Vijesti br. 1. 2019. by Hrvatska redovnička konferencija

Služenje autoriteta i posluh, 2008.

Apostolsko pismo svetoga oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, 2015.

Radujte se! Okružnica posvećenim muškarcima i ženama, 2015.

Istražujte Posvećenim muškarcima i ženama u hodu za Božjim znakovima, 2015.

Kontemplirajte Bogu posvećenim muškarcima i ženama na tragovima Ljepote, 2015.

Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi, 2016.

Vultum Dei quaerere Apostolska konstitucija o ženskom kontemplativnom životu, 2016.

Naviještajte Posvećenim muškarcima i ženama, svjedocima evanđelja među ljudima, 2017.

Za novo vino nove mješine Posvećeni život nakon Drugog vatikanskog koncila i još uvijek prisutni izazovi, 2017.

10.

Ekonomija u službi karizme i poslanja Boni dispensatores multiformis gratiae Dei, 2018.

11.

Cor orans Provedbena uputa apostolske konstitucije “Vultum Dei quaerere” o ženskom kontemplativnom životu, 2018.

Zagreb • ožujak • 2019. • br. 1. (2019.) • god. XLVII

IZ NAŠE BIBLIOTEKE DOKUMENTI:

SADRŽAJ RAD VIJEĆA, POVJERENSTAVA I TAJNIŠTVA Sjednica Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja ... 2 Sastanak Povjerenstva za početnu formaciju ... 3 Baštinici Kristovi Poruka prigodom Dana posvećenog života 2019. ... 4 Konferencija za novinare u povodu Dana posvećenog života ... 6

VIJESTI, informativni list HRVATSKE REDOVNIČKE KONFERENCIJE • ISSN 1846-

8497 • Zagreb • ožujak 2019. • br. 1. (2019.) • god. XLVII. Ul. Slavoljuba Bulvana 4 • HR - 10 000 Zagreb • tel.: +385 1 3764-281 • faks: 37-64-280 • www.redovnistvo.hr • konferencija@ redovnistvo.hr • odgovaraju: s. Ana Marija Antolović • fr. Slavko Slišković • uredio: Marinko Nikolić • lektura: Marko Gregorić • tisak: AKD • naklada: 700 primjeraka

Redovnici kao Božji migranti, sijači vjere i nade p. Dalibor Renić, S.J. ... 9 Drugi stručni skup za ekonome redovničkih zajednica ... 46 PROSLAVA DANA POSVEĆENOG ŽIVOTA U HRVATSKOJ Dan posvećenog života u Dubrovačkoj biskupiji ... 16 Dan posvećenog života u Šibenskoj biskupiji ... 18 Dan posvećenog života u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji ... 19 Dan posvećenog života u Gospićko-senjskoj biskupiji ... 20 Dan posvećenog života u Riječkoj nadbiskupiji ... 22 Dan posvećenog života u Sisačkoj biskupiji ... 23 Dan posvećenog života u Porečkoj i Pulskoj biskupiji ... 24 Dan posvećenog života u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji ... 26 Dan posvećenog života u Požeškoj biskupiji ... 28 Dan posvećenog života u Varaždinskoj biskupiji ... 30 Dan posvećenog života u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji ... 32 Dan posvećenog života u Zadarskoj nadbiskupiji ... 34

Vrednota redovničkoga zajedništva u hrvatskim i bosansko-hercegovačkim redovničkim zajednicama od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016.

• Radionica UCESM-a ... 50

Knjiga s. Mirjane Juranović, ASC, donosi rezultate teorijskoga istraživanja o vrednoti crkvenoga zajedništva općenito i redovničkoga zajedništva posebno, a onda i rezultate kvalitativnoga empirijskog istraživanja provedenog s pomoću metode fokus grupe i metode osobnoga intervjua.

• Priopćenje međunarodnih saveza poglavara i poglavarica muških i ženskih redova ... 51

Nakladnik: Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Redovništvo u Hrvatskoj ... 53

ISBN: 978-953-11-1170-6

Proslava Dana posvećenog života u zagrebačkoj prvostolnici ... 36 Homilija pomoćnog biskupa zagrebačkog Ivana Šaška ... 40 Zahvala predsjednice HRK ... 45 Iz redovništva u svijetu

Godina izdanja: 2018. Slika na naslovnici: Caravaggio, Nadahnuće sv. Mateja 1602., ulje na platnu

Drage sestre i braćo u redovništvu!

rvi broj Vijesti u ovoj godini donosi tri veće teme. Dan posvećenog života proslavljen je u našim nadbiskupijama i biskupijama. Ovdje smo nastojali prikupiti sve poruke koje su nam upućene u povodu tog Dana. S proslave u Zagrebu donosimo propovijed pomoćnog biskupa zagrebačkog, mons. Ivana Šaška. Prema običaju, na taj Dan predsjednik Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ msgr. Zdenko Križić, i predsjednica HRK s. Ana Marija Antolović upućuju poruku redovnicima, redovnicama i laicima posvećenima u svijetu. Ovogodišnja poruka, naslovljena Baštinici Kristovi, poziva nas na „obnovljeno i snažno evanđeosko svjedočanstvo samoodricanja i uzdržljivosti, u stilu bratskoga života nadahnuta kriterijima jednostavnosti i gostoljubivosti, i kao primjer onima koji ostaju ravnodušni pred potrebama bližnjega. To će svjedočanstvo, naravno, biti popraćeno povlaštenom ljubavlju prema siromasima i očitovat će se na osobiti način u dijeljenju životnih uvjeta s onima koji su razbaštinjeni u najvećoj mjeri“ (VC 90). Govoreći o razbaštinjenima, biskup Križić i s. Ana Marija ponavljaju poziv pape Franje: „U tom pozivu da ga prepoznamo u siromašnima i patnicima, otkriva se sâmo srce Krista, njegovi najdublji osjećaji i izbori, kojima se svaki svetac nastoji suobličiti“ (GEE 96). Govoreći o odnosu prema beznađu poručuju da su „upravo Bogu posvećene osobe pozvane biti znak nade. Ova nada započinje u nutarnjoj obnovi svake osobe, a raste kroz zajedničko svjedočenje… Bogu posvećene osobe proročki su znak svim kršćanima da su svi Kristovi vjernici ‘baštinici Božji, a subaštinici Kristovi’ (Rim 8,17)“. Druga veća tema ovoga broja jest konferencija za novinare koju na Dan posvećenog

života tradicionalno organizira HRK. Na ovogodišnjoj konferenciji na temu Baštinici Kristovi – putnici na zemlji govorio je provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove dr. o. Dalibor Renić. Pročitajte ovdje njegovo izlaganje. Donosimo i prilog o Drugom stručnom skupu za ekonome redovničkih zajednica održanom u Zagrebu 12. veljače 2019. Održana su četiri predavanja. O porezno-pravnom položaju javno pravnih crkvenih osoba Katoličke Crkve u Hrvatskoj govorio je dr. sc. Vjekoslav Bratić. O poreznom tretmanu vjerskih zajednica u Hrvatskoj govorio je dipl. iur. Marijan Filković. Na temu financiranja projekata i programa vjerskih zajednica iz ESI fondova govorila je dr. sc. Mihaela Grubišić Šeba, a na temu vjerskog turizma gđa. Monika Udovičić. Iz inozemstva donosimo prilog o radionici Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica održanoj u Seraphicumu od 16. do 18. siječnja 2019. Također iz inozemstva donosimo pregled poruke Međunarodnu unije generalnih poglavarica i Unije generalnih poglavara pod nazivom „Zlostavljanje djece je zlo svugdje i u svakom trenutku: to nije nešto oko čega se pregovara“. Konačno, ovaj časopis redovito donosi pregled događanja u našim redovničkim zajednicama i „redovničkim“ događanjima u nadbiskupijama i biskupijama u Hrvatskoj, a od idućega broja časopis će izlaziti u sunakladništvu s Konferencijom viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine, čemu se iskreno radujemo. Uredništvo

VIJESTI • ožujak 2019.

Sjednica Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja Zagreb, 22. siječnja 2019. Redovita sjednica Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja, pod predsjedanjem predsjednika Vijeća splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, održana je u utorak 22. siječnja u zgradi Hrvatske biskupske konferencije. Uz nadbiskupa Barišića i tajnicu Vijeća s. Danijelu Anić, ASC, sjednici su prisustvovali i rektori nadbiskupskih i biskupskih sjemeništa, povjerenici za pastoral zvanja i ministranata te članovi Povjerenstva za pastoral zvanja pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji.

akon molitve i pozdrava nadbiskupa Barišića prisutni su se osvrnuli na susret animatora za pastoral zvanja koji je održan u rujnu prošle godine u Šibeniku. Susret je bio plodan, s preda-

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

vanjima animatora koji su usto pripremili i radionice za sam rad kao i evaluaciju predavanja. U vrednovanju je istaknuta korisnost ovakvih susreta, jer obogaćuju, ohrabruju i jačaju zajedništvo. Osim što su formativni susreti animatora za zvanja, obilježeni su oni i povijesno-kulturnim događanjima. Sljedeći takav susret predviđen je od 18. do 20. rujna ove godine u Đakovu. Na sjednici se razgovaralo i o nadolazećim susretima sjemeništaraca, bogoslova i odgojitelja. Predstavljen je i izvještaj vlč. Josipa Ivešića, tajnika Odbora za ministrante pri Vijeću, o Međunarodnom hodočašću ministranata prošle godine u Rimu od 29. srpnja do 4. kolovoza. To je susret na kojem je sudjelovalo najviše ministranata iz naše domovine i iz više nadbiskupija. Na sjednici se razgovaralo i o Nedjelji Dobrog Pastira za koju će se pripremiti prigodni materijali uz časopis Susret. Svjetski dan molitve za duhovna zvanja nije dan koji bi se trebao obilježiti samo jednom nedjeljom, jednim danom kada se intenzivno moli za zvanja, istaknuo je nadbiskup Barišić. Nužan je kontinuitet kroz godinu

Povjerenstva HRK

i umrežen rad svih subjekata u pastoralu. Potrebno je konkretnije živjeti proročku dimenziju posvećenog života. Usto se raspravljalo i o potrebi približavanja teme duhovnog poziva mladima preko medija kao što su radio, Internet i televizija u

Sastanak Povjerenstva za početnu formaciju Zagreb, 6. veljače 2019. U srijedu 6. veljače 2019. u samostanu Srca Isusova sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Podsusedu održan je sastanak Povjerenstva za početnu formaciju Hrvatske redovničke konferencije.

azočni su bili s. Danijela Anić, s. Ljubica Bosilj, s. Benedikta Kunić, s. Marina Mužinić i fra Krunoslav Kocijan, dok se o. Marijan Zubak ispričao zbog obaveza. Razgovaralo se o Vijećanju redovničkih odgojitelja, koje će se ove go-

čemu bi bilo dobro iskoristiti već postojeće medijske kanale. Susret je zaključen molitvom i nadom u snažnije promicanje duhovnih zvanja u našoj domovini. (TU HBK)

dine održati u Ličkom Osiku od 16. do 18. svibnja. Tema će biti: „Posvećena osoba pred izazovom duhovne pratnje/ duhovnoga vodstva“. Predavači će biti msgr. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski, mr. Đuliano Trdić i s. Marina Mužinić. Što se tiče Odgojiteljskog dana, koji je ovo Povjerenstvo također organiziralo, odlučeno je da zbog drugih obaveza i manjka termina ove godine neće biti održan. S. Danijela je nazočne izvijestila da su predavači, kao i polaznice Novicijatske škole vrlo zadovoljni evaluacijom održanih kolegija te je najavila početak ljetnoga semestra. S. Benedikta je potvrdila da će susret juniorki biti u karmelu Sv. Ilije na Buškom jezeru (Zidine, Bosna i Hercegovina) od 3. do 5. svibnja 2019.

VIJESTI • ožujak 2019.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

foto: M. N.

Baštinici Kristovi Poruka prigodom Dana posvećenog života 2019.

oštovane redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu, drage sestre i draga braćo u Kristu!

1. Još je sv. papa Ivan Pavao II. podsjetio Bogu posvećene osobe da je evanđeosko siromaštvo vrijednost samo po sebi, „budući da nasljedovanjem siromašnog Krista doziva prvo od Blaženstava... Međutim, upravo zbog toga ono snažno osporava idolopoklonstvo mamone, predstavljajući se kao proročki apel u odnosu na društvo koje, u tolikim bogatim dijelovima svijeta, dolazi u opasnost da izgubi smisao za mjeru i sam smisao stvari“. U nastavku je papa naglasio: „Od posvećenih osoba se dakle traži obnovljeno i snažno evanđeosko svjedočanstvo samoodricanja i uzdržljivosti, u stilu bratskoga života nadahnuto kriterijima jednostavnosti i gostoljubivosti, i kao primjer

onima koji ostaju ravnodušni pred potrebama bližnjega. To će svjedočanstvo, naravno, biti popraćeno povlaštenom ljubavlju prema siromasima i očitovat će se na osobiti način u dijeljenju životnih uvjeta s onima koji su razbaštinjeni u najvećoj mjeri“ (Vita consecrata, 90). 2. Više od dvadeset godina nakon što su napisane ove riječi, suočeni smo s različitim skupinama ljudi koji su „razbaštinjeni“. Na um dolaze brojni migranti koji iz različitih siromašnijih i različitim nevoljama pogođenih dijelova svijeta dolaze do Europe. U susretu s konkretnim osobama ne smiju se zaboraviti Isusove riječi: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40), koje je i papa Franjo snažno istaknuo u apostolskoj pobudnici Radujte se i kličite: „U tom pozivu da ga prepoznamo u siromašnima i patnicima, otkriva se sâmo srce Krista, njegovi najdublji osjećaji i izbori, kojima se svaki svetac nastoji suobličiti“ (Gaudete et exsultate, 96). Svaka osoba koja trpi, za svakoga kršćanina, a osobito za svaku Bogu posvećenu osobu, lik je trpećeg Krista.

5 Baštinici Kristovi 3. Na um dolaze također oni „razbaštinjeni“ koji su iz različitih razloga prisiljeni napustiti našu domovinu i potražiti sigurniji život u inozemstvu. U njihovim se motivacijama najčešće iščitava određeno beznađe. Upravo su Bogu posvećene osobe pozvane biti znak nade. Ova nada započinje u nutarnjoj obnovi svake osobe, a raste kroz zajedničko svjedočenje. Pritom, posvećene zajednice svjedoče o jednom drugom „odlasku“. Sveti Ivan Pavao II. kaže: „’Odlazak’ je temeljni izraz objave, na koji se poziva cijela povijest spasenja, i koji izražava duboki smisao pashalne tajne, tema osobito draga duhovnosti posvećenoga života i koja dobro pokazuje njezino značenje“ (Vita consecrata, 40). Riječ je o Isusovu „odlasku“ o kojem su na gori Preobraženja s Isusom razgovarali Mojsije i Ilija (usp. Lk 9,31). U svjetlu toga „odlaska“, Bogu posvećene osobe trebale bi se čuvati beznađa i tjeskobe, bez obzira na društvene životne uvjete. 4. Dovodi nas to i do onog subjektivnog osjećaja „razbaštinjenosti“ koji se može pojaviti kod samih posvećenih osoba, a obično je praćen beznađem. Izgubivši evanđeosku slobodu za Krista i predanost zavjetu poslušnosti, ponekad se dogodi da svaka odluka poglavara ili neželjeni premještaj u osobama rađaju neprihvaćanje, a onda i tjeskobu i beznađe. Svaka Bogu posvećena osoba, već u trenutku svoga zavjetovanja ili polaganja obećanja, sama se razbaštinila. Isus je rekao: „Tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti“ (Mt 19,29). Bogu posvećena osoba sama se razbaštinila da bi primila mnogo veću baštinu. Zapravo, Bogu posvećene osobe proročki su znak svim kršćanima da su svi

Kristovi vjernici „baštinici Božji, a subaštinici Kristovi“ (Rim 8,17). Želeći najprije svima vama, Bogu posvećenim osobama, da sve činite kako biste doista bili baštinici Božji i subaštinici Kristovi, želja nam je da vaš život bude znak nade za sve one koji su na zemlji razbaštinjeni! Od srca vam želimo blagoslovljen Dan posvećenog života! O blagdanu Obraćenja svetoga Pavla, 25. siječnja 2019. U ime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, msgr. Zdenko Križić, predsjednik. U ime Hrvatske redovničke konferencije, s. Ana Marija Antolović, predsjednica.

VIJESTI • ožujak 2019.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

foto: M.B.

Konferencija za novinare u povodu Dana posvećenog života Zagreb, 2. veljače 2019. U povodu Dana posvećenoga života, u novom sjedištu Hrvatske redovničke konferencije održana je u subotu, 2. veljače, konferencija za novinare s temom „Baštinici Kristovi – putnici na zemlji“.

tvarajući skup, na kojem su se osim novinara okupile redovnice različitih zajednica, među kojima i više provincijalnih poglavarica, predsjednica Konferencije s. Ana Marija Antolović, ASC podsjetila je kako je ovaj Dan 1997. godine utemeljio sv. papa Ivan Pavao II. U tom je vidu naglasila tri motivacije koje su svetoga papu vodile da odabere upravo Svijećnicu kao Dan posvećenoga života. Na prvom mjestu je poziv Crkvi da slavi Gospodina i zahvaljuje za veliki dar posvećenog života koji mnoštvom karizmi obogaćuje i obilje-

žava kršćansku zajednicu. Osim toga želio je svim ljudima približiti i pomoći da upoznaju vrijednost i ulogu posvećenog života. Također je ovim činom želio uputiti samim posvećenim osobama poziv na zahvaljivanje i slavljenje Gospodina za sva čudesa koja čini u njihovim životima, kako bi u otvorenosti Duhu s pogledom vjere posvješćivali sebi svoju ulogu i poslanje u Crkvi i svijetu. Osvrćući se na ovogodišnju poruku koja je hrvatskome redovništvu upućena u povodu Dana posvećenog života, s. Antolović naglasila je kako je ona poziv na promišljanje o izazovima života i poslanja u suvremenom svijetu. „Želimo promišljati o fenomenu migracija, i to kako onih koji iseljavaju iz naše domovine tako i onih koji u nju dolaze, ili samo kroz nju prolaze. Upitajmo se koliko smo izazvani događanjima koja nas okružuju. Jesmo li samo nijemi promatrači, ili nešto drugo? Koji nas stavovi i motivacije pokreću? Trudimo li se u mnoštvu informacija, često prožetim manipulacijama, tražiti istinu te prema njoj oblikovati svoje mišljenje i stavove? Koliko želimo stati na stranu slabih i razbaštinjenih? Želimo li osobno i u svojim redovničkim i vjerničkim

ja a o

u o o u a a o

o ž oa

foto: M.B.

zajednicama promicati kulturu dijaloga i otvorenosti, prihvaćanje drugih i drugačijih?“ Na neka od ovih pitanja odgovore je pokušao dati provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove dr. o. Dalibor Renić, u izlaganju „Redovnici kao Božji migranti, sijači vjere i nade“. U raspravi koja je uslijedila nakon izlaganja dotaknuto je nekoliko tema iz predavanja. S. Ana Marija Antolović je na tragu poziva koji je upućen u predavanju na suradnju naglasila kako je zajedništvo svjedočenje, a u konačnici „ni jedna naša zajednica nije toliko jaka da može sama odgovoriti na neke probleme koje susrećemo u svijetu“. P. Mijo Nikić potaknuo je da se i redovničke zajednice uključe u inicijativu JRS-a kojom se o Božiću i Uskrsu, ili u nekoj drugoj prigodi, pozivaju za stol izbjeglice, kako bi se i na taj način pokazala solidarnost redovništva i gesta dobrodošlice. U raspravi se dotaklo i pitanje katoličkih medija i njihove uloge u „pročišćenju“ pogleda na problematiku migranata. Provincijal Renić iznio je mišljenje kako katolički mediji nastoje održati balans i ne dopustiti

da se čuju huškački glasovi. „Mislim da su dobronamjerni i da žele podržati ono što je linija pape Franje u pristupu tom pitanju. No, i dalje ostaje prostor i mogućnost da se argumentirano i otvoreno razgovara. Naime, često imamo situaciju da mnogi misle, ali se ne usude postaviti prava, direktna pitanja.“ S obzirom na to, Renić je naglasio važnost izravnih susreta u župama i zajednicama gdje se može u razgovoru i s onima koji su angažirani oko migranata, npr. s djelatnicima JRS-a, ali i s onima o kojima oni skrbe, razbistriti štošta, ali i stvoriti povjerenje. U drugom dijelu konferencije imali smo priliku čuti iskustva dviju redovnica iz Benina koje studiraju u Zagrebu i žive u našim redovničkim zajednicama. S. Blanche Dakin članica je Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice. S prisutnima je podijelila svoje iskustvo upoznavanja s tom redovničkom zajednicom preko dviju hrvatskih redovnica, misionarki. Sada se nalazi na studiju teologije (5. godina) na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti. Istaknula je kako joj po dolasku u Hrvatsku nije bilo lako i zbog nepoznavanja jezika. Nakon što je ovladala jezikom započela je

VIJESTI • ožujak 2019.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

foto: M.B.

studij i posvjedočila je o tome da je dobila veliku podršku sestara, profesora i kolega, a naglasila je i kako su ljudi koji susreće ljubazni, velikodušni. „Primijetila sam da u Hrvatskoj ljudi nisu materijalno bogati, ali odvajaju od svoje djece kako bi pomagali afričkoj djeci. Sretna sam i zahvalna dragome Bogu što sam upoznala ovaj narod.“ S. Marcelle Avocetien članica je Družbe sestara Kristove otkupiteljske Ljubavi, koja je autohtona beninska zajednica. Iz te zajednice u Zagrebu se nalazi još jedna sestra, i obje žive nešto više od godinu dana u samostanu sestara milosrdnica. S. Marcelle studira sestrinstvo, a s. Izabele psihologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. S. Marcelle je naglasila dobar odnos profesora i kolega, ali i medicinskih sestara i pacijenata u Klinici za traumatologiju gdje je bila na praksi. Na pitanje što će ponijeti iz Hrvatske kad se jednom vrate u Benin, naglasile su da je za njih osim studija obogaćenje to što su mogle naučiti još jedan jezik, upoznati drugačiji

mentalitet i kulturu. S. Elizabeta Peršić, provincijalna poglavarica sestara milosrdnica Zagrebačke provincije naglasila je da su sestre iz Benina obogaćenje njihovoj zajednici, i da su se izvrsno uključile u sestrinski život. Program konferencije pjesmom su i u pratnji bubnja obogatile s. Blanche i s. Marcelle. Moderator konferencije za novinare bio je Marinko Nikolić iz Tajništva HRK. (M. B.)

9 Redovnici kao Božji migranti, sijači vjere i nade

Redovnici kao Božji migranti, sijači vjere i nade Izlaganje na konferenciji HRK povodom Dana posvećenog života u Zagrebu, 2. veljače 2019. p. Dalibor Renić, S.J. provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove 1. Redovnici: Božji migranti

oštovani predstavnici medija javnog informiranja, draga braćo i sestre u redovništvu, cijenjeni posjetitelji. Danas obilježavamo Dan posvećenog života. Poruka Hrvatske redovničke konferencije i predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenoga života mons. Zdenka Križića za ovaj Dan nazvana je Baštinici Kristovi, a govori osobito o brizi redovnika za one koji su morali napustiti svoju ljudsku baštinu, očevinu, djedovinu, tj. dom, narod, domovinu. Moje izlaganje predstavit će stoga djelatnost redovnica i redovnika među migrantima. Mislim da neću pretjerati ako kažem da migracija spada u definiciju redovništva. Redovnici su Božji migranti. Povijest redovništva priča je o migracijama. Osnivači mnogih redova, slijedeći Božji poziv, glas vlastite savjesti, osluškujući znakove vremena i pobjeđujući osobne i realne strahove, otisnuli su se među druge i drugačije, pronoseći utjehu i nadu Radosne vijesti diljem

foto: M.B.

svijeta. I mi ih nasljedujemo danas. Čak i kontemplativni redovi neprestano osnivaju nove zajednice u raznim zemljama, a svi redovnici i redovnice polažu zavjet poslušnosti da će poći onamo kamo ih poglavari pošalju. Poticaj na ovakav način života naši su preteče i osnivači prepoznali u životnom putu, nauku i djelu Isusa Krista. Strahujući za njegovu sigurnost, Isusovi su roditelji najprije morali izbjeći u Egipat, a zatim u Nazaret, gdje su i tako ranije bili odselili kao ekonomski migranti trbuhom za kruhom. Onih nekoliko godina aktivnog propovijedanja proživio je Isus kao putnik “nemajući gdje bi glavu naslonio” (Mt 8,20), a i umro

VIJESTI • ožujak 2019.

je kao pridošlica, ruralni Galilejac, u glavnome gradu Jeruzalemu. Svoj način života ostavio je i nama u baštinu kao trajni poziv na akciju, na izlaz iz vlastite udobnosti, upuštanje u susret s nepoznatima, nerijetko suprotstavljenima, te suosjećanje sa svim iseljenima i prognanima u potrazi za utjehom doma i sigurnosti. Redovnici su Božji migranti; dapače, nerijetko su ilegalni migranti kad potajno ulaze i djeluju u zemljama gdje su vjerske slobode zanijekane. Ako su i ušli legalno, ne znači da su ih svi dočekali srdačno. Ponosni smo na misionare i misionarke Crkve u Hrvata koji naviještaju Božju Riječ u opasnim zabačenim krajevima Afrike, Latinske Amerike, Azije, Oceanije. Od Sibira do Nikaragve, od Maroka do Salomonskih otoka ima ih trenutno osamdeset.1 Neki su, poput fra Vjeke Ćurića i s. Lukrecije Mamić, vjernost poslanju platili životom. Zahvalni smo da sada možemo ovdje primati svećenike, redovnice, redovnike iz dalekih krajeva kao navjestitelje Kraljevstva Nebeskoga, bilo da su tu poradi studija, ili su u trajnoj pastoralnoj službi. Njima treba vremena i hrabrosti da svladaju hrvatski jezik, prilagode se našim običajima i ne pokolebaju se pred ponekim pogledom opreza i sumnje. Nama treba vremena i velikodušnosti da ih s povjerenjem prihvatimo i dopustimo da nas obogate baštinom svoje domovinske Crkve. 1 Usp. Papinska misijska djela u Republici Hrvatskoj, http://www.misije.hr/hrvatski-misionari.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

2. Redovnici: suputnici migranata Poći, poput Abrahama, iz svog obiteljskog doma i zavičaja (Post 12,1) onamo kamo nas Bog poziva i šalje, među ljude sasvim nepoznatih običaja, pa i religija, to je naš redovnički DNK. Zbog toga imamo razumijevanja za ljude koji su zbog različitih razloga morali poći u nepoznato i lakše nam je s njima uspostaviti kontakt, čak im se i pridružiti u toj avanturi života. Hrvatske redovničke zajednice imaju dugu povijest i bogato iskustvo praćenja migranata Hrvata koji su zbog političkih i ekonomskih razloga morali napustiti domovinu. I danas redovnici i redovnice djeluju u stotinama hrvatskih katoličkih misija širom svijeta. Zbog asimilacije hrvatske dijaspore mlađih generacija, tih misija je sve manje. Ipak, zbog novog vala iseljavanja u Zapadnu Europu, otvaraju se nove. Osobno sam započeo pastoralni rad s hrvatskim iseljenicima u Irskoj od 2006. do 2009. godine. Tada je to bila neformalna zajednica koja je okupljala do 50 vjernika, pod pokroviteljstvom Dublinske nadbiskupije. Danas postoji prava Hrvatska katolička misija u Dublinu, sa stalnim dušobrižnicima, a okuplja stotine vjernika. Žao nam je kad mladi sposobni ljudi odlaze jer u inozemstvu nalaze bolje prilike za rad i rast nego u domovini. Osjećamo međutim potrebu da im i ondje budemo blizu kad požele čuti Božju poruku na materinjem jeziku. Veći izazov za europsku Katoličku Crkvu jesu migranti katolici koji dolaze iz drugih kontinenata. U Europskoj Uniji čak i u vremenima intenzivnog doseljavanja muslimanskih migranata, u razdoblju 2014– 2016, 47% migranata pristiglih izvan Unije

11 Redovnici kao Božji migranti, sijači vjere i nade

još su bili nemuslimani, uglavnom kršćani.2 Ranijih godina velika većina imigranata su bili kršćani, i kršćanski doseljenici i dalje čine ukupnu većinu u Europi. I njima je potrebna integracija u novoj kulturi, novom načinu života, u Crkvi koja je po mnogočemu drugačija od one u kojoj su odrasli. Potrebna im je potpora jer su često izloženi ksenofobiji i rasnoj diskriminaciji, s obzirom na to da je riječ o kršćanima druge boje kože, iz Afrike, Latinske Amerike, Južne Azije. Primijećena je tendencija da migranti katolici iz spomenutih područja, ako nisu dovoljno poučeni u vjeri ili nisu uspostavili kontakt s novim župama, prelaze u druge kršćanske zajednice koje su specijalizirane za migrante. To je znak katolicima u Europi da njihovo svjedočenje treba biti kreativnije i otvorenije za različite načine slavljenja Krista i služenja Kristu. Naše misli i molitve usmjerene su ka kršćanima Bliskog Istoka, koji su prognani iz krajeva gdje su njihovi preci živjeli tisućljećima, kao što su Irak i Sirija. Broj kršćana u Siriji je s 10% prije sadašnjeg rata pao na 2%.3 Dužnost nam je nastaviti lobirati osobito kod vodstva Europske Unije da se prava kršćana Bliskog Istoka štite u svim političkim rješenjima za to područje. Nadam se da se varam, ali nemam dojam da Unija čini dovoljno u promicanju njihovih prava. Ovom prigodom apeliram na hrvatsku Vladu i hrvatsku Predsjednicu da se za njih založe jer, 2 Usp. Pew Research Center, Europe’s Growing Muslim Population, http://www.pewforum. org/2017/11/29/ europes-growing-muslim-population/. 3 Usp. “Nuncij Zenari: U Siriji je ostalo samo još 2 posto kršćana”, https://ika.hkm.hr/vijesti/nuncijzenari-u-siriji-je-ostalo-samo-jos-2-posto-krscana/.

ma koliko mi bili maleni, ipak se hrvatski glas u institucijama Europske Unije ne može tek tako zanemariti. Od posebne važnosti su nam kršćani koji su imigrirali u islamske zemlje. O njima se najmanje govori, a brojke će vas možda iznenaditi. Papa Franjo sutra započinje trodnevni posjet Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Malo je poznata činjenica da u toj zemlji živi 1 milijun katolika na 10 milijuna stanovnika. Ukupno 13 posto stanovništva Emirata su kršćani, uglavnom podrijetlom iz Indije i Filipina, što je daleko veći udio nego udio muslimana u Francuskoj ili Švedskoj. Katolici u Emiratima imaju 8 crkava, 5 katoličkih škola, katedralu i biskupa u Abu Dhabiju. S njima su katolički svećenici, uglavnom redovnici i mnoge redovnice. Sličan je postotak kršćana u Kataru, Bahreinu, Kuvajtu. Ondje im je omogućeno prakticiranje vjere, iako su to kompaktna islamska društva koja useljenicima teško daju državljanstvo, pa im predstoji još mnogo napora da steknu puna prava i poštovanje. No njihova prisutnost sigurno pozitivno utječe na lokalno društvo. Da se stvari popravljaju, ilustracija je Saudijska Arabija, u kojoj živi oko 1,5 milijuna kršćana, što je 5% stanovništva. (Za usporedbu, muslimana u Njemačkoj ili Velikoj Britaniji ima oko 6%). Ne treba zanemariti ni značajan broj tajnih obraćenika, o kojima govore misionari koji ondje ilegalno djeluju. Saudijski kršćani ne smiju u javnosti prakticirati svoju vjeru, no nedavni pohod kardinala Pietra Parolina toj državi urodio je jamstvom da će uskoro dobiti prvu katoličku crkvu gdje će javno moći slaviti euharistiju.

VIJESTI • ožujak 2019.

3. Redovnici: posrednici integracije migranata U svijetu danas postoji gotovo 260 milijuna ljudi koji žive i rade u neprestanim međunarodnim migracijama. Od toga ih je 70 milijuna prisiljeno na izbjeglištvo i prognaništvo. Naravno, velik broj njih nisu katolici ni kršćani, ali redovnici svejedno daju golem doprinos da im se svima humanitarno pomogne i da se po potrebi integriraju u novi dom. Stav Katoličke Crkve prema migracijama i njima pogođenim osobama vrlo je jasno i nedvosmisleno ilustrirao papa Franjo na samome početku svog pontifikata, kada je za prvi pastoralni pohod izvan Rima izabrao otok Lampedusu. Taj otok je simbol stradanja i nade afričkih migranata koji bježeći od siromaštva i rata nastoje dosegnuti mir i sigurnost Europe. Do danas papa Franjo gotovo svakodnevno poziva na kulturu prihvaćanja i razumijevanja za strance i izbjeglice; na borbu protiv trgovine ljudima koja nažalost neminovno prati migracije; protiv neravnomjerne raspodjele svjetskih dobara koja ih uzrokuje; protiv pohlepe, rata, osvete. Podjednako upozorava na mlakost, inertnost i nezainteresiranost za potrebe i patnje tih ljudi. Zagovarajući otvorenost lokalnih zajednica za sve selioce, osobito one u najvećoj potrebi, on sažima i nalaže odgovor Katoličke Crkve u četiri glagola: prihvatiti, zaštiti, promicati, integrirati.4 Papa Franjo se samo nadovezuje na stav otvorenosti prema migracijama koji su njegovali njegovi predšasnici sveti Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i raniji pape. Krovnu 4 Usp. Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. (14. siječnja 2018.), http://www.zgnadbiskupija.hr/dokumenti/rijec-svetog-oca/primitizastititi-promicati-i-integrirati-migrante-i-izbjeglice.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

udrugu, Međunarodnu katoličku komisiju za migracije (ICMC) ustanovio je papa Pio XII., a unaprijedio Pavao VI. U njihovo vrijeme, prije i poslije 2. svjetskog rata, upravo su migranti iz katoličkih zemalja bili smatrani ugrozom i potencijalnim teroristima, napose u tradicionalno protestantskim zemljama. Malo je poznato da je Svjetski dan selilaca i izbjeglica ustanovio papa Benedikt XV. još davne 1914. godine. Za usporedbu, Ujedinjeni narodi su to učinili tek 2000. g. Brojne katoličke udruge i humanitarne organizacije služe i zagovaraju potrebe i prava izbjeglica i svih marginaliziranih raseljenih osoba, pod vodstvom gotovo svake biskupske i redovničke konferencije na svijetu te različitih redovničkih zajednica i katoličkih laičkih pokreta. Jedna od tih humanitarnih organizacija jest Isusovačka služba za izbjeglice, u sklopu moje redovničke zajednice, Družbe Isusove. Isusovačka služba za izbjeglice (skraćeno JRS) u Hrvatskoj djeluje već 25 godina, odnosno od vremena izbjegličke i prognaničke krize Domovinskog rata. Službu je pokrenuo i dugo vodio pokojni p. Stjepan Kušan, a danas je vodi p. Tvrtko Barun, uz pomoć suradnika laika. Za svoj rad i p. Kušan i p. Barun su primili brojna vjerska i civilna priznanja. Hrvatski JRS dio je istoimene međunarodne katoličke humanitarne organizacije koja u 52 zemlje svijeta služi Kristu u 650 tisuća nasilno raseljenih osoba, u ratnim zonama, izbjegličkim kampovima, gradovima, prihvatnim centrima, pružajući podršku u obrazovanju, integraciji i zaštiti. Svoj rad JRS je predstavio hrvatskoj javnosti u lipnju prošle godine na Međunarodnoj konferenciji Izbjeglice – perspektive i politike, u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u

13 Redovnici kao Božji migranti, sijači vjere i nade

Zagrebu, kada je poseban gost bio podtajnik Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskoga razvoja Svete Stolice p. Michael Czerny, zatim na konferenciji Primiti, zaštititi, promicati, integrirati, u suradnji s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti, kada je gostovao p. Thomas Smolich, Ravnatelj glavnog ureda JRS-a u Rimu. Širom svijeta, Isusovačka služba za izbjeglice oslanja se na podršku i suradnju katoličke zajednice. U mnogim zemljama njezin rad uvelike počiva upravo na braći i sestrama redovnicima i redovnicama, bilo da djeluju kao volonteri ili kao zaposlene osobe. I ovdje u Hrvatskoj, JRS bi se volio snažnije povezati s drugim redovničkim zajednicama. Vjerujem da bi neki od redovnika i redovnica svoje znanje, vještine i dobru volju bili spremni staviti na raspolaganje za ovu dobru i potrebnu stvar. U ime Isusovačke službe za izbjeglice, zahvaljujem svima na molitvama i različitim oblicima pomoći, uključujući financijsku, kojom ste pratili naš dosadašnji rad. Koristim priliku da Hrvatsku redovničku konferenciju pozovem na daljnje proširenje suradnje, putem radionica, susreta te uključivanjem drugih redovnica i redovnika u rad udruge. Poslije 2015. i 2016. godine, tijekom kojih je JRS intenzivirao svoje djelovanje, kada je više od stotinu volontera i zaposlenika svakodnevno nadljudskim naporima pomagalo pola milijuna ljudi koji su prolazili kroz Hrvatsku, danas su nastupili novi izazovi. To su izazovi integracije, suživota i razumijevanja za ljude koji su, dobivši međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, među nama započeli graditi novi život za sebe i svoje obitelji.

U Hrvatskoj je dosad međunarodnu zaštitu dobilo 750 osoba. Otprilike 150 njih više nije u Hrvatskoj, dok u prihvatilištima za tražitelje azila u Zagrebu i Kutini sudbinsku odluku čeka još tristotinjak ljudi. Stotinjak ih treba prispjeti ove godine, sukladno međunarodnom sporazumu kojim se Republika Hrvatska obvezala pod svoje okrilje primiti sirijske izbjeglice koje već neko vrijeme borave u Turskoj. Prema nedavno potpisanom sporazumu s Ministarstvom unutarnjih poslova, za njihovu će integraciju u naše društvo skrbiti upravo JRS. Bitno je shvatiti, i to je ono na što papa Franjo često podsjeća, da je integracija useljenika dvosmjeran proces. Izuzetno je važno da svatko od nas učini korak više i korak bliže ljudima koji su nam do jučer bili stranci, a danas su nam susjedi. Papa Franjo zna da razlike između religija i kultura, npr. kršćanstva i islama, nije lako nadići, ali opasnija od toga početnog nerazumijevanja jest getoizacija. Susret čovjeka s čovjekom najbolji je način za razbijanje strahova, predrasuda, nerazumijevanja i ostalih pojava koje rađaju lažne slike, iskrivljene vijesti i netočne informacije kojima smo bombardirani. Kako bi građanima omogućili takav susret, JRS je početkom 2018. širom otvorio vrata prvog Centra za integraciju izbjeglica u Hrvatskoj. Zove se SOL i nalazi se u zagrebačkoj Dubravi. Mjesto je to svakodnevnog prijateljskog druženja, podrške, obrazovanja, savjetovanja, razmjene iskustava te suradnje izbjeglica i lokalne zajednice. U Centru SOL dosad je održano tridesetak interkulturalnih druženja i radionica, kulinarskih susreta, umjetničkih okupljanja i edukacija. Svi ste pozvani na buduća događanja. Centar SOL održava tečajeve jezika, programe

VIJESTI • ožujak 2019.

prekvalifikacije i zapošljavanja u suradnji s poslodavcima i drugim službama, a mnogo pažnje posvećuje posebno ugroženim skupinama – samohranim majkama, maloljetnicima i ženama koje se i dalje suočavaju s traumom proživljenog nasilja, represije i izoliranosti izbjegličkog iskustva. Isusovačka služba za izbjeglice u svome se radu svakodnevno nosi s brojnim izazovima. Posebno izazovan i najvidljiviji u tom je smislu posao zagovaranja – javnog govorenja, upozoravanja i skretanja pažnje na bitno – što nije uvijek lako, nije uvijek dočekano s odobravanjem, nije uvijek podržano. Ali je nužno. Priče i poruke ovih naših novih sugrađana vrijedne su da ih se čuje jer se oni žele uključiti u naše društvo i pridonijeti mu svojim znanjem i radom. Lako je generalizirati i govoriti izdaleka i svisoka o apstraktnim skupinama, o masi, o stotinama i tisućama, ali u zajednicu se ugrađuje konkretan pojedinac, sa svojom životnom pričom. Ljudi svagdje ima dobrih i zlih, lijenih i marljivih, baš kao što takvih ima i nas. Prevladavaju ipak dobri i marljivi, kao i među nama. 4. Redovnici: širitelji vjere, protiv straha Građani Europske Unije, pa tako i Hrvatske, nalaze se pred izborima za Europski parlament u svibnju ove godine. Za očekivati je da će tema migracija i migranata biti jedna od najvažnijih. To je tema koja budi strasti. Jedna od najjačih prirodnih strasti jest strah. Strah je dobar kad nam pomaže da očuvamo vlastiti život pred mogućom prijetnjom. No strah je destruktivan kad nije pod kontrolom razuma i ljubavi. Strahom se može manipulirati tako da se ogluši,

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

otvrdne na razum i ljubav. Nažalost, ta se manipulacija znade koristiti u predizbornim kampanjama. Važno je ovdje istaknuti da promišljanje o migracijama mora nadići strah. Kršćanstvo naučava da je samo jedan strah dobar: strahopoštovanje pred Bogom, što uključuje strahopoštovanje pred dostojanstvom ljudske osobe jer je stvorena na Božju sliku. Ivan Evanđelist naučava u svojoj Prvoj poslanici (4,18): “Strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi”. Kad se Isus Krist uskrsnuli pokazuje učenicama i učenicima, najprije im kaže: “Ne bojte se!” Tek kad su se učenici oslobodili straha, mogli su izići naviještati Radosnu vijest, i to pred protivnike, usred većine koja im nije bila sklona. Možemo kao općenit princip reći: gdje je strah, tu nema Duha Božjega. Gdje je sijanje straha, tu nema Duha Božjega. Ta maksima ponajprije vrijedi za sve nas redovnike i redovnice kad nam je poći u novo poslanje kamo naš šalju poglavari. Da, prirodno je da nas plaše nove nepoznate okolnosti, ali vjera – to znači predanost u Božje očinske ruke – nadvladava strah. Naše misionarke i misionari nisu bili naivni kad su se zaputili u nesigurne krajeve, ali vjera ih je branila od paralize strahom. Oni su uzor za sve katolike, pa i za sve ljude. Strah od stranca je nekad strah za vlastitu sigurnost. Razumijem nelagodu stanovnika kad kroz njihove puste krajeve prolaze skupine nepoznatih ljudi. Nije ugodno pročitati da se ovdje ili ondje dogodio nasilni incident s nekim tražiteljem azila. Od državne vlasti s pravom očekujemo da čuva red i sigurnost. Tko se ne želi držati zakona i običaja pristojnosti kraja koji ga je primio,

15 Redovnici kao Božji migranti, sijači vjere i nade

ne može računati na utočište, baš zbog onih koji se žele uklopiti. Strah od stranca je ipak više od pitanja sigurnosti. Na dubljoj razini to je strah za vlastiti identitet. Često je naš diskurs vrlo pojednostavljen: ili si za migrante, ili protiv. Banalnost te dihotomije otkriva da je sržno pitanje zapravo: jesi li za očuvanje hrvatskog identiteta (navodno katoličkog) ili ne. To pitanje je pak lažna dilema, lažna alternativa. Moj identitet ne ugrožava drugi, nego manjak vjere u sebe. Zatvaranje u sobu ili žilet žicu neće ga očuvati jer mu je prijetnja ona nesigurnost iznutra. Strah za gubitak kršćanskog identiteta uzrokovan je krizom kršćanske vjere, pa se taj identitet može jačati isključivo rastom vjere u Krista raspetoga i uskrsloga. Dapače, kad prevladava strah, ne možeš pozitivno utjecati na pridošlice. Ne možeš evangelizirati ako se bojiš. Vjera u Krista pobjednika otvara vrata sobe u koju smo se zatvorili poput prvih učenika i čini nas odvažnima da Krista svjedočimo onako kako on hoće. Ako tu uključimo i potrebu hrabrosti za rađanje novoga života, možemo zaključiti: kršćanski identitet Europe gradi se životom vjere po evanđelju i ljubavlju prema novom životu. Kad kažem “po evanđelju”, mislim na nešto u sebi daleko bogatije i snažnije od tzv. “kršćanske civilizacije”. Posljedično, kao kršćani imamo evanđeosko poslanje postaviti se pred sijače straha i beznađa s jasnom porukom da nemaju našu potporu, kakav god da im je folklor. Mi smo sijači vjere i nade. Migrantska priroda redovništva izazov je i redovničkom identitetu. Gotovo sve naše zajednice su po pravilima međunarodne. Na kraju krajeva, teološki i kanonski govoreći, redovništvo je znak i prisutnost opće Crkve

u lokalnoj Crkvi. Ipak, suradnja koja nadilazi granice provincije zna biti problem. Činjenica da smo baštinici Kristovi, implicira da smo baštinici svijeta, suodgovorni za cijelu Crkvu, spremni poći u široki svijet i primiti u srce široki svijet. Pred svima nama je Kristov poziv da se ne ustručavamo surađivati na nacionalnoj i međunarodnoj razini s drugim redovničkim zajednicama, bilo da šaljemo ili da primamo braću i sestre iz drugih zemalja. Sluga Božji p. Ante Gabrić, hrvatski misionar u Indiji, rekao je za jednoga posjeta domovini: “Ljubite našu lijepu hrvatsku domovinu! Ali jedno ne zaboravite, a to je da proširite ljubav prema svojoj domovini na cijeli svijet. Ne budimo mali srcem i duhom!”5 Moj drugi apel jest da se kao redovnici i kao katolici ne povučemo od onoga što je najutjecajniji povijesni proces u Europi u ovome trenutku. To su globalne migracije. One su tu i neće skoro prestati. U taj proces već odavno je uključena većina država, a pomalo se navikavamo da zahvaća i Hrvatsku. Svijet i Europa se miješaju i mijenjaju, i nema povratka unatrag. Politička rješenja u vezi s izazovom migracija i raznolikošću kultura brojna su i kompleksna; ne moramo se slagati u svim nijansama. Ali ne smijemo to pitanje prepustiti bilo kome. Mi toj tematici možemo dati doprinos baš kao katolici, kao redovnici, i to hrvatski redovnici i redovnice. Nije rješenje povlačenje pred problemom, još manje panika, nego izlazak pred izazove s odvažnom vjerom, sa sviješću da smo baštinici Kristovi i baštinici Očevi s Kristom.

5 Juraj Gusić (ur.), Životni put jednog misionara, sv. II (Zagreb, 1972), 378.

VIJESTI • ožujak 2019.

an posvećeno

ivota

foto: dubrovacka-biskupija.hr

Dan posvećenog života u Dubrovačkoj biskupiji Dubrovnik, 26. siječnja 2019. Na proslavi Dana posvećenog života u Dubrovačkoj biskupiji u subotu 26. siječnja okupili su se redovnici i redovnice svih zajednica s područja biskupije kako bi Bogu zahvalili za svoje zvanje i poziv koji žive. Riječi pozdrava uputio je fra Stanko Dodig, pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije, a dubrovački biskup Mate Uzinić čestitao je redovnicama i redovnicima Dan posvećenog života koji se u Dubrovačkoj biskupiji slavi ranije.

dovnice imali su u crkvi Male braće, a klanjanje su predmolili pojedini redovnici i redovnice, predstavnici svojih zajednica. Iz crkve dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha osobe posvećenog života nakon blagoslova svijeća u procesiji su krenule prema katedrali Gospe Velike, gdje je pontifikalno euharistijsko slavlje predvodio biskup Uzinić uz koncelebraciju generalnog vikara don Hrvoja Katušića te redovnika. Liturgijsko pjevanje predvodile su dominikanke, a redovnici i redovnice čitali su i čitanja i molitvu vjernika.

oželio im je da uvijek pronalaze nadahnuće za svoj redovnički život u primjerima sudionika događaja prikazanja Isusa u hramu, odnosno u Malom Isusu, Mariji i starcu Šimunu.

U homiliji biskup je govorio o poslanju sedamdesetdvojice učenika u kojem je prepoznao i poslanje redovnika i redovnica. Žetva je velika a radnika malo, citirao je biskup Evanđelje, i poziv Gospodinu da pošalje radnike u svoju žetvu više bi se odnosio na one koji dolaze poslije nas. Potaknuo je okupljene da Gospodinov poziv ne promatraju samo u odnosu na druge nego i u odnosu na sebe same, kako bi se ta molitva pretvorila u življenje i svjedočenje vlastitim životom.

Potom su mladi Dubrovačke biskupije u dvorani Ivana Pavla II. izveli prigodan program: dvije glazbene točke, igrokaz „Prtljaga“ i jednu recitaciju-molitvu. Euharistijsko klanjanje za duhovna zvanja redovnici i re-

Poziv i poslanje sedamdesetorici dolaze poslije poziva i poslanja dvanaestorice, protumačio je biskup kontekst te dodao da u tome pozivu Crkva na spomendan sv. Tita i Timoteja koje danas slavi, želi prepoznati širi

o a a a a o

o ž oau

krug Kristovih učenika, ali i one koji su poslije apostola primili Isusov poziv i poslanje poput Timoteja i Tita. „U toj sedamdesetdvojici trebamo prepoznati poslanje i poziv vas, posvećenih osoba“, nastavio je biskup. „Mi, svećenici, na neki smo način baštinici onoga prvog poziva i poslanja dvanaestorice, a vi, posvećene osobe, možete se nekako više prepoznati u ovom drugom pozivu sedamdesetdvojice. U tome pozivu – a nakon Drugog vatikanskog sabora postalo je jasnije da on ne uključuje samo vas, posvećene osobe, ali je vama upućen na jedan intenzivniji i jači način – prepoznaje se poziv i poslanje svih kršćana. To je poslanje koje je upućeno svima.“ Osim što Isus šalje sve i svima važno je primijetiti, kazao je biskup, da Isus šalje po dvije osobe zajedno. Važna mu je zajednica. Zato ste vi, posvećene osobe, pozvane živjeti i ići zajedno. Zapravo je poslanje uvijek zajedničko. Možemo biti pozvani da se povučemo u samoću, ali kad smo iz nje pozvani izići, onda smo pozvani da idemo zajedno s drugima dalje, po dvoje. Ne možemo i ne smijemo biti neovisni od drugih. „Isusov poziv i poslanje nije nešto što se može činiti solirajući, ne vodeći računa o drugima, imajući svoje projekte i planove. To osobito nije moguće u posvećenom životu. Koliko god netko ima karizmi i koliko god je nadaren, sposoban, ne može i ne smije ih živjeti bez konteksta. Kontekst je zajednica, zajednička karizma. Na kraju krajeva, kontekst je Kristovo poslanje.“ Isus u evanđeoskom ulomku dalje govori o cilju poslanja sedamdesetdvojice. Cilj je njemu pripraviti put. „U središtu našega poslanja je Isus, njegov dolazak, a ne mi. To ne

a koj

smijemo zaboraviti. Ne smijemo sebe isticati, sebe stavljati u prvi plan. Nismo pozvani i poslani drugima da bismo im sebe donijeli, nego da bismo njemu pripravili put, da bi on nakon nas mogao doći.“ Biskup je spomenuo i poziv na molitvu, koji slijedi u Evanđelju. To nije molitva koja Boga treba uvjeriti u nešto. Zna Bog da je žetva velika a radnika malo. To nije ni molitva samo za one koji će doći poslije nas nego je to prije svega molitva za nas koji smo pozvani i poslani da bismo se od učenika, koji sjede do njegovih nogu, pretvorili u njegove apostole, u one koji će otkriti i veličinu žetve i potrebe radnika, te kroz tu molitvu sami sebe osposobiti da čuju da su pozvani i otkriti da su poslani, te se onda pretvoriti u radnike na njivi Gospodnjoj. Tu dolazimo do pretvaranja molitve u život, nastavio je biskup. To je istovremeno molitva Gospodinu da nas uravnoteži, da nas učini spremnima, da nam dade unutarnji mir, slobodu, poniznost, sposobnost osobito nadilaženja poteškoća, razočarenja i neuspjeha, ali uvijek usmjerena na otkrivanje volje Gospodara žetve, kazao je u propovijedi dubrovački biskup. „Molitva je uvijek stavljanje sebe Bogu na raspolaganje i usvajanje njegove volje kao svoga životnog programa.“ U nastavku propovijedi biskup je naglasio način na koji se to poslanje vrši, a to je uvijek na način „bivanja jaganjcima“. Potrebno je to naglasiti, kazao je biskup posvećenim osobama, jer smo skloni, to nam je nekako u prirodi, vukovima odgovoriti na način vukova. Ne tako, govori nam Isus, nego na način jaganjaca. Sredstvo za to poslanje, za taj način jaganjaca, jest ići „bez kese, bez torbe, bez novca, bez obuće“, kako se dalje govori

VIJESTI • ožujak 2019.

an posvećeno

ivota

foto: sibenska-biskupija.hr

u Evanđelju. Biskup je potaknuo okupljene redovnike i redovnice na promišljanje o tome na što su još navezani, jer je potrebno odreći se svega za Gospodina, sve njemu predati. „Jesmo li spremni prije svega otkriti svoje terete, i kao zajednice i kao pojedinci, i osloboditi ih se?“ upitao je biskup i povezao to s igrokazom koji je izveden ranije tijekom dana, a govorio je i o odnosu osobe prema teretima koje u životu nosi. Istaknuo je važnost ispletanja iz zemaljske logike i kriterija koji privezuju za zemlju, i koji nas onesposobljuju da idemo naprijed.

Dan posvećenog života u Šibenskoj biskupiji

Biskup je zatim izdvojio neke naglaske iz pisma uz Dan posvećenog života, „Baštinici Kristovi“. Dodao je kako se te poruke uklapaju i u poslanje sedamdesetdvojice koje nas šalje sve i svima: „Danas, na Dan posvećenog života u Dubrovačkoj biskupiji, želio bih da vi, posvećene osobe, shvatite da je to poziv na poseban način upućen upravo vama.“

Pročelnik Dodig na kraju je zahvalio svima, a o. Vinko Maslać najavio je skori početak trajnog euharistijskog klanjanja koje vjernici laici, uz vodstvo svećenika, preuzimaju na sebe. Potaknuo je redovnike i redovnice da se i oni na svoj način priključe koliko mogu. (IKA/dubrovacka-biskupija.hr)

Šibenik, 27. siječnja 2019. Dan posvećenog života proslavljen je u nedjelju 27. siječnja u ženskom benediktinskom samostanu Sv. Luce u Šibeniku. Susret je započeo pozdravom opatice samostana s. Fortunate Spahije i šibenskog biskupa Tomislava Rogića. olitvu Večernje predvodili su novaci Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja s Visovca.

Izlaganje „Cor orans – provedbena uputa apostolske konstitucije Vultum Dei quaerere o ženskom kontemplativnom životu“ održao je meštar novaka s Visovca fra Ivan Režić. Na slavlju je bio prisutan i umirovljeni biskup Ante Ivas. Taj dokument s originalnošću, jednostavnošću i novom živošću govori o važnosti prepoznavanja vrijednosti kontemplativnih zajednica za život Crkve, kazao je o. Režić. Naglasio je da dokument ima veliku vrijed-

o a a a a o

o ž oau

nost i za redovnice i redovnike koji ne žive u klauzuri. Dokument se može u širem smislu primijeniti i na društvo i obitelji, poglavito u dijelu u kojem govori o formaciji, susretu

a koj

s Bogom i korištenju društvenih mreža i medija. (IKA/sibenska-biskupija.hr)

foto: s. M. E.

Dan posvećenog života u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji Bjelovar, 1. veljače 2019. U predvečerje blagdana Prikazanja Gospodnjeg 1. veljače 2019. godine, okupile su se redovnice i redovnici u bjelovarskoj katedrali Sv. Terezije Avilske oko svojeg biskupa, mons. Vjekoslava Huzjaka, i proslavili Dan posvećenog života.

a početku slavlja fra Marko Pustišek pozdravio je o. Biskupa te sve redovnice i redovnike riječima sv.

Franje koji nas ohrabruje za zajednički život. Svečanom pjevanom Večernjom molitvom i euharistijskim slavljem zahvalili smo Gospodinu za dar poziva i služenja u svojim zajednicama različitih karizmi. Umjesto kratkog čitanja u Časoslovu, fra Rikardo pročitao je odlomak iz knjige pape Franje Zdravo Marijo. Na proslavi su sudjelovale Sestre bazilijanke iz Križevaca, Kćeri Božje ljubavi iz Križevaca, Klanjateljice Krvi Kristove iz Bjelovara, Milosrdnice Sv. Vinka Paulskog iz Grubišnog Polja, Sestre Naše Gospe iz Bjelovara i franjevci iz Bjelovara. (s. M. E.)

VIJESTI • ožujak 2019.

an posvećeno

ivota

foto: gospicko-senjska-biskupija.hr

Dan posvećenog života u Gospićko-senjskoj biskupiji Gospić, 1. veljače 2019. Redovnice i redovnici koji djeluju u Gospićko-senjskoj biskupiji obilježili su, zbog pastoralnih razloga, Dan posvećenog života u petak 1. veljače u Gospiću. U dvorani biskupije gospićko-senjski biskup Zdenko Križić održao je predavanje „Od redovničkog života do evanđeoskog života“.

gospićkoj katedrali slavio je misu na kojoj su, uz redovnike, koncelebrirali umirovljeni biskup Mile Bogović, domaći župnik preč. Mario Vazgeč i ravnatelj biskupijskog Caritasa preč. Luka Blažević, asistirali su đakoni i sjemeništarac, a pjevanje je predvodio katedralni zbor pod vodstvom Franje Puškarića. Katedralu su ispunili, osim starijih vjernika, djeca i mladi.

Biskup se u razmatranju Božje riječi zaustavio na prispodobi o sjemenu, u kojoj je Božja riječ to sjeme o kome govori Isus. Naglasak je na sijaču, ali i na tlu na koje to sjeme, ta riječ, pada. Sijač, Isus, svoje sjeme, odnosno svoju riječ, upućuje svima. „Baca to sjeme i tamo gdje vjerojatno neće imati uvjete za rast. Poruka je jasna: Bog nikada ne gubi nadu u čovjeka i njegovo obraćenje. Poduzima sve i ne umara se. Neprestano mu nudi svoj život, a odgovornost ostaje na svakom pojedinom čovjeku. To sjeme, Božja riječ, naizgled je nešto neznatno, maleno, ali u sebi sadrži izvanrednu sposobnost, nevjerojatnu snagu. Iz iskustva znamo kako sjeme može niknuti i svojom stabljikom probiti beton, a čovjeku je za to potreban malj, a i to ponekad nije dovoljno“, protumačio je biskup. S tim sjemenom Isus uspoređuje svoju riječ, a o tlu, značenju i ulozi sijača govorilo se u prispodobi o sijaču. Tu je sav naglasak stavljen na snagu koju sjeme, Božja riječ, ima u

o a a a a o

o ž oau

sebi. Isus je rekao da su njegove riječi duh i život, a Pavao uspoređuje Božju riječ s mačem, jer prodire duboko u dušu osobe koja je otvorena srca prima. U Poslanici Hebrejima piše: „Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakog dvosjeklog mača, i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca“. I starozavjetna Knjiga Mudrosti uspoređuje Božju Riječ s oštrim mačem, ali i sa žestokim ratnikom koji je jurnuo s nebesa, a s takvom slikom služi se i knjiga Otkrivenja. U knjizi proroka Jeremije Bog govori: „Nije li riječ moja poput vatre i nije li slična malju što razbija pećinu?“. Biblija se služi snažnim izrazima da istakne snagu i efikasnost Božje riječi koja se Bogu „ne vraća bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah“, kako se čita kod proroka Izaije. To je snažna poruka svima nama s obzirom na naš odnos prema Božjoj riječi koju čitamo i slušamo svaki dan. Ne bez razloga, Isus prije same ove prispodobe daje upozorenje svima koji su ga slušali: „Pazite na ovo što slušate!“, pojasnio je mons. Križić. Istaknuo je da je tu bit problema: površno i rastreseno slušanje Božje riječi, čitanje i slušanje od kojega se ništa ne prima, koje ni malo ne mijenja život. Mi vjernici znamo da ta Božja riječ djeluje, ali ne znamo kako djeluje. To je misterij Božje riječi. Vjera ne objašnjava sve. Važni su nam i misteriji. Mnoge stvarnosti ne razumijemo, ali u njih čvrsto vjerujemo. Petar, premda je zatajio Isusa, sačuvao je u srcu njegove riječi kojih se nakon zataje sjetio i to ga je spasilo. Istina, djelotvornost Božje riječi, odnosno sjemena, zavisi od tla na koje pada, tj. zavisi od nas. Bez naše suradnje Božja riječ ne donosi plo-

a koj

da. I euharistija se određuje kao snaga, kao život, ali i njezina djelotvornost zavisi od djelotvornosti onoga koji je prima. Prvi monaški duhovni učitelji „stavljali su veliki naglasak na samoću i šutnju kao nužni uvjet za slušanje Božje riječi koja dolazi čovjeku iz dubine njegova srca gdje se nalazi Božje prebivalište u nama“. Tako jedan od tih učitelja piše: „Ti moraš šutjeti; pusti neka Božja riječ govori u tebi. Istinska unutarnja molitva sastoji se u našem ‘zašutjeti’ i u našem slušanju neopisivoga Božjeg glasa u dubini srca. Mi se trebamo samo prepustiti Božjem djelovanju.“ Tu imamo primjer Marije koja prima Božju riječ da bi je u srcu prebirala, o njoj razmišljala, i tako sve dublje uranjala u misterij Boga i svog vlastitog poziva i poslanja. Božja riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. Nakon utjelovljenja Božje riječi, sve što Bog od nas očekuje objavio je u dvije riječi kod Isusova preobraženja: „Njega slušajte.“ Ne slušati Božju riječ znači potpasti pod osudu. Isus veli: „Tko ne prima mojih riječi imat će svog suca. Riječ koju sam vam naviještao sudit će mu u posljednji dan.“ Isusov glavni prigovor Židovima koji mu ne vjeruju je: „Otac koji me posla svjedoči za mene … Ali vi riječi njegove nemate da prebiva u vama.“ Poslije toga im kaže: „Želite me ubiti jer moja riječ ne prodire u vas“, a zatim dodaje: „Zašto ne razumijete moga govora? Zato što niste kadri slušati moju riječ. Vi imate đavla za oca.“ Tu su istaknute dvije važne stvari: „Moja riječ ne prodire u vas.“ Kada se to dogodi, osoba se sve više otvara glasu đavla. On tada ispunja tu prazninu. Tako se dogodio prvi grijeh i svaki poslije njega.

VIJESTI • ožujak 2019.

Isus proglašava blaženima one koji slušaju Božju riječ i čuvaju je. Zato i stalna upozorenja: „Pazite na ono što slušate“, ili kod Luke: „Pazite kako slušate.“ Autentično slušanje dovodi osobu do viđenja. U Evanđelju slušati i vidjeti često ide skupa. Tako čujemo od Isusa: „Blago vašim očima što vide i ušima koja slušaju.“ „Idite javite Ivanu što ste čuli i vidjeli.“ Ili prigovor Židovima: „Vi nikada niste čuli njegov glas niti ste ikada vidjeli njegovo lice.“ Isusov učenik je čovjek koji mora imati iskustvo riječi i lica, koji zna čuti i vidjeti snagom srca, nutrine. Riječ Božja kada dopre do ljudskog srca, formira čovjekov pogled, omogućuje mu da dobro vidi. Bez Božje riječi oko ostaje nekršteno, neobraćeno, nesposobno ispravno vidjeti. Isus u tome smislu govori o „zlu oku“. Problem zlog oka jest problem srca koje nije pročišćeno snagom i svjetlom Božje riječi. Bez ovoga Isusov učenik postaje duhovni slijepac koji će sam ili s drugima završiti u jami svoje oholosti i svog egoizma, pojasnio je mons. Križić. Biskup je na kraju rezimirao bit redovničkog poziva: slušati i motriti Boga i biti njegovim svjedokom u svijetu bez obzira kakav taj svijet bio. Nakon mise upriličena je večera i druženje u Biskupskom domu. (IKA/gospicko-senjska-biskupija.hr)

an posvećeno

ivota

Dan posvećenog života u Riječkoj nadbiskupiji Rijeka, 2. veljače 2019. U povodu blagdana Svijećnice ili Prikazanja Gospodnjega u Hramu, koji je ujedno i Dan posvećenog života, redovnice i redovnici te članovi družbi apostolskog života i svjetovnih institucija okupili su se u subotu 2. veljače na svečanom slavlju pjevane Večernje u katedrali Sv. Vida.

bog jake kiša tradicionalno slavlje Večernje molitve nije ove godine održano u dominikanskoj crkvi Svetog Jeronima, kao ni procesija, nego je cijeli program bio u riječkoj prvostolnici. Nakon slavlja Večernje molitve uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predslavio mons. Nikola Uravić, povjerenik za redovnice Riječke nadbiskupije. U prigodnoj propovijedi govorio je o odnosu redovnika i redovnica s Gospodinom u osobnoj i zajedničkoj molitvi te ih je usporedio sa supružnicima koji se međusobno ne smiju doživljavati „zdravo za gotovo“ i rutinski. Kao što su supružnici pozvani na međusobnu vjernost i ustrajnost u bračnoj ljubavi, tako su redovnici i redovnice pozvani na isto u svojem odnosu s Bogom i prema zajednici kojoj pripadaju. Mons. Uravić pozvao je redovnike i redovnice na oprez kako ne bi upali u zamku i zapustili samostansku molitvu pod izgovorom evangelizacije. Bez kvalitetne molitve i zajedničkog života nema ni uspješnog poslanja izvan samostana, kazao je povjerenik za redovnice Riječke nadbiskupije.

o a a a a o

o ž oau

a koj

foto: ri-nadbiskupija.hr

K tome, potaknuo ih je na oprez da se ne počnu uzdati u vlastite snage i neozbiljno shvaćati darove koje im je udijelio Gospodin. Propovijed je završio u duhu blagdana Svijećnice te je sve potaknuo da budu Kristovo svjetlo u svijetu i da mu prikažu svoje živote. (IKA)

Dan posvećenog života u Sisačkoj biskupiji Sisak, 2. veljače 2019. Susret redovnica i redovnika s područja Sisačke biskupije povodom Dana posvećenog života i blagdana Svijećnice održan je u subotu 2. veljače u Sisku. Tom prigodom, svečano misno slavlje u katedrali Uzvišenja sv. Križa predvodio je povjerenik za osobe posvećenog života fra Goran Rukavina u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i više svećenika.

homiliji, obraćajući se posebno okupljenim redovnicima i redovnicama i podsjetivši na pročitano

Evanđelje po Luki, fra Goran rekao je kako blagdan Prikazanja Gospodinova –Svijećnica donosi priliku za razmišljanje što to uopće nama znači svjetlo. „Fizičko svjetlo je nešto što danas svatko od nas ima i naučili smo da ako ga i nema, dobijemo ga pritiskom na prekidač. Ali ipak, svjetlo ima daleko dublje značenje od ovoga fizičkog. Iz toga možemo pogledati i na značenje svijeće. Palimo ih na grobovima svojih pokojnika, kod krštenja, rođendana. Zašto to činimo? Svijeća je oduvijek simbol nečega neizrecivog i upućuje nas na dodatni sadržaj, tj. jedno značenje povezuje s nekim dubljim. Ona nas prije svega podsjeća na ono pravo Svjetlo nedostižno našim fizičkim očima. Tako na grobu svojih voljenih zapalimo svijeću i više o tome ne razmišljamo, a zapravo ta se svijeća pali da se podsjetimo na ono nevidljivo svjetlo koje sjaji i iz groba, i na to da i u nama prebiva to svjetlo koje se ne gasi ni smrću.“ Fra Goran je rekao kako danas posebno pred očima imamo i dijete Isusa iz Evanđelja, a koje drži starac Šimun te govori: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, sla-

VIJESTI • ožujak 2019.

an posvećeno

ivota

foto: biskupija-sisak.hr

vu puka svoga izraelskoga.“ „Ako nekome trebaju duboko u srcu odjeknuti ove riječi da je ljudima svjetlo život, onda su to osobe posvećenog života, ali i vi vjernici laici. Znamo da živimo u vremenu koje odmiče i koje je prolazno i svakog se dana približavamo svjetlosti koja sve prosvjetljuje. Čim se čovjek rodi počinje njegova trka prema grobu, te trčeći prema njemu zapravo idemo ka toj svjetlosti koja prosvjetljuje. Tu svjetlost i život Bog će nam darovati ako ga živimo kao prinos njemu“, zaključio je fra Goran te na kraju potaknuo sve okupljene da u svome svakodnevnom životu svjedoče i pronose to svjetlo. Prije mise u Pastoralnom centru katedralne župe održan je i susret redovnica i redovnika s područja Biskupije. (biskupija-sisak.hr)

Dan posvećenog života u Porečkoj i Pulskoj biskupiji Svetvinčent, 2. veljače 2019. U subotu 2. veljače, o blagdanu Svijećnice, kada se obilježava i Dan posvećenog života, susret redovnika i redovnica koji žive i djeluju na području Porečke i Pulske biskupije održan je u Svetvinčentu, rodnoj župi bl. Miroslava Bulešića.

akon okupljanja susret je započeo prigodnom katehezom koju je redovnicima i časnim sestrama održao vlč. Darko Zgrablić, mjesni župnik. Kateheza je održana u dvorani župnog stana gdje se čuva veliki procesijski drveni križ koji je bl. Miroslav Bulešić nosio u pokorničkoj procesiji za vrijeme trajanja misija u filijali župe Kanfanar 1946. godine. Vlč. Zgrablić je između ostalog istaknuo da su redovnici

o a a a a o

o ž oau

a koj

foto: biskupija-porecko-pulska.hr

pozvani biti svjetlo svijeta, sol zemlje, svijeća, svjetionik koji će drugima pokazivati pravi put prema Bogu, ne nužno riječima, već ponajprije primjerom autentičnog življenja evanđelja. Spominjući bl. Miroslava Bulešića naveo je svjedočanstvo mještana o tome kako je on već u mladosti pokazivao nepokolebljivu odanost molitvi, povezanosti s Bogom. Istaknuo je njegovu posvemašnju predanost Božjoj volji. To je odlika koja bi trebala resiti sve Bogu posvećene osobe, ali ponekad je iznenađujuće teško odreći se svojih planova, istaknuo je vlč. Zgrablić. Svečano koncelebrirano misno slavlje s blagoslovom svijeća te obnovom redovničkih obećanja, u župnoj crkvi Navještenja Marijina, predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša uz koncelebraciju okupljenih redovnika. U prigodnoj homiliji biskup je istaknuo temeljna obilježja koja bi trebala odlikovati kršćane, a napose osobe posvećenog života: kršćanska svetost, kršćanska radost, kršćan-

sko zajedništvo te kršćanski napredak i cilj. Kršćanska svetost ih određuje kao različite, jer žive posvema u Kristu. Kršćanska radost proizlazi iz molitve, iz radosti naviještanja Isusa Krista, iz radosti ljubavi i vjere, iz radosti trpljenja za Krista te iz radosti kršćanske gostoljubivosti. Govoreći o kršćanskom zajedništvu, biskup je napomenuo da je opasnost koja ugrožava Crkvu, a napose redovništvo, opasnost razdijeljenosti. Ona proizlazi iz vlastite ambicioznosti i stavljanja sebe u prvi plan, iz želje za prestižom, društvenim statusom i prvim mjestima te iz usmjerenosti na sebe. Snagu za zajedništvo potrebno je crpiti iz saznanja da smo svi u Kristu i da nas njegova ljubav drži ujedinjene. Snaga Kristove ljubavi trebala bi nas držati u zajedništvu, naglasio je biskup, a činjenica da sudjeluju u Duhu Svetomu treba čuvati kršćane od nejedinstva. Mi vjernici, redovnici i redovnice ne trebamo se samo čuvati grijeha i nastojati biti čisti. Isus nas suočava s izazovom. Ustvari on

VIJESTI • ožujak 2019.

an posvećeno

ivota

nam kaže da iziđemo iz moralno pristojnog izgleda i da prestanemo gledati na čestitost kao na „nečinjenje stvari“. On traži da potrošimo sebe i sve što imamo na drugoga. Tako ćemo pronaći istinsku sreću u vremenu i u vječnosti.

Dan posvećenog života u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji

Biskup je zaključio istučući redovnički cilj i smisao: živjeti takav život da se njime daje slava i čast Bogu. Kršćanska dobrota ne znači postići korist za samoga sebe; ona znači dati slavu Bogu i služiti ljudima. Redovnik i redovnica znaju, i svjedoče, da su ono što jesu, ne svojom vlastitom snagom, nego samo po milosti Božjoj.

Blagdan Svijećnice 2. veljače, koji je ujedno i Dan posvećenog života, u Splitu je proslavljen procesijom sa svijećama od crkve Sv. Dominika do katedrale Sv. Dujma te misom koju je predvodio generalni vikar Splitskomakarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović.

Obnovu redovničkih obećanja predvodio je dijecezanski povjerenik za redovnice p. Đuro Hontić, OFM Conv., a završne zahvale uz prigodno promišljanje o Danu posvećenog života izrekla je s. Jaira Udovičić, iz zajednice Sestara Milosrdnog Isusa.

Po završetku mise, okupljeni redovnici i redovnice zadržali su se u molitvi pred relikvijama bl. Bulešića.

Po dolasku u splitsku prvostolnicu započelo je misno slavlje blagdana koji je u Evanđelju opisan kao prikazanje djeteta Isusa u hramu. Tada su u malenom djetetu starac Šimun i proročica Ana prepoznali Boga. „Oni su bili prvi redovnici“, kazao je generalni vikar u propovijedi i pojasnio da su čitavi njihovi životi bili usmjereni na Boga i na služenje. I dok se kod Šimuna ta usmjerenost očituje u odnosu prema Duhu Svetome koji ga upućuje u hram, kod Ane se ta usmjerenost očituje u hvaljenju Boga zbog djeteta. Propovjednik je ukazao na zanimljivu činjenicu da su Isus i Marija svoju zakonsku obvezu prikazanja djeteta mogli izvršiti i negdje bliže svom mjestu boravka, ali su ipak otišli u Jeruzalem. Time su htjeli pokazati da za njih vršenje Božje volje nije opterećenje, nego radost. Oni su tu obvezu

Susretu je prisustvovalo tridesetak redovnika i redovnica: Sestre milosrdnice iz Pule, Sestre Družbe kćeri Milosrđa TSR Sv. Franje iz Pule, istarske Župske sestre iz Pazinskih Novaka, jedna uršulinka iz Rovinja, Klanjateljice Krvi Kristove iz Vrsara, Sestre Milosrdnog Isusa iz Pule, Euharistijske službenice Srca Isusova i Marijina iz Poreča, jedan otac pavlin iz Svetog Petra u Šumi, franjevci iz Pazina, Rovinja i Pule te franjevci konventualci iz Pule. (biskupija-porecko-pulska.hr)

Split, 2. veljače 2019.

rije procesije, u crkvi Sv. Dominika fra Petar Lubina u kraćem je razmišljanju podsjetio na ljepotu i izazove redovničkog života, a potom je generalni vikar blagoslovio svijeće.

o a a a a o

o ž oau

a koj

foto: smn.hr

doživjeli kao nešto što ih posvećuje i uzdiže. I starac Šimun je, uzimajući Isusa u ruke, postao posvećen. „I što je onda nama, nasljednicima Šimuna i Ane, činiti nego uzeti Isusa u ruke i posvetiti se? Ali te ruke ne smiju ostati zatvorene i škrte da bi uživale u samoposvećenosti i samodostatnosti. Koliko god bio pravedan, koliko god bio pobožan, kakve koristi od toga, ako Isusa ne donesem drugima, ako ne posvetim i druge? Posvećeni život je onaj koji prima posvetu i posvećuje drugoga, ne ostaje zatvoren u sebi. To je onda plodan život, onaj koji nastavlja lozu. Današnji je blagdan poziv da ponovo otkrijemo u čemu je pravednost, u čemu je bogobojaznost te da ponovo otkrijemo post i molitvu, ne radi posta i molitve, već radi Onoga prema kojem nas post i molitva vode – Isusa. Isus, mada nije rekao ni riječi, glavni je protagonist današnjeg Evanđelja. Isus, makar ne govori fizičkim ustima, i danas u Crkvi govori kroz riječi koje čitamo. On je prota-

gonist Crkve i Crkva je Njegova lađa, kako je rekao papa Benedikt XVI. na kraju svoga pontifikata. Crkva nije moja lađa, to je Kristova lađa! Krist je protagonist svakog života, a osobito posvećenog života. Mi bismo zbog toga trebali biti sretni i ponosni jer smo, kako je rekla Majka Terezija, olovka u Njegovoj ruci, a On je onaj koji piše. Isus naš život ispunja do kraja, jedino s Njim možemo svaku večer prije počinka izmoliti: „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodine!’“, istaknuo je predvoditelj. Na kraju propovijedi mons. Vidović zaključio je da život ispunjen radošću i zahvalnošću predstavlja najbolje mjerilo posvećenosti, najbolji navještaj i najbolje svjedočanstvo, „kada svijeća našeg života svijetli Isusovom svjetlošću“. (IKA/smn.hr)

VIJESTI • ožujak 2019.

an posvećeno

ivota

foto: pozeska-biskupija.hr

Dan posvećenog života u Požeškoj biskupiji Požega, 2. veljače 2019. Na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu, 2. veljače, redovnice i redovnici koji djeluju na području Požeške biskupije okupili su se u Požegi na duhovni program kojim su proslavili Dan posvećenog života.

rogram je započeo u dvorani Bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma, gdje je isusovac dr. o. Mijo Nikić održao nagovor pod naslovom „Pozvani na svetost – živjeti redovničku karizmu u mjesnoj Crkvi“. O. Nikić govorio je o kompleksnosti čovjekove stvorenosti kroz tri sastavnice – duh, dušu i tijelo, naglašavajući kako izostanak jedne od tih triju ili njihovo nedovoljno zrelo življenje onemogućuje da čovjek živi zdrav odnos prema Bogu i čovjeku. Naveo je konkretne primjere redovničke

prakse u kojoj na vidjelo dolaze određeni problemi koji su posljedica čovjekove ranjenosti i nezrelosti, ali oni istovremeno mogu biti i prednost ako redovnik odnosno redovnica gaje zdravu samokritičnost kojom pristupaju sebi u otvorenosti za svoj napredak i rast. Pozvao je okupljene da se prisjete svoje redovničke karizme koju su primili od svojih utemeljitelja, te se iznova oduševe živjeti vjerno i predano zavjete koje su dali Bogu u Crkvi i koje sada konkretno žive u određenoj mjesnoj Crkvi. Potom su redovnice i redovnici u crkvi Sv. Lovre proslavili Službu večernjih hvala, gdje su i imali prigodu za ispovijed. Središnji dio programa bio je u katedrali gdje su se redovnici pridružili vjernicima u molitvi krunice te su sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima predstavnicima redovničkih zajednica, svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova te iz Župe Sv. Terezije Avilske. Slavlje je započelo ulaznom procesijom redovnica i redovnika s upaljenim

o a a a a o

o ž oau

svijećama te blagoslovom svijeća na ulazu u katedralu. U homiliji, biskup je redovnicama i redovnicima čestitao Dan osoba posvećenog života te ih je upitao jesu li radosni što su redovnici. Dobivši potvrdni odgovor, pozvao ih je da u svjetlu naviještene Božje riječi promotre svoje redovničko služenje. Ustvrdio je da je u evanđeoskom ulomku prikazana povorka ljudi u jeruzalemskom hramu, u kojoj se nalaze Marija i Josip, noseći na rukama preveliki dar, jedinorođenoga Sina Očeva, koji je postao čovjekom, želeći ga po Mojsijevom zakonu prikazati Bogu kao svog prvorođenca. Događajem prikazanja u hramu Bog je pokrenuo događanje koje je stiglo i do nas, u kojem on nastavlja ostvarivati svoj naum na svoj čudesan i pokatkad nama nerazumljiv način, rekao je biskup. Ističući činjenicu da mnogi ljudi danas u Hrvatskoj vide samo ono što je negativno, kako u društvu tako i u Crkvi, biskup je naglasio da nije sve oko nas i u nama samo zlo i mrak, već da ima puno dobra i svjetla, ali da je potrebno stvarnost promatrati očima vjere i biti poput Marije, koja u događaju prikazanja ništa ne govori, nego sluša druge dok govore i s divljenjem gleda kako Bog ostvaruje svoj naum spasenja. Zamolio je Isusa Krista da u redovnicama i redovnicima te u svim nazočnim vjernicima očisti hram njihova tijela od duhovne hrđe, i svojim svjetlom rasprši tamu njihova zla i grijeha, kao što je vatra moćna pročistiti željezo, srebro i zlato, kako je slikovito rekao prorok Malahija, govoreći u prvom čitanju o potrebi očišćenja hrama. Potaknuo je redovnice i redovnike da u Hrvatskoj budu takvi vidioci kakvi su bili Marija, starac Šimun i toliki drugi tijekom dvijetisućljetne povijesti Crkve, među kojima su sv. Franjo, sv. Vinko Paulski, sv. Ivan od Boga i drugi sveti uteme-

a koj

ljitelji njihovih redovničkih zajednica, koji su sebe promatrali u Isusu Kristu i nastojali živjeti od njegove snage. Podsjetio je redovnice i redovnike da je u krštenju Isus Krist ušao u njihovu ljudsku slabost i ranjenost grijehom i smrću, i da zbog toga njihova sudbina nije njihova nemoć, nego Isusova moć i njegova pobjeda nad smrću, te ih je pozvao da zbog toga budu radosni i u toj radosti žive svoju redovničku karizmu. Pozvao ih je da trajno budu okrenuti prema čovjeku i na taj način po svakodnevnoj molitvi i žrtvi vjerno ostvaruju poslanje koje im je Bog dodijelio. Potaknuo ih je da jedni drugima, molitvom i na druge načine, pomažu izići iz svojih slabosti, da ne osuđuju jedni druge, nego jedni u drugima vide djelo Božje ljubavi, te da u svom redovničkom služenju, ohrabreni ovim blagdanom i potpomognuti Marijinim zagovorom cijelim svojim bićem žive predanost Bogu. Nakon homilije, redovnice i redovnici s upaljenim svijećama u rukama zahvalili su Bogu za dar poziva i predvođeni svojim predstavnicima obnovili su vjernost zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće. Na kraju misnog slavlja biskup Škvorčević zahvalio je redovnicama i redovnicima što svoje služenje Isusu Kristu i bratu čovjeku ugrađuju u Požešku biskupiju, što mole za nju i što je vole. Zamolio je Gospodina da blagoslovi sve njihove žrtve, poteškoće i trpljenja, te da ih za njih obilno nagradi. Zahvalio je dr. o. Miji Nikiću za riječ koju je uputio osobama posvećenog života, a nazočnima je zahvalio za sudjelovanje na misnom slavlju te je na sve njih zazvao Božji blagoslov. Uslijedio je susret u Domu pape Ivana Pavla II. (IKA/pozeska-biskupija.hr)

VIJESTI • ožujak 2019.

an posvećeno

ivota

foto: biskupija-varazdinska.hr

Dan posvećenog života u Varaždinskoj biskupiji Varaždin, 2. veljače 2019. Tradicionalni susret redovnika i redovnica s područja Varaždinske biskupije održan je na blagdan Prikazanja Gospodnjega – Svijećnicu, u subotu 2. veljače, kada Crkva slavi Dan osoba posvećena života. Susret je započeo u Biskupskom ordinarijatu predavanjem redovnika Družbe Isusove prof. dr. sc. Nike Bilića na temu „Božji poziv u Svetom pismu“.

vodno je sve sudionike pozdravio vlč. Siniša Dudašek, povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i ministranata Varaždinske biskupije. Vlč. Dudašek je podsjetio na riječi pape Franje kako su redovnici i redovnice Božji dar Crkvi. Osobe posvećenog života znak su otvorenosti njihovog srca samome Bogu i zbog

toga je prisutnost redovnika u vjerničkim zajednicama znak i poziv ovome vremenu kada mnogi zatvaraju svoje srce Bogu. Uz čestitke redovnicima povodom njihovog dana, vlč. Dudašek je pozvao na molitvu za redovnička zvanja i izrazio želju da ih bude što više. Pater Niko Bilić svojem je predavanju dao naslov „Na tvoju riječ“ prema odlomku iz Lukinog evanđelja 5,1–11. Kroz svoje izlaganje pater Niko ponudio je razmatranje i odgovor na tri pitanja o kojima je želio promišljati s redovnicima na ovom susretu: „Kako me Gospodin uzima na svoj teren, pod svoje, da budem njegov?“ Drugo pitanje je „Što me čisti od zagađene komunikacije“, a treće „U čemu se ja osjećam nedoraslo, maleno i grešno?“ Promišljanje o ovim temama krenulo je od Petrovog odgovora Isusu nakon cjelonoćnog neuspjelog ribolova, kada ga je Isus pozvao da izveze na pučinu i ponovo baci mreže. Petar mu odgovara „Na tvoju riječ, bacit ću mreže“ iako sve njegovo znanje i iskustvo

o a a a a o

o ž oau

a koj

iskusnog ribara govori suprotno. Ovakva Petrova spremnost urodila je plodom. Želimo i svim redovnicima i redovnicama da oplode svoj pristanak uz Gospodina svjesni da su osobni talenti i sposobnosti podržani snagom Božje riječi, istaknuo je prof. Bilić.

ga prepoznali zato što su ga očekivali, rekao je biskup. Starac Šimun i proročica Ana su ponizni ljudi, svjesni da su potrebni Božje pomoći i zato su otvoreni njegovoj milosti koja im daje da ga prepoznaju u malenom Isusu.

Nadalje je sa sudionicima susreta promišljao nad biblijskim tekstovima poziva proroka Amosa, proroka Izaije i proroka Jeremije. Vraćajući se, nakon analize ovih proročkih poziva, na poziv prve četvorice apostola, posebno apostola Petra, pater je Niko rekao kako nakon što je vidio čudesan ulov koji se dogodio po Isusovoj riječi, Petar spoznaje svoju grešnost i klanja se Isusu Otkupitelju, Sinu Božjemu. Ali i u tom trenutku reagira po svojoj naravi, moli Isusa da ode od njega jer je grešan, on ima svoj plan. Petrova narav je tu, ona nije razorena nego će po Isusovom pozivu biti oplemenjena i sposobna ostaviti sve i poći za Isusom, baš kao i u svakom redovničkom pozivu, zaključio je prof. Niko Bilić.

Svijeće koje danas blagoslivljamo i palimo trebaju nas upućivati na neko drugo Svjetlo, ono koje prosvjetljuje čovjeka koji želi vidjeti smisao svojeg života, poručio je biskup Mrzljak i dodao kako vjeruje da su i osobe posvećenog života o svojem pozivu promišljale u tom Božjem svjetlu, Isusu Kristu, i to nastoje činiti i svaki dan svoga života: živjeti u Isusovom svjetlu.

Proslava Dana osoba posvećenog života nastavljena je u varaždinskoj katedrali gdje je varaždinski biskup Josip Mrzljak u zajedništvu sa svećenicima i redovnicima Varaždinske biskupije proslavio euharistiju. U svojoj je propovijedi biskup podsjetio kako je prije liturgijske reforme drugog Vatikanskog sabora blagdanom Svijećnice završavalo božićno vrijeme liturgijske godine. Blagdan Svijećnice nam i danas poručuje kako je potrebno prepoznati Svjetlo koje je zasjalo svijetu u božićnoj noći. Odlomak iz Evanđelja o Isusovom prikazanju u hramu govori nam da i u tom događaju nisu svi prisutni prepoznali Isusa, već samo dvoje ljudi, starac Šimun i proročica Ana. Oni su

Evanđelist Ivan je vidio da Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka neće primiti svi ljudi, a oni koji će ga primiti postat će djeca Božja. I tako se događa sva ova stoljeća od Isusovog utjelovljenja. Neki ga ne prepoznaju i ne primaju, ali mi koji smo kršteni, a još više koji smo ga prepoznali i izbliza, u izboru posvećenog života, nasljedujemo ga i moramo svjedočiti da je on Riječ Božja, živa, djelotvorna i aktualna u svakom naraštaju pa i u budućnosti, zaključio je biskup Josip. (IKA)

VIJESTI • ožujak 2019.

an posvećeno

ivota

foto: biskupija-varazdinska.hr

Dan posvećenog života u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Đakovo, 2. veljače 2019. Blagoslovom svijeća započelo je svečano večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici, koje je 2. veljače, na blagdan Prikazanja Isusova u hramu – Svijećnicu i Dan posvećenog života uz đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića predvodio umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, koji je toga dana proslavio imendan.

a misnom slavlju bile su nazočne brojne Sestre sv. Križa, koje su tijekom misnog slavlja obnovile zavjete, a nakon pričesti zapjevale su pjesmu Pjevaj Bogu zavjet svet. U homiliji mons. Srakić tumačio je Isusovo prikazanje u hramu, događaj pun iznenađenja koja pomažu ući u otajstvo Isusa Krista

te je istaknuo nekoliko poruka. Marija i Josip sa svom jednostavnošću izvršavaju svoju obvezu, i na prvi pogled čini se da se radi o bilo kojem dječaku; obitelj slična drugim obiteljima donosi dijete u hram, ali u hramu su dvije osobe koje su iščekivale taj dan, taj trenutak – Šimun i Ana. „Očekivali su Gospodina, sv. Luka kaže da su u hram došli potaknuti Duhom, u tom djetetu prepoznaju spasitelja svijeta, njihove su izjave i zanosne i užasne, ali i pune radosti. Obilje je poruka u tome susretu, napose je tu ideja svjetla. Šimun Isusa opisuje kao ‘Svjetlo za prosvjetljenje naroda’. Prosvjetljenje je njegovo poslanje“, rekao je nadbiskup Srakić. Druga poruka odnosi se na Mariju koja je donijela Isusa da ga prikaže Gospodinu. To je majka koja daje sina kojega je primila od Boga i kojega vraća, ali to je poklon koji u sebi sadrži žrtvu; to je predigra i predujam onoga dara što će ga Isus dati svome Nebeskom Ocu, dara svoga života koji završava na križu, rekao je mons. Srakić i zatim istaknuo treću poruku: „Šimun je označio Isusa kao ‘znak osporavan’. Isus će biti osumnjičen, o

o a a a a o

o ž oau

njemu će se raspravljati, s njime će se diskutirati, nad njim će se sukobiti mišljenja i ideje ljudi, neki će ga odbiti, osuditi i ubiti, ali drugi će ga prihvatiti i na dar primiti Duha Svetoga. Šimun ima poruku za Mariju, da će joj mač probosti dušu. Marija je tako pridružena žalosnom otajstvu koje će u svome zaključku ipak biti radosno uskrsnuće.“ Na kraju homilije nadbiskup Srakić istaknuo je još jednu poruku za sve kršćane, napose osobe posvećenoga života: „Zajedno s Isusom, Svjetlom svijeta koje ulazi u hram, ulazimo s našim obredima u otajstvo Boga koji nam je došao. Pridruženi smo tim osporavanjima prema Isusu. Naučimo da moramo postati svjetlo u svjedočenju i očekivanju života vjere. Naučimo da i mi među našim suvremenicima možemo postati znakovi osporavanja, sa svim posljedicama, zamršenostima i nevoljama kršćanskoga svjedočenja.“ Na kraju misnog slavlja nadbiskup Hranić čestitao je svome prethodniku imendan i 29. obljetnicu biskupskog imenovanja. „U Vama prepoznajemo sliku dječaka Isusa kojega Blažena Djevica Marija prinosi Bogu i koji se trajno, sjedinjen s Kristom, prinosi Ocu. U Vama, kao našem umirovljenom nadbiskupu, prepoznajemo i Šimuna koji objeručke prima Krista Gospodina u svoj život i koji je u hramu časni predstavnik svih onih koji iščekuju otkupljenje Jeruzalema i utjehu Izraelovu. Marija je Vaša Majka. Nosite njezino ime. Štujete ju kao svoju Majku od kada znadete za nju“, rekao je, čestitajući nadbiskup Hranić. „Zajedno s Vama i svi mi molimo BDM da Vam i dalje ostane Majka i zagovornica, te da vam ona, koja je zdravlje bolesnih, isprosi još mnoge godine kako biste svojom nadom

a koj

i svojim neumornim radom – pisanjem povijesnih članaka i studija preko tjedna, te svojim zauzetim i svjedočkim pastoralnim radom subotom i nedjeljom – mogli podržavati i obogaćivati ovu našu nadbiskupijsku i župnu zajednicu; kako biste i nadalje svojim stavovima, prosudbama i pristupu onome što se oko nas događa u sve nas unosili mir i sigurnost te nam svjedočili kako se objeručke prima Krista i njemu prinosi. Hvala vam što u Vama imamo mudrog, razboritog, staloženog i postojanog te Bogu predanog nadbiskupa, čovjeka vjere i prikazanja Ocu po Kristu i koji je stup mudrosti i staloženosti među nama“, čestitao je nadbiskup Hranić. Potom je nadbiskup Srakić iz ruku mladih primio buket cvijeća te zahvalio na čestitkama, kao i na svakoj podršci koje je tijekom godina primao od svih svojih suradnika. Milosrdne sestre sv. Križa u Đakovačkoosječkoj nadbiskupiji Dan posvećenog života slavile su u nekoliko regionalnih centara: Osijeku, Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Vukovaru, Donjem Miholjcu i Đakovu. Redovnice đakovačke regije za slavlje Svijećnice pripravljale su se od četvrtka 31. siječnja kada su u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova imale klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. U petak 1. veljače upriličeno je predavanje dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu izv. prof. dr. Vladimira Dugalića. Tematika predavanja „Vrline treće dobi“ vrlo je aktualna u suvremenim društvenim prilikama naše domovine, ali i redovničkih zajednica. Nakon uvodnog pozdrava s. Marije Petre Toman, članice Nadbiskupijskog povjerenstva za osobe posvećenoga života i koordinatorice za đakovačku regiju.

VIJESTI • ožujak 2019.

U subotu, 2. veljače, na blagdan Gospodinova prikazanja u Hramu i Dan posvećenoga života, sestre su tijekom jutarnje mise u samostanskoj crkvi pripravile prinos darova, a u večernjim satima bile su dionice euharistijskog slavlja u katedrali. (IKA/s.K.M.)

Dan posvećenog života u Zadarskoj nadbiskupiji Zadar, 3. veljače 2019. Dan posvećenog života koji je okupio redovnike i redovnice djelatne u Zadarskoj nadbiskupiji proslavljen je u nedjelju 3. veljače svečanim misnim slavljem u benediktinskoj crkvi sv. Marije u Zadru koje je predvodio mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, u zajedništvu s osam svećenika.

akon propovijedi, redovnici i redovnice obnovili su svoje redovničke zavjete.

„Posvijestimo svoje odabranje, svoje dostojanstvo i svoje poslanje. Odgovorimo mu cijelim svojim životom obnavljajući svoje redovničke zavjete“ potaknuo je mons. Lenkić, istaknuvši da, poput Isusa, kršćani trebaju činiti i govoriti ne ono što ljudi žele i očekuju, nego ono što Bog traži od onih koji ga nasljeduju. „Bog računa na nas, u nas se pouzdaje. Slika smo Njegove ljubavi u ovom svijetu. Po nama želi pokazati svoju ljubav i dobrotu prema svakom čovjeku. Molimo ga da se po nama i u nama proslavi cjelovitom vjerom,

an posvećeno

ivota

ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, ljubavlju prema križu i nadom u buduću slavu, šireći po cijelom svijetu Kristovu dobru vijest. Da svi vide redovničko svjedočanstvo i slave Oca na nebesima“ rekao je mons. Lenkić. „Crkva ima zadaću biti proročki glas. Ona je pozvana govoriti istinu u ljubavi, sviđalo se to nekome ili ne. Samo istina spašava, iako je bolna za one koji ne žive u skladu s njome. Samo život u istini istinski je život i to Crkva naviješta. Zbog istine koju govori, Crkva nosi križ i podnosi udarce, poput svoga Učitelja. Isus je to davno prorekao: ‘Ako su mene progonili i vas će progoniti. Ako su moju riječ držali i vašu će držati’. Ipak, nema drugog puta do smisla i istinske radosti“ poručio je mons. Lenkić. Tumačeći misna čitanja čija je poruka Božja ljubav i briga za čovjeka, don Josip je aktualizirao navješteno Evanđelje koje „donosi ono što možemo svi iskusiti u životu“. Isus u svom zavičaju Nazaretu, gdje je odrastao, ne nailazi na priznanje kao Mesija, nego je odbačen, žele ga strmoglaviti s ruba brijega. „Ali, snagom svoga mira, Isus prođe između njih i ode. Njegov čas još nije bio došao. Kako je moralo biti Isusu u duši kad su ga ljudi odbacili, jer on je od mladosti bio poznat onima koji su mu povjerovali i koje je ljubio? On je bio čovjek i sigurno ga je to pogodilo. Ipak, Isus nije bio ogorčen ili ispunjen osvetom. Naprotiv, ljubav njegovog srca trpjela je odbijanje. On nije otkazao svoju ljubav prema ljudima. Isus je znao da ljudi trebaju vremena, da prerade to što su čuli i vidjeli. Tako su se mnogi od njih kasnije okrenuli Isusu i slijedili ga. Drugi su se nakon njegove smrti i uskrsnuća obratili. Nikada nije

o a a a a o

o ž oau

a koj

foto: zadarskanadbiskupija.hr

kasno da se netko obrati. Bog čeka na našu vjeru i našu ljubav, čeka na naš slobodni odgovor“ rekao je mons. Lenkić. Isusov govor u Nazaretu i nama je poruka i poticaj. „Pri krštenju smo postali dio trostruke Kristove službe: proroka, svećenika i kralja. Stoga, svatko tko je kršten, treba biti Božji prorok u svijetu. Ukoliko nestane proroka u svijetu, tko će govoriti u Božje ime? Ljudi koji ne vjeruju, kojima smeta vjera i Crkva, uvijek će naći nekakav razlog da govore protiv vjere i Crkve. Koliko god pozitivnih primjera bilo, oni će uvijek biti okrenuti na negativno. To se događalo i kod Isusa. Ništa loše nije učinio, a bio je napadnut, htjeli su ga strmoglaviti. Na kraju će završiti na križu. To je put svih onih koji iz ljubavi govore istinu. Možda neće doslovno završiti na križu, ali križ će, zbog istine, morati nositi. Ipak, od istine ne smiju odustati. Samo život u istini, ma koliko bolna bila, ima smisao. Samo život u istini je lijep i dragocjen, usprkos svih patnji. Ne odustajmo nikada od istine u ljubavi“ poručio je mons. Lenkić.

Don Josip je rekao da se kršćani često suočavaju s puno problema i pitanja. „Gospodin nas hrabri, poziva nas da svoj pogled usmjerimo prema Njemu. Život će napadati našu vjeru, ali neće je oboriti, jer Gospodin je jači i veći, on se brine za nas“ rekao je mons. Lenkić. Bog i po proroku Jeremiji naviještenom u prvom čitanju, ljude ohrabruje, potiče da uvijek budemo zagledani u Gospodina. Jeremija je ljubavnim zanosom prema Gospodinu vršio njegovu volju, i pod cijenu da ostane sam i napušten od vlastitog naroda. „Bog je svakom čovjeku namijenio neki zadatak koji bi trebao u svom životu obaviti. Za taj zadatak čovjek je dobio i odgovarajuće sposobnosti u životnim okolnostima u kojima će se naći, u kojima će djelovati. U obavljanju tog zadatka čovjek može naići na velike poteškoće, na jaka protivljenja ljudi. Usprkos tome, Bog i dalje poziva čovjeka da se pred protivljenjima ne straši, nego da se onda jače založi da obavi to na što je pozvan. Jer u obavljanju svoga zadatka čovjek neće biti sam, Bog će ga podupirati. Ako se sam

VIJESTI • ožujak 2019.

čovjek ne založi, onda ni Bog nema što podupirati“ istaknuo je mons. Lenkić, rekavši da je ohrabrujuće da nas Bog najbolje poznaje, ima za nas razumijevanja, uvijek poziva da se okrenemo Ocu i ohrabruje nas da ne posustanemo. „Ne završava sve Gospodnjim izabranjem. To je početak, a ne završetak proročkog života. Da bi bio Gospodnji glas u svijetu, prorok mora biti u kontaktu s Gospodinom. On prije svega treba biti čovjek molitve, susreta s Gospodinom, iz čega proizlazi i susret s ljudima. On je posrednik koji podsjeća ljude na Gospodnja obećanja i zahtjeve koji su stavljeni pred one koji žele biti u blizini Gospodina“ poručio je mons. Lenkić. Istaknuo je značaj toga da se ljubav živi očigledno, po svojim pokazateljima u svakodnevnom životu. „To je čovjekov odgovor na Božju ljubav: živjeti ljubav u svakodnevici. Činiti dobro i biti velikodušan u opraštanju“ poručio je. (Ines Grbić)

an posvećeno

ivota

Proslava Dana posvećenog života u zagrebačkoj prvostolnici Zagreb, 2. veljače 2019. Svečano euharistijsko slavlje blagdana Prikazanja Gospodinova, kojim je proslavljen i Dan posvećenog života, u zagrebačkoj prvostolnici u subotu 2. veljače predvodio je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško. U koncelebraciji je bilo četrdesetak svećenika, među kojima više provincijala redovničkih zajednica sa sjedištem u Zagrebu.

a početku slavlja, biskup Šaško je okupljenim redovnicama i redovnicima te vjernicima laicima koji žive posebnu posvećenost Bogu, prenio molitve, zahvale i čestitku zagrebačkoga kardinala Josipa Bozanića. „U ovome slavlju radosti u Kristu gledamo milost redovničkoga lica Zagrebačke nadbiskupije. Zahvalni smo što na njemu vidimo ljepotu raznih karizma, živu predaju i tragove obnove i svježine; vidimo djela ljubavi, milosrđa, nesebičnosti i izgaranja za čovjeka; vidimo i brige, bore i rane. Zato molimo za snagu Duha koji jača i liječi, koji Crkvi daruje uvijek novo svjetlo“, rekao je biskup Šaško kod ulaza u katedralu i blagoslovio svijeće, nakon čega je procesija s koncelebrantima krenula prema oltaru. Na početku homilije, osvrćući se na misno Evanđelje, biskup se posebno zaustavio na retku „Dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu“. Podsjetio je kako su „Duh i milost pokretači svakoga čovjeka koji dopusti da u njemu

o a a a a o

o ž oau

a koj

foto: M. Belošević

progovori čežnja i koji uvidi da nas grijeh opterećuje i pritišće prema zemlji. I kada nam se čini da smo slabi, da ne znamo pronaći ispravan način i put djelovanja u budućnosti, kada se osjećamo iscrpljenima i osušenima, ne zaboravimo da vjetar, vjetar Duha, najlakše podiže suhi list, ali čežnja za Gospodinom, za služenjem braći i sestrama, ne smije nestati, da taj suhi list ne bi bio odnesen nekom drugom snagom, a ne Božjom milošću. A gdje se vidi čežnja; što ljudski život čini laganim za Božje djelovanje u redovnicima i redovnicama? Bez ikakve dvojbe: rast u poslušnosti, siromaštvu i čistoći“. Propovjednik je zatim naglasio kako blagdan Svijećnice može biti dragocjen poticaj za svakoga, jer „svaka zajednica ima svoja nastojanja, traženja, pokušaje novog zamaha. Pod povećalom poglavara i poglavarica nađu se načini upravljanja, korištenje baštinjene tradicije, briga o članovima zajednica, pitanje održanja i novih kandidata i kandidatica. I sve vrlo lako sklizne u neke

općedruštvene kategorije i rasprave sociološke naravi: i prošlost i sadašnjost, i brojnost i odgoj, gubeći najbitnije. Starac Šimun nas vraća na čežnju i oduševljenje. Zato smatram vrijednim ne toliko stajati nad onim o čemu ne poznajemo dovoljno jasne odgovore, nego nad početkom u kojemu je svatko od vas bio siguran u odgovore. Oni su Božji dar, izvor oduševljenja i radosti. Ponekad je teško pronaći poticaj koji je kao poziv došao od Gospodina, ali znam da je lako sjetiti se trenutka i mjesta na kojemu ste dali odgovor i bili sigurni u njegovu ispravnost; gdje ste gledali spasenje. Na te se odgovore vraćaju redovničke zajednice kada se obnavljaju i traže izvornost karizme. Te ste odgovore nosili, kada ste primali redovničko odijelo i kada ste davali odgovore na pitanje o predanosti Bogu“. U nastavku homilije biskup Šaško je ukazao na simboliku habita, redovničkoga ruha. Podsjetio je na izreku „Odijelo ne čini redovnika“, no posvijestio je da se u habitu

VIJESTI • ožujak 2019.

an posvećeno

ivota

foto: M. Belošević

„spaja pojavnost i nutarnji smisao, imati i biti, ono što jesmo i što značimo, baštinjeno i obećano. I sami znate koliko je svećeničko i redovničko ruho znakovito, govorljivo, hvaljeno i osporavano. U njemu se čita ne samo Crkva u svome naviještanju i svjedočenju nego i njezine rane. U habitu je toliko puta cijela Crkva; čovjek pojedinac i sve ono što druge hrabri ili ljuti, potiče da budu bolji ili da vrijeđaju Crkvu. Habit u drugima postavlja pitanje i o tome zašto je netko odlučio tako živjeti, i o tome zašto je netko kršćanin, i o tome da netko ima odgovor o otajstvu života, njegovu početku, smislu i o smrti“, rekao je i dodao: „U habitu ste uvijek hodajući odgovori, ono što ste u jednome početku čuli od Gospodina i rekli Gospodinu; ono što ste – poput Šimuna – primili u ruke i čemu dajete rasti snagom milosti.“ Vračajući misao na Šimuna, podsjetio je kako se njegov hvalospjev moli svake večeri u povečerju. „Bilo bi dobro da on u nama usidri sigurnost nenavezanosti pune oduševljenja. Bilo bi dobro da se sjetimo počet-

ka, kada smo – nošeni sigurnošću odgovora, mladenačkim habitusom, u radosti i strepnji, istodobno – odlučili učiniti nešto lijepo, živjeti za neprolazno, slijediti nadahnuća Duha i putove Crkve. Bilo bi dobro sjetiti se tko nas je oduševio, što nas je privuklo i povelo putem novih početaka. Vraćajući se na početak, sigurno ćete otkriti osjećaj pouzdanja u Gospodina. On je izvorište oduševljenja. Tamo susrećemo svoju malenost, nedostojnost, nepripremljenost, ali i sigurnost da nam je biti u Božjemu habitu koji nosi i čuva odgovore. On je i dalje i nama u Crkvi i našemu narodu znak utjehe i nade. Mnogima i znak osporavan. I tako treba biti, jer na kraju se ispunja Božji plan, a ne naš. Božji plan, nošen našim pouzdanjem. To čine proroci, među kojima ovih dana posebno razmatramo i molimo blaženoga Alojzija Stepinca. U njegovu životu i umiranju tako je lako vidjeti podudarnost sa Šimunovim hvalospjevom. On je u svojim riječima i djelima očitovao svoju sigurnost u Božja obećanja, sigurnost da je Bog vjeran. S druge strane, razmatrao je načine na koje

o a a a a o

o ž oau

Bog ta obećanja ostvaruje. Pokazao je mudrost i čvrstoću vjere i pred razvojem koji se činio suprotnim od očekivanog. Molimo da dah te mudrosti i mi svjedočimo.“ Na kraju homilije biskup Šaško najavio je hodočašće u Krašić redovnica koje žive i djeluju u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Hodočašće će biti u subotu 6. travnja. „Nakon prošlogodišnjega hodočašća svećenika Zagrebačke crkvene pokrajine, u Krašiću ćemo moliti zagovor našega Blaženika s redovnicama, kako na njihove nakane, tako i na nakane naše Nadbiskupije i domovine.“ Homiliju je zaključio riječima: „Uz blaženoga Alojzija neprestano učimo nenavezanost, pouzdanje u Boga, ispunjeno oduševljenjem služenja bližnjima. Ako pak osjetite suhoću, ne obeshrabrite se. Možda je to potrebna lakoća, pripremanje za novi let putovima Duha.“ Nakon popričesne molitve, riječ zahvale prevoditelju slavlja uputila je predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović, ASC. „Zahvaljujemo za nadahnute i poticajne riječi upućene u homiliji. Hvala Vam što osjećamo i znamo da cijenite život i djelovanje posvećenih osoba u Crkvi. Radosna sam što smo zajedno u zagrebačkoj prvostolnici, koja je svima nama simbol duhovnog, vjerničkog i nacionalnog identiteta i jedinstva. Danas smo u zajedništvu sa svim posvećenim osobama u Crkvi koje diljem svijeta slave, mole i zahvaljuju Bogu za dar poziva i njegovu vjernost u svakodnevnom životu.“ Također je zahvalila svim višim redovničkim poglavaricama i poglavarima, sestrama i braći u redovništvu, kao i mladima koji su odgovorili na Božji poziv te se sada nalaze u redovničkoj formaciji.

a koj

„Došli smo ovamo da zajedno zahvaljujemo za dar poziva te molimo snagu i milost da naše svjedočenje bude vjerodostojno. Drago nam je da nas i večeras svojom molitvom i nazočnošću podržavaju vjernici laici jer svi zajedno dajemo pravu sliku Crkve, zajednice Božjega naroda. Neka ovo slavlje učvrsti u nama svijest ljepote primljenoga poziva kako bismo obnovljenim zanosom i radošću mogli poput starca Šimuna blagoslivljati Boga za dar spasenja po Isusu Kristu, a po primjeru proročice Ane prepoznavati i pripovjediti drugima o čudesima koja Gospodin čini u našim životima i životima naših bližnjih“, rekla je s. Antolović, i potom pozvala prisutne redovnike i redovnice da svi zajedno izmole molitvu za obnovu redovničkih zavjeta. Slavlje je pjevanjem uveličao Zbor redovnica i redovnika pod vodstvom s. Elizabete Peršić, provincijalne poglavarice sestara milosrdnica Zagrebačke provincije. (M. Belošević)

VIJESTI • ožujak 2019.

Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački Uvod i homilija u euharistijskome slavlju blagdana Prikazanja Gospodinova (Svijećnice) Zagrebačka prvostolnica, 2. veljače 2019. u 18 sati

zajedništvu s našim nadbiskupom, kardinalom Josipom, od koga vam prenosim molitve, zahvalu i čestitke; u zajedništvu s predsjednicom Hrvatske redovničke konferencije, sestrom Anom Marijom (Antolović) radujem se što mogu biti s vama, dragi poglavari i poglavarice redovničkih zajednica, subraćo svećenici, redovnici i redovnice, vjernici laici koji živite posebnu posvećenost Bogu. Braćo i sestre, u ovome slavlju radosti u Kristu gledamo milost redovničkoga lica Zagrebačke nadbiskupije. Zahvalni smo što na njemu vidimo ljepotu raznih karizma, živu predaju i tragove obnove i svježine; vidimo djela ljubavi, milosrđa, nesebičnosti i izgaranja za čovjeka; vidimo i brige, bore i rane… Zato molimo za snagu Duha koji jača i liječi, koji Crkvi daruje uvijek novo svjetlo. Zastali smo ovdje, na ulaznome dijelu naše prvostolnice, da bismo živjeli isto duhovno raspoloženje; da bismo obnovili nutarnji stav i spremnost predanja svojih života; da bismo sudjelovali u istome otajstvenom

an posvećeno

ivota

hodu kojim su Marija i Josip prikazali Isusa. Kao baštinici Kristovi, blagoslovit ćemo svijeće, upaljene u rukama, da bi nam srce vidjelo Gospodina, da bi nam životi gorjeli plamenom ljubavi koja nadilazi prolaznost. Vođeni tim svjetlom, uputit ćemo se prema vrelu Božje riječi, prema stolu s kojega nas Bog hrani svojom žrtvom, Tijelom i Krvlju, i preobražava kako bi svi ljudi u nama, Crkvi, mogli prepoznati i s nama živjeti Kristovu blizinu, na putu prema nebeskoj slavi. Najprije prinesimo Gospodinu šutnju i sabranost, a zatim pjesmu; spomenimo se onoga poziva kojim smo bili dodirnuti i zahvaćeni do neizrecivoga oduševljenja da cijeli život slijedimo Krista.

Homilija Liturgijska čitanja: Mal 3,1–4; Ps 24,7–10; (Heb 2,14–18); Lk 2,22–40

1. U susretu u Hramu zahvaćen je cijeli čovjek: srce i duh, i čežnja i volja, oči i uši, ruke i glas. U Evanđelju su isprepleteni: Gospodinov zakon i njegov Duh, te na tome tragu i stvarnosti koje gledamo gotovo kao suprotnosti: tradicija i novost, slovo i život, starost i djetinjstvo, iščekivanje i ispunjenje, umor i polet. Na početku Evanđelja čuli smo da je na Šimunu bio Duh Sveti, a zadnja rečenica nam je objavila: „Dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu“. Duh i milost pokretači su svakoga čovjeka koji dopusti da u njemu progovori čežnja i koji uvidi da nas grijeh opterećuje i pritišće prema zemlji.

o a a a a o

o ž oau

a koj

foto: M. Belošević

I kada nam se čini da smo slabi, da ne znamo pronaći ispravan način i put djelovanja u budućnosti, kada se osjećamo iscrpljenima i osušenima, ne zaboravimo da vjetar, vjetar Duha, najlakše podiže suhi list, ali čežnja za Gospodinom, za služenjem braći i sestrama, ne smije nestati, da taj suhi list ne bi bio odnesen nekom drugom snagom, a ne Božjom milošću. A gdje se vidi čežnja; što ljudski život čini laganim za Božje djelovanje u redovnicima i redovnicama? Bez ikakve dvojbe: rast u poslušnosti, siromaštvu i čistoći. 2. Za starca Šimuna znamo da je pravedan; da živi u strahu Gospodnjem, da ljubi Zakon svoga Gospodina. Njemu je posvetio svoj život. Jednako je s Marijom i Josipom, čije je živote snažno zahvatio Duh Sveti koji im je dao da se susretnu u Božjemu domu, da daju hvalu i pjevaju njegovu istinu, ljubav, pravednost i milosrđe. To se događa uvijek,

kada živimo u Gospodinovoj prisutnosti. Šimun je u Hram došao „ponukan od Duha“ i svjetlom Duha, da očima čežnje za Bogom vidi Dijete na rukama roditelja. Mudrošću Duha, koji je u njegovu srcu, prepoznaje i ustima Duha govori o Spasitelju. Živio je čekajući, nadajući se i moleći utjehu svome narodu, noseći sigurnost da to čekanje nije uzaludno. I sada, u poodmakloj starosti, može uzeti Dijete u naručje i izgovoriti, štoviše zapjevati radosnu molitvu prepuštenosti Bogu. Neobična je to molitva. Ako Bog sada ispunja spasenje, što bi bilo ljepše nego upravo sada ostati na svijetu, gledati tu ostvarenost i diviti joj se? Ali Šimun ničim nije osobno prikovan: on čezne za Objavom svome narodu – da bude oslobođen poniženja i bijede ropstva. Osobno ostaje nenavezan: ne treba posjedovati spasenje; dovoljno mu je vjerovati, nadati se i vidjeti njegovu klicu. Nju je vidio i što bi mu još trebalo? Spreman

VIJESTI • ožujak 2019.

sam, Gospodine; mogu doći. Nisi me prevario, nego si mi dao i više od obećanoga: ne samo da izdaleka vidim spasenje, nego ga mogu ponijeti na umornim rukama. 3. Taj naizgled suhi list, braćo i sestre, u ovome nas slavlju pomlađuje. U ovogodišnjoj Poruci za Dan posvećenoga života nosivi je pojam „baština“ i „Kristovi baštinici“. U samoj se pak Poruci naglasak vidi na onima koji su odvojeni od baštine te na onome što oslabljuje baštinu i „razbaštinjuje“. To je ono isto što umara, zamagljuje pogled, otežava srce, slabi nadu i čini starima. To je ono što prekriva čežnju. Čuli smo proroka Malahiju kako govori o Gospodinu koji dolazi i koji pročišćuje. Te riječi mogu biti shvaćene i prihvaćene u njihovu prijetećem tonu, ali im je stvarna svrha ljepota i iskrenost odnosa koja se može naći na početcima, jer kaže: „Tada će biti draga Gospodinu žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina.“ Ovaj blagdan i ovaj povod mogu biti dragocjen poticaj za svakoga od nas. Svaka zajednica ima svoja nastojanja, traženja, pokušaje novog zamaha. Pod povećalom poglavara i poglavarica nađu se načini upravljanja, korištenje baštinjene tradicije, briga o članovima zajednica, pitanje održanja i novih kandidata i kandidatica. I sve vrlo lako sklizne u neke općedruštvene kategorije i rasprave sociološke naravi: i prošlost i sadašnjost, i brojnost i odgoj, gubeći najbitnije. Starac Šimun nas vraća na čežnju i oduševljenje. Zato smatram vrijednim ne toliko stajati nad onim o čemu ne poznajemo dovoljno jasne odgovore, nego nad početkom

an posvećeno

ivota

u kojemu je svatko od vas bio siguran u odgovore. Oni su Božji dar, izvor oduševljenja i radosti. Ponekad je teško pronaći poticaj koji je kao poziv došao od Gospodina, ali znam da je lako sjetiti se trenutka i mjesta na kojemu ste dali odgovor i bili sigurni u njegovu ispravnost; gdje ste gledali spasenje. Na te se odgovore vraćaju redovničke zajednice kada se obnavljaju i traže izvornost karizme. Te ste odgovore nosili, kada ste primali redovničko odijelo i kada ste davali odgovore na pitanje o predanosti Bogu. 4. Braćo i sestre, među imenima za ruho koje nosimo, uz reverendu (od revereri – poštovati) i talar (od talus – peta; odjeća do pete), najčešće je ime „habit“. Koristimo ga i za redovnike i za redovnice. U pozadini se nalazi latinska riječ habitus, koju danas koristimo da bismo izrazili način postojanja i postupanja, raspoloživost duha, običajnost. No, dolazi od jednostavnoga glagola habere – „imati“. Možda bismo očekivali neki dublji pojam, sposoban pobuditi asocijacije povezane s pozivom. Međutim, baš je ta jednostavnost duboka. Premda se kaže da „odijelo ne čini redovnika“, u habitu se spajaju pojavnost i nutarnji smisao, imati i biti, ono što jesmo i ono što značimo, baštinjeno i obećano. I sami znate, naročito redovnice, koliko je svećeničko i redovničko ruho znakovito, govorljivo, hvaljeno i osporavano. U njemu se čita ne samo Crkva u svome naviještanju i svjedočenju, nego i njezine rane. U habitu je toliko puta cijela Crkva; čovjek pojedinac i sve ono što druge hrabri ili ljuti, potiče da budu bolji ili da vrijeđaju Crkvu. Habit u drugima postavlja pitanje i o tome zašto je netko

o a a a a o

o ž oau

odlučio tako živjeti, i o tome zašto je netko kršćanin, i o tome da netko ima odgovor o otajstvu života, njegovu početku, smislu i o smrti. U habitu ste uvijek hodajući odgovori, ono što ste u jednome početku čuli od Gospodina i rekli Gospodinu; ono što ste – poput Šimuna – primili u ruke i čemu dajete rasti snagom milosti. 5. Braćo i sestre, svake večeri u molitvi povečerja ponavljamo „Šimunov hvalospjev“, da bismo usnuli u Gospodinovu miru i sigurnosti. Bilo bi dobro da on u nama usidri sigurnost nenavezanosti pune oduševljenja. Bilo bi dobro da se sjetimo početka, kada smo – nošeni sigurnošću odgovora, mladenačkim habitusom, u radosti i strepnji, istodobno – odlučili učiniti nešto lijepo, živjeti za neprolazno, slijediti nadahnuća Duha i putove Crkve. Bilo bi dobro sjetiti se tko nas je oduševio, što nas je privuklo i povelo putem novih početaka.

a koj

Živimo u vremenu u kojemu se nameće dojam zalazaka, a ne zore; osjećaja zamora, a ne neslućenih mogućnosti. Lakše prevladaju glasovi ispunjeni melankolijom i predviđanjima o nestajanju, negoli ritam novoga proljeća. Šimunov je hvalospjev, doduše, dio povečerja, ali zato da bismo ostali u novosti i ponijeli i u noć odgovore pune oduševljenja. Jer, što je vidio Šimun, a da mi ne bismo vidjeli? Vidio je dijete staro nekoliko tjedana sa svojim pobožnim i siromašnim roditeljima. Ništa drugo. Spasenje, utjeha, božansko kraljevanje… sve je to dio budućega. Vidio je spasenje u njegovoj dramatičnosti i agoniji, u poniženju i odbijanju Spasitelja, u nasilju i probodenosti Majčine duše. Vidio je u vjeri odgovore, ispunjen pouzdanjem u Gospodina. 6. Mi smo zacijelo vidjeli i vidimo više. Mi smo u vremenu ostvarenosti njegova rasta, naviještanja, čudesnih djela, muke i uskr-

VIJESTI • ožujak 2019.

snuća; od njega primamo Kruh života i Krv Novoga saveza; u njega smo uronjeni, u njemu oslobođeni grijeha i po njemu oživljeni za vječno zajedništvo. Možemo li željeti više od toga? Istina – ne znamo kakva će u svojim detaljima biti budućnost; kako će se razvijati Božje spasenje u vremenu pred nama. Očito je bolje tako. Možda bi i Šimun bio mnogočime zbunjen, poput učenika Ivana Krstitelja ili samih apostola. Ali, on nije težio vidjeti cijeli razvitak; on je vjerovao i pouzdao se u Gospodina. Dragi redovnici i redovnice, vraćajući se na početak, sigurno ćete otkriti taj isti osjećaj pouzdanja u Gospodina. On je izvorište oduševljenja. Ondje susrećemo svoju malenost, nedostojnost, nepripremljenost, ali i sigurnost da nam je biti u Božjemu habitu koji nosi i čuva odgovore. On je i dalje i nama u Crkvi i našemu narodu znak utjehe i nade. Mnogima i znak osporavan. I tako treba biti, jer na kraju se ispunja Božji plan, a ne naš. Božji plan, nošen našim pouzdanjem. 7. To čine proroci, među kojima ovih dana posebno razmatramo i molimo blaženoga Alojzija Stepinca. U njegovu životu i umiranju tako je lako vidjeti podudarnost sa Šimunovim hvalospjevom. On je u svojim riječima i djelima očitovao svoju sigurnost u Božja obećanja, sigurnost da je Bog vjeran. S druge strane: razmatrao je načine na koje Bog ta obećanja ostvaruje. Pokazao je mudrost i čvrstoću vjere i pred razvojem koji se činio suprotnim od očekivanog. Molimo da dah te mudrosti i mi svjedočimo.

an posvećeno

ivota

Na kraju, braćo i sestre, drago mi je što, još jedanput prenoseći zahvalu i molitve našega nadbiskupa Josipa za vas, mogu najaviti – kako je za Božić predloženo – hodočašće u Krašić redovnica koje žive i djeluju u Zagrebačkoj nadbiskupiji. To će hodočašće biti u subotu, 6. travnja ove, 2019. godine. Dakle, nakon prošlogodišnjega hodočašća svećenika Zagrebačke crkvene pokrajine, u Krašiću ćemo moliti zagovor našega Blaženika s redovnicama, kako na njihove nakane, tako i na nakane naše Nadbiskupije i domovine. A uz blaženoga Alojzija neprestano učimo nenavezanost, pouzdanje u Boga, ispunjeno oduševljenjem služenja bližnjima. Ako pak osjetite suhoću, ne obeshrabrite se. Možda je to potrebna lakoća, pripremanje za novi let putovima Duha. Amen.

o a a a a o

o ž oau

Zahvala predsjednice Hrvatske redovničke konferencije s Ane Marije Antolović, ASC

a kraju ovoga svečanog euharistijskog slavlja, u ime HRK, svih redovnica i redovnika, želim izreći veliko i iskreno „Hvala“ mons. Ivanu Šašku, zagrebačkom pomoćnom biskupu. Hvala Vam što ste nam prenijeli poruku molitvene blizine našega Kardinala. Slobodna sam zamoliti Vas da Ocu Nadbiskupu prenesete naše izraze zahvalnosti i poštovanja. Hvala Vam, oče Biskupe, za predvođenje Euharistije. Posebno Vam zahvaljujemo za nadahnute i poticajne riječi upućene u homiliji. Hvala Vam što osjećamo i znamo da cijenite život i djelovanje posvećenih osoba u Crkvi. Radosna sam što smo zajedno u zagrebačkoj prvostolnici, koja je svima nama simbol duhovnog, vjerničkog i nacionalnog identiteta i jedinstva. Danas smo u zajedništvu sa svim posvećenim osobama u Crkvi koje diljem svijeta slave, mole i zahvaljuju Bogu za dar poziva i njegovu vjernost u svakodnevnom životu. Zahvaljujem svim višim redovničkim poglavaricama i poglavarima, vama drage sestre i braćo u redovništvu, kao i mladima koji su odgovorili na Božji poziv te se sada nalaze u redovničkoj formaciji (kandidatice i kandidati, novakinje i novaci, bogoslovi).

a koj

Došli smo ovamo da zajedno zahvaljujemo za dar poziva te molimo snagu i milost da naše svjedočenje bude vjerodostojno. Drago nam je da nas i večeras svojom molitvom i nazočnošću podržavaju vjernici laici jer svi zajedno dajemo pravu sliku Crkve, zajednice Božjega naroda. Zahvaljujem preč. Kuhtiću, rektoru katedrale, za otvorenost i suradnju, sestrama KBŽ za pripremu misnog ruha i oltara te ceremonijalu i poslužiteljima. Posebno hvala Povjerenstvu za trajnu formaciju HRK za organizaciju slavlja, a veliko „hvala“ ide i Zboru redovnica i redovnika pod vodstvom s. Elizabete Peršić, provincijalne poglavarice sestara milosrdnica Zagrebačke provincije. Neka ovo slavlje učvrsti u nama svijest ljepote primljenoga poziva kako bismo obnovljenim zanosom i radošću mogli poput starca Šimuna blagoslivljati Boga za dar spasenja po Isusu Kristu, a po primjeru proročice Ane prepoznavati i pripovjediti drugima o čudesima koja Gospodin čini u našim životima i životima naših bližnjih. Dok slavimo blagdan Gospodinovog prikazanja u hramu, zahvalni smo svetom papi Ivanu Pavlu II. što je upravo ovaj dan proglasio Danom posvećenog života. Na kraju ovoga slavlja zajedno ćemo obnoviti redovničke zavjete i tako potvrditi prvenstvo Boga u našim životima i spremnost za darivanje i služenje braći i sestrama kojima nas pošalje. s. Ana Marija Antolović

VIJESTI • ožujak 2019.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

foto: M . N.

Drugi stručni skup za ekonome redovničkih zajednica Zagreb, 12. veljače 2019. U organizaciji Hrvatske redovničke konferencije u franjevačkom samostanu u zagrebačkoj Dubravi, 12. veljače 2019. održan je 2. stručni skup za ekonome redovničkih zajednica. Na skupu su sudjelovali ekonomi i ekonomistice provincija i zajednica kao i neki viši redovnički poglavari i poglavarice. Uz predsjednicu Hrvatske redovničke konferencije s. Anu Mariju Antolović i potpredsjednika fr. Slavka Sliškovića, sudjelovao je i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije i predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarice Bosne i Hercegovine fra Miljenko Šteko.

držana su tri predavanja. O porezno-pravnom položaju javno pravnih crkvenih osoba Katoličke Crkve u Hrvatskoj govorio je dr. sc. Vjekoslav Bratić s Instituta za javne financije. O poreznom tretmanu vjerskih zajednica u Hrvatskoj govorio je dipl. iur. Marijan Filković iz „Braovac poreznog savjetništva“, a na temu financiranja projekata i programa vjerskih zajednica iz ESI fondova i pravila ocjene projekata dr. sc. Mihaela Grubišić Šeba. Poseban gost skupa bilo je izaslanstvo Ministarstva turizma Uprave za pravne poslove i standarde predvođeno pomoćnicom ministra gospođom Monikom Udovičić. Pomoćnica ministra predstavila je redovnicima i redovnicama planove Ministarstva turizma glede razvoja vjerskog turizma (radni naziv) u Hrvatskoj. Iznijela je podatke o značaju kulturne i vjerske baštine Hrvatske za turizam u Hrvatskoj. Istraživanja iz 2017. pokazuju da su vjerski razlozi kao motiv

i str

ni s

p a e ono e redovni

dolaska u Hrvatsku zastupljeni s jedan posto, što je u odnosu na više od 18 milijuna dolazaka turista u Hrvatsku tijekom 2017. godine značajan broj. Osim toga upoznavanje kulturnih znamenitosti, koje su redovito povezane s vjerskim sadržajima, kao motiv dolaska turista zastupljeno je s 12,3 posto. Pomoćnica ministra predstavila je plan nove kategorizacije smještaja u samostanskim/ vjerskim objektima – koji su sada kategorizirani kao hosteli – i zatim plan stručne izobrazbe turističkih vodiča za obilazak vjerskih lokacija te proširenje popisa zaštićenih lokacija. Skup je također informirala o odredbama koje definiraju putovanje kao hodočašće, odnosno o uvjetima kada hodočašće treba biti organizirano preko ovlaštene agencije. Na kraju je pozvala redovnike i redovnice da preko E-savjetovanja, direktno s Ministarstvom turizma ili preko Hrvatske redovničke konferencije sudjeluju u razvoju vjerskog turizma, daju svoje prijedloge i opaske. Porezno-pravni položaj javno pravnih crkvenih osoba Katoličke Crkve u Hrvatskoj Dr. sc. Vjekoslav Bratić, Institut za javne financije

r. Bratić predstavio je pravni okvir djelovanja Katoličke Crkve u Hrvatskoj koji tvore Zakonik kanonskog prava, Međunarodni ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, Ustav i građanski zakoni. Govoreći o razlikama između javne i privatne pravne osobe Katoličke Crkve, naveo

ajedni a

je da javne pravne osobe Katoličke Crkve (biskupije, župe, samostani, partikularne Crkve, crkvene pokrajine, biskupske konferencije, sjemeništa, redovničke ustanove kao cjelina, pokrajine i pojedine kuće…) osniva mjerodavna crkvena vlast poradi općeg dobra, dok su ostale pravne osobe privatne (Kan. 116 – § 1) kao udruženja vjernika koji se okupljaju oko neke zajedničke svrhe, te karitativne i obrazovne ustanove kojima je osnivač neka od javnih crkvenih pravnih osoba, tj. sve ostale ustanove koje prema Ugovoru o pravnim pitanjima i Zakoniku kanonskog prava nemaju javnu pravnu osobnost, a koje osnuju KCRH i njene pravne osobe koje imaju javnu pravnu osobnost. Govoreći o Ugovoru o pravnim pitanjima koji uređuje gotovo cjeloviti „pravni okvir“ odnosa RH i KCRH rekao je da RH priznaje javnu pravnu osobnost KCRH, kao i javnu pravnu osobnost svih crkvenih ustanova, koje imaju takvu pravnu osobnost prema odredbama kanonskoga prava. Takve crkvene pravne osobe mogu: kupovati, posjedovati, koristiti ili otuđivati pokretna i nepokretna dobra te stjecati i otuđivati imovinska prava, prema odredbama kanonskoga prava i zakonodavstva RH. Govoreći o Ugovoru o gospodarskim pitanjima (koji regulira procese slobodnog davanja milostinja i drugih darova vjernika KCRH, povrata oduzete imovine i načina naknade za nju, načina financiranja KCRH, mirovine svećenika, redovnika i redovnica te načine zajedničkog rada Crkve i države na planu općeg dobra), rekao je kako je s obzirom na porezni status KCRH Ugovorom propisano da pravne osobe KCRH, u skladu s odredbama kanonskog

VIJESTI • ožujak 2019.

prava, mogu slobodno primati milostinju i darove vjernika te prihvaćati druge uobičajene oblike prinosa vjernika za uzdržavanje crkvenih ustanova bez primjene poreznog sustava RH. To vrijedi samo za „unutarnje djelatnosti“ (djelatnosti koje proizlaze iz kanonskog prava) KCRH. Pravne osobe KCRH u odnosu na porezni sustav smatraju se neprofitnim ustanovama, ali ne i neprofitnim organizacijama u smislu ZFPNRO-a. No, ova odredba ne primjenjuje se na profitne djelatnosti pravnih osoba KCRH, tj. „vanjske“, gospodarske djelatnosti. Vanjske, gospodarske djelatnosti su oporezive djelatnosti koje generiraju komercijalne prihode od vlastite imovine (npr. zakup i najam prostora itd.) i prihode iz dobiti trgovačkih društava. Odredbe ZFPRO-a ne mogu se primijeniti na „unutarnje djelatnosti“ KCRH i njenih pravnih osoba kojima je priznata javna pravna osobnost. Tako država ne može prisilnim odredbama KCRH naložiti niti osnivanje trgovačkog društva (što bi proizlazilo iz čl. 33. st. 3. ZFPRO-a), jer se to kosi s njihovim pravom da samostalno, po vlastitoj volji osnivaju pravne osobe. Budući da sve vjerske zajednice moraju biti pred zakonom iste (čl. 41 st. 1. Ustava), ZFPRO može se primijeniti i na ostale vjerske zajednice, odnosno na njihove organizacijske oblike, ali isključivo u pogledu obavljanja tzv. unutarnjih djelatnosti, a ne na njihove eventualne gospodarske djelatnosti! No, naglasio je dr. Bratić, odredbe ZFPROa (i dr. zakona) primjenjuju se za „vanjske, gospodarske djelatnosti“ kojima se bave javno pravne osobe KCRH te ako pravne osobe KCRH dobiju proračunska sredstva

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

od RH ili JLPRS-a. Privatne pravne osobe i vjernička društva kojima se, sukladno crkvenim propisima, daje pravna osobnost neprofitne su organizacije u smislu ZFPRO-a i obveznice su njegove primjene. Porezni tretman vjerskih zajednica u Hrvatskoj Dipl. iur. Marijan Filković, „Braovac porezno savjetništvo“

ravnik Filković govorio je o Zakonu o porezu na dobit, Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, Zakonu o porezu na dohodak, Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom, Zakonu o doprinosima te o Općem poreznom zakonu. Istaknuo je da je za gospodarsku djelatnost vjerska zajednica obvezna voditi poslovne knjige prema Zakonu o računovodstvu (dvojno knjigovodstvo) i plaćati porez na dobit od 12% ili 18% (ovisno o visini prihoda – prag 3 mil. kn). Od 1.1.2017. godine uveden je pojednostavljen postupak plaćanja paušalnog poreza na dobit, pa tako i za vjerske zajednice uz uvjet da prihodi od gospodarske djelatnosti nisu viši od 300.000 kn i da po toj osnovi gospodarske djelatnosti ne ostvaruju više od 50% ukupnih prihoda. U tom slučaju vodi se jednostavna evidencija o visini prihoda ostvarenih od obavljanja gosp. djelatnosti i predaje se samo godišnji obrazac PD-PO do 15.1. za prethodnu godinu.

i str

ni s

p a e ono e redovni

Financiranja projekata i programa vjerskih zajednica iz ESI fondova i pravila ocjene projekata Dr. sc. Mihaela Grubišić Šeba

r. Grubišić Šeba predstavila je raspoloživa sredstva ESI fondova 2014.–2020, prihvatljive prijavitelje ovisno o pozivu te vrste poziva temeljem kojih se dodjeljuju bespovratna sredstva. Odgovarajući na pitanje: Može li se Crkva prijaviti na pozive za dodjelu bespovratnih sredstava?, ustvrdila je da može – kad su prihvatljivi prijavitelji vjerske zajednice ili ustanove čiji su vlasnik; kad je riječ o projektima koji imaju širi društveni značaj (primjerice, 80% prostora koristi se za kulturne i/ili vjerske svrhe, a 20% prostora za duhovne sadržaje, pastoralni centar, drugu turističku ili ugostiteljsku svrhu); u okviru Europskoga fonda za ruralni razvoj, mjere 7.4., koja nudi mogućnost dobivanja do milijun eura za financiranje gradnje, opremanja ili rekonstrukcije prostora koji se bave društvenim i kulturnim sadržajima, skrbe o djeci ili zdravstveno-socijalnim problemima; za karitativni rad, razvoj volonterstva, rješavanje pitanja siromaštva, pomoć osjetljivim društvenim skupinama, području obrazovanja i rada s djecom. Navela je neke primjere vjerskih zajednica RCRH koje su dobile bespovratna sredstva: Šibenska biskupija, Župa Sv. Vlaha u Stonu, Dječji vrtić Blažena Hozana u Zagrebu. U nastavku je predstavila temeljne uvjete apliciranja za bespovratna sredstva i faze ocjene projektnog prijedloga. Savjetujući redovničke zajednice kako lakše do bespovratnih sredstava u financijskoj

ajedni a

perspektivi 2021.–2027, poručila im je da razmisle o vlastitim potrebama i mogućnostima financijske participacije. Zatim ih je potaknula da definiraju moguće projekte i prihvatljive prijavitelje projektnih prijedloga koji se trebaju uključiti u Operativne programe (Ministarstvo kulture; kulturne ustanove; Ministarstvo turizma – vjerski turizam; Ministarstvo obrazovanja – dječji vrtići; Ministarstvo zdravlja – ustanove bolničke njege; Ministarstvo socijalne skrbi – dječji i karitativni domovi; Ministarstvo zaštite okoliša – energetska obnova …). Potrebno je definirati značenje javnog vlasništva koje se poistovjećuje s vlasništvom središnje (lokalne) države. Treba paziti na upisnike – vjerske zajednice moraju biti upisane u evidenciju pravnih osoba Katoličke Crkve ili evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, zgrade moraju biti ili u njihovom ili u javnom vlasništvu i u evidenciji resornih ministarstava ako takve evidencije vode resorna ministarstva. Savjetovala je i da se stupi u kontakt s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave radi definiranja zajedničkih potreba, pri čemu se vjerska zajednica može javiti kao partner JLP(R)S-a. Na kraju je savjetovala da se na vrijeme pripremi projektna dokumentacija, osobito za projekte koji traže posebna odobrenja, građevinske dozvole i tome slično. Nakon rasprave u kojoj su sudjelovali svi sudionici i konkretnih pitanja, fr. Slavko se kratko osvrnuo na smjernice Kongregacije za UPŽ i DAŽ Ekonomija u službi karizme i poslanja u kojoj se redovništvo poziva na odgovorno i transparentno upravljanje ekonomijom. Zaključio je: „Smjernice upravo savjetuju da sebi pozovemo stručnjake kao savjetnike – što smo danas i učinili.“

VIJESTI • ožujak 2019.

UCESM

foto: UCESM

Radionica Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Seraphicum (Rim), 16.–18. siječnja 2019.

a Generalnoj skupštini u Snagovu u ožujku 2018. godine Izvršno vijeće postalo je svjesno važnog pitanja koje se tiče UCESM-a: “Kako UCESM može promicati suradnju između nacionalnih Konferencija i s drugim ustanovama?” Vijeće je odlučilo organizirati dvije radionice, među ostalim i kao pripremu za predstojeću Generalnu skupštinu koja će se održati u ožujku 2020. u Roggenburgu u Njemačkoj. Dvadeset devet sudionika, uključujući članove Vijeća, Tajništva te predstavnike 15 nacionalnih Konferencija, okupili su se u Seraphicumu u Rimu od 16. do 18. siječnja 2019.

Pod ravnanjem o. Mariana Sedana Sierre, CMF, dugogodišnjeg vijećnika UCESM-a, i našeg predsjednika o. Zsolta Labancza te uz asistenciju poslovnog savjetnika Jánosa Matolcsya iz Mađarske, svi su se sudionici zdušno primili posla. Poticaj su im dale prezentacije o. Marina (o povijesti UCESMa), kardinala Aquilina Bocosa Merinosa, CFM, iz Španjolske (o vjerskom životu u Europi) i s. Mercedes Casas Sánchez iz CIVCSVA-e, nekadašnje predsjednice CLAR-a. Radeći u plenumu uz pomoć dva prevoditelja (za talijanski i engleski), ali uvelike i u malim grupama, otkrili smo nekoliko korisnih poticaja. Svi su sudionici vrlo zadovoljni obavljenim radom, ali zacijelo i prijateljskim susretima tijekom tih radionica. Hvala Duhu Svetome koji nas je vodio i svima nama! Napredujmo zajedno na putu prema snažnijem posvećenom životu u Europi! (UCESM)

narodni save po avara i po avari a

Priopćenje međunarodnih saveza poglavara i poglavarica muških i ženskih redova „Zlostavljanje djece je zlo svugdje i u svakom trenutku: to nije nešto oko čega se pregovara“ Nekoliko dana prije sastanka „Zaštita maloljetnika u Crkvi“, koji se od 21. do 24. veljače održava u Vatikanu, Međunarodna unija generalnih poglavarica (UISG) i Unija generalnih poglavara (USG) uputili su Izjavu pod nazivom „Zlostavljanje djece je zlo svugdje i u svakom trenutku: to nije nešto oko čega se pregovara“.

edovnički poglavari i poglavarice u Izjavi ističu: „Učinit će se sve što je moguće kako bi se pronašao učinkovit odgovor“ dok se radi zajedno „na stvaranju novih struktura kako bi se osiguralo da se rizici svedu na najmanju moguću mjeru“. U Izjavi upućuju ispriku za sve one situacija kada „nismo shvatili što se događa“ i kada oni koji su mogli intervenirati „nisu prepoznali znakove upozorenja ili ih nisu uspjeli shvatiti ozbiljno“. Redovnice i redovnici osjećaju „stid“ zbog zlostavljanja koja su se „dogodila u našim družbama i redovima i u našoj Crkvi“, ali drže da se „s vjetrovima promjena koji pušu u našoj Crkvi i s dobrom voljom svih mogu pokrenuti važni

procesi i strukture odgovornog podnošenja izvješća, dok će se postojeće ojačati. Mogu se prepoznati novi koraci i odluke, čija se provedba može ostvariti brzo i univerzalno s pravim poštovanjem različitih kultura“. Generalni poglavari i poglavarice pridružuju se papi Franji „u njegovu poslanju da se ponizno prepoznaju i priznaju učinjene pogreške, da se podupru žrtve, da se uči od njih kako pratiti zlostavljane i da se žele saslušati njihove ispovijesti. S naše strane, zalagat ćemo se za to da učinimo sve što je u našoj moći kako bismo bolje slušali preživjele, ponizno priznajući da to nije uvijek bio slučaj. Provest ćemo u djelo ono što bude odlučeno na ovoj konferenciji u skladu s obvezom podnošenja izvješća od strane onih koji su na vlasti „. UISG i USG će u borbu protiv zlostavljanja uključiti i roditelje: „Oni imaju prirodni nagon za zaštitu djece koji je neophodan. Posebno naglašavamo ulogu majki. Da se žene pitalo za savjet i pomoć u procjeni slučajeva, poduzelo bi se jače, brže i učinkovitije djelovanje. Naš način rješavanja optužbi bio bi vrlo drukčiji i žrtvama i njihovim obiteljima bile bi uskraćene mnoge patnje.“ Redovnički poglavari i poglavarice u Izjavi ističu kako će „zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba integrirati u naše programe formacije, osiguravajući da se, u svakoj fazi, odgajateljima i odgajanicima pruži prikladan odgoj i poduka“. „Tražit ćemo od naših centara duhovnosti da razviju posebne programe za praćenje svake osobe, žrtve zlostavljanja, koja želi dobiti pomoć u teškoćama u pitanju vjere i smisla života.“ S druge strane, „resursi su uvijek problem“ i „iskustva družbi koje su provele u djelo prakse zaštite djece pokazuju da čak i državne zdravstve-

t dij eo o ije posvećeno

ivota

ne službe imaju poteškoća u osiguravanju odgovarajućih resursa“. Zato je „nužno ojačati suradnju kako bi se resursi učinkovito i djelotvorno koristili“. U tu svrhu, UISG i USG „će raditi na tome da se osigura da redovničke zajednice rade zajedno kako bi pratile žrtve što je učinkovitije moguće na njihovom putu ozdravljenja“. Izjava se zaključuje porukom žrtvama: „Želimo poslati poruku izravno preživjelima i njihovim obiteljima: priznajemo da je došlo do neadekvatnog pokušaja rješavanja ovog problema i sramotne nesposobnosti razumijevanja vaše boli. Upućujemo vam naše najiskrenije isprike i izraze žaljenja. Molimo vas da vjerujete u našu dobru volju i našu iskrenost. Pozivamo vas da radite s nama na stvaranju novih struktura kako bi se osiguralo da rizici budu svedeni na minimum.“ K tome, „želimo osigurati da oni koji velikodušno podnesu molbu za primanje u naše redovničke družbe ili koje se odgaja u sjemeništima žive na sigurnim mjestima gdje se jača njihovo zvanje i gdje im se pomaže da njihova želja da ljube Boga i druge raste do zrelosti“. (IKA) Izjavu u cijelosti možete pročitati na http:// www.internationalunionsuperiorsgeneral. org.

Međunarodna unija generalnih poglavarica okuplja 1.900 generalnih poglavarica, koje predstavljaju oko 750 tisuća redovnica prisutnih u 110 zemalja. U sastavu Unije redovničkih poglavara je 220 generalnih poglavara s ukupno 200.000 članova.

REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Časopis Vijesti Hrvatske redovničke konferencije od svoga početka prije 46 godina redovito donosi pregled događanja u redovničkim zajednicama. Pregled je to događanja koja smatramo bitnima za pohraniti u svojevrsnu kroniku redovništva u Hrvatskoj. Od idućeg broja časopis će biti obogaćen i prilozima iz Bosne i Hercegovine.

VIJESTI • ožujak 2019.

Dan posvećenog života u Podvinju u Slavonskom Brodu 21. siječnja 2019.

Dan posvećenog života svečano je u ponedjeljak 21. siječnja, na spomen sv. Agneze, djevice i mučenice, proslavljen u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Podvinju u Slavonskom Brodu. Večernje misno slavlje s pjevanom Večernjom predvodio je slavonskobrodski dekan Ivan Lenić, a propovijedao je domaći župnik o. Jozephat Mocha. Suslavili su fra Goran Malenica, fra Ilija Jerković i domaći svećenici o. Rafel Kiedrowizc i o. Marek Czrejna. Slavlje je pjevanjem animirala s. Ankica Tomas. Osim petnaestak redovnica toga dekanata na misi su sudjelovali i domaći župljani.

Izabrana nova uprava Družbe kćeri milosrđa TSR Sv. Franje 12. siječnja 2019.

U Blatu na otoku Korčuli od 9. do 12. siječnja održan je VII. redoviti kapitul hrvatske Provincije Krista Kralja Družbe kćeri milosrđa TSR Sv. Franje pod predsjedanjem vrhovne predstojnice M. Cristine Orsillo. Sestre kapitularke su 11. siječnja 2019. godine izabrale novu Provincijalnu upravu. Na službu provincijalne predstojnice ponovo je izabrana s. M. Emila Barbarić. Prva savjetnica i provincijalna zamjenica je s. M. Veronika Dunatov, druga savjetnica je s. M. Jelena Krilić, treća savjetnica je s. M. Vlatka Bratinšćak i četvrta savjetnica je s. M. Juliana Beretić. (s. J. C. )

Promišljajući u svojoj homiliji o tome kakav bi trebao biti redovnik, o. Mocha naveo je redovnicama kao primjer o. Franju Libermanna, drugog utemeljitelja njihove Družbe Duha Svetoga. Pojasnio je kako mu je vjera pomogla da se odupre protivljenju oca, koji je bio Židov, te postane Kristov svećenik i do kraja mu svoga života služi predano i s ljubavlju. Navodeći neke od njegovih poticaja i savjeta, ustvrdio je da su i danas aktualni, redovnicima i redovnicama na obogaćenje. Poseban doživljaj župljanima pružila je pjevana Večernja, koju su svojim pjevanjem posebno obogatile redovnice. Dekan Lenić pozvao je vjernike da mole za redovnička i misijska zvanja tako potrebna Katoličkoj Crkvi. Druženje su nastavili uz večeru u župnom domu. (IKA)

55 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Drugo zasjedanje 25. redovitog regionalnog sabora Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb 27. siječnja 2019.

Klanjateljice Krvi Kristove Regije Zagreb okupile su se 26. i 27. siječnja 2019. u Zagrebu na drugom zasjedanju 25. redovitog regionalnog sabora s temom „Putevima milosrđa“, na kojem su sudjelovali i vjernici laici, članovi zajednica Krvi Kristove. Prvi dan plenarnog zasjedanja održan je 26. siječnja u franjevačkom samostanu Bezgrješnog začeća BDM u Dubravi. Pod predsjedanjem regionalne poglavarice sestre Ana Marije Antolović, 43 sestre i 40 laika iz svih krajeva Hrvatske te Bosne i Hercegovine zajedno su promišljali o dijeljenju i življenju duhovnosti Krvi Kristove, vrednovali svoj dosadašnji zajednički hod, dijelili vizije i planirali korake za budućnost. Nakon Euharistije koju je u crkvi Bezgrješnog začeća BDM predvodio p. Ilija Grgić, poglavar hrvatske delegature Misionara Krvi Kristove, nastavljen je rad u velikoj dvorani franjevačkog samostana. Sudionicima se na početku prigodnim riječima obratila regionalna poglavarica s. Ana Marija Antolović i otvorila plenarno zasjedanje. Uz to je prenijela i poruku Vrhovne poglavarice iz Rima sestre Nadije Coppa koja je poželjela da „ u stavu razlučivanja i otvorenosti Duhu Svetomu zajedno otkrivamo načine kako promicati sve plodonosniju suradnju s mnogim laicima i pridruženim članovima koji s nama dijele duhovnost i poslanje“. Uslijedilo je predavanje o temi „Krv Kristova – izvor života i svetosti“ koje je održala s. Danijela Anić. U poslijepodnevnom radu, četiri sestre Klanjateljice Krvi Kristove i vjernica laikinja obogatile su sudionike iznošenjem svojih iskustava o dugogodiš-

njem radu i suradnji te osnivanju i vodstvu zajednica Krvi Kristove. Nakon radionice pod nazivom „Vrednovanje prijeđenog puta s pogledom u budućnost“ slijedili su izvještaji o radu u skupinama koje su animirale 4 sestre i 5 laikinja. U skupinama se u otvorenom razgovoru posebna pozornost posvetila otkrivanju vizije za budućnost zajedničkog hoda Klanjateljica Krvi Kristove (ASC) i članova zajednica Krvi Kristove (ZKK). Nakon zaključne riječi regionalne poglavarice i vrednovanja radnog susreta, slijedio je završetak – zajednička molitva Večernje. Svakije sudionik na odlasku dobio i simboličan dar: knjižicu Ne prestajem se uzdati u Božje milosrđe (odlomci iz pisama svete Marije De Mattias) i krunicu Krvi Kristove. Drugi dan plenarnog zasjedanja održan je 27. siječnja u samostanu Klanjateljica Krvi Kristove u Zagrebu, Miramarska cesta 100. Trideset i četiri sestre, članice Sabora, razmotrile su rezultate rada prethodnog dana u radionici pod nazivom „Usmjerenje za budućnost – poziv na preobrazbu“. Plodovi osobnog i zajedničkog rada bit će utkani u proglas koji će usmjeravati na istom putu sestre Klanjateljice Krvi Kristove i vjernike laike, članove zajednica Krvi Kristove. Nakon informacija i vrednovanja plenarnog zasjedanja, regionalna poglavarica s. Ana Marija Antolović izrazila je zahvalnost svim sestrama koje su na razne načine dale svoj doprinos pripremi i tijeku ovoga saborskog zasjedanja te proglasila zatvorenim 25. redoviti regionalni sabor. Susret je završio svečanim euharistijskim slavljem koje je u samostanskoj kapelici predvodio don Anto Stojić (SDB). (s. V. A.)

VIJESTI • ožujak 2019.

„Redovništvo će uvijek opstati jer ono spada u bit Crkve“ 28. siječnja 2019.

„Redovnici – baštinici Kristovi, putnici na zemlji“ bila je tema emisije Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija u kojoj su 28. siječnja gostovali s. Ana Marija Antolović, predsjednica Hrvatske redovničke konferencije i regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove – Regija Zagreb, fr. Slavko Slišković, potpredsjednik Hrvatske redovničke konferencije i provincijal Hrvatske dominikanske provincije te s. Elizabeta Peršić, provincijalna glavarica zagrebačke provincije Družbe sestara milosrdnica. Emisiju je uredila i vodila Tanja Popec. Povod je bio nadolazeći Dan posvećenog života koji se obilježava 2. veljače, na Svijećnicu – blagdan Gospodinova prikazanja u hramu. „Po svome zvanju osobe posvećenog života na poseban način svoj život prikazuju Bogu“, rekla je s. Ana Marija tumačeći zašto se na taj blagdan slavi Dan posvećenog života, koji je 1997. godine utemeljio sveti papa Ivan Pavao II. Osvrćući se na statističke podatke redovništva u Hrvatskoj, predsjednica Hrvatske redovničke konferencije istaknula je da su i kod nas slični statistički podaci kao i u Europi. „Odnos redovnica i redovnika je 2:1, kod nas i malo više u korist redovnica. Mi imamo oko 2700 redovnica te oko 900 redovnika. No, u zadnjih nekoliko godina opada broj redovnica, dok je broj redovnika stabilan. Mogli bi se za to tražiti razlozi demografske i sociološke prirode, vezani uz pitanje odnosa u našemu društvu i Crkvi, uz pitanja o karakteristikama ženskog redovništva, koje se nažalost često puta promatralo samo funkcionalno – prema onome što redovnice rade i na kojim područjima služe, a što je veliko ograničenje za posvećeni život. Mislim da danas dolazimo do jasnijih uvida. Sigurno je da u budućnosti nećemo

imati tako velike brojeve, ali redovništvo će uvijek ostati jer ono spada u bit kršćanstva, u bit Crkve.“ „Redovništvo je u povijesti uvijek bilo prisutno u područjima koja društvena stvarnost ne pokriva. Tako i danas karizme zajednica ostaju iste, ali mijenjaju se oblici odgovora, i to je taj ‘kreativni način življenja karizme’. Svaka zajednica na poseban način nastoji odgovoriti na potrebe rubnih, a tu se u našoj stvarnosti može govoriti o starijim osobama“, naglasila je s. Ana Marija. Raznolikost segmenata u kojima redovništvo djeluje uključuje i rad na kulturnom polju. Provincijalna glavarica zagrebačke provincije Družbe sestara milosrdnica govorila je kako su oživjeli dvorac Lužnicu kao kulturno-duhovni centar, a na zemlji uz dvorac započeli su s uzgojem hrane na prirodan način. Osvrnula se je i na tamburaški orkestar koji su sestre oživjele, nastavljajući tako tradiciju iz 20. stoljeća i od ranije. „Nekako nam je tamburica, kao hrvatski nacionalni instrument, uvijek bila u srcu. To je isto jedan vid našeg svjedočenja. Otkako smo se prihvatili tambure, prošli smo brojne župe, a imali smo do sada i tri koncerta na kojima nas je oko tisuću ljudi došlo slušati. Mi želimo prenijeti ono što i papa Franjo naglašava – ‘prenesite radost redovništva’, a to je najlakše prenijeti pjesmom. U orkestru su i dvije sestre iz Benina koje su tamburicu jako solidno svladale“, rekla je s. Elizabeta. Istaknula je, uz ostalo, da se život redovnice i redovnika temelji na ozbiljnim temeljima intimnog odnosa s Bogom i na izgrađivanju zajedništva. Pritom, odricanje od materijalnog i svjetovnog ne treba gledati kao odricanje od nečega, nego kao odricanje za nešto. „Svaki poziv je tajna. Bog poziva i mi otkrivamo njegove tragove u svome životu, mi se odričemo materijalnog, ali dobivamo duhovno. Bog nas je pozvao i to je već milost“, rekla je s. Elizabeta.

57 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Odgovarajući na upit čime se sve redovnici mogu baviti, provincijal Hrvatske dominikanske provincije istaknuo je da to može biti sve ono što je na izgradnju. Upozorio je da se redovništvo ne smije gledati kroz funkcionalnu dimenziju. Spomenuo je usto da redovništvo nije zakinuto za majčinsku i očinsku dimenziju, koja se ostvaruje u spremnosti slušanja i davanja potpore i uporišta onima kojima je to potrebno. Govoreći o dominikanskoj karizmi, naglasio je da se ona očituje u svjedočenju Krista u svijetu kroz propovijedanje. A kako su dominikanci i čuvari krunice, rekao je da je upravo krunica „najljepša molitva koja postoji u Crkvi, jer ona na pravi način spaja intelekt i srce. Onaj koji ništa ne zna o našoj vjeri, ako samo prati krunicu, može upoznati cijelo Evanđelje“. Gosti su emisije govorili i o odnosu zajednica prema potencijalnim kandidatima, o važnosti trajne formacije i susreta u učvršćivanju zvanja, kao i o potrebi da se o posvećenom životu govori u obiteljima i u društvu. (IKA)

Predstavljena knjiga o vrednoti redovničkog zajedništva 29. siječnja 2019.

Knjiga Vrednota redovničkoga zajedništva u hrvatskim i bosansko-hercegovačkim redovničkim zajednicama od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016. s. Mirjane Juranović, ASC, predstavljena je 29. siječnja na Tribini grada Zagreba. Prof. dr. Slavko Slišković sa zagrebačkog KBF-a i potpredsjednik Hrvatske redovničke konferencije govorio je o prva tri poglavlja knjige, ističući da autorica „zajedništvo u redovničkoj zajednici ne vidi samo kao sociološku nego i kao teološku komponentu nasljedovanja Krista te kao jedan od znakova vjernosti karizmi i kri-

terij njezinog kriterija crkvenosti, osobito nakon Drugoga vatikanskog sabora“. Prof. dr. s. Valerija Kovač s istoga Fakulteta spomenula je pet izazova koje je autorica izdvojila. Prvi je individualizam, a onda i utjecaj elektroničkih medija na redovničko zajedništvo. Pritom se naglašava potreba odgoja i samoodgoja za upotrebu medija, osjećaj za mjeru, samodisciplinu, askezu, krepost umjerenosti i razboritosti. Spomenuti su i zajedništvo u malim i zajedništvo u velikim zajednicama, urgentna tema međugeneracijskog odnosa u redovničkoj zajednici te, na kraju, odnos zajednice prema pojedincu i pojedinca prema zajednici. Također je naglasila da peto poglavlje donosi opširno i metodološki besprijekorno empirijsko istraživanje provedeno metodom fokus grupe i metodom osobnog intervjua o sljedećim dimenzijama redovničkoga života iz perspektive zajedništva: provođenje slobodnog vremena, korištenje novih medija, izgradnja međuljudskih odnosa, postojanje osamljenosti i askeze. Mentor u izradi ove doktorske disertacije bio je prof. dr. Stjepan Baloban, koji je naglasio važnost ove teme i izrazio nadu da bi se, u bliskoj budućnosti, netko mogao odvažiti i obraditi temu važnosti svećeničkog zajedništva. Posebno je spomenuto kako je knjiga, providonosno, pisana neposredno iza Godine posvećenog života. Dovršena je prošle godine, o 50. obljetnici Kršćanske sadašnjosti, kojoj su veliki doprinos dali upravo redovnici. (IKA)

VIJESTI • ožujak 2019.

Deseta obljetnica Doma „Dragi bližnji“ u Okučanima 4. veljače 2019.

Na svetkovinu sv. Marije De Mattias, utemeljiteljice Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, 4. veljače obilježena je deseta obljetnica djelovanja Doma „Dragi bližnji“ u Okučanima, koji vode sestre spomenute Družbe, te je blagoslovljen njegov dograđeni dio. U predvorju Doma okupile su se sestre klanjateljice na čelu s regionalnom poglavaricom s. Anom Marijom Antolović i ravnateljicom Doma s. Ljubicom Radovac, stanovnicima Doma te uzvanicima među kojima je bio i načelnik Općine Okučani Aca Vidaković. Slavlje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević zajedno s Ivicom Žuljevićem, prepoštom požeškoga Stolnog kaptola, fra Mariom Radmanom, okučanskim župnikom te fra Ivom Brezovićem, donjobogićevačkim župnikom. Biskup je u pozdravu izrazio radost što zajedno sa sestrama Krvi Kristove može slaviti svetkovinu njihove svete utemeljiteljice, zahvaliti Bogu za deset godina djelovanja Doma „Dragi bližnji“ za starije osobe te blagosloviti njegov dograđeni dio. Kazao je da ova ustanova služenja starijim i bolesnim osobama ima posebno značenje u ovom dijelu Slavonije koji je ranjen brojnim nevoljama. Čestitao je sestrama svetkovinu njihove svete utemeljiteljice i zahvalio za deset godina služenja ljudima u posebnim životnim okolnostima, ugradivši se svojom plemenitošću u zajedništvo mlade Požeške biskupije. Poseban pozdrav uputio je starijim osobama koje su smještene u Domu, i pritom im kazao da im sestre svojom blizinom svjedoče kako im je Bog blizu u njihovim životnim poteškoćama, pružajući im pomoć i utjehu. Nakon blagoslova novog dijela Doma, biskup je predvodio euharistijsko slavlje u kapeli Doma. U homiliji je podsjetio kako

redovito o svom životu razmišljamo polazeći od poteškoća i nevolja koje nas prate, od meteoroloških neprilika do osobnih tegoba, starosti i bolesti. Kazao je kako nas prorok Jeremija u današnjem prvom čitanju potiče da o sebi razmišljamo polazeći od onoga što je Bog za nas učinio: Njegovo je čudo, milost i blagoslov što postojimo. Pozvao je nazočne da unatoč starosti, bolesti i životnim tegobama svjedoče radost postojanja, i da svako jutro zahvale Bogu što ih je pozvao u život. Ustvrdio je da su bolesti i starost znak ljudske ranjenosti prolaznošću, zlom i smrću, ali je naglasio da u toj ranjenosti nismo prepušteni samima sebi, jer nas je Bog iz tog stanja izbavio i otkupio predragocjenom krvlju svoga Sina, kako veli sv. Petar u drugom čitanju. Potaknuo je sudionike slavlja da zahvale Bogu što njihova konačna sudbina nije smrt, nego ljubav koja je jača od smrti. Biskup je upozorio kako u naviještenom evanđeoskom ulomku o Isusovu uskrsnuću Marija Magdalena izražava zabrinutost za njegovo tijelo te nekoliko puta ponavlja kako ne zna tko ga je uzeo i kamo ga je položio, dok je Isus nije uvjerio da je to tijelo Bog snagom svoga Duha digao iz groba i preobražena ga smjestio u zajedništvo svoga vječnog trojstvenog života. Ustvrdio je da se mi ljudi i prije negoli umremo nalazimo u svojevrsnom grobu, a to je slabost, nemoć i bolest, smrtnost našeg tijela. Rekao je da je radostan što se u ovom Domu časne sestre i drugi djelatnici brinu za potrebe tjelesnih slabosti onih koji u njemu borave, i da oni služeći im i primajući ih u svoje ruke na neki način svjedoče kako će to tijelo jednoga dana Bog snagom svoga Duha uzeti u svoje ruke te ono što je smrtno preobraziti u besmrtno, pridružiti slavi svoga uskrslog Sina. Govoreći o svetoj Mariji De Mattias, biskup je podsjetio sudionike slavlja kako je ona u svom mladenačkom srcu razmišljala o životu u Božjem svjetlu, a kad je shvatila da je ot-

59 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

kupljena Kristovom krvlju na križu, kroz osobnu i obiteljsku molitvu došla je do jasnoće kako je njezin životni poziv osnovati Družbu Klanjateljica Krvi Kristove. Napomenuo je kako se klanjanje nečijoj krvi u prvi mah može činiti čudnim i neobičnim, i pojasnio da mi vjernici kad se klanjamo Krvi Kristovoj, iskazujemo najdublje poštovanje Isusovoj osobi i njegovoj ljubavi koja je za nas išla na križ i prolila krv za nas. Obnavljamo svijest koliko je Bogu stalo do svakoga pojedinog od nas kad je bio spreman položiti Sina svoga za nas, te na taj način postajemo sposobni služiti jedni drugima, osobito onima u najtežim životnim situacijama. Čestitao je sestrama klanjateljicama Krvi Kristove na opredjeljenju da po uzoru na svoju svetu utemeljiteljicu budu suradnice moćne Isusove ljubavi, posvjedočene u prolivenoj krvi na križu. Nazočne pak vjernike pozvao je da sebe promatraju u svjetlu moćne Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu za njih išla na križ, i tako budu ohrabreni u životnim poteškoćama, i utvrđeni u uvjerenju da je Bogu stalo do njih, te da će ih na koncu njihova života njegova ljubav zagrliti za svu vječnost. Na svršetku slavlja regionalna poglavarica s. Ana Marija zahvalila je biskupu Antunu za pažnju koju je iskazao sestrama kad je blagoslovio kamen temeljac Doma na početku njegove gradnje, a zatim završeno zdanje prije deset godina, i u znak zahvale što svojom potporom prati sestre u njihovu djelovanju uručila mu je sliku jednog umjetnika u prilog Zaklade Sv. Marije De Mattias. Zahvalila je svim sudionicima slavlja, napose svojim susestrama i djelatnicima Doma za požrtvovno služenje starijim i bolesnim osobama. Nakon svete mise sestre su u prostorima Doma priredile domjenak za sve uzvanike. (pozeskabiskupija.hr)

Biskup Škvorčević i s. Kustura razgovarali o djelovanju Služavki Maloga Isusa 5. veljače 2019.

Požeški biskup Antun Škvorčević primio je 5. veljače u Biskupskom domu u Požegi s. Mariju Anu Kusturu, poglavaricu Sarajevske provincije Služavki Maloga Isusa. Spomenuli su se boravka sluge Božjeg Josipa Stadlera, utemeljitelja Služavki Maloga Isusa u požeškom Orfanotrofiju, zgradi današnjeg sjedišta Požeške biskupije gdje je dozrelo njegovo svećeničko zvanje, i razgovarali su o pokrenutom procesu za njegovo proglašenje blaženim. Razmotrili su djelovanje Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije u Požeškoj biskupiji, njihovo služenje u župi i svetištu Gospe Voćinske. Biskup je zahvalio provincijalnoj glavarici što su njezine sestre došle s Kosova zajedno s Hrvatima iz Letnice i drugih mjesta u Voćin te su u novim okolnostima nastavile pratiti njihov život i pomagati im. (IKA) Predstavljena knjiga s. Ankice Klepić Oslobađanje od okova krivnje i srama 5. veljače 2019.

U organizaciji sestara Klanjateljica Krvi Kristove, u utorak 5. veljače u dvorani Tribina Grada Zagreba održano je predstavljanje knjige Ane s. Ankice Klepić, mr. sc. dipl. teolog., Oslobađanje od okova krivnje i srama. Prva predstavljačica, dr. Maristela Šakić, specijalizirana psihijatrica u osvrtu je na knjigu naglasila kako autorica opisuje svoj dvogodišnji odnos kroz terapijske susrete s klijenticom Lori, koja je doživjela duboku traumu u primarnoj obitelji u vidu incesta, fizičkog nasilja i psihičkog zlostavljanja. „Lori je primarne figure, a to su očevi i majke, doživljavala opasnima i životno ugrožavajućima, a to

VIJESTI • ožujak 2019.

je najveća tragedija koju čovjek može doživjeti. U svoj 40. godini u spoznanju vlastite praznine i nemogućnosti življenja susreće psihoterapeutkinju koja dolazi iz potpuno druge kulturološke, obiteljske i jezične sfere“, rekla je i dodala kako se kroz zajednički hod stvarala jedinstvena obostrana kreacija i reparacija. Šakić je posebno istaknula moralno-teološki pristup kroz slobodu, savjest, religioznost, i naglasila utjecaj molitve i poticajne duhovne privrženosti u osobi Isusa Krista kao povezujuće elemente jedinstvene izlječiteljske cjeline. „Lori se više ne skriva od sebe i od drugih i od Boga, nego kroz spoznaju Božje ljubavi njezina razbijena glinena posuda biva ponovo načinjena od spoznaje koja se zove sadašnjost. Konačno je Lori nakon dugog puta prihvatila važnost sadašnjeg trenutka. Otpustila je prošlost i dala nadu budućnosti.“ Na kraju je predstavljačica istaknula kako ova knjiga može svakom čitatelju koji u sebi nosi doživljaj traume, odnosno sjenu srama i krivnje, biti ohrabrujuća i poticajna premosnica za početak novih životnih otkucaja u izgradnji vlastite slobode. Stana Odak Krasić, mag. nov., istaknula kako knjiga pruža priliku za upoznavanje Lore i njezine tužne i teške priče, ali i za upoznavanje autorice, „nekog s druge strane oceana“. No najvažnija je poruka „Upoznat ćete sebe“, ikako je uvodno istaknula Odak Krasić te kratko analizirala sam naslov knjige. Odgovarajući na pitanje „Zašto je knjiga namijenjena svakome“, rekla je: „Vjerojatno se većina vas neće prepoznati u traumi kroz koju je prolazila Lori, ali ćete se prepoznati u sitnim i malim ruganjima koje ste doživjeli, a ona ih je doživljavala stalno.“ Odak Krasić je istaknula kako autorica otkriva rješenje. „Ono za čime tragamo cijelo vrijeme je u nama samima, a to je i glavni razlog zašto knjiga može biti namijenjena svima. Knjiga

će vam možda dati smjernicu gdje unutar sebe možete tražiti.“ Autorica knjige, s. Ankica Klepić, govoreći o sadržaju knjige istaknula je kako ona bitno pripada moralno-teološkom i psihologijskom području, jer „klijenticu Lori jednako su opterećivale moralne dvojbe, krivnja, nesređen i poremećen život i njezine emocije. Ključnu ulogu u moralnom životu nema sloboda vlastitog izbora, nego temeljno opredjeljenje za dobro iz kojeg proizlaze svi naši čini kao znakovi, simptomi da smo se uistinu odučili za Dobro. Isus u onima koji se otvaraju za njegovo svjetlo daje moć pobijediti tamu, moć da postanu djeca Božja. Isus svojim ozdravljenjem vraća potpuno zdravlje: duhovno, duševno i tjelesno. Dakle, u Isusovom smislu vjerovati znači: vjerovati u sebe, vjerovati u druge, vjerovati u posve Drugoga, za nas vjernike u Boga, znači biti otvoren za nemoguće. Smisao svakog Isusovog izlječenja jest podići čovjeka, osposobiti ga da nosi svoj teret i poslati ga u susret drugima da primljenim darom dariva druge“. Autorica je na kraju izrekla i poruku knjige: „Ne boj se! Voli i prihvati sebe i kreni u nepoznato i nemoj se bojati otkriti što u tebi živi.“ U zaključnoj riječi, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove s. Ana Marija Antolović naglasila je kako je ovo predstavljanje bilo posebno, kao i što je to i sama knjiga. „Kad ulazimo u tuđe živote, onda ulazimo na prstima, jer moramo poštivati intimu i sveti prostor svake osobe koji Bog poštuje u nama, pa ga i mi moramo poštovati u drugome. Takvu sam atmosferu doživjela večeras.“ U glazbenom dijelu sudjelovali su članovi zbora mladih Madonna Nives iz Kutine, a program je vodila Maja Kukić. Inače, autorica knjige Ana s. Ankica Klepić diplomirala je teologiju na KBF-u u Zagrebu, gdje je i magistrirala na Katedri moralne teologije na temu „Moralno-psihološke

61 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

dileme zlostavljane žene“. Usto je završila i psihoterapijske edukacije na Kliničkoj psihologiji Millersvile University, PA. Bavi se savjetodavnim radom s klijentima, individualno i grupno. Duhovno-psihološki je terapeut i voditeljica bibliodrame. Radila je na više projekata i stručna je suradnica Zaklade Marija De Mattias. Knjigu Oslobođenje od okova krivnje i srama. Terapijski prikaz u radi s Lori objavio je Izdavački centar Zajedništvo Klanjateljica Krvi Kristove 2019. godine. (M. B.) Nadbiskup Barišić primio vodstvo Družbe sestara milosrdnica 7. veljače 2019.

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić primio je u utorak 7. veljače u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu časnu majku Družbe sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskoga s. Miroslavu Bradicu i provincijalku Provincije Navještenja Gospodinova – Split s. Mariju Radoslavu Kevo. Susret se dogodio u okviru vizitacije Provincije Navještenja Gospodinova, a razgovaralo se o trenutačnoj situaciji u splitskoj Provinciji te o poslanju i izazovima s kojima se milosrdnice susreću u djelovanju u Hrvatskoj i u svijetu. Posebna pozornost posvećena je osjetno manjem broju redovničkih, osobito ženskih zvanja, što osiromašuje i Crkvu i društvo. Razmišljalo se o drugačijim i novim pastoralnim aktivnostima kojima bi se milosrdnice mogle još snažnije posvetiti u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i Crkvi u našoj Domovini. Na kraju susreta, časna majka i provincijalka preporučile su nadbiskupu u molitve cijelu Družbu sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog. (IKA)

Susret osoba posvećenoga života osječke regije 17. veljače 2019.

Pjevanom molitvom Večernje započeo je ovogodišnji Susret osoba posvećenog života osječke regije, održan 17. veljače u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek. Nakon molitve i pozdrava biskupskog vikara za pastoral grada Osijeka mons. dr. Vladimira Dugalića, prigodno izlaganje, podijeljeno u tri dijela, održao je o. Mihály Szentmártoni. Izložio je teme: „Izvori zadovoljstva u svećeničkom zvanju“, „Sjene i svjetla redovničkog života“ te „Nova evangelizacija – redovništvo i apostolat“. „Jesi li zadovoljan u svetom zvanju?“ pitao je o. Szentmártoni i naglasio kako nije pitanje „Jesi li sretan?“ nego „Jesi li zadovoljan?“ te je nastavio: „Sreća je vrhunac radosti, prema tome nije stanje, nego momentalni doživljaj. Sigmund Freud je utvrdio da sreća nije upisana u čovjekove gene. Sreća, kao stanje, čeka nas u nebu. Ovdje možemo imati sretne trenutke. Zadovoljstvo je međutim stanje, a proizlazi iz više izvora. Ono nije samostalno duševno stanje, nego plod određenih nutarnjih stavova.“ Potom je iznio psihološke, teološke i duhovne temelje zadovoljstva u zvanju. Izlaganje je nastavio navodeći uporišne stupove svećeničkog identiteta prikazane u tri slike: „Svećenik je drugi Krist, alter Christus – to je dostojanstvo svećeničkog zvanja; svećenik je druga Marija, Isusova Majka – to je radost svećeničkog zvanja; svećenik je drugi Josip – to je odgovornost svećeničkog zvanja.“ Naglasio je kako se „svećenički poziv temelji na nadnaravnoj stvarnosti: ne može se protumačiti isključivo psihološkim ili sociološkim kriterijima. Uvijek moramo uzeti u obzir milosnu dimenziju. Svećenički je poziv uvijek tajna, ne samo za ljude, nego i za samog svećenika. Vlastito se zvanje ne može protumačiti samo razumski, nego sr-

VIJESTI • ožujak 2019.

cem. Takav pristup pretpostavlja i zahtijeva poklonstveni stav: da se sam svećenik zna čuditi i diviti svom zvanju. Stoga nikakva samo ovozemaljska radost ne može jamčiti zadovoljstvo u svećeničkom životu“. Obraćajući se okupljenim redovnicama, o. Szentmártoni je rekao: „Često se čuje riječ ‘kriza’: kriza Crkve, kriza braka, kriza zvanja, kriza redovništva itd. Riječ je zapravo krivo upotrijebljena. Nikad nisu ustanove i vrednote u krizi; u krizi je osoba koja ne vjeruje u te vrednote.“ Potom je potaknuo na preispitivanje stava prema vlastitu pozivu i Družbi s obzirom na tri vremenske dimenzije: prošlost, sadašnjost i budućnost, te je istaknuo napasti i pozitivna ohrabrenja. Obnova vjere, odnosno uvjerenje da je „družba Božje djelo“ i da budućnost ne ovisi o pojedincu; svijest o snazi karizme koja je upisana u riznicu Crkve, kao i svijest da naše zvanje dolazi od Gospodina te nada – osobno uvjerenje u vlastito zvanje koje se živi sada, a ne u budućnosti, poticaji su koje je predavač osobito istaknuo. „Redovništvo je konkretni odgovor Crkve na potrebu u društvu koju samo društvo još nije u stanju izvršiti“, rekao je o. Szentmártoni. Podsjetio je kako su tijekom povijesti redovničke družbe činile velika djela – osnivale bolnice, škole, sveučilišta… Ali, „kad društvo doraste da da ispuni navedenu potrebu, vodi navedene institucije, tada je redovnička družba dovršila svoje povijesno poslanje. Treba naći nova poslanja jer se javljaju nove potrebe“, rekao je i naveo primjer Majke Terezije, koja je uočila potrebu skrbi za siromašne u Kolkati. Među novim potrebama su i briga za starije, briga za djecu s posebnim potrebama… „Ove nove potrebe izazov su za redove i to je nova dimenzija. Hoće li na njih odgovoriti klasični redovi ili ćemo čekati nove?“ pitao je predavač. Podsjetio je i na gradnje velikih crkava te monumentalnih samostana, i pojasnio kako su redovnici

danas pozvani na drukčiju prisutnost koja se očituje u osnivanju kuća ili oaza duhovnosti što su otvorene ljudima. Svoje izlaganje o. Szentmártoni zaključio je riječima: „Budućnost naših redovničkih zajednica ne ovisi o broju, strukturi, nego o nama. Moramo se pitati: Kakva si ti redovnica? Kakav si ti redovnik? Kakav si svećenik?“ (IKA) Predstavnici Hrvatske salezijanske provincije kod nadbiskupa Barišića 21. veljače 2019.

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić susreo se u četvrtak, 21. veljače, s provincijalom Hrvatske salezijanske provincije don Tihomirom Šutalom, provincijalnim ekonomom don Ivanom Šibalićem i provincijalnim povjerenikom za pastoral mladih don Danijelom Vidovićem. Susretu u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu prisustvovao je i generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije Miroslav Vidović. Na sastanku se razgovaralo o organizaciji i planovima za Katolički odgojno-obrazovni centar na Dračevcu, koji je u nastajanju, a koji je od velike važnosti ne samo za Splitsko-makarsku nadbiskupiju nego i za Splitsko-dalmatinsku županiju, grad Split i okolne gradove i općine te napose za djecu, mlade i roditelje koji ovakav sadržaj već dugo čekaju i zbog kojih se ovaj zahtjevni projekt i započinje. Osluškujući želje mnogih roditelja koji već godinama izražavaju potrebu otvaranja Katoličke osnovne škole te sagledavši i druge potrebe, koje danas realno postoje u našem društvu, Splitsko-makarska nadbiskupija u zajedništvu s Hrvatskom salezijanskom provincijom i Provincijom Družbe sestara Službenica milosrđa odlučila je krenuti u veći projekt Katoličkog-odgojno obrazovnog centra koji će, osim osnovne škole, imati i dječji vrtić s posebnom vrtićkom jedinicom

63 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

za djecu s posebnim potrebama, srednju školu kao i druge sadržaje koji će centar činiti suvremenim. Planira se i gradnja sportske dvorane, vanjskih igrališta, kuhinje i menze za cjelodnevni boravak djece i mladih, kao i kuhinje koja će opskrbljivati Caritasovu pučku kuhinju odnosno korisnike te kuhinje. Taj će moderni kampus biti cjelogodišnja oaza kako za učenje tako i za rekreaciju, sport i susrete mladih. Na sjednici koja je održana u Splitu 4. svibnja 2018, Vlada RH donijela je odluku o darovanju dijela bivše vojarne Dračevac Splitsko-makarskoj nadbiskupiji za potrebe osnivanja Katoličkog odgojno-obrazovnog centra, a ugovor je potpisan 6. srpnja 2018. godine. Temeljem Ugovora o gospodarskim pitanjima između Svete Stolice i Republike Hrvatske, ovim činom Republika Hrvatska daruje Crkvi zamjensku nekretninu za one nekretnine koje nije moguće u naravi vratiti Katoličkoj Crkvi, a koje su joj oduzete za vrijeme jugoslavenske vlasti. Nakon čina potpisivanja Ugovora koji je nulta, polazišna točka za otvaranje Katoličkog odgojno-obrazovnog centra, započeo je veliki posao osnivanja svih sastavnica ovoga kampusa. Taj zahtjevni posao odvijati će se u fazama nakon ishođenja svih potrebnih dozvola i, naravno, prema financijskim mogućnostima. (IKA)

Posjet ravnateljica katoličkih dječjih vrtića Grada Zagreba Predsjednici Republike Hrvatske Zagreb, 23. veljače 2019.

Na Dan otvorenih vrata Ureda predsjednice Republike Hrvatske, 23. veljače 2019., koji je ove godine u znaku zahvalnosti za zdravstvene djelatnike koji rade na transplantaciji organa, predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović posjetile su redovnice, ravnateljice katoličkih dječjih vrtića Grada Zagreba. Sestre su predsjednici poručile kako, unatoč tome što ne pripadaju zdravstvenom kadru, rade na zdravlju duša malenih. Susretu su prisustvovale sestre iz deset družbi, okupljene oko Povjerenstva HRK za školski i predškolski odgoj, koje na području Grada Zagreba zauzeto i predano rade na proširenju Božjega Kraljevstva u dječja srca i živote obitelji čija djece borave u vrtićima i koje rade po vjerskom desetosatnom programu. Predsjednici je uručen unikatni poklon, ručni rad s. Katarine Pišković, karmelićanke BSI, koja je s kamenčićima dočarala susret

VIJESTI • ožujak 2019.

– prikaz predsjednice koja drži za ruke djecu vrtića i sestre koje su u svojim habitima. Predsjednica je poklon dočekala s osmijehom i zahvalom sestrama za sve što čine za djecu, te je svakoj sestri stavila na srce molitvenu nakanu za zdravlje njezine obitelji te jedinstvo i rast domovine. Susret se nastavio obilaskom Predsjedničinog ureda i ostalih prostorija. (s. Marija Pia Tadijanov, SCSC)

na tri godine. Za provincijalnu poglavaricu imenovana je s. M. Andrijana Mirčeta.

Nova samostanska uprava karmela Sv. Josipa

Članice Vijeća su: s. M. Dijana Mihalj, prva savjetnica i zamjenica provincijalne poglavarice, s. M. Martina Prcela, druga savjetnica, s. Katarina Nekić, treća savjetnica te s. Antonija Delonga, četvrta savjetnica. (s. M. Jelena)

2. ožujka 2019.

Na redovitom izbornom samostanskom kapitulu sestara karmela Sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj 2. ožujka, kojim je predsjedao đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u pratnji preč. Stjepana Maroslavca i vlč. Domagoja Lackovića, izabrana je nova samostanska uprava. Za sljedeće trogodište izabrana je priorica s. Emanuela od Blažene Djevice Marije (Režek), za prvu savjetnicu izabrana je s. Pia od Bezgrešne Kraljice Mira (Pahljina), za drugu savjetnicu s. M. Katarina od Krista Raspetoga (Kalinić), za treću savjetnicu s. Dobrila od Bezgrešnog Srca Marijina (Marić), te za četvrtu savjetnicu s. M. Antonija od Dobrog Pastira (Ivančić). (IKA) Novo vodstvo Provincije Navještenja Gospodinova Družbe sestara milosrdnica 3. ožujka 2019.

U nedjelju 3. ožujka 2019. u provincijalnoj kući Provincije Navještenja Gospodinova Družbe sestara milosrdnicau u Splitu, vrhovna poglavarica Družbe časna majka Miroslava Bradica proglasila je novo vodstvo Provincije Navještenja Gospodinova – Split,

Obilježen jubilej 150. obljetnice Družbe školskih sestara franjevki Bosanskohrvatske provincije 3. ožujka 2019.

Svečanim euharistijskim slavljem i prigodnim koncertom u nedjelju 3. ožujka u prostorijama Franjevačkoga međunarodnog studentskog centra na Kovačićima u Sarajevu, Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina proslavile su 150. obljetnicu utemeljenja Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja. Jubilej je otvoren 13. rujna 2018. u Mariboru i bit će zatvoren 7. rujna 2019. također u Mariboru. Misno slavlje u crkvi i svetištu Sv. Nikole Tavelića predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u BiH mons. Luigijem Pezzutom i uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića, savjetnika Nuncijature mons. Henryka Jagodzińskog i još šestorice svećenika te asistenciju đakona.

65 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Na misi je sudjelovala vrhovna predstojnica Družbe školskih sestara franjevki s. Klara Šimunović te redovnice iz četiriju Provincija predvođene svojim provincijskim predstojnicama: s. M. Katom Karadžom iz Bosanskohrvatske provincije, s. Terezijom Tomazin iz Mariborske provincije, s. Andreom Nazlić iz Splitske provincije i s. Zdenkom Kozinom iz Mostarske provincije. Školskim sestrama franjevkama pridružile su se i sestre iz drugih kongregacija, bogoslovi Franjevačke teologije iz Sarajeva i drugi vjernici. Školske sestre franjevke iz raznih provincija čitale su misna čitanja i molitvu vjernika. Tijekom mise pjevao je združeni zbor Školskih sestara franjevki iz svih četiriju provincija pod ravnanjem s. Mire Majić i uz orguljsku pratnju s. Klare Jarc. Uvodeći u misno slavlje, kardinal Puljić istaknuo je da, slaveći jubilej Školskih sestara franjevki, u slavlje mise svi unose izraze svoje zahvale. „Molimo i za sve sestre koje su živjele kao Školske sestre franjevke i pošle na onaj svijet. A svim sestrama koje danas žive i slave ovaj jubilej djelujući u toj Družbi, želimo da radosno služe u Gospodinu“, kazao je kardinal Puljić, čestitajući jubilej Školskim sestrama franjevkama uz želju da po milosti žive u svome identitetu. Propovijedao je provincijal fra Jozo, koji je najprije protumačio misni evanđeoski odlomak u kojem Isus opominje svoje slušatelje da ne gledaju „trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome“, te da „izvade najprije brvno iz oka svoga pa će onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu“. „Današnje Evanđelje nam nudi jedno životno rješenje za dobre međuljudske odnose: i u braku, i u obitelji, i u samostanu i u svećeništvu: Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Isus je uvijek životno konkretan i jasan, a kad je potrebno, i oštar.

Posebno se doima njegova prispodoba o čovjeku koji žuri izvaditi trun u oku brata svoga, a brvna u svom oku ne opaža. Isus ukazuje na našu ljudsku sebičnost, nekritičnost, površnost u odnosima prema bližnjima“, kazao je provincijal Marinčić dodajući da su ljudi osjetljivi samo na nedostatke svojih bližnjih koje brzo uoče dok svoje ne vide. „Isusov govor o trunu i brvnu u oku pokazuje da je to upozorenje na našu ljudsku ograničenost, nekritičnost, koje truju međuljudske odnose. Ova prispodoba iz Evanđelja pokazuje i da je ljubav najviša krepost našega odnosa, prema Bogu i prema bližnjemu. Ona je iznad svega. Tko ljubi ispunio je zakon: po ljubavi bit ćemo suđeni. Ljubav prema bližnjemu je mjerilo i naše ljubavi prema sebi i prema Bogu. Jer, tko tvrdi da ljubi Boga kojega ne vidi, a ne ljubi brata kojega vidi, lažac je, tvrdi sv. Ivan u svojoj poslanici. Dakle, najdublji ponor čovjeka jest pomanjkanje ljubavi. Isus nas potiče da jedni drugima pomažemo u službi kršćanske ljubavi“, rekao je fra Jozo . „Drage sestre, vaša Družba je 150 godina u službi te ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Unatoč toliko godina, pozvani ste trajno obnavljati i sebe i one kojima ste poslani. Po primjeru sv. Franje, koji se trudio obnoviti ono najbolje što čovjek jest, a to je njegova sličnost s Bogom. Da bi se u tome uspjelo, potrebno je imati srce ispunjeno Bogom, srce koje zrači dobrotom i ljubavlju. Ovo naše vrijeme je kairos, to jest vrijeme proročkog oslobođenja, u kojem smo pozvani otkriti novu ulogu svećeničkog i redovničkog života i djelovanja. Naša ovodobna proročka uloga jest da iz perspektive evanđelja interpretiramo sadašnjost na koju se onda nadovezuje budućnost… Drage sestre, životi generacija prije vas i vi danas, zajedno svjedočite da u redovničkoj zajednici ne smije doći do izražaja: samovolja, sebičnost, individualizam, nego odgovornost svih za

VIJESTI • ožujak 2019.

sve, za svaku sestru. To je odgovor zašto vaša redovnička zajednica – Družba slavi 150. obljetnicu trajanja, nazočnosti i u BiH, i u Hrvatskoj, i u Sloveniji i na svim adresama diljem svijeta kamo ste poslane. Sv. Franjo Asiški pjeva: Bože moj, učini me oruđem, (a ne oružjem) svoga mira da onamo gdje vlada mržnja donosim ljubav. Ne da mene drugi razumiju, nego da ja druge razumijem; ne da budem ljubljen, nego da ljubim – samo se dajući prima, samo se praštajući zaslužuje“, rekao je provincijal fra Jozo. Nakon mise uslijedio je prigodni koncert zborova iz četiri provincije Školskih sestara franjevki: Mariborske, Mostarske, Splitske i Bosansko-hrvatske provincije te Zbor franjevačkih bogoslova i „Nenad Dujić“. Zborovima su ravnale s. Klara Jarc, s. Mira Majić, s. Mirja Tabak, s. Jelica Dolić i fra Emanuel Josić, a program je moderirala s. Anica Markelić. Riječi dobrodošlice i pozdrava uputila je provincijska predstojnica s. M. Kata Karadža, napominjući da „u nizu milosnih događaja i slavlja koje obilježavamo na razini Družbe, provincija i regije jesu i međuprovincijski koncerti koje mi danas imamo ovdje u Sarajevu“. „Okupile smo se iz četiri provincije, ali smo ujedinjene sa svim sestrama drugih provincija i Rimske regije. Čast nam je da tu radost zajedništva dijelimo i s našom vrhovnom predstojnicom baš ovdje u Sarajevu. Za našu Bosansko-hrvatsku provinciju Prečistog Srca Marijina važno je spomenuti da smo prošle godine proslavile 75. obljetnicu osnutka Provincije. Ove godine obilježavamo 90 godina od dolaska prvih sestara iz Maribora u Bosnu. Na poziv braće franjevaca davne 1929. godine sestre su došle u franjevačke odgojne ustanove u Sarajevo (Bistrik) i Visoko. Ta naša bratsko-sestarska i franjevačka povezanost potječe od samih početaka, što se očitu-

je i u ovom današnjem obilježavanju našega jubileja“, kazala je s. Kata, ističući kako „slaviti jubilej znači u datom trenutku obuhvatiti i oživjeti prošlost, uranjati u sadašnjost, usmjeravajući pogled prema budućnosti“. „Godina 2019. – Jubilarna godina – za nas Školske sestre franjevke Krista Kralja jest osvrt na 150 godina od utemeljenja i života naše Družbe. To je zaustavljanje u našem današnjem hodu prepoznavajući izazove, potrebe i ponude našeg vremena, našeg trenutka, kao i uzdizanje pogleda prema horizontima nade u budućnost. Ono što bitno obilježava ovaj jubilej jest prepoznavanje Božje prisutnosti u hodu naše Družbe kroz 150 godina. Zato je ovo naše slavlje prvenstveno događaj radosti i zahvaljivanja na daru ustrajnosti, služenja i ljubavi Bogu, zahvaljivanja na svim Njegovim darovima kojim smo bile obdarivane u svakom vremenu“, kazala je s. Kata. U završnoj riječi kardinal Puljić još je jednom čestitao jubilej i zahvalio za izvedeni program. „Želim da ova proslava bude prepoznavanje i povratak svojim korijenima kako bi iz tih korijena istinski pjevale i djelovale na slavu Božju i da nosile poruku nade i svjetla. Vi ste dar Crkvi jer redovnica svojom nošnjom jest znak iza kojega stoji sadržaj“, kazao je kardinal Puljić ističući da na taj način sestre svjedoče da pripadaju Kristu. Potaknuo ih je da svjedoče za Krista u duhu sv. Franje te da osvjetlaju obraz Crkve potičući ljude na ono što je dobro i sveto. Riječi čestitke uputio je i nuncij Pezzuto, potičući sestre da, slijedeći primjer sv. Franje, idu za Gospodinom i gledaju u budućnost. (IKA)

67 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Nova provincijalka sestara milosrdnica kod nadbiskupa Barišića 7. ožujka 2019.

Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić primio je u četvrtak, 7. ožujka u Nadbiskupskome ordinarijatu u Splitu s. M. Andrijanu Mirčetu, novoimenovanu provincijalnu glavaricu splitske Provincije Navještenja Gospodinova Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga. Susretu su prisustvovali dosadašnja provincijalka s. M. Radoslava Kevo i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović. Novoizabranu upravu Provincije imenovala je vrhovna poglavarica Družbe č. m. Miroslava Bradica sa svojim Vijećem. Uz provincijalku s. M. Mirčetu, imenovana je zamjenica i savjetnica provincijalne poglavarice s. M. Dijana Mihalj, a ostale savjetnice su: s. M. Martina Prcela, s. Katarina Nekić i s. Antonija Delonga. Na susretu se razgovaralo o trenutnim prilikama u splitskoj Provinciji te o poslanju i izazovima s kojima se milosrdnice susreću u djelovanju u Hrvatskoj i svijetu, kao i o novim duhovnim zvanjima čiji je broj, poglavito redovničkih ženskih zvanja, u padu. Dosadašnja provincijalka s. M. Radoslava Kevo zahvalila je nadbiskupu na velikoj potpori koju pruža njihovoj Provinciji, a nova provincijalka s. M. Andrijana Mirčeta preporučila mu se u molitve i savjet u potrebama. Čestitajući na imenovanju, mons. Barišić je ohrabrio s. Andrijanu u prihvaćanju odgovorne uloge u svojoj zajednici. Provincija u Splitu osnovana je 1932. godine, no sestre dolaze u Dalmaciju davno

prije osnutka: u Zadar 1874. godine., u Split 1875., u Dubrovnik 1878., a poslije i u druga dalmatinska mjesta i gradove. Na tim su prostorima sestre najprije radile po bolnicama, ubožnicama i sličnim socijalnim ustanovama, potom u raznim crkvenim ustanovama, te u školama, zabavištima i obdaništima. Stanovale su u ustanovama gdje su i djelovale, jer su svoj samostan imale samo u Sinju i od 1907. u Splitu. Provincija je rasla brojem svojih članova i svojih samostana sve do početka Drugoga svjetskog rata kada bilježe mnoge gubitke, a i komunistička je vlast počela oduzimati samostanska dobra i zabranila je sestrama bilo kakvo prosvjetno-odgojno djelovanje, a uslijedili su i otkazi u bolnicama. U tim i takvim prilikama neke su sestre, a po uputama crkvenih vlasti, prihvatile građansko odijelo i nastavile raditi u bolnicama, a stanovale su po privatnim stanovima. Druge su se pak uključile u župski apostolat kao voditeljice crkvenih zborova ili domaćice u župnim stanovima, samostanima redovnika i drugim crkvenim ustanovama. Prihvaćale su rado i dvorbu bolesnika po kućama gdje god je to bilo moguće. Tako su i u tim teškim vremenima pronalazile načina za iskazivanje milosrdne ljubavi potrebnima. Stvaranjem nove države Hrvatske, demokratska vlast omogućila je sestrama nesmetano djelovanje u karizmi Družbe. Mogu ponovo nositi redovničko odijelo na svim mjestima svog djelovanja. Vraćena im je i mogućnost da u školama poučavaju djecu i mlade vjerskim istinama. Osobitom se ljubavlju, u tri vlastita dječja vrtića: u Kaštel Starome, Sinju i Zadru, posvećuju odgoju najmlađih nastojeći usaditi u njihova srca zdrav kršćanski duh i pripremati ih da budu

VIJESTI • ožujak 2019.

graditelji civilizacije ljubavi. Provincija trenutno ima 169 sestara koje djeluju na području Splitsko-makarske i Zadarske nadbiskupije, te Šibenske, Hvarske i Dubrovačke biskupije. Izvan granica Hrvatske djeluju u Crnoj Gori, u Njemačkoj, Kanadi, SAD-u i na Salomonskim Otocima. (IKA)

je nova vrhovna uprava Družbe. Vrhovna poglavarica je s. Darija Jovanović, prva savjetnica i zamjenica vrhovne glavarice je s. Anica Cikojević, druga savjetnica je s. Finka Zrinušić, treća savjetnica je s. Kornelija Zorić, četvrta savjetnica je s. Emilija Jasak, tajnica je s. Katica Dabo, ekonoma je s. Anica Cikojević.

Izabrana nova uprava Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika

Tema kapitula „Donositi plodove dostojne obraćenja i odražavati milosrdno lice Očevo“ oslonjena je na inspirativni biblijski tekst: „Ostanite u mojoj ljubavi.“ (Iv 15,9). To je ujedno bila tema duhovne obnove na početku kapitula koju je vodio fra Đuro Hontić, konventualac iz Pule. Radni dio kapitula na istu temu održat će se od 1. do 4. srpnja također na Dančama. (IKA)

8. ožujka 2019.

Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika imala je od 5. do 9. ožujka izborni dio IX. redovitog vrhovnog kapitula u kući matici na Dančama u Dubrovniku. U petak 8. ožujka izabrana

VIJESTI, informativni list HRVATSKE REDOVNIČKE KONFERENCIJE • ISSN 1846-

Vrednota redovničkoga zajedništva u hrvatskim i bosansko-hercegovačkim redovničkim zajednicama od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016.

• Radionica UCESM-a ... 50

• Priopćenje međunarodnih saveza poglavara i poglavarica muških i ženskih redova ... 51

Nakladnik: Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Redovništvo u Hrvatskoj ... 53

ISBN: 978-953-11-1170-6

Proslava Dana posvećenog života u zagrebačkoj prvostolnici ... 36 Homilija pomoćnog biskupa zagrebačkog Ivana Šaška ... 40 Zahvala predsjednice HRK ... 45 Iz redovništva u svijetu

Godina izdanja: 2018. Slika na naslovnici: Caravaggio, Nadahnuće sv. Mateja 1602., ulje na platnu

Služenje autoriteta i posluh, 2008.

Apostolsko pismo svetoga oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, 2015.

Radujte se! Okružnica posvećenim muškarcima i ženama, 2015.

Istražujte Posvećenim muškarcima i ženama u hodu za Božjim znakovima, 2015.

Kontemplirajte Bogu posvećenim muškarcima i ženama na tragovima Ljepote, 2015.

Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi, 2016.

Vultum Dei quaerere Apostolska konstitucija o ženskom kontemplativnom životu, 2016.

Naviještajte Posvećenim muškarcima i ženama, svjedocima evanđelja među ljudima, 2017.

Za novo vino nove mješine Posvećeni život nakon Drugog vatikanskog koncila i još uvijek prisutni izazovi, 2017.

10.

Ekonomija u službi karizme i poslanja Boni dispensatores multiformis gratiae Dei, 2018.

11.

Cor orans Provedbena uputa apostolske konstitucije “Vultum Dei quaerere” o ženskom kontemplativnom životu, 2018.

Zagreb • ožujak • 2019. • br. 1. (2019.) • god. XLVII

IZ NAŠE BIBLIOTEKE DOKUMENTI: