup Talijansko-albanske katoličke Crkve. U četvrtak 18. srpnja izabrane su članice generalnog vijeća. S. Mariela Rotzen iz Argentine postala je prva savjetnica i zamjenica ge-

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić primio je u četvrtak 18. srpnja u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu s. M. Tereziju Pervan, novoimenovanu provincijalku Služavki Malog Isusa splitske Provincije sv. Josipa. Susretu su prisustvovali dosadašnja provincijalka s. M. Anemarie Radan i generalni vikar Splitskomakarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović. U razgovoru je bilo riječi o trenutačnoj situaciji u splitskoj Provinciji te o poslanju i izazovima s kojima se Služavke Malog Isusa susreću u Hrvatskoj i svijetu, kao i o novim duhovnim zvanjima čiji je broj, poglavito redovničkih ženskih zvanja, u padu.

71 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Dosadašnja provincijalka s. M. Anemarie Radan zahvalila je nadbiskupu na velikoj potpori koju pruža njihovoj Provinciji, a nova provincijalka s. M. Terezija Pervan preporučila mu se u molitve izrazivši nadu kako će njegova pastirska razboritost i dalje pratiti splitsku Provinciju. Mons. Vidović je istaknuo kako su Služavke Malog Isusa ostavile, i još uvijek ostavljaju, veliki trag u služenju mjesnoj Crkvi. Čestitajući na imenovanju, mons. Barišić je ohrabrio s. Tereziju u prihvaćanju odgovorne uloge u svojoj zajednici. (IKA) Generalni kapitul Družbe Kćeri Božje ljubavi 27. srpnja 2019.

Družba Kćeri Božje ljubavi od 8. do 31. srpnja 2019., u Krakovu u Poljskoj, slavi svoj redoviti 27. generalni kapitulna temu: Eksperti zajedništva čineći vidljivom ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga. Cilj Kapitula je tražiti zajedno put koji vodi do iskustva mistike susreta, prosvijetljene odnosima ljubavi između tri Božanske osobe. Iz Provincije Božje providnosti sa sjedištem u Zagrebu članice Generalnog kapitula su provincijalna glavarica s. Gordana Igrec i četiri delegatkinje: s. M. Elvira Tadić, s. M. Nela Gašpar, s. M. Vida Ademi i s. Bernarda Horvat. U izbornom dijelu Kapitula, 25. i 26. srpnja, izabrano je vodstvo Družbe za sljedećih šest godina: vrhovna glavarica s. Maria Dulce Adams i vrhovne savjetnice: s. M. BenwenutaKaczocha, zamjenica vrhovne glavarice, s. Danica Sanader, s. Isair Barbaro i s. Martina Holzer. (FDC)

Proslava spomendana blažene s. Zdenke Schelingove 30. srpnja 2019.

U organizaciji pastoralnog ureda Misije među Slovacima u Hrvatskoj, a uz potporu župnika dr. sc. Đurice Pardona, u Župi Punitovci u utorak 30. srpnja proslavljen je spomendan blažene sestre Zdenke Schelingove, milosrdne sestre sv. Križa i prve slovačke blaženice. Središnjoj proslavi prethodila je devetnica od 21. do 29. srpnja u filijalnoj crkvi sv. Mihaela, arkanđela u Josipovcu Punitovačkom, kada je molitve i litanije predmolila s. Renata Bunova, članica Slovačke provincije Milosrdnih sestara sv. Križa i voditeljica Misijskog centra. Za vrijeme devetnice na oltaru je bio izložen relikvijar s relikvijom i slikom blaženice. Devetnici je nazočio povelik broj župljana, Slovaka iz Josipovca i filijale Jurjevca Punitovačkog, koji su zajedno molili za milost proglašenja bl. s. Zdenke svetom. Na sam blagdan, u utorak 30. srpnja, misnom slavlju u josipovačkoj crkvi nazočile su milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova: s. Imakulata i s. Suzana, predvođene provincijalnom poglavaricom s. Valerijom te uz šest novakinja. Uz aktivno sudjelovanje župljana i s. Renate, misno slavlje uljepšano je čitanjem molitve vjernika na slovačkom jeziku te liturgijskim pjevanjem koje su sviranjem na tamburicama pratile sestre. „Raduje me što smo danas zajedno u sjećanju na bl. S. Zdenku, koja je svoj život posvetila Gospodinu te mu ostala vjerna nakon bolesti, patnji i zatvora u komunističkom sistemu. S. Zdenka je svojim patnjama i mučeništvom slavila Krista i svima nama

VIJESTI • rujan 2019.

pokazala kako se svjedoči vjera. Molimo s. Zdenku da nas još više približi Kristu i Ocu Njegovu u dostojnom svjedočenju naše vjere“, rekao je župnik uvodeći u misno slavlje te pozdravljajući nazočne sestre sv. Križa. „Redovnice su kao i mi živi kamen od kojega je sazidana naša Crkva. Vjernici Crkvu i čine živom, a svojim djelima i životom u nju se utkala i s. Zdenka čiji blagdan slavimo. Utkala se primjerom življenja u bolesti i patnji, životu koji je predala Bogu i nije posustala. Mi često u svojoj svakodnevnici zaboravljamo zahvaliti Bogu za svoj život, za sve što nam daje. Nerijetko smo spremni i vrijeđati Boga, namjerno ili nenamjerno, često želimo nemoguće, a na malim darovima ne zahvalimo. To nije iskazivanje vjere, nije dio nas i naše Crkve. S. Zdenka je pokazala kako se voli i ljubi svoj narod i domovina, pokazala je kršćanski život i njime je živjela. Poput bl. Alojzija Stepinca pokazala kako se ljubi Bog, kako se živi svoja vjera. Nama ostaje da molitvom i dobrim djelima, nadahnuti životom ovo dvoje blaženika, nastavimo živjeti svoju vjeru, ljubeći Boga budemo živi kamen naše Crkve“, rekao je, među ostalim, župnik u homiliji. Na kraju misnog slavlja s. Renata zahvalila je župniku i župljanima na suradnji, a potom su vjernici prišli oltaru i poljupcem častili relikviju bl. Zdenke Schelingove. Sestra Zdenka Schelingova rođena je 24. prosinca 1916. godine u mjestu Kriva u Slovačkoj. Krštena je 27. prosinca i na krštenju je dobila ime Cecilija. Nakon završetka zdravstvene škole i redovničke formacije, 1937. godine polaže svoje prve redovničke zavjete s novim imenom, Zdenka. Najprije je radila u njezi bolesnika u Hummenomu. Godine 1942., na poziv uprave Državne

bolnice, dolazi u Bratislavu na rendgenološki odjel, gdje radi kao laborantica. Mnogi su rekli da je bila uzorna redovnica i profesionalna njegovateljica. Nakon dolaska komunizma na područje Čehoslovačke, pogoršala se situacija Katoličke Crkve na tom području. Sestra Zdenka je bila odlučna u namjeri da zaštiti katoličku vjeru na čehoslovačkom području, te je stala u protest protiv komunističke vlasti. U veljači 1952. omogućila je bijeg katoličkog svećenika, zatvorenika, koji se liječio u Državnoj bolnici. Dana 29. veljače 1952. bila je uhićena i odvedena u istražni zatvor, a 17. srpnja 1952. godine osuđena je na 12 godina zatvora i 10 godina gubitka građanskih prava zbog navodne veleizdaje, jednog od najtežih prekršaja protiv države. Pravi uzrok osude bila je njezina vjera, tj. neodobravanje vjere od strane komunističke vlasti. U zatvoru je bila mučena i pretučena gotovo na smrt, ali nije gajila mržnju prema onima koji su je vrijeđali. Zbog zdravstvenih problema otpuštena je iz zatvora 16. travnja 1955. godine. Umrla je 31. srpnja 1955. godine u Trnavi. Dana 14. rujna 2003. godine papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom. Danas joj tijelo počiva u crkvi sv. Križa u Podunajskim Biskupicama. (IKA) „Život Franje Šanjeka od samog rođenja bio je predodređen da drugima olakšava življenje“ 31. srpnja 2019.

Sprovodni obredi akademika fr. Franje Šanjeka, jedinog svećenika među redovitim članovima HAZU, održani su na zagrebačkom Mirogoju 31. srpnja. Misa zadušnica uslijedila je neposredno nakon obreda u crkvi Kraljice svete Krunice.

73 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Akademik Franjo Šanjek, svećenik dominikanac, istaknuti hrvatski povjesničar umro je u subotu 27. srpnja u Zagrebu u 81. godini života, 61. redovništva i 54. godini svećeništva. Bio je jedini svećenik redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Sprovodne obrede vodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Opraštajući se od akademika fr. Šanjeka i prenoseći izraze sućuti i zahvalnosti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, biskup Šaško je istaknuo da je Šanjekov život obilježila povijest. „Prisjećajući se ovih dana raznih okolnosti, svjestan sam da će oca Franju ljudi koji ga osobno nisu susreli povezivati s njegovim znanstvenim doprinosima, a u nama koji ga poznajemo puno dublji trag ostavljaju njegove riječi, susretljivost, blizina, iskazana brižnost i zauzetost. To se dvoje danas spaja, pri čemu se osobna povijest odražava u povijesti spasenja.“ „Franjin je život obilježila povijest; nju je proučavao i po njoj je druge poučavao. Kršćanski povjesničar – služeći se istim metodama kao i drugi – povijest i njezin smisao promatra u svjetlu Isusa Krista. I zato ona ima snagu sadašnjosti, snagu protegnutosti u naše živote“, rekao je mons. Šaško. U završnom dijelu svoga govora, biskup Šaško oprostio se od pokojnika riječima: „Dragi brate Franjo, hvala ti za suradnju s Božjim Duhom u kojemu nastavljamo svoj zemaljski hod; hvala za svaku pomoć, jednostavnost i srdačnost. Nimalo ne dvojimo da će Gospodin u mjerenju tvojih djela i života imati smilovanja, i zbog toga, jer je mjera kojom si ti mjerio, naročito studente, bila sama blagost i milosrđe.“

Prisutnima se, nakon biskupa, obratio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mario Cifrak koji je posebno istaknuo ulogu fr. Šanjeka kao dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u povratku Katoličkog bogoslovnog fakulteta u zajednicu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom obreda pročitana su i pisma sućuti predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića. Od preminulog akademika fr. Šanjeka govorom se oprostio i predstavnik HAZU napominjući da je fr. Šanjek bio „moralna vertikala, velik čovjek i prijatelj“. Na kraju obreda pročitano je pismo odsutnoga dominikanskog provincijala Slavka Sliškovića koji se prisjetio akademika i njegova poslanja. „U svim njegovim životopisima kao datum rođenja navodi se 1. travnja 1939. godine“, naveo je u pismu Slišković objašnjavajući da je fr. Šanjek zapravo rođen nekoliko dana prije, ali je upisan na navedeni datum kako bi njegova majka imala više porodiljnog dopusta. Time su zabilježeni njegovo poslanje i životni put, smatra Slišković. „Čini mi se kako je život Franje Šanjeka od samog rođenja bio predodređen da drugima olakšava življenje. Siguran sam da će mnoge kolegice i kolege priznati kako je profesor Šanjek nerijetko bio ona slamka spasa za koju su se hvatali kada su se suočavali s nezahvalnim doktorandom, nepopularnim povjerenstvom ili teškom recenzijom“, naveo je u pismu provincijal. Fr. Franjo Šanjek rodio se 1. travnja 1939. u Poljani Biškupečkoj kod Varaždina. Prve zavjete u Redu propovjednika položio je 17. kolovoza 1958., a svečane 27. rujna 1963. Nakon studija na Visokoj dominikanskoj

VIJESTI • rujan 2019.

bogoslovnoj školi u Dubrovniku i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1965. ga je za svećenika zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper. Od 1965. do 1968. usavršavao je pomoćne povijesne znanosti u Vatikanu, a od 1968. do 1971. studirao je povijest na pariškom sveučilištu Sorbonne, gdje je 1971. doktorirao. Godine 1970. postao je asistent na Katedri crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1971. predavao opću i povijesnu metodologiju, pomoćne povijesne znanosti i srednjovjekovnu povijest Crkve u Hrvata (od 1974. kao docent, od 1993. kao izvanredni i od 1998. kao redoviti profesor). Od 1984. bio je pročelnik Katedre crkvene povijesti i predstojnik Instituta za crkvenu povijest, a od 1994. do 1997. dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Od 1978. bio je urednik časopisa Croatica christiana periodica. Bio je i profesor srednjovjekovne povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na Hrvatskim studijima (od 1994.), predavač na poslijediplomskom znanstvenom studiju iz sociologije (1996.) i pedagogije (1998.) Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1992. do 1999. bio je i predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Za redovitog člana HAZU izabran je 1997., a od 2015. do 2018. bio je i tajnik Razreda za društvene znanosti. Od 2016. bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Đakovu, a od 2008. do 2016. Zavoda za povijesne znanosti u Zadru. Akademik Franjo Šanjek bio je jedini svećenik među redovitim članovima HAZU. Kao gost predavač djelovao je na sveučilištima u Fribourgu (Švicarska, 1986. i 2008.), Ottawi (Kanada, 1987.) i Parizu (Sorbonne,

2007.). Sudionik je brojnih znanstvenih skupova u domovini i inozemstvu, suradnik enciklopedijskih i leksičkih edicija u Hrvatskoj, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i Poljskoj. Godine 1996. odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, a 2004. primio je godišnju državnu nagradu za značajno znanstveno dostignuće na području humanističkih znanosti. U znanstvenom radu najviše se bavio crkvenom poviješću Hrvatske u europskom kontekstu, posebno heretičkim pokretima bosanskih krstjana, katara i bogumila, ulogom hrvatskih intelektualaca u razvoju srednjovjekovne europske kršćanske teološke, povijesne i filozofske misli, izdavanjem srednjovjekovnih izvora te ulogom Crkve u povijesnim zbivanjima u Hrvatskoj u 19. i 20. st. Važniji radovi su mu Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku (1975.), Crkva i kršćanstvo u Hrvata (1988.), Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima: (13.–15. st.) (2003.), Latinska paleografija i diplomatika (2004.), Dominikanci i Hrvati (2008.), a s dr. sc. Brankom Grbavac uredio je Leksikon srednjovjekovlja objavljen 2018., izvijestio je Ured za odnose s javnošću i medije HAZU-a. (IKA) Isusovac Tvrtko Barun u Ugandi sudjeluje u projektu pomirenja 31. srpnja 2019.

U Ugandi, državi od 44 milijuna stanovnika u istočnoj Africi, jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta, koja je istodobno i jedna od pet zemalja svijeta koje skrbe za najviše izbjeglica na svom teritoriju, trenutačno boravi isusovac o. Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice za jugoistoč-

75 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

nu Europu. Redovito javlja svoje dojmove boravka u zemlji u kojoj je utočište, sigurnost i zaštitu našlo više od milijun i dvjesto tisuća ljudi. Za mnoge od njih skrbi Isusovačka služba za izbjeglice, kojoj podršku u radu dva mjeseca pruža o. Barun, nastavljajući i na drugom kontinentu ostvarivati univerzalnu misiju te međunarodne katoličke humanitarne organizacije – pratiti, služiti i zagovarati izbjeglice i sve prisilno raseljene osobe, prenosi Vatican News. Barun dijeli i osluškuje teške i traumatične životne priče stotina tisuća izbjeglica – o nasilju, prijetnjama, zastrašivanju, progonstvu. Istaknuo je kako često čuje rečenicu: „Hvala što želite čuti moju priču. Činjenica da imam priliku nekome izreći svoju životnu priču čini me na neki način čovjekom.“ Evo, što znači i koliko je važno da imamo vremena za druge: samo ih poslušati već je jako puno, a kamoli ako dopustimo da nas njihova životna priča dotakne i mijenja, poručuje o. Barun iz Ugande. Život bez kanalizacije, razvijene infrastrukture i nerijetko – struje, o. Barun opisuje: „Ja osobno to promatram i trudim se živjeti u skladu sa zavjetom siromaštva koji sam kao redovnik isusovac dao Bogu: da se manje pouzdam u svoje snage ili materijalne mogućnosti, a više u Njegovu ljubav i snagu. Riječ je tu o unutarnjoj slobodi i raspoloživosti za Božju volju. Jednostavnije, s manje. Tako bih imenovao glavnu karakteristiku svojeg života ovdje u Ugandi. I kad bolje razmislim, sjetim se i svojeg života, čini mi se da smo to, tu jednostavnost, mi u Hrvatskoj ili u Europi izgubili. Životi su nam ispunjeni svime i svačime, većinu stvari uzimamo zdravo za gotovo, od struje do pitke vode. Dakako, možemo reći da je

to suvremeni standard života. Nažalost, za milijune u Ugandi, za milijune u svijetu, to nije slučaj. Uz to, vrlo je vjerojatno da naš ‚zapadni‘ stil života, život u izobilju, život daleko iznad onoga što nam je potrebno za dostojanstven i sretan život, nije ni održiv za cijelo čovječanstvo.“ Većina Uganđana, kao i izbjeglica, su katolici, vjera i duhovnost iznimno su im važne dimenzije života. Vjera je ono što im je dalo i što im daje snagu da prežive sve poteškoće, nasilje, prijetnje, sve traume koje su proživjeli i životne poteškoće koje i sada proživljavaju. Kao odgovor na svoje izbjegličko iskustvo, njihov odnos s Bogom i molitveno zajedništvo s braćom i sestrama osnažilo ih je i pomoglo da u sebi stvore temelje izdržljivosti i otpornosti na sve trenutačne i buduće probleme i izazove. I ovo vrijedi bez obzira na to koje su religije ili kršćanske denominacije, ističe Barun. Isusovačka služba za izbjeglice u Ugandi najviše pomaže izbjeglicama kroz njihovu edukaciju i obrazovanje. Samo u Adjumaniju Isusovačka služba za izbjeglice financijski podržava pet izbjegličkih srednjih škola, daje stotine stipendija za obične srednje i za stručne srednje škole. Obrazovanje je u Ugandi jedini jamac ili barem prilika za izlaz iz siromaštva, za promjenu životnog standarda, za omogućavanje kvalitetnijeg i ljepšeg života novoj generaciji. Ipak, za većinu ljudi obrazovanje je preskupo, premda godišnja školarina iznosi oko 260 kuna. Druga glavna dimenzija rada Isusovačke službe za izbjeglice na sjeveru Ugande je pomirenje i izgradnja mira. U tom projektu glavni su suradnici učitelji i učenici škola, vjerske vođe različitih religija i kršćanskih denominacija te mladi. (IKA)

VIJESTI • rujan 2019.

Franjevački bogoslovi pripremaju se za polaganje vječnih zavjeta 3. kolovoza 2019.

U sklopu priprema za polaganje vječnih zavjeta koje se kroz tri tjedna počevši od ponedjeljka 29. srpnja održavaju u Župi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, dvadeset i trojica bogoslova četiriju franjevačkih provincija iz Hrvatske i BiH posjetili su u subotu 3. kolovoza Slavonski Brod. Ove godine organizator je Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda zajedno s povjerenikom fra Krunoslavom Kocijanom – odgojiteljem bogoslova te provincije. U Slavonski Brod došla su jedanaestorica bogoslova iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene, šestorica bogoslova iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, petorica iz Provincije sv. Ćirila i Metoda i jedan iz provincije Franjevaca trećoredaca glagoljaša. Po dolasku pohodili su prvo Klasičnu gimnaziju fra Marijana Lanosovića i brodsku Tvrđavu. S djelovanjem te škole koja je s radom započela 1998. godine upoznao ih je ravnatelj fra Klaudio Milohanović. Pohodili su potom franjevački samostan i franjevačku crkvu Presvetog Trojstva u kojoj trenutačno djeluju trojica franjevaca. (IKA) Fra Bonaventura Duda bio je oduševljen Riječju Božjom 3. kolovoza 2019.

Na drugu obljetnicu smrti istaknutoga hrvatskog bibličara, franjevca o. Bonaventure Dude u subotu 3. kolovoza misu u crkvi Sv. Franje Asiškog na zagrebačkom Kaptolu predvodio je apostolski administrator Varaždinske biskupije mons. Josip Mrzljak u

koncelebraciji provincijala Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilije Vrdoljaka, dekana KBF-a u Zagrebu dr. fra Marija Cifraka, mons. Zvonimira Sekelja i drugih fratara. U propovijedi je mons. Mrzljak govorio o dva stola, stolu Riječi i stolu Tijela i Krvi Kristove i povezao ih s djelovanjem o. Dude koji je prevodio, ali i svećeničkim i redovničkim životom svjedočio Božju riječ u svakodnevnom životu. „Rado se sjećamo o. Bonaventure kao stručnjaka koji je znao prevesti Riječ Božju na hrvatski jezik, ali i koji je bio zaljubljenik, oduševljen riječima Svetoga pisma, koje je nastojao živjeti“, rekao je mons. Mrzljak. Prisjetio se i susreta s o. Dudom koji je posljednje tri godine života proveo u Varaždinu. „Znali smo se susresti, posebno u Božićnim danima kada bi došao i kardinal Josip Bozanić. Njih dvojica su se kao zemljaci s Krka rado susretali. Tada smo uz nekoliko riječi o tome kako je, najradije otpjevali dvije-tri božićne pjesme koje je on volio. To su bili trenuci svjedočenja“, posvjedočio je mons. Mrzljak. „Nama je u vjeri potrebno imati svjedoke, koji su oduševljeni i koji druge oduševljavaju riječima Biblije. Kod prevođenja Biblije potrebno je znanje, poznavanje jezika, ali još je važnije prenijeti njezin duh, a to nije lako. Taj duh se prenosi neprestano i zato je važan taj stol Riječi koji nas uvodi u stol Tijela i Krvi Kristove. Zato je na misi taj stol Riječi značajan. Važno je slušati i razmatrati Božju Riječ kao zajednica. Ta Biblija nije tada bila niti jeftina za nas studente. Mnogi su je ljudi kupili i stavili u regal da ukrasi njihovu zbirku knjiga. Ali je pitanje koliko su je čitali. Neki su je čitali sami kod kuće i to je dobro

77 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

i mi to trebamo činiti. Ali to ne može nadomjestiti zajednicu kad se okupi oko stola i kada zajedno razmišljamo o Božjoj Riječi jer vjerujemo da je tu na poseban način i prisutnost Duha Svetoga koji nam pomaže da jedni drugima zapravo svjedočimo kako prihvaćamo Božju Riječ i kako nastojimo da ona u našem vremenu i našem životu bude živa Riječ, da se utjelovljuje u našem vremenu. Da ne ostane samo dio naše kulture, dio naše povijesti, dio našeg sjećanja nego da ona bude zaista dio naše sadašnjosti. Zato nam je o. Bonaventura Duda bio nadahnuće od njegovih profesorskih dana do starijih godina kada je već bio slab i nemoćan, ali uvijek oduševljen Svetim pismom. Uvijek se na njemu vidjelo da Božja Riječ nije samo nešto što je naučio nego nešto o čemu svjedoči. On je nastojao iz te Božje Riječi živjeti u svom svagdanjem svećeničkom i redovničkom životu“, istaknuo je mons. Mrzljak. Mons. Mrzljak je naveo važnost prepoznavanja Božje Riječi u našem vremenu te naglasio ulogu o. Dude i drugih koji su bili oduševljeni Svetim pismom te s oduševljenjem nastojali omogućiti da taj stol Riječi bude razumljiv svakome čovjeku. Fra Bonaventura Duda preminuo je 3. kolovoza 2017. u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu, u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva. Većinu života živio je i djelovao u Franjevačkom samostanu sv. Franje na Kaptolu. Bio je redoviti profesor na KBF-u u Zagrebu i pročelnik Katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta. Bio je profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu i dopisni član HAZU. Bio je glavni urednik Zagrebačke Biblije, kapitalnog prijevoda Svetog pisma iz 1968. godine. Sudjelovao je u pokretanju Glasa

Koncila. Širitelj je misli Drugoga vatikanskoga sabora. S fra Jerkom Fućakom preveo je Novi zavjet za potrebe Hrvatskoga lekcionara. Pisac je mnogih knjiga. Pripremao je materijale za kauze slugu Božjih fra Vendelina Vošnjaka i fra Alekse Benigara, a surađivao je i na procesu bl. Alojzija Stepinca, o. Ante Antića i postavio temelje procesu sestre Marice Stanković. Dobitnik je niza hrvatskih i stranih nagrada i priznanja. (IKA) Polaganje prvih zavjeta i proslava jubileja u Družbi kćeri Božje ljubavi 5. kolovoza 2019.

Na blagdan Majke Divne, 5. kolovoza 2019. u župi Rođenja BDM - Granešina proslavljena je svečana sveta misa prilikom koje je održan obred polaganja prvih svetih zavjeta te proslava jubileja sestara koje svoje predanje Gospodinu žive 25 i 50 godina u Družbi Kćeri Božje ljubavi. Sestra M. Klara Lipovac, s. M. Faustina Sabolić i s. M. Karla Mandić su pred provincijalnom glavaricom, s. Gordanom Igrec položile svoje prve svete zavjete, a zahvalu za svojih 50 godina redovničkog života i obnovu vjernosti izrekle su s. M. Branislava Tadić, S. M. Sidonija Gegić, s. M. Veronika Šaban, s. M. Dobroslava Oreč, s. M. Lina Plukavec, s. M. Alberta Patljak i s. M. Matilda Čutura te za 25. jubilej s. M. Ljilja Martić. Uz navedene sestre treba spomenuti i sestre jubilarke koje nisu mogle sudjelovati na središnjem slavlju u Granešini. Tako je 75. jubilej slavila s. M. Albina Prcela, 60 godina zavjeta s. M. Danica Ranogajec, 50. jubilej s. M. Arkadija Rusan i s. M. Klaudija Kovačević te 25. s. Božana Maroš.

VIJESTI • rujan 2019.

Euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski uz koncelebraciju trinaestorice svećenika. Isporučivši pozdrave zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića istaknuo je i protumačio ljepotu zavjeta usporedivši redovnički život sa životom Blažene Djevice Marije, ohrabrio je i potaknuo sestre zavjetovanice na odvažno svjedočenje svoga redovničkog posvećenja te naglasio srž poziva sestara koje trebaju biti istinske svjedokinje i odraz imena kojega nose, kćeri Božje ljubavi. Na kraju euharistijskog slavlja s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica, zahvalila je Ocu biskupu na upućenima riječima, dragom Bogu na daru zvanja i zavjetovanja te sve nazočne pozvala na zajedničko slavlje koje se po primitku blagoslova i završetku svečane euharistije održalo u prostorima Duhovnog centra. (IKA) S. Ivana od Kraljice Karmela primila redovničko odijelo 5. kolovoza 2019.

Na blagdan Preobraženja Gospodnjega, u utorak 6. kolovoza, u Karmelu sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću svoje redovničko odijelo primila je s. Ivana (Stolić) od Kraljice Karmela, započinjući tako kanonsko vrijeme novicijata. Ivana Stolić rođena je i odrasla u Zagrebu. Radila kao docentica Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te u Zavodu za kemiju i biokemiju, a obnašala je i druge odgovorne službe. Kao vjernica bila je članica različitih molitvenih zajednica i aktivno sudjelovala u životu Crkve. Ono što ju je istinski privuklo Karmelu jest život pustinjaka prvih kršćanskih stoljeća. Njihova jednostavnost, čovječnost, mudrost i ljubav prema Bogu

toliko su je oduševili da je krenula u potragu za njima te preko sv. Ilije i sv. Elizeja relativno brzo došla do Karmela. Susret sa svetim roditeljima Karmela sv. Terezijom Avilskom i sv. Ivanom od Križa, preko njihovih pisanih djela pobudila je u njoj želju da postane klauzurna redovnica, karmelićanka. Nakon jednogodišnje povezanosti sa zajednicom u Kloštar Ivaniću te ozbiljnog promišljanja u molitvi, donijela je odluku slijediti Ga u Karmelu. (IKA) U Trogiru proslavljen blagdan sv. Dominika 8. kolovoza 2019.

U nacionalnom svetištu bl. Augustina Kažotića u Trogiru u četvrtak 8. kolovoza svečano je proslavljen blagdan sv. Dominika, naslovnika crkve i samostana. Slavlje je počelo ispred crkve dočekom franjevaca, i nakon što su izmijenili riječi dobrodošlice i otpjevali antifonu dočeka braće, svi su se zajedno uputili prema oltaru. Prema običaju, franjevci predvode euharistijsko slavlje kod dominikanaca za blagdan sv. Dominika, a dominikanci kod franjevaca za blagdan sv. Franje. Na koncelebriranom misnom slavlju koje je predvodio župnik Župe Blizna fra Ferdo Jukić, okupili su se svećenici Trogirskoga dekanata uz dekana don Vinka Sanadera i župnici iz Ljubitovice i Raduna iz Kaštel Starog. Predstojnik franjevačkog samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije na Čiovu fra Franjo Zelenika u propovijedi je istaknuo: „Sv. Dominik rodio se u veoma teško vrijeme, rekao bih vrijeme kao danas. Uvijek je bilo onih kojima treba navijestiti riječ Božju, a to poslanje dobio je i preuzeo na sebe

79 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

sv. Dominik. On je htio da se na njemu i po njemu vrši riječ Božja, a zadužio je i braću koja su ga slijedila da je oni šire i da cijeli svijet spozna da su kršćani i da žive evanđelje. Riječ Božja i nas obvezuje na isti način kao što je obvezivala sv. Dominika, njegovu braću i sestre. Želim svojoj subraći dominikancima da njihov rad bude prepoznatljiv upravo po širenju evanđelja. Oni su jedna velika obitelj vođena primjerom svoga osnivatelja sv. Dominika koji je bio jedno tijelo i jedan duh sa svojom braćom i sestrama, a to bismo i danas svi mi trebali biti.“ Okupljenim vjernicima, svećenicima i bogoslovima te Zboru blaženog Augustina Kažotića, koji vodi Katarina Čićić, na kraju misnog slavlja zahvalio je starješina dominikanskog samostana fr. Petar Galić. (dominikanci.hr) Svečani zavjeti s. Marije Frančeske od Uskrsnuća Gospodinova (Ljubice Grgić) 11. kolovoza 2019.

Na blagdan sv. Klare u nedjelju 11. kolovoza u samostanskoj crkvi sestara klarisa u Mikulićima svečane zavjete imala je s. Marija Frančeska od Uskrsnuća Gospodinova (Ljubica Grgić). Zanimljivo je istaknuti kako je ona ušla u samostan klarisa nakon što je ostala udovica. Inače je majka dvoje odrasle djece. Euharistijsko slavlje predvodio je apostolski administrator varaždinske biskupije biskup Josip Mrzljak. (M.B.)

Mladi franjevci u osječkoj Župi Sv. obitelji 11. kolovoza 2019.

Župu Sv. obitelji u Osijeku u nedjelju 11. kolovoza posjetila su dvadeset i trojica bogoslova četiriju franjevačkih provincija iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Njihov pohod toj župi održan je u sklopu priprema za polaganje doživotnih zavjeta poslušnosti, siromaštva i čistoće u franjevačkom redu – koje se od 28. srpnja do 16. kolovoza održavaju u Župi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Ove godine organizator i domaćin priprema za polaganje vječnih zavjeta je Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, kojoj pripadaju i franjevci te osječke župe. U Osijek su došla jedanaestorica bogoslova iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene, šestorica bogoslova iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, petorica iz Provincije sv. Ćirila i Metoda te jedan iz provincije Franjevaca trećoredaca glagoljaša. Odmah po dolasku sudjelovali su na župnom misnom slavlju 19. nedjelje kroz godinu koje je predvodio župnik fra Dragutin Bedeničić u koncelebraciji s fra Krunoslavom Kocijanom, odgojiteljem zagrebačkih bogoslova i organizatorom ovih priprema. Na kraju mise fra Mislav Lukačević posvjedočio je o Božjem pozivu na koji se spremno odazvao. Zajedništvo za bratskim stolom nastavljeno je uz svečani ručak. Dosada su bogoslovi posjetili franjevačke samostane i braću u Borovu naselju, Požegi, Slavonskom Brodu, Iloku, Vinkovcima, Našicama, Cerniku te Tolisi (BiH), upoznavajući njihovu bogatu povijest, materijalnu i

VIJESTI • rujan 2019.

duhovnu baštinu, dok su u Vukovaru pohodili i najvažnija mjesta vezana za Domovinski rat. Usto, braća franjevci ih kroz poticajna predavanja s naglaskom na franjevačkoj karizmi i duhovnosti pripremaju i ohrabruju za donošenje konačne, važne odluke u njihovu životu – odluke o potpunom predanju sebe Bogu, Crkvi i franjevačkoj obitelji. Vrhunac priprema tek slijedi kroz tjedne duhovne vježbe na kojima će mlada braća franjevci sudjelovati u Samostanu sv. Franje Asiškoga u Rovinju. (IKA) Blagdan sv. Klare svečano proslavljen u samostanskoj crkvi klarisa u Splitu 11. kolovoza 2019.

Blagdan sv. Klare, majke i utemeljiteljice sestara klarisa, svečano je proslavljen u nedjelju 11. kolovoza u samostanskoj crkvi redovnica klarisa u Splitu. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u koncelebraciji s više svećenika predvođenih samostanskim kapelanom fra Josipom Lucićem. Na početku slavlja nadbiskup je pozdravio svećenike, klarise i sve štovatelje asiške svetice i franjevačke duhovnosti, naglasivši kako je samostan klarisa veliko bogatstvo za Crkvu i grad Split kroz tolika stoljeća njegova postojanja. Preko klarisa, koje stoljećima svjedoče ljubav prema Bogu i čovjeku, želimo još bolje upoznati sv. Klaru, čiji nam zagovor i primjer pomaže u kršćanskom služenju. Okupljenim vjernicima obratio se i samostanski kapelan fra Josip Lucić koji je u svoje, i u ime klarisa, zahvalio nadbiskupu na njegovoj prisutnosti, vjernicima koji su se u velikom broju radosni okupljali u čast sv.

Klare te propovjednicima koji su predvodili devetnicu. Podsjetio je na životni put sv. Klare, naglasivši da je živjela u trajnoj Božjoj nazočnosti preobražavajući se u čisti Božji sjaj. „Čovjeku je teško prosuđivati svoje suvremenike, ali kada nas napuste o njima govorimo sve najbolje. Svetu Klaru njezini suvremenici opisuju kao osobu plemenita roda i još plemenitijeg duha. Opisuju je kao blagu, čistu u tijelu, mudru, inteligentu, skromnu i poniznu. Kada se o nekome govori na ovaj način, onda možemo zaključiti kako je riječ o kvalitetnoj osobi s uočljivom ljudskosti i dubokom vjerom“, rekao je nadbiskup Barišić u uvodnom dijelu homilije. U nastavku je naglasio kako je sv. Klari trajni izvor bio Gospodin te kako zbog toga imamo blago sestara klarisa, blago koje je došlo i do Splita. Istaknuo je i kako je veliki utjecaj na život sv. Klare imao sv. Franjo Asiški koji joj je bio poticaj u potpunom predanju Gospodinu. „Bila je budna i vidjela je svoj život u povezanosti s Gospodinom, bila je svjesna kako je Gospodin Emanuel – Bog koji je s nama u svakodnevnoj stvarnosti našega života. Opasala je bokove i njezina je svjetiljka bila upaljena“, pojasnio je nadbiskup. Osvrćući se na evanđeoski tekst, istaknuo je kako Gospodin ima povjerenja u ljude te kako trebamo biti budni poput sv. Klare jer samo na taj način možemo biti svjedoci Spasitelja u stvorenom svijetu. „U Evanđelju vidimo kako su sluge izigrale Gospodinovo povjerenje, proglasili su se gospodarima, počeli su piti i maltretirati ljude oko sebe. Ne dopustimo da nas život odvede u tom smjeru, nego u svojoj svakodnevnici otvorimo srce za radost susreta s Njim“, naglasio je. Pojasnio je i kako nas današnje Evanđelje

81 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

upoznaje s onim što Gospodin jest. „Ljubitelj je života, Gospodar koji postaje slugom iz ljubavi prema braći i sestrama“, rekao je mons. Barišić. Zaključujući, poželio je da po zagovoru sv. Klare svi vjernici Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije osjete radost života s Gospodinom. Klarise su ženski ogranak franjevačkog reda koji se zove i Drugi red sv. Frane. Redovnice žive u klauzuri. U Splitu su otvorile samostan 1308. godine i od tada su se održale sve do sada. Njihov današnji samostan podignut je 1883. godine, a prije toga živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri. Uz samostan je podignuta i crkva koja je posvećena sv. Klari. Sagrađena je 1884. godine. Crkva je sagrađena na mjestu kapele sv. Josipa koja se spominje u dokumentima iz 17. stoljeća. Glavni je oltar posvećen sv. Križu na kojemu je polihromirano drveno gotičko raspelo iz 15. stoljeća. Dva pokrajna oltara nabavljena su 1907. godine. Jedan je sa slikom Bezgrešne, a drugi sa slikom sv. Ane. U crkvi su još kipovi sv. Frane i sv. Klare. Budući da su klarise u Splitu od 1308. godine, njihova crkva i samostan obiluju mnogim vrijednim umjetninama od kojih prvorazredni značaj ima slikano romaničko raspelo iz 13. stoljeća. (IKA) Polaganje doživotnih zavjeta školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije 11. kolovoza 2019.

ra: s. Lidije Jurišić, zamjenice provincijske predstojnice, i s. Celine Vidak, provincijske savjetnice i odgojiteljice. Svečano euharistijsko slavlje u 11 sati tom prigodom predslavio je u župnoj crkvi sv. Mihovila Arkađela u Varešu mons. dr. Tomo Vukšić, biskup vojni ordinarij, uz suslavlje vareškog župnika fra Leona Pednića i definitora Provincije Bosne Srebrene fra Nikice Vujice. Sestra Blaženka Marijanović (od oca Joze i majke Kate, rođ. Pavičić) rodom je iz Župe sv. Ante Padovanskog u Dobretićima, a s. Anđelina Ivančić (od oca Mile i majke Ljiljane, rođ. Topić) iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Prisoju. Obje su u kandidaturu primljene 2010. u Livnu, a u novicijat godinu dana kasnije u Kloštru Ivaniću. Prve privremene zavjete položile su 2012. u crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Kroz početnu redovničku formaciju, molitvom, radom i studijem te nakon zrelog promišljanja odlučile su izreći svoje doživotno da Bogu želeći živjeti redovničko posvećenje u Družbi Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina. Slavlju polaganja doživotnih zavjeta prethodila je jednomjesečna intenzivna duhovna priprava. Okupljene sestre, roditelji zavjetovanica, rodbina, prijatelji i župljani aktivnim su sudjelovanjem u euharistijskom slavlju i obredu zavjetovanja molitvom podržali s. Blaženku i s. Anđelinu. One su nakon naviještene Riječi, na poziv svoje odgojiteljice s. Celine, spremno odgovorile: Zvao si me, Gospodine. Evo me! Uslijedila je zatim prigodna propovijed predsjedatelja slavlja biskupa Tome. Spominjući sv. Ivana od Križa istaknuo je da poziv na življenje evanđeoskih savjeta pretpostav-

VIJESTI • rujan 2019.

lja spremnost osobe da postane poput čistog prozorskog stakla kroz koje će prosijavati sunčeva svjetlost. Tako redovnik postaje svjedok Utjelovljenja i Kristove prisutnosti u svijetu. Put svetosti, na koji su Bogu posvećene osobe pozvane, nije samorazumljiv, već to „blago u glinenim posudama“ traži spremnost da se Gospodin proslavi po redovnikovom životu. Usporedio je zatim život redovnika s flautom – lijepim i skupim glazbenim instrumentom koji svoju svrhu ispunjava samo ako u njega puše flautist. Obraćajući se s. Blaženki i s. Anđelini Biskup ih je potaknuo na ustrajnost u suglasju sa zajednicom Školskih sestara franjevki, ali i Crkve. Tako će svijet prepoznati da „nebeski Flautista neprestano nadahnjuje vaše korake i vašu vjernost“, kazao je mons. dr. Tomo Vukšić. Za okupljene vjernike posebno dirljiv je bio čin prostracije, a nakon toga obred zavjetovanja. Sestre su pojedinačno izrekle obrazac zavjetovanja kojim su obećale da će doživotno živjetiu siromaštvu, poslušnosti i čistoći prema Pravilu trećeg samostanskog redasvetog Franje Asiškog i prema Konstitucijama Družbe Školskih sestra franjevki Krista Kralja. Biskup je zatim nad zavjetovanicama izmolio svečani blagoslov te predao znakove zavjetovanja – prsten – kojim se vidljivo označuje doživotno posvećenje Bogu. Pred kraj euharistijskog slavlja okupljenima se obratila s. Kata Karadža, provincijska predstojnica. Ohrabrila je sestre zavjetovanice da njeguju svoje zvanje, kako je to činila i sv. Klara potičući također svoje sestre da budu uvijek ljubiteljice Boga, brinu se o sebi i svojim sestrama, ali i da opslužuju što su Gospodinu obećale. Napomenula je da se Zajednica, uz slavlje polaganja doži-

votnih zavjeta, spominje i desetljeća života i djelovanja sestarske kuće u Varešu i Ustanove za prihvat i odgoj djece Mala škola. „U djelovanju naših sestara utjelovljuju se i danas nakane i riječi naše utemeljiteljice M. Margarite koja je, promatrajući veoma tešku situaciju u kojoj su se nalazila djeca i mladi onoga vremena izrekla: ‚Ako nitko ne započne i ne prinese ovu žrtvu, dobro će zauvijek biti propušteno‘ (Pismo od 19. svibnja 1869.)“, kazala je s. Kata. U istom su duhu s. Blaženka i s. Anđelina uobličile svoju zahvalu izrečenu tijekom zajedničkog objeda i druženja u sestarskoj kući u Varešu. „Prije 150 godina Majka Margarita Pucher, utemeljiteljica naše Družbe, iz ljubavi je i samilosti prema siromašnoj i zapuštenoj djeci krenula u osnivanje nove redovničke zajednice, prije 90 godina skupina sestara došla je iz Maribora u tada njima još uvijek nepoznatu Bosnu, u odgojne zavode Bosne Srebrene, prije 10 godina sestre naše Provincije vratile su se ovdje u Vareš i započele svoje djelovanje u Maloj školi – ustanovi za prihvat i odgoj djece, prije godinu dana započele smo misijsko djelovanje u dalekoj Ugandi,… Drago nam je da se današnjim danom i polaganjem doživotnih zavjeta uključujemo u te obljetnice želeći također svjedočiti da Bog poziva, poziva na izlazak iz sebe i služenje bližnjima,“ kazale su sestre zavjetovanice. Zahvalile su braći svećenicima, sestrama, posebno Provincijskoj upravi na čelu sa s. Katom Karadža, ali i sestrama odgojiteljicama koje su ih intenzivnije pratile kroz početnu formaciju, sestrama u Varešu za pripremu slavlja, roditeljima, svojoj braći i sestrama te rodbini i prijateljima za molitvenu podršku. Završile su zahvalu riječi-

83 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ma Majke Margarite koje su uzele za geslo polaganja svojih doživotnih zavjeta: „Što se mene tiče, spremna sam na ovu žrtvu, ako dragi Bog želi primiti ovu malenkost. Potvrđujem svoju čvrstu odluku da ostanem ovdje i da poduzmem sa svoje strane sve što je moguće kako bi se s vremenom više učinilo za odgoj mladeži. Svjesna sam da će sve ovo biti vezano sa žrtvom i borbom, ali ako nitko ne započne i ne prinese ovu žrtvu, dobro će biti zauvijek propušteno. Vjerujem da je dragi Bog započeo ovo djelo na svoju čast. S moje srane sve ću povjeriti Presvetom Srcu Isusovu i u čvrstoj vjeri da će biti samo ono što je od vječnosti odredilo Presveto Srce.“ (S. Kristina Marijanović) Zavjetovanje sestara Služavki Malog Isusa Zagrebačke provincije 14. kolovoza 2019.

U Zagrebu, 14. kolovoza 2019. u samostanu „Betlehem“ na Kraljevcu, održano je višestruko slavlje redovničkog zavjetovanja sestara Služavki Maloga Isusa. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je mons Đuro Hranić, đakovačko - osječki nadbiskup i metropolit u koncelebraciji s tridesetak svećenika. U središtu slavlja bile su sestre koje su zahvalile za blagoslovljene godine služenja, sestre koje su položile svoje doživotne zavjete i sestre koje su položile svoje prve redovničke zavjete. „Zavjetovanje je uvijek prilika da obnovimo svoju vjernost Gospodinu, obitelji, domovini, prijateljima“… istaknuo je, između ostalog, predslavitelj euharistijskog slavlja mons Đuro Hranić. Uoči svetkovine Uznesenja BDM, sestre su javno pred Crkvom, roditeljima, rodbinom, prijateljima i svim sestrama izrekle svoj „da“ odabranom Zaručniku, Gospodinu Isusu.

Za 50 godina predanog služenja zahvalile su s. M. Alojzina Mijatović i s. M. Ljubica Đurašin, te s. Mihela Slakoper u Burgkirchenu. Nakon dana provedenih u intenzivnoj pripremi tijekom duhovnih vježbi, u samostanu „Betlehem“, svoj doživotni „da“ Isusu po doživotnim zavjetima obećale su: s. M. Kristina Maslać i s. M. Margaret Ružman. Na godinu dana zavjete je obnovila s. M. Monika Maslać, a svoje prve zavjete položile su s. M. Snježana Bjelobrk i s. M. Zrinka Šutalo. Sestre su položile zavjete pred vrhovnom glavaricom Družbe sestara Služavki Maloga Isusa s. Marijom Banić. Zavjetovanju je prisustvovala s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica. Zahvaljujemo Gospodinu za svaki milosni dar koji je našoj Provinciji udijelio po odazivu i služenju sestara te molimo za njihovu ustrajnost i predano služenje! (s. V.P.) Proslava redovničkih jubileja sestara milosrdnica u Splitu 14. kolovoza 2019.

Deset sestara milosrdnica Provincije Navještenja Gospodinova proslavilo je 14. kolovoza u kapeli Provincijalne kuće u Splitu obljetnice svojih redovničkih zavjeta. Svečano misno slavlje predvodio je o. Ante Tustonjić, DI, u zajedništvu s fra Petrom Lubinom, OFM, don Ivanom Vukšićem, don Ivanom Štironjom i don Petrom Dukićem. Pjevanje je animirao sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac Mačina. Slavlju su prisustvovale sestre iz svih dijelova Provincije te rodbina i prijatelji sestara jubilarki. Tijekom misnoga slavlja privremene zavjete na daljnje dvije godine, u ruke svoje provincijalne poglavarice s. M. Andrijane Mirčete, položila je s. Marija Palić.

VIJESTI • rujan 2019.

Obnovivši svoje zavjete, Gospodinu su za dar poziva i ustrajnosti zahvalile sestre jubilarke. S. M. Terezita Misir, s. M. Agnes Planinić, s. M. Bernarda Mikulić proslavile su 60. obljetnicu zavjeta; s. M. Vilka Perković Tabak, s. M. Alemka Kutleša, s. M. Anđelka Bešlić, s. M. Smiljana Delonga, s. M. Zdravka Jadrić i s. Tomislava Kutleša 50. obljetnicu i s. M. Petra Vrdoljak 25. obljetnicu zavjeta. Tri sestre zbog bolesti i nemoći nisu mogle prisustvovati slavlju. To su s. Antica Žuljević koja obilježava 75. obljetnicu zavjeta te s. M. Janja Rosandić i s. M. Otilija Bakić koje slave 60. obljetnicu redovničkog zavjetovanja. U propovijedi o. Tustonjić čestitao je sestrama jubilarkama na hrabrosti i ustrajnosti u življenju milosrdničkog poslanja tijekom godina. Osvrnuo se i na biblijska čitanja prigodno izabrana za tu svečanost, a iz kojih zrcali primjer radosnog odaziva na Božji poziv te postojanost i vjera u Božju riječ i Božji naum koji najbolje zna što nam, na koji način i u kojoj mjeri treba. Sestru koja je položila redovničke zavjete na daljnje dvije godine ohrabrio je da vjeruje Njegovoj riječi poput Petra i apostola i da bude spremna „baciti mreže u dubinu“ redovničkog života po zavjetima koje je Bogu obećala. Na kraju je svim sestrama poželio da budu hrabre svjedokinje Isusa Krista i da istinski žive svoj redovnički život jer svijet treba upravo takve redovnike i redovnice. (IKA)

Proslava zlatnog jubileja redovničkih zavjeta Klanjateljica Krvi Kristove 14. kolovoza 2019.

U srijedu, 14. kolovoza 2019., sedam sestara Klanjateljica Krvi Kristove proslavilo je svoj zlatni jubilej redovničkih zavjeta u Bosanskom Aleksandrovcu. Pridružile su im se dvije sestre sa 60 i 25 godina vjernosti redovničkoj posveti. Euharistijsko slavlje je predslavio mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uz koncelebraciju dvojice franjevaca, fra Duje Ljevara i fra Ante Ivankovića, te vlč. Anđela Bartulice, župnika u Novoj Topoli. Na slavlju je sudjelovalo 30-tak sestara, malobrojni vjernici iz Aleksandrovca i Nove Topole, a prisutni su bili i štićenici Centra za odvikavanje od ovisnosti „Marjanovac“ koji u ovom drevnom samostanu, pod vodstvom sestara djeluje od 2000. godine. Biskup Komarica pozdravio je sestre jubilarke i prisutne te pozvao da ujedine svoje molitve zahvale Bogu i svakoj pojedinoj za vjernost u odgovoru na Božji poziv i sve žrtve u ostvarenju svoga poslanja. „Ne žrtva već ljubav je ona koja pokreće i osmišljava žrtvu i zalaganje za bližnje“, naglasio je biskup. „Neka vam uzor bude Marija koja je dala Bogu sve za sve. Dala je sebe i svoj život a dobila Boga, Spasitelja za spas čovječanstva.“ Posebnost slavlja objasnila je s. Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica sestara Klanjateljica: „U ovoj crkvi zadnje slavlje polaganja zavjeta bilo je 1991. godine. Danas u njoj po prvi puta nakon 28 godina obilježavamo jubilarnu godinu života i djelovanja ovih sestara u zajednici Klanjateljica Krvi Kristove. Ovdje su sestre prisutne 140

85 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

godina. Većina nas sestara prošla je u ovom samostanu svoju redovničku formaciju, vežu nas mnoge drage uspomene. Ovo je za nas emotivni trenutak. Doživljavamo prisutnost pokojnih sestara koje su ovdje živjele i radile te svjedočile kako se radosno živi za ‚dragog bližnjega‘“, rekla je s. Ana Marija. Zahvalila je biskupu, svećenicima, sestrama jubilarkama i svima prisutnima. Pozvala je zatim da se svi s upaljenim lampionima u procesiji upute na obližnje groblje gdje su pokopane sestre. Bio je to dirljiv prizor, čin zahvalnosti i povezanosti sa sestrama koje su svoje živote založile u zajedničkom poslanju ove zajednice – u Krvi Kristovoj pomiriti sve stvoreno, doprinijeti „lijepom poretku stvari u svijetu“. (ASC) Zlatni jubilej s. Jele od Presvetog Srca Isusova 15. kolovoza 2019.

Na svetkovinu Velike Gospe, u četvrtak 15. kolovoza, u Karmelu u Mariji Bistrici svečano je proslavljen zlatni jubilej s. Jele od Presvetog Srca Isusova (Jela Ivančić). Obnovom zavjeta koja je učinjena u srcu euharistijskog slavlja, s. Jela od Presvetog Srca Isusova obnovila je svoje predanje i nanovo potvrdila svemogućem Bogu svoje zavjete poslušnosti, čistoće i siromaštva. I nakon pedeset godina služenja Bogu i bližnjima, ponovno je i s jednakom radošću izrekla svoj „Da“. Misno slavlje predslavio je redoviti misnik Karmela u Mariji Bistrici vlč. Antun Motočić. Istaknuo je zlatni jubilej s. Jele koji se slavi uz svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, te zazvao Božji blagoslov na nju budući da je kroz ovih pedeset godina učinila toliko dobra za Crkvu po svojim

svetim zavjetima. „Danas gledamo nebesku slavu Marijinu. Međutim, Mariju moramo promatrati u cjelini, sve od Navještenja pa do kraja njezina zemaljskog života. Ona je dijelila nutrinu svojega Sina, Isusa Krista. Sve ono što je On podnio podnijela je i ona, i tegobu života i sve protivštine, a na kraju će stajati i pod križem. Bila je radosna u njegovu uskrsnuću. Njezino uzašašće na nebo i krunjenje u nebu za Kraljicu neba i zemlje je normalni nastavak njezina života predanog Bogu, predanog Isusu Kristu i njegovu spasenju. Gledajući njezinu slavu promatramo i njezinu ulogu u spasenju dok je bila na zemlji. Na sličan način prisutni su u ovom euharistijskom slavlju mogli zahvaljivati na onoj ulozi koju je Gospodin u tom istom djelu spasenja, a pod okriljem Blažene Djevice Marije, udijelio našoj susestri.“ U homiliji vlč. Motočić istaknuo je da „ako današnja svetkovina nešto želi, to je podići naš pogled prema nebu“. Nasuprot napretku (medicinskom, znanstvenom, gospodarskom, ekonomskom…) koji se danas predstavlja kao vrhunac kojemu cijelo čovječanstvo treba ići, Marija je ona koja sluti da može biti drukčije. Dok na zemlji sve što postoji mora biti u službi napretka, koji ne preza pred iskorištavanjem slabijih, u Mariji doista počinje novo stvorenje. Ona je „početak boljega svijeta“. Ona nam pokazuje da postoji drugi kriterij kojim se može mjeriti ljudski život, da svijet nije samo pozornica na kojoj je cilj pobijediti, pa i uz cijenu prodaje vlastitog dostojanstva. Vlč. Motočić naglasio je kako Marija podiže pogled iznad te pozornice i zato danas proglašava novi svijet ovim riječima: „Veliča duša moja Gospodina“. Ona otkriva da jedinu alternativu čovjeku može pružiti Bog

VIJESTI • rujan 2019.

koji čini velika djela onima koji njega stavljaju u središte vlastitog života. „Ona nas zagovara da budemo i mi nositelji boljega svijeta“, zaključio je. Upravo je to po svojim svetim zavjetima tijekom proteklih pedeset godina bila s. Jela od Presvetog Srca Isusova (Jela Ivančić). Rođena je 1. rujna 1938. godine u Grabovici pokraj Buškog Jezera, u Bosni i Hercegovini kao peto od jedanaestero djece, od oca Veseljka i majke Ilinke, rođ. Šarić. Budući da je troje djece umrlo u ranoj dobi, odrasla je uz šest sestara i jednog brata. Od njih je čak četvero pošlo za Kristom slijedeći duhovni poziv: osim nje same tu su i dvije sestre karmelićanke, s. Bernardica od Lurdske Gospe također u Karmelu u Mariji Bistrici, te s. Antonija od Dobrog Pastira u Breznici Đakovačkoj, dok je brat Ante postao svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije. S. Jela krštena je također u rodnome selu, Grabovici, u župi sv. Ante. Ondje je završila, prema običaju vremena, četiri razreda osnovne škole. Kao djevojka dolazi u Karmel u Brezovici, gdje je primljena kao vanjska sestra. Svoje prve zavjete polaže u brezovičkom Karmelu 1969. godine u ruke majke priorice Franciske od Božje Ljubavi, a doživotne zavjete 1975. godine u ruke majke priorice s. M. Agneze od Isusa. Kao vanjska sestra predano je služila u Brezovici sve do 25. rujna 1998. godine, kada sa osam susestara dolazi na osnutak u Mariju Bistricu. Otada, proteklih dvadeset i jednu godinu, u bistričkom Karmelu živi, moli i radi, te uveseljava sestre i sve one koje joj je Gospodin na životnom putu povjerio. Slavlje zlatnog jubileja, po želji slavljenice, nastavilo se u jednostavnom i obiteljskom ozračju samostanske zajednice. (IKA)

Zavjeti i jubileji sestara milosrdnica na Veliku Gospu 15. kolovoza 2019.

Na Veliku Gospu, u crkvi Sv. Vinka Paulskog u Zagrebu, sestre milosrdnice imale se višestruko slavlje. Uoči Velike Gospe, 14. kolovoza, uz svečanu večernju časoslova, dvije postulantice Ines Meštrović (Provincije Bezgrješnog Začeća BDM, Zagreb) i Cecilija Bašić (Provincije Navještenja Gospodinova Split) započele su u kanonski novicijat. Na samu Veliku Gospu, svečanom jutarnjom liturgijom i misom sestre milosrdnice slavile su svoje jubileje počevši od 60., 50., 25. godina zavjeta, a sestra Ivana Mikotić i sestra Klara Ešegović obnovile su svoje privremene zavjete na daljnje dvije godine. Vrhunac slavlja bila je svečana misa u 10 sati u kojoj je svoje prve zavjete položila s. Marta Marija Šutalo, a doživotne zavjete s. Viktorija Marjanović. Euharistijsko slavlje u prepunoj crkvi uz koncelebraciju četiri svećenika, predvodio je o. Zvonko Martić, OCD. Nazočno je vjerničko mnoštvo i sestara, nakon procesije, pozdravio rektor crkve vlč. Marijan Pavlenić. U uvodu u misno slavlje o. Zvonko je objasnio da dvije mlade redovnice idu Kristu ususret - jedna na zaruke (privremene zavjete), a druga na vjenčanje (doživotne zavjete). Tu je misao nastavio i u propovijedi pozvavši ih da uvijek i svuda donose radost svjedočeći Božju ljubav. „Biti sjedinjene s Kristom znači prihvaćati svoje zavjete. To je put ljubavi kojega mnogi ne razumiju, ali on upućuje na Božje vrjednote. To znači: slušati Boga čistim srcem i slobodnim rukama“, rekao je otac Zvonko te nakon obraćanja po-

87 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

jedinačno svakoj od zavjetovanica istaknuo: „Redovnička zavjetovanja su znak vječnoga života.“ U tom duhu ih je ohrabrio da budu snažne i u poteškoćama jer je Isus taj koji daje snage. „Današnjem svijetu najviše treba svjedočiti ljubav - i nadu da ljubav uvijek pobjeđuje. Uslijedio je obred polaganja zavjeta pri čemu je s. Marta Marija svoje privremene zavjete, na tri godine, položila u ruke provincijalne glavarice s. M. Elizabete Peršić, a s. Viktorija vječne zavjete položila je pred vrhovnom poglavaricom s. M. Miroslavom Bradica. Svečano slavlje nastavilo se za obiteljskim stolom uz pjesmu i pratnju tamburaškog sastava sestara milosrdnica pod vodstvom s. Mirjane Turković. (s. Elizabeta Peršić) Velika Gospa i posjet zlatomisnika Stepinčevu Karmelu 15. kolovoza 2019.

Zlatomisnik Zagrebačke nadbiskupije umirovljeni svećenik Ante Rotim svečanim misnim slavljem u Stepinčevu Karmelu u Brezovici u četvrtak 15. kolovoza, na svetkovinu Velike Gospe, zajedno sa sestrama karmelićankama zahvalio je nebeskoj Majci Mariji na 50. obljetnici svećeništva. Uz njega su bili ministranti: Lea, Luka i Lena, a karmelićanke, pod vodstvom s. M. Bonite Kovačić, animirale su misno slavlje pjesmom, kojoj se narod pridružio. U uvodnim mislima vlč. Rotim očitovao je ponos i radost Crkve koja ima tako veliku i divnu Majku koja je dušom i tijelom uznesena na nebo i koja bdije nad nama. Isto tako zahvalio je Gospi na 50. obljetnici svoga misništva kao i na 80. obljetnici prisutnosti molitvene oaze Karmela u Brezovici, koji

je osnovao bl. Alojzije Stepinac. „Slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije na Nebo. Blažena Djevica Marija je smjerokaz Crkvi i svijetu. Po Mariji nam je Otac dao svoga Sina, Spasitelja. Nju je prvu Bog proslavio u Nebu, gdje i nas čeka…“, rekao je između ostalog zlatomisnik. Potom je orisao hod Crkve kroz povijest s Djevicom Marijom, kroz četiri dogme; dogma da je Marija Bogorodica, zatim Djevica, Bezgrešno začeta i dušom i tijelom na Nebo uznesena. Sve je počelo na Efeškom koncilu koji je održan 431. godine u Efezu, a na kojem je Blažena Djevica Marija proglašena Bogorodicom, a završilo je 1950. godine, kada je papa Pio XII. proglasio dogmu o Marijinu uznesenju dušom i tijelom na Nebo. Isto tako zadržao se na Evanđelju svetkovine (Lk 1,39–56), s osobitim naglaskom na Marijinu susretu s Elizabetom u Judejskom Gorju i na njezinom tromjesečnom služenju rođakinji. Zapazio je da nas Marija uči kako živjeti dubinski svoju vjeru, kako služiti drugima, kako imati za njih vremena, strpljivosti i ljubavi, te kako i mi trebamo pohađati druge s Marijom koja svaku dušu pohađa. Na kraju homilije propovjednik je zahvalio Majci Mariji na brojnim milostima koje je primila po njoj Crkva i hrvatski narod, i zamolio Gospodina da On bude kruna ovome čovječanstvu, po Mariji. Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i Peričinom himnom „Zdravo Djevo“. Susret sa zlatomisnikom u govornici nije izostao, uz spontanost i radost; kao niti pitanja o njegovu životu, o svećeništvu, o župnikovanju, o kušnjama i ratnim nedaćama koje je proživio s obitelji; ostavši bez oca, djeda, stričeva, rodne kuće i rodnog mjesta

VIJESTI • rujan 2019.

kao dijete od tri godine i prihvaćajući udes prognanika od Širokog Brijega do Prozora i Rame, od Rame do Šarengrada i Iloka, od Iloka do Zagreba. Uz sve to ostao je vjeran i odan Bogu, Majci Božjoj, Crkvi, svome narodu i svojoj Domovini. (IKA) Uršulinka s. Marija Pia Jurić položila prve redovničke zavjete 15. kolovoza 2019.

Svetkovina Velike Gospe svečano je u četvrtak 15. kolovoza proslavljena u župi i svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Svečanu poldanju misu predvodio je fra Danijel Rajić, župnik u Dobrinji – Sarajevo. Tijekom mise prve redovničke zavjete položila je uršulinka s. Marija Pia Jurić, rodom iz Župe Bistrica kod Žepča (Bosna i Hercegovina). Na misi su koncelebrirali domaći župnik Ivan Lenić i Boris Jozić iz Zagreba. „Isus i u patnji na križu ne misli na sebe, nego nas i tada ljubi do kraja i daruje nam svoju majku, da postane majka svih ljudi na svijetu. To je velika milost za koju trebamo Bogu zahvaljivati i neprestano se utjecati našoj nebeskoj majci Mariji koja je najsigurniji put do Boga. U svojoj majčinskoj školi ljubavi uči nas kako prepoznati volju Božju i vršiti je, kako živjeti posvećeno Bogu, kako živjeti zavjete u siromaštvu, poslušnosti i čistoći koje će danas obećati naša sestra Marija Pia, ali uči nas i kako svakodnevno prepoznavati i vršiti volju Božju. Volju Božju je moguće prepoznati samo u molitvi“, rekao je, među ostalim, u homiliji fra Danijel. Provincijalna poglavarica uršuliniki s. Ksenija Leko primila je obećanje s. Marije Pie vjernosti Kristu u redu svete Uršule. Nakon blagoslova s. Marija Pia primila je koprenu, križ i konstitucije svoje Družbe.

Slavljenici je župna zajednica darivala kip Gospe Brze Pomoći i cvijeće. Kako je među uršulinkama bila i s. Blaženka Divić, koja ove godine slavi 25 godina svoje vjernosti i ustrajnosti na putu Gospodnjem, i nju su darivali cvijećem. Svečana misa završila je dugim ophodom vjernika s pjevanjem litanija BDM te molitvom pred Gospinim likom u crkvi. S. Marija Pia kao gestu privržene ljubavi prema Gospi položila je do njezina kipa cvjetni aranžman. Na sva četiri misna slavlja toga dana sudjelovao je lijepi broj vjernika, kako domaćih župljana tako i vjernika iz okolnih župa. Lijep broj vjernika okupljao se i tijekom devetnice uoči svetkovine Marijina uznesenja na nebo na pobožnostima i misama u župi i svetištu Gospe Brze Pomoći, napose posljednja tri dana. Nakon molitve krunice i pjevanja litanija BDM večernja misna slavlja s homilijom predvodio je vlč. Vedran Bilić, svećenik Brođanin u misijama u Peruu. Posebno svečano bilo je u predvečerje Velike Gospe, kada je misno slavlje okrunjeno ophodom u pjesmi do Gospina lika u proštenišnoj crkvi. Osim toga, prostor svetišta u pastoralnom centru „ponovljen“ je u novi oltar i ostali liturgijski namještaj. (IKA) Zlatni jubilej s. Dragoslave od Kraljice Karmela 15. kolovoza 2019.

Svečanim himnom Tebe Boga hvalimo na kraju euharistijskog slavlja koje je 15. kolovoza 2019. predvodio karmelićanin o. Smiljo Brnadić, zajednica sestara u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj zahvalila je Bogu za zlatni jubilej redovničkih zavjeta s. Dragoslave od Kraljice Karmela (Bran-

89 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

kice Fabijanić). „Zaista danas imamo Bogu zahvaljivati za toliko toga: i za svetkovinu Marijina uznesenja i za 50 godina vjernosti Bogu i zajednici s. Dragoslave“, rekao je u uvodu misnog slavlja o. Brnadić. Smjerajući na marijanski duh Karmelskog reda, o. Smiljo je na početku svoje homilije govorio o Marijinoj prisutnosti u zajednici bosonogih karmelićanki koja živi pod njenim okriljem i zaštitom, kao i na važnu ulogu i primjer koji Marija ima u životu posvećene osobe. „Božji je plan bio da budeš karmelićanka, no za to ti je trebalo veliko povjerenje u Boga, da poput Marije vjeruješ, makar ne razumiješ. Željela si poput Marije izvršiti volju Božju po nadahnuću Duha Svetoga“, obratio se propovjednik s. Dragoslavi osvrćući se na početke ostvarenja njenog poziva te nastavio: „Sigurno si kao Marija na tom putu naišla na mnogo toga nepredvidivog pa je vjera u Boga bila tvoj kompas i uporište do cilja. Jer vjerovati Bogu ne znači ne biti iskušavan.“ No, u podnožju tabernakula, u klanjanju skrivenom Isusu, u nasljedovanju Isusa Krista u školi sv. majke Terezije od Isusa i sv. oca Ivana od Križa, s. Dragoslava može sabirati sve dane i milosti kroz ove godine posvećenog života i reći s Marijom: «Velika mi djela učini Svesilni!“ Brnardić je pozvao s. Dragoslavu da na današnji dan obnovi svoju ljubav i predanje Isusu po zavjetima koje je ukratko predstavio: čistoću kao dar milosti kojim se još više rasplamsava ljubav prema Bogu i braći ljudima, siromaštvo kao obogaćenje Kristom i svjedočanstvo kako je svo bogatstvo jedino u Bogu te poslušnost kao stalno povjerenje da Bog govori po poglavarima po kojima se vrši Njegova volja. Na kraju svoje propovijedi predslavitelj misnog slavlja obratio se i

zajednici sestara karmelićanki pozivajući da na svom putu uzmu Marijine kreposti kao putokaz za nebo, a to su malenost, jednostavnost i poniznost, te svakodnevno s njom ponavljaju Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi veličajući i proslavljajući Boga svojim posvećenim životima. Po završetku homilije, s. Dragoslava je pred svojim prisutnim sestrama, u čijem je zajedništvu željela tiho i skromno proslaviti svoj zlatni jubilej, obnovila Svemogućem Bogu svoje redovničke zavjete, pripadnost karmelskoj terezijanskoj obitelji, kao i zajednici sestara Karmela sv. Josipa. Brankica i njezina sestra blizanka Božica rođene su 11. veljače 1949. u Domagoviću kod Jastrebarskog od oca Petra i majke Mire, rođ. Fabijanić. U obitelji se zajednički molila krunica, revno su išli na svibanjske, lipanjske i listopadske pobožnosti, tijekom korizme na križni put, a nedjeljom na Večernjice (blagoslove s Presvetim Sakramentom). Brankica je osjetila Božji poziv već u ranom djetinjstvu. Odlazeći u crkvu s prabakom zadobila je spoznaju o prolaznosti svijeta i ljepoti vječnih stvari te otada imala samo jednu želju – o kojoj je kao malo dijete često govorila – posvetiti se Bogu živeći u samostanu. Osnovnu školu do četvrtog razreda pohađala je u Domagoviću, a preostala četiri razreda u Jastrebarskom. Pri završetku osnovne škole, čitajući autobiografiju sv. Male Terezije „Povijest jedne duše“, koju je dobila od župnika vlč. Mate Žlimena, prepoznala je Karmel kao mjesto gdje će ostvariti svoje zvanje te po skrovitom životu i molitvi koja prodire nebesa doprijeti do svakog ljudskog srca i do na kraj svijeta. Zbog njezine mlade dobi roditelji je nisu mogli pustiti u Karmel, pa je uz preporuku

VIJESTI • rujan 2019.

župnika i u dogovoru sa sestrama Služavkama Malog Isusa u Krašiću 20. kolovoza 1963. pristupila u njihovu Družbu u Zagrebu. Iako je tijekom četiri godine kod sestara doživjela samo ljubav i prihvaćanje, u srcu je osjećala da je Karmel privlači neodoljivom snagom te je prije polaganja prvih zavjeta koncem lipnja 1967. svoju želju za Karmelom povjerila pomoćnom zagrebačkom biskupu mons. dr. Josipu Lachu, a on ju je uputio kardinalu dr. Franji Šeperu da joj pomogne u ostvarenju njezinog poziva. Na njegovu preporuku sestre iz Brezovice upućuju je sestrama u Karmel sv. Male Terezije, koji je 1964. godine osnovan u Juršićima u Istri. U srpnju 1967. godine Brankica piše i Padru Piu u San Giovanni Rotondo moleći njegov blagoslov za ulazak u Karmel. Nije se uopće nadala nikakvom odgovoru, no još prije ulaska u Karmel stigao je blagoslov s odgovorom: „Stavljam vas pod okrilje Plave Mame!“ Prilikom ulaska u Karmel sv. Male Terezije u Juršićima, u Istri, 20. kolovoza 1967. Brankica je uskliknula zajedno sa svetom Malom Terezijom koju je osobito voljela: „Sada sam zauvijek ovdje!“ osjećajući da je to njezina obitelj. Na svetkovinu Gospe Karmelske, 16. srpnja 1968. primila je redovničko odijelo i ime s. Dragoslava od Kraljice Karmela po tamošnjem biskupu mons. dr. Dragutinu Nežiću koji je rodom iz Donje Reke, iz jastrebarskog kraja. Prve zavjete položila je na svetkovinu Uznesenja BDM 15. kolovoza 1969. Svečane zavjete položila je svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije 15. kolovoza 1972. u ruke priorice Majke Pije od Bezgrješne Kraljice mira (Hernla) za vrijeme euharistijskog slavlja koje je predvodio

porečko-pulski biskup mons. dr. Dragutin Nežić uz nazočnost obitelji, rodbine i prijatelja. Zbog pomanjkanja potrebnog prostora rastućoj zajednici u Juršićima, sa zajednicom od 13 sestara koja je trinaest godina boravila u Istri, preselila je 17. studenoga 1977. u Kloštar Ivanić. Dolazi na osnutak novog Karmela sv. Josipa u Šarengrad 14. srpnja 1988. Pred samo zatvaranje klauzure, nakon granatiranja Šarengrada na spomendan sv. Franje Asiškoga 4. listopada 1991. sa zajednicom od 14 sestara i velikim brojem mještana napušta Šarengrad i odlazi u Ilok. Zajednica nalazi utočište u franjevačkom samostanu iz kojeg odlazi 17. listopada 1991. s konvojem od oko 9 000 ljudi te dolazi u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu gdje boravi mjesec i pol dana. Oci karmelićani u Remetama u Zagrebu 5. prosinca 1991. velikodušno primaju zajednicu sestara u zgradu Instituta za kršćansku duhovnost. Kad su stvoreni uvjeti za povratak u matičnu Đakovačku i Srijemsku biskupiju, s cijelom zajednicom (22 sestre) nakon „prognaničkog desetljeća“ u Remetama (10 godina i 12 dana) dolazi 17. prosinca 2001. u nedovršeni samostan u izgradnji u Breznici Đakovačkoj, gdje i danas živi, moli i radi služeći Gospodinu, njegovoj crkvi i svojoj zajednici tihim i predanim radom te radosnom i zauzetom molitvom. S. Dragoslava je u više navrata bila birana i u Upravu karmelskih zajednica gdje je živjela. (IKA)

91 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima obilježen u Šibeniku 23. kolovoza 2019.

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima obilježen je 23. kolovoza molitveno-liturgijskim programom i tribinom u crkvi sv. Frane u Šibeniku. Tema ovogodišnjeg sjećanja bile su žrtve komunizma redovnice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Tridesetak sestara milosrdnica splitske provincije Navještenja Gospodinova predvodila je provincijalna poglavarica s. Andrijana Mirčeta. Nakon zajedničke molitve Večernje i krunice konventualnu misu predvodio je fra Ivan Bradarić, gvardijan Samostana sv. Frane u Šibeniku. On je u svojoj homiliji posebno istaknuo Isusovu zapovijed ljubavi kao glavno životno načelo koje je do herojske mjere mučeništva bilo ostvareno u sedam sestara milosrdnica ubijenih iz mržnje prema Bogu i katoličkoj vjeri. Tijekom mise pjevao je zbor sestara milosrdnica iz Splita pod ravnanjem s. Mirte Škopljanac Mačina. Nakon mise s. Katarina Nekić predstavila je Družbu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, njihov dolazak u Hrvatsku kao i milosrdno poslanje sestara. Uslijedilo je predstavljanje sedam sestara mučenica: s. Kornelija Horvat, strijeljana u Jelsi (Hvar) u siječnju 1944.; s. Konstantina Mesar, s. Lipharda Horvat i s. Geralda Jakob – bačene u jamu Jazovku s ostalim bolesnicima Vinogradske bolnice 15. svibnja 1945.; s. Blande Stipetić, učiteljica i ravnateljica bolničke škole ubijena 30. lipnju 1945., ne zna se gdje joj je grob; s. Žarka Ivasić, strijeljana u Gospiću 16.5.1946.; s. Trofima Milosla-

vić, robijala je od 1945. – 1950. te umrla od posljedica boravka u zatvoru dva mjeseca nakon izlaska. Za ove sestre mučenice pokrenut je postupak za proglašenje blaženima. Na smrtni dan s. Žarke Ivasić, 16. svibnja 2018., pročitan je u Gospiću svečani proglas o otvaranju procesa beatifikacije. Zbor sestara izveo je još nekoliko prigodnih pjesama o sestrama mučenicama koje je napisao mons. Šime Marović. (IKA) Obljetnice sestara Službenica Milosrđa 31. kolovoza 2019.

Veliku obljetnicu polaganja svojih prvih zavjeta slavilo je četrnaest Službenica Milosrđa u subotu 31. kolovoza 2019. godine u samostanskoj kapeli u Splitu. Dvanaest sestara slavilo je pedesetu obljetnicu: s. Alberta Maslać, s. Bernarda Kovač, s. Florijana Penava, s. Justina Šišić, s. Marijana Rokić, s. Nives Mlinarić, s. Romana Marković, s. Tadijana Iličić, s. Valentina Bilandžić, s. Viktorija Penava, s. Zita Bašić i s. Zvonimira Maričić dok su dvije sestre slavile dvadeset petu obljetnicu polaganja svojih prvih zavjeta, s. Marijana Ćuk i s. Meri Muše. Njihovom slavlju pridružile su se i tri sestre juniorke s. Katarina Mikić, s. Vlatka Topalović i s. Ana Kamalić obnovivši svoje privremene zavjete. Vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Miroslav Vidović predvodio je svečano euharistijsko slavlje uz koncelebraciju braće svećenika, a u svojoj propovijedi dotaknuo se Božje Riječi koja govori o talentima. Sestre su ugradile u svoju redovničku obitelj tolike godine, rada žrtve i talenata povezane zajedničkim pozivom na milosrdnu ljubav.

VIJESTI • rujan 2019.

Ljubav pretvorena u život i geslo „Ljubav nas Kristova potiče“ stoji na grbu sestara Službenica Milosrđa. Na početku euharistijskog slavlja sestre je pozdravila provincijalna poglavarica Mariangela Galić, zahvaljujući sestrama na njihovom predanju. Preko euharistijskog slavlja sestre su se sjetile u molitvi i pokojnih sestara iz njihove generacije, a to su s. Lukrecija Mamić, s.Ladislava Majić te s. Konstantina Maslać. Velikom slavlju pridružile su se i mlade djevojke koju su ušle u postulaturu, Anamarija Celinić i Zala Nikolić, dok je postulantica Nada Delač ušla u novicijat. (sm-provincijalat.hr) Doživotni zavjeti salezijanaca na Knežiji 31. kolovoza 2019.

Salezijanci Tomislav Lukač iz Kaštel Štafilića i Marijan Zovak iz Osijeka u subotu 31. kolovoza dali su doživotne zavjete u crkvi Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji. Misno slavlje predvodio je don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, uz koncelebraciju dvadesetak svećenika. Roditelji, sestre, braća i mnoga rodbina dvojice salezijanaca uveličali su ovaj događaj. Crkvu su većinom ispunili mladi iz salezijanskih zajednica (Zagreb, Rijeka, Split) gdje su Tomislav i Marijan imali pedagoško-odgojnu praksu. Mladi su i na taj način željeli pokazati privrženost svojim „dojučerašnjim asistentima“. Prisutni su bili i mnogi bogoslovi salezijanci koje doživotni zavjeti očekuju za koju godinu. Zbog velikog broja mladića koji su u formaciji, salezijanci u Hrvatskoj narednih godina redovito će imati slavlja doživotnih

zavjeta i svećeničkih ređenja. Na svršetku mise Tomislav i Marijan, koji su odabrali riječi Evanđelja „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“ (Iv 15,16) u kratkom govoru zahvalili su Gospodinu, svojim obiteljima, salezijancima, posebno odgojiteljima i duhovniku, te svima koji ih prate u njihovom formacijskom hodu. Osobitu zahvalu uputili su mladima za koje su rekli da su im pokazali radost i ljepotu salezijanskog poziva koji je usmjeren na odgoj mladih. Nakon misnog slavlja Tomislav i Marijan primali su brojne čestitke na župnom dvorištu na kojem su salezijanci, rodbina, mladi i drugi uzvanici u velikoj radosti nastavili slavlje. Večer uoči davanja doživotnih zavjeta u crkvi na Knežiji održano je molitveno bdjenje za zvanja. Tom prigodom svoje privremene zavjete obnovilo je desetero salezijanaca koji su u formaciji. Još dvojica njihovih kolega to su učinila u Rimu i na Malti gdje se trenutno nalaze. Molitvena bdijenja za zvanja, salezijanci ovom prilikom organiziraju već više godina uz posebno velik odaziv mladih. (IKA) Zlatni jubileji sestara Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog Začeća iz Dubrovnika 31. kolovoza 2019.

U Dubrovniku na Dančama u crkvi sv. Marije, 31. kolovoza, s. M. Gracija Kutleša, s. M. Tihomira Maras i s. M. Celestina Šola, tri časne sestre iz Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog Začeća iz Dubrovnika proslavile su 50. obljetnicu redovničkih zavjeta. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, uz koncelebraciju gvardijana Samostana Male

93 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

braće fra Veselka Grubišića i fra Zvonka i fra Ante Kutleše, braće s. Gracije, jedne od sestara jubilantica. Svečano euharistijsko slavlje započelo je procesijom svih sestara i svećenika iz prostorija samostana do crkve sv. Marije. U procesiji slavljenice su simbolično prinosile uljane svjetiljke do oltara. Na početku je sve okupljene, osobito slavljenice, pozdravio biskup Uzinić. U svojoj se propovijedi osvrnuo na prispodobu o talentima, Evanđelju dana. Prispodoba o talentima dio je Isusove eshatološke propovijedi, evanđelist ju je smjestio između prispodobe o deset djevica koja nas poziva na spremnost i budnost i prispodobe o posljednjem sudu koja nam donosi kriterije ulaska u Božje kraljevstvo sutra, a oni su prepoznavanje i služenje Isusa u malenima i potrebnima danas. Evanđelist prepričava povijest nekog čovjeka koji je odlazeći na put svoju imovinu povjerio trojici svojih slugu. Ne znamo razloge njegovog odlaska ni tko je on niti tko su njegove sluge, kazao je biskup. Međutim, iz naše perspektive možemo pretpostaviti da Isus govori o sebi i svome skorom odlasku. Ako to tako vidimo, onda se svatko od nas kršćana može lako prepoznati u nekom od spomenutih slugu. Biskup Uzinić naglasio je da u darovima koje imamo, osobito daru kršćanskog poziva, kao i drugih poziva unutar tog temeljnog poziva, možemo prepoznati talente koji su nam u međuvremenu povjereni. „Slaveći pedesetu obljetnicu redovničkog zavjetovanja s. Tihomire Maras, s. Gracije Kutleša i s. Celestine Šola, triju sestara redovničke kongregacije Sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika, želim osobito prepoznati kao darovani talent vaše redovničko posvećenje. Istovremeno

njih tri, a ne samo dvije kako bi sugerirala naša prispodoba, rado danas sa svima vama, njihovim susestrama, rodbinom i drugim uzvanicima, prepoznajem među onom dvojicom prvih slugu koji su marljivo radili sa svojim darovima te ih umnožili kako bi ih, s dobiti, mogli ponovo predati gospodaru, u ovom slučaju Bogu, na raspolaganje. Ne slavi se slučajno pedeset godina aktivnog života kao jubilej! I ne nosi slučajno ime zlatni jubilej“, obratio se okupljenim sestrama biskup Uzinić. Nastavljajući tumačiti Evanđelje, primijetio je razliku između sluga koje su umnožili svoje darove i ušli u radost gospodara svog, naspram onoga lošeg i beskorisnog sluge. „No, postoji i treći sluga, onaj koji nije oplodio svoje darove nego ih je zakopao. Njegov život je bio veliko razočarenje. I za njega, jer je razočaran s gospodarom. I za druge oko njega, jer su razočarani s njim. Razočaran je na kraju i sam gospodar. Možda će netko primijetiti da je on dobio najmanje pa bi to mogao biti razlog što je razočaran s gospodarom. Ali nije tako. On se, uostalom ni ne žali na to što je dobio najmanje. On se žali na gospodara, odnosno na onu sliku koju je on sam imao o gospodaru, a posljedično i o njegovim darovima. U našem je slučaju u pitanju naš odnos s Bogom i s njegovim pozivom. Biti kršćanin, još više biti posvećena osoba zbog straha od Boga je početak jednog promašenog života. Koja katastrofa! Nemati povjerenja u Boga, a željeti Bogu služiti se ne može. Ostaje se čitav život u nepovjerenju i začahurenosti u svoj svijet. Takva se osoba nikad ne razvije jer ne prepoznaje Boga kao onoga koji je ljubi“, istaknuo je biskup Uzinić.

VIJESTI • rujan 2019.

Biskup je kratko usporedio ovo opisano stanje s jednim člankom u kojem su se sestre pitale zašto su ostale i zaključio da ako je strah razlog, bolje je ne ostati. Nadalje, istaknuo je da je zanimljivo da strah, umjesto da potakne na dvostruki trud kako bi zadovoljio onoga koga se boji, zapravo blokira i onesposobljuje za bilo što. To s ironijom primjećuje i gospodar u ovoj prispodobi. „Nije – padaju mi na pamet zavjeti djevičanstva, siromaštva i poslušnosti koje možemo također promatrati kao darovane talente – Bogu stalo do toga da mu ih frustrirane vratite netaknute na kraju vašeg života. Zavjeti nisu sami sebi svrha. Oni ne trebaju Bogu, nego nama. Bog vam je darovao djevičanstvo, poslušnost i čistoću da ih oplodite, da im dadete novi smisao, da oni budu motor plodnosti vašeg redovničkog posvećenja, koje ima smisla ne zato što živite djevičanski, poslušno i siromašno, nego ako kroz to svoje posvećenje Boga ljubite i, kao njegove zaručnice se s njim i u njemu darivate u ljubavi i služenju do kraja“, poručio je biskup Uzinić. Ponovno se osvrnuo na Evanđelje u kojem je na kraju, kaže Isus, onom trećem sluzi oduzet i onaj jedan talent kojega je pokušao sačuvati i dan je onome koji je na kraju imao najviše talenata. Isus to ovako objašnjava: „Onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.“ Ova je rečenica zapravo ključ za razumijevanje cijele prispodobe. „Talenti nisu materijalna dobra, nego dobra Božjeg kraljevstva. Talenti su sve ono i samo ono što Božje kraljevstvo čini prisutnijim. To je, u Isusovom slučaju, bilo sve ono što je on govorio i činio, njegovo utjelovljenje, ljubav, služenje, dijeljenje, darivanje sve do kraja, do smrti na križu, a što je bilo znak da je među nama Božje kraljevstvo već prisutno.

Isto to su talenti koje je on ostavio svojim učenicima, nama kršćanima, Crkvi, svakom od nas u skladu s njegovim sposobnostima i konkretnim pozivom koji imamo. Talent je znak Božje prisutnosti u svijetu“, istaknuo je biskup Uzinić govoreći da je talent zapravo sve ono što nam kao pojedincima pomaže osobno rasti u dobru i ljubavi i sve ono čim izgrađujemo i činimo boljim svoje zajednice, počinjući od obiteljske, preko crkvene i društvene zajednice, do posebnih zajednica u koje smo se zbog svojih talenata uključili. O raspolaganju sa svojim talentima, biskup je ovako zaključio: „Kad se zatvorimo u sebe, kad se bojimo darovati, potrošiti, kad nismo spremni služiti, umrijeti, izgubimo i ono malo što imamo. Talenti nam se prije ili kasnije oduzmu. Zapravo, zakopali smo ih sami. Kad se, naprotiv, darujemo, trošimo, služimo, kad umiremo, mi rađamo stostruko, šezdesetostruko, tridesetostruko, kako nam to sugerira jedna druga prispodoba, o zrnu posijanom u zemlju koje jedino kad umre donosi plod. To je Isusov, ali i naš život i poslanje.“ Na kraju propovijedi dubrovački biskup je još jednom čestitao i zahvalio slavljenicama i njihovoj zajednici koja slavi s njima: “Nisu, na kraju, važni talenti i njihov broj. Nekoj sestri je povjeren talent da bude poglavarica, drugoj da bude kuharica, trećoj vjeroučiteljica… Možda neka sestra misli da ni za što nema dara. Ima dara za ljubav. Svatko ima taj talenat. On je najvredniji od svih drugih. Važno je samo imati povjerenja u Boga. I s Bogom riskirati. Božje kraljevstvo se osvaja samo riskirajući s Bogom. Tko s njim ne riskira, gubi ga. Draga s. Celestina, s. Gracija i s. Tihomira, čestitam vam vaš zlatni jubilej. I zahvaljujem i Bogu i vama što ste s njim

95 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

riskirale. I što to nastavljate činiti, jer, iako je prošlo pedeset godina, još uvijek vaše poslanje nije dovršeno. Talenti su još u vašim rukama. Možda drugačije nego jučer, ali u ljubavi ništa nije drugačije. Neka vam i ubuduće, riskirajući s Gospodinom, bude sretno i s blagoslovom. Sretno i s blagoslovom cijeloj zajednici Sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika. Bog vas blagoslovio!“ Pri kraju cijelog slavlja, s. Darija Jovanović, vrhovna poglavarica, zahvalila je biskupu koji je predvodio ovo svečano euharistijsko slavlje, svećenicima i vjernicima koji su došli uveličati slavlje. Obratila se i sestrama slavljenicama s riječima zahvale i podrške: „Budno zagledane u Gospodina, njih tri s brojem 150 godina, stoljeće i pol, posluhom vođene, slavile su ljubav Božju i slavna djela njegova. Drage sestre jubilarke, s. Gracija, s. Celestina i s. Tihomira, pred teškoćama i izazovima života niste posustajale, nego ste hrabro slijedile anđelov glas: Ne bojte se, jer ste našle milost kod Boga! Živjele ste Marijinom predanošću, i uvijek u sjeni naše Gospe od milosti, zahvaćale ste na izvoru vodu za sve ove godine vašega života. Hvala vam za 50 godina vjernosti našoj Družbi i služenja Crkvi!.“ (IKA) Svečano zavjetovanje fra Mirka Miškovića, franjevca trećoredca 1. rujna 2019.

Fra Mirko Mišković, redovnik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, u nedjelju 1. rujna u crkvi sv. Franje Ksaverskog Zagrebu, sjedištu Provincije, položio je svečane, doživotne zavjete, u ruke provincijala fra Ive Martinovića, koji je predsjedao prigodnom svečanom euharistijskom slavlju. Koncelebrirali su osmorica svećenika redovnika iz

Provincije: fra Marko Neretljak, odgojitelj bogoslova, fra Ivan Paponja, provincijski vikar i gvardijan i župnik na Ksaveru, svjedoci zavjetovanja fra Zvonimir Brusač i fra Dario Mican te ostala braća: fra Hrvoje Perković sa Ksavera, fra Joso Živković, odgojitelj novaka iz Krka i braća iz samostana u Odri fra Rafael Lukarić i fra Josip Baričević. Na slavlju su bila su nazočna i druga braća: fra Jerko Penava i fra Josip Dolić s Ksavera, fra Branko Lovrić, gvardijan u Odri, koji je predvodio župni pjevački zbor, fra Petar Bašić i fra Anto Lukenda iz Odre te postulanti Provincije. Uz fra Mirkove roditelje i braću bila je i njegova rodbina, mladi franjevci s Kaptola, fra Mirkovi kolege, koji će se uskoro također svečano zavjetovati, braća i sestre Franjevačke mladeži s Ksavera, iz Kloštra Podravskog i Zagreba, među kojima je fra Mirko u posljednje djelovao kao pomoćnik njihovih duhovnih asistenata, njegovi prijatelji te župljani ksaverske župe. Provincijal fra Ivo Martinović je u homiliji, polazeći od Evanđelja te nedjelje, istaknuo kako „prva mjesta za one koji su Božji nisu važna“. „Važno je posljednje mjesto: Bog je na posljednjem mjestu, Sin Božji je na posljednjem mjestu, on koji nije došao biti iznad svih nego svima sluga“, naglasio je . Obraćajući se fra Mirku rekao je: „Gospodin te je pozvao da ga slijediš, a ti si se odazvao; odazvao si se nakon dugotrajnog odgoja i formacije, uz pomoć tvojih odgojitelja i roditelja. Odlučio si se nakon pomnog razmišljanja. Nastoj se i nadalje opredjeljivati za Krista i sv. Franju koji nam je uzor u našem životu s Bogom. Neka ti Gospodin udijeli snage za svetu ustrajnost, a sve nas ispuni svojom milošću i blagoslovom.“

VIJESTI • rujan 2019.

Gvardijan fra Ivan Paponja je na kraju slavlja zahvalio prije svega fra Mirku i njegovim roditeljima, a zatim i župnom pjevačkom zboru, svima koji su sudjelovali u obredu i njegovoj pripravi te posebno časnim sestrama, školskim franjevkama i fra Mirkovoj obitelji, koji su se pobrinuli za objed za sve sudionike euharistijskog slavlja, priređen u samostanskoj dvorani. Prigodom blagoslova objeda provincijal je posebno zahvalio redovnicama, školskim sestrama franjevkama u samostanu na Ksaveru, s. Ilijani Pripušić i s. Bonifaciji Barun za njihovo sudjelovanje i rad kojim su uvelike pridonijeli životu i odgoju fra Mirka za njegova studija u Zagrebu. U obraćanju fra Mirku zaželio mu je da „bude fratar“, jednostavan i skroman, gledajući uvijek što bi u današnjim prilikama činili Isus i sv. Franjo. Fra Mirko Mišković, podrijetlom iz Kostrča u Župi Tolisa u Bosanskoj Posavini, rođen je 1993. u Vinkovcima kao prvi od četvorice sinova u svojoj obitelji. Osnovnu školu završio je u Bosanskoj Posavini, klasičnu gimnaziju, kao sjemeništarac, u Zagrebu i Splitu, a na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, završivši studij izvrsnim uspjehom, stekao je ove godine akademski naziv magistra teologije. Potkraj rujna ove godine bit će u zagrebačkoj prvostolnici zaređen za đakona. (TOR)

Svečano otvorena jubilejska 175. godina od dolaska sestara milosrdnica u Zagreb 5. rujna 2019.

Dan dolaska prvih sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagreb proslavljen je 5. rujna euharistijskim slavljem u crkvi sv. Vinka Paulskoga u sklopu Kuće matice u Zagrebu. Misno slavlje predvodio je provincijal slovenskih lazarista o. Franc Rataj u koncelebraciji sa subraćom lazaristima hrvatske zajednice i svećenicima crkve posvećene svetom Vinku. U pripremi za misno slavlje na početku otvorenja jubilejske 175. godine od dolaska sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagreb, u Frankopanskoj ulici upriličeno je klanjanje s pjevanom Večernjom molitvom. Nakon klanjanja prikazan je povijesni pregled djelovanja sestara milosrdnica na području Republike Hrvatske. Vrhovna poglavarica sestara milosrdnica s. Miroslava Bradica naglasila je da su milosrdnice u Zagreb došle na poziv kardinala Jurja Haulika s ciljem pružanja obrazovanja siromašnoj ženskoj mladeži te kako bi se posvetile odgoju djece i njezi bolesnika. Svi koji se nadahnjuju duhom sv. Vinka dio su velike vinkovske obitelji. „Cilj sestara bio je prenijeti vinkovsku karizmu na tlo Hrvatske i ovdje započeti ono što su radile diljem svijeta“, rekla je s. Miroslava i dodala da njihova vinkovska obitelj obuhvaća široki spektar osoba duhovnog staleža i civilnog života koje žele slijediti Vinkovu karizmu, širiti milosrđe i milosrdnu ljubav kroz brigu o drugima i odgoj mladeži. Godina koja je pred sestrama nosi mnogo posebnosti i za laike koji će biti otvoreni karizmi koja je odrednica djelovanja milosrd-

97 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

nica. „S početkom školske godine počinje Vjeronaučna olimpijada na nacionalnom planu s temom ‚Sveti Vinko Paulski apostol milosrdne ljubavi‘ (Vinkovska karizma u Hrvatskoj), a količina materijala koji je prikupljen i sažet tvori jednu lijepu knjigu kojom će se moći služiti svi. Vjeronaučna olimpijada je jedan dar, a drugi dar koji nam je dragi Bog po zagovoru sv. Vinka poklonio je dolazak moći sv. Vinka u našu kuću Maticu u Zagrebu. Posebno smo počašćene jer će sv. Vinko doći i pogledati svoje kćeri, kako rade i djeluju u Hrvatskoj. Sve je to na duhovno obogaćenje nas sestara i svih laika“, zaključila je s. Miroslava. Prva savjetnica i zamjenica časne majke s. Jelena Ikić kazala je kako proslavom jubileja ne žele stvarati pompu, već odati počast prvim sestrama koje su bile junakinje. „Da mene danas netko, kao onda prvih šest sestara, pošalje u nepoznatu zemlju gdje bih se teško snalazila, pitanje je bih li prihvatila. Danas više radimo na demokraciji i često pitamo jedni druge pitanja, bi li ti mogla, hoćeš li, slažeš li se, a u vrijeme sestara koje su došle u Hrvatsku poslušnost je bila na vrhuncu. Prvih šest sestara su bile mlade sestre, dvije sestre i četiri novakinje. Od njih šest, četiri su dale svoje živote. Ispod crkve imamo kriptu koja nam ih trajno priziva u sjećanje, stoga im se molimo i zahvaljujemo Bogu na tim divnim uzorima. Kad bih ja bila takva, dovoljno bi bilo jer smo svi po ljudskosti slabi, a snažni po onome što je od Boga. Želim svojoj Družbi da uvijek u njoj bude sestara koje će biti uzor nama ostalima“, poručila je s. Jelena. Prvi put u crkvi sv. Vinka Paulskog u Frankopanskoj, misu je predvodio provincijal Slovenske provincije lazarista o. Franc Ra-

taj. Nakon pozdravnog govora časne majke o. Rataj uveo je okupljene vjernike u misno slavlje s ciljem zahvale Bogu za 175 godina djelovanja milosrdnica na ovom tlu. Propovjednik je na samom početku naglasio ono što je uistinu vrijedno u našim životima. „Ono što ostaje i obogaćuje naš život ne možemo postići radom i naporom jer nam je to već darovano“, rekao je o. Rataj. Nadalje je kazao da misnim slavljem prva zahvala ide Bogu za šest sestara koje su došle u ovo podneblje, kao i za sve milosrdnice koje su nastavile njihovim stopama. Istaknuvši povijesne činjenice djelovanja sestara u njihovu odgojno-obrazovnom i karitativnom radu, provincijal je kazao da se sestre nisu štedjele radeći gdje god je vinkovska karizma bila potrebna pa tako i u ratnim vremenima. „Mnoge sestre su tijekom II. svjetskog rata zatvarane u logore ili prognane. Kako bi preživjele u komunističkom režimu bile su prisiljene raditi teške fizičke poslove, a pritom su ilegalno i u tajnosti širile svoju vjeru tako što su narodu održavale sate vjeronauka i kulture. Zato danas molimo Boga da i dalje izljeva obilje svoje milosti na sestre milosrdnice diljem svijeta“, istaknuo je provincijal slovenskih lazarista. Kao uvod u zaključni dio propovijedi o. Rataj istaknuo je kako danas živimo u društvu koje uvijek nešto proizvodi i dokazuje se. Ono što našem životu daje vrijednost ne možemo postići učinkom jer učinak, prisila i proračunatost kvare čovjeka. „Svakoga se mjeri prema učinku i uspjehu. Osoba koja ne daje učinak koji se od nje očekuje ubrzo je gurnuta u stranu i zaboravljena. O učinku ovisi životni standard i zasluga koju pojedinac prima. Postoji i glasno protestiranje onih koji na svoj život

VIJESTI • rujan 2019.

ne žele gledati pod vidom prisile ili zasluge. Ono što našem životu daje vrijednost ne možemo postići učinkom jer učinak, prisila i proračunatost kvare čovjeka. Bez iznimke treba darivati ljubav, skrovitost, prijateljstvo, oproštenje, vjernost i nadu. Niti jedna od tih stvarnosti ne daje se prisilom niti se može kupiti novcem. Te stvari se primaju besplatno i na njima treba biti zahvalan“, naglasio je propovjednik. Provincijal Rataj na kraju je svima poručio da moraju biti poput djeteta koje je otvoreno za darivanje, jer ako smo poput djeteta, tada smo u svemu upućeni na Boga i ujedno vjerujemo da nas Bog bezuvjetno ljubi. (IKA)

150. obljetnica osnutka Družbe školskih sestara franjevaka Krista Kralja Zatvaranje Jubilejske godine: Zagreb – Maribor 6. rujna 2019.

U Zagrebu, u petak 6. rujna 2019. na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Jordanovcu, upriličen je simpozij prigodom 150. obljetnice osnutka Družbe školskih sestara franjevaka Krista Kralja. Šira povijesna istraživanja, osobito manje proučavanih izvora, razdoblja i područja Družbe bila su okosnica ovog prvog simpozija na razini Družbe. Klara Šimunović, vrhovna predstojnica, uvodno je istaknula Božju životvornu snagu koja je mnogim povijesnim neprilikama i poteškoćama usprkos sestre podržavala, hrabrila i poticala, naglasivši posebno da opstanak i plodnost Družbe sestre pripisuju samo Bogu svemogućem i milosrdnom. Srdačnu dobrodošlicu i iskrenu zahvalu na odazivu i sudjelovanju izrazila je prisutnim biskupi-

ma: mons. Ivanu Šašku, delegatu uzoritog gospodina kardinala Josipa Bozanića, mons. Zdenku Križiću, predsjedniku Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i predsjedatelju euharistijskog slavlja u crkvi Bezgrješnog Srca Marijina, mons. Pieru Cocci, nadbiskupu Pesara i predsjedniku biskupske konferencije regije Marche u Italiji, mons. Marku Semrenu, pomoćnom biskup banjolučkom, dekanu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mariju Cifraku, provincijalima, gvardijanima, svećenicima, s. Ani Mariji Antolović, predsjednici Hrvatske redovničke konferencije, regionalnoj poglavarici Hrvatske redovničke konferencije, vrhovnim i provincijalnim poglavaricama i predstavnicama ženskih redovničkih zajednica iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, te predavačicama i predavačima. Uz pomoćnog zagrebačkog biskupa mons. Ivana Šaška, koji je svojim izlaganjem „Slavlje spomena kao korijen budućega“ približio značenje i smisao slavljenja Jubileja promatranog i življenog u svjetlu Utjelovljenja i Otkupljenja u Isusu Kristu, primjenjujući ga na konkretni povod slavlja Družbe, u dopodnevnom dijelu simpozija izlagali su: dr. Aleš Maver s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mariboru – „Cerkvene razmere in redovništvo v habsburški monarihiji v prvi polovici 19. stoletja“, s. Loreta Lekaj, FIC

99 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

(Graz) – „Franjevačke trećoretkinje i školske sestre u Grazu kao odgovor na potrebe Crkve i društva“, te sestre članice Mariborske, Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina i Mostarske provincije Svete Obitelji: s. Polonca Majcenovič – „Odpiranje novih obzorij – Školske sestre v Mariboru“, s. Željka Dramac – „Neki naglasci u razvoju Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja do Drugoga svjetskog rata“ i s. Natalija Palac – „Prijelomno doba Družbe: vrijeme s. M. Terezije Hanželič, vrhovne predstojnice 1935.–1956.“ Izlaganja popodnevnog dijela simpozija bila su usredotočena na identitet Školskih sestara franjevki: franjevački identitet približila je s. Ivanka Mihaljević, SSFCR (Sarajevo), s. Branka Perković, SSFCR (Mostar) govorila je o solidarnosti–sućutnosti sestara s potrebitima. Njezino izlaganje bilo je popraćeno koreferatima kojima su s. Patricia Kolenda, SSFCR (Lemont), s. Eva Arévalo Coronel, SSFCR (Asunción) i s. Emilienne Nankafu, SSFCR (Bukavu) prikazale prisutnost i apostolat Družbe u Sjevernoj i Južnoj Americi te Africi. Naglasak na duhovni identitet Družbe u svome izlaganju stavila je s. Marija Petra Vučemilo, SSFCR (Split). Završno izlaganje imala je s. Viviana Ballarin, dominikanka (Rim). Sestre su, referirajući se na izvore, aktualizirale sadašnje potrebe vremena, preispitale važnost življenja poziva evanđeoskom radikalnošću te osvijestile značaj molitve i kontemplacije. Iako, kako su navele, izvori pisane baštine svjedoče i o poteškoćama koje su slabile redovnički duh, ustrajna zauzetost oko molitvene prakse te pobožnost za zdrav osobni i skladan zajednički život, za ostajanje i plodnost u Gospodinu kroz povijest stajali su njima nasuprot.

Simpozij su upotpunile tri glazbene točke u izvedbi s. Anđele Pervan – violina, s. Anice Orlović – klavir, s. Lidije Bernardice Matijević – klavir, s. Zale Vrabec – flauta i s. Klare Jarc– klavir, dok je zbor sastavljen od 60-ak članica iz svih provincija Družbe iznimnom usklađenošću i svečanošću nastupa pridonio euharistijskom slavlju koje je u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu predvodio mons. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski. Potaknuvši sestre da ovom prigodom naprave jedinstvenu meditaciju svoje redovničke povijesti i ohrabrivši ih za oduševljeno življenje poziva u sadašnjem darovanom i zadatom vremenu, mons. Križić „usudio se“ glasno promišljati o aktualnim iskušenjima kojima je Crkva izložena, preispitati površnost življenja izabranih, Bogu posvećenih osoba, te je ustrajnost u vjernosti istaknuo kao predispoziciju za autentično svjedočenje. Sestra Klara Šimunović, vrhovna predstojnica, u svojim je obraćanjima tijekom dvodnevne završnice Jubilejske godine zahvalila sudionicima na značajnom doprinosu pri realizaciji Simpozija, podsjećajući zaključno na riječi pape Franje da je „nužno govoriti o vlastitoj povijesti radi očuvanja identiteta živim, kao i radi jačanja jedinstva obitelji i osjećaja pripadnosti“. Istaknula je značaj milosti nadahnuća kojoj trebamo biti otvoreni te uvijek i u svemu priznati Božju svemogućnost. Zadržala se i na pojmu služenja, pojašnjavajući da služiti znači kraljevati, činiti sve da se Božje kraljevstvo proširi do svih krajeva svijeta. Svečanom euharistijskom slavlju završnice Jubilejske godine, u subotu 7. rujna, u stolnoj crkvi u Mariboru predsjedao je uzoriti kardinal João Braz de Aviz, prefekt Kon-

100

VIJESTI • rujan 2019.

gregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života, u suslavlju s mariborskim nadbiskupom metropolitom mons. Alojzijem Cviklom i mons. Stanislavom Zoreom, ljubljanskim nadbiskupom metropolitom i predsjednikom Slovenske biskupske konferencije te drugim slovenskim biskupima i brojnim svećenicima. Tom prigodom mons. Stanislav Zore u ime Slovenske biskupske konferencije uručio je Družbi školskih sestara franjevaka Krista Kralja o 150. obljetnici njezina osnutka najviše odlikovanje Crkve u Sloveniji – Odličje sv. Ćirila i Metoda, u zahvalu i priznanje za njihove velike zasluge u obrazovnom, karitativnom, duhovnom i kulturnom djelovanju te za vjerno služenje Crkvi u Sloveniji. Družba školskih sestara franjevaka Krista Kralja prva je ženska redovnička ustanova koja je nastala na slovenskom tlu. Bogatstvo različitosti koje je okupilo i ujedinilo cijelu Družbu te neposrednost radosnog susretanja svjedočili su o međusobnoj povezanosti sestara i sigurno učvrstili svijest o pripadnosti istom Izvoru u kojemu naša čežnja za zajedništvom s Bogom nalazi svoj smiraj. (ssf.hr) Misno slavlje – o 150. obljetnici osnutka Družbe školskih sestra franjevki Krista Kralja 6. rujna 2019.

„Svi se moramo truditi živjeti oduševljeno svoj poziv danas, u ovo vrijeme – jer imamo samo ovo vrijeme i ovaj svijet – i znati to živjeti bez obzira na poteškoće“, poručio je biskup Zdenko Križić na večernjoj misi u petak, 6. rujna, u župnoj crkvi Bezgrešnog Srca Marijinog na zagrebačkom Jordanovcu gdje je čitav prethodni dan na Fakultetu filo-

zofije i religijskih znanosti trajao znanstveni simpozij o 150. obljetnici osnutka Družbe školskih sestra franjevki Krista Kralja. „Drage sestre, ova obljetnica – 150 godina od vašeg utemeljenja, Družbe školskih sestra franjevki Krista Kralja, za vas je napose prigoda da napravite posebniju meditaciju svoje vlastite redovničke povijesti.“ Poručio je to gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, predsjednik Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, na svečanoj misi kojom se u Zagrebu zaključio cjelodnevni simpozij organiziran povodom velike obljetnice Školskih sestara franjevki. „Potrebno je njegovati svijet i zahvalnost za sve ono što se primilo od prethodnih naraštaja, ali i razmišljati što je to što ćete vi, sadašnji naraštaj, ostaviti kao baštinu budućima. Svaki novi početak je jako važan. Tko se u životu želi mijenjati, tko želi rasti, mora znati započinjati puno puta u svom životu. Ako se to ne čini, osoba se duhovno prazni do određene bljutavost, da upotrijebim riječ koju Isus govori za sol“, rekao je biskup. Kako nam je važno znati, s vremena na vrijeme, posegnuti za Božjom solju – ne da je stavljamo na svoje ili tuđe rane – nego u sadržaje s kojima se hranimo na našem putu da nam životni poziv ne poprimi okus bljutavosti, rekao je biskup Križić i, uz to, u ovoj prilici osvrnuo se također na – kako se izrazio – „svima poznate žalosti Crkve u zadnje vrijeme“ zbog određenog broja njezinih predstavnika u zlostavljanju maloljetnika. „Ovo samo govori dokle je moguće doći u površnom življenju svoga poziva. Istina, u postocima to nije bio veliki broj počinitelja takvih zala. Ali se postavlja pitanje: Da li

101 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

je mali broj takvih, samo posljedica velikog broja onih površnih u duhovnom zvanju“, upitao je mons. Križić i nastavio: „Zato nitko ne može reći da ih se to – te sablazni – ne tiču, jer sablazni su posljedica ‚sablazni površnog duhovnog života izabranih‘. Dok ne postanemo svjesni da je ovdje problem, nadoći će, možda, i neke nove sablazni. Stoga, možemo reći kako nije najvažnije ustrajati u svetom zvanju, nego ustrajati u vjernosti“, upozorio je predsjednik Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. Zaključno je poručio sestrama: „Svi se moramo truditi živjeti oduševljeno svoj poziv danas, u ovo vrijeme – jer imamo samo ovo vrijeme i ovaj svijet – i znati to živjeti bez obzira na poteškoće.“ Dvodnevni program ove proslave zaključit će se danas u kući matici u Mariboru, a time i završetak Jubilarne godine Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Svetu misu u 11 sati u mariborskoj katedrali sv. Ivana Krstitelja predvodi kardinal João Braz de Aviz, prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. (IKA) Svečano zavjetovanje petorice franjevaca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda 7. rujna 2019.

U subotu 7. rujna, crkvi Uzvišenja sv. Križa na zagrebačkom Sigetu petorica mladih franjevaca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda – fra Mislav Lukačević iz Slavonskog Broda, fra Ivan Bogati iz Virovitice, fra Darko Grmača iz Kloštar Ivanića, fra Vjeran Lazić iz Vinkovaca i fra Siniša Pucić iz Rijeke – svečano su se zavjetovali da će, uz Božju pomoć, redovničke zavjete

poslušnosti, čistoće i siromaštva obdržavati cijeloga svoga života. Misno slavlje predvodio je provincijalni ministar fra Ilija Vrdoljak uz koncelebraciju brojne braće svećenika. Uz njih su prisutna rodbina, prijatelji i vjerni puk mogli biti svjedocima iznimnog događaja u životu svakog redovnika, događaja u kojem svojim potvrdnim „Evo me!“ braća trajno odgovaraju na poziv koji im je Isus Krist stavio u srca pozivajući ih na život u bratstvu i u služenju Crkvi i svim braći ljudima. U homiliji provincijal Vrdoljak istaknuo je vrlo važnu ulogu i simboliku križa u životu svakog franjevca. „Križ je ponekad težak i mučan, ali križ je i znak slobode za svakog franjevca, on je znak potpunoga predanja u kojemu se osjećamo slobodnima“, istaknuo je fra Ilija. Naglasio je kako su sveci oni koji su najvjernije prenijeli duh evanđelja te je vrlo poučno i zanimljivo da je sv. Franjo svojoj braći najprije savjetovao da se, kada dolaze u neki grad, nastane negdje na periferiji i da tamo mirno započnu živjeti, da ih narod promatra, da promatra kako žive i što rade i da onda prepozna kvalitetu i duhovnu snagu takvoga načina života. Ustrajnost je ono što se sada očekuje od svakog kandidata koji je stavio svoj potpis, a nagrada je, kako i u obredu zavjetovanja piše – obećanje vječnog života, rekao je provincijal, izražavajući radost što je franjevačka zajednica bogatija za još petoricu članova te čestitajući i zahvaljujući obiteljima na daru vjere koji su prenijeli na svoju djecu. Prije samog obreda zavjetovanja, i dok su se pjevali zazivi i Litanije svim svetima, zavjetovanici su se prostrli pred oltar simbo-

102

VIJESTI • rujan 2019.

lično pokazujući svoju predanost Božjoj volji i umiranju sebi i darivanju sebe Isusu Kristu u franjevačkoj redovničkoj zajednici Katoličke Crkve. Nakon samog čina zavjetovanja, uslijedilo je svečano čestitanje braći zavjetovanicima koje im je uputila cijela prisutna redovnička zajednica. Time su braća u radosti i zajedništvu primljeni u bratstvo kao punopravni članovi. Nakon mise uslijedilo je druženje i čestitanje, a brojni prijatelji, rodbina i obitelji zavjetovanika, od kojih su neki došli iz udaljenijih mjesta, nastavili su se družiti u zajedništvu s franjevcima na ručku.

trećoredaca glagoljaša, Zagreb), dajući time na važnosti tim pripremama, jednom od rijetkih zajedničkih formativnih susreta braće franjevaca na ovim prostorima. Jednomjesečne pripreme, za čiji su uspjeh posebno zaslužni bili organizator fra Krunoslav Kocijan te domaćini u Vukovaru i Rovinju fra Ivica Jagodić i fra Smiljan Berišić, završene su 23. kolovoza misom zahvalnicom i „Te Deumom“. (IKA)

Za polaganje svečanih zavjeta braća su se pripremala četiri tjedna. Bogoslovi četiriju franjevačkih provincija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine prvo su se od 28. srpnja do 17. kolovoza pripremali u Župi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, a potom do 23. kolovoza sudjelovali na duhovnim vježbama u Samostanu sv. Franje u Rovinju.

10. rujna 2019.

Tako je nakon četiri godine organizaciju i domaćinstvo priprema za polaganje svečanih zavjeta preuzela Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda iz koje su ovogodišnji zavjetovanici fra Mislav, fra Ivan, fra Vjeran, fra Darko i fra Siniša. Uz njih, pripremala su se i jedanaestorica bogoslova iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene, šestorica bogoslova iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije te jedan iz Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. Mladu braću posjetila su i četvorica provincijalnih ministara: fra Ilija, fra Miljenko Šteko (Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM, Mostar), fra Jozo Marinčić (Franjevačka provincija sv. Križa – Bosna Srebrena, Sarajevo) i fra Ivo Martinović (Provincija franjevaca

Proslava 20. obljetnice dolaska sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Kistanje Dvadeseta obljetnica dolaska sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog Splitske provincije Navještenja Gospodinova u Župu Prikazanja BDM u Kistanjama proslavljena je u utorak 10. rujna svečanim misnim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa u Kistanjama predvodio don Gašpar Dodić, paški župnik i dekan. Kao delegat zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, don Gašpar je predvodio taj zahvalni jubilej jer je bio prvi župnik Kistanja kada su ih 1997. nastanili Janjevci, Hrvati s Kosova, te je upravo don Gašpar dogovarao s tadašnjom upravom Provincije dolazak milosrdnica u Kistanje. U misi je suslavilo devet svećenika te su u njoj sudjelovale i redovnice pridošle iz Zadra, Šibenika i Splita. Slavljena je kao zahvala za sva velika djela koja je Bog učinio po djelovanju Družbe sestara milosrdnica koje 2020. g. slave 175. obljetnicu dolaska sestara milosrdnica u Zagreb (1845. – 2020.). Geslo toga velikog spomen-slavlja „Milosrdna ljubav osvaja svijet“ riječi su njihovog utemeljitelja sv. Vinka Paulskog. Poželjevši da milosrdnice i u ovom vremenu sadrža-

103 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

jem toga gesla osvajaju svijet, don Gašpar je pozvao na molitvu i za pokojne redovnice iz te Družbe i za pokojnu s. Lambertinu Dukić koja je od početka utemeljenja župe s Janjevcima djelovala u Kistanjama. Misa se slavila na datum kad su sestre milosrdnice prije 20 godina došle u Kistanje, 10. rujna 1999. g. U misnoj propovijedi don Gašpar je podsjetio kako je to bilo. „Nakon neuspjelog pokušaja da se dobiju sestre Križarice iz Đakova, s tužnim raspoloženjem razmišljali smo što činiti dalje na tom planu, koje časne sestre i gdje tražiti. Brzo smo se obratili sestrama milosrdnicama u Split jer smo u Kistanjama već upoznali s. Blagu, zamjenicu provincijalne glavarice i preko nje uspostavili kontakt s provincijalnom glavaricom s. M. Zrinkom Marković. Iznijeli smo situaciju i glavne potrebe novonastale Župe Kistanje, odnosno doseljenih Hrvata iz Janjeva. Potom smo i pismeno zamolili da nam dadnu sestre“, rekao je don Gašpar, podsjećajući da je tadašnjoj provincijalki Marković, u osobnom susretu 17. svibnja 1999., i dva dana kasnije u službenom pismu molbe da milosrdnice otvore kuću u Kistanjama, rekao da je velika potreba te župe intenzivni pastoralni rad s djecom i mladima. „Gdje ima toliko mladih, ima i zvanja. To nam potvrđuje i nedavna prošlost naše župe u Janjevu. Tako danas, u gotovo svim našim biskupijama i u inozemstvu djeluje 34 biskupskih i redovničkih svećenika rodom iz Janjeva i još tridesetak časnih sestara, uglavnom Križarica i Marijinih sestara“, rekao je don Gašpar. Da se plodnost Janjevaca u darivanju njihovih zvanja Crkvi nastavlja i sada, potvrđuje da je već dosada u svom mladom postojanju otkad ih nastanjuju Janjevci, Župa Kistanje dala tri ženska redovnička zvanja u Družbu sestara milosrdnica: to su Elizabeta Glasno-

vić, Veronika Ćibarić koja je u misijama i Marija Palić. „Župa Janjevo i naši vjernici imaju jako dobro iskustvo s časnim sestrama. Cijene ne samo njihovu požrtvovnost i rad, već u njima gledaju i osobe Bogu posvećene. Stoga se prema njima zahvalno i vjernički s poštovanjem ophode. Njihova nazočnost i blizina su takva moralna i duhovna snaga našim vjernicima koja će im pomoći da budu bolji ljudi i bolji vjernici. Vaše sestre bile bi duša župe na uljudbenom i vjerničkom planu“, podsjetio je don Gašpar na svoje tadašnje obraćanje provincijalki Marković. Molbu don Gašpara kao tadašnjeg kistanjskog župnika sestre su jednoglasno i pozitivno prihvatile na svom vijeću te su poslale redovnice u Kistanje. Don Gašpar je tada sestrama ustupio uređeni stan u ambulanti, a on se kao tadašnji župnik preselio u jednosobni stan. Određeno je da dođu tri sestre: s. Blaženka Delonga, katehistica i glazbenica, s. Lambertina Dukić, kuharica i s. Nada Tadić Šutra, medicinska sestra. Najprije su došle Delonga i Dukić, a medicinskoj sestri je trebalo urediti radno mjesto u ambulanti. Sestre su došle u petak 10. rujna 1999., a dva dana kasnije, u nedjelju 12. rujna, predstavljene su župljanima i uvedene u službu od svojih pretpostavljenih sestara koje su došle iz provincijalne kuće u Splitu. „Toj skromnoj, ali za župu vrlo značajnoj svečanosti, tada su se pridružili i don Pavao Kero koji je trajno u svemu pratio život, rast i sva događanja naše nove i mlade župne zajednice u Kistanjama te nekoliko sestara iz Splita i Kaštela. Znajući što sestre znače našim ljudima, da su one duša župe, u župi je toga dana nastalo blagdansko i vedro raspoloženje. Unatoč mnogim izvanjskim nesređenostima, zgarištima i ruševinama u mjestu

104

VIJESTI • rujan 2019.

te objektivnim problemima koji pogađaju mjesto i ljude, dolaskom sestara Župa Kistanje dobila je novo lice i stvorena je dobra podloga za život i djelovanje župne zajednice“, istaknuo je don Gašpar, izražavajući želju da Bog po zagovoru sv. Vinka Paulskog blagoslovi daljnji boravak i rad sestara milosrdnica te da Župa Kistanje i dalje Crkvi dariva nova duhovna zvanja. Don Gašpar je istaknuo da je život sestara milosrdnica izazov i poticaj i za život vjernika laika. „Redovnički život mnogim vjernicima pokazuje smjer kretanja i pomaže im otkrivati i u njima takav život. Vaše djelovanje, drage sestre, u Župi Kistanje u ovih 20 godina ne sastoji se u nametanju nekih teorija, pouka i znanstvenih predavanja ljudima kojima ste poslani, niti ste težili da im nametnete ono što su oni davno vidjeli i već tisuću puta čuli. Nego, Vaša služba je da ljudima otvori oko i uho za Boga čija riječ u Bibliji glasi: ‚Evo, sve činim novo!‘“, rekao je don Gašpar u obraćanju redovnicama. Istaknuo je i da katolički religiozni pedagog Hubert Halbfas kaže kako je za vjersku pouku i odgoj u vjeri potrebno probuditi u ljudima „treće oko“, „kako ne bi bili ograničeni u svojim sposobnostima i iskustvima, promatrajući svoj život ograničen samo na ovozemaljske činjenice. ‚Treće oko‘ im pomaže da vide dublju i onostranu dimenziju života i stvarnosti, duhovnu i nadnaravnu stvarnost“, poručio je don Gašpar. Istaknuo je da milosrdnice ljudima „ne daju gotove recepte kako se osloboditi problema niti im nude jeftina obećanja za lagodan život, bez poteškoća i napora“. „Na cijeni je vaša bliskost s ljudima kojom ste hrabrili mnoga srca i zadivljuje vaša veličanstvena sposobnost za uzajamnom prisutnošću. Došli ste u župu u kojoj ima puno posla za redovnice, da svoje milosrđe trajno

očitujete ljudima. Zbog toga ste omiljeni, poštovani, priznati. Iz dana u dan susrećete se sa živim ljudskim dokumentima, u stanju ste ih dobro čitati. Stoga je vaš život uvijek iznova nov, neočekivan, poticajan i stvaralački. Božji ljudi su duhovnici budućnosti, ljudi s gorljivom čežnjom da žive u Božjoj nazočnosti, srca prisno povezanog s Bogom, koji u molitvi slušaju glas ljubavi. Oni su mistici, a ne moralisti“, istaknuo je don Gašpar, napominjući da je takav bio i njihov utemeljitelj sv. Vinko. „Sv. Vinko s vama i danas hoda ovom župom, sijući Riječ evanđelja koja pada na plodno tlo, jer ta je Riječ i njega i vas oduševila, uznemirila, uzbudila, zadivila. Pokazao vam je vlastitim životom kako treba živjeti i djelovati. Ne naučio, nego pokazao! Papa Pavao VI., sada sveti, potvrdio je veliku istinu: ‚Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke, nego učitelje. Odnosno, ako i sluša učitelje, to čini zato što su svjedoci‘“, rekao je don Gašpar, poručujući da «posvetiti svoj život ljudima, s njima dijeliti ne samo vjeru, nego i sumnju, ne samo nadanje, nego i strah, znači zajedno s drugima doći u dodir s Gospodarom života.“ „Vjerski i duhovni život ne podrazumijeva neke posebne misli, predodžbe i osjećaje. On se krije u jednostavnim, uobičajenim doživljajima naše svakodnevice, reći će sv. Terezija od Maloga Isusa. Drugi svijet, Kraljevstvo Božje, već je prisutno u našoj naizgled nevažnoj, banalnoj svakodnevici. Naš zadatak nije da sanjarimo, nego da otkrijemo njegove tragove posvuda oko nas. Kad Bog uistinu postane središtem našeg života, više nije važno kako drugi reagiraju na nas, jesmo li uspješni, je li naše ‚ja‘ svaki put došlo na svoje. Treba nam treće oko! Kada više ne ovisim

105 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

o naklonosti i priznanju drugih ljudi, onda im se mogu otvorenije približiti. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi“, poručio je don Gašpar, ohrabrujući u tom smislu riječju apostola Pavla: „Ta gledajte braćo, sebe pozvane: Nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog i ono što nije da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom (1Kor 1,25–31).“ S. Blaženka Delonga je od početka i još uvijek u službi u Kistanjama, a s. Edita Špralja u Kistanje je došla u ožujku 2006., nakon smrti s. Lambertine. Župnik Kistanja don Ivan Perković na kraju mise, u čestitci za njihovo služenje, darovao je prigodna priznanja dr. Josip Dukiću, prof. crkvene povijesti na splitskom KBF-u koji je nećak s. Lambertine, s. Blaženki Delonga, s. Mariji Palić i s. Andrijani Mirčeti, provincijalki Splitske provincije Navještenja Gospodinova Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga. (IKA) Dvojica novaka Družbe Isusove položila svoje prve i vječne redovničke zavjete 14. rujna 2019.

Na blagdan Uzvišenja sv. Križa 14. rujna u isusovačkoj crkvi Presvetog Srca Isusova na Manušu u Splitu dvojica novaka Družbe Isusove, Tomislav Barun i Ivan Grahovac, položila su nakon dvije godine novicijatske formacije svoje prve i vječne redovničke zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće. Kako je običaj u Družbi Isusovoj, događaj je proslavljen svečano, ali u jednostavnosti što je na početku mise naglasio predvoditelj

ovoga slavlja, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić. Provincijal je u svojoj propovijedi mlade redovnike, ali i sve vjernike koji se nalaze pred novim početcima života, usporedio s mladim galebovima koji prvi put polijeću iz visokog gnijezda u neizvjesnost, pa i pogurnuti od odraslih galebova, da bi ipak s Božjom pomoći uhvatili kontrolu i poletjeli u visine. Renić je podsjetio da je redovnički zavjet zapravo jedan: slijediti Krista izbližega. Zato su zavjeti umiranje sebi – po čemu je blagdan Svetog križa prikladan dan, ali je prikladan i po tome što se zavjetima započinje novi život, kao što je i Kristov križ znak pobjede. Nastavio je: „Sv. Pavao piše Filipljanima: ‚Ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama. A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom‘ (Fil 2,17–18).“ Kad prepoznaš svrhu svoga predanja u Isusovu životu, kad tvoje predanje proistječe iz oduševljenosti Isusovim životom, onda je to predanje stvarno razlog za radost. „Danas smo više nego ikad u povijesti Crkve svjesni svojih ograničenja, i kao vjernici i kao svećenici. Ne možemo govoriti o svećeništvu i redovništvu trijumfalnim jezikom superiornosti. Ali to nas ne sprječava da i dalje njegujemo podjednak idealizam. Jer taj idealizam ne jamčimo sami, nego ga jamči onaj koji nas poziva.“ Novak Tomislav Barun dolazi iz Župe sv. Petra ap. u Zaprešiću, a novak Ivan Grahovac iz Župe Bezgrešnog Srca Marijina u Zagrebu na Jordanovcu. Obojica su prije stupanja u redovništvo završili fakultete i radili u struci. Svoju formaciju nastavljaju studijem filozofije u Zagrebu, na isusovačkom Filozofsko-teološkom institutu na Jordanovcu, a bit će članovi

106

VIJESTI • rujan 2019.

isusovačke odgojne zajednice na Fratrovcu. Na misi su bili nazočni članovi užih obitelji i prijatelji zavjetovanika, isusovačka subraća pod vodstvom novog učitelja novaka o. Hrvoja Mravka i njegova predšasnika do ovoga ljeta o. Stipe Balatinca, te kandidati koji su 31. rujna stupili u novicijat u Splitu: Ivan Buneta iz Karlovca, o. Boris Jozić iz Zagreba i Bruno Vučković iz Vukovara. (IKA)

ti. Milosrđe obuhvaća prihvaćanje slabosti i granica, nadilaženje sebe dobrotom i ljubavlju i uzvraćanje načinom kako je to činio Isus.“ Nakon misnoga slavlja nadbiskup je u prostorijama samostana svakoj sestri, novakinji i kandidatici pružio ruku i čestitao svetkovinu. (IKA)

Slavlje svetkovine Uzvišenja sv. Križa u Đakovu

Redovničko oblačenje dvojice franjevačkih novaka konventualaca u Asizu

14. rujna 2019.

Milosrdne sestre svetoga Križa u Đakovu proslavile su 14. rujna svoj dan, svetkovinu Uzvišenja sv. Križa, misom koju je predvodio mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s kancelarom Dragom Markovićem te rektorom samostanske crkve Zdenkom Ilićem.

Na blagdan Uzvišenja svetoga Križa 14. rujna održano je oblačenje franjevaca konventualaca u Asizu tijekom kojeg su franjevački habit obukla i dvojica odgajanika iz Hrvatske provincije svetoga Jeronima franjevaca konventualaca.

Mons. Hranić naglasio je u propovijedi: „Križ ostaje uvijek slika i znamen i Boga i čovjeka: Boga koji prihvaća križ, koji umire na križu i čovjeka koji je najveća Božja dragocjenost i dragocjenost ovoga svijeta. On je znak, simbol i znamen istinskoga života koji se postiže samo prihvaćanjem svih životnih situacija, priželjkivanjem križa, prihvaćanjem životne zahtjevnosti, ograničenja i umiranja sebi. Križ je poziv, izazov, apel da budemo milosrdni, da budemo sposobni ljubiti bez obzira na žrtvu, spremno prihvaćati žrtvu. To nam svjedoči raspeti Isus, to nam govori svaki križ i na oltaru, na javnome mjestu, u našim stanovima i na lančiću oko vrata. Drage sestre, vi ste Milosrdne sestre svetoga Križa! Milosrđe je upravo odustajanje od sebe, od svojih prava, a iskazivanje dobrote prema onome tko nad tobom može vlada-

Hrvatska provincija svetoga Jeronima franjevaca konventualaca poslala je dvojicu svojih odgajanika u Asiz na godinu kušnje, novicijat. Činom oblačenja službeno je počeo njihov hod, godina novicijata koja označava dublje sagledavanje sebe i svoga poziva te neprestano propitivanje i traženje onoga što Bog od njih želi. Obred oblačenja, kao i molitvu prve Večernje, predvodio je kustos bazilike sv. Franje fra Mauro Gambetti. Novake, fra Matea i fra Erika, obukli su fra Stjepan Brčina, odgojitelj bogoslova u Zagrebu, i fra Željko Klarić. Također su bila prisutna dvojica postulanata, pristigla iz Padove, koja se nalaze na tečaju talijanskog jezika. Fra Mauro Gambetti izrekao je kratku homiliju koju je bazirao na kratkom čitanju iz molitve prve Večernje. Poručio je novacima da uznapreduju u svemu dajući tako hvalu Bogu te neka svijetle kao svjetiljke u tami. (IKA)

107 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Klanjateljice Krvi Kristove bogatije za dvije redovnice 15. rujna 2019.

Na svetkovinu Blažene Djevice Marije Žalosne – Žene Novoga saveza, u nedjelju 15. rujna, apostolski administrator Varaždinske biskupije mons. Josip Mrzljak predslavio je euharistijsko slavlje u Samostanu Marije Suotkupiteljice u Ivanečkom Vrhovcu. Tijekom euharistijskog slavlja dvije sestre, s. Ivana Miličević i s. Kristina Vuković, položile su prve redovničke zavjete u Družbi klanjateljica Krvi Kristove. Samostan vode sestre Družbe klanjateljica Krvi Kristove, a s biskupom Mrzljakom je u samostanskoj kapeli Gospe Žalosne tijekom misnog slavlja u zajedništvu bilo desetak svećenika. Misno je slavlje bilo posebno svečano za dvije sestre, s. Ivanu Miličević i s. Kristinu Vuković, koje su tijekom euharistije položile prve redovničke zavjete u Družbi klanjateljica Krvi Kristove. Prije početka misnog slavlja sve je srdačno pozdravio domaćin, vlč. Kristijan Stojko, župnik Župe svete Marije Magdalene u Ivancu. U svojoj propovijedi biskup Mrzljak je govorio o važnosti zavjeta, Staroga i Novoga. Mons. Mrzljak je poručio kako je zavjet trenutak u kojem Bog želi sklopiti savez sa čovjekom. Podsjetio je na događaj iz Staroga zavjeta kada je Bog preko Mojsija ljudima dao deset zapovijedi, deset pravila za život, kao glavnih točaka kojih se ljudi trebaju držati kako bi Bog bio s njima. „Bog je dao ponudu, ne prisilu. Nije rekao ljudima da nešto moraju, već ako žele da im bude dobro, neka se drže tih zapovijedi. No, nakon tih zapovijedi dolazio nešto novo, dolazi onaj koji je kazao kako nije došao ništa dokinuti, već dopuniti.“

Isus dopunjava Stari zavjet tako da deset zapovijedi sažima u dvije: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. „To je zapravo jedna zapovijed jer se te dvije ljubavi ne mogu razdijeliti, već su uvijek povezane. O tim dvjema zapovijedima ovise svi zakoni i proroci. Isus je posvjedočio taj savez svojom krvlju na križu. Za uzvrat Isus traži da prepoznamo i uzvratimo njegovu ljubav i žrtvu na križu. Njegova žalosna majka pod križem, čiji blagdan danas slavimo, postaje suotkupiteljica i prvim svjedokom novoga saveza. Taj novi savez traje neprestano i nema ničeg većeg i boljeg, jer što se više od života za drugoga može dati. Isus daje život da bi nas oslobodio od svakoga zla i grijeha te da nas vodi putem novog života. Na nama je da to prepoznamo. Ali, poput saveza u Starom zavjetu, ni Isusov savez nije nikakva prisila niti zapovijed. Isus to čini iz ljubavi, a ljubav nema cijenu, već odgovor proizlazi iz naše slobodne volje“, poručio je biskup. U nastavku homilije biskup je kazao kako smo još u krštenju sklopili savez s Bogom. «Naši su roditelji prepoznali vrijednosti tog saveza, a mi ga kasnije u životu obnavljamo. Naše krštenje stoga traje neprestano“, poručio je mons. Josip Mrzljak. „Zato i mi kada se okupljamo oko oltara, spomena tog saveza, spominjemo se da Isus za nas neprestano daje svoju krv. Mi želimo uzvratiti svojim kršćanskim životom. Na Isusovu ljubav želimo uzvratiti ljubavlju. Mnogi od nas čine zavjete u svećeničkom ili redovničkom staležu i time još više nadograđujemo krštenje i želimo učiniti još više udruživanjem u zajednice koje pokazuju Božju ljubav. Zato i danas prisustvujemo zavjetu sestara koje će uzvratiti Isusovu ljubav i pokazati da žele još nešto više učiniti za Boga u svom ži-

108

VIJESTI • rujan 2019.

votu. Zavjet dolazi iz slobode, ne prisile. Ali mi kršćani živimo ne samo u svoje, već i u Božje ime. Živimo po Božjoj riječi. Ne možemo birati neki drugi svijet, pozvani smo biti ovdje u našem društvu i u njemu želimo dati ono što Bogu obećavamo s punom sviješću da je on s nama. Sveci koje štujemo bili su duboko svjesni kako Bog po njima može činiti velika djela. Zato kada činimo zavjete svjesni smo da na poseban način želimo služiti Bogu, ali molimo Boga da čini s nama ono što je potrebno. To je ta poslušnost u kojoj želimo izvršiti naše zavjete. Zato molimo za sve nas da možemo izvršavati svoje kršćanske saveze, to naše krštenje koje traje neprestano“, rekao je u kapeli u Ivanečkom Vrhovcu biskup Josip Mrzljak. Prije biskupovog blagoslova na kraju misnog slavlja prisutnim se vjernicima obratila sestra Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica Družbe klanjateljica Krvi Kristove. Zahvalila je ocu biskupu što brine o njihovoj zajednici i često dolazi predvoditi misna slavlja u kapelu u Ivanečkom Vrhovcu koja slavi već 25 godina postojanja. Zahvalila je svim svećenicima koji su bili u koncelebraciji, posebno p. Damiru Kočišu koji je vodio duhovne vježbe i neposrednu pripravu za veliko slavlje. Zahvalila je svim časnim sestrama iz Družbe klanjateljica Krvi Kristove, a najviše slavljenicama te njihovim roditeljima i prijateljima. Zahvalila je također i vjernicima iz Ivanca, Ivanečkog Vrhovca i susjednih mjesta. „Želim vam da poput Blažene Djevice Marije uvijek idete za Isusom. Da na primjeru Bogorodice Marije i naše utemeljiteljice svete Marije De Mattias Isusova ljubav u vama iz dana u dan raste“, poručila je s. Ana Marija Antolović. (IKA)

Rizničarka Riznice zagrebačke katedrale s. Lina Slavica Plukavec laureatkinja Nagrade „Vicko Andrić“ 17. rujna 2019.

U sklopu manifestacije „Dani europske baštine“ koja se tradicionalno u Hrvatskoj održava tijekom rujna i listopada, u Muzeju Mimara je u utorak 17. rujna održana svečana dodjela Nagrade „Vicko Andrić“ za izvanredna postignuća u području zaštite kulturne baštine, restauracije i konzervacije. Nagrada za doprinos lokalnoj zajednici, koja se dodjeljuje pojedincima ili udrugama civilnoga društva za brigu oko očuvanja kulturne baštine ili za njezinu promidžbu, uručena je redovnici s. Lini Slavici Plukavec, rizničarki Riznice zagrebačke katedrale više od 30 godina. Sestra Lina rođena je 1946. u malome zagorskom mjestu Gregurovec, u Župi Mihovljan. U Družbu kćeri Božje ljubavi u Zagrebu ušla je nakon završene osnovne škole, a svoje obrazovanje završila je diplomirajući na Pedagoškoj akademiji. Rizničarkom Riznice zagrebačke katedrale Marijina Uznesenja postaje 1986. te kao suradnica tadašnjega kanonika, kustosa dr. Antuna Ivandije, radi na inventarizaciji rizničkih predmeta za koje skrbi i za vrijeme Domovinskoga rata. Pripremajući rizničke liturgijske dragocjenosti aktivno je sudjelovala u pripremama za apostolske pohode sv. Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. i 1998. te pape Benedikta XVI. 2011., ali i u uređenju Muzeja bl. Alojzija Stepinca te u mnoštvu izložbi i znanstvenih skupova u Zagrebu i Europi, zbog čega joj je, između ostaloga, u prigodi 30. obljetnice njezinoga rada 2016. zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić odao priznanje i zahvalnost „za predano služenje, dobrotu

109 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

i plemenitost“ tijekom „tri desetljeća tiha i požrtvovna rada na čuvanju i predstavljanju sakralne baštine Zagrebačke nadbiskupije hrvatskoj i svjetskoj kulturnoj javnosti“. U obrazloženju nagrade s. Lini navodi se i kako je tijekom dugogodišnjeg djelovanja u Riznici zagrebačke katedrale bogatu baštinu i povijest Crkve zagrebačke uvijek brojnim posjetiteljima i visokim uzvanicima iz crkvenoga i društvenoga života tumačila s velikom ljubavlju i osjećajem za detalje te povezivanje u kontekstu nacionalne i svjetske kršćanske kulture jer je, prema njezinim riječima, to najprije ljubav, a tek onda posao. Nagrada „Vicko Andrić“ za životno djelo postumno je dodijeljena konzervatoru, povjesničaru umjetnosti i nekadašnjem djelatniku Ministarstva kulture Vladimiru Ukrainčiku koji je, kako se navodi u obrazloženju, izvanrednim doprinosom i radom na zaštiti kulturne baštine obilježio vrijeme u kojem je djelovao, zbog čega njegova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske. Nagradu je preuzela njegova kći Tamara Ukrainčik, dok je godišnja nagrada „Vicko Andrić“ za 2018. dodijeljena završnom projektu obnove Arsenala i kazališta u Hvaru koji zbog svoje složenosti, kako se u obrazloženju navodi, predstavlja pothvat konzervatorske i restauratorske struke te neprocjenjiv znanstveni doprinos proučavanju povijesti europskih kazališta i razvitku grada Hvara. Uime dobitnika nagradu je preuzela glavna konzervatorica obnove Anita Gamulin koja je zahvalila uime svih laureata. Uz iskrene čestitke i želju da ih i u budućnosti prati jednaka kreativnost i uspješnost u ostvarivanju zahtjevnih projekata obnove i očuvanja kulturnih dobara Republike Hrvatske, nagrade je laureatima dodijelila mi-

nistrica kulture dr. Nina Obuljen Koržinek. Na početku dodjele svima se uime domaćina obratila i ravnateljica Muzeja Mimara Lada Ratković-Bukovčan, ističući kako su ove dodjele priznanja pohvale, pa i zahvale predanom radu stopljenom u dostignuća posvećenosti i nepokolebljive vizije utemeljene na jasnom prepoznavanju i stvaranju kulturne baštine. U glazbenom dijelu svečanosti sudjelovao je Zbor kandidatice Družbe kćeri Božje Ljubavi te višestruko nagrađivana pijanistica Dora Grizelj, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije. (IKA) Dani formacije za franjevce konventualce na temu „Crkva pred izazovima medija“ 19. rujna 2019.

Uprava Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca odlučila je da fratri na ovogodišnjim Danima trajne formacije čuju nešto o medijima i izazovima što ih oni stavljaju pred Crkvu. Na predavanjima i radionicama, koje su vodili stručnjaci komunikolozi, od ponedjeljka 16. do četvrtka 19. rujna u Zagrebu na Svetom Duhu sudjelovalo je dvadesetak fratara. Na dvama otvorenim predavanjima za javnost sudjelovali su i brojni vjernici. Prvoga dana fra Miljenko Hontić održao je predavanje o novostima u obnovljenim Generalnim statutima, jer su franjevci konventualci na prošlom Generalnom kapitulu usvojili nove Generalne statute, a fra Josip Blažević je napravio osvrt na „Put duha k Bogu“ sv. Bonaventure te njegove sličnosti i razlike u odnosu na jogu. Idućega dana profesorica kineziologije Ivana Ožbolt zainteresirala je fratre svjedočenjem svog obraćenja te govorila o važnosti tjelesnog zdravlja. Uslijedila su predavanja prof. Igora Kaniža-

110

VIJESTI • rujan 2019.

ja, prof. Danijela Labaša, prof. Bože Skoke i prof. Franje Skoke o medijima. Oni su upoznali fratre o specifičnosti hrvatskih medija, o važnosti verbalne i neverbalne komunikacije, o odnosima s medijima i načinima komuniciranja s medijima, o medijatizaciji religije i opasnosti medijskih manipulacija, o učinkovitim odnosima s javnošću te o umijeću javnog nastupa. Pobrinuli su se i za praktični dio gdje su fratri imali priliku govoriti pred kamerom kojom je upravljao prof. Danijel Crnek. Time su imali priliku usavršavati se u specifičnosti takvih nastupa, upoznati se s njihovim pozitivnim stranama i mogućim manipulacijama. Održana su i dva predavanja otvorena za sve zainteresirane u utorak i u srijedu navečer. Oba predavanja su pobudila veliko zanimanje. U utorak je prof. dr. sc. Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu prisutne u Dvorani sv. Franje zainteresirao govorom o krizi hrvatskog nacionalnog identiteta. Istaknuo je kako se Hrvatima neprestano nameće negativna slika o Hrvatskoj, a kako se pozitivne stvari, simboli i vrijednosti na kojima se temelji hrvatski identitet zapostavljaju. Nametanje takve slike izaziva pesimizam među Hrvatima i negativnu sliku o vlastitoj državi. Naprotiv, prof. Skoko je na temelju provedenih istraživanja ustvrdio kako stranci imaju vrlo pozitivan utisak o Hrvatskoj i njezinim stanovnicima. Ocijenio je kako je važno poticati nacionalni ponos i razvijati pozitivno ozračje u zemlji jer to utječe na jačanje identiteta naroda i gospodarsku stabilnost zemlje. U srijedu 18. rujna prof. dr. sc. Ivica Šola s Odjela za komunikologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku govorio je o vjerskim vrednotama i načelima u medijima. Upozorio je na sustavno negativno prikazivanje kr-

šćana i Crkve u medijima. Kršćanstvo je najprogonjenija religija na svijetu. Analizirajući slučaj optuženog kardinala G. Pella kojemu su sudili mediji a ne pravo, istaknuo je prof. Šola, danas je u javnom mnijenju postalo nepojmljivo da bi kršćani mogli biti žrtvama, njih se promatra isključivo pod vidom zločinaca. Ustvrdio je kako je specifičnost kršćanstva pashalni misterij muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, te da je osnovni problem Crkve što je vjera svedena na moral, etiku, humanizam. Takvom kršćanstvu koje se uslijed nevjere pretvorilo samo u moral nužna je revolucija duha, ustvrdio je Šola. Dani trajne formacije završili su u četvrtak 19. rujna u prijepodnevnim satima planiranjem nove pastoralne godine. (IKA)

Druga europska konferencija „Formacija i prevencija – moć kao služenje“ 19. rujna 2019.

„Formacija i prevencija – moć kao služenje“ tema je Druge europske konferencije koja je 19. rujna otvorena na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Cilj ove Konferencije je promišljanje o razumijevanju moći kao služenja u Katoličkoj Crkvi, načinima

111 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

suočavanja sa zloupotrebom moći u Crkvi, kao i o načinima njegovanja duha autoriteta življenog u radosnom služenju. Važna zadaća Konferencije je i istaknuti važnost početne i trajne ljudske formacije klerika, redovnika i redovnica kako bi bili sposobniji u svojem radu slijediti primjer Isusa Krista te poruku Radosne vijesti. Pozivu na konferenciju odazvao se i tajnik Kongregacije za kler zadužen za sjemeništa mons. Jorge Carlos Patrón Wong: „Želio bih vam izraziti srdačnu zahvalnost za pažnju i predanost kojom pratite ovo osjetljivo pitanje nasilja nad maloljetnicima od strane klera, a što predstavlja jednu od većih rana naše novije crkvene povijesti.“ Uz Prvu konferenciju, koja se održala u Firenci prije dvije godine, mons. Patrón Wong naglasio je da ovakvi skupovi nemaju samo intelektualni doprinos, već tematiziraju bolne situacije s naglaskom na empatiju i razumijevanju žrtve i s psihološkog gledišta. Budući da se zloupotreba može pojaviti i u duhovnim odnosima, što upućuje na ozbiljnost fenomena koji podrazumijeva provođenje moći suprotno evanđeoskoj logici, mons. Patrón Wong je objasnio kako crkveni dužnosnici mogu biti u ljudskoj napasti, iskorištavajući slabost druge osobe, da iskoriste svetu dužnost, o čemu papa Franjo, osuđujući takvo ponašanje, često govori. Voditelj Centra za zaštitu djece pri Papinskom sveučilištu Gregoriana prof. dr. sc. Hans Zollner napomenuo je da je Konferencija važan trenutak i korak zbog kojeg se treba radovati. Naime, „Crkva se posljednjih 35 godina javno počela suočavati sa slučajevima zločina spolnoga i drugih vrsta uznemiravanja, shvativši kako povjeravanje toga

pitanja psiholozima i psihijatrima nije dovoljno“, rekao je profesor Zollner, ističući da Gospodin pročišćava svoju Crkvu godinu za godinom, što je veliki izazov za sve nas jer se posljednjih godina ne govori o pojedinačnim zlostavljanju, već o čitavoj strukturi unutar Crkve u kojoj se događa toliko stravičnih djela koja se nikada nisu smjela dogoditi, a koja su počinile osobe koje su trebale širiti Radosnu vijest. Upravo smo stoga pozvani promišljati o bolnim ranama koje je zadobilo Kristovo tijelo zbog svećeničkih zlostavljanja jer svi imamo odgovornost od koje ne možemo pobjeći. „Svatko od nas može nešto napraviti ili reći te, ponovno otkrivajući ljepotu evanđelja“, zaključio je Zollner, „činiti ono što Gospodin traži.“ Gostima iz dvadesetak zemalja Europe obratio se i predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, ističući kako se konferencija o formaciji i prevenciji održava u korist i zaštitu svih ranjivih osoba, od djece i mladih do odraslih. „Ona je ujedno znak osobite brige i zalaganja Crkve kako iskorijeniti, ozdraviti i spriječiti takva zlostavljanja“, poručio je nadbiskup Puljić. S obzirom da je jedan od organizatora Hrvatsko katoličko sveučilište, sve sudionike, organizatore, podupiratelje, koordinatore i predavače Konferencije pozdravio je i njegov veliki kancelar, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U pozdravnome govoru kardinal je zahvalio svima koji su HKS prepoznali kao primjerenu instituciju i prikladno ozračje za održavanje ovog znakovitog skupa ne samo za Crkvu, nego i za društvo, kako hrvatsko tako i europsko. U govoru je sintetizirao naslov Konferencije, obrazloživši da plodonosna napetost između moći i služenja proizlazi iz specifičnosti

112

VIJESTI • rujan 2019.

kršćanskoga otajstva jer je „svemogući Bog svoju svemoć po utjelovljenoj Riječi očitovao u bespomoćnosti i obespravljenosti, to jest u sebedarnoj ljubavi, nespojivoj s nasiljem“. Napominjući kako „Isusova briga za najpotrebnije i njegova zaštita najslabijih jasno pokazuje na što su pozvani svi kršćani, a napose oni kojima se izravno povjerava služba u Crkvi, to jest briga za dio vjerničke zajednice“, kardinal je naglasio da je svaki poziv u Crkvi, a naročito svaka služba u njoj, nasljedovanje Krista koji je svojim križem, uskrsnućem i darom Duha Svetoga Crkvi donio radost darivanja i služenja, a ne tugu uzimanja i vladanja. Ipak, s obzirom na to da svaki grijeh u sebi sadrži sebičnost koja se hrani i živi od neke vrste nasilja, službenici Crkve, koji povjerenu im službu žive iz perspektive moći, to jest vladalački, klerikalistički, nasilnički, zanemarili su tu sakramentalnost Crkve i njezina poziva, odnosno Kristovu prisutnost u Crkvi i njegovu vidljivost koja, posebno u onih koji u poslanju Crkve nastupaju u Isusovo ime, traži suobličavanje Isusu Kristu – pojasnio je Kardinal. Govoreći o druga dva pneumatološka pojma prvoga dijela naslova Konferencije: formacija i prevencija, kazao je kako se oni ne tiču samo odgojnoga pristupa na razini društvenih vrjednota, nego su duboko eklezijalni. „Službenici Crkve to ne mogu biti, ako ne komuniciraju s Duhom Svetim, ako ne prepoznaju njegovu milost koja prethodi našim dobrim djelima i koja prati naše djelo i preobražava našu nemoć, da ne bismo postali oholi. Upravo zbog toga, jer je rođena iz Duha, Crkva prepoznaje gdje je zanemarena dimenzija milosti, gdje je odbačena sakramentalnost. To je polazište pročišćavanja

Crkve. Kao posljedica toga prepoznavanja i pročišćavanja očituju se dobri izazovi i plodovi i u svim područjima u kojima je Crkva prisutna u društvu“, zaključio je kardinal. U konačnici je, kao iznimno važan aspekt, izdvojio i odnos prema Bogu i vječnosti zbog čega svako kršćansko služenje mora biti usmjereno prema nebeskome kraljevstvu. Kada nedostaje ili je poremećen taj odnos, pojasnio je kardinal, nasilju su širom otvorena vrata. „Biskupi, prezbiteri i đakoni, redovnici i redovnice, kao i vjernici laici, koji su prihvatili odgovornost pojedine crkvene službe, a svoj su duh podredili duhu ovoga svijeta, ne samo da su zanemarili poziv na svetost, nego ostaju zatvoreni za Boga i vječnost. A ondje gdje je čovjek zatvoren za Boga i vječnost, upitno je govoriti o poštivanju dostojanstva i svetosti života“, kazao je, upozoravajući da „kao što ne smijemo zatvarati oči pred grijehom unutar Crkve, ne smijemo šutjeti ni pred silnicama koji oblikuju tkivo društva s postulatima koji pogoduju i promiču nasilje“. Govor je, zaželjevši blagoslovljen i plodonosan rad Konferencije, završio riječima svetoga Pavla: „Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao nam Duha mudrosti i objave kojom ćemo ga spoznati; prosvijetlio nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo (Ef 1,17–19).“ Domaćin Konferencije je rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić. Predstavivši Sveučilište i njegov rad, istaknuo je kako u današnjem društvu, ali i u Crkvi vlada svojevrsna konfuzija jer suvremeni čovjek više nije u stanju prepo-

113 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

znati pravi smisao moći, što za posljedicu ima gubitak moći nad vlastitom moći. „U ponovnom uspostavljanju moći vođenom Kristovim duhom može pomoći upravo Konferencija“, napomenuo je rektor Tanjić te Velikome kancelaru HKS-a kardinalu Bozaniću od srca zahvalio na svakoj podršci u organizaciji Konferencije. Koordinator prve Konferencije liječnik prof. Stefano Lassi istaknuo je osobnu radost zbog održavanja Konferencije koja je okupila odgojitelje iz cijele Europe, koji će diskutirati o temeljitom obrazovanju i upoznati svoje slabosti. Prisjetivši se također Prve konferencije u Firenzi 2017. koja je odjeknula u medijima i raznim publikacijama, zahvalio je HBK-u i HKS-u, osobito docentu Bošnjakoviću, što se Druga europska konferencija Formacija i pervencija održava u Zagrebu. Posljednji je pozdravni govor održao koordinator ovogodišnje Konferencije doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, zaključujući da je sudjelovanje u Konferenciji zapravo oznaka zajedno s drugima, ruku pod ruku, poći na put misli i srca. Nakon svečanog su otvaranja Konferencije zaključenoga molitveno-meditativnim dijelom, održana dva uvodna predavanje o smislu i značenju služenja, bibličarke doc. dr. sc. Silvane Fužinato s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te pomoćnoga biskupa u Košicama, teologa i psihologa mons. Mareka Forgáča. Sestra Družbe sestara Presvetoga Srca Isusovoga doc. dr. sc. Fužinato je u predavanju „Moć kao služenje. Biblijsko-evanđeoski i teološki pristup“ predstavila, polazeći od božanske Objave u Svetom pismu i promišljajući o služenju kao načinu življenja moći,

model vlasti i autoriteta Isusovog života i smrti koji je uvijek bio u službi čovjeka, ponajprije prema najmanjima: nezaštićenima, marginaliziranima, odbačenima, napuštenima … onima koje Biblija naziva Božjim siromasima. Generalni vikar s odgovornošću za poslove trajne formacije svećenika i pastoralnu skrb za mlade, obitelj i redovništvo u Slovačkoj mons. Forgáč održao je predavanje na temu „Moć kao služenje: stvarnost koju živimo unutar Crkvenih struktura“, ističući tri negativne činjenice vezane uz autoritet i Crkvene strukture: ambicije, narcizam i sklonost kontroliranju, te za njihovo sprječavanje predložio usmjeravanje na zdravu i zrelu osobnost i intenzivnu komunikaciju s milošću Božjom. Konferencija u Zagrebu svoje temelje ima u zaključcima Prve europske konferencije Formacija svećenika i prevencija seksualnog zlostavljanja maloljetnih koja je 2017. održana u Firenci. Njezin je cilj promišljanje o razumijevanju moći kao služenja u Katoličkoj Crkvi, načinima suočavanja s njezinom zloupotrebom, ali i njegovanja duha autoriteta življenog u radosnom služenju. Stoga je važna zadaća Konferencije istaknuti važnost početne i trajne ljudske formacije klerika, redovnika i redovnica kako bi bili sposobniji u svojemu radu slijediti primjer Isusa Krista te poruku Radosne vijesti. Na drugom danu Konferencije u petak 20. rujna sudionici Konferencije promišljali su o razumijevanju moći kao služenju u Katoličkoj Crkvi te načinima suočavanja sa zloupotrebom moći u Crkvi. Dan su započeli misnim slavljem u sveučilišnoj kapeli. Misi je prisustvovalo 40 okupljenih svećenika, sudionika Konferencije, a predvodio ju je nadbiskup tajnik Kongregacije za kler mons.

114

VIJESTI • rujan 2019.

Jorge Carlos Patrón Wong. Radni dio Konferencije bio je obilježen temom vlastite ranjivosti, ali i ranjivosti drugih te onom prepoznavanja ranjivosti kao sastavnog dijela ljudske egzistencije. Razmatralo se suočavanje s bolnom i uznemirujućom stvarnošću različitih oblika zlostavljanja koji su se događali i koji se događaju u Crkvi, vraćajući se logici i smislu istinskog Otkrivenja, gdje nam se pruža zraka nade jer Zaručnik nastavlja kucati na vrata kako bi večerao s nama (Otk 3,20). Drugi dan Konferencije okupio je više od 130 sudionika među kojima su bili biskupi, svećenici, redovnici, redovnice, osobe u početnim faza redovničke formacije te laici-stručnjaci (psiholozi, pedagozi, sociolozi, vjeroučitelji i dr.). Prvo predavanje održao je teolog, psiholog i psihoterapeut prof. dr. sc. Stefano Guarinelli s Teološkog fakulteta Sjeverne Italije i klinički psiholog u Nadbiskupijskom sjemeništu u Milanu. Profesor Guarinelli istaknuo je da ranjivost nije anomalija u razvoju, već je normalna te vezana uz sam način na koji se odvijaju procesi izgradnje osobnosti tijekom vremena. Pojasnio je i kako ono po čemu se jedno povijesno razdoblje razlikuje od drugog jesu sadržaji ranjivosti te, nadasve, način na koji se u određenoj kulturi nastoji dati odgovor na te ranjivosti. Rekao je i kako naše sadašnje okružje može pogodovati opasnoj sprezi ranjivosti u odnosima moći i celibata te kako nije svaka moć „pogrešna“, niti je, isto tako, svaki celibat „krepostan“. Profesor Guarinelli pojasnio je da „pogrešnom“ postaje ona moć koja nije služenje, a „nekreposnim“ onaj celibat koji onoga tko ga živi udaljava od osoba kojima ima služiti. Osvrnuo se i na internetsku kul-

turu koja može sve to pojačati, pretvarajući bogoslova ili svećenika u promatrača koji gleda stvarnost, ali se u nju ne uključuje, pri čemu se ugrožava sama logika poziva koji je, u ime Isusa Krista, utjelovljen u povijesti. Pojasnio je kako su posljedice dvostruke: s jedne strane postoji opasnost da bogoslov ili svećenik više ne razumiju stvarnost osoba kojima naviještaju evanđelje, a s druge strane, jednako tako, postoji opasnost da se, doživljavajući sebe kao one koji su „izvan“ svijeta, naposljetku manifestiraju na način koji nije različit od načina onih koji se, osjećajući se isključenima, neprikladnima ili nemoćnima, iskaljuju na nekome ili nečemu. Zaključio je kako formacija, bila ona početna ili trajna, mora djelovati na „normalnost“ ranjivosti, čineći je mjestom plodnosti, a ne samo prostorom za moguće kritičke točke. Nakon predavanja profesora Guarinellija uslijedilo je vođeno osobno promišljanje nad tekstom Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima o apostolskim tegobama i nadama (2 Kor 4,7–10), „To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.“ Razmatrajući taj tekst, sudionici su odgovarali na pitanja o vlastitoj ranjivosti te svoje odgovore ubacivali u velike glinene ćupove, a sudionici su uzimali male glinene amfore kao podsjetnik na unutarnje, krhko blago koje posjeduju. Molitveno-meditativni dio završio je zajedničkom molitvom Psalma 139. na hrvatskom, engleskom, talijanskom i ukrajinskom jeziku. Uslijedio je rad u grupama s temom „Važnost teme za početnu i trajnu formaciju“ u kojem su sudionici aktivno razmjenjivali osobna iskustva. U popodnevnim satima profesor Hans Zollner i doktorica Karolin Kuhn iz Centra

115 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

za zaštitu djece Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu održali su predavanje „Zlouporaba moći“ kao svojevrsni uvod za predavanja pozivnih predavača. Teologinja dr. sc. Anneliese Herzig, MSsR govorila je o ženama u Crkvi i zloupotrebi moći. U svome je izlaganju podijelila neka iskustva žena u Crkvi koja se tiču moći. Istaknula je kako moć sama po sebi nije zlo, ali kako se njome zaista moramo služiti poradi službe u Kristovu Duhu i nadolazećeg Kraljevstva Božjeg. Navela je i nekoliko oblika zloupotrebe moći unutar Crkve, kako na osobnoj, tako i na strukturnoj razini. Naglasila je da postoji određeni mentalitet koji potiče zloupotrebu dane moći, čak i u blažim oblicima, te da se sve više i više žena u Katoličkoj Crkvi uznemiruje zbog toga. Dr. sc. Herzig je rekla da se žene u Crkvi ponekad osjećaju kao da je povrijeđen njihov cjelokupni identitet kao žene, a ne samo njihovo služenje u Crkvi. Istaknula je i kako se, naravno, može dogoditi da i žene koriste moć na pokvaren i pogrešan način. Zaključila je da su potrebne ne samo strukturne reforme, premda one mogu biti presudne, već i temeljna duhovna i teološka obnova. Dio toga bilo bi, istaknula je, dublje razumijevanje sakramenata krštenja i potvrde, koji su nam svima zajednički, bez obzira na to jesmo li muškarci ili žene. Psihijatar i psihoterapeut prof. Stefano Lassi s Teološkog fakulteta Sjeverne Italije te psihologinja i psihoterapeutkinja prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba održali su predavanje na temu „Prelazak profesionalnih granica kao zloupotreba moći“. Ističući važnost profesionalne etike i svijesti o ulozi u prevenciji zloupotrebe, bilo da se radi o

kliničkom, formativnom ili bilo kojem drugom okruženju koje se zasniva na odnosu povjerenja, predavači su na primjeru kliničkog slučaja analizirali različite kritičke točke te poticali raspravu o njima. Dotaknuli su se važnosti profesionalnih granica, s posebnom pozornošću na pravne aspekte te važnosti službene i ispovjedne profesionalne tajne, s posebnim osvrtom na motuproprij Vos estis lux mundi. Promišljali su o razvoju elemenata prevencije na profesionalnom polju kao što su empatija, profesionalna distanca, terapijski okvir, pravila razgovora (fizički kontakt, govor, neverbalna komunikacija) te poštivanje deontološkog kodeksa. Predavači su istaknuli važnost jasnoće i transparentnosti glede informiranog pristanka, terapijskog ugovora i odnosa s naručiteljem. Dotaknuli su se poštivanja novog Europskog zakona o privatnosti i sa sudionicima predavanja diskutirali o važnosti svijesti o ulozi vanjskog specijalista u vjerskoj odgojnoj zajednici. Teolog, psiholog i psihoterapeut dr. sc. Boris Vidović s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu održao je predavanje na temu „Klerikalizam kao rizik zloupotrebe moći“. U svom je izlaganju, u svjetlu egzistencijalne analize Viktora Frankla, fenomenološko-egzistencijalnom metodom prikazao fenomen klerikalizma te pojasnio koje psihološke i duhovne dinamike dovode do ove pojave. Pojasnio je kako je prema egzistencijalnoj analizi glavni pokretač u čovjekovom životu i djelovanju pitanje smisla i njegovo ostvarivanje u konkretnim životnim prilikama. Dr. sc. Vidović rekao je da je usmjerenost na smisao usmjerenost čovjeka prema drugim ljudima i svijetu, a kao posljedicu ima osjećaj zadovoljstva i

116

VIJESTI • rujan 2019.

ispunjenosti te osjećaj vlastite vrijednosti i povezanosti sa svijetom. Istaknuo je i kako je ustrojstvo Katoličke Crkve takvo da zaređenim osobama, između ostalih naravnih i nadnaravnih darova, daje i određenu moć kako bi mogli ispunjavati svoje poslanje. Pojasnio je kako u onome trenutku kada klerik moć koja mu je dana, a koja bi trebala biti u službi posvećivanja drugih, počne koristiti kako bi ispunjavao svoje vlastite potrebe, dolazi do deformacije same službe klerika, ali i deformiranja osobe koja je nositelj te službe. Naglasio je da je u tome slučaju moć koju služba nosi zloupotrijebljena kako bi se osoba osjećala važnom i priznatom u Crkvi. Dr. sc. Vidović zaključio je da se zbog toga fenomen klerikalizma može promatrati i kao nedostatak smisla u životu klerika jer važnost i priznanje od strane drugih nisu utemeljeni na angažiranom življenju povjerene mu službe, već isključivo na temelju samog autoriteta te službe i moći koju ona u sebi nosi.

zama, dolazi do „rascjepa“ između naravnog i nadnaravnog. Posljedice toga su, istaknula je, nerijetko vidljive u iskrivljenom obliku djelovanja koje je nekompatibilno s vrijednostima poziva. Navela je i kako se može dogoditi da narav potkopava i ograničava djelovanje milosti, odnosno nadnaravna komponenta poziva može poslužiti kao „sigurna i obrambena baza“ kako bi se realizirale infantilne želje, čežnje i opasne nagonske pulzije. Tijekom svoga izlaganja, dr. sc. Smoljo je analizirala psihodinamiku specifičnih osobnosti koje su, prema „ljestvici opasnosti“ za najranjivije, najčešće prisutne u crkvenim strukturama. Istaknula je i kako ponekad crkvena infrastruktura nenamjerno, često zbog površnosti i neozbiljnog pristupa, dopušta, a u nekim slučajevima čak ohrabruje određene stilove osobnosti u neprikladnom ili čak patološkom ponašanju. U zaključku svoga izlaganja predložila je smjernice koje mogu pomoći u odgojnom sustavu Crkve.

Teologinja, psihologinja i psihoterapeutkinja s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu dr. sc. Sanda Smoljo u svom je predavanju „Tipovi osobnosti, razvoj i mehanizmi podrške u odgojnom sustavu Crkve“ rekla kako je sastavni dio identiteta ministerijalnog svećeništva služenje drugima odnosno bivanje uzorom u svetosti života, te kako su, iz teološke perspektive, poziv i poslanje vrlo jasni. Pojasnila je kako, ako osoba nije uspjela integrirati psihološki dio s transcendentalnim vrijednostima i idealima poziva, u životu osobe može doći do nutarnje podijeljenosti, što može rezultirati neprikladnim i devijantnim ponašanjem. Dr. sc. Smoljo pojasnila je kako kod određenih tipova osobnosti, zbog specifičnosti kompozicije mentalnih struktura i mehani-

Teologinja, psihologinja, psihoterapeutkinja dr. sc. Teodora Shulak, MSsR održala je izlaganje na temu „Poslušnost redovnika/ica i svećenika između autoritarnosti i proizvoljnosti“. U svome je izlaganju istaknula kako su autoritarizam i arbitrarnost dva negativna i pogrešna načina korištenja moći te kako oni odmažu i sprečavaju rast pojedinca u vjeri i slobodi u kontekstu poslušnosti svećenika, redovnika i redovnica. Pojasnila je da autoritaran način korištenja moći drži svu moć u rukama pojedinca bez ikakve mogućnosti dijaloga, konsenzusa ili razlučivanja te da autoritarne osobe pretjerano ističu vlastitu ulogu kako bi se osjećale još više samouvjereno na tom položaju. S druge strane, pojasnila je, osobe koje pristupaju moći s „laissez-faire“ stavom ne žele

117 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

se služiti autoritetom koji im je povjeren te odugovlače s poduzimanjem odgovarajućih i nužnih odluka. Dr. sc. Shulak pojasnila je da takvi vođe uvelike, ako ne i u potpunosti, ovise o mišljenjima i prihvaćanju drugih te trpe zbog svoje unutarnje nesigurnosti, no istovremeno nastoje izbjeći odgovornost i posljedice koje iz toga proizlaze. Istaknula je kako se autoritaran i arbitraran stil odnose prema moći na neprimjeren način kako bi prikrili način na koji zaista žive te da se obično iza ova dva obrambena stava u odnosu prema autoritetu kriju osjećaj inferiornosti i nisko samopoštovanje. Dr. sc. Shulak rekla je kako u oba pristupa nema unutarnje slobode i samopouzdanja, a posljedično se takve osobe ne osjećaju opušteno u odnosima s drugim ljudima. Naglasila je kako se upravo zato služe svojim „naizgled sigurnim“, ali ironično destruktivnim načinima odnosa prema autoritetu. Dr. sc. Shulak istaknula je kako je konstruktivan način odnosa prema autoritetu u kontekstu poslušnosti svećenika, redovnika i redovnica autoritativan pristup. Istaknula je i neke ličnosti koje žive svoj autoritet kao služenje i više su kristocentrične nego egocentrične u svom razlučivanju i donošenju odluka. Pojasnila je da se takve osobe nikada ne osjećaju dostatne same sebi i svojoj viziji već su, naprotiv, vođene najprije vrijednostima evanđelja, konstitucijama i statutima družbe, glasom savjesti, pozornim slušanjem crkvenih dokumenata te tumačenjem znakova vremena. Pojasnila je kako autoritativne ličnosti posjeduju unutarnju slobodu da odaberu svijet vrijednosti, no svjesne su svojih duboko ukorijenjenih potreba. Znajući svoje jakosti i slabosti, pojasnila je, te se osobe mnogo lakše nose sa slabostima drugih, napetim situacijama i kritikama. Rekla

je kako takvo znanje osobama daje sposobnost i iskrenost da uočavaju vlastita ograničenja i primjereno se emocionalno distanciraju prije nego što projiciraju svoju ljutnju ili napetost na druge. Istaknula je da takve osobe mogu jasno i iskreno donositi odluke, ali uvijek imaju poštovanja prilikom prenošenja istih drugim ljudima te da posvećuju mnogo pažnje i vremena zajedničkom dijalogu i dijeljenju. Dr. sc. Shulak na kraju je svoga predavanja zaključila kako poslušnost svećenika, redovnika i redovnica itekako može biti u opasnosti od pribjegavanja destruktivnim načinima odnosa prema moći, unatoč duhovnim temeljima i idealima, a osobito ako osoba nije svjesna njene unutarnje dinamike. (IKA) Spomendan preminuća službenice Božje Majke Klare Žižić 21. rujna 2019.

Spomendan preminuća utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne službenice Božje Majke Klare Žižić obilježen je u subotu 21. rujna u Samostanu svetog Lovre u Šibeniku, mjestu gdje je pokopana. Misno slavlje uz koncelebraciju umirovljenog biskupa Ante Ivasa i više svećenika predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. „Majka Klara pošla bi u zaborav, kao toliki drugi, da svojim životom, svojim djelom, svojom molitvom i svjedočanstvom vjere nije ostavila trajni trag. Trag koji se nije ugasio s njezinom smrću. Gori, tinja, pa se rasplamsa i danas, nakon više od tri stoljeća. Kako ta svijeća majke Klare gori danas? Zašto još uvijek privlači, svijetli, grije“, zapitao je u homiliji biskup Rogić. „U svoje vrijeme, Majka Klara bila je evangelizator, to jest navjestitelj Radosne vijesti ljudima do kojih u doba Osmanlijskog Carstva

118

VIJESTI • rujan 2019.

svećenici franjevci nisu mogli doći. Gospod se poslužio sestrama da one narodu Božju riječ naviještaju, uče moliti i vjeru svjedočiti, a sve je bilo protiv njih. Preseljenjem u Šibenik nastavljaju evangelizirati, sestre postaju karitativni djelatnici svoga vremena brinući za najpotrebnije: bolesne i siromašne, njeguju one koji su prepušteni sami sebi, odgajaju mlade djevojke u duhu evanđelja“, kazao je biskup Rogić. Istaknuo je kako danas franjevke od Bezgrešne nastavljaju karizmu majke Klare Žižić djelujući na više načina: u župama, u domovima, u dječjim vrtićima, katehiziraju u školi i po župama. Nastavlja se djelo služenja i naviještanja. Zato svijeća Majke Klare gori i danas. „Najbolje se vidi koliko nam sestre trebaju, kad ih izgubimo. Tek onda bukne u prvi plan što su sve u nekom mjestu značile kad se od tamo povuku jer ih nema dovoljno za sva mjesta koja su nekada pokrivale, službe koje su obavljale. Svjedočanstvo svetosti majke Klare je upravo u njezinu spomenu koji živi“, kazao je biskup. Na kraju misnog slavlja obratila se vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrešne s. Terezija Zemljić. Istaknula je kako sveti lik Majke Klare Žižić potiče „na trajne napore oko vlastite svetosti na koju smo svi pozvani“. U Crkvi u Hrvata je trinaeststoljetno propovijedanje i življenje evanđelja ostavilo duboke tragove svetosti. Sjetimo se samo naših proglašenih svetaca. Svi su oni bili primjer svetosti svojim suvremenicima, a nama danas oni su pouzdani zagovornici kod Boga i uzori svetosti u našem narodu, kazala je s. Zemljić. Crkva i društvo u kojem živimo vapi za vrijednostima koje rese naše svete likove, ovdje posebno mislimo na našu Majku Klaru, kao

što je jednostavnost i malenost, duh molitve, redoviti sakramentalni život, ljubav prema svima, osjetljivost za čovjeka u njegovim potrebama, čistoća srca, misli i riječi, nedvosmisleno poučavanje i življenje u skladu s Božjom riječi, zajedništvo, skromnost i poniznost, odricanje i pokora, zauzimanje i trajna briga za siromašne i umiruće, vjerodostojnost i istina, ustrajnost u trpljenju sve do žrtvovanja vlastitog života za Isusa Krista i Njegovu Crkvu, istaknula je s. Zemljić. Navela je i nekoliko primjera uslišanih milosti dobivenih po zagovoru službenice Božje Majke Klare. Misno slavlje zaključeno je molitvom na grobu službenice Božje. (IKA) Doživotni zavjeti dvojice karmelićana 21. rujna 2019.

U subotu 21. rujna 2019., na blagdan sv. Mateja apostola, bogoslovi Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, brat Stanko od Utjelovljenja (Pažin) i brat Marko od Duha Svetoga (Maglić), u Karmelu sv. Ilije na Buškom Jezeru pod svečanom sv. misom u 11 sati položili su svoje doživotne zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti u ruke o. provincijala Srećka Rimca. Taj dan je u Karmelu bilo svečano i veličanstveno. Oko dvojice svečanozavjetovane braće okupile su se njihove obitelji, rodbina, prijatelji, dvojica župnika – stolački don Rajko Marković i župnik iz Ciste Velike don Augustin Radović – uz još 25 svećenika u koncelebraciji, bogoslovi, časne sestre, te ostali puk Božji. Svetu misu, koja je započela svečanom ulaznom procesijom, skladnim i lijepim pjevanjem pratio je mješoviti zbor i pučki pivači iz naše Župe sv. Mihovila na splitskom Kamenu.

119 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Misno slavlje predvodio je i prigodnu propovijed okupljenima uputio provincijal o. Srećko. U propovijedi je uvjerljivo protumačio kako onaj tko dragom Bogu zavjetuje svečane zavjete ništa ne gubi, već, naprotiv, sve dobiva. Sam obred zavjetovanja uslijedio je nakon propovijedi. Nakon sv. mise tijekom ručka govorio je odgojitelj svečanozavjetovane braće o. Franjo Podgorelec, koji je u kratkim crtama predstavio njihov život u zajednici te naglasio kako su njih dvojica različiti i obdareni različitim Božjim darovima, ali se opet skladno nadopunjuju u služenju Bogu, zajednici i bližnjemu. Potom je zahvalio njihovim roditeljima i obiteljima, iz kojih su nikli i u kojima su primili dar vjere. Nakon o. Franje mikrofon su uzela svečanozavjetovana braća, te su uputila riječi zahvale Bogu, zajednici, roditeljima, obiteljima, odgojiteljima, župnicima i svima onima koji su molitvama sudjelovali u njihovu duhovnom rastu, preporučujući se i nadalje u molitve, uz obećanje da će i oni za sve svesrdno moliti. (OCD) Novakinje Školskih sestara franjevki Krista Kralja položile privremene zavjete 29. rujna 2019.

Na svečanom euharistijskom slavlju u nedjelju 29. rujna u svetištu Majke Milosrđa u Kloštar Ivaniću, tri su novakinje Školskih sestara franjevki Krista Kralja položile svoje prve privremene zavjete. Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom fra Robertom Ćibarićem i vlč. Dragutinom Cerovečkim, župnikom iz Zlatara, a svoje prve zavjete položile su Antonija Klišanin iz Župe sv. Ivana Krstitelja u Podhu-

mu kraj Livna, Petra Mikulec iz Župe Uznesenja BDM u Zlatru i Zorica Barić iz Župe Uznesenja BDM u Jajcu. Sve tri su započele kandidaturu 2016. u Livnu, a u postulaturu su primljene 2017. u Kloštar Ivaniću gdje su primile i novicijat 2018. Na početku homilije biskup je čestitao sestrama želeći im ustrajnost u izabranom životu posvećenom Bogu, Crkvi, družbi i našem narodu. U nastavku govoreći o porukama Riječi Božje biskup se osvrnuo na Knjigu Mudrosti koja donosi Salomonovo štovanje mudrosti. „On se kao mladi kralj na početku svoje službe pomolio Bogu da mu dadne, ne bogatstvo, niti dugi život, niti poraz njegovih neprijatelja, već mudro i razborito srce. O mudrosti govori u ovom odlomku: ‚Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. Nisam je htio uspoređivati ni s draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.‘ Doista, važno je znati izabrati. A bira se ono što je najvrednije. No, kad se izabere jedno, ostavlja se ono drugo. Zato, drage sestre, treba hrabrosti! No, kad čovjek izabere i primi Božju mudrost, tada s njom dolaze ‚sva dobra i blago nebrojeno‘, kaže sveti pisac. Potrebno je također ono što se primi kao Božji dar i drugima davati, bogatstva Božje mudrosti prenijeti bližnjima. A oni koji se njome služe postaju prijatelji Božji'. Mudrost je zapravo sam Bog, a Marija, Majka je Mudrosti ili kako je volimo zvati, Prijestolje Mudrosti jer u njezinu krilu sjedi Kralj koji je mudrost sama, Gospodin Isus Krist naš Spasitelj. I ovdje u marijanskom svetištu Majke Milosrđa u Kloštru zavapimo: Prijestolje Mudrosti, moli za nas!“

120

VIJESTI • rujan 2019.

Biskup je podsjetio i kako se u obredu polaganja zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti kaže da su po krštenju već posvećene vodom i Duhom Svetim, a zavjetovanje evanđeoskih savjeta je način da se još tješnje sjedine s Kristom, odnosno da iz bližega idu za Isusom. „To biti bliže, ići za Isusom, biti sjedinjen s Isusom – znači prijateljevati s Isusom. To je moguće zato jer je on vas pozvao, drage sestre. On je bio okružen ženama koje su mu posluživale, kao i njegovim apostolima, ‚od svojih dobara‘, kaže sv. Luka (Lk 8,3). To je povlastica, biti Isusu blizu. Tko je blizu, taj više čuje, zna, bolje upozna osobu koju slijedi… To je lijepo prijateljstvo jer je satkano od povjerenja. To vam, drage sestre, želim: da ne izgubite nikada povjerenje u Isusa, da ga uvijek slijedite kao one koje ga prijateljski ljube“, rekao je biskup. Na kraju biskup je još rekao sestrama neka njihova zrelost bude ostvarenje snova koje danas sanjaju i neka sutra koje dolazi bude dovršenje onoga što danas započinju. „Zapravo nikad nismo završili, čitav nam je život graditi, ali danas ste započele. Isus ima i prispodobu o mudrim i ludim djevicama, a i o mudrom i ludom graditelju. Mudri graditelj gradi kuću na stijeni, na čvrstom temelju i kad dođu oluje, vjetrovi i nevrijeme, ta se kuća neće srušiti; ludi pak graditelj gradi bez temelja, na pijesku, tako da prvi vjetar i oluja ruši tu kuću, i ona postaje ‚ruševina velika‘. Vi ste započele danas graditi na Kristu, čvrstoj stijeni. Neka vas on čuva i vodi, obdari potrebnim duhovnim darovima da ustrajete i neprestano dograđujete svoj dom da budete dostojne ući u vječni dom na nebesima“, zaključio je biskup. Nakon homilije uslijedio je obred zavjetovanja. Svaka je zavjetovanica izrekla obrazac

zavjetovanja u ruke provincijske predstojnice s. Kate Karadže, a pred s. Celinom Vidak, magistrom novakinja i s. Lidijom Jurišić, zamjenicom provincijalke te okupljenom zajednicom Crkvom: biskupom, svećenicima, susestrama, obitelji, prijateljima, vjernicima. Kao znak vlastitog predanja i prinosa same sebe Bogu, zavjetovanice su potom taj isti obrazac vlastoručno potpisan položile na oltar. Biskup je blagoslovio koprene koje su zavjetovanice primile kao jedan od znakova zavjetovanja i potpune posvećenosti Kristu i službi Crkve. Primile su i Pravilo franjevačke obitelji koje su pomno proučavale u vrijeme novicijata, a sada su pozvane naučeno životom pokazati. Tri su se mlade djevojke zavjetovale pred Bogom i Crkvom i obećale živjeti evanđeoske zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće. One su se slobodno odazvale na Božji poziv i odlučile radikalno u svakodnevici živjeti svoje krštenje, suobličavati se Kristu i biti živi znak njegove prisutnosti i ljubavi. Na kraju mise biskup je čestitao mladim sestrama i poželio im ustrajnost u življenju svog životnog poziva, a čestitku je uputio i s. Leonardi Novak te s. Brigiti Bernatović koje su danas proslavile veliki jubilej, 60 godina redovničkih zavjeta. (IKA) Dan Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša 30. rujna 2019. Dan Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša proslavljen je 30. rujna, na svetkovinu sv. Jeronima, njezina zaštitnika, u samostanu i crkvi sv. Jeronima u Martinšćici na Cresu, u povodu 540. obljetnice djelovanja redovnika u tome mjestu i zlatnoga sveće-

121 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ničkog jubileja fra Tomislava Kere, gvardijana i župnika u Martinšćici. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak, a koncelebrirali su provincijal fra Ivo Martinović, zlatomisnik fra Tomislav Kero, generalni vikar Krčke biskupije mons. Franjo Velčić te trideset i četvorica svećenika, među kojima su bili redovnici iz svih krajeva Provincije, desetak svećenika iz Creskoga i Lošinjskog dekanata, na čelu s dekanima vlč. Marijanom Kosićem i vlč. Robertom Zubovićem te fra Josipom Petonjićem iz samostana franjevaca konventualaca u Cresu i fra Diegom Deklićem iz franjevačkog samostana na Košljunu. U slavlju je sudjelovalo više od sedamdeset vjernika iz mjesta i okolice. Pozdravivši biskupa Petanjka, fra Tomislava Keru, domaćina i slavljenika, i sve nazočne, provincijal je istaknuo da se radi, prije svega, o zahvalnom slavlju: za sva Božja dobročinstva u dugoj povijesti samostana, za dobročinstva u svećeničkoj službi fra Tomislava Kere i životu druge braće koja ove godine slave svoje redovničke i svećeničke jubileje. Podsjetio je da su samostan i crkva u Martinšćici podignuti po želji i na temelju imanja koja je franjevcima trećoredcima darovala plemićka obitelj Blaža i Urse Kolombis iz Cresa, da je gradnja započela 1479., da su redovnici došli u nedovršeni samostan 1482. g. te da su samostan i crkva završeni i posvećeni 1525. Biskup je u uvodu čestitao jubileje braći Provincije i fra Tomislavu Keri, istaknuo vrijednost bratskog života redovnika te sve nazočne pozvao na rast u bratskoj ljubavi. U homiliji je prikazao osobu, djelovanje, posebnosti i doprinos svetog Jeronima, ističući među ostalim „da je imao dvije velike

ljubavi: monaški život i studij Svetog pisma, kao oblik molitve“, da se borio da, unatoč svoje „žestoke naravi“, od sebe „učini čovjeka“ i da, „kao znanstvenik u današnjem smislu, bude koristan cijeloj Crkvi i društvu“. Njegova je velika zasluga, nastavio je, što je „povezivao vjeru i razum, Crkvu i državu, naravno i nadnaravno te što je bio svetac kontinuiteta između rimske civilizacije i prvih stoljeća Crkve“. Posebno je razložio kako se u životu sv. Jeronima pokazala istina da „milost koja od Boga dolazi ne uništava narav“, nego je „oblikuje, pročišćava, uzdiže i dovodi do punine“. Podsjetio je zatim na njegovu slavnu rečenicu ‒ „Nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista“ ‒ te sve pozvao da sa slavlja u život ponesu tu istinu jer je Sveto pismo doista „potrebno čitati, studirati i nad njim moliti“. U drugom dijelu homilije među ostalim je kazao: „Vjerujem da su mnogi redovnici, koji su kroz pet i pol stoljeća prošli ovim krajem, ušli u samostan jer su bili vođeni visokim evanđeoskim idealima, jer su izabrali redovnički pokornički život u Redu sv. Franje i jer su htjeli postići osobnu svetost, ali i jer su željeli služiti narodu na najbolji način“. Na kraju je u svoje ime i uime Biskupije zahvalio redovnicima na njihovu služenju u mjesnoj Crkvi i zaželio im novi procvat života i duhovnih zvanja. Na završetku euharistije provincijal Martinović pročitao je imena četrdeset i jednog fratra koji su preminuli u Martinšćici u dugoj povijesti samostana te biskupu i fra Tomislavu u znak zahvalnosti predao prigodne darove. Uime župljana fra Tomislavu je čestitala i zahvalila Fides Deklić, a uime bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda i vjernika iz Ogulina, u kojem je on djelovao u posljednje vrijeme, Zora Belina i Biserka Magdić. Slavlje u crkvi završilo je pjesmom

122

VIJESTI • rujan 2019.

zahvalnicom i riječima zahvale fra Tomislava Kere. Na slavlju su posluživali fra Josip Dolić i fra Mirko Mišković, dan ranije zaređeni za đakone u zagrebačkoj prvostolnici, fra Anto Lukenda, redovnički brat iz samostana u Odri i Tomislav Sabađija, novak u samostanu fraanjevaca trećoredaca u Krku. Zatim su se svi sudionici euharistijskog slavlja okupili na agapama, domjenku i susretu ispred samostana. Nakon toga, na prigodnom objedu u samostanu, na kojem su bili biskup Petanjak, članovi Provincije, svećenici s Cresa i Lošinja i suradnici Provincije u Martinšćici, provincijal je u svom govoru, zahvaljujući svima nazočnima, posebno zahvalio fra Tomislavu, koji je slavio zlatni svećenički jubilej, „za sve što je činio za Provinciju, za Boga, Crkvu, narod Božji u svojoj jednostavnosti, samozatajnosti i predanju“, ističući njegovu „nesebičnu ljubav prema Provinciji i Crkvi“ i njegovu poniznost, koja se posebno očitovala u čestoj spremnosti da prihvati služenje u mnogim i različitim samostanima i župama. Proslava je započela uz samostanski grob na mjesnom groblju molitvom za pokojne redovnike, koju je predvodio provincijal Martinović uz sudjelovanje subraće, biskupa Petanjka, svećenika i okupljenih mještana. Prigodom proslave župljanin Ivo Saganić je na temelju samostanskih i župnih spisa priredio i na župnoj oglasnoj ploči objavio popis gvardijanâ samostana u Martinšćici te popis kuratâ i upravitelja župe u Martinšćici, i dijecezanskih svećenika, i redovnika Provincije franjevaca trećoredaca. (IKA)

123

REDOVNIÅ TVO U BOSNI I HERCEGOVINI

124

VIJESTI • rujan 2019.

Euharistijsko slavlje prigodom proslave zaštitnika Klanjateljica Krvi Kristove

Duhovne vježbe sestara milosrdnica u samostanu karmelićana

1. srpnja 2019.

Od 30. lipnja do 6. srpnja 2019.

U ponedjeljak 1. srpnja 2019. godine, zajednica sestara Klanjateljica Krvi Kristove proslavila je svoga naslovnika. Sveto misno slavlje, u samostanskoj kapelici Krvi Kristove u Sarajevu, predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju mons. Franje Komarice, biskupa banjolučkoga i preč. Mirka Šimića, ravnatelja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije.

U samostanu-duhovnom centru „Karmel sv. Ilije“ na Buškom jezeru (Župa Grabovica, Općina Tomislavgrad) fra Vjeko Eduard Tomić održao je od 30. lipnja do 6. srpnja 2019. duhovne vježbe sestrama milosrdnicama. Jedna od 24 sudionice, s. M. Katarina Dunđer napisala je osvrt na te darovane i povlaštene trenutke osluškivanja i prepoznavanja Božjeg govora u vlastitom životu.

Kardinal Puljić je na početku svete mise uputio pozdrav svim prisutnima te čestitao sestrama njihovu svetkovinu. U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je izrekao nekoliko poticajnih misli. Na početku je naglasio važnost krvi u ljudskom shvaćanju, vezanu uz krvnu vezu, i božanskom shvaćanju vezanu uz Savez. „Krv nije samo simbol, ona je stvarnost koja nas uvijek upućuje na žrtvu Kristovu, kojom nas je otkupio. Današnjim svetkovanjem Predragocjene Krvi Kristove trebamo nadići ljudsku dimenziju i ući u vrijednost koju nam je Isus dao kroz svoju krv koja je otkupila čovjeka. S tom vrijednošću lakše ćemo komunicirati s ljudima“, naglasio je kardinal Puljić. Družbu sestara Klanjateljica Krvi Kristove osnovala je 1834. godine sv. Marija De Mattias. Zajednica sestara, koje danas djeluju u Sarajevu, osnovana je 1971. godine. Sestre apostolski djeluju svojim životom i radom u uredima Biskupske konferencije BiH i Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH. (KVRPP BIH/KTA)

„Pravi ljetni tjedan, sunce, kamen i jezero, a mi do nogu Gospodinovih – traje godišnje vrijeme sabranosti! Fra Vjeko nas je, nadahnut Evanđeljem i Dekretom Perfectae Caritatis, poticao razmišljati o redovničkom identitetu i redovničkom poslanju. Podsjetio nas je na prvu i glavnu dužnost svih redovničkih osoba, a to je kontemplacija božanskih stvari i neprekidna sjedinjenost s Bogom kao preduvjet uspješnog apostolata. Kapelica je polazna točka svakog našeg planiranja i svake naše aktivnosti, jer milost odzgor kao početni dar Božiji prethodi svakom našem djelovanju. Najveći dar koji nam Bog dade jest život, na zemlji ga imamo samo jednoga, nema reprize, teče i odlazi u nepovrat, a živeći ga kujemo svoj vječni život! Život na zemlji je poput broda koji plovi od jedne obale ka drugoj, i mora ploviti. Kormilo tog broda povjereno je nama, i dok brod plovi mi moramo biti koncentrirani na plovidbu, moramo paziti i na nama nepoznate grebene na koje se ne smijemo nasukati! No, na životnoj pučini nismo sami. Svatko od nas je predodređen, odabran i pozvan od Osobe koja nas oduvijek poznaje, hoće i voli. U krštenju, činu neizbrisivog posvećenja duše Bogu, Bog je s

125 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

nama nešto započeo, zahvatila nas je Njegova milost u svoj svojoj širini i dubini, i uz naše sudjelovanje on će započeto u nama dovršiti. Naše redovničko posvećenje je u tu krsnu posvetu duboko ukorijenjeno i još potpunije ju izražava. Redovnička osoba živi Bogu jedinom, cijeli svoj život stavlja na raspolaganje njegovoj službi. Naše služenje Bogu zahtijeva cijele nas, u svoj slobodi i iskrenosti, ne pola-pola, ne s figom u džepu, jer nam je povjeren poziv koji ima uzvišenu i dragocjenu svrhu a to je spašavanje duša za vječni život. Da bismo u svojoj službi služenja bili učinkoviti, darovane su nam osnovne kreposti vjera, nada i ljubav, kao i stožerne, razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. Prakticiranjem kreposti biramo život po Duhu, tj. život u Bogu, život koji se uspješno odupire tijelu i smrti. Kreposna redovnička osoba zrači nečim nepatvoreno Božjim što je neodoljivo privlačno i zove one koji nas susreću prema Bogu. Zato mi redovnici nikad ne smijemo odustati od kreposti, jer su one ukras koji nas resi, miris koji podsjeća na Krista! Imajući na pameti ove impulse koje nam je fra Vjeko dao, trudimo se nasljedovati Isusa. Ostanimo uz Isusa, jer je On neiscrpni izvor naše snage. Odvajajući se od ovog izvora postat ćemo umorne redovničke osobe koje vuku za sobom to svoje redovništvo, pa na kraju odustaju od redovničkog života! Slušajmo Isusa, imajmo rado u ruci Sveto pismo, čitajmo ga i razmatrajmo kako bi ga uvijek bolje poznavali i po njemu se ravnali. Vratimo se u Isusovu školu, Krist je učitelj, On zna sve, a mi smo učenici i znamo onoliko koliko se dademo poučiti. Od Njega poučeni pođimo bližnje posluživati!“, zaključila je s. M. Katarina. (milosrdnice-bih.com)

Posveta nove crkve sv. Ignacija Lojolskog u Sarajevu 6. srpnja 2019.

U subotu 6. srpnja 2019. nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić posvetio je novu župnu crkvu sv. Ignacija Lojolskog u Sarajevu u gradskoj četvrti Grbavica. Misno slavlje započelo je svečanom procesijom do zaključanih ulaznih vrata crkve koja s pastoralnim centrom čini jednu građevinsku cjelinu. Tu su se okupili vjernici Župe sv. Ignacija Lojolskog i drugih sarajevskih župa, brojne časne sestre raznih družbi. U okviru uvodnog obreda pred ulaznim crkvenim vratima projektant gospodin Juro Pranjić ukratko je upoznao nazočne s poviješću gradnje crkve i pastoralnog centra te predao ključeve crkve kardinalu Puljiću, budući da je mjesni biskup prvi župnik svih župa u svojoj biskupiji. Potom je kardinal Puljić dao te ključeve župniku p. Krešimiru Djakoviću koji je vodio gradnju crkve čije je temelje također blagoslovio kardinal Puljić 2014. godine. Nakon što je o. Djaković otključao ulazna crkvena vrata, u novu crkvu ušla je najprije asistencija i koncelebranti s kardinalom Puljićem, a potom i svi okupljeni vjernici.

126

VIJESTI • rujan 2019.

U ime cijele župne zajednice o. Krešimir uputio je pozdrav kardinal Puljiću, vojnom biskupu u BiH mons. Tomi Vukšiću, provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Daliboru Reniću, provincijalu Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozi Marinčiću i brojnim svećenima te časnim sestrama među kojima su bile provincijska predstojnica Bosansko-hrvatske provincije Školskih sestara franjevki s. Kata Karadža i provincijska glavarica sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije s. M. Maria Ana Kustura. Poseban pozdrav uputio je vjernicima župe Bezgrješnog Srca Marijina s Jordanovca i Presvetog Srca Isusova iz Palmotićeve u Zagrebu. „Pozdravljam i sve vjernike sarajevskih župa i drugih župa naše Domovine koji su došli s nama podijeliti radost posvete naše nove župne crkve. Pozdravljam projektanta ove crkve i Pastoralnog centra gosp. Juru Pranjića, koji je zajedno s gosp. Blaškom Djakovićem nadzirao gradnju. Pozdravljam i akademskog kipara gosp. Hrvoja Urumovića i sve izvođače radova na crkvi i Pastoralnom centru. Na kraju pozdravljam i sve vjernike Župe sv. Ignacija Lojolskog koji su dugi niz godina strpljivo čekali ovaj dan. Neizmjerno se radujem zajedno sa svima vama današnjem danu kada na posebno svečan način posvećujemo ovu novu župnu crkvu i nakon četrdeset godina ćemo slaviti Boga u ovom novom zdanju i Njemu u molitvi zahvaljivati na svim darovima kojima nas svaki dan obilato obasipa“, kazao je u svom pozdravu o. Djaković. Nakon misnih čitanja kardinal Puljić uputio je prigodnu propovijed. „Zaista sam radostan da smo doživjeli ovaj događaj nakon dugih, dugih borbi za dobivanje dozvole, a onda i

traženja sredstava za gradnju ove župne crkve“, kazao je kardinal Puljić. Napominjući da je čovjek u napasti da postane „pokvarljiva roba“, istaknuo je da riječ Božja obnavlja ljudsko srce. Osvrćući se na prvo misno čitanje iz Knjige proroka Nehemije koje opisuje narodni zbor u Jeruzalemu nakon povratka iz babilonskog sužanjstva, kazao je da je naviještena riječ Božja izazvala suze kod ljudi koji su velikim dijelom već bili zaboravili svoje korijene. „Riječ Božja obnavlja ljudsko srce, pamet i svijest te ga vraća korijenima: Bog je onaj koji nas je stvorio, objavio nam se i otkupio nas“, kazao je kardinal Puljić, ističući da crkva koju posvećuju nije samo zdanje nego dom Božji u kojem su svi vjernici kod kuće jer su došli svojem Bogu Ocu da prepoznaju sebe kao djecu Božju po slušanju Božje riječi. Podsjećajući na riječi sv. Pavla da su hram Božji, kardinal Puljić istaknuo je potrebu trajne obnove u čemu im pomažu crkve kao simboli zajedništva i mjesta u kojem slušaju poruku spasenja i postaju dionici djela spasenja. Dodao je da je čovjeku potrebna stalna obnova i vraćanje korijenima vjere u kojoj je ponikao kao kršćanin i kao dijete Božje. „Bit će posebno važno da nadiđemo javno mnijenje“, kazao je kardinal Puljić podsjećajući na Isusovo pitanje učenicima, što govore ljudi tko je On. Spomenuo je razna pisanja po portalima, novinama i drugim medijima. Dodao je da nije posebno važno što ljudi pričaju, nego što će svatko odgovoriti na Isusovo pitanje, što misli tko je On? „Mi ovdje dolazimo ispovjediti svoju vjeru: ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga!’ Zato smo i izgradili ovo zdanje da u njemu susretnemo Isusa, da na neki način doživimo da On nas udomljuje da bismo mi Njega udomili. Udomljuje nas

127 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

u svom domu kao svoju djecu, kao braću i sestre da bismo mi Njega udomili u svetoj pričesti i primili ga u svoj stan, u svoje srce koje je hram“, rekao je kardinal Puljić. „I zato mi je radost da i u ovom kutu nadbiskupije, ovog grada, ovaj kutak bude divan trenutak gdje ćemo trajno dolaziti u dom Božji; gdje ćemo trajno dolaziti svojoj kući. Ovdje ćemo kod Oca biti njegova djeca; gdje ćemo trajno ispovijedati Krista, bez obzira što javnost misli, što na neki način mediji govore, što političari govore. Mi ispovijedamo: ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga!’ I to želimo živjeti“, kazao je kardinal Puljić koji je podsjetio na dugotrajno traženje dozvola za gradnju crkve poimence spominjući pojedine novosarajevske općinske načelnike i javnu raspravu prigodom koje su tadašnji grbavički župnik i vjernici doživjeli ponižavanje okupljenih građana. „I mi smo kršćani ovog grada i građani ove zemlje. Imamo pravo na ono na što i svi drugi imaju“, rekao je kardinal Puljić, ističući upornost i nastojanju da bude izgrađena nova župna crkva posvećena sv. Ignaciju Lojolskom, „da katolici imaju svoju kuću, svoj dom u kojem će ispovijedati svoju vjeru“. Potom je kazao da smisao Božjeg doma jest da posveti živu Crkvu, i dodao da posveta crkve posvećuje i sve dobročinitelje bez kojih se crkva ne bi mogla izgraditi. „Ne samo da ćemo blagosloviti ovo zdanje, sve dobročinitelje i graditelje, nego je ova crkva simbol da smo tu, da tu živimo, želimo opstati i biti ono što jesmo i to ne protiv nekoga, nego biti ponosni na ono što jesmo, svoje voljeti, tuđe poštovati“, kazao je kardinal Puljić potičući sve da se po vjeri izgrađuju u ljudskom dostojanstvu kao djeca Božja.

„Neka sv. Ignacije, čije moći stavljamo u oltar i koji se po oltaru posvetio, izmoli i nama da se i mi posvećujemo dolazeći na misu i na molitvu“, kazao je kardinal Puljić, i napomenuo da toranj nove crkve usmjeruje prema Bogu. Potom je protumačio da je središte crkve oltar na kojem se prikazuje Kristova žrtva dodajući da je oltar u isto vrijeme i obiteljski stol. „Tu se prikazuje Kristova žrtva, ali tu mi i blagujemo od Kristove žrtve“, rekao je kardinal Puljić, ističući da po tome oltaru treba biti izgrađen obiteljski stol kako bi obitelj živjela od otajstva Isusa Krista i bila Crkva u malom. Pojasnio je da će u okviru obreda posvete crkve biti pomazana četiri križa na zidovima crkve koji su simboli četvorice evanđelista kao znak naviještanja Božje riječi. Nakon propovijedi uslijedili su obredi posvete crkve u čijem je središtu oltar bez čije se posvete crkva uopće ne može posvetiti. Pošto su kardinal Puljić, provincijal Renić i župnik Djaković potpisali povelju o posveti crkve, spomenuta povelja zajedno s moćima sv. Ignacija Lojolskog ugrađena je u oltar crkve. Nakon što su izmoljene litanije svih svetih, u kojima je posebno spomenuto ime sv. Ignacija Lojolskog te ubrojeni sveci i blaženici iz hrvatskog naroda, kardinal Puljić izmolio je posvetnu molitvu i pomazao oltar svetim uljem kako bi postao znamen Krista – Pomazanika i Glave Crkve, a biskup Vukšić pomazao je uljem četiri križa na zidovima crkve. Taj čin pomazanja simbolizira jedinstvo Glave i tijela Crkve te označuje da je ona slika svetoga grada Jeruzalema. Potom je kardinal Puljić na oltaru zapalio tamjan koji simbolizira Kristovu žrtvu koja se u otajstvu nastavlja i s molitvama vjernika uzlazi Bogu na ugodan miomiris, ali se i spušta prema zemlji simbolizirajući primanje Božjega daha

128

VIJESTI • rujan 2019.

života. Nakon što je kardinal Puljić okadio oltar i zidove crkve, misnici su obrisali sveto ulje na oltaru i prekrili oltar bijelim oltarnjakom koji simbolizira pripremanje stola za gozbu večere Gospodnje i slavlje spomena na njegovu smrt, ukop i uskrsnuće. Na oltar su postavljene svijeće, a kardinal Puljić predao je upaljenu svijeću župniku Djakoviću koji je upalio svijeće na oltaru, nakon čega je uslijedilo euharistijsko slavlje prinosom darova.

mnogim drugim koji su dali svoju pomoć za izgradnju ove crkve i Pastoralnog centra. Na poseban način zahvaljujem našem nadbiskupu Puljiću koji me uvijek srdačno primao i strpljivo potpisivao pisma zamolbe, dajući svoju nesebičnu potporu u traženju pomoći. Neka dobri Bog svima stostruko uzvrati za svaki dar u izgradnji crkve i Pastoralnog centra sv. Ignacija Lojolskog“, kazao je župnik Djaković.

Na kraju svete mise župnik Djaković uputio je riječi zahvale svim prisutnima. „Osobito zahvaljujem dobročiniteljima koji su pomogli gradnju nove župne crkve i Pastoralnog centra: Talijanskoj biskupskoj konferenciji, crkvenoj zakladi ‘Kirche in Not’, Kölnskoj nadbiskupiji, Vrhbosanskoj nadbiskupiji, Franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene, Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, Hrvatskoj provinciji Družbe Isusove, Federaciji Bosne i Hercegovine, Osječko đakovačkoj nadbiskupiji, Generalnoj kući sestara sv. Križa iz Brunena u Švicarskoj, svim provincijalkama iz BiH, kao i sestrama koje imaju svoje provincijalne kuće u Hrvatskoj, Služavkama Kristovim, vlč. Vinku Radiću, vlč. Nikoli Pranjiću, vlč. Miji Nikoliću, vlč. Miroslavu Agostiniju, vjernicima sarajevskih župa, vjernicima Župe sv. Josipa u Zenici, sv. Mihovila u Varešu, Preobraženja Gospodnjega u Borovici, vjernicima zagrebačkih Župa Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu, Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj, Marije Majke crkve na Trnovčici, sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi, Hercegovačkim franjevcima u Dubravi, Uznesenja BDM Aljmaš, Hrvatskim katoličkim misija u Grazu, Innsbrucku, Zürichu, Bernu, Arrau, Luzernu, Chicagu, New Yorku, Clevelendu, Los Angelesu, Torontu, Hamiltonu, Mississaugi, Norvalu, dobročiniteljima iz Australije i

Svoju riječ uputio je provincijal o. Dalibor Renić, i kazao da je budućnost neizvjesna. „Kakva god budućnost bila, ostaje jedna istina – da je Crkva Božja izgrađena na čvrstoj stijeni koja je Krist. I što god se dogodilo, On nam je jamstvo sigurne budućnosti. Ova zidana crkva znak je zidane stijene koja ostaje tu i pokazivat će put u nebo... Ova crkva je tu i radi žive Crkve koja se u njoj okuplja i slavi sakramente i Kristovu prisutnost“, kazao je provincijal Renić dodajući da članovi Družbe Isusove, djelujući u ovoj župi, obogaćuju mjesnu Crkvu vrhbosansku specifičnom karizmom. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor pod ravnanjem maestra Darija Vučića te sviranje i pjevanje tamburaša iz Župe sv. Mihovila arkanđela u Varešu kao i solo pjevanje baritona Dragana Pavlovića. Župa sv. Ignacija Lojolskog osnovana je 27. srpnja 1979. za potrebe vjernika u tom dijelu Sarajeva, a od samog osnutka nije imala odgovarajućih prostorija za vršenje svoje pastoralne djelatnosti. Kako u vrijeme komunizma nije bilo moguće dobiti lokaciju za izgradnju župne crkve i pastoralnog centra, dosadašnje djelatnosti odvijale su se u prijašnjoj automehaničarskoj radionici u podrumu kuće koja je pretvorena u kapelicu, a rad s djecom i mladima u skromnim i skučenim

129 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

prostorima isusovačke kuće. Nakon deset godina traženja lokacije, napokon je 2009. godine dodijeljena urbanistička dozvola, tj. lokacija za izgradnju župne crkve i pastoralnog centra, a 2013. konačno je dobivena i građevinska dozvola, pa je 2014. godine posvećen kamen temeljac i potom nastavljena gradnja župne crkve i pastoralnog centra. (KTA) Proslava 90. obljetnice djelovanja Školskih sestara franjevki u Bosni i zlatni jubilej redovništva 7. srpnja 2019.

Devedeset godina života i djelovanja školskih sestara franjevki u Bosni te zlatni jubilej redovništva 14 sestara dvije su obljetnice proslavljene u nedjelju 7. srpnja 2019., u samostanskoj crkvi sv. Bonaventure u Visokom. Obilježavanje obljetnica započelo je 1. srpnja okupljanjem sestara koje slave 50 godina redovničkoga života. Sestre svečarice, s. Berta Puškarić, s. Gracija Žabić, s. Sidonija Pranješ, s. Irena Zeba, s. Dragutina Šimunović, s. Simplicija Budimir, s. Anita Dramac, s. Ilinka Dubravac, s. Mirjam Kolar, s. Miroljuba Miloš, s. Snježana Saraf, s. Branisla-

va Sičaja, s. Natalija Brković i s. Mladena Vučković svoju su duhovnu pripravu, koju je animirala s. Lidija Jurišić, provincijska zamjenica, provele u Visokom promišljajući o Isusovu govoru na gori (Mt 5,1–16) kroz svakodnevnu euharistiju, prigodne nagovore, zajedničke susrete, osobne meditacije i druženje. Slavlje jubileja doživjelo je vrhunac u svečanoj nedjeljnoj euharistiji koju je, uz suslavlje braće svećenika, predvodio fra Jozo Puškarić, župnik u Donjoj Tramošnici. Tom prigodom okupljene sestre, predvođene provincijskom predstojnicom s. Katom Karadžom, prisjetile su se također u svojim molitvama 90. obljetnice od dolaska Školskih sestara franjevki u Bosnu. One su, naime, došavši iz Maribora u lipnju 1929., započele svoje djelovanje u domaćinstvu odgojnih zavoda Provincije Bosne Srebrene u Visokom i Sarajevu. Istaknuo je to u svom pozdravnom govoru domaćin gvardijan visočkog samostana fra Franjo Radman, kazavši kako je Visoko sestrama „bosanska rodna kuća“, te da su u nju uvijek dobro došle. Zahvalio je sestrama za kontinuiranih 90 godina života i djelovanja u Visokom, danas u duhu svoje karizme u odgoju i obrazovanju. „U tih 90 godina upisane su također naše današnje slavljenice, sestre koje obilježavaju 50 godina redovništva. Drage sestre, hvala vam na vašem predanom služenju Bogu i bratu čovjeku, koje, siguran sam, nije prošlo bez poteškoća i napora. No, vaša ustrajnost kroz ovih 50 godina govori o pouzdanju u Božje vodstvo. Hvala vam na tom svjedočanstvu“, naglasio je fra Franjo čestitajući sestrama slavljenicama, moleći pritom Gospodara žetve da i nadalje šalje radnike u svoju žetvu.

130

VIJESTI • rujan 2019.

U tom duhu započeo je prigodnu propovijed fra Jozo, napominjući kako su nedjeljna biblijska čitanja kao birana za prigodu slavlja obljetnica (Lk 10,1–12; 17–20). Isus koristi motive iz svakodnevnog života poučavajući svoje učenike. Šalje ih zatim da propovijedaju. Fra Jozo se prisjetio svojih sjemenišnih dana i Isusove škole koju je prošao u tim početnim danima preko naputaka svojih odgajatelja. Istu školu prošle su i sestre slavljenice. Krenule su prije 50 godina biti radnice na njivi Gospodnjoj. One su svojim životima svjedočile, a svjedoče i danas, da je sve Božji dar. Svoju propovijed prožeo je osobnim iskustvima redovničkog života i pritom spomenuo mnoge godine provedene u Visokom gdje je vrlo uspješno surađivao sa sestrama. Okupljenima se obratila i provincijska predstojnica s. Kata Karadža. U svom se govoru najprije osvrnula na devedesetogodišnju povijest sestarskog djelovanja u Bosni kamo su došle te, iako školske, preuzele domaćinske poslove u odgojnim zavodima Bosne Srebrene nadajući se „da će jednoga dana i ovdje raditi prema svojoj karizmi u najužem smislu, odgajati i poučavati djecu i mladež“, što se zadnjih godina i događa. Visoko je za sestre „vrlo važno mjesto jer se tiče naših početaka, prvih dana djelovanja u Bosni, ali i prvog provincijskog sjedišta, kao i mjesta u kojem su djelovale mnoge naše sestre“, naglasila je s. Kata. Citirala je isto tako fra Ignacija Gavrana koji je vrlo sažeto i jasno napisao o 50. obljetnici djelovanja sestara u Visokom sljedeće: „Kao što se vidi, sestre su vrlo često bile uzori marljivosti, odanosti. Mjestimično je njihova žrtva, osobito u prvih 15 godina, dosezala herojski stepen. To je bila tiha, nečujna žrtva

koju je nerijetko vidio jedino Bog: život gotovo u potpunosti za druge, za ovaj zavod, za njegove svećenike i đake... Neka znaju da njihov rad i njihove žrtve prati s naše strane osjećaj obvezatnosti, zaduženosti, zahvalnosti, iako se to, nažalost, rijetko izričito kaže. Neka budu svjesne da su svojim radom, osobito u vrtu, osvjetlale obraz i nama i Katoličkoj crkvi u muslimanskom i pravoslavnom Visokom i da su često uspješnije propovijedale svojom čestitošću i skromnošću, nego što bi to učinio i najrječitiji propovjednik.“ Čestitajući sestrama zlatni jubilej redovništva, sestra je Kata zahvalila sestrama na nesebičnom predanju potičući ih da se ne boje ni malaksalih snaga ni neizvjesne sutrašnjice: „Cijeli vaš redovnički život bio je predanje u Božje ruke. On će i dalje voditi vaše živote svojom milošću.“ Na koncu je zahvalila svima koji su pridonijeli organiziranju proslave dviju vrlo važnih obljetnica za našu zajednicu: s. Lidiji za vođenje duhovne priprave sestrama, braći franjevcima u Visokom predvođenima gvardijanom fra Franjom za otvorenost i gostoprimstvo, sestrama koje djeluju u Visokom za gostoljubivost i sestrinsku blizinu, fra Jozi na predslavljenju euharistije, prof. Melisi Zerdo za animiranje liturgijskog pjevanja. Pročitala je i čestitku vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović, koja je između ostalog napisala: „Gospodin je po vama i vašem skrovitom, nesebičnom, svakodnevnom služenju učinio mnoga i velika djela. Neka izlije obilne darove milosti na svaku sestru i cijelu vašu Provinciju.“ Nakon mise druženje je nastavljeno uz zajednički ručak. Riječi zahvale uime slavljenica okupljenima je uputila s. Berta Puškarić. Bogu hvala, roditeljima, našim odgajateljicama s. Leonardi Novak i s. Suzani Milar-

131 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

dović, svim tadašnjim i današnjim sestrama, braći franjevcima i svima koji su nas pratili kroz 50 godina našeg redovničkog služenja, izrekla je s. Berta. Iako su bile zajedno i na okupu samo u godini novicijata te nakon toga diljem naše Provincije vršile razne apostolate, sestre svjedoče ljepotu generacijske povezanosti, ali i međusobne potpore u vršenju Božje volje. (s. Kristina Marijanović) Blagoslov kamena temeljca i gradilišta novoga samostana na Plehanu 9. srpnja 2019.

Predvodeći u ponedjeljak 8. srpnja u popodnevnim satima euharistijsko slavlje u novoj župnoj crkvi sv. Marka na Plehanu u Bosanskoj Posavini, kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup svečano je blagoslovio gradilište i kamen temeljac za novi samostan. Uz domaćeg župnika fra Antu Tomasa i provincijala franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozu Marinčića suslavilo je još tridesetak svećenika među kojima nekoliko gvardijana iz provincije. Radost tog doista velikog povijesnog događaja, kako za Plehan tako i za cijeli taj kraj Bosanske Posavine s malim stadom plehan-

skih povratnika i trojicom franjevaca koji tu žive i djeluju, svojom su nazočnošću podijelili mnogobrojni vjernici plehanskog kraja raseljeni diljem svijeta, visoki dužnosnici i brojni predstavnici društveno-političkih vlasti iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske te predstavnici svih vjerskih zajednica u BIH. U prigodnoj homiliji kardinal Puljić je pojasnio ulogu i važnost gradnje samostana u kojem, kako je rekao, redovnici živeći zajedno, odgajaju se za poslušnost, nesebičnost, velikodušnost te sposobnost ostvarivanja triju svojih zavjeta: poslušnosti, čistoće i siromaštva. „Samostan je gnijezdo koje odgaja čovjeka da sazrijeva u vjeri, odanosti Bogu i raspoloživosti za služenje Crkvi. Zato ovaj samostan samo nastavlja tradiciju, jer samostan je jedna nova obitelj u kojoj sazrijevamo u kršćanskoj ljubavi. Nema ljubavi bez žrtve ni žrtve bez poniznosti. Zato je važno ovaj samostan doživjeti kao gnijezdo zajedništva, bratstva, ali i kao oazu u kojoj će se istinski moliti. Samostani su bili posebna škola molitve, ali i na svoj su način kroz život vjere i molitvom odgajali kulturu, utkavši vjeru u kulturu naroda“, rekao je među ostalim kardinal. Pojašnjavajući simboliku kamena temeljca, posvijestio je da on označava Isusa Krista – čvrstu stijenu na kojoj gradimo život vjere, te je ustvrdio: „Kamen temeljac je simbolika, ali i poruka da u svemu što živimo i radimo oslanjamo se na Krista, jer je on kamen temeljac. Važno je znati na čemu gradimo svoj osobni i zajednički život i biti svjesni da dio sebe ugrađujemo u to zdanje.“ Posebno se osvrnuo na žrtvu koju su podnijeli naši pokojni branitelji, poručujući da moleći za njih moramo cijeniti i voljeti ono za što su oni ginuli. Utvrdio je da i o tome

132

VIJESTI • rujan 2019.

uvelike ovisi i povratak stanovnika toga kraja na svoja ognjišta. Svjestan uvjeta u kojima žive povratnici, ohrabrio ih je podsjećajući na to da svako vrijeme ima svoju težinu i križeve, te ih je pozvao da se ne daju shrvati beznađem, nego da dodirujući Isusa dopuste da ih On ozdravlja, jača, pomogne dostojanstveno nositi križ i hrabro graditi budućnost. Upozorio je da su i predstavnici vlasti i predstavnici Crkve pozvani zajedno se zauzimati za izgradnju i obnovu tih porušenih krajeva. „Pozvani smo hrabro nositi svoj križ i tako mladima svjedočiti vjeru, nadu i pouzdanje u Boga. To je smisao kamena temeljca – onoga na kojeg se oslanjamo, s kime računamo kako bismo budućnost mogli gradili. Želim da ova svečanost probudi u nama pouzdanje u Boga, da s Bogom računamo, pa će i čovjek imati više mjesta u mome životu. Kao što samostan odgaja za zajedništvo i bratstvo, tako nas i euharistija odgaja za zajedništvo i bratstvo da bi više sloge i zajedništva među nama bilo“, poručio je na kraju kardinal Puljić. Na kraju mise slijedila je procesija iz crkve do gradilišta, gdje je uz prigodan program koji je vodio samostanski vikar fra Franjo Dalibor Stjepanović, kamen temeljac i gradilište blagoslovio kardinal Puljić. Obećavši svoju financijsku pomoć u gradnji tog važnog objekta na Plehanu, prigodnim riječima obratili su se nazočni visoki dužnosnici: u ime Vlade RS Srebrenka Golić, zamjenica predsjednice Vlade RS, u ime premijera RH Nikola Mažar, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, u ime zagrebačkog gradonačelnika Vjekoslav Jeleč te predsjednik HDZ-a BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora u

BiH Dragan Čović. U kamen temeljac, koji je isklesao i obradio plehanski povratnik Marko Princip, ugrađena je povelja o gradnji samostana koju su uz kardinala potpisali plehanski gvardijan fra Anto Tomas i provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić. Slavlje je pjevanjem uveličao Zbor župe Male Gospe iz Ulica kod Brčkog, predvođen na orguljama s. Ivankom Darojković iz Slavonskog Broda. Vjernici plehanskog kraja svoju su radost i veselje na ovaj veliki povijesni događaj pokazali nastavljajući s druženjem uz kolo i pjesmu. Franjevci, koji su u plehanskom kraju u Bosanskoj Posavini prisutni još od srednjega vijeka, oduvijek su bili prepoznatljivi ne samo kao duhovni pastiri nego i kao čuvari hrvatskog identiteta u tome kraju. Početkom 18. stoljeća na tadašnjem širem plehanskom području osnovana je prva župa. Prvi samostan sagrađen je 1874. U ovoj povratničkoj župi u kojoj je prije Domovinskog rata živjelo 8120 Hrvata katolika, a danas tek 90-ak uglavnom starijih i nemoćnih, danas žive i djeluju samo trojica franjevaca na čelu s gvardijanom fra Antom Tomasom. Iako su dušobrižnici tek malog stada povratnika, koje gvardijan uvijek naziva apostolima mira i dobra, franjevci tu imaju pune ruke posla, jer su im ne samo duhovni pastiri, nego često i medicinski djelatnici, socijalni radnici i drugo što je potrebno, a zadnjih 20-ak godina prepoznatljivi su i kao graditelji. Naime, 2. srpnja 1992. godine, nakon što je zauzela Plehan i cijeli taj kraj, neprijateljska vojska je s 2 tone eksploziva

133 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

porušila velebnu plehansku ljepoticu – župnu crkvu sv. Marka. Prilikom miniranja porušen je i samostan na Plehanu, sagrađen 1932. godine. Kako su u narednim danima u potpunosti razoreni i devastirani ostaci samostana i svih popratnih zgrada, kao i sve kuće, katolički puk pred ratnim je strahotama morao u izbjeglištvo. Prvi se na Plehan vratio gvardijan fra Ivan Ćurić, koji je na temeljima gospodarskih zgrada započeo gradnju privremenog samostana u kojem sada u nedovoljnim uvjetima žive i djeluju trojica franjevaca. Uz pomoć plehanskog puka i donacija sagrađena je nova plehanska crkva, koja se iznutra polako obnavlja. Budući da u plehanskom distriktu trenutno živi i djeluje petnaest franjevaca, izgradnja novoga samostana omogućit će im da svoje svećeništvo i franjevaštvo žive dostojno svoga poziva, a napose u starosti kada svi dolaze na Plehan. (B. Lukačević)

Rabin je uzveličao ovaj trenutak svojim sviranjem na različitim instrumentima kao i riječima koje je uputio prof. Lujiću i svim hodočasnicima. Osobito je naglasio da mu je čast uručiti ovo priznanje jednom franjevcu jer smatra da su franjevci bili i ostali most koji povezuje ljude i narode, pa tako i hrvatski i izraelski narod. Gđa. Alexander je u ime ministarstva turizma uručila prof. Lujiću modeliranu menoru s Davidovom zvijezdom i šofru u znak zahvalnosti i sjećanja na ovo jubilarno hodočašće.

Fra Boži Lujiću dodijeljena povelja „turističkog ambasadora dobre volje Izraela“

Šestorica postulanata stupili u novicijat Hercegovačke franjevačke provincije

12. srpnja 2019.

14. srpnja 2019.

Na kraju je prof. Lujić u svojoj zahvalnoj riječi naglasio kako ovo priznanje nije samo iskazano njemu osobno nego i svima koji su dosad organizirali hodočašća i u njima sudjelovali. Potom je domaćinima kao znak zahvale i sjećanja uručio svoju knjigu o Svetoj zemlji Tragovima biblijskih prostora i događaja. Tom prigodom priređen je i mali domjenak kao i priznanje svim hodočasnicima za obilazak Svete zemlje. (IKA)

U srijedu 4. srpnja Ministarstvo turizma države Izrael dodijelilo je prof. dr. sc. Boži Lujiću povelju „turističkog ambasadora dobre volje Izraela“ u povodu stotoga stručnog i duhovnog vođenja u Svetu zemlju – Izrael.

U nedjelju 14. srpnja 2019. u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru, za vrijeme sv. mise u 18 sati, šestorica postulanata obukli su franjevački habit i stupili u novicijat Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.

Tom prigodom u Ministarstvu turizma primljena je brojna skupina hrvatskih hodočasnika koji su došli u organizaciji agencije „Kraljica mira“ iz Zagreba i Jerusalem Toursa iz Jeruzalema. Hodočasnici su lijepo ugošćeni i priređena im je prigodna svečanost. Ispred Ministarstva turizma bili su gđa. Amalija Alexander i g. rabin David Luise.

Njihova imena su: Mladen Dragićević iz Župe sv. Ante – Humac, Marinko Filipović iz Župe sv. Franje – Posuški Gradac, Mario Kvesić iz Župe sv. Franje – Rasno, Jakov Jure Nikolić iz HKM Zürich, Ante Radoš iz Župe Uznesenja BDM – Seonica i Danijel Sentić iz Župe Uznesenja BDM – Gradac kod Neuma.

134

VIJESTI • rujan 2019.

Misno slavlje i obred oblačenja predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko, a suslavili su meštar postulanata fra Iko Skoko, meštar novaka fra Stanko Mabić, gvardijan fra Danko Perutina te još pedesetak misnika. Liturgijskom asistencijom ravnao je fra Robert Kavelj zajedno s bogoslovima. Ljepoti misnog slavlja svojim skladnim pjevanjem pridonijeli su franejvački bogoslovi. Nakon svete mise, druženje je nastavljenjo u klaustru samostana. (franjevci. info) Proslava Gospe Karmelske u Sarajevskom karmelu 16. srpnja 2019.

U utorak 16. srpnja u sarajevskom samostanu Bezgrešne Kraljice Karmela osobito je svečano proslavljena svetkovina Gospe Karmelske. Za proslavu svetkovine zaštitnice crkve, samostana i Karmelskoga reda sestre karmelićanke su se, zajedno s brojnim štovateljima Gospe Škapularske iz Sarajeva i okolice, pripravljale već tradicionalnom devetnicom u kojoj svetoj misi prethode pobožnosti njoj u čast. Kroz misna čitanja i propovijedi svećenika, koji su se izmjenjivali tijekom devetnice, aktualizirani su problemi današnjega čovjeka koji gubi odnos s Bogom i potreban je Marijine majčinske pomoći kako bi došao k Isusu, liječniku duša i učitelju života. Na tom putu potrebni su i primjeri istinskih Marijinih nasljedovatelja. U bližoj pripravi za svetkovinu, prvog dana trodnevnice, vlč. Marko Majstorović, župnik Župe Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku, propovijedao je o važnosti pouzdanja u Božju skrb za nas te o Isusovoj želji da budemo njegovi učenici i da se ne bojimo ići njegovim stopama i založiti se za istinu. Rekao je da je Marija ona koja nas u tom

hodu najbolje zagovara i tješi. Vlč. Jakov Kajinić, duhovnik u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, drugi je dan trodnevnice kroz sliku Milosrdnog Samarijanca govorio o zahtjevnosti hoda za Isusom koji nas vodi na vrhunce koje simbolizira Karmel. „Idemo na vrhunce, došlo je vrijeme da se ruše plotovi mržnje, a grade putevi blizine. Ljubav je jedina iskaznica koju mi, ako smo vjernici, nosimo, bez nje je nemoguće ući u Nebo, to je jedini ključ koji otvara Nebo“, rekao je vlč. Kajinić. Treći dan trodnevnice sv. misu je predslavio o. Jakov Kuharić, karmelićanin. On je u svojoj propovijedi govorio o Mariji čije je središte promatranje otajstva njenog Sina, kako je vide i žele oponašati karmelićani. Ali istaknuo je da je biti usidren u Isusu poput Marije uzor i za svakog kršćanina jer je Marija put za sve nas. „Nitko od nas ne može si priuštiti da zaobilazi Mariju na putu k Isusu jer ga nitko ne poznaje poput nje“, rekao je o. Jakov. Na samu svetkovinu svetu je misu predslavio fra Jozo Marinčić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a s njim su slavila još desetorica svećenika. Na početku mise pozvao je na molitvu za obnovu Crkve i to, kako je željela sv. Terezija Avilska, za obnovu vjernosti Kristu. U propovijedi je prikazao stanje današnjega čovjeka koji traga za srećom, ali ne onim putem koji Isus pokazuje. „Urušio se čovjek u svojim vrijednostima, odgajan je bez duha, bez Boga, u praznini srca. (…) Kriza nas kršćana je kriza molitve, kršćani više ne mole“, rekao je fra Jozo. Ukazao je na Mariju kao uzor kako se Riječ Božja prihvaća i kako se volja Božja živi, kao uzor predanja Bogu, ne samo za redovnike i redovnice, nego za sve vjernike.

135 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Na kraju misnog slavlja župnik Župe Uznesenja Marijina na Stupu vlč. Miroslav Ćavar zahvalio je brojnim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima koji su dolaskom na proslavu Gospe Karmelske podržali i sestre karmelićanke. U njihove molitve preporučio je ne samo stupsku župu u kojoj se nalazi samostan, nego i cijelu Vrhbosansku nadbiskupiju. „Drage sestre, ovaj vas narod voli i ovaj vas narod treba!“, rekao je vlč. Ćavar. Tijekom trodnevnice pjevanje su predvodili članovi župnih zborova iz Gromiljaka, Kiseljaka i Fojnice, a na samu svetkovinu sestre karmelićanke uz pratnju vlč. Vlade Vrepca na klavijaturama. Kroz sve dane devetnice bilo je moguće obući Gospin škapular. (Jakov Kuharić – karmel.hr) Proslavljen zaštitnik Samostana – duhovnog centra „Karmel sv. Ilije“ 20. srpnja 2019.

U subotu 20. srpnja 2019. brojni vjernici i hodočasnici iz buškoblatskog kraja, domaći i raseljeni, kao i oni iz susjednih župa iz Tomislavgrada, Livna, ali i Republike Hrvatske, okupili su se oko Samostana – duhovnog centra „Karmel sv. Ilije“ kako bi proslavili svetkovinu proroka Ilije. Euharistijsko slavlje je predslavio, i homiliju izrekao, mons. Vlado Košić, sisački biskup, uz koncelebraciju 15-ak svećenika. Govoreći o životu sv. Ilije, mons. Košić je istaknuo da je prorok Ilija bio proganjan zbog svoje vjere, isto kao i Ivan Krstitelj, kao i sam Isus Krist, ali da ta patnja nije mimoišla ni hrvatski narod u BiH još od turskih vremena kada su „naši su ljudi ovdje podnosili zulum i teške nepravde, sve zbog vjere u Isusa Krista“.

Ljepoti liturgijskog slavlja pridonio je Zbor župe sv. Ante iz Grabovice. (kvrpp bih/tomislavcity.com) Nova generacija novaka Bosne Srebrene 22. srpnja 2019.

Na šesnaestu nedjelju kroz crkvenu godinu, u Župi Svetoga Duha u Novoj Biloj Franjevačka provincija Svetoga Križa Bosna Srebrena postala je bogatija za tri mladića koji su prvi put obukli redovničko odjelo Reda manje braće. To su: fra Nikola Barbić iz Župe Fojnica, fra Robert Bašić iz Župe Busovača i najmlađi fra Ilija Nakić iz Župe Nova Bila. Svetu je misu predslavio provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić uz koncelebraciju meštra postulanata fra Josipa Mrnjavca, prefekta sjemeništaraca fra Josipa Ikića, meštra novaka fra Marinka Baotića, gučogorskog gvardijana fra Drage Pranješa, župnika domaćina fra Slavka Petrušića i druge braće misnika. Otac provincijal pozvao je u svojoj homiliji braću novake da hrabro kroče evanđeoskom stazom poput našeg serafskog oca sv. Franje. Fra Jozo je kazao još da su kao franjevci dužni nositi Radosnu vijest evanđelja Isusa Krista svim odbačenim i svima onima koji su na marginama našeg društva. Na kraju svetog misnog slavlja župnik fra Slavko iskazao je svoju radost što je ova župna zajednica i ova crkva, koja na poseban način prikazuje povezanost bosanskog katoličkog puka i franjevaca (op. ova crkva bila je ratna bolnica u Domovinskom ratu), bila domaćin po prvi put oblačenju novaka Bosne Srebrene. (Novicijat Bosne Srebrene)

136

VIJESTI • rujan 2019.

Mladomisnici karmelićani u Sarajevskom karmelu 22. srpnja 2019.

Na blagdan sv. Marije Magdalene, u ponedjeljak 22. srpnja, mladu misu u Samostanu Bezgrešne Kraljice Karmela u Sarajevu slavili su mladomisnici karmelićani. Predslavio je o. Krešimir Josip Bahmec, a propovijedao je o. Nikola Grizelj. Sv. Mariju Magdalenu propovjednik je predstavio kao uzor u ljubavi i ustrajnom traženju Boga. „Zahvalnost za oprošteno rađa ljubav“, rekao je o. Nikola i objasnio kako su zahvalnost i ljubav vodile Mariju Magdalenu sve do Križa, tako da je ona ustrajala i onda kada nisu ni oni koji su se smatrali najvećima. „Duhovni poziv se rađa u zahvalnosti, a zahvalnost učvršćuje vjernost“, rekao je propovjednik i potaknuo na ustrajnost u traganju za Isusom, jer naš je odnos s njim uvijek traganje. Uz to, istaknuo je da nas Marija Magdalena uči da svaka osoba ima budućnost i nije određena svojom prošlošću ili sadašnjošću, te da ne osuđujemo i da opraštamo. „To neka nam probudi nadu da svi možemo biti onakvi kakve nas Bog vidi“, zaključio je o. Nikola. Mladomisnici su sestrama podijelili mladomisnički blagoslov. Potom su se s njima radosno i srdačno susreli u samostanskoj govornici i preporučili se u molitve. (Jakov Kuharić – karmel.hr)

Proslava zlatnog jubileja petorice franjevaca Hercegovačke provincije 24. srpnja 2019.

Večernjom svetom misom 24. srpnja 2019. koju je predslavio apostolski nunciji u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, petorica franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije, fra Ivan Dugandžić, fra Tomislav Pervan, fra Ante Kutleša, na službi u Međugorju, te fra Vitomir Musa na službi u Širokom Brijegu i fra Ante Leko na službi u Posušju, proslavili su svoje zlatne mise, 50 godina od prve mise. Na početku je sve pozdravio međugorski župnik fra Marinko Šakota, ističući kako je velika radost u Međugorju na uočnicu zaštitnika župe svetog Jakova kada se ‘’sa zahvalnošću Bogu i graditeljima sjećamo 85 godina od izgradnje križa na Križevcu i 50 godina od završetka izgradnje naše župne crkve“. „Slavimo euharistiju, na koju nas naš Spasitelj Isus Krist poziva da blagujemo s njim i da, slušajući njegovu riječ i hraneći se njime koji je Kruh života, postajemo njemu sve sličniji. Hvala ti, Gospodine, na daru ove petorice časne i zaslužne naše braće i tvojih svećenika! Hvala vam, draga braćo, na uzornom životu i plodnom djelovanju na njivi Gospodnjoj“, kazao je fra Marinko. Mons. Pezzuto na početku je misnog slavlja sve pozdravio i naglasio kako je to slavlje tipično franjevačko, a ‘’mi ćemo se svi udružiti, ne samo u lijepim željama, nego i u molitvi za ovu petoricu braće franjevaca koji slave pedeset godina svećeništva’’. „Molitva kršćanske zajednice je jako važna za svećenike u Crkvi, a zajedno s molitvom je važna i podrška, solidarnost, emocionalna

137 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

podrška onima koji su potrošili svoj život za druge“, kazao je mons. Liugi Pezzuto osvrnuvši se u svojoj propovijedi na pitanje majke Zebedejevih sinova ‘’u korist povlastica za dvojicu sinova u kraljevstvu koje je Isus navijestio’’. Prema evanđeoskoj poruci i prema kršćanskoj kulturi, pojmovi „autoritet“ i „odgovornost“ su sinonim za „spremnost na služenje“. Tako u igru ulazi ideja o „služenju“, jer „Sin Čovječji“, to jest Poglavar mesijanskog kraljevstva, „nije došao da bude služen, nego da služi“. To znači da među nama, koji slijedimo Krista, „nema mjesta za dominaciju, autoritarnost, ambiciju i želju za vlašću“. I ako ste primijetili, sve to (dominacija, autoritarnost, ambicija i vlast) ruši društveno i crkveno zajedništvo, kao što se u biti dogodilo, kada se majka Zebedejevih sinova obratila Isusu kako bi tražila nešto u korist svojih sinova: ostali su se apostoli razgnjevili na dvojicu braće, na Jakova i Ivana, jer je „ponašanje njih dvojice izgledao kao nelojalna konkurencija u zajedničkoj ambiciji“, kazao je mons. Pezzuto, objašnjavajući kako ‘’u crkvenoj zajednici, koja slijedi teološku viziju Crkve, koju nam je predstavio ekumenski Drugi vatikanski sabor, i u kontekstu opće hijerarhijske strukture koju je htio i uspostavio sam Krist, svaki član Crkve je značajan, u skladu sa ‘statusom’ i ‘poslanjem’ koji su mu povjereni’’. To znači da, kao kršteni i krizmani, svi imamo pravo glasa i svi smo odgovorni za Crkvu, iako na različite načine. Zato smo svi mi, neovisno o hijerarhijskom položaju koji zauzimamo u Crkvi, dužni biti prisutni i djelatni u našim biskupijama, u našim župama, u našim redovničkim zajednicama, u našim

kršćanskim i katoličkim udruženjima, prihvaćajući Isusov životni stil, sluge Boga Oca i ljudi. Ali mi nećemo moći dostojno ostvariti ovo zajedništvo u besplatnom služenju ako ne preuzmemo istu Kristovu sudbinu, koji je došao, osim da služi, također i da „dâ svoj život kao otkupninu za mnoge“, kazao je nadbiskup Pezzuto koji je pozvao sve, a posebice franjevce koji slave pedeset godina svećeništva, da uzdignemo ‘’svoju hvalu i zahvalnost Presvetom Trojstvu za ono što se udostojalo dati svakome od vas osobno, i preko vas svetoj Majci Crkvi’’. Našoj se hvali svakako ujedinjuje i Djevica Marija, prema kojoj se njeguje posebna pobožnost u ovoj župi. Njoj se obratimo, „mi prognani sinovi Evini... u ovoj suznoj dolini: neka nas ona zagovara kod Sina, koji gledajući Majku svoju i Majku našu, neće propustiti izliti na nas obilje svoga milosrđa“, riječi su kojima je apostoslki nuncij u BiH Luigi Pezzuto zaključio svoju propovijed. Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko na kraju se obratio zlatomisnicima i čestitao im zlatni jubilej, kazavši kako im je ‘’velike stvari učinio Svevišnji. Prije pedeset godina uvrstio vas je u red svojih svećenika, opečatio neizbrisivim biljegom svećeništva, i dao u vaše ruke svoje svete sakramente, i stavio u vaša usta svoju riječ, te vas poslao u svijet pozivati na obraćanje i prihvaćanje ponuđenog spasenja i da to činite na sve načine, sa svih krovova, u zgodno ili nezgodno vrijeme’’. „Zahvaljujem Gospodinu za dar vašega života, zvanja i služenja, a svakome od vas na predanom životu i radu. Sve što je ovom Hercegovačkom franjevačkom provincijom i ovim krajem prohujalo u ovih pedeset godina i vas je, kao članove te provincije, ite-

138

VIJESTI • rujan 2019.

kako dotaklo“, kazao je fra Miljenko, naglasivši kako su prošli kroz teška vremena i da im uz brojne radosti nije nedostajalo ni boli, ni suza. Fra Ivan Dugandžić se na koncu, u ime svih zlatomisnika, zahvalio svima na organizaciji te onima koji su svojim dolaskom uzveličali ovo slavlje. Fra Ivan je spomenuo i trojicu braće koji su otišli u vječnost, a trebali su zajedno s njima slaviti zlatnu misu. To su fra Jozo Vasilj, fra Ljubo Vlašić i fra Dragan Škrobo. Darove od pape Franje zlatomisnicima je podijelio mons. Luigi Pezzuto, kojemu je uz nadbiskupa Hosera i biskupa Ascolija mons. Giovannija D’Ercolea koncelebriralo još 137 svećenika. (Andrija Šego i Velimir Begić) Preminuo fra Slavko Topić, svećenik franjevac Bosne Srebrene 27. srpnja 2019.

S ljudskom tugom u srcu, ali i u vjerničkoj radosti koja vjeruje da je smrt početak vječnoga života, preminuo je 27. srpnja u Kliničkom centru na Koševu u Sarajevu fra Slavko Topić. Fra Slavko Topić je rođen 24. ožujka 1940. godine u mjestu Bukovica, Župa Podhum/ Žitače, od oca Andrije i majke Kate r. Baticeli. Osnovnu školu pohađao je u Goranima, Seonicama, Konjicu i Jablanici (1948. – 1956.), a zatim Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1956. – 1960). Redovnički habit obukao je 14. srpnja 1960. u Kraljevoj Sutjesci, a svečane je zavjete položio 13. kolovoza 1966. u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 11. listopada 1966. godine u Sarajevu po rukama nadbiskupa Marka Alaupovića. Franjevačku teologiju je završio

u Sarajevu (1961. – 1967), a nakon toga pohađa u Zagrebu Institut za crkvenu glazbu (1968. – 1969). Božji dar i ljubav koju je imao za glazbu razvit će dalje te najprije u Rimu magistrirati na Pontificio Istituto di Musica Sacra (1969. – 1973.), a zatim doktorirati glazbu u njemačkom Kölnu na temu etnomuzikologije (1978. – 1979). Fra Slavko je oduševljeno živio svoje redovničko i svećeničko poslanje obnašajući brojne službe, a svoje je glazbeno umijeće godinama prenosio brojnim generacijama sjemeništaraca, novaka i bogoslova. Najprije je početkom 1967. bio pastoralni pomoćnik u Župi Špionica, a zatim iste godine i župni vikar u Župi Bihać. Nakon toga je vršio službu župnog vikara u Župi i samostanu Kreševo (1967. – 1968.), a onda istu službu u Župi Kiseljak (1980. – 1981). Obavljao je službu II. meštra bogoslova na

139 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1991. – 1992), kao i službu profesora glazbe u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Najprije u periodu 1974. – 1978., a zatim od 1981 – 1985. U isto vrijeme je bio i profesor glazbe na Franjevačkoj teologiji (1985. – 1992). U Visokom je ujedno bio i II. meštar novaka (1984. – 1985). Istu službu obnašao je i u Sarajevu (1985. – 1988). Za vrijeme i neposredno nakon rata kada je Novicijat Bosne Srebrene bio u samostanima Monopoli i Belmonte u Italiji, fra Slavko je ondje vršio službu profesora (1992. – 1997.) te samostanskog vikara (1995 – 1997). Vršio je nadalje službu samostanskog vikara u samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu (2001. – 2003), a onda i službu gvardijana u samostanu sv. Pavla na Nedžarićima (2003. – 2012). Profesorsku službu obnašao je ponovno na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1997. – 2012.) te u isto vrijeme predavao i glazbu u gimnaziji u Visokom (1997. – 1998.) i u novicijatu u Livnu (1997. – 2003). U gimnaziji u Visokom je vršio također službu zborovođe (2009. – 2012). U papinskoj bazilici u Rimu je obnašao službu ispovjednika (2012. – 2013.) te ujedno bio član brastva u samostanu lateranskih franjevaca. Zadnje godine svoga života proveo je u samostanu sv. Ante na Bistriku, najprije kao član samostanskog brastva (2013. – 2016), a zatim je obnašo i službu gvardijana (2016. – 2019). Fra Slavko Topić je u Godini milosrđa bio imenovan misionarom milosrđa za Vrhbosansku nadbiskupiju, a vrijedno je spomenuti da je 11. listopada 2011. u Sarajevu primio križ Pro Ecclesia et Pontifice, najviše odlikovanje koje papa običava dati redovnicima.

O fra Slavku Topiću kao svećeniku, redovniku i čovjeku može se izreći toliko toga lijepoga, što može svima nama danas služiti kao uzor. Pored poznate činjenice da je fra Slavko bio glazbenik i kako je glazba obilježila cijeli njegov život, valja izdvojiti samo nekoliko stvari. Najprije, fra Slavko je bio čovjek molitve. Oni koji su ga poznavali znali su da krunicu nije nikada ispuštao iz ruku. I kada je hodao, i kada je vozio, i kada je pjevao... ovo moćno oružje imao je uvijek sa sobom! Krunica je bila duhovna hrana koja mu je davala snagu za neumorni rad. A radio je mnogo. Nije to bio puki aktivizam, nego predani rad na njivi Gospodnjoj. Uz ljubav prema molitvi, odnosno krunici, povezana je druga fra Slavkova ljubav: ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji, konkretno prema Gospi Olovskoj. O Gospo Olovska bezgrešna blaga, Ti si nam utjeha, pomoć i snaga, riječi su fra Slavkove pjesme Gospi Olovskoj kojoj je tako često hodočastio i s ljubavlju je častio. Bio je vjerni nasljednik fra Luje Zloušića, poznatog bosanskog fratra koji je također izgarao od ljubavi prema Mariji i tome drevnom svetištu. Nadalje, fra Slavko je svim srcem obavljao službu ispovjednika. Uvijek je imao vremena za sakrament ispovijedi. Ispovijedao je i duhovno pratio mnoge. Kao istinski sin sv. Franje bratski se brinuo za sestre klarise na Brestovskom te im je uvijek bio na raspolaganju za svetu ispovijed i duhovnu pomoć. Tu fra Slavkovu duhovnu skrb uživale su i sestre drugih kongregacija u Sarajevu. Treba izdvojiti i fra Slavkov pokornički duh. U starom opservantskom duhu sv. Franje krotio je svoje tijelo postovima i žrtvama.

140

VIJESTI • rujan 2019.

Kao takav može biti uzor svima nama koji živimo u svijetu koji je zaboravio na duh molitve, posta i odricanja od nepotrebnih stvari u životu. Jedna od fra Slavkovih vrlina je velika ljubav prema rodnoj grudi. Nikada nije zaboravljao mjesto odakle je potekao i trudio se sve do svoje smrti duhovno, ali i materijalno pomoći ratom poharanoj Bukovici. Fra Slavkovim zalaganjem i nepokolebljivom vjerom u bolje sutra, u suradnji s Kruhom sv. Ante i drugim dobrotvorima, obnovljene su mnoge kuće u njegovom rodnom selu. Na koncu se može spomenuti i to da je fra Slavko bio veliki zaljubljenik u Svetu zemlju. U Isusovoj domovini je bio nebrojeno puta vodeći grupe hodočasnika. Zadaću vodiča hodočasnika obavljao je zaista srcem i s ljubavlju, o čemu rado svjedoče svi oni koji su imali milost biti s fra Slavkom u Svetoj zemlji. Svima njima odlazak na hodočašće s fra Slavkom bilo je ujedno svojevrsno obavljanje duhovnih vježbi. Braća franjevci zahvaljuju fra Slavku na konkretnom svjedočenju i navještaju vjere uzdajući se u njegov zagovor. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna neka mu svijetli! Ispraćaj od fra Slavka sa svetom misom zadušnicom u crkvi sv. Ante na Bistriku bio je u ponedjeljak 29. srpnja u 10 sati, a ukopni obred sa svetom misom bio je istoga dana u samostanskoj crkvi u Kreševu. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! (bosnasrebrena.ba)

Proslava srebrnog jubileja sedmorice franjevaca Hercegovačke provincije 30. srpnja 2019.

Prije 25 godina u Tomislavgradu je, na svetkovinu sv. Nikole Tavelića 10. srpnja 1994., mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić za svećenike zaredio sedmoricu članova Hercegovačke franjevačke provincije: fra Branka Radoša, fra Roberta Jolića, fra Ivana Sesara, fra Tomislava Jelića, fra Roberta Kiša, fra Stjepana Martinovića i fra Jagu Soču. Svoj srebrni jubilej svećeništva proslavili su zajednički u utorak 30. srpnja 2019., osim fra Jage Soče, na službi u Svetoj zemlji, koji je jubilej proslavio dva dana prije u Kanadi, gdje živi njegova obitelj. Sveto misno slavlje u župnoj crkvi u Kongori predvodio je provincijal dr. fra Miljenko Šteko, uz nazočnost slavljenika i dvadesetak drugih franjevaca koji su došli osobno čestitati subraći. Bratsko druženje nastavljeno je potom kod šumarske kuće u Grlima iznad Kongore, u predivnoj Božjoj prirodi, gdje se slavljenicima pridružilo još desetak braće. Provincijal je u svome nagovoru zahvalio braći na 25 godina plodnoga svećeničkog djelovanja, uputio riječi ohrabrenja za nastavak života te naglasio kako provincija hercegovačkih franjevaca ne bi izgledala isto da je svojim djelovanjem nije obogatio veoma brojni naraštaj zaređen 1994. godine. U ime slavljenika riječi zahvale izrekao je fra Robert Jolić, a osobito je istaknuo: „Iznad svega zahvaljujemo Gospodinu Bogu koji nas je pozvao u red svećeništva i u redovnički stalež i dao snagu da ostanemo na njivi Gospodnjoj sve do sada – a, ako Bog da, i do kraja života. Radosni smo da smo izabrali i pripadnost Franjevačkom redu i uvjereni da

141 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

upravo naš serafski otac upravlja naše korake sve ove godine.“

nu svetoga evanđelja“ (PPr 1,1) – Evanđeoska radikalnost u životu ŠSFKK-a.

Navedena sedmorica su na neki način Provincija u malom. Naime, već desetljećima njezini članovi ne djeluju samo u Hercegovini, nego po čitavome svijetu, na tri kontinenta: u Europi, Sjevernoj Americi i Africi, i danas u deset država. Tako su i slavljenici djelovali ili danas djeluju, ili su pak bili na studiju u čak osam država: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Austrija, Italija, Švicarska, Sjedinjene Američke Države, Kanada i Sveta zemlja. Danas: fra Branko Radoš je misionar među hrvatskim iseljenicima u Luzernu u Švicarskoj, fra Robert Jolić župnik u Klobuku, fra Ivan Sesar generalni definitor franjevačkog reda u Rimu, fra Tomislav Jelić župnik u Ružićima, fra Robert Kiš župnik u Izbičnu, fra Stjepan Martinović župnik u Kongori i fra Jago Soče na službi u Svetoj zemlji. Obavljali su ili obavljaju različite službe ili dužnosti: pastoralne, duhovne, odgojne, upravne (poglavarske), znanstvene, profesorske. Imaju i dvojicu doktora znanosti: fra Ivan Sesar iz crkvenog prava i fra Robert Jolić iz hrvatske povijesti.

Na obnovi je sudjelovalo pet sestara. Susret je započeo u ozračju radosti, jednostavnosti i otvorenosti fra Valentina koji je pozdravio nazočne sestre, a potom na njemu svojstven način predstavio tijek programa i rada.

Slavljenici zahvaljuju svima koji su na bilo koji način čestitali njihovu obljetnicu, osobito onima koji su nazočili svetoj misi i slavlju u Grlima. (Robert Jolić) Duhovna obnova za sestre ispod 10 godina od doživotnih zavjeta Od 1. do 3. kolovoza 2019.

U sestarskoj kući Božanskoga milosrđa u Bukovici, od 1. do 3. kolovoza 2019. održana je duhovna obnova za sestre ispod 10 godina od položenih doživotnih zavjeta. Duhovnu obnovu predvodio je fra Valentin Vukoja, OFM, o temi: „Živjeti prema nači-

U svome promišljanju vodio se Božjom ljubavlju i dobrotom prema svakom stvorenju. Bog svakoga od nas gleda kao svoje dijete, stoga nam s ljubavlju pristupa, ali nas i poziva na ljubav. Pozvane smo biti redovnice, Bogu posvećene osobe! Pozvane smo paziti jedni na druge, prema drugima se odnositi tako da ih prihvaćamo, razumijemo, ljubimo, a ne povrijedimo. Neke od važnijih oznaka zrele redovničke osobe jesu poniznost i pokajanje. Takva osoba nije ohola, ne mrzi, ne osuđuje, već je ponizna, istaknuo je između ostalog fra Valentin. A takva bi trebala biti redovnica, tj. svaka Bogu posvećena osoba. Usuditi se živjeti i tražiti Boga svim srcem, svim srcem ljubiti, darivati se i opraštati. „Bog je uvijek pun iznenađenja i nikad se ne da predvidjeti, On nas uvijek ugodno iznenadi“, riječi su kojima nas je fra Valentin potaknuo na dublje promišljanje o Božjoj ljubavi prema nama, ali i naše čežnje za njim. Samo po njemu možemo primiti dar ljubavi, života i poziva. Isus je u svom pozivu jasan i radikalan. On nas prvenstveno poučava i potiče na ostvarivanje djelotvorne ljubavi koja dolazi iz dubina i očituje se u konkretnosti života prema svetom evanđelju. „Marija je na najbolji način upoznala Boga kao svesilnog, jer je u sebi iskusila svu ljepotu i veličinu njegove ljubavi. Nije ništa zadržavala za sebe, pa je stoga postala posrednica između Boga i čovjeka.“ Ovim mislima nas je fra Valentin ohrabrio da se i mi u zgodno i nez-

142

VIJESTI • rujan 2019.

godno vrijeme utječemo Mariji i poput nje svakodnevno živimo vlastito predanje Bogu, stavljajući se Zajednici na raspolaganje. Ona će nam pomoći kao Majka vjerodostojno naviještati i živjeti Kraljevstvo Božje, već ovdje na zemlji. Vrhunac našeg susreta bilo je svakodnevno euharistijsko slavlje koje je fra Valentin predvodio u kućnoj kapelici. Posljednjega dana duhovne obnove pridružila nam se zajedništvu u euharistiji, kao i onom u blagovalištu, provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina. Sestrinstvo/bratstvo bogato radošću pravi je dar odozgo braći i sestrama koja ga znaju moliti i koja se znaju prihvaćati. Na taj se način ostvaruju riječi psalma: „Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća/sestre zajedno živjeti… Ondje Gospodin daje svoj blagoslov i život svoj dovijeka (Ps 133,1–3).“ (s. M. Marijana Selak) Srebrni jubilej redovničkog života s. Dražane Radman i s. Dragice Živković 3. kolovoza 2019.

Svečanom misom u jutarnjim satima u kapeli Školskih sestara franjevki na Gornjem Prekrižju u Zagrebu obilježen je 3. kolovoza 2019. srebrni jubilej redovničkog života s. Dražane Radman i s. Dragice Živković. Misu je predvodio dominikanac o. Ivo Plenković, koji je s ovim sestrama dijelio i radost doživotnog zavjetovanja u Bugojnu jubilarne 2000. godine te ih prati u njihovu hodu 20-ak godina. Misnom su se slavlju, na kojem su sestre Dražana i Dragica obnovile svoje redovničke zavjete, uz provincijsku predstojnicu s. Katu Karadžu, sestre iz Provincijskog vijeća te kućne sestre pridružile i sestre iz drugih sestarskih kuća, bližih i daljih.

O. Ivo je u homiliji govorio o tri etape redovničkog i kršćanskog života, posebno se osvrćući na prijeđeni put sestara slavljenica, ali i nagovješćujući, na temelju iskustva Isusovih učenika, ono što je pred njima. Prije završnog blagoslova s. Kata je pozdravila slavljenice čestitajući im 25 godina hoda s Kristom u Zajednici, zahvalila o. Ivi te podsjetila na 10 godina postojanja zajednice na Gornjem Prekrižju, te zaželjela sestrama koje ondje žive blagoslov u daljnjem apostolskom djelovanju. Nakon euharistije dijeljenje radosti jubileja nastavljeno je u sestarskoj blagovaonici i dvorištu, u lijepom prirodnom ambijentu. Ovoj svečanosti prethodila je duhovna priprava koju su sestre započele 25. srpnja, a koju je animirala s. Ines Vujica, stavivši pred njih i pred sebe Pavlovu Poslanicu Filipljanima. Zajednički su, u formi lectio divina, razmišljale o Poslanici, sa središnjom temom: „Radujte se u Gospodinu“. Da Božja riječ iskrena molitelja i tražitelja ne ostavlja ravnodušnim dokaz je i meditiranje i lomljenje ovog Apostolova pisma u čijem su se svjetlu sestre osvrnule na prijeđeni put u trajanju od 25 godina, pa i dulje, moleći i želeći da im u srcu uvijek bude ono što je istinito, časno, pravedno, čisto, ljubazno, hvalevrijedno, što je krepost i pohvala (usp. Fil 4,8). (s. Dražana Radman) Susret duhovnih zvanja jajačkoga kraja u Podmilačju 3. kolovoza 2019.

U Župi Podmilačje kod Jajca u BiH u subotu 3. kolovoza 2019. održan je 11. susret duhovnih zvanja jajačkoga kraja – Župa Jajce, Podmilačje i Dobretići. Na susretu je sudjelovalo dvanaest svećenika, deset redovnica i

143 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

jedan sjemeništarac, od ukupno 73 duhovna zvanja u devet muških i ženskih družbi – 32 svećenika i jedan sjemeništarac te 38 redovnica i 2 novakinje. Najviše je franjevaca Provincije Bosne Srebrene i bosanskih franjevki Provincije Krista Kralja. Koncelebrirano misno slavlje predvodio je prodekan i profesor patrologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. fra Anto Barišić, rođen u Župi Podmilačje. Na kraju Misnog slavlja sve nazočne pozdravio je podmilački župnik fra Filip Karađža, a sve je poimence pozdravila i s. Antonija Crnoja iz Družbe sestara Kraljice svijeta koja radi u školi i u Župi sv. Petra i Pavla u Velikoj Gorici. Svoju radost zbog ovog susreta izrazila je riječima: „Najljepše je doći kući. Kad prijeđem most na Savi ja sam druga osoba.“ Fra Ante je kratko govorio o razularenoj zabavi kralja Heroda Antipe u kojoj je glavu izgubio sv. Ivan Krstitelj. Istaknuo je kako je loza Herodovaca imala negativni utjecaj i negativno značenje u povijesti spasenja. Tako je Herod Veliki htio ubiti Dijete Isusa, a njegov sin Herod Antipa ubija sv. Ivana Krstitelja koji bio glas Istine – Isusov preteča u rođenju, propovijedanju i smrti. Antipa se bio oženio ženom svoga polubrata Filipa. Sv. Ivan je kao glasnik Istine bio protiv toga. Herod je vidio i znao tu Istinu, ali je nije mogao prihvatiti. Čak nije mogao o Njoj ni slušati, pa se odlučio na zločinački pothvat protiv Istine. Bezbrojni su se takvi i slični zločinački pothvati ponavljali i događali u ljudskoj povijesti, a i danas se ponavljaju i događaju. Jer onaj tko je otvoren za Zlo i tko želi surađivati sa Zlom, a ne želi čuti Istinu, uvijek će postupiti po herodovskim metodama. Takve

metode su upotrebljavali i upotrebljavaju svi diktatori i tirani svijeta. Ukoliko nismo otvoreni Istini i ukoliko svoje uši zatvaramo od Istine, otvaramo prostor mraku i svim mogućim negativnostima koje nas onda proždiru i odvajaju od Boga, a mi postajemo poligon ili vježbalište Zloga od kojega nas je Gospodin Isus došao spasiti. Sv. Ivan Krstitelj niti pod cijenu mučeništva nije bio spreman na suradnju ili kompromis sa Zlom, sa Zlim, da zašuti i prešuti Istinu, makar se radilo i o jednom kralju kao najvišoj vlasti i zakonu u jednoj zemlji. I mi smo u svojim zvanjima pozvani svjedočiti Istinu, onako kako je to činio sv. Ivan Krstitelj i kako to Isus od nas zahtjeva govoreći da je on Put, Istina i Život. Svjedočeći i živeći tu Istinu idemo tim Putem i nadamo se da ćemo jednoga dana ući u taj Život. Zato u svakom našem zvanju i poslanju stalno se moramo truditi da budemo otvoreni Duhu Božjemu, a zatvoreni za svako Zlo, kako i mi ne bismo poput Heroda činili različite nevolje i nedaće drugima i kako bismo znali cijeniti i vrednovati, naviještati, braniti i širiti Istinu koja je, nažalost, često puta ugušena i izdana zbog ljudskih manipulatorskih tehnika. Otvorimo se Duhu Božjemu kako bi nas on vodio. Neka ovaj naš današnji susret i ovo misno slavlje urodi onim najljepšim plodovima Istine u našemu životu koju ćemo čuvati, braniti i širiti, rekao je fra Ante. Susret duhovnih zvanja jajačkoga kraja održava se svake godine u zadnjem tjednu mjeseca srpnja. Ove godine održan je početkom kolovoza, zbog mlade mise fra Nikole Pejčina koju je slavio u nedjelju 4. kolovoza u Dobretićima, gdje će se susret održati sljedeće godine. (kta/s.m.)

144

VIJESTI • rujan 2019.

Molitveni festival mladih – Mladifest u Međugorju Od 1. do 6. kolovoza 2019.

Trideseti međunarodni molitveni festival mladih – Mladifest pod geslom „Idi za mnom“ (Mk 10,21) održan je u Međugorju od 1. do 6. kolovoza 2019. na kojem su sudjelovali deseci tisuća mladih iz osamdeset država i više od 600 svećenika. Uz njih milijuni ljudi svaku večer sve su pratili putem interneta i radiotelevizijskih postaja. Šest dana deseci tisuća mladih u Međugorju, unatoč velikoj vrućini, išli su za Isusom uz Mariju prihvativši geslo ovogodišnjeg Mladifesta. Njihova molitva i pjesma, iako na jezicima sa svih kontinenata, zvučala je poput najskladnijeg zbora i orkestra. ‘’Cijelo Međugorje je jedna velika crkva’’, komentirali su mnogi diveći se mladima s krunicom u ruci i na Podbrdu, i na Križevcu i u crkvi sv. Jakova i na vanjskom oltaru, i na ulicama Međugorja… Euharistija, klanjanje, krunica, ispovijedi, meditacija, pjesma, ples, predstave, svjedočanstva, kateheze… Sve to obilježja su Mladifesta već tri desetljeća. ‘’Nakon završetka programa ljudi u gužvi još satima stoje na mjestu u svojim automobilima i nitko nije nervozan. Ovo je nevjerojatno. Čini mi se da sam samo ja bio nervozan’’, našalio se jedan svećenik, objašnjavajući kako se nigdje kao u Međugorju ne može pronaći takav mir. Potvrdili su to i brojni crkveni velikodostojnici. ‘’Svakako smo u jednoj novoj dinamici nove evangelizacije. Ja osobno i intimno sam uvjeren da Međugorje nudi jedan novi model

nove evangelizacije. U svibnju je objavljeno priopćenje Svete Stolice da je dopušteno službeno organizirati hodočašće od strane župa, biskupija, biskupa, kardinala i da oni mogu biti nazočni na svečanim slavljima, a ovih dana upravo smo tome svjedoci, a to znači da je Sveti Otac otvorio velika vrata za ulaz u Međugorje’’, kazao je apostolski vizitator za Župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, uoči početka Mladifesta koji već tri desetljeća oduševljava mlade iz cijeloga svijeta. Već na prvi poziv mons. Hosera da mladima drže kateheze i predslave svetu misu u Međugorju pozitivno su odgovorili mnogi kardinali, nadbiskupi, biskupi, svećenici… pa su u Međugorje, došli i Papin vikar Rimske biskupije kardinal Angelo De Donatis, tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života nadbiskup Jose Rodriguez Carballo, biskup Toulona mons. Donimique Rey, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto, sisački biskup mons. Vlado Košić, kardinal Antonio Canizares Llovera, nadbiskup Valencije, kardinal Vinko Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski, nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinskog vijeća za novu evangelizaciju, mons. Tadeusz Wojda iz Poljske, nadbiskup Białystoka, te brojni drugi. Svi oni su u svojim homilijama, katehezama, razgovorima s novinarima i hodočasnicima isticali mlade koji mole u Međugorju, mlade koji se tu ispovijedaju, koji sudjeluju na svetim misama, klanjanju… ‘’Za mene je milost biti ovdje. Mladi traže puninu smisla života, koju nam daje Krist, a Kristu možemo doći preko Marije. Netko tko dolazi u Međugorje, traži Krista, odnosno smisao života. Vidim da to traženje ra-

145 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

ste. I kada netko kaže da su mladi izgubljeni, dovoljno je doći ovdje i vidjeti razlog velike nade, a ovdje se dolazi moliti. Ovdje se traži mir i pomirenje, eto zašto imamo ovdje brojne ispovijedi. Ovo je mjesto molitve i pomirenja. Ispovijed nije u krizi, možda su ispovjednici u krizi, dovoljno je vidjeti koliko se ljudi ovdje želi ispovjediti. Ovdje se živi katoličanstvo Crkve i vidim da postoji duboko jedinstvo sa Svetim Ocem. Ovdje se moli za Papu i kada sam danas u katehezi citirao Svetoga Oca, upravo tada su bili najjači aplauzi. Ovi mladi ljube Crkvu i stoga zahvaljujem Svetom Ocu što je otvorio mogućnost dolaska ovamo da se ovdje moli’’, kazao je nadbiskup Carballo. ‘’Doživio sam tu lijepu rijeku mladih koja se slijevala prema crkvi. To je dirljivo. Ne smeta ih ovakva vrućina, nego idu s jednom vedrinom, koja me posebno veseli’’, kazao je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. On je na Festivalu mladih bio prvi put i predslavio je svetu misu, kao i sisački biskup Vlado Košić u čijoj je biskupiji ove godine organiziran prvi Mladifest po uzoru na međugorski. ‘’Sinoć sam poslije klanjanja prošetao oko svetišta, mladi su pjevali i plesali na više mjesta. Osjećala se neka posebna radost. Ovaj susret u Međugorju, za razliku od ostalih susreta mladih, ima još jednu značajku, a to je tiha i skrivena nazočnost Blažene Djevice Marije. Nju se ovdje gotovo ne spominje, odnosno malo se spominje jer je sve usmjereno na Isusa, našega Gospodina. Marijina uloga i jest da nas dovede Isusu. Ona se tada rado izgubi i premda je tu, postaje nevidljiva. Jer njezina je sreća što smo mi našli Isusa’’, kazao je mons. Košić.

Pred početak misnog slavlja posljednje večeri 30. Festivala mladih u Međugorju, mladi su na oltar prinijeli sto metara dugo platno na kojemu su ispisivali svoje molitve, a na kraju svete mise predstavnici svih zemalja primili su simboličan dar – krunicu i hodočasnički štap iz ruku nadbiskupa Henryka Hosera i nadbiskupa Rina Fisichelle koji je predslavio misu, a na blagdan Preobraženja Gospodnjega misom na Križevcu u pet sati ujutro završio je 30. jubilarni Festival mladih. Cijelu noć su se mladi hodočasnici uspinjali na Križevac, na mjesto gdje je svoj ovozemaljski život skončao fra Slavko Barbarić, svećenik koji je daleke 1990. godine pokrenuo Festival mladih. (Velimir Begić) Spomen na prvog vrhbosanskog nadbiskupa, slugu Božjega Josipa Stadlera 8. kolovoza 2019.

U četvrtak 8. kolovoza 2019. u sarajevskoj prvostolnici obilježen je spomen na prvog vrhbosanskog nadbiskupa, slugu Božjega Josipa Stadlera, uz sudjelovanje sarajevskih vjernika, sestara Služavki Maloga Isusa iz Sarajeva i Viteza te sestara drugih redovničkih zajednica koje djeluju u Sarajevu. Euharistijskom slavlju prethodila je molitva krunice uz prigodna razmatranja o Stadleru – njegovoj misiji služenja i brige za siromahe – koju su animirale sestre Služavke Maloga Isusa, kao i misna čitanja, te pjevanje na svetoj misi, koju je predslavio dr. sc. Zdenko Spajić, uz suslavlje mons. Pave Jurišića, postulatora kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, preč. Mate Majića, katedralnog župnika i profesora vlč. Marka Stanušića.

146

VIJESTI • rujan 2019.

Na početku svete mise sve nazočne je pozdravio župnik vlč. Majić, i kazao nakanu svete mise za proglašenje blaženim sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera i na nakanu sestara Služavki Malog Isusa. U uvodnom dijelu Svete mise vlč. Spajić podsjetio je na spomendan svetog Dominika, svećenika osnivača reda Dominikanaca, koji su djelovali i u ovim krajevima. U prigodnoj propovjedi vlč. Spajić se osvrnuo na misna čitanja o Mojsiju koji je dobio zadatak da izvede Izrael iz Egipta i dovede ga u Obećanu zemlju. Mojsije je to i učinio, ali nije bilo uvijek lako. Bilo je tu trenutaka krize i tada je nastupila jedina pogreška Mojsijeva – nije prikazao Gospodina Svetim, te zbog toga nije mogao ući u Obećanu zemlju. Božanski poziv i poslanje uvijek uključuju spremnost na žrtvu, kazao je vlč. Spajić nadalje u svojoj propovijedi, te usporedio Stadlera sa Mojsijem. Stadler je došao u jednu tešku situaciju, da bude vođa jedne male zajednice i isto je sigurno proživljavao trenutke razočaranja... Ali Stadler je sigurno imao snagu Duha da izvrši poslanje koje mu je Bog dao u vremenu u kojem je živio, i da taj narod vodi na način da se očituje slava Božja. To je stvarno poziv i primjer da i mi tako vršimo svoje poslanje i budemo spremni pretrpjeti sve što je potrebno, da bi slavu Božju očitovali, zaključio je vlč. Spajić. Nakon popričesne molitve svi okupljeni u sarajevskoj katedrali, a posebno grupa sestara Služavki Malog Isusa, koje će sudjelovati na duhovnim vježbama na Gromiljaku, pomolili su se na grobu nadbiskupa Stadlera, na nakanu za proglašenje blaženim. (kta)

Slavlje doživotnih zavjeta i 10. obljetnica samostana i Male škole Školskih sestara franjevki u Varešu 11. kolovoza 2019.

Na blagdan sv. Klare Asiške, u nedjelju 11. kolovoza 2019., doživotne redovničke zavjete položile su s. Blaženka Marijanović i s. Anđelina Ivančić. Zavjete je primila s. Kata Karadža, provincijska predstojnica, u nazočnosti i svjedočenju dviju zavjetovanih sestara: s. Lidije Jurišić, zamjenice provincijske predstojnice, i s. Celine Vidak, provincijske savjetnice i odgojiteljice. Svečano euharistijsko slavlje u 11 sati tom prigodom predslavio je u župnoj crkvi sv. Mihovila Arkađela u Varešu mons. dr. Tomo Vukšić, biskup vojni ordinarij, uz suslavlje vareškog župnika fra Leona Pendića i definitora Provincije Bosne Srebrene fra Nikice Vujice. Sestra Blaženka Marijanović (od oca Joze i majke Kate, rođ. Pavičić) rodom je iz Župe sv. Ante Padovanskog u Dobretićima, a s. Anđelina Ivančić (od oca Mile i majke Ljiljane, rođ. Topić) iz Župe sv. Ante Padovanskog u Grabovici. Obje su u kandidaturu primljene 2011. u Livnu, a u novicijat 2013. u Kloštru Ivaniću. Prve privremene zavjete položile su 2014. u crkvi sv. Petra i Pavla u Livnu na Gorici. Kroz početnu redovničku formaciju, molitvom, radom i studijem te nakon zrelog promišljanja odlučile su izreći svoje doživotno da Bogu želeći živjeti redovničko posvećenje u Družbi školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina. Slavlju polaganja doživotnih zavjeta prethodila je jednomjesečna intenzivna duhovna priprava. Okupljene sestre, roditelji zavjetovanica, rodbina, prijatelji i župljani aktivnim su sudjelovanjem u euharistijskom slavlju i

147 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

obredu zavjetovanja molitvom podržali s. Blaženku i s. Anđelinu. One su nakon naviještene Riječi, na poziv svoje odgojiteljice s. Celine, spremno odgovorile: Zvao si me, Gospodine. Evo me! Zatim je uslijedila prigodna propovijed predsjedatelja slavlja biskupa Tome. Spominjući sv. Ivana od Križa, istaknuo je da poziv na življenje evanđeoskih savjeta pretpostavlja spremnost osobe da postane poput čistog prozorskog stakla kroz koje će prosijavati sunčeva svjetlost. Tako redovnik postaje svjedok Utjelovljenja i Kristove prisutnosti u svijetu. Put svetosti, na koji su Bogu posvećene osobe pozvane, nije samorazumljiv, već to „blago u glinenim posudama“ traži spremnost da se Gospodin proslavi po redovnikovom životu. Usporedio je zatim život redovnika s flautom – lijepim i skupim glazbenim instrumentom koji svoju svrhu ispunjava samo ako u njega puše flautist. Obraćajući se s. Blaženki i s. Anđelini, biskup ih je potaknuo na ustrajnost u suglasju sa zajednicom Školskih sestara franjevki, ali i Crkve. Tako će svijet prepoznati da „nebeski Flautista neprestano nadahnjuje vaše korake i vašu vjernost“, kazao je mons. dr. Tomo Vukšić. Za okupljene vjernike posebno je dirljiv bio čin prostracije, a nakon toga obred zavjetovanja. Sestre su pojedinačno izrekle obrazac zavjetovanja kojim su obećale da će doživotno živjeti u siromaštvu, poslušnosti i čistoći prema Pravilu trećeg samostanskog reda svetog Franje Asiškog i prema Konstitucijama Družbe školskih sestra franjevki Krista Kralja. Biskup je zatim nad zavjetovanicama izmolio svečani blagoslov te predao znakove zavjetovanja – prsten – kojim se vidljivo označuje doživotno posvećenje Bogu.

Pred kraj euharistijskog slavlja okupljenima se obratila s. Kata Karadža, provincijska predstojnica. Ohrabrila je sestre zavjetovanice da njeguju svoje zvanje, kako je to činila i sv. Klara potičući također svoje sestre da budu uvijek ljubiteljice Boga, brinu se o sebi i svojim sestrama, ali i da opslužuju što su Gospodinu obećale. Pročitana je također čestitka vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović. Sestra Kata je napomenula da se Zajednica, uz slavlje polaganja doživotnih zavjeta, spominje i desetljeća života i djelovanja sestarske kuće u Varešu i Ustanove za prihvat i odgoj djece Mala škola. „U djelovanju naših sestara utjelovljuju se i danas nakane i riječi naše utemeljiteljice M. Margarite koja je, promatrajući veoma tešku situaciju u kojoj su se nalazila djeca i mladi onoga vremena izrekla: ‘Ako nitko ne započne i ne prinese ovu žrtvu, dobro će zauvijek biti propušteno’ [pismo od 19. svibnja 1869.]“, kazala je s. Kata. U istom su duhu s. Blaženka i s. Anđelina uobličile svoju zahvalu izrečenu tijekom zajedničkog objeda i druženja u sestarskoj kući u Varešu. „Prije 150 godina Majka Margarita Pucher, utemeljiteljica naše Družbe, iz ljubavi je i samilosti prema siromašnoj i zapuštenoj djeci krenula u osnivanje nove redovničke zajednice, prije 90 godina skupina sestara došla je iz Maribora u tada njima još uvijek nepoznatu Bosnu, u odgojne zavode Bosne Srebrene, prije 10 godina sestre naše Provincije vratile su se ovdje u Vareš i započele svoje djelovanje u Maloj školi – ustanovi za prihvat i odgoj djece, prije godinu dana započele smo misijsko djelovanje u dalekoj Ugandi… Drago nam je da se današnjim danom i polaganjem doživotnih zavjeta uključujemo u te obljetnice želeći također svjedočiti da Bog poziva: poziva na izlazak

148

VIJESTI • rujan 2019.

iz sebe i služenje bližnjima“, kazale su sestre zavjetovanice. Zahvalile su braći svećenicima, sestrama, posebno Provincijskoj upravi na čelu sa s. Katom Karadžom, ali i sestrama odgojiteljicama koje su ih intenzivnije pratile kroz početnu formaciju, sestrama u Varešu za pripremu slavlja, roditeljima, svojoj braći i sestrama te rodbini i prijateljima za molitvenu podršku. Završile su zahvalu riječima Majke Margarite koje su uzele za geslo polaganja svojih doživotnih zavjeta: „Što se mene tiče, spremna sam na ovu žrtvu, ako dragi Bog želi primiti ovu malenkost. Potvrđujem svoju čvrstu odluku da ostanem ovdje i da poduzmem sa svoje strane sve što je moguće kako bi se s vremenom više učinilo za odgoj mladeži. Svjesna sam da će sve ovo biti vezano sa žrtvom i borbom, ali ako nitko ne započne i ne prinese ovu žrtvu, dobro će biti zauvijek propušteno. Vjerujem da je dragi Bog započeo ovo djelo na svoju čast. S moje srane sve ću povjeriti Presvetom Srcu Isusovu i u čvrstoj vjeri da će biti samo ono što je od vječnosti odredilo Presveto Srce.“ (s. Kristina Marijanović) Proslava sv. Klare Asiške u samostanu klarisa u Brestovskom 11. kolovoza 2019.

U nedjelju 11. kolovoza 2019. svečano je proslavljena svetkovina sv. Klare Asiške. Sv. misu je predslavio mons. dr. fra Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki u koncelebraciji s provincijalom Bosne Srebrene fra Jozom Marinčićem i još 14 svećenika. U svojoj propovijedi biskup Semren govorio je o sv. Klari kao prvoj ženi koja je napisala redovničko pravilo nadahnuta Duhom Svetim i Pravilom sv. Franje. Opisao je Klaru

kao ženu duboke vjere, uspoređujući njezinu vjeru s onom Abrahamovom i Blažene Djevice Marije. Odričući se sigurnosti u posjedovanje materijalnog bogatstva, svu svoju nadu stavila je u Isusa koji joj je obećao da će uvijek biti s njom i njenim sestrama. Spomenuo je da ove godine sestre klarise slave 30. godišnjicu dolaska u Brestovsko u kojem su, pouzdajući se u zagovor i zaštitu sv. Klare, ostale i u ratno vrijeme, unatoč neprestanim napadima i zapaljenom samostanu. Svetkovini sv. Klare prethodila je devetnica. Prvih šest dana sv. misu je slavio duhovnik sestara fra Gabrijel Tomić. U svojim propovijedima poticao je vjernike na dosljedno življenje evanđelja, čašćenje sv. Križa i nasljedovanje primjera sv. Klare. Trodnevnicu je predvodio fra Velimir Bavrka, župnik Župe sv. Jurja u Vitezu. U nadahnutim propovijedima i klanjanju pred presvetim sakramentom naglasio je Isusovo obećanje da će ostati s nama u sve dane pod prilikama kruha, nenametljiv i tih. Misa je poziv na svetu stanku. Naše vrijeme žeđa za tim da pažljivo slušamo poticaje Kristova Srca. Fra Velimir je pozvao vjernike da priđu Isusu, poklone Mu se i odmore u njegovoj prisutnosti. Biti kršćanin znači prihvatiti Isusa u svoj život, da nas On hrani kako bismo i mi druge hranili. (Sestre klarise) Proslava zlatnog jubileja Klanjateljica Krvi Kristove u Bosanskom Aleksandrovcu 14. kolovoza 2019.

Sedam sestara Klanjateljica Krvi Kristove proslavio je u srijedu 14. kolovoza 2019. svoj zlatni jubilej redovničkih zavjeta u Bosanskom Aleksandrovcu. Pridružile su im se dvije sestre sa 60 i 25 godina vjernosti

149 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

redovničkoj posveti. Euharistijsko slavlje je predslavio mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uz koncelebraciju dvojice franjevaca, fra Duje Ljevara i fra Ante Ivankovića te vlč. Anđela Bartulice, župnika u Novoj Topoli. Na slavlju je sudjelovalo 30-ak sestara, malobrojni vjernici iz Aleksandrovca i Nove Topole, a prisutni su bili i štićenici Centra za odvikavanje od ovisnosti „Marjanovac“ koji u ovom drevnom samostanu pod vodstvom sestara djeluje od 2000. godine. Biskup Komarica pozdravio je sestre jubilarke i prisutne te pozvao da ujedine svoje molitve zahvale Bogu i svakoj pojedinoj za vjernost u odgovoru na Božji poziv i sve žrtve u ostvarenju svoga poslanja. „Ne žrtva, već ljubav je ona koja pokreće i osmišljava žrtvu i zalaganje za bližnje“, naglasio je biskup. „Neka vam uzor bude Marija koja je dala Bogu sve za sve. Dala je sebe i svoj život a dobila Boga, Spasitelja za spas čovječanstva.“ Posebnost slavlja objasnila je s. Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica sestara Klanjateljica: „U ovoj crkvi zadnje slavlje polaganja zavjeta bilo je 1991. godine. Danas u njoj po prvi puta nakon 28 godina obilježavamo jubilarnu godinu života i djelovanja ovih sestara u zajednici Klanjateljica Krvi Kristove. Ovdje su sestre prisutne 140 godina. Većina nas sestara prošla je u ovom samostanu svoju redovničku formaciju, vežu nas mnoge drage uspomene. Ovo je za nas emotivni trenutak. Doživljavamo prisutnost pokojnih sestara koje su ovdje živjele i radile te svjedočile kako se radosno živi za dragog bližnjega“, rekla je s. Ana Marija. Zahvalila je biskupu, svećenicima, sestrama jubilarkama i svima prisutnima. Pozvala je

zatim da se svi s upaljenim lampionima u procesiji upute na obližnje groblje gdje su pokopane sestre. Bio je to dirljiv prizor, čin zahvalnosti i povezanosti sa sestrama koje su svoje živote založile u zajedničkom poslanju ove zajednice – u Krvi Kristovoj pomiriti sve stvoreno, doprinijeti „lijepom poretku stvari u svijetu“. (s. Cecilija Milković) Slavlje prvih redovničkih zavjeta u samostanu sestara klarisa u Brestovskom 14. kolovoza 2019.

Uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, u srijedu14. kolovoza 2019., u samostanu sestara klarisa u Brestovskom s. Janja Dragičević i s. Brigita Bošnjak položile su svoje prve redovničke zavjete za vrijeme sv. mise, koju je predslavio duhovnik sestara fra Gabrijel Tomić u koncelebraciji sa župnikom fra Ilijom Jurić. Fra Gabrijel je u svojoj propovijedi prizvao u sjećanje dolazak svake od sestara prije tri godine i njihov ulazak u novicijat naglašavajući da je samostanski život dobitak od kojeg većeg nema. „Kraljevstvo Božje i njegova slava, to je cilj svakoga od nas ovdje na zemlji. Vaši zavjeti dragovoljnog siromaštva, poniznog posluha i savršene čistoće su ugrađeni u rast toga Kraljevstva. Oni su trajno uzdignuće vaših ruku prema Nebu od kojeg molite milost ne samo za sebe nego i za sve svoje susestre i za toliko drugih bijednih, bolesnih, ojađenih, siromašnih i onih koji nigdje nikoga svoga nemaju da im pomogne Bog po vama, vašim ispruženim rukama i vašim molitvama. Da im budete pomoć, utjeha i olakšanje. Marijin ulazak u nebo s vašim zavjetima povećao radost u Nebu.“

150

VIJESTI • rujan 2019.

Nakon poticajnih riječi i zahvale dragom Bogu sestre su položile prve redovničke zavjete u ruke s. Hijacinte Batinić, opatice samostana. Uslijedio je blagoslov vela, križa i Pravila sv. Klare koje je svakoj od njih predala s. Hijacinta. (Sestre klarise) Proslava jubileja sestara Služavki Malog Isusa u sarajevskoj katedrali 15. kolovoza 2019.

U četvrtak 15. kolovoza 2019., sestre Služavke Malog Isusa, sarajevske Provincije Bezgrješnog Začeća BDM, svečano su proslavile svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije i slavlje redovničkih jubileja u sarajevskoj katedrali Srca Isusova. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju desetak svećenika i sudjelovanje brojnih sestara Služavki Maloga Isusa iz cijele Provincije, članova obitelji svečarica, Prijatelja Maloga Isusa te drugih vjernika. Prije misnoga slavlja dvije sestre novakinje, s. Mihaela Martinović i s. M. Rita Oborović, primile su redovničko odijelo i tako započele drugu godinu novicijata i nastavile put redovničke formacije. Uslijedila je prigodna homilija kardinala Puljića u kojoj je govorio o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije, ističući dvije Marijine veličine. Prva veličina Marijina, da je bezgrješna, čista od grijeha, i da je Majka Božja. Druga njezina veličina je to što je povjerovala i prihvatila Božju riječ i živjela je. Opredijeliti se za Božji put trajna je borba protiv grijeha. Uvijek ćemo imati borbu s grijehom, no važno je nikad se ne pomiriti s grijehom, nikad ne popustiti grijehu. Marija je svima nama putokaz, divni primjer kako

trebamo živjeti, zbog toga i svaka od vas nosi u svome redovničkom imenu ime Marija. „Blažena što povjerova“, to znači biti poslušan Duhu Svetom, to je dar, kao što je i naš duhovni poziv dar od Boga. Onog trenutka kad prestanemo biti poslušni Duhu Svetom, mi padamo! Stoga nemojmo nikada tražiti svoju ugodu, nego volju Božju, a to može samo onaj tko je slobodan. Zbog toga polažete zavjet siromaštva, kako bi bile slobodne za Boga i Njegov plan. Bogu služiti, Bogu biti na raspolaganju, to je upravo i sluga Božji Josip Stadler zamislio kada vas je osnovao kao Družbu – služiti iz ljubavi, znači predati se, biti majke! Vi kao redovnice duhom rađate, rađate vjerom. Vaša vanjska odjeća nužno ukazuje, da ste se za Boga opredijelile. Danas je Marija uznesena na nebo, zamislite s kojom je radošću Presveto Trojstvo dočekalo Mariju. Zato ova svetkovina u nama budi vjeru u vječni život, te nas hrabri da ostvarimo svoje poslanje na ovoj zemlji, zaključio je kardinal Puljić. Nakon nadbiskupove homilije, dvije sestre juniorke, s. M. Nikolina Džavić i s. M. Pia Pilić obnovile su zavjete na godinu dana. Zatim su sestre jubilarke: s. M. Mirka Iličić, s. M. Tatjana Batista, s. M. Vitomira Bagić, s. Marija Filipović i s. M. Rozelina Knežević zahvalile Bogu na daru 50. obljetnice redovničkog života i služenja u Družbi. Uime sestara jubilarki, s. Marija Filipović je prigodnom molitvom zahvalila Bogu za zlatni redovnički jubilej. Potom je svoju riječ uputila provincijska glavarica s. MariaAna Kustura, čestitajući svečaricama, a mladim sestrama poručila je da slijede njihov primjer. Također, zahvalila je svima onima

151 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

koji su svih ovih godina pomagali njihovu Provinciju te je svim prisutnima uručila i prigodne darove. Liturgijsku asistenciju vodili su bogoslovi Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ iz Vogošće zajedno s bogoslovom Josipom Dedićem iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, pod vodstvom ceremonijara vlč. Bojana Ivešića. Sveto misno slavlje skladnim je pjevanjem animirao Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“. Po završetku euharistijskog slavlja uslijedio je svečani domjenak i druženje oko obiteljskog stola, priređeno za sve uzvanike u svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije. U večernjim satima u samostanu „Egipat“ upriličena je okrepa za jubilarke Sarajevske provincije, a pridružile su im se i sestre jubilarke Splitske provincije koje su u poslijepodnevnim satima na čelu sa svojom provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan doputovale iz Livna. (s. M. Pia Pilić)

je pridružio narodu stavljajući ih u okvire današnjeg vremena. Također je iskoristio priliku za promociju samog duhovnog zvanja, povezujući ga s riječima Evanđelja dana. Puku je približio izazove, ali i ljepote koje dolaze s pozivom. Napomenuo je da roditelji trebaju poticati djecu i mlade koji osjete poziv za redovničko ili svećeničko zvanje, a ne osporavati ih u tome. „To trebaju činiti ukazujući na lijepe primjere i djela kojima obiluje naša Crkva preko svojih redovnika, redovnica i svećenika, a ne na negativne primjere koji se, iako rijetki, nađu u žarištu medijske pozornosti i naših svakodnevnih priča“, kazao je, između ostaloga, fra Marinko, Misno slavlje je završilo Anđeoskim pozdravom Gospi Vidoškoj i završnim blagoslovom. (bosnasrebrena.ba) Deveti susret odgajateljica i Prvi susret sestara s privremenim zavjetima Družbe ŠSFKK Od 17. do 24. kolovoza 2019.

Na poziv župnika fra Ivana Kasala, novaci Franjevačke provincije Bosne Srebrene posjetili su u nedjelju 18. kolovoza 2019. župu u Vidošima. Novaci i bogoslov fra Hrvoje Žabić, udruženi u manji tamburaški sastav, nastupili su na tri mise te svojim sviranjem i pjevanjem obogatili misna slavlja. Misu je predslavio meštar novaka fra Marinko Baotić u koncelebraciji sa župnikom fra Ivanom i župnim vikarom fra Ćirilom Lovrićem.

Deveti susret odgajateljica i Prvi susret sestara s privremenim zavjetima Družbe školskih sestara franjevaka Krista Kralja (ŠSFKK) pod geslom „Gospodin mi dade sestre“ održan je od 17. do 24. kolovoza 2019. godine u samostanu sestara Austrijske provincije u mjestu St. Peter (St. Jakob im Rosetal). Otvarajući susret, vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović u svojem je govoru izrekla dobrodošlicu svim sestrama i izrazila želju da se na ovom susretu otvore istinskoj težnji njihovog bića za kvalitetnim međuodnosima i iskrenom međusobnom komunikacijom, za povjerenjem i istinom u koju ih Gospodin želi uvesti.

U prigodnoj propovijedi fra Marinko se dotaknuo misnih čitanja i Evanđelja, koja

Tijekom dva dana, 18. i 19. kolovoza, s. Valerija Kovač, članica Družbe sestara fra-

Promocija duhovnih zvanja u Župi Vidoši pokraj Livna 18. kolovoza 2019.

152

VIJESTI • rujan 2019.

njevki od Bezgrješne održala je sestrama predavanja na temu: „Teološki temelji zajedništva; Zajedništvo u redovničkom životu te Franjevačko bratstvo i sestrinstvo“. Govoreći o zajedništvu kroz teološke, eklezijalne, antropološke i eshatološke dimenzije, s. Valerija je naglasila kako je Bog kao biće odnosa i zajedništva temelj i cilj svakog ljudskog zajedništva, pa tako i našega redovničkog, koje bi trebalo imati uzor u zajednici prvih Isusovih učenika i prvoj jeruzalemskoj zajednici. Također se promišljalo i o nekim dimenzijama i pitanjima koja čine konkretno redovničko zajedništvo: kontemplativna dimenzija, različiti modeli redovničkih zajednica, zajedničarska dimenzija redovničkih zavjeta, formacija i rad u zajedništvu, samoća i zajedništvo, zajedništvo i poslanje, te kako konkretno živjeti sestrinstvo i zajednički život u skladu s „Pravilom Trećeg samostanskog reda sv. Franje“. Nakon svakog predavanja uslijedile su radionice koje su bile praktična primjena razmišljanja o redovničkoj zajednici i zajedništvu.

sebi; Dar odnosa; Sestra, brat – dar i izazov; Opredjeljenost za sestrinstvo; Darovi Duha Svetoga zajednici, Dar i odgovornost praćenja i odgajanja“. Večernji program drugog dijela ovog susreta bio je ispunjen raznolikim sadržajima: lectio divina, euharistijsko klanjanje, rekreacija. U četvrtak 22. kolovoza sudionice su hodočastile u Maribor u kuću maticu gdje su ih srdačno dočekale sestre Mariborske provincije, predvođene provincijskom predstojnicom s. Terezijom Tomazin. Uslijedila je kratka prezentacija o povijesti kuće matice te razgledavanje kuće i studentskog internata. Potom su se sudionice okupile u samostanskoj crkvi Bezgrješnog začeća Marijina u euharistijskom slavlju koje je predslavio mons. Alojzij Cvikl, mariborski nadbiskup. Nakon ručka posjetile su mariborsku katedralu gdje su zajedno molile na grobu blaženog biskupa A. M. Slomšeka, te franjevačku baziliku Majke milosrđa.

Sestre su također imale priliku čuti i konkretna svjedočanstva jedne odgajateljice i juniorke o zajedništvu koje su one iskusile u svojem redovničkom životu. Ostvarenju duhovnog zajedništva među sudionicama doprinijeli su i molitveni trenuci i euharistijska slavlja u samostanskoj kapeli, animirani na šest različitih jezika (talijanski, slovenski, hrvatski, engleski, španjolski i francuski).

Nastavljajući program, sljedećeg dana s. Samuela Klaić održala je izlaganje: „Zajednica – privilegirano mjesto odgoja“. Ukratko je predstavila obnovljeni Odgojni plan Družbe s posebnim osvrtom na identitet školske sestre franjevke te zajedničarsku dimenziju odgojnog procesa. Nakon predavanja je uslijedio rad po skupinama. U poslijepodnevnim satima je održan susret Vrhovne uprave sa sestrama odgajateljicama, potom i sa sestrama juniorkama.

U drugom dijelu susreta, sudionice su nastavile produbljivanje biblijskih tema o zajedništvu. Tijekom dva dana, 20. i 21. kolovoza, s. Michela Refatto iz Družbe sestara franjevki od siromaha (Italija) održala je predavanja utemeljena na starozavjetnim i novozavjetnim tekstovima: „Ja – dar samoj

Susret je završen s osvrtom na protekle dane. U svojem završnom obraćanju vrhovna predstojnica s. Klara istaknula je kako se susret odvijao u ozračju vrlo živog sudjelovanja, ozbiljnog rada, smirenosti, radosti i franjevačkog sestrinstva. Bilo je to milosno vrijeme za sve sudionice. Izrazila je nadu i

153 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

želju da susret donese obilne plodove za dobro svake sestre, svake zajednice, svake provincije i regije, cijele Družbe. Uz riječi zahvale sestrama Austrijske provincije, zajednice u St. Petru, i svima koji su uložili svoje darove i trud da bi taj susret protekao lijepo, pozvala je sudionice da obnovljenim žarom i radošću žive zajedništvo i tim riječima zatvorila susret. (kvrppbih/ssf ) Polaganje doživotnih zavjeta i proslava jubileja u Bijelom Polju 27. kolovoza 2019.

Na liturgijski spomendan sv. Monike, u utorak 27. kolovoza 2019., vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio je u samostanskoj kapeli sv. Franje u Bijelom Polju svečano misno slavlje tijekom kojeg je s. Vesna Glavota položila doživotne zavjete a jedanaest sestara proslavilo dijamantni i zlatni jubilej redovničkoga života. U suslavlju oko oltara bila su nazočna dvadeset tri svećenika, među kojima su bili don Željko Majić, generalni vikar hercegovačkih biskupija te fra Iko Skoko, vikar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Dok je sestarski zbor pjesmom pozivao „Uđite s hvalama na vrata njegova...“, u svečanoj su povorci prema oltaru zajedno s predsjedateljem slavlja i ostalim svećenicima, s upaljenim svjetiljkama u ruci, ušle sestre jubilarke i s. Vesna u pratnji provincijske predstojnice Školskih sestara franjevki s. Zdenke Kozine i odgajateljice juniorki s. Slavice Barbarić. U euharistijskom slavlju sestre su zahvalile Bogu za 60 godina redovničkog posvećenja s. Bonifacije Barbarić i s. Ivane Primorac te za 50. obljetnicu redovničkoga života s. Filotee Landeke, s. Dolores

Landeke, s. Karle Vranjković, s. Skolastike Galić, s. Anđele Radić, s. Mirne Ćavar, s. Tješimire Grgić, s. Auksilije Ivanković i s. Albertine Baćak. Dvije „zlatne“ jubilarke nisu sudjelovale u ovome slavlju: zbog smrtnog slučaja u obitelji s. Anđela Radić, a iz zdravstvenih razloga s. Skolastika Galić. Ali bile su nazočne u duhu i molitvi zajednice. Otac biskup svoju je homiliju temeljio na evanđeoskom ulomku o događaju navještenja Isusova rođenja gdje Blažena Djevica Marija ponizno izgovara „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,38). Istaknuo je tri točke iz toga događaja koje se očituju po Marijinu pristanku: otvorenost Božjem glasu i Božjoj volji; na osnovu te otvorenosti Marija postaje blagoslovljena Bogom samim; otvorena Božjoj volji i blagoslovljena Bogom ona postaje točka susreta između neba i zemlje, mjesto Božje prisutnosti, točka od koje polazi Isusova povijest spasenja, postaje darovateljica Boga samoga. Zatim je o. biskup nastavio da se to troje ne samo može povezati s redovničkim zavjetima, nego redovnički zavjeti opstoje, osmišljeni su i žive samo na takav način: otvorenošću Božjoj volji, Božjoj milosti, ne bi li se postalo blagoslovljen Bogom samim i onda skromno i ponizno bilo neka vrsta zrcala u kojem će ovaj svijet prepoznavati nebeski odbljesak. Nakon homilije uslijedio je obred polaganja doživotnih zavjeta. Čin prostracije s. Vesne okupljena je zajednica pratila pjevanjem litanija i molitvom Crkve. Potom je pred provincijskom predstojnicom i sestrama svjedokinjama izrekla obrazac zavjetovanja, a svoju je odluku potvrdila i potpisom prethodno vlastoručno napisanog obrasca zavjetovanja. U znak zaručničke povezanosti s Kristom na

154

VIJESTI • rujan 2019.

svoju je ruku s. Vesna primila prsten. Nakon obreda polaganja doživotnih zavjeta dijamantne i zlatne jubilarke obnovile su svoje redovničke zavjete. Prije završnog blagoslova, uz čestitku koju je izrekla provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina, između ostaloga je kazala kako nas je Gospodin svojom milošću okupio u završnici jubilejske godine – povodom 150. obljetnice utemeljenja Družbe, 120. od naših mostarskih početaka i o Danu utemeljenja naše Provincije u koju je utkano 60 i 50 godina vjernosti služenja. „Ne možemo u prigodi poput ove izmjeriti sve što ste učinile, ne možemo sabrati vaše molitve i predani rad u zgodno i nezgodno vrijeme. Spomenut ćemo se ipak vašeg živog sudjelovanja u karizmi Družbe po mnogovrsnim i različitim službama: od ovog ‘bjelopoljskog gnijezda’ do ‘srca Vatikana’. Preobilje neopažene svakodnevnosti koja se ni po čemu ne ističe niti navaljuje da za njom negdje ostane trag… Mislim ovdje na sve vaše talente koje ste umnažale osjetljivošću za sestrinsko zajedništvo te samozatajnim i izdržljivim služenjem u kuhinjama naših samostana i crkvenih ustanova, kod oltara i u sakristiji, u domu za stare i nemoćne. Pokušajmo samo zamisliti sve sašivene habite, pronicljivu okretnost kod kirurških zahvata. Koliko usredotočenosti i preciznosti u izdavanja lijekova, noćnih dežura i majčinske brige za bolesne! Koliko ohrabrujuće nade i konkretne pomoći za hodočasnike i prognane, za nezaštićene i od života umorne! Koliko kateheza i pažljivo biranih riječi kojima ste pokazivale put i k Isusu vodile malene! Koliko brige o odgoju provincijskog podmlatka, kojom su, neka mi bude slobodno spomenuti, praćeni i moji novicijatski dani i uvođenje u redovnički život! Drage sestre, ponizno ste preuzi-

male i odgovornosti poglavarske službe: one na kućnoj razini, ali i u upravljanju Provincijom. A da i ne spominjem bolno iskustvo posljednjega rata i odvažnost kojom ste prihvaćale životnu ugroženost i ostanak sa svojim narodom u težnji da ne napustimo svoju zemlju i zavičaj. I tu ste pokazale ‘mudrost slabosti’ i duboko pouzdanje u Gospodina čija je pomoć najbliža kad je nevolja najveća. Još milijun vrijednih stvari koje su nama nepoznate, ali su u Božje dlanove upisane i u Božjem srcu pohranjene. Hvala vam u ime svih onih koji su po vašemu životu i služenju iskusili Božju blizinu i pomoć!“ Obratila se i s. Vesni koja je netom izgovorila svoj doživotni „Da“ Gospodinu: „Ne boj se slijediti Isusa i kročiti zahtjevnim i hrabrim putovima ljubavi i velikodušnog zauzimanja! Njeguj u sebi i svojim životom čuvaj duhovni portret školske sestre franjevke kakvu je zamišljao veliki fra Paškal Buconjić, također Drinovčanin, kada je pozvao prve sestre u Hercegovinu. Tako ćeš biti sretna što služiš, bit će ti očita ona radost koju svijet ne može dati (usp. Iv 16,22). ... Na pomoć ti bile zasluge slavne Djevice Marije, zagovor serafskoga oca sv. Franje i svih svetih kojima smo se utekli u današnjim litanijama!“, zaključila je s. Zdenka. Na koncu je s. Zdenka zahvalila mons. Tomi Vukšiću na predvođenju euharistijskoga slavlja kao i svima koji su proslavu uzveličali svojim ulogama i nazočnošću – „od urešenog oltara i liturgijskog pjevanja do obiteljskog stola“. Čestitanje slavljenicama i zajedništvo sestara i uzvanika nastavljeno je u samostanskom blagovalištu uz svečarsku pjesmu i razgovor ugodni. Svoju zahvalnost za dar poziva i vjernosti Bogu izrekla je s. Vesna, a u ime

155 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

dijamantnih i zlatnih jubilarki s. Bonifacija Barbarić. (šsf-mostar) Proslava triju obljetnica u svetištu sv. Ivana Kristitelja u Podmilačju 29. kolovoza 2019.

Na spomendan mučeništva sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza 2019., u župi i svetištu sv. Ivana Kristitelja u Podmilačju proslavljene su tri obljetnice: 50 godina djelovanja Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, 20 godina sestarskog samostana „Presvetog Trojstva“ u Jajcu te srebrni jubilej – 25 godina svećeničke službe, župnika fra Filipa Karadže. Euharistijsko slavlje je predslavio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup mons. Luigi Pezzuto u zajedništvu sa savjetnikom Nuncijature mons. Henrykom Jagodzynskim i dvadesetak svećenika te uz sudjelovanje franjevačkih novaka, većeg broja vjernika iz toga kraja, provincijske predstojnice s. Kate Karadže i zamjenice provincijske predstojnice s. Lidije Jurišić, sestara iz zajednice u Jajcu te nekoliko sestara rodom iz Župe Podmilačje. Liturgijsko pjevanje animirao je združeni zbor župa iz Podmilačja i Jajca. Fra Filip na početku je mise pozdravio nuncija Pezzuta kao i sve nazočne te izrazio radost što su se okupili oko drevne crkve posvećene sv. Ivi s početka 15. stoljeća, „koja svjedoči o našoj slavnoj kraljevskoj i katoličkoj povijesti ove zemlje i njezinom neprekinutom katoličkom identitetu i kontinuitetu od prvih kršćanskih vremena do danas“. Nadbiskup Pezzuto u homiliji je govorio o liku Ivana Krstitelja, Kristova preteče. „Ka-

kva je naša vjera i naš odnos prema Božjim zapovijedima? Riječ Božja je istina i Ivan se beskompromisno borio za tu istinu. Isusovo i Ivanovo rođenje se dogodilo u susretu njihovih majki Marije i Elizabete koje su bile pune milosti. Ivan je čak od radosti poskočio u majčinoj utrobi susrevši se s Isusom. Tako nam daje primjer da i naše srce treba gorjeti od radosti kada se susretnemo s Isusom u Riječi Božjoj, u sakramentima, u braći ljudima“, kazao je nuncij i upozorio da naš zemaljski život obiluje poteškoćama i nitko ih nije lišen, ali „ako imamo jaku vjeru i gorimo od radosti da susretnemo Isusa – sve ćemo prebroditi“. U svom pozdravnom govoru provincijska predstojnica s. Kata ukratko se osvrnula na dolazak sestara u jajački kraj i Župu Podmilačje. Zahvalila je franjevcima za zajedničko pastoralno svjedočenje i služenje narodu u zajedništvu sa sestrama. Župnik Karadža na kraju je, zahvalivši Bogu za sve, zahvalio i svojoj franjevačkoj redovničkoj zajednici, obitelji iz koje potječe – pokojnom ocu Stipi i majci Ani, kao i nunciju Pezzutu za njegov dolazak i predsjedanje euharistijom. Nuncijeva prisutnost uvijek je znak zajedništva sa Svetim Ocem, sada papom našim Franjom, Petrom naših dana i namjesnikom Kristovim na zemlji kojega nuncij Pezzuto predstavlja u Bosni i Hercegovini, istaknuo je fra Filip. U popodnevnim satima nuncij Pezzuto zajedno sa savjetnikom Nuncijature mons. Henrykom Jagodzynskim posjetio je zajednicu Školskih sestara franjevki u samostanu Presvetog Trojstva u Jajcu. (s. Dubravka Dropulja)

156

VIJESTI • rujan 2019.

Proslava 50. obljetnice djelovanja sestara Kćeri Božje ljubavi u Vitezu 31. kolovoza. 2019.

U subotu 31. kolovoza 2019. proslavljen je zlatni jubilej – 50 godina prisutnosti i djelovanja sestara Kćeri Božje ljubavi u Župi Vitez. Okupile su se sestre koje su djelovale u toj župi i sestre rodom iz te župe. Nakon zajedničkog druženja, slijedila je i kratka duhovna obnova uz prigodu za svetu ispovijed. Župnik fra Velimir Bavrka govorio je na temu „Promišljanje o redovničkom pozivu u današnjem vremenu“. Naglasak je stavio na djelo naše utemeljiteljice M. Franciske Lechner, naše poslanje i naše življenje u današnjem vremenu. Činiti Božju ljubav vidljivom u ovom svijetu, bila je glavna poruka, zahtjevna i odgovorna zadaća za sve nas! Članice Družbe trebaju biti službenice i oruđe neizmjerne Božje ljubavi i to riječju i djelom po uzoru na Krista. Živjeti za Boga, za siromahe i za Družbu nemoguće je bez euharistije! Tu je naša snaga! Župnik je završio s porukom: Ako srcem prihvaćaš karizmu reda, uživaj mir! Po tebi zajednica neće biti u krizi. Neka te ni sve manji broj zvanja ne uznemirava. Zajednicama koje su vjerne Duhu i poslanju, Bog šalje zvanja kao nagradu! Nakon ovog zajedničkog promišljanja, uslijedilo je klanjanje pred presvetim oltarskim sakramentom. U 18 sati je bila svečana sv. misa zahvalnica koju je predslavio uzoriti kardinal Vinko Puljić zajedno sa župnikom fra Velimirom Bavrkom i drugim svećenicima. Slavlju je prisustvovala i provincijalna glavarica s. Gordana Igrec sa sestrama iz Zagreba. U svojoj propovijedi, kardinal je govorio o Božjoj ljubavi koja nas odgaja. Naglasio

je da Bog odgaja naša srca kroz molitvu, a glavna životna lekcija je naučiti ljubiti. Citirao je utemeljiteljicu M. Franzisku Lechner, i napomenuo da treba živjeti volju Božju. Puno puta je lakše izvršiti nego otkriti što je volja Božja. Tko god svoju volju provodi ostat će nezadovoljan i frustriran. Ljubiti ono što Bog voli, istinski izvršiti ono što Bog od nas traži. Surađivati s Bogom znači učiti biti vjeran Bogu. „Neka ovaj jubilej bude izazov da vaša karizma Kćeri Božje ljubavi koje ovdje djeluju i mnoga zvanja koja su odavde nikla, budu neumorni svjedoci Kristove ljubavi“, završne su riječi propovijedi kardinala Vinka Puljića. Svečano misno slavlje svojim sviranjem i pjevanjem uzveličao je župni zbor predvođen s. Ankicom Garić. (s. M. Marinela Garić) Susret provincijske predstojnice s. Zdenke Kozine sa sestarama po apostolatu 31. kolovoza 2019.

Prvi ovogodišnji susret provincijske predstojnice Školskih sestara franjevaka Hercegovačke provincije s. Zdenke Kozine sa skupinama sestara po apostolatu – susret s vjeroučiteljicama, voditeljicama crkvenih zborova i sestrama koje rade u školi, održan je 31. kolovoza 2019. godine u samostanu Svete Obitelji u Mostaru. Na susretu se okupilo sedamnaest sestara. Uvodnu molitvu – molitvu vjero/učiteljice – pripremila je s. Zdenka Petrović. Okupljene je potom pozdravila s. Zdenka zahvaljujući im ponajprije za sve što su od prošlogodišnjeg susreta činile u svome poslanju, u svemu što im je uime zajednice povjereno – katehezi, glazbi, nastavi... Napose je izrazila dobrodošlicu u „zbor vjeroučiteljica“ s.

157 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Matiji Pačar koja je ove godine uspješno završila studij u Rimu i vratila se u domovinu, te s. Adriani Galić, misionarki u DR Kongu, koja je trenutno u domovini na godišnjem odmoru. Predavanje o temi „Vjeroučitelj kao graditelj djetetove osobnosti“ održala je s. Zdenka Petrović, koja je govorila o odgoju djece/ učenika u zrele ljude i zauzete vjernike kao temeljnoj zadaći svakog vjero/učitelja. Istaknula je pritom kako je najvažnija odgojna zadaća vjero/učitelja odgajati dijete za ispravnu sliku o samome sebi – sliku djeteta Božjega. Razvije li ispravno ovu sliku, dijete će lakše razvijati samopoštovanje i samopouzdanje. Pojasnila je osobine djece s lošom i dobrom slikom o sebi, osobine djece s niskim i visokim samopoštovanjem kao i metode kojima se može pomoći djetetu da mijenja neispravnu sliku o sebi i raste. Razvijanje djetetove ispravne slike o sebi ovisi također o pohvali, lošim ocjenama i kazni. Na koncu je kazala da dobrog učitelja ne čini samo pedagoška osposobljenost nego i osobnost. Nisu najbolji vjero/učitelji oni koji su strogi, a ni oni koji su blagi i popustljivi. Najbolji su oni koji imaju „baršunastu ruku u željeznoj rukavici“, jer oni uživaju poštovanje učenika i stalno se trude poboljšati sebe, a djetetu dati priliku da raste. S. Zdenka je pripremila zadatke za rad u skupinama, nakon čega su predstavnice pojedinih skupina u plenumu podnijele izvješće o tijeku i zaključcima rada. Razgovaralo se potom o projektima koji su ostvareni tijekom protekle godine kao i o inicijativama i prijedlozima u radu s mladima u novoj školskoj godini. (šsf-mostar)

Kćeri Božje ljubavi proslavile 70. obljetnicu djelovanja u Travniku 1. rujna 2019.

U nedjelju 1. rujna 2019. u crkvi sv. Ivana Krstitelja svečano je proslavljena 70. godišnjica dolaska Sestara Kćeri Božje ljubavi u Travnik. Tom prigodom svečano Misno slavlje predvodio je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski uz koncelebraciju vlč. Marka Mikića, župnika travničke Župe sv. Ivana Krstitelja i dekana Travničkog dekanata, preč. Željka Marića, rektora sjemeništa u Travniku, preč. Marka Majstorovića i fra Slavka Petrušića, prenosi nedjelja.ba. Na samom početku župnik vlč. Mikić uputio je riječi dobrodošlice svim nazočnim, ali na poseban način sestrama koje slave obljetnicu. U prigodnoj homiliji kardinal Puljić govorio je o tome kako su sestre na poziv prvog vrhbosanskog nadbiskupa Sluge Božjeg Josipa Stadlera prvo iz Beča došle u Sarajevo, a potom se širile na druga područja BiH. Nakon toga osvrnuo se na to kako sestrama nije bilo lako djelovati na ovim prostorima nakon Drugog svjetskog rata, kako kaže, čak im je bilo zabranjeno nositi i redovničku uniformu. Ispričao je kako su one usprkos tomu u Travnik došle na službu u starački dom, samo pod uvjetom da nose svoje redovničko odijelo. Nadovezao se kako im ni u posljednjem ratu nije bilo lako. „Odajem priznanje, za vrijeme rata da su sestre bile hrabre i ostale su na ovim prostorima iako je bilo vrlo mučno i teško i obilazio sam vaše kuće. Znam kako se sve prolazilo, ali hrabre ste i danas kad na tu Bosnu i Hercegovinu gledaju kao bauk, da tu nema

158

VIJESTI • rujan 2019.

života. Hrabri vas vaše poslanje – svjedočiti i naviještati i služiti i ljubiti. Ne samo na vas Kćeri Božje ljubavi, ponosan sam što u našoj nadbiskupiji ima toliko raznolikih karizmi. To je jedan divan mozaik u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Razne redovnice djeluju i služe. Želim tu Božju milost sačuvati u ovoj mjesnoj crkvi jer je to Božji blagoslov“, kazao je kardinal Puljić. Zaključujući propovijed čestitao je 70 ljeta zajednici sestara u Travniku i zahvalio svim dobrim ljudima koji su prepoznali vrijednost njihovog služenja. Na kraju svete mise svima se obratila predstavnica Sestara Kćeri Božje ljubavi u Travniku, s. Anđela Brkić. Ona se zahvalila svim prijateljima, svim vjernicima, sestrama i svećenicima koji su došli zajedno s njima proslaviti jubilej. Ona je u kratkim crtama predstavila njihov vremeplov života i djelovanja u Travniku. Zahvalila je i sestrama koje su svoje živote utkale u travničku dolinu. „Zahvaljujem Gospodinu da smo mogle i smjele biti dio Njegova spasiteljskog plana kojeg je preko sestara i njihova služenja provodio ovdje u Travniku“, kazala je. Svima se obratila i poglavarica Provincije Božanske Providnosti, Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Gordana Igrec. Ona je zahvalila sestrama na prisutnosti. Dodala je kako se ove godine, osim 70 godina sestara u Travniku obilježava i 100 godina od formiranja Provincije Božje Providnosti koja se proteže na teritoriju šest zemalja i ima 250 sestara. „Zahvaljujem svakoj sestri koja se svojom molitvom, radom i talentima ugradila u život ove župe i ovoga grada sa željom da i dalje hodimo u Božjoj providnosti što je i geslo ove naše jubilarne godine. Posebno hvala svim sestrama koje danas djeluju u ovom gradu:

s. Anđeli, s. Suzani, s. Svjetlani, s. Zori“, kazala je s. Gordana Igrec. Misno slavlje na kojem je sudjelovao velik broj vjernika, svojim pjevanjem i sviranjem uveličao je zbor travničke Župe sv. Ivana Krstitelja. (kta/s. M. Marinela Garić) Višestruko slavlje u Župi Imena Marijina u Gromiljaku 7. rujna 2019.

U subotu 7. rujna 2019. godine u Župi Imena Marijina na Gromiljaku u 10 sati je upriličeno višestruko slavlje. Budući da blagdan Rođenja B. Dj. Marije, kao i spomen na Gospu od brze pomoći, koju gromljački vjernici na poseban način časte, pada u 23. nedjelju kroz godinu, kada susjedna župa na Brestovskom slavi drugotni patron, župljani iz Gromiljaka, predvođeni župnikom don Ilijom Karlovićem i pastoralnim suradnikom don Jakovom Pavlovićem, proslavili su oba slavlja dan ranije i okupili se u velikom broju pod plaštem nebeske Majke Marije. Istom slavlju nazočio je veliki broj školaraca koji su već kročili u novu školsku godinu te su na ovaj dan došli uteći se zagovoru Blažene Djevice Marije i moliti Gospodina za blagoslovljen početak i tijek godine koja je pred njima sa svim izazovima, spoznajama, radostima i poteškoćama. U prigodnoj propovijedi, župnik don Ilija Karlović naglasio je potrebu djetinjeg stava svakog vjernika pred Bogom, ali i pred Njegovom Majkom, koja je i Majka svakog kršćanina. Potaknuo je sve okupljene da obnove vjeru u ljubav Nebeske Majke prema svima nama, ali i odgovornost i dužnost svakog vjernika da bude pravo dijete te iste Majke koja nas uči ljubiti Boga i čovjeka.

159 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Kao što je jedan vjernik, obraćajući se Mariji molitvom „Marijo, pokaži se Majkom“, čuo riječi „Ti se pokaži sinom!“, tako i mi trebamo svojim životom svjedočiti da smo Marijina djeca. Nakon popričesne molitve uslijedila je pobožnost Gospi od brze pomoći pred kipom Blažene Djevice Marije, a potom se okupljenim vjernicima obratila s. M. Ana Uložnik, sestra Služavka Maloga Isusa i misionarka na Haitiju, koja je gromljačkim župljanima zahvalila za sve što svojim radom, zalaganjem, žrtvom i prilozima čine za misije, a posebno misije na Haitiju te im ukratko predstavila ono što ona i s. M. Liberija Filipović žive i rade među haićanskim narodom. Posvijestila je okupljenima da iako nismo narod koji za sebe može reći da je bogat, ipak živi tako da ima sve potrebno za normalan i zdrav život: kuću, mogućnosti liječenja, svakodnevno najmanje tri obroka, školovanje....i puno toga što djeca, njihovi roditelji i drugi stanovnici te male zemlje – Haiti, nemaju i ne mogu sebi priuštiti. Govorila je o teškim uvjetima života mnogih s kojima ona i s. Liberija rade, ali i njhovoj radosti, vjeri i predanju u Božju providnost kojoj se utječu za bolje sutra. Posvjedočila je da oni kojima su ona i s. Liberija, zahvaljujući darovima i prilozima koje dobiju od dobročinitelja, pomogle na način da su im platili liječenje, školovanje ili kupili hrane „izliju more blagoslova na njih i na sve one koji su omogućili da ta pomoć do njih dođe“, „Haićani za vas mole i blagoslivljaju svaki vaš nesebični dar“, kazala je s. Ana i zahvalila župniku, sestrama Služavkama Maloga Isusa iz Kuće Navještenja te župljanima i Prijateljima Maloga Isusa za sve što kroz brojne akcije i misijske izložbe čine za njih i narod kojem su poslane.

Prije završnog blagoslova župnik je okupljenima pročitao i poruku nadbiskupa Vinka kardinala Puljića za početak nove školske i vjeronaučne godine te zazvao Božji blagoslov na sve okupljene. (s. Jelena Jovanović) Obnova privremenih zavjeta Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije 8. rujna 2019.

Sedam juniorki Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije obnovilo je, 8. rujna 2019. u Samostanu Navještenja Gospodinova u Zagrebu, svoje privremene zavjete: s. Andrea Lukenda, s. Vesna Bošnjak, s. Anamarija Ćuro, s. Matea Šipić, s. Suzana Benković, s. Blaženka Miličić i s. Monika Džepina. Misno slavlje predvodio je fra Zvonimir Brusač, TOR. Osvrćući se na obrednik zavjetovanja, ponovio je kako je zavjetovanje jedne sestre čin zapravo cijele zajednice. Fra Zvonimir je pozvao sestre da promotre pozorno ponuđeni evanđeoski ulomak koje se dobro uklapa u čin slavlja. Liturgija čitanja 23. nedjelje kroz godinu stavlja pred nas događaj o nasljedovanju Krista. Isus se okreće mnoštvu i govori o uvjetima učeništva. Za nasljedovanje je potrebno ispunjavati tri uvjeta: ljubav prema Kristu, odricanje od svega što posjedujemo te uzimanje svoga križa (usp. Lk 14,25–33). Treba se riješiti navezanosti na ljude i stvari. Opredjeljenje stoga zahtjeva kidanje onoga što nas zarobljava, a nositi križ znači prihvaćati trpljenje.

160

VIJESTI • rujan 2019.

Te uvjete nasljedovanja, istaknuo je propovjednik, treba trajno ispitivati osobnom refleksijom: Jesi li uopće Isusov učenik? Jesi li ono što kažeš da jesi? Jesi li ono što Crkva o tebi kaže da jesi? Ovim preispitivanjem fra Zvonimir je još istaknuo poruku upućenu sestrama koje obnavljaju svoje zavjete, ali i cijeloj zajednici. Citirao je papu Franju i njegove naputke mladima koji su, kako Papa kaže, jutarnja straža. Nasljedovati Krista nije moguće bez straže. Mi kao stražari na temelju svoga iskustva trebamo vidjeti dublje. Da bismo uspjeli biti budni stražari, potrebni su nam i neki kriteriji za prepoznavanje darova: rast u svetosti; uključenost u širenje evanđelja; ispovijed svih članaka vjere; prepoznavanje plodova Duha Svetoga. Predvoditelj misnog slavlja pozvao je i sve prisutne sestre da u svjetlu spomenutih uvjeta nasljedovanja, poruke o stražarima i kriterijima preispitivanja gradimo svoje redovničko zajedništvo. Provincijska predstojnica s. Kata Karadža primila je zavjete sestara u prisutnosti zamjenice provincijske predstojnice s. Lidije Jurišić te odgajateljice juniorki s. Celine Vidak kao i ostalih nazočnih sestara. Sestra je Kata poželjela sestrama ustrajnost i odvažnost na redovničkom putu te preporučila svakoj da se na tom putu ustrajnosti mole jedna za drugu, darujući pritom sedam simboličnih otajstava franjevačke krunice. Nakon misnog slavlja nastavljen je zajednički objed u blagovaonici, uz čestitke sestrama juniorkama te pjevanjem prigodnih pjesama. Na poseban način sestre juniorke zahvalile su svim sestrama pjevajući pjesmu: Gospodin mi dade sestre. (s. Radmila Ilinović)

Obilježen spomen na slugu Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera 9. rujna. 2019.

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, na svoj rođendan, u nedjelju 8. rujna 2019., kada Crkva slavi i blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, predvodio je večernje euharistijsko slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, kojim je obilježen i dan spomena na slugu Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Koncelebriralo je 18 svećenika među kojima i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. Molitvenu pripravu prije sv. mise animirale su sestre Služavke Malog Isusa predvođene glavaricom Provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije – Sarajevo s. Mariom Anom Kusturom. Molile su slavna otajstva Gospine krunice uz poticajne misli o nadbiskupu Stadleru i njegovoj misionarskoj preobrazbi pastorala, te čitale misna čitanja i molitvu vjernika. Čestitku kardinalu Puljiću i najbolje želje za njegov 74. rođendan i ulazak u 75. godinu života uputio je u ime svih okupljenih katedralni župnik i sarajevski dekan preč. Mato Majić. Uvodeći u misno slavlje kardinal Puljić napomenuo je da će slaviti redovitu nedjeljnu misu, ali i moliti zagovor Blažene Djevici Marije na blagdan njezina rođenja. Dodao je da i na ovaj način skromno zahvaljuje za dar svoga života. U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić najprije se osvrnuo na nedjeljna misna čitanje podsjećajući na pitanje starozavjetnog pisca Knjige mudrosti: „Mi jedva nagađamo što

161 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti?“ Dodao je nitko ne može sasvim proniknuti u dubine Božje kao i da su mnogi znanstvenici i mudri ljudi, nakon što bi otkrili pojedine zakonitosti u prirodi, govorili da što više znaju to više otkrivaju koliko ne znaju. „Nikad ne možemo proniknuti u svu Božju mudrost. Nije lako ni otkriti, što Bog od nas hoće. Zato je izuzetno važno imati ponizno srce koje teži za predanjem Božjoj volji, traženjem što Bog hoće“, kazao je kardinal Puljić i istaknuo da Isus, onima koje poziva da ga slijede, ne daje lažna obećanja. „Isus izričito kaže: ‘Hoće li tko za mnom neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!’ (Mk 8,34)“, podsjetio je propovjednik dodajući da Isus svoje sljedbenike zove na put kojim je On sam išao i koji je završio smrću na križu i uskrsnućem od mrtvih. „Izgleda da tajna ljubavi jest u spremnosti na žrtvu. Tim se svjedoči da je riječ o pravoj ljubavi. Gdje nema žrtve, tu nema ni prave ljubavi“, kazao je kardinal Puljić ističući da Bog ima svoj plan sa svakom osobom koju je pozvao u život na ovome svijetu. „Potrebno je otkriti plan koji Bog ima sa mnom i shvatiti: Bog je utkao u nas svoju misao. Kada je Blažena Djevica Marija bila začeta i rođena na ovom svijetu, ni njezini roditelji ni ona nisu znali, što Bog s njom planira“, rekao je kardinal Puljić. „Po Božjem planu Marija je utkana u djelo spasenja. Svako je rođenje Božji dar, svaki život je Božji dar“, kazao je propovjednik i istaknuo potrebu zahvalnosti za taj Božji dar. Dodao je da treba i tražiti i pitati, kakav je plan Bog imao sa mnom? „Kad bi to u životu pitali, ne bi bilo promašenih života, frustracija ni razočaranja“, rekao je kardinal Puljić te ustvrdio kako se

vjernici uče traženju i prihvaćanju Božje volje od Gospe koja je rekla: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,38). Dodao je da je velika stvar znati predati sebe volji Božjoj. Potom se kardinal Puljić u svojoj propovijedi osvrnuo na dolazak sluge Božjega Josipa Stadlera u Sarajevo u teška vremena. Odgovarajući na pitanje, kako je nadbiskup Stadler tako uspješno ostvario svoje poslanje, istaknuo je da prvi vrhbosanski nadbiskup bio čovjek koji je prihvatio Isusovu volju i poziv da uzme svoj križ i ide za Kristom. „Nadbiskup Stadler bio je čovjek spreman prihvatiti žrtvu i prigrliti križ Kristov. Zato je Bog udijelio po njemu svoj blagoslov. Moleći za njegovo proglašenje blaženim, želimo od njega naučiti, kako prihvatiti i živjeti evanđeosku riječ“, rekao je kardinal Puljić napominjući da čovjek ne voli žrtvu i bježi od nje jer u sebi nosi sklonost komotnosti i ugodi. „Tko Kristu povjeruje, taj ima divnu šansu da se ostvari“, tim riječima sve je pozvao da na rođendan Blažene Djevice Marije zahvale Bogu na tom divnom daru i mole njezin zagovor da ih prati svojom majčinskom rukom na njihovu životnom putu kako bi, poput nje, imali čvrsto povjerenje u Boga. „To povjerenje treba obnavljati svakog dana“, kazao je kardinal Puljić potičući na trajnu molitvu kojom se gaji blizina i povezanost s Bogom. Pozvao je sve da na Gospin rođendan zahvale za dar vjere i života, ali i na tome „da Bog s nama računa“ i „da nas On treba“. „Dozvolimo mu da On svoje djelo izvodi u nama i po nama u ovom vremenu i na ovim prostorima“, zaključio je kardinal Puljić. Na kraju svete mise svi su se okupili u dnu katedrale oko groba sluge Božjega Josipa Stadlera i zajedno izmolili molitvu za njego-

162

VIJESTI • rujan 2019.

vo proglašenje blaženim. Čestitarsko druženje nastavljeno je u blagovaonici Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, gdje je čestitku kardinalu Puljiću uputio rektor preč. Zdenko Spajić. (SMI/KTA) Susret franjevačkih pročelnika Vijeća za misije i evangelizaciju na Malti 9. rujna 2019.

U Franjevačkom centru Porcijunkula, u mjestu Bahar ic-Caghaq na Malti, od 6. do 9. rujna održan je susret pročelnika Vijeća za misije i evangelizaciju. Susret je održan s ciljem stvaranja Franjevačke mediteranske mreže, čija zadaća je zajednički pronaći put susreta, prihvaćanja i bratskog suživota, s posebnim naglaskom na trenutačnu problematiku s migrantima. Uime Generalnog vijeća za misije i evangelizaciju Uprave Reda, susretu je predsjedao kolumbijski franjevac fra Alonso Morales. Franjevačku provinciju sv. Križa – Bosnu Srebrenu na ovom skupu je predstavljao fra Damir Pavić, pročelnik Vijeća za misije i evangelizaciju. Sastanku je u prvom dijelu nazočio također fra Franjo Radman, pročelnik Vijeća za pravdu i mir te također bosanski franjevac fra Vlatko Marić, novoimenovani pročelnik Vijeća za misije i evangelizaciju frankofonskog područja Francuske i Belgije. Nakon kratkog predstavljanja svih sudionika, u prvom dijelu susreta postavljeno je pitanje: Što franjevci mogu učiniti po pitanju aktualnoga problema migranata u mediteranskom području? Uslijedilo je zatim prvo predavanje na temu osnivanja Franjevačke mediteranske mreže, koje je održao talijanski franjevac fra Paolo Quaranta. Podsjetio je kako se ovaj susret održava u godini kada Red obilježava 800. obljetnicu susre-

ta sv. Franje i sultana. Ujedno je podsjetio na činjenicu da se nalaze na otoku Malti, mjestu gdje su ondašnji domoroci iskazali svoje gostoprimstvo apostolu Pavlu nakon doživljenog brodoloma. Zapitao se kako u današnje vrijeme na sličan način probuditi osjećaj humanosti te otvoriti vrata onima koji bježeći iz nesigurnih područja traže spas i pomoć u europskim državama? Pritom je pojasnio ideju osnivanja mreže, kako bi se stvorilo potrebno ozračje bratske kulture i stekli preduvjeti za prihvat onih kojima je potrebna pomoć. Naglasio je kako je čitav prostor Mediterana mjesto na kojem se sudaraju tri kontinenta, susreću brojne nacije, kulture i religije te kako franjevci trebaju doprinijeti kulturi suživota i međusobnog uvažavanja na ovom području. Mediteransko more je usporedio s onim Galilejskim, napominjući kako ono treba postati mjesto uvažavanja triju religija: židovstva, kršćanstva i islama. Potrebu da svoje franjevaštvo u današnje vrijeme posvjedoče konkretnim svjedočanstvom evanđeoskog života prema potrebnima potkrijepio je riječima njihovog utemeljitelja sv. Franje: Propovijedajte evanđelje, ako je potrebno čak i riječima! Citirao je i riječi pape Franje da sve religije mogu živjeti bratski život bez izgradnje zidova koji ih dijele. Nakon predavanja, tijekom zasjedanja, svi sudionici su imali priliku iznijeti vlastita iskustva života u pojedinim dijelovima Mediterana gdje se braća franjevci osobito suočavaju s problematikom migranata. Tako je svoje svjedočanstvo podijelio fra Musas Kapend, franjevac iz Konga, koji trenutno živi u franjevačkom samostanu u Marakešu u Maroku. Iznio je podatak o velikom broju migranata koji se trenutno nalaze u toj sjevernoj afričkoj državi te objasnio kako fra-

163 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

njevci u okviru svojih mogućnosti pokušavaju na različite načine pomoći tim ljudima. Zanimljivo iskustvo je podijelio i fra Lucas Gregor, fratar koji pripada Kustodiji Svete zemlje, a trenutačno je na službi na grčkom otoku Rodosu. Prisutnima je pojasnio svu problematiku oko pristizanja novih migranata na taj otok kao i na druge otoke koji su na migrantskoj ruti prema zapadu. Posljednjega dana susreta upriličen je obilazak Franjevačkog centra na Malti koji nosi zanimljivo ime: „Laboratorij za mir – Ivan XXIII“. Centar je nastao u turbulentnim vremenima prošloga stoljeća, kada je svijetu prijetila velika opasnost od svjetskog rata, a u to vrijeme veliki doprinos miru bila je papinska enciklika Pacem in terries. U ovom Centru, zalaganjem poznatoga karizmatičnog malteškog franjevca fra Dionysiusa Mintoffa, otvoreno je prihvatilište za migranate koji iz susjednog afričkog kontinenta pristižu na otok. Pojasnio je da je na otoku Malti danas oko 20.000 migranata. Ovaj 89-godišnji franjevac koji zrači jednostavnošću i dobrotom, uz malu potporu vlasti čini sve što je u njegovoj mogućnosti da olakša život tim ljudima koji su „zapeli“ na otoku. Mnogima je pronašao posao i riješio njihov status na otoku. Proveo nas je kroz Centar gdje smo imali priliku vidjeti brojne migranate koji većinom dolaze iz subsaharskog područja Afrike. Već prvoga dana susreta formirane su tri radne skupine u kojima se vodila rasprava o trima ključnim aspektima djelovanja: pastoralu mladih u franjevačkoj obitelji, promicanju kulture susreta i dijaloga te pitanje migranata. Svaka skupina pokušala je ponuditi svoja razmišljanja i prijedloge za konkretno djelovanje. Na koncu su doneseni i

neki konkretni zaključci. Iduće ljeto 2020. godine na talijnskom otoku Lampedusi održat će se Kamp za franjevce u formaciji te za članove franjevačke mladeži. Odlučeno je da treba izraditi bazu podataka te povezati sve franjevce koji su uključeni u rad s migrantima. Na koncu svi sudionici su se složili kako je ovaj susret bio važan korak u razmjenjivanju međusobnog iskustva te pomogao svima da prepoznaju na koji način, vodeći se Franjinim načelom za djelovanje braće secundum loca et tempora, odgovoriti suvremenim izazovima i ostati vjerni evanđeoskoj zapovijedi ljubavi. (bosnasrebrena.ba) Šezdeseta obljetnica redovničkog života s. Marijane Živković 12. rujna 2019.

Na spomendan Presvetog Imena Blažene Djevice Marije, 12. rujna 2019., Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije obilježile su 60. obljetnicu redovničkog života, a također i imendan s. Marijane Živković. Misno slavlje u 11 sati u župnoj crkvi Gospe od Anđela u Gornjoj Tramošnici predslavio je župnik fra Marko Lovrić u koncelebraciji župnika iz Donje Tramošnice fra Jose Oršolića. Slavlju su nazočile sve sestre zajednice na čelu s kućnom predstojnicom s. Terezijom Jelečević kao i uži članovi obitelji slavljenice. U svojoj homiliji, fra Marko je istaknuo kako je s. Marijana uvijek tiho služila i molila cijelog svog života, kako je bila primjer njemu i drugim bogoslovima, kako u danima njihova studija i redovnička formacije tako i danas.

164

VIJESTI • rujan 2019.

Fra Marko je zaželio s. Marijani da je dobri Bog nagradi za sve dobro što je učinila, da je čuva na daljnjem putu i preporučio sve nazočne u njezine molitve. A svima drugima poručio je da ostanu vjerni svome pozivu i svakodnevnom služenju Kristu. Slavlje i druženje nastavljeno je u sestarskom Samostanu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, i svi su izrazili svoju zahvalnost Bogu za s. Marijanu i cijeli njezin život posvećen Bogu i ljudima. (s. Monika Džepina, juniorka) Blagoslov kipa i akademija u čast fra Anđela Zvizdovića 13. rujna 2019.

U jubilarnoj godini, kada Franjevački red obilježava 800. obljetnicu susreta svetog Franje i sultana Malika al-Kamila u Damietti 1219., u Fojnici su 13. i 14. rujna franjevci iz Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine prigodnim programom obilježili sličan susret fra Anđela Zvizdovića i sultana Mehmeda el-Fatiha na polju Milodraž prije 555 godina na bosanskim prostorima. Proslava jubileja započela je pozdravima i blagoslovom kipa fra Anđela Zvizdovića ispred franjevačkog samostana u Fojnici u popodnevnim satima 13. rujna, uoči blagdana Uzvišenja sv. Križa, naslovnika Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Program je pozdravnim riječima otvorio domaćin susreta, gvardijan fra Mirko Majdandžić. Zatim je pozdrave izrekao izaslanik generalnog ministra Reda manje braće i generalni definitor fra Ivan Sesar. Uslijedio je govor akademskog kipara Mile Blaževića, autora kipa fra Anđela Zvizdovića koji je postavljen u samostansko dvorište u Fojnici. Naglasio je da je kip, visok tri metra, nazvan „spome-

nikom susreta“ i sažima povijesni sadržaj u formu likovnog govora. Provincijalni ministar fra Jozo Marinčić potom je izrekao molitve blagoslova novoizrađenog kipa izlivenog u bronci. Program proslave nastavljen je svečanom akademijom „Hommage fra Anđelu Zvizdoviću“ u konferencijskoj dvorani hotela „Reumal“ u Fojnici. Akademiju je otvorio provincijal fra Jozo, uspoređujući susrete svetog Franje i Anđela Zvizdovića sa sultanima Malikom al-Kamilom i Mehmedom el-Fatihom. Neustrašivi svjedoci Kristova evanđelja odlučili su se za susret i put dijaloga koji je jedini mogući put. Riječi pozdrava i dobrodošlice uputio je i gosp. Sabahudin Klisura, načelnik općine Fojnica. Dr. sc. fra Marko Karamatić, profesor povijesti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, održao je prigodno predavanje „Susret Zapada i Istoka“. U srednjovjekovnom ambijentu odvili su se susreti dvojice franjevaca s dvojicom sultana. Uspoređujući ova dva susreta unutar njihova povijesnog konteksta, fra Marko je istaknuo franjevački pristup mira i dijaloga unatoč beznađu. Susret koji se odvio na tlu današnje Bosne i Hercegovine, na polju Milodraž 28. svibnja 1463., iznjedrio je povelju Ahdnamu. Fra Karamatić obrazložio je sadržaj i vrijednost Ahdname ističući kako fojnička Ahdnama nije prva niti jedina ovakva povelja koju su osmanski vladari izdavali određenoj manjinskoj skupini unutar svoga carstva. U današnjoj valorizaciji Ahdname postoje dva ekstremna pristupa, oba pogrešna. Dok jedni idealiziraju Ahdnamu smatrajući je poveljom ljudskih prava, drugi je potpuno obezvređuju i demoniziraju nazivajući je „kolaboracijom s okupatorom“ ili „ljubljenjem papuča sul-

165 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

tanu“. Oba pristupa pokušaj su falsifikacije povijesti, istaknuo je predavač. Svojevrsna vrijednost Ahdname je neupitna te i dalje ostaje jednim od najvažnijih dokumenata franjevačke i bosanskohercegovačke povijesti, zaključio je predavač. Uz prigodno predavanje, središnji događaj akademije bio je dramski komad „Kušnje fra Anđela Zvizdovića“ u izvedbi franjevačkih bogoslova. Fra Anđeo, razdrt kušnjama straha, beznađa, bijesa i sumnje, odlučuje se na hrabar potez pouzdajući se u Božju providnost. Scenarij za ovaj dramski komad napisao je književnik dr. sc. Dževad Karahasan. Predstavu je režirala i s bogoslovima pripremala dramska umjetnica Gordana Boban. Na koncu akademije nekoliko riječi uputio je bivši veleposlanik Bosne i Hercegovine u Kuwaitu gosp. Edhem Pašić, koji je govorio o međureligijskom dijalogu koji vode bosanski franjevci. Kao primjer toga dijaloga naveo je odnose franjevaca fojničkog samostana s njegovim pokojnim ocem hfz. Ramizom ef. Pašićem, nekadašnjim glavnim fojničkim imamom. Svečana akademija popraćena je glazbenim točkama u izvedbi zbora franjevačkih bogoslova „Fra Nenad Dujić“ pod ravnanjem fra Emanuela Josića. Cjelokupni program moderirao je bogoslov fra Mislav Jozić. Na programu u Fojnici sudjelovao je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto, biskup fra Marko Semren, provincijali i izaslanici franjevačkih provincija iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, gotovo svi gvardijani samostana Bosne Srebrene, drugi franjevci i uvaženi gosti. Po završetku programa upriličeno je druženje i večera za sve prisutne. Tijekom druže-

nja podijeljene su i zahvalnice svima koji su doprinijeli organizaciji ovog događaja i donatorima za izradu kipa fra Anđela Zvizdovića. (kvrpp bih/fra Antonio Gašić) Proslava svetkovine Uzvišenja Sv. Križa, zaštitnika Franjevačke provincije Bosne Srebrene 14. rujna 2019.

Dana 14. rujna 2019. godine, drugoga dana slavlja u Fojnici posvećena liku fra Anđela Zvizdovića, braća Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene okupila su se na proslavu tradicionalnog „Kapitula na rogožinama“, godišnjeg susreta sve braće na način kako je to želio i za života činio njihov utemeljitelj sv. Franjo. Nakon okupljanja u jutarnjim satima u fojničkom samostanu, program je započeo pozdravnim riječima dobrodošlice gvardijana fra Mirka Majdandžića, koji je istaknuo da je zadaća današnjeg fratra „naučiti ljude da vole ovu zemlju kao što su je naši stari fratri voljeli“. Također je kazao da se današnji franjevac ne smije ničega bojati. Iznio je primjer fra Vitomira Slugića, poznatog bosanskog franjevca, koji je za svoga života na šaljiv način znao reći o kršćanima: „Ne trebamo se bojati – mi smo s Bogom familija u prvom koljenu!“ Uslijedilo je prigodno predavanje „Duhovni lik fra Anđela Zvizdovića“ koje je izložio mons. fra Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki. U svome predavanju, biskup Marko je podsjetio na ovogodišnju dvostruku obljetnicu: 800. obljetnicu susreta sv. Franje Asiškog i sultana Malika al-Kamila te 555. obljetnicu susreta fra Anđela Zvizdovića i sultana Mehmeda el-Fatiha. Zatim se prisjetio riječi pape Franje, koji je u svo-

166

VIJESTI • rujan 2019.

me posjetu Sarajevu poručio: „Bez sjećanja na prošlost nema ni svijetle budućnosti“, podsjećajući sve narode u Bosni i Hercegovini na potrebu izgradnje mira što se rađa po dijalogu među različitima. Spomenuo je i papinske enciklike i njegove neprestane pozive na mir i potrebu međuvjerskog dijaloga u svijetu. U kratkim crtama je zatim prikazao život i djelo fra Anđela Zvizdovića, ističući kako treba pravilno protumačiti njegov susret. „Susret fra Anđela Zvizdovića sa sultanom jedan je od temelja ideniteta i postojanja bosanskih franjevaca i bosanskih katolika“, rekao je među ostalim biskup Marko. Naglasio je kako je fra Anđeo Zvizdović istinski primjer življenog evanđelja po uzoru sv. Franje te pravi primjer bosanskog franjeca koji se žrtvuje za svoj narod i svoju zemlju. Uz fra Anđela Zvizdovića, predavač je spomenuo i brojne druge mučenike i svjedoke kroz franjevačku povijest, o čemu je pisao u Maritirologiju Bosne Srebrene. Ocrtao je fra Anđelov lik koji je bio poštovan već za života, ali i nakon smrti. Iznio je zapisana svjedočanstva kako su mnogi nevjernici prihvaćali kršćansku vjeru potaknuti svetačkim životom ovoga franjevca, a brojni bolesni i opsjednuti ozdravljali na njegovu grobu. Donio je podatak i Sutješkog franjevačkog martirologija, gdje za fra Anđela Zvizdovića stoji: „Svjetlo domovine i uzor svetosti“. Spomenuo je tradiciju njegova čašćenja kao blaženika u bosanskoj provinciji, ali i u cijelom Franjevačkom redu. Naveo je i brojne umjetničke prikaze fra Anđela Zvizdovića te ga zatim svrstao među velike opservantske likove iz franjevačke prošlosti kao što su fra Bernardin Sijenski, fra Jakov Markijski i fra Ivan Kapistranski.

Nakon predavanja uslijedila je rasprava i iznesene su određene primjedbe i dopune na predavanje, ali i općenito na život i djelo fra Anđela Zvizdovića. U 12 sati je započelo svečano misno slavlje kojim je predsjedao biskup fra Marko Semren, uz koncelebraciju fra Ivana Sesara, generalnog definitora, fra Joze Marinčića, provincijala Bosne Srebrene, fra Miljenka Šteke, provincijala Hercegovačke provincije, fra Ilije Vrdoljaka, provincijala Zagrebačke provincije, te uz nazočnost brojne druge braće svećenika Bosne Srebrene, časne braće, bogoslova, redovnica i fojničkoga puka. Prigodnu homiliju je održao fra Ivan Sesar, koji je najprije spomenuo simboliku i značaj dvostruke obljetnice koju obilježavamo u Fojnici te nadahnutim riječima dvostruki susret – sv. Franje Asiškog i fra Anđela Zvizdovića – protumačio u evanđeoskom svjetlu i zahtjevom današnjeg vremena u kojem je nužno pronaći put dijaloga i međusobnoga uvažavanja. Spomenuo je riječi generalnog ministra Franjevačkog reda fra Michaela Perrya, koji je tijekom nedavnog obilježavanja susreta sv. Franje i sultana održanog u Egiptu naglasio kako temeljna vodilja današnjeg suživota i dijaloga mora biti činjenica da su svi ljudi djeca Božja. (bosnasrebrena.ba) Sestre služavke Malog Isusa Sarajevske provincije hodočastile u Požegu 14. rujna 2019.

Prigodom obilježavanja dana Sarajevske provincije, Družbe sestara služavki Malog Isusa, četrdesetak redovnica spomenute Provincije predvođenih vrhovnom glavaricom s. Marijom Banić i provincijalnom glavaricom s. Marijom Anom Kusturom, 14. rujna

167 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

su hodočasteći stopama sluge Božjega Josipa Stadlera posjetile Požegu. Pozdravljajući sestre biskup je podsjetio da danas slavimo blagdan Uzvišenja sv. Križa i provincijski dan, primjećujući kako su – slijedeći stope njihova utemeljitelja Josipa Stadlera – stigle u Požegu gdje je on u Orfanotrofiju, današnjem sjedištu Biskupije, proveo četiri godine. Kazao je da je crkva sv. Lovre u kojoj su se okupile jako duhovno mjesto na kojem je sluga Božji zasigurno promišljao i donio odluku o svećeničkom zvanju. Pozvao ih je da za sve ono što je povezano sa slugom Božjim Josipom Stadlerom, njegovim odgojem i obrazovanjem u Požegi zahvale Bogu, a svoje svakodnevne križeve sjedine s Isusovom žrtvom ljubavi na oltaru. U homiliji biskup je kazao kako mu je poznato da sestre imaju križeva u njihovu redovničku životu, i napomenuo da zbog toga ima i nade da će biti uzdignute u puninu života. Podsjetio je da je Sin Očev odvijeka uzeo naše smrtno tijelo, postao jednim od nas, te nas trpljenjem i smrću na križu uzdignuo na onu razinu postojanja za koju nas je Bog stvorio. Kazao im je da se ne boje ići putem križa, jer ga je Isus Krist odabrao kao način ostvarenja punine života. Protumačio im je povijesni temelj blagdana Uzvišenja sv. Križa, povezan s carem Konstantinom koji je na Kalvariji i na mjestu Isusova groba u Jeruzalemu podigao crkvu, i s carem Heraklijem u VII. stoljeću, koji je pobijedio Perzijance i odneseni Isusov križ vratio na njegovo mjesto. Osvrćući se na naviješteno prvo čitanje iz Knjige Brojeva, biskup je istaknuo kako se izraelski narod pobunio protiv Boga jer u hodu pustinjom predvođen Mojsijem nije imao što jesti i piti, te je kazao da su na neki

način život sveli na tjelesne potrebe. Bog im šalje zmije koje su ih ujedale, nastavio je biskup, kako bi ih podsjetio da čovjek osim želuca ima i srce u kojem Bog progovara i poziva na obraćenje i zajedništvo s njime. Po nalogu Božjem Mojsije podiže mjedenu zmiju i kad bi je oni koji su bili pogođeni zmijskim otrovnim ujedom pogledali, ozdravili bi. Posvjedočili su tako vjeru u Boga koja je pogled srca prema onome s kojim se gradi istinski život i postaje smisleno biće. Protumačio je značenje zmije u poganskom kultu, koji je na neki način bio prisutan i kod Židova, te se mjedena zmija nalazila i u jeruzalemskom hramu. Podsjetio je na prve stranice Knjige Postanka, gdje je zmija oličenje Zloga koji praroditelje navodi na grijeh, te se dogodio lom njihova zajedništva s Bogom i smrt kao čovjekova sudbina. Biskup je kazao kako Isus uvjerava Nikodema u današnjem Evanđelju da će on kada bude uzdignut na križ Božjom ljubavlju pobijediti smrtonosni ugriz Zloga, jer Bog želi da se svaki čovjek spasi, i kako ga je potrebno pogledati vjerom kojom se ulazi u zajedništvo njegova života. Sveti Pavao u himnu iz Poslanice Filipljanima, naviještene u drugom današnjem čitanju, govori o Isusovu silasku u poniženje, bol, patnju i smrt i o njegovu uzdignuću u slavu uskrsnuća. Biskup je istaknuo kako je križ Božji put spasenja te je pozvao sestre da se stoga ne boje križa, nego ga hrabro nose uprta pogleda u Isusa Krista i po njemu stignu do punine spasenja. Još im je kazao neka slijedeći svoga utemeljitelja, slugu Božjega Josipa Stadlera, služe siromašnima, bolesnima i patnicima, u kojima trpi sam Isus Krist, i neka pomažući im nositi životne terete budu osobe nepoljuljane nade i čvrste vjere.

168

VIJESTI • rujan 2019.

Pred kraj euharistijskog slavlja u ime sestara progovorila je provincijalna glavarica s. Marija Ana Kustura, izrazivši osobitu zahvalnost biskupu Škvorčeviću za predvođenje slavlja i poticaje koje je uputio sestrama. Biskup im je na kraju predstavio kulturnopovijesno značenje starodrevne crkve sv. Lovre. Sestre su se potom uputile u požešku katedralu i razgledale Dijecezanski muzej Požeške biskupije. (IKA) Petnaest sestara s privremenim zavjetima obnovile redovničke zavjete u Mostaru 14. rujna 2019.

Na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna 2019. godine, u Samostanu Svete Obitelji Školskih sestara franjevki Hercegovačke provincije u Mostaru petnaest sestara s privremenim zavjetima obnovilo je svoje redovničke zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće na godinu dana. Euharistijsko slavlje s obredom obnove zavjeta predvodio je fra Danko Perutina, gvardijan bratstva u Franjevačkom samostanu u Mostaru. Nakon liturgijskih čitanja fra Danko je uputio prigodnu homiliju o značajkama, ljepoti i zahtjevnostima redovničkoga života, na prvom mjestu zajedničkoga života – bratstva/ sestrinstva, zatim o molitvi, napose o važnosti osobne molitve i prijateljevanja s Kristom, te o redovničkim zavjetima. Nakon homilije i molitve za zavjetovanice, u nazočnosti dviju svjedokinja i samostanske zajednice, izgovarajući obrazac zavjetovanja, juniorke su obnovile svoje zavjete polažući ih u ruke provincijske predstojnice s. Zdenke Kozine.

Na kraju misnoga slavlja s. Zdenka je čestitala zavjetovanicama i osvrćući se na kongregacijske i provincijske jubileje kao i na sve sadržaje tijekom protekle godine zahvalila im što su se odvažile sudjelovati u tkanju povijesti Družbe i Provincije i na raspoloživosti kojom će se ugraditi u njezinu budućnost. (šsf-mostar) Godišnji susret kućnih predstojnica s provincijskom predstojnicom s. Katom Karadžom 14. rujna 2019.

Na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, 14. rujna, u provincijalnoj kući Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije u Sarajevu održan je redoviti godišnji susret sestara kućnih predstojnica s provincijskom predstojnicom s. Katom Karadžom. Na susretu je sudjelovalo 27 sestara kućnih predstojnica koje žive i djeluju u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i inozemstvu. Susret su započele molitvom u samostanskoj kapeli, a potom nastavile u dvorani provincijskog sjedišta gdje je provincijska predstojnica s. Kata uputila riječi pozdrava i dobrodošlice okupljenim sestrama. Posebno je pozdravila dr. sc. Sandu D. Smoljo, voditeljicu Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, te izrazila zahvalnost što je prihvatila sestrama održati izlaganje o temi: „Afektivno zrenje u redovničkom kontekstu: izazovi i poteškoće“. U svom izlaganju dr. Sanda istaknula je da afektivno sazrijevanje traje cijeli život. Integralna formacija uključuje četiri vidika: ljudski, kulturni, duhovni i pastoralni. Cilj formacije je jedinstvo s Bogom i nasljedovanje Krista. Pozvani smo ljubiti i praštati po uzoru Krista. U daljnjem izlaganju naglasila

169 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

je kako nam se često dogodi da bi smo pobjegli od sebe i od obrađivanja svoga vrta te odlazimo drugoga obrađivati i na taj način naše srce otvrdne. Ući u svoju nutrinu je bolno. Također je istaknula važnost emocionalnog svijeta: naučiti gledati s pažnjom i ljubavlju svoj nutarnji svijet, inače vrlo često zapušten i ostavljen na stranu, prvi je korak prema duhovnom zdravlju; treba krenuti od srca jer od njega zapravo počinje put transformacije; srce je mjesto u kojem Bog prebiva i preko kojeg s nama komunicira. Dr. Sanda je naglasila kako je najveća potreba našega vremena zajedništvo, a duh individualizma koji puše sa svih strana je glavni neprijatelj zajednice. Prijateljstvo s Bogom ostvaruje se i usavršava kroz život koji je usmjeren na drugoga. Živjeti zajedno je poziv i misija. Cilj posvećenog života jest suobličenje Gospodinu i njegovu posvemašnjem žrtvovanju. Zajednica pomaže rast, ali ga ne uzrokuje. Za rast u zajednici važna su dva elementa: osobni identitet i osjećaj pripadnosti, a da bismo rasli u ljudskim i duhovnim vrijednostima, važno je prihvatiti sebe i oprostiti sebi. Samo kad prihvatim sebe mogu oprostiti sebi. Nakon izlaganja i kratke stanke uslijedila je rasprava u kojoj su sestre iznosile vlastita iskustva i poteškoće rasta, zrenja i života u zajednici. U dvanaest sati u samostanskoj kapeli su sudjelovale u slavlju euharistije koju je predslavio mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije BiH. U prigodnoj propovijedi, mons. Tomašević je istaknuo da je put svakog kršćanina, a osobito osobe u duhovnom pozivu put Kristov, a to znači put prihvaćanja križa iz ljubavi prema Onome koji nas je izabrao i pozvao u svo-

ju službu i ljubavi prema čovjeku. Mi smo pozvani i poslani u ovome svijetu i ovom vremenu biti znak Božje ljubavi i Božjeg poziva upućenog čovjeku, znak koji pokazuje put u vječnu sreću i vječni život, kazao je propovjednik. Podsjetio je na riječi sv. Pavla apostola da je Bog izabrao lude svijeta da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest. Istaknuo je da je križ znak božanske mudrosti jer je po njemu čovjek spašen i jer je taj križ simbol božanske ljubavi i putokaz u vječnost. Potaknuo je sestre da čvrsto stoje na putu Kristovu i u trenucima poteškoće te da uvijek traže i vrše Božju volju. Za vrijeme misnog slavlja, pjevanje su animirale sestre. U popodnevnim satima nastavljen je susret s provincijskom predstojnicom s. Katom. Upoznala je kućne predstojnice s planom i programom za duhovnost i trajni odgoj za 2019./2020., kao i s drugim programima glede okvirnog godišnjeg provincijskog plana. U daljnjem radu sestre su se zadržale na Osvrtu nakon kanonskog pohoda vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović njihovoj Provinciji. Iz osvrta iščitavale su sve ono što se pozitivno i dobro događa u Provinciji, a za ukazane nedostake iznalazile smo rješenja kako bi se poboljšali zajednički život i međusobni odnosi. Također, s. Kata potaknula je sestre da kroz tekuću godinu osluškuju poticaje opće i mjesne Crkve, da slijede upute Svetog Oca i pokušaju ih živjeti u svojoj svakodnevici. Na koncu je zahvalila svim sestrama na sudjelovanju i suradnji te poželjela Božji blagoslov svakoj sestri i svakoj zajednici. Posebno je zahvalila novoimenovanim pred-

170

VIJESTI • rujan 2019.

stojnicama i zaželjela im obilje Božjega blagoslova u obavljanju te odgovorne službe. Susret, koji se odvijao u radnoj ali ugodnoj atmosferi, završen je u kasnim popodnevnim satima. (s. Iva Klarić) Šestorica franjevaca Hercegovačke provincije položili doživotne zavjete 15. rujna 2019.

U nedjelju 15. rujna za vrijeme večernjeg misnog slavlja na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju, šestorica franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM položili su svečane zavjete kako bi mogli „slijediti nauk i stope Gospodina našega Isusa Krista sveto djelujući do smrti’’. Svečane zavjete položili su: fra Marko Bandić (Župa Ružići), fra Tomislav Crnogorac (Župa Posušje), fra Zlatko Ćorić (Župa Mostar), fra Emanuel Mihael Letica (Župa Bukovica), fra Andrija Majić (Župa Drinovci) i fra Antonio Primorac (Župa Humac). Misno slavlje predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko uz koncelebraciju 132 svećenika među kojima je bio i njihov odgojitelj fra Ivan Landeka ml., međugorski župnik fra Marinko Šakota, generalni definitor Franjevačkog reda fra Ivan Sesar. Provincijal Šteko je u svojoj homiliji, između ostaloga, kazao: „Braćo i sestre, poziv ove mlade braće Božje je djelo kao i svaki drugi duhovni poziv. Božji dar izliven je u njihova srca, negdje na obali njihovoga života u zbilji one Pavlove teologije iz poslanice Rimljanima“, te je nastavio: „Drago mi je da su kao svoj velikodušan odgovor na taj dar naša mlada braća poželjela izreći večeras ovdje u Međugorju. U župi koja slavi Uzvi-

šenje svetoga Križa, uz 85-tu obljetnicu izgradnje križa na Križevcu. Drago mi je, jer nigdje tako zorno, kao uz ovu stazu križnoga puta uz Križevac, ne možete osjetiti bol suvremenog čovječanstva, njegovu patnju, izgubljenost, traženje i čežnju. U njegov kamen godinama se urezuje ljudski krik, vapaj, znoj i suze. Ucrtane staze uz Križevac svjedoče o tolikim traženjima i pronalascima. O očišćenju mnogih srdaca koja su s Križevca otišla noseći svu milinu novoga života i svekolikoga blagoslova.“ Na kraju homilije fra Miljenko je zavjetovanicima poručio: „Predajući svoj život po zavjetima poslušnosti, siromaštva i čistoće pred križem Gospodinovim, nastavite živjeti pod sjenom njegovom. Često pogledajte u križ i ispričajte mu svoju priču života. Recite pred križem svetim sve ono što vam bude teško, što vas bude boljelo. Ali i radost svoju stavite pred križ. I hodite u novosti do kraja života.“ (kvrppbih/franjevci.info) Hodočašće putovima vjernih Božjih odabranica – Drinskih mučenica 14. rujna. 2019.

Župa Presvetog Trojstva u Novom Travniku 14. rujna organizirala je hodočašće Drinskim mučenicama kojem su se pridružili vjernici iz Novog Travnika i Sarajeva. Župa kao organizator ovog hodočašća bl. Drinske mučenice časti kao drugotni patron, i to hodočašće je bila duhovna priprema za samu proslavu patrona koji se obilježava na dan beatifikacije bl. Drinskih mučenica 24. rujna. Hodočasnici su posjetili sveta mjesta vezana uz živote blaženica. Prvo mjesto molitve bilo je svetište Drinskih mučenica u crkvi Kraljice Svete Krunice u Sarajevu. Zajedno sa sestrama Družbe kćeri Božje ljubavi su-

171 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

djelovali su na svetoj misi koju je predvodio vlč. Vinko Radić, a nakon svete mise slijedila je molitva pred slikom blaženica. Potom su uslijedile riječi dobrodošlice kućne predstojnice s. Ljilje Martić i okrepa tijela u sestarskoj zajednici u Sarajevu. Daljnji tijek hodočašća vodio je vjernike u Goražde, mjesto gdje su Drinske mučenice izrekle svojim opredjeljenjem vjernost Bogu po cijenu života. Hodočasnici su vapili da blažene Drinske mučenice zagovaraju njih, njihove obitelji te da one izmole da se utjelove u njihovim srcima i ustima riječi koje su bile posljednji govor mučenica: Isuse, spasi nas. Nakon prostorije odlučnosti i hrabrosti, posjetili su spomen obilježje i rijeku Drinu, posljednje ovozemaljsko počivalište sestara blaženica. Nakon Goražda put ih je vodio do Pala gdje su živjele Drinske mučenice, te su u tišini Božje prisutnosti predavali svoje zavjete i vapaje. Hodočašće je završilo posjetom župi u Kaknju, gdje su srdačno dočekani od župnika don Žarka Vujice i sestara koje djeluju u Kaknju. Zajedno su posjetili spomen obilježje poginuloj s. Danki Jurčević. Ono što su hodočasnici molili Boga po zagovoru blaženica najbolje se očituje u zbornoj molitvi bl. Drinskih mučenica koja se molila na samoj beatifikaciji: Bože, naš Oče, ti si blaženim Drinskim mučenicama dao milost da ustraju u vjeri i vjernosti redovničkim zavjetima i uz cijenu krvi. Udijeli i nama slabima da po njihovu primjeru i zagovoru snagom Duha Svetoga vjeru odvažno svjedočimo i tebe svojim životom proslavimo. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen. (s. M. Antonija Lučić)

Proslava Uzvišenja svetog Križa u Klopču pokraj Zenice 15. rujna 2019.

U nedjelju, 15. rujna dominikanska Župa Uzvišenja svetog Križa u Klopču pokraj Zenice proslavila je svoga naslovnika. Svečano misno slavlje predvodio je fr. Anto Gavranović u koncelebraciji s mjesnim župnikom fr. Perom Juričem, župnikom Župe sv. Josipa u Zenici don Marinom Marićem i provincijalom Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije fr. Slavkom Sliškovićem. Propovjednik je oslikao otajstvo svetog Križa kroz biblijske prispodobe kao i poučne primjere iz života. Na poseban način je potaknuo vjernike: „Dragi vjernici, tajna križa nije ostala na Golgoti. Tajnu križa konačno otkriva Kristovo uskrsnuće. Križ nije samo patnja, u križu je i spas. Stoga, koliko god se činilo da smo nemoćni, koliko god se činilo da žrtva u našem životu nema smisla, sjetimo se križa na kojem je uzdignut Isus Krist. Sjetimo se žrtve koju je podnio za sve nas da bismo svi mi, razapeti s njim s vrha Golgote ugledali i zoru uskrsnuća – najljepši izlazak sunca koji s križa najsjajnije svijetli.“ Homiliju je završio drevnom molitvom nepoznatog autora: „Križu sveti! Budi svijetli plamen preda mnom. Budi zvijezda vodilja iznad mene. Budi nježni korak do mene. Budi blagi pastir iza mene. Budi mi sve ovo danas, noćas i uvijek.“ Na kraju misnog slavlja župnik Jurič je zahvalio propovjedniku, pjevačima i svim sudionicima misnog slavlja, kao i onima koji su pripremili pučko veselje nakon mise. Zahvaljujući na dolasku provincijalu, ujedno ga je i potaknuo da se obrati nazočnim vjernicima. Nakon mi-

172

VIJESTI • rujan 2019.

snog slavlja uslijedila je proslava uz živu glazbu, kolo i bratsko zajedništvo svih okupljenih. (dominikanci.hr) Primanje u postulaturu Franjevačke provincije Bosne Srebrene 17. rujna 2019.

U utorak 17. rujna 2019., na blagdan Rana svetoga Franje Asiškog, u crkvi sv. Bonaventure u Visokom u postulaturu Franjevačke provincije Bosne Srebrene primljen je Filip Jakov Šero iz župe u Vitezu. Obred primanja predvodio je provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, u suslavlju fra Marinka Štrbca, meštra postulanata, fra Josipa Ikića, I. prefekta sjemeništaraca, fra Ivana Nujića, II. prefekta, fra Franje Radmana, gvardijana, fra Josipa Mrnjavca, ravnatelja Franjevačke klasične gimnazije i fra Zvonke Miličića, ravnatelja Konvikta. Fra Jozo se u svojoj propovijedi dotaknuo teme tadašnjeg blagdana, primjećujući da je sveti Franjo dok je provodio vrijeme na brdu La Verna molio i postio te u tom vremenu doživio posebnu Božju milost zadobivši Kristove rane na svome tijelu. Potaknuo je i sve nas da budemo ustrajni u molitvi kako bismo mogli pronositi evanđelje i biti ljudi svjetla u ovom svijetu. Na koncu misnog slavlja vjernicima se obratio gvardijan fra Franjo Radman i rekao da se nada da je Filip Jakov jedna poveznica i svijetla točka našega samostana u kojem su ove godine četiri sjemeništarca i jedan postulant, te da se nada da će biti više radnika u žetvi Gospodnjoj. (Marina Jurić)

Slavlje polaganja prvih zavjeta u Bijelom Polju 17. rujna 2019.

Na blagdan Rana sv. Franje, 17. rujna 2019. godine, u samostanu sv. Franje u Bijelome Polju, nakon što su završile godinu novicijata, obukle su redovničko odijelo i položile prve privremene redovničke zavjete novakinje Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Svete obitelji: Iva s. Damjana Soko (Župa Uznesenja BDM – Široki Brijeg) i Anđela s. Veronika Cvitković (Župa sv. Petra i Pavla – Mostar). Svečanu misu s početkom u 11 sati predvodio je fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije u zajedništvu s generalnim vikarom hercegovačkih biskupija mons. Željkom Majićem, duhovnikom sestara fra Tomislavom Pervanom i drugim svećenicima koji su sa sestrama podijelili taj radosni događaj. Osim sestara Provincije na sv. misi i obredu zavjetovanja prisustvovale su i obitelji, rodbina i prijatelji zavjetovanica. Euharistijsko slavlje pratio je sestarski zbor. Liturgijska čitanja Starog i Novog zavjeta čitale su sestre novakinje, a poslije navještaja Evanđelja uslijedio je čin prozivanja izabranica za prve zavjete. Potom je fra Miljenko uputio prigodnu homiliju. „Braćo i sestre“, kazao je između ostaloga o. provincijal, „pozvani smo svi zahvatiti cijelu znakovitost i sadržajnost ovoga dana. Dok tjelesnim očima vidimo da sve oko nas ukazuje na njegovu veličinu i važnost, pokušajmo promotriti i duhovnim očima čega sve tu ima. Drugim riječima, pogledajmo ovaj dan takoreći ‘iznutra’. Prvo, danas slavimo blagdan Rana našega

173 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

sv. oca Franje, jedan od blagdana toga sveca za kojega je vrhovni autoritet u Crkvi (papa Pio XI., enciklika Rite expiatis, 30.04.1926, AAS, [18] 1926, p. 154) rekao daje to bio čovjek najsličniji Kristu u cijeloj povijesti Crkve. Kako krasan i prikladan dan za polaganje redovničkih zavjeta! Zatim, valja uočiti da je Franjino obraćenje počelo kad mu je naš Gospodin Isus progovorio s križa. Daljnji zaokret, možda još radikalniji i konkretniji, dogodio se Franji kad ga je Gospodin zovnuo svojim siromaštvom.... Franjo čuje da Kristovi učenici trebaju ići po svijetu bez igdje ičega i propovijedati Kraljevstvo Božje i pokoru. Kad te riječi dopru dublje u njega, od radosti je uskliknuo: ‘Ovo je ono što tražim, ovo želim cijelim srcem izvršiti.‘ (1 Čel 9, 22) I odmah se lišio svega materijalnoga te pošao siromašan propovijedati. Duh Sveti je već tada bio spustio u Franjinu dušu redovničku karizmu, nazovimo je franjevačkom, na kojoj će se onda stoljećima pripaljivati nebrojena druga franjevačka zvanja." „U tome slijedu“, nastavio je fra Miljenko, „evo nas s Ivom i Anđelom, koje danas žele položiti svoje prve redovničke zavjete. Njima želim posebno staviti na srce ovo: nastojte oko svoje svetosti više nego oko ičega drugoga. Nama kršćanima – jednako laicima, redovnicima i svećenicima – stavljeno je na izbor: postati sveti ili ništa. Nešto treće ne postoji. Ne može se dovoljno naglasiti da naša djela imaju onoliko vrijednosti i učinka koliko su učinjena svetošću.“ Stavljajući zavjetovanicama na srce ove važne stvari posvećenoga života, fra Miljenko je zaključio: „U 150. obljetnici Družbe vama se povjerava svjetlo karizme što ju je Gospodin za Crkvu i svijet predao Majci Margariti Pucher. On želi da vaše svjetiljke ne samo imaju uvijek dosta ulja, nego i da budu uvijek upaljene,

kako bi na njima mogle pripaliti svoje zvanje mnoge druge hercegovačke i ine djevojke. Želim vam da već samo vaše postojanje kao časnih sestara, gdje god vi ubuduće bile i što god vi radile, bude onima koji vas budu susretali putokaz prema Bogu i jasan poziv u Božje kraljevstvo.“ Nakon izrečene homilije nastavljen je obred polaganja zavjeta. Sestre Iva i Anđela izrekle su obrazac zavjetovanja i svoje su zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće na godinu dana položile u ruke provincijske predstojnice s. Zdenke Kozine. U obredu polaganja zavjeta predviđena je i dodjela znakova zavjetovanja – koprene, trnovog vjenčića i Pravila Družbe. Prije završnog blagoslova novozavjetovanim sestrama čestitala je provincijska predstojnica s. Zdenka i između ostaloga kazala: „Svaka je od vas, vjerujem, na osoban način čula Isusov poziv iz današnjeg Evanđelja: ‘Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme svoj križ i neka me slijedi!’ (Lk 9,23). Dok vam ovo govorim, istovremeno vas pozivam da već od početka svoga redovništva imate stalno na umu da je taj put trnovit, zahtijeva žrtvenu ljubav koju je posvjedočio naš serafski otac sv. Franjo Asiški sve do potpune suobličenosti s Gospodinom i mističnog zagrljaja na La Verni od kojeg mu ostadoše i u tijelu čudesni tragovi Isusovih rana. Ljubav uvijek teži za suobličenjem. Od Franje učite slijediti Krista u čistoći poradi kraljevstva nebeskoga, dragovoljnim prihvaćanjem siromaštva i prikazujući dar poslušnosti. Budite snažan proročki glas koji izaziva kulturu prolaznoga i opominje apsolutiziranje samovolje i neovisnosti o bilo kome ili bilo čemu, opčinjenost materijalnom neovisnošću i luksuzom i

174

VIJESTI • rujan 2019.

modu da se spolnost živi bez ikakvih normi i granica. Svojim životom ukazujte na ‘veliku nadu’ i upućujte život koji će se potpuno ostvariti u Kraljevstvu nebeskom. To je proroštvo koje ne diže buku, koje ima svojstvo kvasca, soli i svjetla. Iako blago poziva nosimo u ‘glinenim posudama’, neka vas ništa ne smete u oslobađanju od sebe samih i svagdanjem umiranju, u ‘mučeništvu’ svakodnevne vjernosti Onomu koji se udostojao umrijeti iz ljubavi prema nama.“ Radost sa s. Damjanom i s. Veronikom zbog odaziva na Božji poziv uz srdačne čestitke podijelile su sestre, obitelj i prijatelji, a uz razgovor i pjesmu zajedničko se druženje nastavilo kod stola u samostanskom blagovalištu. (šsf-mostar) Petnaesti sportski susret Franjevačke mladeži Bosne Srebrene 21. rujna 2019.

U subotu 21. rujna 2019. godine održan je XV. sportski susret Franjevačke mladeži Bosne Srebrene pod geslom „Što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet“ (1 Iv 5,4). Na susretu se okupilo više od 400 framaša iz petnaestak bratstava Bosne Srebrene, a FRAMA Konvikta iz Visokog bila je treću godinu zaredom domaćin ovoga velikog susreta. Susret je započeo u jutarnjim satima okupljanjem u dvorani Franjevačke klasične gimnazije, a nakon toga slavljena je sveta misa koju je predvodio novi duhovni asistent fra Davor Petrović u suslavlju deset duhovnih asistenata. Svetu misu animirao je bend „Novo nebo“ iz Zenice. U svojoj homiliji fra Davor je govorio o poslanici svetoga Pavla apostola upućenoj zajednici u Korintu, u kojoj on govori da nije bitno samo sudjelovati u utrci, nego i

pobijediti. Mi, katolici, ne bismo se trebali samo oduševiti i zadržati na „sudjelovanju“ u nečemu, nego bismo trebali težiti ka pobjedi i nagradi koja nas čeka na koncu našeg životnoga zalaganja kao vjernika. Nakon mise bio je zajednički objed i fotografiranje, a potom je fra Davor XV. sportske susrete FRAMA-e proglasio otvorenim. Mladići su se natjecali u nogometu, a djevojke u odbojci. Među najboljima su se izdvojile: FRAMA Kreševo (1. mjesto u nogometu), FRAMA Uskoplje (1. mjesto u odbojci i 2. mjesto u nogometu), FRAMA Livno (2. mjesto u odbojci i 3. mjesto u nogometu), FRAMA Vitez (3. mjesto u odbojci). Najbolji igrači ovog susreta bili su: Tanja Ružić (najbolja odbojkašica – FRAMA Vitez), Leo Kožul (najbolji nogometaš – FRAMA Kreševo) i Jure Cvrlje (najbolji golman – FRAMA Livno). Dodijeljena je i diploma za najbolje navijanje, koju je ove godine odnijela FRAMA Bučići. Na koncu sudionici su zahvalili Bogu na darovanom danu koji je bio ispunjen molitvom, plesom, pjesmom, igrom i zajedništvom koje svjedoči riječi psalmiste, „Kako je dobro i kako je milo k’o braća zajedno živjeti“. (kvrpp bih/FRAMA Kon. Visoko) Posjet velikog župnog zbora iz Vinjana sestrama klarisama 21. rujna 2019.

Na svojem hodočašću kroz Bosnu, 21. rujna 2019., na blagdan sv. Mateja apostola i evanđelista, pjevači Župe sv. Roka iz Vinjana (Imotski) sa svojim župnikom fra Josipom Sušićem i župnikom župe u Drinovcima fra Velimirom Bagavcem posjetili su samostan sestara klarisa u Brestovskom. Odmah po dolasku fra Velimir je predslavio sv. misu u

175 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

suslavlju fra Josipa. Kazao je da sestre ove godine slave tridesetu godišnjicu otvorenja samostana i naglasio da su u brestovskoj župi prisutna sva tri franjevačka reda. U slavu Bogu orila se pjesma velikog zbora i sestara klarisa. Osobito se molilo za nova svećenička i redovnička zvanja po zagovoru sv. Mateja koji je na Isusov poziv sve ostavio i odmah krenuo za Njim. Nakon sv. mise druženje je nastavljeno u dvorani. Duhovnik sestara klarisa fra Gabrijel Tomić izrazio je dobrodošlicu hodočasnicima i rekao nešto o povijesti Bosne, s posebnim osvrtom na posljednju bosansku kraljicu Katarinu Kotromanić Kosača i na fra Anđela Zvizdovića. Opatica samostana s. Hijacinta Batinić predstavila je zajednicu sestara klarisa, a s. Janja Dragičević svjedočila je o svom pozivu i odluci da nasljeduje živjeti evanđelje po primjeru sv. Klare Asiške. Hodočasnici su izrazili svoje oduševljenje tim susretom i na rastanku zapjevali Gospi od anđela. (sestre klarise) Desetorica kandidata primljena u postulaturu Hercegovačke franjevačke provincije 21. rujna 2019.

U postulaturu Hercegovačke franjevačke provincije primljena su, u subotu 21. rujna 2019., desetorica ovogodišnjih kandidata: Alen Barać (Župa Široki Brijeg), Franjo Brbor (Župa Humac), Ante Kelava (Župa Roško Polje), Nikola Kolak (Župa Veljaci), Ivan Lovrić (Župa sv. Ane u Zagrebu), Filip Miloš (Župa Grude), Antonio Nikolić (Župa Mostar), Antonio Ramljak (sjemeništarac – Župa Posušje), Marko Vukadin (Župa Seonica) i Lucijan Zeljko (Župa Široki Brijeg).

Provincijal fra Miljenko Šteko uputio je kandidatima poticajne riječi o tome što je redovnički poziv i što je postulatura. Postulante je predstavio odgojitelj postulanata fra Iko Skoko, a provincijal Šteko ih je primio u postulaturu i zatim blagoslovio franjevačke znakove Tau te ih predao novim postulantima. Postulatura je, kako piše u „Ratio formationis franciscanae“, neophodna etapa kao primjerena priprava za novicijat. To je vrijeme u kojem postulant učvršćuje vlastitu odlučnost da se postupno pripremi za franjevački način života. (N. Kolak, postulant) Međunarodni dan mira u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom 21. rujna 2019.

U obilježavanje Međunarodnog dana mira u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom uključile su se i Školske sestre franjevke koje djeluju u toj odgojno-obrazovnoj ustanovi Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Međunarodni dan mira (21. rujan) kroz više aktivnosti protegao se u Međunarodni tjedan mira. Slavlje mira započelo je već u subotu 14. rujna 2019. godine. Naime, toga su dana odgojiteljica s. Anica Markelić i pedagoginja Stjepana Komšić s učenicima iz konviktađačkog doma promišljale o simbolima mira, povijesti njihova nastanka i značenja. Kroz simbole su nastojali otkriti njihovu povezanost s povijesno-političkim prilikama u kojima su nastajali, koliki su imali utjecaj i kako su ih ljudi prihvatili. Također su te simbole učenici prikazali likovnom tehnikom. Jedna skupina učenika tražila je najpoznatije i njima najbolje izreke o miru. Drugu radionicu vodila je s. Kristina Marijanović na temu „Govor mira kroz sliku i

176

VIJESTI • rujan 2019.

riječ“. Učenici su kroz foto-govor izražavali svoj doživljaj mira i nemira, vlastita propitivanja i pokušaj da se mir, tj. nemir uobliči u fotografiju. Uz to su imali prigodu istražiti koje su poznate osobe kroz povijest imale utjecaj na uspostavljanje mira u nemirnim vremenima, govorile uime obespravljenih i onih kojima je mir bio uskraćen. Na koncu je svatko odabrao jednu osobu koja je svojim mirotvorstvom pokrenula svijet i govor o miru te su njihove fotografije tiskali i pripremili za veliki školski pano. Pano, izložen tada u holu škole, bio je interaktivnog karaktera. Iako se u kontekstu srednjoškolskog uzrasta može činiti da je vrlo neozbiljan, nad prikazanim čitači su pozvani čitati poruku za sebe. Naime, učenici su se na prethodnoj radionici pismeno izražavali o onom što u njima stvara nemir. Taj nemir predstavljen je na panou tamnim bojama. S druge strane, na panou su simboli mira čije istinsko značenje unosi u ljude mir. Pojedini mirotvorci iz naše dalje ili bliže povijesti prikazani su samo fotografijama, a pored njih je ostavljen prazan prostor. Učenici su bili pozvani napisati na naljepnicama raznih boja što znaju o tim ličnostima, ali također uputiti svojim kolegama poruku mira. Tako se mir ukazao u raznim bojama, kako i jest u stvarnosti – mir nam služi da obojimo svoju često sumornu svakodnevnicu ispunjenu nemirima. Svetim Franjom – tim asiškim mirotvorcem vođen je i voditelj likovne sekcije fra Zvonko Miličić, koji je na temu „Sveti Franjo – veliki mirotvorac“ održao treću u nizu radionica povodom Međunarodnog tjedna mira. Kroz likovni izričaj učenici su prenijeli vlastiti doživljaj Franjine Pjesme stvorenja i govora o miru. (s. K. Marijanović i FKG Visoko)

Duhovne vježbe sestara početne formacije u Tučepima Od 19. do 25. rujna 2019.

Duhovne vježbe za pet sestara juniorki, tri novakinje i jednu postulanticu Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije, održane su od 19. do 25. rujna u sestarskoj kući u Tučepima pod vodstvom dr. sc. don Ivice Žižića, profesora liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Prvoga dana, don Žižić je potaknuo sudionice na boravljenje u prirodi ističući kako je priroda jedno od evanđeoskih ogledala koje nam omogućuje uvid u nas same. Zaista, u njoj upoznajemo volju Božju, dolazimo do one istinske ljepote i čitamo kakvi bismo trebali biti. Središnja nit koja se provlačila kroz te dane bila je izgradnja pravog samopouzdanja koje izvire iz duboke vjere u sebe. Potrebno je uprijeti svoj pogled u neosnovanost vlastitih strahova koji onda za nas postaje oslobađajući. „Program slobode“ koji bi trebao biti upisan u naša srca glasi da je izvor sreće zapravo u nama samima. Voditelj je potaknuo sestre na važnost onoga „biti“; što je potpuno suprotno od traženja sitnih interesa, osobnih planova i projekata. Isto tako, vrlo je važno u svakodnevnom hodu držati vlastiti fokus. Kakva osoba želim biti? Svu energiju upravljam upravo tome, a zamisao da ću u tome uspjeti pokreće me naprijed. Jačam svoj duhovni imunitet dubokom vjerom i svjesnošću Božjeg prihvaćanja i ljubavi prema meni.

177 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Don Ivica govorio je i o ljubavi prema sebi, koja je zdrava podloga za sve ostalo u životu. Izgradnja te ljubavi zapravo je jedno novo otkrivanje našega bića. Zadnji dan sudionice su razmišljale o molitvi kao izlaženju iz naših skučenih, zatvorenih prostora i gledanja u Nebo. Upravo nas pogled upravljen u Gospodina kroz liturgiju i osobnu molitvu obnavlja u korijenu, vraća samima sebi i upućuje na ono bitno i istinito. (Petra Mikulec, novakinja) Proslava sv. Vinka Paulskoga u Žepču 27. rujna 2019.

U župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Žepču, na slavlje svetkovine sv. Vinka Paulskoga, okupili su se u zajedništvu euharistije župljani i vjernici iz okolnih župa Žepačkog dekanata sa svojim svećenicima, redovnicima i redovnicama. U euharistijsko slavlje nazočne je uveo fra Ivan Lukač meditacijom pokajničkog čina, kako bi u otajstvu misne žrtve preobrazili svoje konkretne živote u živote djece Božje. U propovijedi je istaknuo Vinkovu svećeničku dimenziju i onu vjerničku kršćansku ljubav na koju nas sve poziva „prepoznati u bratu, lice Isusovo“. Liturgijsko pjevanje predvodio je prof. Siniša Markanović s mladima iz KŠC-a „Don Bosco“ Žepče, u zajedništvu sestara i župnog zbora s. Slavice Tubak. Nakon euharistijskog slavlja, u župnom vrtu, sudionici su se okupili na prijateljsko druženje uz zdravicu i zakusku, a u samostanu sestara upriličena je zajednička večera za svećenike i redovnice. (s. Željka Lukač)

Proslava sv. Vinka Paulskoga u Derventi 27. rujna 2019.

Sestre milosrdnice u Derventi svečano su proslavile svetkovinu svetoga Vinka Paulskoga, utemeljitelja njihove redovničke zajednice. Misno je slavlje u župnoj crkvi predslavio mjesni župnik, vlč. Marko Slišković, dok su u koncelebraciji bili: fra Ivan Marić, župnik u Koraću i dekan derventskog dekanata, vlč. Jakov Filipović, župnik i dekan iz Odžaka, vlč. Mato Marijić, župnik Župe Kulina, fra Mladen Jozić, župnik iz Svilaja, fra Jozo Gogić, župski i samostanski vikar s Plehana, vlč. Jozo Batinić, župnik Župe Cer, vlč. Antonio Čutura, župnik Župa Bosanski Brod i Kolibe i vlč. Ivan Dragičević, župni vikar u Odžaku. Nakon prigodnih čitanja i Evanđelja o milosrdnom Samaritancu slijedila je propovijed u kojoj je vlč. Slišković najprije predstavio životni put sv. Vinka, od siromašnog seoskog pastira, kroz životne bure i oluje, do predane službe siromasima i bolesnima. „Bio je čovjek i svećenik koji nije nalazio mir u osrednjosti i uljuljanosti. Jedne nedjelje dok se spremao za svetu misu, u sakristiju je ušao čovjek koji mu je rekao da su u nekoj obitelji u župi svi članovi bolesni i da nema nikoga tko bi se brinuo o njima. Osjetio se pozvanim i prozvanim da on to učini, a kod svete mise je pozvao vjernike da mu se pridruže. Bio je to dan kad je otkrio svoje pravo poslanje, bio je to događaj koji mu je odredio životni put. I više se nije zaustavljao. Na različite je načine motivirao ljude da imaju sluha i srca za nevoljne. U istu je svrhu osnovao misionare lazariste, sestre milosrdnice i Društvo gospođa kršćanske ljubavi. Pokrenuo je rijeku milosrdne ljubavi prema potrebnima koja teče sve do danas.“

178

VIJESTI • rujan 2019.

Potom je propovjednik istaknuo kako se nama može činiti da je to bilo jako davno, u sedamnaestom stoljeću, i da mi danas živimo u posve drugačijem vremenu. „Ali ako malo ozbiljnije pogledamo oko sebe brzo ćemo vidjeti da i mi živimo u vremenu socijalne nejednakosti, bahatosti, individualnosti, nezainteresiranosti i nebrige za ljude oko nas.“ Pozvao je sve da se po uzoru sv. Vinka bore za dobro u sebi i oko sebe te da po njegovu primjeru u patnicima prepoznaju Lice Božje koje nam se svakodnevno pruža u bližnjima. „Bog nema drugih ruku osim naših, drugih nogu osim naših, drugog srca osim našega. Budimo svjedoci njegova milosrđa i dobrote u ovom našem vremenu“, zaključio je vlč. Slišković. U misnom slavlju sudjelovalo je četrdesetak vjernika, župljana i prijatelja sestara. Zahvaljujući Božjoj providnosti i dobročiniteljima, nakon svete mise sestre su priredile svečani ručak za sve koji su sudjelovali na euharistijskom slavlju. (milosrdnice-bih.com) Proslavljen zaštitnik samostanske crkve sv. Vinka Paulskoga u Sarajevu 27. rujna 2019.

Svečanim euharistijskim slavljem, koje je u večernjim satima 27. rujna 2019. u samostanskoj crkvi sestara milosrdnica u Sarajevu predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, proslavljena je svetkovina sv. Vinka Paulskog koji je patron ove najstarije crkve u središtu grada i utemeljitelj spomenute sestarske Družbe. Na ovu svetkovinu sestre milosrdnice i drugi vjernici pripravljali su se trodnevnim pobožnostima i misnim slavljima koje su predvodili: župni vikar Župe sv. Ignacija Lojol-

skog u sarajevskom naselju Grbavica p. Pero Mijić–Barišić, župnik u Župi Preobraženja Gospodinova u Borovici vlč. Vlado Vrebac i meštar bogoslova na Franjevačkoj teologiji fra Emanuel Josić. U ime sestara milosrdnica predvođenih provincijalnom poglavaricom s. M. Julijanom Djaković, pozdrav kardinalu Puljiću, svećenicima u koncelebraciji, časnim sestrama drugih redovničkih zajednica i svim nazočnim vjernicima uputio je rektor crkve preč. Mladen Kalfić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije. Podsjetio je da sestre u Sarajevu djeluju već 148 godina služeći Crkvi i ljudima svojim radom u Univerzitetskom kliničkom centru na Koševu, zatim u školstvu te brigom za stare osobe, ali i u drugim službama. Podsjetio je da su crkva i samostan sv. Vinka izgrađeni 1883. godine te izrazio nadu da će i vlasti grada Sarajeva prepoznati važnost djelovanja sestara milosrdnica koje su „oaza kršćanske ljubavi“ te im posvetiti ulicu pokraj njihovog zdanja. U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić čestitao je svetkovinu sv. Vinka Paulskog sestrama milosrdnicama i poželio da to slavlje bude istinsko nadahnuće svim kršćanima, a posebno sestrama koje svoga utemeljitelja doživljavaju duhovno prisutnim u njihovom životu i radu. Podsjetio je ukratko na životni put sv. Vinka koji je rođen 1581. godine u Francuskoj u siromašnoj obitelji te postao svećenik. Napomenuo je da svećenik Vinko nije odmah živio svetim životom, nego mu je Gospodin podario da sazrijeva u milosti. Spomenuo je i da je Vinko bio otet i da je u Tunisu kao rob svojim kršćanskim življenjem tako snažno utjecao na jednog bivšeg franjevca, koji je prešao na islam, da se ponovno vratio na kršćanstvo te da su obojica

179 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

pobjegli natrag u Francusku. Dodao je da je kasnije Vinko kao župnik u jednoj župi nedaleko od Pariza sve više brinuo o svojim vjernicima, kao i da je veliku ulogu u njegovu životu odigrala zgoda kada je u propovijedi svojim župljanima progovorio o jednoj obitelji u kojoj je oboljelo svih šest članova pa nisu imali nikoga tko bi im pomogao. Budući da su župljani spremno priskočili u pomoć ovoj obitelji, sv. Vinko shvatio je važnost organizirane ljubavi. „Sveti Vinko shvatio je da ljubav valja organizirati. I od tada je počela djelatnost ostvarivanja kršćanske ljubavi“, kazao je kardinal Puljić, dodajući da je sv. Vinko osnovao misijsku kongregaciju za odgoj svećenika koju je nazvao lazaristima po crkvi sv. Lazara u Parizu. Istaknuo je važnost molitve za svećenike kako bi bili spremni na žrtvu za djelo Božje. Kardinal Puljić kazao je da je sv. Vinko prihvaćao siromahe te da je i druge učio da ih, unatoč tome što su zbog težine života ponekad grubi, prihvaćaju s ljubavlju i gledaju njihovu nutrinu. Istaknuo je da je sv. Vinko, u želji da što bolje skrbi za siromahe, zajedno sa sv. Lujzom de Marillac osnovao 1633. godine Kćeri kršćanske ljubavi, odnosno Družbu sestara milosrdnica. Dodao je da je to bila prva redovnička zajednica koja nije živjela u klauzuri nego su njezine članice išle među narod i bile u službi kršćanske ljubavi. „Evanđelje je, zapravo, donošenje Božje ljubavi ljudima i sv. Vinko to je pokušao ostvariti kroz kongregacije lazarista i Kćeri kršćanske ljubavi“, rekao je kardinal Puljić ističući da sv. Vinko i danas živi upravo po sestrama milosrdnicama i po lazaristima. „Sestre milosrdnice djeluju u Bosni i Hercegovine i one su dar mjesnoj Crkvi. One rade u Crkvi za Crkvu, za spas duša. Slaviti

sv. Vinka znači obnoviti se u tom identitetu, u onom što jesmo i prepoznati onaj žar ljubavi“, kazao je kardinal Puljić te istaknuo da bez žrtve nema prave ljubavi i da je prava ljubav uvijek vezana uz žrtvu, darivanje i odricanje. Ukazao je na potrebu buđenja onoga dobrog u ljudima te ispričao zgodu o jednom mladiću koji je, kada bi išao svojoj djevojci, usput uvijek nešto darovao jednoj starici koja je prosila uz cestu. Kazao je da jednom prigodom mladić nije imao ništa što bi dao toj sirotoj starici, pa joj je darovao ružu koju je ponio svojoj djevojci. Dodao je da nakon toga sirota starica tjedan dana nije dolazila prositi jer je živjela od te ruže koju joj ranije nitko nije darovao. „Nije uvijek važna samo materijalna pomoć, nego i da osoba kojoj se daruje pomoć doživi poštovanje u svome dostojanstvu i pružanje ljudske, kršćanske i plemenite riječi i pažnje“, rekao je kardinal Puljić podsjećajući da i papa Franjo u posljednje vrijeme posebno potiče sve da imaju plemenito srce te da suosjećaju s drugim čovjekom i pokažu blizinu i pomognu mu rasti u plemenitosti i ljubavi. „Slavlje sv. Vinka nije važno samo za sestre vinkovke po kojima sv. Vinko i danas živi među nama, nego i za sve nas da se obnovimo u toj plemenitoj kršćanskoj ljubavi. Svaki se dan treba obnavljati jer, htjeli mi ili ne, korov brže raste od plemenite biljke. Zato je potrebno tu plemenitu biljku koja se zove kršćanska ljubav svaki dan zalijevati spremnošću na žrtvu iz ljubavi prema Isusu koji je rekao: ‘Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste’“, istaknuo je kardinal Puljić, potičući sve da nasljeduju sv. Vinka koji je proglašen zaštitnikom svake karitativne djelatnosti. Poželio je sestrama milosrdnicama „radosno življenje karizme koju im je sv. Vinko ostavio u baštinu“ te da

180

VIJESTI • rujan 2019.

budu „ustrajne, uspravne i vjerne“. Nakon svete mise sestre milosrdnice ugostile su sve nazočne u prostorijama svoga zdanja gdje je nastavljeno druženje. Sestre milosrdnice došle su u Bosnu i Hercegovinu odnosno u Sarajevo još za vrijeme otomanske vladavine 1871. godine te svoje djelovanje usmjerile na odgoj i obrazovanje djece i mladeži te rad s bolesnicima, a otvarala su se i druga polja rada. Nakon Drugoga svjetskog rata sestrama milosrdnicama oduzete su sve odgojne ustanove i nekoliko samostanskih kuća, pa su bile primorane usmjeriti svoje djelovanje na župni apostolat odnosno katehizaciju djece i mladih, vođenje crkvenog pjevanja i sviranja te na rad u župnom kućanstvu. Najveći broj sestara djeluje u raznim zdravstvenim ustanovama i domovima za starije i nemoćne. Tijekom nedavnoga rata dvije sestarske kuće do temelja su srušene, a iz triju kuća su prognane. Sestra Cecilija Grgić ubijena je i potom izgorjela zajedno sa župnikom Filipom Lukendom u Presnačama pokraj Banje Luke. (KTA) Susret dječjih zborova koje vode Kćeri Božje ljubavi 28. rujna 2019.

U subotu 28. rujna 2019. susret crkvenih dječjih zborova koje vode sestre Kćeri Božje ljubavi na području Srednje Bosne održan je na Palama, mjestu koje je prožeto duhom sestara Drinskih mučenica i svime što su ondje radile, govorile i mislile, a bilo je upućeno prema Bogu. Sudjelovalo je 90-ero djece iz mjesta: Bistrica, Novi Travnik, Travnik i Vitez. Susret je započeo s uvodnim riječima o životu blaže-

nih mučenica i nakon toga uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio vlč. Ljubo Zelenika, odgojitelj u Internatu Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ u Sarajevu. Vlč. Zelenika je istaknuo kakvi trebamo biti primjerom mušice i pčele. „Kad bi mušicu upitali da nam pokažu cvjetove, one bi nam rekle da najbolje zna pokazati gdje se nalazi smeće, a ako bi pčelu upitali gdje se nalazi prljavština, ona bi rekla da ima samo nos za lijepe stvari, za razne prelijepe cvjetove i sve ostalo cvijeće koje možemo vidjeti na livadi. Došli smo ovdje u mjesto Pale gdje ima prelijepog cvijeća, a bilo je i pčela, a to su bile blažene Drinske mučenice koje su svojim životom tražile, gledale i radile ono što je lijepo za ljude, ono što je dobro za ljude i ono što je dobro za Boga. Nikome nisu željele loše, nikome se nisu rugale, činile su ne ono što su morale nego sve ono što su mogle. I vas mogu usporediti sa pčelama jer ste aktivni u zboru svojih župa i to su lijepi cvjetovi, gdje vi kao pčele slijećete. Došli smo moliti Boga da se ne pretvorimo u mušice i da se ne odvojimo od Boga, nego da postanemo pčele koje se dive dobru, a Drinske mučenice su se divile Isusu u euharistiji.“ (s. M. Antonija Lučić) Primanje u postulaturu, slavlje prvih zavjeta i dijamantni redovnički jubilej 28. i 29. rujna 2019.

Koncem rujna, u zajednici Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije u Kloštru Ivaniću bilo je više važnih događaja. U subotu 28. rujna, nakon godine postulature, u novicijat je primljena Nikolina Vujica. U godini novicijata otkrivat će svoj put ukorijenjenosti u Bogu kao i identitet Škol-

181 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

ske sestre franjevke. Potom je uslijedio blagoslov redovničkih odijela triju novakinja Antonije Klišanin iz Župe sv. Ivana Krstitelja iz Podhuma kraj Livna, Petre Mikulec iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Zlatara i Zorice Barić iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Jajca koje su u nedjelju 29. rujna u svetištu Majke Milosrđa u Kloštar Ivaniću za vrijeme svečanog euharistijskog slavlja položile svoje prve privremene zavjete. Svečano euharistijsko slavlje s obredom redovničkog zavjetovanja predslavio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom fra Robertom Ćibarićem, župnikom iz Zlatara vlč. Dragutinom Cerovečkim, uz asistenciju župnog vikara fra Franje Vuka i ministranata župe. Istoga dana obilježen je i proslavljen dijamantni jubilej, 60. obljetnica redovničkih zavjeta s. Leonarde Novak i s. Brigite Bernatović. Liturgijsko pjevanje i sviranje animirali su župni zbor i zbor Školskih sestara franjevki. Na početku homilije biskup je čestitao sestrama želeći im ustrajnost u izabranom životu posvećenom Bogu, Crkvi, družbi i našem narodu. U nastavku govoreći o porukama Riječi Božje biskup se osvrnuo na Knjigu Mudrosti koja donosi Salomonovo štovanje mudrosti. „On se kao mladi kralj na početku svoje službe pomolio Bogu da mu dadne, ne bogatstvo, niti dugi život, niti poraz njegovih neprijatelja, već mudro i razborito srce. O mudrosti govori u ovom odlomku: ‘Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. Nisam je htio uspoređivati ni s draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao bla-

to. Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.’ Doista, važno je znati izabrati. A bira se ono što je najvrednije. No, kad se izabere jedno, ostavlja se ono drugo. Zato, drage sestre, treba hrabrosti! No, kad čovjek izabere i primi Božju mudrost, tada s njom dolaze ‘sva dobra i blago nebrojeno’, kaže sveti pisac. Potrebno je također ono što se primi kao Božji dar i drugima davati, bogatstva Božje mudrosti prenijeti bližnjima. A ‘oni koji se njome služe postaju prijatelji Božji’. Mudrost je zapravo sam Bog, a Marija, Majka je Mudrosti ili kako je volimo zvati, Prijestolje Mudrosti, jer u njezinu krilu sjedi Kralj koji je Mudrost sama, Gospodin Isus Krist naš Spasitelj. I ovdje u marijanskom svetištu Majke Milosrđa u Kloštru zavapimo: Prijestolje Mudrosti, moli za nas!“ Biskup je podsjetio i kako se u obredu polaganja zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti kaže da su po krštenju već posvećene vodom i Duhom Svetim, a zavjetovanje evanđeoskih savjeta je način da se još tješnje sjedine s Kristom, odnosno da izbližega idu za Isusom. „To biti bliže, ići za Isusom, biti sjedinjen s Isusom – znači prijateljevati s Isusom. To je moguće zato jer je on vas pozvao, drage sestre. On je bio okružen ženama koje su mu posluživale, kao i njegovim apostolima, ‘od svojih dobara’, kaže sv. Luka (Lk 8,3). To je povlastica, biti Isusu blizu. Tko je blizu, taj više čuje, zna, bolje upozna osobu koju slijedi… To je lijepo prijateljstvo jer je satkano od povjerenja. To vam, drage sestre, želim: da ne izgubite nikada povjerenje u Isusa, da ga uvijek slijedite kao one koje ga prijateljski ljube“, rekao je biskup. Nakon homilije uslijedio je obred zavjetovanja. Novozavjetovane sestre su pred prisut-

182

VIJESTI • rujan 2019.

nom zajednicom sestara, rodbine i vjernika u ruke provincijske predstojnice s. Kate Karadže položile zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće. Potom je uslijedilo stavljanje koprena i primanje Pravila. Po završetku euharistijskog slavlja sestrama se obratila i provincijska predstojnica s. Kata. Izrazivši iskrene čestitke novozavjetovanim sestrama, istaknula je kako je potrebno moliti za mudrost da ostanemo vjerne Onomu koji nas poziva. Bog će blagosloviti put, ali važno je otvoriti Mu svoje srce. Slavlje se nastavilo druženjem uz tjelesnu okrepu u radosnom ozračju u Ivanić Gradu. (kvrpp bih/s. Blaženka Miličić, juniorka) Obilježena 23. godišnjica mučeničke smrti s. Danke Jurčević 29. rujna 2019.

U nedjelju 29. rujna 2019. u Župi sv. Petra i Pavla u Kaknju, četrdesetak kilometara sjeverno od Sarajeva obilježena je 23. obljetnica mučeničke smrti s. Danke Jurčević iz Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi. Za ovu prigodu okupili su se župljani i rodbina s. Danke iz Viteza, prijatelji sestara Kćeri Božje ljubavi i sestre Kćeri Božje ljubavi iz Sarajeva, Viteza, Bistrice pokraj Uskoplja i Travnika. Svetu misu predvodio je umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu vlč. Božo Odobašić u koncelebraciji sa župnikom vlč. Žarkom Vujicom, vlč. Josipom Lubarom i mons. Perom Jukićem koji je bio župnik u Kaknju u vrijeme ubojstva s. Danke. Na samom početku sve nazočne pozdravio je župnik vlč. Žarko Vujica. U uvodu u misno slavlje istaknuto je da, unatoč brojnim pitanjima, nevjernostima i nesigurnostima,

vjernici uvijek trebaju biti svjesni Isusovog obećanja da je Isus s nama i da bdije nad nama i našim životima. Dodao je da se na 23. obljetnicu smrti s. Danke Jurčević nameću pitanja: zašto je ubijena s. Danka kada je sav svoj život stavila u službu ljubavi prema bližnjima, zašto mržnja, zašto rat, stradanja, progoni, ubojstva? U prigodnoj propovijedi profesor Odobašić kratko je protumačio nedjeljna misna čitanja te progovorio o mučeničkoj smrti s. Danke, ističući da mučenici svojim trpljenjem i žrtvom vlastitoga života daju konkretno svjedočanstvo ljubavi prema Bogu i ljudima. Progovorio je o ljubavi, mržnji, ljubomori, kao i njihovim motivima. „Mržnja i ljubomora stvaraju društvo zavisti i podijeljenosti, a mi smo pozvani ljubavlju i dobrim djelima pokazati vjeru i odanost Bogu. S. Danka, danas smo sigurni, ubijena je iz mržnje. Ta se mržnja okomila na njezinu ljubav kojom je davala svjedočanstvo svoje vjere tijekom cijeloga života, a posebno u nevoljama ljudi u ratu. Zato je ona prava mučenica vjere. Pridružena je Drinskim mučenicama na koje je ponosna Družba sestara Kćeri Božje ljubavi, a i cijela ova mjesna Crkva. I one, mučenice s Drine, i s njima s. Danka založile su svoj život za evanđelje. I ona je svoje redovničke zavjete potpisala vlastitom krvlju“, rekao je profesor Odobašić koji se osvrnuo i na obilježavanje 53. Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija i Poruku pape Franje upućenu za taj dan, ističući da komunicirati ne znači oglasiti ili razglasiti vijest, nego svjedočiti i graditi istinsko međusobno zajedništvo. „Najveća je, dakle, komunikacija ljubav. S. Danka je ovdje zasvjedočila svoju komunikaciju ljubavi“, rekao je profesor

183 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Odobašić dodajući da s. Danka i brojni drugi mučenici kroz povijest Crkve svojim primjerom pozivaju na njegovanje temeljnih kršćanskih vrijednosti, mira, ljubavi i požrtvovnosti. „Zato, postanimo prenositelji Božje riječi i ljubavi prema Bogu i bližnjima“, kazao je profesor Odobašić. Sestra Danka Jurčević rođena je 29. siječnja 1950. u Jardolu, u Župi i Općini Vitez, od roditelja Joze i Lucije r. Frljić. Doživotne redovničke zavjete položila je u Zagrebu 15. kolovoza 1970. u Družbi sestara Kćeri Božje ljubavi. Službovala je u Kaknju, Puli, Zapulju, Sarajevu, Derventi i ponovno u Kaknju, gdje je mučki ubijena 30. rujna 1996. pokraj zgrade župnog Caritasa, kod župne crkve u 20:10 sati. Po svemu sudeći, ubojstvo je unaprijed isplanirano i izvršeno s osam uboda i posjekotina nožem. Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić je tijekom mise zadušnice i obreda sahrane, uz sudjelovanje oko 8000 vjernika, sestru Danku nazvao „našom novom mučenicom“. (KTA/s. Terezija Antunović) Studijski dan za redovnice koje djeluju u Bosni i Hercegovini 29. rujna 2019.

U organizaciji Vijeća za bogoslovna i Vijeće za mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, 29. rujna 2019. u prostorijama Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije i Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu organiziran je Studijski dan za redovnice koje djeluju u Bosni i Hercegovini. Na susret su se odazvale 52 časne sestre iz različitih zajednica. Između ostalih, sudjelovale su: Školske sestre franjevke Provincije Svete Obitelji iz

Mostara, Sarajeva, Širokog Brijega, Kočerina i Konjica, Služavke Malog Isusa, Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije iz Bugojna i Sarajeva, Kćeri Božje Ljubavi iz Sarajeva i Tuzle, Milosrdnice sv. Vinka Paulskog i Klanjateljice Krvi Kristove. Na početku programa riječi pozdrava uputio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, zahvaljujući sestrama na odazivu te je poželio plodan rad. Potom je moderatorica programa dr. sc. Sanda D. Smoljo predstavila predavača i program. Tema prvog Studijskog dana za redovnice BiH bila je „Hod prema nutarnjoj zrelosti s posebnim naglaskom na afektivno sazrijevanje u redovničkom životu“. Predavač je bio dr. sc. Stefano Guarinelli, svećenik Milanske nadbiskupije te profesor na Teološkom fakultetu Sjeverne Italije u Milanu. Iz svog bogatog radnog iskustva kao svećenik, klinički psiholog i terapeut u formaciji, dr. Stefano je iz teološko-duhovne i psihološko-terapijske perspektive, kroz tri tematske cjeline, analizirao i interpretirao što znači afektivno sazrijevanje, kako se odvija, koje su njegove etape, izazovi i poteškoće. Cilj sazrijevanja, kako ističe dr. Guarinelli, jest postati bolja osoba, autentičnija u zajedničkom suživotu, te znati istinski služiti drugima i uspostaviti intiman odnos s Bogom. Hoditi prema zrelosti je kontinuiran proces, zahtijeva spoznaju vlastite nutrine kako bi se moglo druge upoznati i služiti im. Govoreći o emocijama, posebnu pažnju privuklo je izlaganje o agresiji, koja se u ženskom redovničkom životu teže kanalizira i češće se uočava kroz oblik pasivne agresije. U muškim redovničkim/ svećeničkim redovima postoji više modaliteta za izražavanje agresije, koji su s jedne strane i kulturološki prihvatljiviji, odnosno

184

VIJESTI • rujan 2019.

kao da je dozvoljeneo muškarcima pokazati agresiju, a za redovnice to često kulturološki nije prihvatljivo. Mnoge poteškoće i na interpersonalnoj razini, odnosno u relacijskoj dinamici, uvjetovane su pasivnom i potisnutom agresijom koja može destabilizirati dinamiku zajednice. Nadalje, dr. Guarinelli prikazao je što znači identitet, koje su njegove karakteristike te kako se identitet konstruira, odnosno kada i kako dolazi do krize identiteta u redovničkom životu. U interaktivnom dijelu programa pojedine su sestre iznijele osobnu refleksiju na predavanje, izrazile zadovoljstvo redovničkim životom u vlastitoj zajednici, ali i smjelo identificirale slabe točke vlastite zajednice. Susret je završen euharistijskim slavljem u bogoslovijskoj crkvi sv. Ćirila i Metoda koje je predvodio mons. Slađan Ćosić. Na svetoj misi sudjelovali su i bogoslovi koji su animirali liturgijsko pjevanje. U prigodnoj propovijedi mons. Ćosić istaknuo je da biti dobar katolik i vjernik, posvećena osoba, redovnik ili svećenik, ne znači samo ne činiti zlo, nego prije svega i činiti dobro, posebno onima čiji život ovisi o djelatnoj kršćanskoj ljubavi. „Čvrsto vjerujem da je u srcu i u duši Bogu posvećenih osoba Isus našao mjesto. Ipak, želim vas pitati – kao i sve nas ovdje prisutne: Da li je Isus u tvom srcu i duši, u tvom posvećenju i djelovanju, našao mjesto koje mu pripada i koje zaslužuje zbog svega onoga što je za tebe učinio? Ili, još više: Može li Isus sudjelovati u tvojim djelima i tako usmjeriti tvoje životno posvećenje prema ljubavi, a samim tim i prema Bogu? Ili je, ne daj Bože, Isus samo na tvojim usnama, a u tvom je srcu živ samo kad i onoliko koliko mu ti to dopustiš?“ To su riječi mons. Ćosića, koji je potaknuo nazočne Bogu posvećene osobe da ova i slična pitanja postavljaju i

na njih traže odgovor, bilo osobno, bilo kao zajednica. Podsjetio je da svog učenika Timoteja sv. Pavao poziva izbjegavati sve ono što ne obogaćuje njegov život i djelovanje, kao i da teži „za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću“ (1 Tim 6,11). Kazao je da je uz te odlike, vrline, kvalitete, kreposti moguće postati i biti „Božji ljudi“, odnosno Bogu posvećene osobe. „Bogu posvećena osoba je redovnica koja smjerno za svojim Bogom hodi, radosno vrši Božje zapovijedi, ne živi za stvari ovoga svijeta nego za Božje stvari, drage volje služi Bogu u svemu i svom svojom snagom, i rado trpi zbog vjernosti svom posvećenju. Bogu posvećena osoba je redovnica koja ne trati svoje vrijeme ogovarajući druge, nego svoje oči i uši čuva čistim od nečistoća ovoga svijeta, jer dobro zna da se iste ne sviđaju Bogu, a ni drugima. Konačno, Bogu posvećena osoba je redovnica koja se svojski i iskreno trudi oko svetosti, znajući da je može dostići jer joj je darovan Duh Sveti koji, ako mu se dopusti djelovati, mijenja život do te mjere da bude bez mane, ispunja ga svjetlošću i daje mu bolji pravac koji vodi prema Bogu, izvoru i počelu svetosti (usp. Ef 1,4)“, posvijestio je mons. Ćosić te potom naglasio da „Bogu posvećena osoba može dobro poznavati Sveto pismo, nauk Crkve, Odredbe svoje kongregacije ili reda, ali nikad ne smije zaboraviti ono što Bog od nje traži – a to je ‘činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno za svojim Bogom hoditi’ (Mih 6,8)“. (kta)