Vijesti br. 2. 2019. by Hrvatska redovnička konferencija

Služenje autoriteta i posluh, 2008.

Apostolsko pismo svetoga oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, 2015.

Radujte se! Okružnica posvećenim muškarcima i ženama, 2015.

Istražujte Posvećenim muškarcima i ženama u hodu za Božjim znakovima, 2015.

Kontemplirajte Bogu posvećenim muškarcima i ženama na tragovima Ljepote, 2015.

Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi, 2016.

Vultum Dei quaerere Apostolska konstitucija o ženskom kontemplativnom životu, 2016.

Naviještajte Posvećenim muškarcima i ženama, svjedocima evanđelja među ljudima, 2017.

Za novo vino nove mješine Posvećeni život nakon Drugog vatikanskog koncila i još uvijek prisutni izazovi, 2017.

10.

Ekonomija u službi karizme i poslanja Boni dispensatores multiformis gratiae Dei, 2018.

11.

Cor orans Provedbena uputa apostolske konstitucije “Vultum Dei quaerere” o ženskom kontemplativnom životu, 2018.

Zagreb - Sarajevo • lipanj • 2019. • br. 2. (2019.) • god. XLVII

IZ NAŠE BIBLIOTEKE DOKUMENTI:

Drage sestre i braćo u redovništvu, dragi čitatelji!

ao što smo najavili i prema dogovoru dviju Konferencija, časopis Vijesti od ovoga broja zajednički je časopis Hrvatske redovničke konferencije i Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Radujemo se suradnji naših bratskih Konferencija i na polju izdavanja našega informativnog časopisa. Vjerujemo da će i ova suizdavačka suradnja još više osvijetliti našu međusobnu redovničku, povijesnu i životnu povezanost, isprepletenost i upućenost koja nadilazi naše granice, te će nas međusobno poticati i nadahnjivati. U tu svrhu časopis je sadržajno i vizualno malo izmijenjen i proširen uredništvom i uredničkim vijećem. Ove Vijesti donose događanja od ožujka do kraja lipnja 2019. Među događanjima posebno smo izdvojili hodočašće redovnica Zagrebačke nadbiskupije s kardinalom Josipom Bozanićem u Krašić. Osim reportaže o samome hodočašću donosimo i propovijed kardinala Josipa Bozanića. Druga veća tema broja jest 56. svjetski dan molitve za zvanja. Osim poruke za Nedjelju Dobroga Pastira 2019. mons. Marina Barišića, pišemo o bdjenjima koja su održana u Splitu, Zadru i Sarajevu. Bdjenje je održano i u Zagrebu uoči Svjetskog dana izbjeglica kada smo zajedno s Isusovačkom službom za izbjeglice u društvu naših novih sugrađana iz Sirije, Irana i drugih zemalja, prognanih kršćana i svih

ljudi dobre volje koji su među nama, molili za mir, zajedništvo, prihvaćanje i podršku izbjeglicama. Tom prigodom isusovački provincijal o. Dalibor Renić i predsjednica HRK s. Ana Marija Antolović podsjetili su nas na Poruku pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2019. U Sarajevu je 10. svibnja održana Sedamnaesta skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Tom prigodom viši redovnički poglavari i poglavarice u zajedništvu s biskupom Markom Semrenom, apostolskim nuncijem u BiH Luigijem Pezzutom te gospićko-senjskim biskupom Zdenkom Križićem promišljali su izazove redovništva u suvremenom svijetu. Povjerenstva HRK organizirala su: stručni skup za odgojitelje u katoličkim vrtićima, korizmenu duhovnu obnovu, seminar za sestre juniorke, studijski dan Novicijatske škole, 48. vijećanje odgojitelja i odgojiteljica, hodočašće katoličkih vrtića i djelatnika u vrtićima, seminare o nauku pape Franje o pozivu na svetost i dr. Povjerenstvo za pastoral zvanja pri KVRPP BiH i ove je godine priredilo brošuru za pripremu i slavlje 56. svjetskog dana molitve za zvanja te organiziralo susret mladih koji imaju smještaj u redovničkim zajednicama. Povjerenstvo za predškolski odgoj organiziralo je stručni seminar za odgajatelje u predškolskim ustanovama. Pored redovite kronike redovništva u Hrvatskoj, od sada donosimo i kroniku redovništva u Bosni i Hercegovini. Uredništvo

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

Svetost svakodnevice Stručni skup za odgojitelje u katoličkim vrtićima

Zagreb, 15. i 16. ožujka 2019. U organizaciji Hrvatske redovničke konferencije, Povjerenstva za predškolski i školski odgoj u ustanovama koje vode redovničke ustanove, 15. i 16. ožujka u prostorijama je Dječjeg vrtića „Svete Male Terezije“ u Zagrebu, Vrhovec 29, organiziran Stručni skup za odgojitelje u vrtićima na temu „Svetost svakodnevice“. Skup je vodila s. Katarina Pišković, BSI, koja je naglasila važnost rada na sebi i svom odnosu prema Bogu, kako bismo doista bili sveti jer smo i u blizini nevinih i svetih kojima smo poslani.

redavanje na temu „Svetost svakodnevice“ održao je o. Franjo Pogorelec, OCD, prof. dr. sc, predstojnik Sustavnog studija duhovnosti i Teologije posvećenog života. Svoje izlaganje je temeljio na apostolskoj pobudnici pape Franje Gaudete et exsultate. Obrazložio je kako svetost ne znači ekstravagantnost, spektakularnost ni kopiranje hagiografije nekog sveca, nego autentično življenje u jednostavnosti i okrenutosti od sebe, prema Kristu i prema bližnjemu. Ono što otežava put svetosti, naveo je, najčešće je deklinacija; kad se gube ideali, nada i postojanost u dobru,

tada započinje okrenutost prema samima sebi. Svetost je darovanost života gdje je svatko savršen u mjeri dara koji je primio. Subotnji je program započeo izlaganjem bacc. med. tehn. Anamarije Galić, zdravstvene voditeljice u DV „Iskrica“, koja je izložila važnost rada zdravstvenog voditelja, etička načela koja se trebaju znati i poštivati, te je ukazala na najčešće zdravstvene teškoće djece predškolske dobi u predškolskim ustanovama. Osvrnula se na materijalne, higijenske i prehrambene uvjete koji su temeljni za stvaranje optimalnih uvjeta za smanjenje širenja infekcija respiratornog sustava, ali i svih drugih mogućih oboljenja koja se znaju javiti za djetetovog boravka u ustanovi. Možda je važno naglasiti kako se kultura pojedine ustanove razvija u svom slijedu i kako neke situacije ne možemo previdjeti ni u najsavršenijim uvjetima, dok je u svemu tome možda najvažnija latentna okolina, okruženje međusobnog uvažavanja, poštovanja i poznavanja svojih radnih obaveza, ne isključujući nijednog člana u odgojno obrazovnoj ustanovi. Izlaganje o kretanju i igri kao temeljnim djetetovim potrebama održao je g. Trpimir Petrač, bivši rukometaš, voditelj i osnivač škole „Mali sportaši“. On je posvijestio

tr čni sk

a od ojite je

kato ički

važnost kretanja, trčanja, igranja na otvorenom, te uključenosti odraslog u dječju igru, gdje odrasli nije samo promatrač sa strane, nego i suigrač i tutor i predstavnik realnosti. Ukazao nam je na posljedice nekretanja koje možemo prevenirati na razne načine i s razmjerno oskudnim materijalima i didaktičkim sredstvima. Neke mogućnosti ilustrirao je kroz interaktivne radionice gdje su odgojitelji sudjelovali u demonstraciji različitih aktivnosti i igara koje, ako su dobro osmišljene, mogu u djetetu potaknuti maksimum u određenoj motoričkoj cjelini. Dan je zaključila s. Marcela Šereš, pravnica, koja je govorila o stupnju provedenosti Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, o povjerljivosti, diskreciji, poštovanju djetetove osobnosti i međusobnim osobnostima uz

vrti i a

praktične smjernice kako zaštititi podatke o djetetu, djelatniku i roditelju unutar svake ustanove. Na kraju dana, održana je i radionica izrade anđela i pisanica. (s. Marija Pia Tadijanov)

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

Korizmena duhovna obnova za redovnice grada Zagreba Zagreb, 7. travnja 2019. U organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske redovničke konferencije u bazilici Srca Isusova u Zagrebu, u nedjelju 7. travnja održana je korizmena duhovna obnova za redovnice. Na obnovi su sudjelovale redovnice raznih službi koje žive i djeluju u Zagrebu i okolici.

akon pozdravne riječi voditelja Povjerenstva fra Ive Martinovića, provincijala Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, slijedila je molitva Večernje koju su predvodile školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca. Nagovor s temom „Na kraju puta moga stojiš Ti“, mr. sc. fra Tomislav Glavnik, vikar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, započeo je podsjećanjem na tekst himne redovnika „Hvala redovnika“. Naglasio je kako himna govori o redovničkom identitetu i poslanju i životnom uviru/ušću, koji je Bog. To je ujedno bio i odgovor na poziv i odluku pape Franje da 2014./2015. proglasi godinom Posvećenog života. „Njemu, papi kao iskusnom redovniku bilo je bez sumnje stalo do poslanja posvećenih osoba u nutrini naših zajednica. Sveti Otac pita glasom Crkve: Kakvu kvalitetu ima naš posvećeni život?“ rekao je fra Glavnik, te u tom kontekstu posvijestio kako „bit, srž ili srce zajedničkog života

stavlja pred nas jedno puno bitnije egzistencijalnije pitanje: Ljubimo li bezuvjetno svoju subraću ili susestre, koji dan za danom s nama žive?“ Oblici zajedničkog života postaju u trenutnom društvenom kontekstu različitiji, izazovi postaju veći. Ni zajednički život ne postaje lakši. Tradicionalni oblici redovničkog zajedništva i generacijama stečene navike često se pokazuju kao vremenom pregažene i nadiđene. Zahtjevi za brigom jednih prema drugima postaju sve veći. Dok se sve čini kao da je u stalnoj promijeni, jedno pitanje ostaje uvijek aktualno: Voliš li ti svoju braću? Voliš li ti svoje sestre? Danas je prilika

5 Korizmena duhovna obnova za redovnice grada Zagreba

napraviti jednu provjeru zajedničkog života i za tu prigodu uzet ćemo poznati Pavlov Hvalospjev ljubavi, koji je postao „šlagerom“ na slavljima vjenčanja, gdje ljubavi ima napretek. Mi, iako nismo u crkvenom braku poput zaručnika i zaručnice, ipak smo u drugačijem savezu s Gospodinom i sa sestrama i braćom po našim kućama i zajednicama. To neka bude i stanoviti ispit savjesti pred ispovijed i misu koja će uslijediti, rekao je fra Glavnik, te se osvrnuo na pojedine retke hvalospjeva. Uz redak „ljubav je velikodušna“ naglasio je potrebu strpljenja sa svakim bratom/sestrom, jer „velikodušnost znači: puno strpljenja, a ne samo nešto malo strpljenja“. Nadalje, „ljubav je dobrostiva“ progovara o bratskoj i sestrinskoj ljubavi na koju svi i bez izuzetka imaju pravo. „Ljubav se raduje istini“ znači da istina pojedinog brata/sestre leži u vlastitom zvanju. „Gospodin, koji je i mene pozvao, pozvao mi je u život i brata ili sestru i vjerojatno će i dalje pozivati. To je ista bezgranična božanska ljubav Gos-

podnja, koja nas je sve pozvala.“ Redovnički život nije za slabe živce. „Subraća i susestre će ih sigurno potrošiti, ako već nisu. No, ne zaboravimo da oni to čine sa svojim ljudskim promašajima, a ne sa svojim talentima, koji moje ‘moći i znati’ nerijetko stavljaju u sjenu. U podnošenju sebe čuči umjetnost međusobnog odgajanja i otvorenosti za biti jedno drugome od pomoći.“ To vezujemo uz redak „ljubav sve podnosi“. „Ljubav sve vjeruje“ posvješćuje kako je jedinstveni vez redovničkog zajedničkog života ljubav, koja se utvrđuje u zajedničkoj vjeri. Susreti/susretanja stoga ne moraju biti samo istiniti i istinoljubivi, oni štoviše moraju biti prožeti vjerom. „Znamo li uopće jedni o drugima u što vjerujemo? Molimo li uopće jedni za druge?“ Razmjenjujemo li mi međusobno iskustva o vlastitim strahovima i nadanjima, upitao je fra Glavnik, te istaknuo kako se „ljubav svemu nada“, jer „u zajedničkom nadanju leži rast i naša budućnost“.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

Uz redak „ljubav sve podnosi“ upozorio je da nije sve prihvatljivo, no podnošenje neotvorenosti i nepristupačnosti pretpostavlja međusobno uvažavanje i pozornost. Nasuprot spomenutome, nalazimo i sedam točaka izuzetno ljudski naglašenih, koje zajednički i zajedničarski život i zajedničko poslanje otežavaju, a ponekad čak čine nemogućim. „Ljubav ne zavidi“ podsjeća na to da ne treba na svoga brata ili sestru biti zavidan; „ljubav se ne hvasta i ne nadima se“ ukazuje na činjenicu „da me karizme i darovi koje imam ili sposobnosti koje su mi dane ne čine boljim od onoga ili one što sa mnom žive u zajednici i u njoj rade. Nitko pred Bogom nije ostavljen bez darova. Moje sposobnosti, moje znati i umijeti ne pripadaju samo meni, već cijeloj zajednici“. Spominjući pak redak „ljubav nije razdražljiva“, upozorio je kako sva subraća/susestre imaju pravo na uvažavanje, na respekt, „čak i u za mene teškim situacijama“. „Ljubav ne traži svoje“: U zajedničkom životu stvari i život se ne vrte samo oko mene. Uvijek se radi o nama. „Ja“ smo zamijenili s „mi“ i to svjesno. Kada „Mi“ stoji na čelu, ono osobno „ja“ nikad neće biti uskraćeno za apsolutno ništa. Nikoga od braće ili sestara ne treba izbjegavati. „Ljubav nije nepristojna“: Vlastita gorčina, vlastita ljutnja i vlastita žalost dio su mojeg osobnog života, kojeg treba dijeliti sa svojom braćom i sestrama. Nadalje je posvijestio kako nepravda zahvaća zajednički život iznutra i izvana. „Bitno je znati zajedno se držati, i zajednički se zagovarati, jer zajednički život je Božja volja, a

tome smo rekli ‘da’ u svojim zavjetima i obećanjima. Na to nas podsjeća redak ‘ljubav se ne raduje nepravdi’.“ Naposlijetku, „ljubav ne pamti zlo“, stoga „ono što je opraštanje neka bude opraštanje. Zajedljivost, provokacije razne vrste se ne traže niti očekuju. Više nego li zajednička prošlost bitnija je budućnost, koja ima zajednički cilj u Bogu“. Četrnaest jednostavnih rečenica teže toliko puno! To je stoga, što kvaliteta našega života i našega poslanja pred Bogom također imaju toliko veliku težinu i važnost. Apostolski i redovnički, posvećeni život uopće nije lagan život, a to potvrđuju i same stranice Svetog pisma, kada daju naputke kako postupati i kako se odnositi jedni prema drugima crpeći mudrost iz Božje riječi. Zajednički život koji je nemoguće slijediti jest onaj koji bi se mogao opisati kao „životna zajednica muškaraca odnosno žena“, koji zajedno stanuju, zajedno blaguju, zajedno upravljaju molitve i slijede svoj posao, jednostavno rečeno rade, rekao je fra Glavnik, jer „budućnost je potrebna nečeg drugoga i posebnoga: svima nam je potrebno vjerničko zajedništvo/zajedništvo u vjeri! Muškarci i žene, koji potpuno svjesno zajedno i jedni za druge žive svoju vjeru i nju svjedoče. S četrnaest jednostavnih rečenica Sveto pismo nam ocrtava stazu/put, kojom treba ići. Tom putu nema alternative, ako život u zajednici teži tomu da to bude radostan i ispunjen život ili ako redovnički život želi nadvladati vlastite krize i krize onih koji zajedno sa mnom žive ili ako taj naš redovnički život želi donijeti ploda“. Na kraju susreta riječ zahvale uputila je sestra Irena Olujić, tajnica HRK. (M. Belošević)

7 Novicijatska škola 2018/19

Dodijeljene diplome polaznicama Novicijatske škole 2018/19 Zagreb, 2. svibnja 2019.

Dana 2. svibnja 2019. uručenjem diploma novakinjama završila je Novicijatska škola 2018/19 pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji. U prostorima Konferencije okupile su se postulantice i novakinje sa svojim učiteljicama–magistrama, gdje su najprije odslušale (za ovaj semestar zadnje) predavanje prof. Ivice Muse i uz veliki se pljesak oprostile od Škole.

estrama se zatim obratila s. Danijela Anić, voditeljica Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica, kratkim i poticajnim govorom o ljepoti i važnosti redovnice u današnjem svijetu. Potom je s. Danijela prozvala novakinje koje su ove 2019. godine završile dvogodišnji program Novicijatske škole te im dodijelila diplomu. Na licima mladih novakinja vidjela se radost i ponos. Lijepo je biti dio ove priče i vidjeti mlade djevojke, koje unatoč svemu žele slijediti Isusa, koji je jedini Put, Istina i Život. Sestre su na kraju saznale i sve potrebne informacije o studijsko-rekreativnom danu koji će se održati 8. svibnja u Sloveniji, te su se nakon druženja i čašćenja sladoledom oprostile uz radost da će se opet vidjeti za tjedan dana.

(s. M. Lana Pecotić)

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

Hodočašće redovnica Zagrebačke nadbiskupije s kardinalom Josipom Bozanićem u Krašić Krašić, 6. travnja 2019. Više od tri stotine redovnica s područja Zagrebačke nadbiskupije hodočastilo je u subotu 6. travnja u Krašić. Po dolasku u rodnu župu i mjesto uzništva i smrti blaženog Alojzija Stepinca redovnice su sudjelovale u pobožnosti križnog puta, koju je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Zajedno s kardinalom bili su zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić, umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac te domaći župnik Ivan Vučak.

akon križnog puta uslijedio je kratki osvrt s. Marije Katarine Penić Sirak na život bl. Alojzija Stepinca, s posebnim naglaskom na njegov odnos s redovničkim zajednicama u Hrvatskoj. Služavke Malog Isusa, koje su brinule o nadbiskupu Stepincu od njegova dolaska u Krašić 1951. pa sve do smrti 1960. godine, bile su mu pomoć u svim njegovim potrebama. Starije su sestre svjedočile kako su one na različite načine pomagale svećenicima i ljudima koje je nadbiskup primao na razgovore, kako to redovitim putem nije bilo moguće, rekla je s. Marija Katarina, dodajući da ako je župnik Josip Vraneković zasužnjenom

nadbiskupu bio Šimun Cirenac, onda su služavke Malog Isusa bile Veronike. U više navrata, nastavila je sestra, nadbiskupu su dolazile i sestre karmelićanke i kandidatice iz Brezovice, a kad ga je jednom prigodom posjetila vrhovna poglavarica Služavki Maloga Isusa s. Maristela Goić, žaleći se da im vlasti žele oduzeti samostan Antunovac u Zagrebu, Stepinac je izjavio: "Ne dati se – ne popustiti! Neka vas bace, ako hoće na ulicu. Služavke ste Malog Isusa, a svi koji hoće pobožno služiti Kristu, trpjet će progonstvo!"

9 Hodoča

e redovnica a re ačke nad isk

Svoj nagovor završila je željom da današnje redovničke zajednice resi duh jednostavnosti, poniznosti, požrtvovnosti i mira, kako je to Družbi služavki Malog Isusa poželio blagopokojni kardinal Kuharić u pismu provincijalki prigodom smrti s. Honorate Matice – jedne od pet sestara koja je bila najviše uz nadbiskupa Stepinca u njegovoj bolesti. Središnji događaj hodočašća bilo je euharistijsko slavlje, koje je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio kardinal Bozanić. On se na početku homilije osvrnuo na evanđeoski ulomak u kojem pred optužbama, koje očito nemaju opravdanja, Nikodem svojim

ije

ra i

poštenjem pokušava obraniti Isusa pa i sam biva zahvaćen optužbom. Oni koji napadaju odaju dojam da su sigurni u svoje stavove i u svoja tumačenja prošlosti, ali se pritom zapravo zatvaraju istini i budućnosti, kazao je kardinal. Drage sestre redovnice, Isus koji je put, istina i život, ne dopušta ravnodušnost i traži našu odluku. U tome je smislu donio mač. Zapravo je njegov križ razdjelnica po kojoj se ostvaruje novo zajedništvo, građeno na istini. Kardinal je istaknuo kako je posebno vrijedno u današnjem evanđeoskom ulomku prepoznati podudarnost glavnih crta odnosa

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

svećeničkih glavara i farizeja prema Isusu s onime kako su se vlasti, posebice komunističke, odnosile prema nadbiskupu Stepincu. Kao ni Isusa, nadbiskupa komunisti nisu uhitili odmah nakon što su preuzeli vlast, jer su dobro znali da za to nema temelja i da je narod uz njega. Trebalo je napraviti spletku i zaplašiti one koji bi svjedočili njemu u prilog. No u konačnici se potvrdilo da, poput Isusa, kršćanski sveti mučenici svoj život daruju. Govoreći o Krašiću kao školi otajstva života i otajstva kršćanskog i redovničkog poziva, kardinal Bozanić napomenuo je kako su redovnice prisutne u blaženikovu životu kao neodvojiva sastavnica njegova životnog puta, službe i mučeničkog svjedočanstva. Danas zahvaljujemo Gospodinu na daru redovnica koje su vjerno živjele svoj poziv, prateći molitvom, življenjem svoje karizme, blizinom i svekolikom pomoći kardinala Stepinca. Sigurni smo da blaženi Alojzije svojim blagoslovom prati redovnice i danas, pozivajući da se utječemo Gospodinu po njegovu zagovoru, naglasio je kardinal Bozanić.

U nastavku homilije podsjetio je na poticajne naglaske koje je nadbiskup Stepinac u raznim prigodama upućivao redovnicama. Uvijek je naglašavao duhovne vrednote i savjesno poštovanje redovničkih pravila, u borbi protiv duha Zloga. Kroz sve se njegove misli može nazreti privučenost uzorom Blažene Djevice Marije, rekao je, te zaključio: Našega su kardinala mučenika u njegovoj službi pratile redovnice: neke od njih tako da su bile uz njega, u dužnostima kojima su bile izravno uključene i pomagale, a sve molitvom i radom u zvanjima širom nadbiskupije. Prije završnog blagoslova, predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović zahvalila je kardinalu Bozaniću što je inicirao to hodočašće te uime svih redovnica poručila kako će i dalje moliti za pastire Crkve, posvećene osobe, kao i za naše obitelji. Vjerujem da ćemo svi s ovog mjesta otići ohrabreni i ponosni što je Bog našem narodu dao takvog velikana – bl. Alojzija Stepinca. (TU Zagrebačke nadbiskupije/HRK)

11 Hodoča

e redovnica a re ačke nad isk

Homilija kardinala Josipa Bozanića na hodočašću redovnica Zagrebačke nadbiskupije u Krašić Liturgijska čitanja: Jr 1,18–20; Iv 7,40–53

Kristu!

ragi oci biskupi, braćo svećenici, drage sestre redovnice, dragi hodočasnici, braćo i sestre u

1. Na više mjesta u Evanđeljima susrećemo razna mišljenja o Isusu. Tako smo i danas čuli Evanđelje u kojemu se osjeća zbunjenost među ljudima. Isusove riječi i djela potiču na različite zaključke: za jedne je prorok ili

ije

ra i

Mesija, drugi osporavaju takve tvrdnje, jer im je sporan kraj iz kojega dolazi, misleći da nema poveznice s Davidom i Betlehemom. Različita mišljenja i stavovi dovode do podjela i sučeljavanja. Prema ljudima koji su s divljenjem govorili o Isusu vlast je nastupila s pokušajima da ih omalovaži. Zemaljski su moćnici htjeli iskoristiti ljude da bi uhvatili Isusa, ali ti ljudi nisu izvršili nalog, jer su susreli Isusa u snazi njegove riječi i u svjedočanstvima onih koji su vidjeli njegova djela. Pred optužbama, koje očito nemaju opravdanja, Nikodem svojim poštenjem nastoji obraniti Isusa, ali zato je i sam zahvaćen optužbom. Oni koji napadaju odaju dojam da su sigurni u svoje stavove i u svoja tumačenja prošlosti, ali pritom se zapravo zatvaraju istini i budućnosti. Isus ih poziva

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

da bolje prouče Pisma, da bi preispitali svoju sigurnost te uvidjeli da sve upućuje na to da je on obećani Mesija. I mi smo pozvani bolje upoznati Isusa. Znanje koje zatvara srce vodi u odbijanje Boga. Takvo znanje čovjeka zadržava na površnosti koja ne dopušta ulazak u dubinu otajstva. 2. Drage sestre redovnice, Isus koji je put, istina i život, ne dopušta ravnodušnost i traži našu odluku. U tom je smislu donio mač. Zapravo je njegov križ razdjelnica po kojoj se ostvaruje novo zajedništvo, građeno na istini. Pri objavi istine stajališta ne mogu biti zamrznuta; ne može se biti ravnodušan: ili je čovjek u istini ili je izvan nje.

S druge strane, Isus nadilazi svako tumačenje i moguću manipulaciju. Njega ne uhićuju, nego se on predaje; daruje svoj život i ponovno ga uzima (usp. Iv 10). Pokušaj da čovjek manipulira Bogom i istinom u konačnici propada i nanosi štetu širiteljima neistina. U svojim naumima, u metežu koji su sami stvorili, zatvoreni u svoje interese i ne tražeći Božju volju i naume, glavari izriču prokletstvo protiv naroda, ljute se na ljude koji ne žele izvršiti njihove odluke. Oni koji bi se trebali zauzimati za narod i voditi ga prema dobru, preziru ga govoreći da je „ta svjetina koja ne pozna Zakon“ – prokleta. Među glavarima se ističe Nikodem, čovjek koji je Isusa tražio noću, jer je osjetio iskru

13 Hodoča

e redovnica a re ačke nad isk

onoga za čim je čeznuo. On staje u obranu Isusa pozivajući se i na tradiciju i na primjenu Zakona, čega se u ono vrijeme nisu držali. Nikodem predlaže da se čovjeka ne prosuđuje prije negoli ga se sasluša i prije negoli se vidi što čini. Tako Zakon otkriva svoj pravi smisao, to jest uvodi u prepoznavanje Isusa koji je kao svjedočanstvo pokazivao djela što ih je činio u Očevo ime. 3. Draga hodočasnička zajednico, današnja Božja riječ, naviještena ovdje u Krašiću, pokazuje prožetost proroštva, Isusova ispunjenja i života svetih. Zar u sebi ne povezujemo blaženoga Alojzija i riječi proroka Jeremije koji moli: „Ti mi, Gospodine, razotkri njihove spletke.“ Uvučen u pakosne naume, osjetio se kao janje što ga vode na klanje. Htjeli su iskorijeniti proroka „iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje“.

ije

ra i

I pripadni psalam današnjega dana ima antifonu: „Gospodine, Bože moj, tebi se utječem“, tako blisku Blaženikovu geslu (U tebe se, Gospodine, uzdam), dok je cijeli psalam vapaj pravednika komu je „štit Bog, koji spašava čestita srca“. Posebno je pak u Evanđelju vrijedno prepoznati podudarnost glavnih crta odnosa svećeničkih glavara i farizeja prema Isusu s onime kako su se vlasti, posebice komunističke, odnosile prema nadbiskupu Stepincu. 4. Nakon što su i sami koristili njegove govore, nastupe, zauzimanje za ljude koji su bili progonjeni, jer su prepoznali njegovu hrabrost i pravednost, kasnije su ga htjeli iskoristiti za svoje političke revolucionarne ciljeve. Kada im to nije uspjelo, počele su spletke protiv njega i time su otkrili da nikada nisu

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

dijelili iste vrjednote i da su bili protiv njega, jer su bili protiv istine. Postavljali su se da nastupaju u ime naroda, a sam su narod ponižavali, vrijeđali njegove svetinje, držali ga u strahu i u neslobodi.

Alojzije, dolazeći iz ovog maloga mjesta, tom mjestu dao posebno značenje, upozoravajući da veličina čovjekova ne dolazi od podrijetla ni po nekim ljudskim mjerilima, nego od suradnje s Bogom.

Nakon svega, ljudi otvoreni istini prepoznaju Stepinčevu pravednost i svetost, a njegova osoba, jer je vjerni Kristov sljedbenik, također traži zauzimanje stavova, sučeljavanje s istinom koja nužno dijeli one koji su od istine i one koji istinu odbacuju.

Kao ni Isusa njegovi protivnici, tako ni Nadbiskupa komunisti nisu uhitili odmah nakon što su preuzeli vlast, jer su dobro znali da za to nema temelja i da je narod uz njega. Trebalo je napraviti spletku i zaplašiti one koji bi svjedočili njemu u prilog. No, u konačnici se potvrdilo da, poput Isusa, kršćanski sveti mučenici svoj život daruju. Progonitelji ga ne oduzimaju, jer život svetih izmiče zemaljskoj moći.

Nadalje, u ljudskim se predodžbama mogu vidjeti očekivanja, prema kojima bi postojala predvidivost podrijetla određenih ljudi, ljudski plan prema kojemu je netko vrijedan ili nevrijedan. I Isus je doživio takav odnos prema Galileji. Kako ne vidjeti da je blaženi

5. Cijenjene i drage redovnice, braćo i sestre, ovdje u Krašiću susrećemo školu otaj-

15 Hodoča

e redovnica a re ačke nad isk

stva života, otajstva kršćanskog, svećeničkog i redovničkog poziva; ovdje je škola crkvenosti i ljudskosti. U toj školi, koja je dar svima nama i za naše vrijeme, susreće se osobita prisutnost sestara redovnica. One su prisutne u životu Blaženika kao neodvojiva sastavnica njegova životnog puta, njegove službe i mučeničkog svjedočanstva. Danas zahvaljujemo Gospodinu na daru redovnica koje su vjerno živjele svoj poziv, prateći molitvom, življenjem svoje karizme, blizinom i svekolikom pomoći kardinala Stepinca. Sigurni smo da blaženi Alojzije svojim blagoslovom prati redovnice i danas, pozivajući da se utječemo Gospodinu po njegovu zagovoru. Ovo je prigoda da čujemo i poticajne naglaske što nam ih je Blaženik ostavio. Iz njegovih govora i homilija, upućenih redovnicama u različitim prigodama, izdvajam

ije

ra i

ponajprije njegovu propovijed u Zlataru, u kojoj je 1936. godine (prigodom 70. obljetnice dolaska časnih sestara milosrdnica u Zlatar, 15. studenoga 1936) još kao nadbiskup-koadjutor, govorio o ulozi redovništva u svijetu i hrvatskom narodu. Osvrnuo se na tadašnja progonstva katoličkih redovnika i redovnica preispitujući što bi bio razlog za njih. Oslonivši se na Prvu Ivanovu poslanicu (usp. 1 Iv 2,16) označio je tri rane koje „ubijaju ljudski rod“. Prva je požuda tijela, koja ne može donijeti ništa dobra našemu narodu, „samo zator i smrt“. Nadbiskup kaže: „O tome bjelodano svjedoče matice krštenih i umrlih mnogih naših župa, gdje su dječje kolijevke ostale prazne, a grobišta se svaki dan pune.“ Druga je rana požuda očiju. „Pohlepa za blagom i bogatstvom ne može nikad uroditi dobrim plodom… Ona tjera ljude na prevare…

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI••lipanj lipanj 2019. 2019. VIJESTI Dan posvećenog života 2019.

na nasilje i okrutnosti… ubija svaki obzir na slabe i nemoćne.“ Treća je rana oholost života. Po njoj je Adam „od slobodnoga čovjeka postao bijedni rob“. Na to Nadbiskup dodaje: „A može li se naći bolji lijek za to nego li su upravo naši crkveni redovi?“ Jer požudi tijela se suprotstavlja zavjet svete čistoće, požudi očiju odricanje od osobnog vlasništva, oholosti života poniznost i poslušnost Bogu. Zanimljivo je da upravo u toj propovijedi blaženi Alojzije odgovara na pitanje što je stvorilo komunizam. On je izrastao „na pohlepi kapitalizma“. „Lakomost i pohlepa za bogatstvom bez obzira na bijedne, bez obzira na slabe, bez obzira na neuke, to je kolijevka komunizma.“

6. Drage redovnice, to bi moglo biti polazište, u svjetlu kojega je moguće razmatrati njegove ostale poruke. Blaženik nam je ostavio predivne misli naročito u propovijedima u više navrata prigodom redovničkog oblačenja u Karmelu Brezovica. I u drugim je prigodama naglašavao nadasve duhovne vrjednote i savjesno poštivanje redovničkih pravila, u borbi protiv duha Zloga. U svim se njegovim mislima nazire privučenost uzorom Blažene Djevice Marije. Sestrama milosrdnicama je na Tijelovo 1944. godine tako jednostavno progovorio o potrebi istoga unutarnjeg stava koji treba resiti svaku redovnicu u svakidašnjim poslovima. Navodim: „Kod dragog Boga je posve svejedno da li ti poučavaš druge ili

17 Hodoča redovnica ačke–nad isk Dobrog ije raPastira i 56. svjetskie dan molitve azare zvanja Nedjelja

obavljaš kuhinjske poslove ili hraniš kokoši i svinje… Bog gleda samo na jedno i to: u kakvoj su cijeni u tvojim očima duhovne stvari i kako cijeniš savršenstvo života.“ Govoreći o teškoćama pred kojima se nalazi redovništvo, znao je ohrabrivati: „Što su teže prilike, veća je milost Božja“ (24. rujna 1944). Slika njegova razmišljanja o pozivu redovnica upotpunjava se u nagovoru sestrama uršulinkama 17. listopada 1945. godine (na završetku kanonske vizitacije), kada je naznačio četiri ključne točke: 1. karizma ljubavi (caritas) kao bitna oznaka samostana; 2. posebno cijeniti duhovne stvari i sveta pravila, jer Bog je naš zadnji cilj; 3. težiti svim silama za solidnim krjepostima; 4. cijeniti malenost i sitnice. No, blaženi Alojzije o redovništvu nije govorio samo u tim neposrednim obraćanjima. Njegov je govor njegov život, pri čemu se iz njegovih postupaka, iz njegovih drugih riječi i tekstova vidi neizostavno nastojanje usklađivanja naše volje s Božjom voljom. 7. Drage sestre redovnice, ovdje u Krašiću sve su se te naznake živjele u neobičnim, skromnim, ali kršćanskim duhom prožetim okolnostima. U zahtjevnim vanjskim okolnostima, ograničenostima, u nestašicama i nesigurnostima živjelo je ozračje koje i dalje nadahnjuje. Puno toga što je do nas doprlo po dokumentima, po sjećanjima, po kasnijim analizama, pripada baštini sestara redovnica. Ovdje se može naći življenje odaziva Gospodinu, zajedništvo, molitva, zauzetost u povjerenim poslovima, maštovitost u traženju načina da se u svijet probije istina, uzajamna vjernost i blizina, ljubav prema Crkvi koja je gledala

vječnost, odgovarajući na potrebe trenutka. Tako jednostavno i tako uzvišeno! To je i naš poziv. Našega su Kardinala mučenika u njegovoj službi pratile redovnice: neke od njih tako da su bile uz njega, u dužnostima kojima su bile izravno uključene i pomagale, a sve molitvom i radom u zvanjima širom Nadbiskupije i puno šire. Na kraju i ja zahvaljujem na svakoj vašoj molitvi za mene u službi zagrebačkoga nadbiskupa i svakoj vašoj molitvi za naše svećenike i redovnike. Toplo se preporučujem i dalje u vaše molitve po zagovoru blaženoga Alojzija. Molim danas za duhovna zvanja, posebno za duhovna zvanja naših sestarskih redovničkih zajednica. Neka i ovo hodočašće bude na rast i duhovno dobro Vaših zajednica i svekolike naše Zagrebačke nadbiskupije i opće Crkve. Amen.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

Dinamika psihološkog razvoja u redovničkom životu Seminar za sestre juniorke Zidine, 3. - 6. svibnja 2019. U Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru, od 3. do 6. svibnja 2019. održan je seminar za sestre juniorke iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Seminar je organizirala Hrvatska redovnička konferencija, odnosno Povjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica. Sudjelovalo je oko šezdeset sestara juniorki u pratnji svojih odgojiteljica. Seminar je održao dr. med. i mr. psych. Đuliano Trdić, voditelj Centra za savjetovanje Riječke nadbiskupije. Tema seminara je bila Dinamika psihološkog razvoja u duhovnom životu.

on Đuliano iznio je razmišljanja o važnim temama koje su danas stavljene pred sestre kako bi im se pomoglo u rastu i hodu u redovničkom ži-

votu. Govoreći jednostavnim rječnikom o spolnosti, samoći, šutnji, brbljanju, ogovaranju i klevetanju, don Đuliano je svoj govor potkrijepio i primjerima iz života svetaca. Naglasak je bio stavljen na to kako je vrlo važno promatrati sebe naspram onoga što živim. Promatrati svoju seksualnost kao dar i blagoslov koji je potrebno integrirati na način koji odgovara vlastitom životnom pozivu. Važno je razvijati svijest o vlastitoj emocionalnoj čistoći prihvaćajući napore na putu njena dozrijevanja. Bitna sastavnica našega života je i samoća, u kojoj se ne bismo trebali osjećati sami jer u njoj pronalazimo Boga i sebe. Samoća je spasonosno unutarnje svetište duše u koje se sklanjamo. Na završetku seminara s. Benedikta Kunić u ime Hrvatske redovničke konferencije zahvalila je voditelju seminara, kao i braći karmelićanima koji su srdačno ugostili sestre. Sestre su posjetile i franjevačku crkvu Sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu te galeriju i muzej koji se nalaze u sklopu samostana te samostane Školskih sestara franjevki Krista Kralja i Služavki Malog Isusa. (s. Suzana Benković, juniorka)

19 56. svjetski dan molitve za zvanja – Nedjelja Dobrog Pastira

Studijsko-rekreativni dan Novicijatske škole Pleterje, Stična, Bled, 8. svibnja 2019. U srijedu 8. svibnja 2019. u sklopu Novicijatske škole organiziran je studijsko-rekreativan dan na kojem su sudjelovale kandidatice, postulantice i novakinje različitih redovničkih družbi zajedno sa svojim odgajateljicama.

a rođendan blaženoga Alojzija Stepinca, u 7 sati ujutro sestre su se okupile na misi u Zagrebačkoj katedrali kako bi uz blaženikov zagovor zahvalile Gospodinu za dan koji je pred njima. Misu je zvucima gitare pratila postulantica sestara franjevki, a novakinja sestara Kćeri Božje Ljubavi zvucima tamburice. Nakon mise sestre su se autobusom uputile prema Sloveniji, najprije u kartuziju u Pleterju. Ondje su pogledale film o kartuzijancima, njihovoj povijesti i životu. Prije odlaska iz kartuzije sestre su u znak zahvale u najbolje očuvanoj, akustički snažnoj, ranogotičkoj crkvi Srednje Europe pjesmom pozdravile Nebesku Majku.

Potom su u Stični sestre posjetile cistercite. Nakon što su ih monasi ljubazno primili i proveli svojim samostanom, prisustvovale su molitvi Srednjeg časa Božanskog časoslova. U sklopu samostana razgledale su Muzej kršćanstva na slovenskom tlu. Monasi su na odlasku sestre darovali svojim domaćim jabučnim octom. Sudionice su potom pohodile samostan Školskih sestara franjevki koje ove godine slave jubilej 150 godina postojanja Družbe, gdje su u njihovoj samostanskoj kapeli primile potpuni oprost. Oko 16 sati sestre su krenule za Bled gdje su mogle uživati u prekrasnoj prirodi, a potom natrag za Zagreb. (Anamarija Čelinić, kandidatica ss. ančela)

„Okrijepljene duše i vesela duha druženje

smo nastavile uz pjesmu, molitvu i četiri svjedočanstva koja su nas obogatila i dala nam snagu za nastavak našega puta s Gospodinom. Naš smo dan završili uz poruku i zaključak: da smo, u ovome svijetu u kojem vlada beznađe, tuga i sebičnost, pozvane biti znak nade, radosti i zajedništva.

“

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI••lipanj lipanj 2019. 2019. VIJESTI Dan posvećenog života 2019.

Poruka mons. Marina Barišića za Nedjelju Dobroga Pastira 2019. Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja uputio je svoju poruku za Nedjelju Dobrog Pastira, 12. svibnja.

ragi mladi prijatelji!

U svojoj odgovornosti za budućnost naša Crkva i društvo, a i svatko na svoj način pozvan je posvetiti veću i trajnu pažnju mladima. Svjesna ovih stvarnosti, Crkva je prošle godine održala posebnu Sinodu o mladima čiji nas odjeci potiču da prignemo svoje uho glasu Duha te životu mladih, njihovim pitanjima i brigama, njihovim problemima i nadama. Mladi su blagoslov i zalog nade čitavog svijeta. U vama je već sada prisutna dinamična i otvorena budućnost u kojoj se očituju obrisi Božje ljubavi i uzdržavanja stvorenog svijeta. Pažnja i briga za mlade potrebne su nam ako želimo izbjeći ozbiljnu zabrinutost za naše danas i sutra, gdje u pitanje dolazi život vjere ugrožene ne samo duhovnim zamorom već i sve manjim rađanjem novih života unutar obitelji. Duhovna pustoš i zatvorenost životu opasnosti su za svaku vrstu poziva. Poziv u život svima nam je zajednički. Da, pozvani smo u život jer ga primamo od drugih. Život je dar od Boga, koji nam ga poklanja u slobodi i otvorenosti naših roditelja Njegovoj stvaralačkoj volji. Iako

svi primamo i baštinimo život od jednog zajedničkog nebeskog Oca, u Božjem planu širine i bogatstva različitosti svatko je od nas originalan i neponovljiv te ima svoje mjesto i nezamjenjivu ulogu – poziv unutar Crkve i društva. Dakako, nije uvijek jednostavno sa sigurnošću otkriti svoj poziv niti pronaći put njegova ostvarenja. Ali sigurno je da se otkrivanje ne događa bez molitve i van zajednice u kojoj se nalazimo i za čije dobro smo pozvani djelovati. Sami se ne možemo ostvariti. Drugi su nam potrebni i Bog nam preko njih progovara, a osobito nam je nužan onaj Drugi čiju volju smo pozvani uvijek iznova otkrivati i na nju radosno odgovarati. Dragi mladi prijatelji, Isus Krist izabire i poziva svakoga od nas. U Lukinom evanđelju, prije izabiranja učenika Krist provodi dugo vrijeme na brdu u molitvi i zajedništvu s Ocem Nebeskim. Ni mi nemamo drugog načina u otkrivanju i odgovaranju na životni poziv. Vrijeme provedeno u osobnoj molitvi, slušanje i dijalog s Božjom riječju, milosno iskustvo sakramenata i sudjelovanje u životu Crkve, jedini su i nezamjenjivi putokazi u otkrivanju i življenju osobnog poziva! Za svaki poziv i za svako zvanje u društvu a osobito u Crkvi Gospodin nas čini nositeljima jednog obećanja i traži od nas hrabrost s kojom preuzimamo na sebe „rizik s Njime i za Njega.“ Doista, obećanje i rizik dvije su bitne odrednice poziva koje možemo uočiti u slučaju izabiranja Šimuna Petra i svakog drugog učenika. Život Kristovog svjedoka kreće se unutar obećanja i rizika, vjere i pouzdanja. Ali Kristov učenik uvijek u sebi otkriva i jednu sigurnost: Bog nikada ne napušta one koje je pozvao i iza-

21 56. svjetski dan molitve o itve za a zvanja vanja – Nedjelja edje ja Dobrog o ro Pastira astira

brao. On ostaje vjeran do kraja jer to je njegov temeljni atribut. On je Emanuel – s nama Bog! Draga mladosti, Isus Krist i danas prolazi obalama našega života i ne želi zaobići našu barku privezanu uz rivu. Želi je odriješiti i na njoj zaploviti morima našega društva i svijeta kako bi Radosna vijest spasenja stigla do svakoga čovjeka. Nije dovoljno držati mreže na suhu. Ulov se događa samo kada su mreže u moru. Kako nam poručuje papa Franjo u svojoj poruci za 56. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, ako vas Krist poziva da pođete s Njim, nemojte uvlačiti vesla u barku nego se pouzdajte u Njega! Ne dopustite da vas obuzme strah pred uzburkanim morem. Uvijek imajte na umu da onima koji ostave sve svoje i pođu za njim Gospodin obećava radost novog života koji ispunjava srce i daje životnost našem putovanju! (Usp. Poruka pape Franje za 56. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, str. 4.) Nisi li možda i ti jedan/jedna od njih? Marin Barišić splitsko-makarski nadbiskup, predsjednik Vijeća HBK-a za sjemeništa i duhovna zvanja

MOLITVA ZA ZVANJA Bože, početniče svakoga života i zvanja, izlij na sve nas koji u te vjerujemo duh vjere i hrabrosti da među nama niču i sazrijevaju klice duhovnih zvanja što si ih darežljivo posijao na njivi svoje Crkve. Daj da se mnogi mladi odvaže ići stopama tvojega Sina i postanu znakom tvojega kraljevstva Crkvi i svijetu služeći tebi u braći ljudima. Pogledaj, Gospodine, sve naše pastire, sve službenike Crkve, sve redovnice i redovnike, bogoslove, sjemeništarce, redovničke kandidatice i kandidate te daj da svojom bratskom ljubavlju, zajedništvom i slobodom duha, poput žive slike tvojega Sina – Isusa Krista – privuku nove naraštaje. Oče sveti, primi ove naše molitve za sve koji se radosno odlučuju slijediti tvojega Sina uskim i strmim putovima te ih obdari potrebnom hrabrošću da se mogu odazvati tvojemu pozivu. Usliši naše prošnje po zagovoru Blažene Djevice Marije, svih svetih pastira, redovnica i redovnika. Podari nam svojega Duha da čujemo tvoje zapovijedi, gledamo tvoj sjaj, osjetimo slatki miris tvojega Sina, da govorimo riječi života i vjerujemo tvojemu pozivu primajući jaram i breme tvoje službe te da tako kao jedna Crkva – mi Tvoji vjernici – hrabro i odano istrošimo život za spasenje ljudi. To te molimo po tvojemu Sinu Isusu Kristu. Amen. U Zagrebu 7. svibnja 2019. Fra Mate Bašić, OFM – voditelj Povjerenstva Hrvatske redovničke konferencije za promicanje duhovnih zvanja

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

Bdjenje za duhovna zvanja u Splitu Split, 10. svibnja 2019. Uoči nedjelje Dobrog Pastira, 12. svibnja, koja je ujedno i svjetski dan molitve za duhovna zvanja, u organizaciji Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja Hrvatske redovničke konferencije, Vijeća za pastoral duhovnih zvanja Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Ureda za pastoral duhovnih zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije, u petak 10. svibnja u crkvi Gospe od Zdravlja održano je molitveno bdjenje za duhovna zvanja.

vetu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja. U koncelebraciji su bili provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, predstojnik Ureda za pastoral duhovnih zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije i rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Jure Bjeliš te drugi svećenici. Euharistijsko slavlje svojim je pjevanjem uveličao zbor Nadbiskupske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“. “Gospodin je često u Evanđelju tražio ribare i pastire jer je u njihovu životu prisutna dinamika. Tražeći ribare i pastire i nas želi naučiti koliko je dinamika važna za naš život, a u potpunosti je moguće živjeti din-

23 56. svjetski dan molitve za zvanja – Nedjelja Dobrog Pastira

amiku našega života samo ako se susretnemo s Njime. Jedinorođenac je postao čovjekom, ušao je u našu stvarnost. Njegovo poslanje je središnji događaj povijesti. Cijela povijest se vrti oko raspetog i uskrslog Isusa Krista. On je htio plan spasenja podijeliti s nama i dati dostojanstvo našem životu. Njegov glas među nama svjedoči da nismo izgubljeni i upućuje poziv svakom od nas“, rekao je mons. Barišić u uvodnom dijelu homilije. Osvrćući se na važnost Božje riječi u našem životu, naglasio je kako smo danas često pasivni i indiferentni te ne želimo dopustiti Njegovoj riječi da dođe do našega srca i da nas oblikuje. „Ako želimo rasti primamo Njegov glas, a ako smo zatvoreni onda se od nas odbija Njegova riječ. Uvijek je bio problem susreta Kristove riječi sa čovjekom. Vidimo u Djelima apostolskim kako ljudi žele protjerati Božju riječ iz svoje sredine i iz svoga života. Ali oni koji je primaju osjećaju radost i novost. Učenici koji su trebali trpjeti, radosni su jer su trpjeli zbog Božje riječi. Možda se mi danas ne želimo nikome zamjeriti prihvaćajući istinu koja dolazi od Njega. Riječ Božja koja nas želi susresti je dinamična i želi promijeniti i ljubavlju oblikovati naš život.“ U nastavku homilije, nadbiskup je pojasnio kako Dobri Pastir poznaje i ljubi svoje ovce, za svaku od njih ima posebno mjesto i poslanje u ovome svijetu, a da bismo to poslanje mogli prepoznati i živjeti, potrebno je dobro upoznati svojega Pastira. Zaključujući homiliju istaknuo je kako trebamo moliti za nova svećenička, redovnička, ali i sva ostala zvanja koja će u lađu svoga života primiti Gospodina i živjeti život s Njime. „Velika je stvar otkriti Gospodinovu volju za naš život. To je moguće učiniti samo

u dimenziji molitve, tišine i zajedništva. Naš je život molitva i stavljanje sebe unutar zajednice. Gospodine, hvala ti što si nas pozvao i pomozi nam da prihvatimo tvoju volju za naš život, kako bismo mogli biti tvoji istinski svjedoci u življenju dara života.“ Na kraju euharistijskog slavlja, framaši Gospe od Zdravlja poklonili su sliku „Krista Kralja“ mons. Barišiću, zahvalivši mu za svu pastirsku i očinsku brigu u njihovom radu. (SMN)

Bdjenje za duhovna zvanja u Zadru Zadar, 9. svibnja 2019. U organizaciji Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja Hrvatske redovničke konferencije i Povjerenstva za duhovna zvanja i ministrante Zadarske nadbiskupije u katedrali sv. Stošije u Zadru u četvrtak 9. svibnja, povodom Nedjelje Dobrog pastira i 56. svjetskog dana molitve za duhovna zvanja, održano je bdjenje za duhovna zvanja, sastojalo se od mise, svjedočanstva i euharistijskog klanjanja.

isno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, a propovijedao je fra Mate Bašić, voditelj Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja Hrvatske redovničke konferencije. Svjedočili su s. Marijana Mohorić i don Martin Jadreško, a klanjanje pred Presvetim

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

predvodio je don Roland Jelić, rektor Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’. „Mora doći do obnove duhovnih zvanja. Jer to je onda i obnova naroda, obnova društva. To je obnova cijeloga svijeta. Zato treba moliti za duhovna zvanja i biti zahvalan svakome tko za njih moli, jer molitve nas drže“, poručio je fra Mate, naglašavajući da u tjednu pred Nedjelju Dobrog pastira, u Evanđelju po Ivanu svakoga dana imamo poziv od Isusa koji govori da trebamo doći i da trebamo povjerovati. „To je formula za odaziv duhovnom pozivu – doći i povjerovati. Današnji problem u otkrivanju duhovnog zvanja i slušanju poziva je što često gledamo na taj poziv vrlo mistično. Kao da će to biti neki jasan glas u nama, da će nam reći ‘Dođi, idi za mnom’. Tada se udaljavamo od smisla vjere. Jer tražimo znanje. Ja moram znati da me Bog pozvao, moram biti siguran u to. Mi to ne znamo. Mi tu trebamo doći iz perspektive vjere“, rekao je fra Mate, istaknuvši da je tako učinila i Marija kad joj je došao Anđeo. Ona pita, „Kako će to biti, kako ću ja koja nemam muža, roditi sina?“. „Marijin postupak je bio iz perspektive vjere. Ona je tu pokazala svoju vjeru: ‘Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj Riječi’. To je formula po kojoj se i mi trebamo odazivati duhovnom pozivu“, potaknuo je fra Mate. Rekao je i da su ljudi skloni Bogu postavljati uvjete, „’Ja ću se odazvati ako čujem to i to, ako vidim taj i taj znak’. Usuđujemo se reći Bogu kakav mora biti znak, tako daleko idemo. I to se često čuje danas u razgovoru s mladima: ‘Hoću, ali tražim neki jasniji znak’. Znak poziva je da svoj život želim predati za druge. Žrtva, žrtvena ljubav. Tu nam primjer mogu biti toliki naši sveci,

blaženici, bl. Alojzije Stepinac i bl. Ivan Merz, svete i blažene časne sestre, koji daju primjer prema kojemu se možemo odazvati i hrabro krenuti prema Gospodinu“, rekao je fra Mate, dodajući kako je žalosno vidjeti da u biskupijama nedostaje svećenika, časne sestre i redovnici stare i umiru, provincije se gase. „Naravno da je kriza obitelji, djece. Ali, ako ćemo početi gledati iz perspektive vjere, onda ćemo nadići takvu krizu. Zato je važno imati euharistiju kao izvor, centar, onu koja nam daje snagu. Dakle, euharistija, žrtva, apostolat, što je i geslo bl. Ivana Merza. Na taj je način moguće uz euharistiju živjeti žrtvu, a žrtva je ljubav. Dakle, primjeri koji privlače“, rekao je fra Mate. Istaknuo je da je u zvanju važno biti iskren pred Gospodinom, reći mu da ne znamo, nismo sigurni, ali vjerujemo da nas je Gospodin pozvao. „Svaki dan vidim potvrdu toga. U danu treba tražiti potvrdu. Ne što će biti sutra, nego živjeti današnji dan. Svi smo često u mislima što će biti sutra, preksutra. No, hoćemo li ih uopće imati? Postoji sada i sada želim živjeti to. Mislim da je to najbolji put na koji možemo hrabro krenuti, pustiti da nas Krist vodi i staviti svoj život u ruke Krista“, rekao je fra Mate. „Danas je toliko napada na Crkvu, svećenike, redovnike, i sami trpimo. Ali, Bogu hvala. Jer sam Pavao kaže: ‘Da bismo suuskrsli s Kristom, moramo s njime prvo sutrpjeti, pa suumrijeti’. Zato mi je draga izreka sv. Franje: ‘Dobra zemlja je ona koja je plodna i onda kada ljudi po njoj gaze.’ Takvi trebamo biti. Iako nas gaze, vi morate biti poput dobre zemlje, govori sv. Franjo fratrima. Neka gaze. Ali budi plodan. To je poticaj da još više zajednički molimo i da vratimo u naše

25 56. svjetski dan molitve za zvanja – Nedjelja Dobrog Pastira

obitelji molitvu, Anđeo Gospodnji, zvona u 6, 12, 18 sati, zovu nas da molimo“, naglasio je fra Mate, potaknuvši da svatko u svojoj kući bude mala Crkva, gdje će onda biti i klice duhovnih zvanja. Upozorio je da je mentalitet društva u kojem živimo fluidan. „Brak i duhovno zvanje su dvije krutine, gledajući agregatno stanje, koje u fluidnom društvu nisu dobrodošle. A fluid, tekućina želi sve proteći, rastočiti. To je jedan od problema zbog kojih danas imamo česte raspade brakova, česte odlaske iz bogoslovija, redova, zato što nemamo stalnost. Zato što duhovni poziv i brak traže stalnost, trajnost, čvrstinu. Društvo u kojem živimo brzo se mijenja, sve mora biti brzo promijenjeno. Zato mi moramo ponovno naći svoju stijenu. A stijena je Krist, kruh živi u euharistiji, jedina stijena koja nas može održati“, naglasio je fra Mate, napominjući da je zato „važno krenuti od euharistijske obnove naroda po kojoj Krist u euharistiji postaje izvor, centar i vrhunac cjelokupnog kršćanskog življenja. Ne težiti za osjećajima. Težiti samo za Kristom. Jer težeći za osjećajima, često ostajemo na tom daru koji je

kratkotrajan, a ne gledamo onoga koji daruje. To se događa danas. Vrtimo se oko sebe, oko dara, što osjećam, je li meni bilo dobro. To se vidi u ispovijedi i misi. Misa mi je dobra ako sam nešto osjetio, ako je bila dobra propovijed, glazba, ispovijed ako mi godi što svećenik kaže. Dakle, nije nam dovoljna materija, nego tražimo kruh pored pogače, a na taj način još više odlazimo od istinskog, živog kruha koji je živi Krist i koji je u hostiji“, rekao je fra Mate, ističući da je u maloj hostiji sabran čitav Uskrsli. „Događaj Uskrsa kojeg mogu opisati kao eksplozija koja je raspršila čestice Krista uskrsloga po cijelom kozmosu, po svemu što postoji, u času mise sve te čestice sabiru se u tom malom kruhu. Od toga moramo živjeti. I tu upoznati Krista, na taj način živjeti. Tu je onda sjeme, klica novog zvanja i tu će krenuti živi Krist koji daje život. Onda nema straha. Iako je pustinja, neka je. Put i ambijent Crkve je pustinja. Moramo htjeti sutrpjeti i suumrijeti da bismo suuskrsnuli s Kristom, da bismo bili s njim suproslavljeni i da bismo s njime kraljevali u vjeke vjekova“, zaključio je fra Mate.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

Nakon mise svjedočili su s. Marijana Mohorić iz Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, predavačica na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru i don Martin Jadreško, župnik zadarske Župe sv. Josipa na Plovaniji. S. Marijana potječe iz Rijeke, obitelji s četiri sestre i dva brata. Kao važnim za razvoj svog zvanja navela je obitelj, župnu zajednicu, podršku župnika, roditelja, braće i sestara. Roditelji su je učili prihvaćanju, praštanju, pomaganju, molitvi, suradnji, dijeljenju. Imala je strahopoštovanje prema Svetome i osjećaj za posebnosti koje nose kršćanski život, nedjelja je bila poseban dan u tjednu. Obitelj joj je davala korijene na koje je zvanje moglo sjesti. U Donjem Jelenju gdje je odrasla bila je bliže redovnicama, sestre su ih uključivale u razne aktivnosti i to im je nešto značilo. U osnovnoj školi njih pet djevojaka bilo je uključeno u župnu zajednicu. Odlučujući susret za s. Marijanu bio je jedan duhovni vikend, susret s redovnicama u njenom 7. razredu, iskustvo molitve, nakon što im je svećenik rekao da promisle što za njih znači Ps 139. „Doživjela sam da smo zamilovani, da nas Bog poznaje u dubine, treba nas i ima za nas plan koji treba prihvatiti“, rekla je s. Marijana. Želju da postane redovnicom podijelila je sa župnikom i on joj je davao da čita knjige o utemeljiteljicama redovničkih zajednica. „Čitajući knjižicu ‘Život i djelo Marije Krucifikse Kožulić’, postalo mi je jasno da je tu moje mjesto. Pokloniti život za najpotrebnije, obuzela me ta misao“, rekla je s. Marijana. Završila je postdiplomski studij u Rimu, radi sa zajednicama, mladima. „Ne bojte se, odvažite se, pitajte, tražite podršku. Gospodin je uvijek s nama. Ako On ima plan, On će ga izvesti“, poručila je s. Marijana.

Don Martin je prvo od troje djece, rodom iz Mrljana na Pašmanu. Istaknuo je ulogu njegove prabake Ivanice koja ga je čuvala, krunica joj je svakodnevno bila u rukama. Govorila je da moli za djecu, imala je strahopoštovanje prema Bogu i ljubav prema bližnjima. Od nje je dobio prve spoznaje o Bogu, svećenici su bili česti gosti u njegovoj obiteljskoj kući. Djed je bio sakristan, upućivao ga je u obrede i poticao ga da mu pomaže u pripremi slavlja. Tako je don Martin s 12 godina znao svu strukturu liturgijskih slavlja. Bio je pobožan i imao je ljubav prema liturgiji. Pohađao je srednju Ekonomsku školu u Zadru pa se s 14 godina odvojio od obitelji zbog života u Zadru. U to je vrijeme poziv sazreo, i sa 17 godina on je bio siguran da želi biti svećenik. Bio je oduševljen papom Ivanom Pavlom II. Kad je bio u prvom srednje, beatificiran je Stepinac. Kad je došao na riječku bogosloviju bilo je 30 bogoslova, a kad je završio bogosloviju bilo ih je 50. Sada se taj broj preplovio. Imao je kušnje i strahove, no brojne prepreke treba preskočiti u zvanju, rekao je don Martin. Njegovo zvanje pomogle su molitve prabake i žrtve brojnih koji su molili i držali ga te molitve župljana. „Nije se samo teško odazvati, treba i ustrajati. Kriza zvanja proizlazi iz krize u obitelji. Zahtjevno je biti svećenik, izazovno i lijepo“, rekao je don Martin, ističući svoje svećeničko geslo: „Zahvalan sam onome koji mi daje snagu, Isusu Kristu, našem Gospodinu, jer me smatrao vrijednim povjerenja.“ (Ines Grbić/HRK)

. vi ećan e e ovni

i o go ite a i o go ite i a

Posvećena osoba pred izazovom duhovne pratnje / duhovnog vodstva Održano 48. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica Lički Osik, od 16. do 18. svibnja 2019. U Pastoralnom centru Župe sv. Josipa u Ličkom Osiku, od 16. do 18. svibnja 2019. održano je 48. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica u organizaciji Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji na temu Posvećena osoba pred izazovom duhovne pratnje / duhovnog vodstva. Na vijećanju je sudjelovalo tridesetak redovnika i redovnica, odgojitelja i odgojiteljica.

a putu prema Ličkom Osiku, sudionice koje su krenule organiziranim prijevozom iz Zagreba svratile su u Udbinu, gdje im je upravitelj svetišta vlč. Josip Šimatović u kratkim crtama saopćio najvažnije podatke o svetištu i pokazao crkvu u kojoj morate na trenutak zastati, čuti, vidjeti i osjetiti žrtvu našeg naroda. Sestre su saznale i da je upravo toga dana, 16. svibnja, godišnjica mučeničke smrti s. Žarke Ivasić, milosrdnice, i da će za nju biti održana misa u gospićkoj katedrali koju će predvoditi gospićko-senjski biskup u miru mons. dr. Mile Bogović. Nakon što je sestrama predstavljen projekt osnivanja Škola trajne formacije, sudjelovale su na svetoj misi, pridružile se sestrama milosrdnicama i ostalim vjernicima dajući svoj molitveni doprinos te kroz euharistiju

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

izrekle Bogu i s. Žarki svoje „hvala“ na nesebičnoj žrtvi.

sla i posjet Spomen-domu dr. Ante Starčević u Velikom Žitniku.

Kroz dva radna dana vijećanje su vješto vodili članovi Povjerenstva za početnu formaciju: s. Ljubica Bosilj, fra Krunoslav Kocijan i predsjednica Povjerenstva s. Danijela Anić.

Vjerujemo da je sjeme riječi posijano ovih dana po našim predavačima palo na dobro pripremljenu zemlju i da će donijeti obilat rod na korist našim zajednicama, ali i cijeloj našoj Crkvi. Ovo su uistinu bili bogati i obogaćujući dani. Svatko od nas ponio je u svom srcu dio bogatstva obilno ponuđenog i podijeljenog.

Predavanje su održali biskup gospićko-senjski i predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života mons. Zdenko Križić i vlč. Đuliano Trdić, dr. med. i mr. psych., voditelj Centra za savjetovanje Riječke nadbiskupije. Oba predavača su nesebično podijelila svoje bogatstvo stečeno kroz godine studija, života, rada s ljudima, a na poseban način rada s Bogu posvećenim osobama. Po završetku vijećanja organiziran je posjet Smiljanu, Memorijalnom centru Nikola Te-

Posebna zahvala ide domaćem župniku vlč. Luki Blaževiću, u čijem smo Pastoralnom centru bili smješteni, a koji je pokazao prema nama iznimnu gostoljubivost. (s. Ksenija Leko)

29 56. svjetski dan molitve za zvanja – Nedjelja Dobrog Pastira

Putevima hrvatskih svetaca Hodočašće djelatnika katoličkih vrtića 18. svibnja 2019. I ove godine Povjerenstvo HRK za predškolski i školski odgoj u ustanovama koje vode redovničke ustanove organiziralo je hodočašće „Putevima hrvatskih svetaca“ za djelatnike katoličkih vrtića.

ve godine hodočastilo se u Istru, u Svetvinčenat gdje se nalaze posmrtni ostaci blaženog Miroslava Bulešića. Župnik Darko Zgrablić primio je hodočasnike i održao im kratko izlaganje o političkim prilikama u kojima je živio bl. Miroslav kao i o njegovom duhovnom liku.

Slijedila je sveta misa s vrlo poticajnom propovijedi, za oltarom ispod kojeg se nalaze posmrtni ostaci blaženika. Nakon mise održana je pobožnost blaženom Miroslavu, čašćenje moći i pružena je mogućnost za osobnu molitvu. Puni dojmova ali i želje da još više uzljubimo Krista i budemo vjerni u malenim stvarima – jer se od nas trenutno ne traže velike – napustili smo crkvu i Svetvinčenat. Uputili smo se prema Višnjanu gdje smo imali predavanje u astronomskom centru o Sunčevu sustavu, svemirskoj straži itd. Nakon predavanja posjetili smo zvjezdarnicu na Tičanu, no zbog lošeg vremena nismo mogli teleskopom promatrati sunce, samo smo razgledali unutrašnjost zvjezdarnice. Zbog vremena odustali smo od penjanja na Motovun pa smo se uputili u Poreč. Posjetili smo Eufrazijevu baziliku i malo razgledali grad. Nastavili smo put prema Roču i Zagrebu. Zahvalni smo Bogu na ovom duhovno korisnom hodočašću, na zajedništvu i milosnim trenucima susreta s likom dragog (s. Katarina Pišković) nam blaženika.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

Hodočašće katoličkih vrtića u svetište Majke Božje Bistričke Marija Bistrica, 25. svibnja 2019. Povjerenstvo za predškolski i školski odgoj u ustanovama koje vode redovničke ustanove, organiziralo je 25. svibnja tradicionalno hodočašće katoličkih vrtića u svetište Majke Božje Bistričke. Okupilo se više stotina djece u pratnji sestara, odgajatelja/ica i roditelja, iz tridesetak katoličkih, gradskih i privatnih dječjih vrtića, odnosno svih onih koji u svoj program integriraju Program katoličkog vjerskog odgoja.

vijek je ovo hodočašće ispunjeno radošću i djetinjom razigranošću kroz pjesmu, molitvu i recitacije Majci Božjoj. Hodočašće smo započeli formiranjem procesije i zajedničkim ophodom oko čudotvornog lika Majke Bože uz pjesmu i molitvu. Procesija se nakon ophoda uputila prema Crkvi na otvorenom gdje je u 11 sati slavljena sveta misu koju je predslavio rektor Svetišta preč. Domagoj Matošević u koncelebraciji s još četiri svećenika. Pjevanje su animirala djeca i roditelji iz DV „Bl. Hozana“. Molitvu vjernika molila su djeca iz više vrtića uz prinos slova MARIJA koja su sami oslikali. I ove godine mogli smo osjetiti radosno zajedništvo u slavljenju Boga i čašćenju Blažene Djevice Marije. (s. Katarina Pišković)

31 Nauk pape Franje o pozivu na svetost

Nauk pape Franje o pozivu na svetost Seminar za članice Hrvatske redovničke konferencije Krk, 6. - 9. svibnja i 3. - 6. lipnja 2019. U Duhovnom centru Gospe karmelske u Krku od 6. do 9. svibnja i od 3. do 6. lipnja 2019. održani su seminari za redovnice, vrhovne i kućne poglavarice, članice Hrvatske redovničke konferencije. Seminare je vodio o. Jakov Mamić, OCD, na temu: Nauk pape Franje o pozivu na svetost.

z predsjednicu Konferencije i regionalnu poglavaricu Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb s. Anu Mariju Antolović na svibanjskom seminaru je sudjelovalo dvadeset vrhovnih poglavari-

ca i predstavnica vrhovnih poglavarica zajednica koje nemaju vrhovnog poglavara u Hrvatskoj. Na lipanjskom seminaru sudjelovalo je tridesetak sestara, većinom sestara koje u svojim zajednicama obavljaju kućne poslove. Otac Jakov je, razlažući nauk pape Franje o pozivu na svetost, najprije sestrama iznio teološki govor o svetosti iznoseći što Drugi vatikanski sabor govori o svetosti. Nakon toga govorio je o devet obilježja lica svetosti posvećenog života: teocentričnosti, kristocentričnosti, pneumatološkoj crti svetosti, teologalnoj (vjera, ufanje i ljubav) crti svetosti. Zatim o kontemplativno-molitvenom sadržaju svetosti posvećenog života, o askezi posvećenog života, o apostolskoj i proročkoj crti svetosti posvećenog života te o marijanskoj crti svetosti posvećenog života. U zadnjem izlaganju dr. Mamić je govorio o blaženstvima u svjetlu posvećenog života, sadržaju i hodu svetosti posvećenih osoba. Sudionice lipanjskog seminara zadnjeg dana svoga susreta posjetile su znamenitosti gra(HRK) dova Krka i Baške.

Hrvatska redovnička konferencija VIJESTI • lipanj 2019.

„Najprije posljednji“ Molitveno bdjenje uoči Svjetskog dana izbjeglica Zagreb, 18. lipnja 2019. Molitveno bdjenje „Najprije posljednji“ održano je 18. lipnja u crkvi sv. Marka u Zagrebu u organizaciji Isusovačke službe za izbjeglice i Hrvatske redovničke konferencije. Bdjenje je predvodio p. Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.

a početku molitvenog bdjenja prisutnima se obratila s. Ana Marija Antolović, predsjednica Hrvatske redovničke konferencije. Naglasila je kako je Bogu zahvalna na prisutnosti svake osobe koja je odlučila sudjelovati u ovom događaju. „Zahvalna sam na svakoj osobi koja se odlučila večeras zaustaviti u molitvi i razmišljanju o velikom izazovu koji pred sve nas, a osobito vjernike, stavlja tema migracijskih kretanja“, rekla je s. Ana Marija. Nadalje je istaknula misli Svetog Oca Franje koje je papa uputio u poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica. „Ne radi se samo o migrantima, radi se o tome da se posljednje stavi na prvo mjesto. Isus Krist od nas traži da ne podlegnemo logici svijeta koja opravdava pronevjeru na štetu drugih radi ostvarivanja vlastite ili koristi moje grupe: ‚prvo ja, a zatim drugi‘! Geslo je pravoga kršćanina naprotiv: ‚najprije

posljednji!‘“ „‘Najprije posljednji‘ geslo je i večerašnjeg susreta“, rekla je s. Ana Marija i povezala te riječi s Isusovim riječima: „Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili.“ „Želimo večeras dopustiti da sve one slike i vijesti koje na razne načine prolaze pred našim očima s ekrana naših televizora, mobitela ili žute tiskovine, dotaknu naša srca i ne ostave nas ravnodušnima. Želimo da u nama nestanu sve granice i da stvorimo prostor za čovjeka, a to je svaka osoba koju susrećemo i koju Bog stavlja na naš životni put“, poželjela je predsjednica Hrvatske redovničke konferencije. Pater Dalibor Renić kazao je da je zajednički nazivnik okupljenih molitva za ljude koji su u nevolji i molitva u svojevrsnom obliku zadovoljštine za zlo koje ljudi nanose jedni drugima. „Ovo je molitveno bdjenje nade jer pokazuje i ukazuje na svjetlo Božje riječi. Ima nas mnogo koji tu nadu gajimo i raspirujemo u drugima time što nasljedujemo Isusa Krista u ljubavi prema bližnjemu, kakav god taj bližnji bio.“ Provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove istaknuo je da nismo izolirani od patnje i problema koji se događaju u svijetu. Rekao je da vode Jonskog mora, u kojem se mnogi migranti utapaju, dolaze

33 „Najprije posljednji“

i do Jadranskog mora. Upozorio je vjernike da ovdje nije riječ samo o izbjeglicama već i o našim srcima koja trebaju biti oruđa ljubavi. U nastavku bdjenja sljedila su svjedočanstva koja su izrekli Marija Vukina, volonterka JRS-a, dobitnica Volonterskog oskara koji joj je potvrda da svojim primjerom služi drugima, i Idris iz Iraka koji je dom pronašao u Hrvatskoj prije dvije godine. „Ja sam Idris i imam 23 godine. Živim ovdje sa svojom obitelji, s vama kao dio hrvatskog naroda. Zaposlen sam i sretan što imam priliku početi iznova. Hvala vam!“ Ispred JRS-a okupljenima se obratila Martina Prokl Predragović i naglasila da svake minute u svijetu 20 ljudi biva protjerano iz svojih domova, svojeg društva, svoje zemlje; a sve kao posljedica nečije pohlepe. „Neko-

liko njih pronašlo je zaštitu u Hrvatskoj. Jučerašnji stranci postaju susjedi, susjedi postaju prijatelji, a prijatelji postaju obitelj. Neki su među nama danas molili za svoje strahove, nerazumijevanje, sumnje. Neki su molili za strpljenje i nadu. Neki su molili za svoju zemlju i obitelj, za one koji su ostali daleko. Neki su molili za našu zemlju da bude zemlja mira, dobrodošlice, razumijevanja i prihvaćanja“, zaključila je Prokl Predragović. (IKA)

onferencija vi i redovnički VIJESTI • lipanj 2019.

Četvrti susret mladih koji imaju smještaj u redovničkim zajednicama Sarajevo, 2. travnja 2019. Četvrti susret mladih koji stanuju u redovničkim zajednicama održan je u utorak 2. travnja u franjevačkom samostanu sv. Ante na Bistriku s početkom u 19 sati u organizaciji Povjerenstva za pastoral zvanja pri Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH.

usretu je prethodilo redovito euharistijsko slavlje u crkvi sv. Ante koje je predslavio fra Danijel Rajić, OFM, član Povjerenstva. Fra Danijel je izrekao prigodnu propovijed temeljeći je na Božjoj riječi koja je naviještena. Osobito se osvrnuo na kušnju vjere današnjega čovjeka kad se nalazi u poteškoćama te na razne opasnosti koje vrebaju kako bi nas udaljile od Isusa Krista. Nakon sv. mise, mladi su se okupili u galeriji samostana gdje ih je dočekao fra Danijel i

o avara i o avarica iH

kao domaćin uputio svima prisutnima prigodnu riječ dobrodošlice. Potom je s. Ana Marija Kesten, voditeljica Povjerenstva za pastoral zvanja zahvalila fra Danijelu na gostoprimstvu i otvorenosti, a okupljenoj mladeži i studentima zahvalila na odazivu te poželjela da za sve to događanje bude na blagoslov i još jedan mali korak na putu susreta s Kristom. Predstavila je studentice Robertu Josipović i Danijelu Brtan iz Doma Školskih sestara franjevaka (Bjelave 43) koje su mladima posvjedočile o svojoj vjeri i predstavile dom u kojem žive. Na kraju njihova svjedočanstva, fra Danijel je svima prisutnima uputio još nekoliko poticajnih riječi i pozvao na druženje koje je bilo još jedna prilika za razgovor, izmjenu iskustva, traženja savjeta za različita pitanja i poteškoće što se nameću mladima kada dođu studirati u gradsku sredinu. Susret je završen u radosnom ozračju sa željom za novim sadržajima za mlade vjernike u kojima će moći jačati svoju vjeru i opredjeljenje za Boga. (s. Ana Marija Kesten)

tr čni se inar a od ajate je red ko ske djece

Stručni seminar za odgajatelje predškolske djece Sarajevo, 27. travnja 2019. U organizaciji Povjerenstva za predškolski odgoj pri Konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH, u subotu 27. travnja 2019. u prostorijama franjevačkog samostana na Kovačićima u Sarajevu održan je stručni seminar za odgajatelje predškolske djece pod vodstvom dr. sc. Sandre Bjelan Guske, prof. pedagogije, o temi Kvalitetna komunikacija i podrška roditeljstvu u specifičnim konfestima. Voditeljica je izložila predavanje pod naslovom Roditeljstvo kao urođeni instinkt ili izgrađena kompetencija.

a početku susreta nazočne je pozdravila i izrazila dobrodošlicu s. Benedikta Boškić, voditeljica Povjerenstva te najavila program. Potom je s. Dominika Anić pročitala meditativni tekst o Uskrsu i kamenu koji je odgurnut s gro-

ba. Meditacija je sudionike potaknula na razmišljanje o kamenu koji je već dugo na našem srcu a priječi nam da živimo u punini. Uskrsna nas zbilja poziva da povjerujemo u mogućnost da se naš kamen odvali, da popucaju blokade naših uvjerenja koja nas čine robovima loših navika te da dopustimo Uskrslom Gospodinu da nas povede onkraj naših rana i povrijeđenosti kako bismo u rani Isusa Krista vidjeli uskrsno svjetlo. Po snazi uskrsloga Gospodina postajemo sposobni odvaliti kamen naših teških riječi, strahova, bjegova i predrasuda te skinuti povez s naših očiju da hodimo u novosti života. U svom predavanju, voditeljica dr. sc. Bjelan Guska potaknula je sudionike seminara da zastanu pred tajnom i izazovom odgajateljskog posla ističući da se rad s malenima ne temelji isključivo na urođenom instinktu, iako je i on jako važan, već iziskuje trajnu izobrazbu kako bismo bili u tijeku brzih društvenih promjena koje svoj odjek imaju i na obitelji. „Društveni kontekst se mijenja toliko brzo da ponekad ne percipiramo koliko se brzo i sami moramo mijenjati želimo li biti kompetentni u ulogama koje preuzimamo.“

onferencija vi i redovnički VIJESTI • lipanj 2019.

Obitelji su danas, kao nikada do sada u povijesti, suočene sa brzim društvenim promjenama i poljuljanim vrijednostima. Kršćanske vrednote zbog naočigled spore učinkovitosti bivaju pregažene instant rješenjima što zamagljuju vid i stvaraju uvijek nove poteškoće. Poteškoće su vidljive u odnosima, u potrebama koje moraju biti zadovoljene odmah i u željenom obliku, a stvaraju nezadovoljstvo i odsustvo potrebe za naporom kako bi se došlo do cilja. Dijete, kao odraz svojih roditelja, ukoliko ne uspije ostvariti dobre odnose sa roditeljima, koji ga zadovoljavaju i čine sretnima, utoliko će više imati poteškoća u susretu s vršnjacima i odraslima, a onda i u uključivanju u društvo. Da bismo pomogli djetetu, trebamo prvo pomoći njegovoj obitelji. Isto tako, ako želimo bolje razumjeti dijete, potrebno je bolje razumjeti roditelja i poteškoće s kojima se susreće. Roditeljstvo, za koje mnogi vjeruju da je dovoljan urođeni instinkt, rađanjem prvog djeteta uvjerava roditelje da o djetetu, sebi i braku ne znaju dovoljno kako bi se nosili s izazovima roditeljstva i braka. „Niz promjena u suvremenom svijetu čini roditeljstvo težim nego u prošlo vrijeme“, istaknula je dr. sc. Sandra, a razloge toga vidi: u okolnostima, životnim uvjetima, manjem broju članova obitelji, odlaganju ženidbe, drugačijem tržištu rada, činjenici da zaposleni roditelji odlažu svoje roditeljstvo zbog napredovanja u poslu, činjenici da su mnoge obitelji jednoroditeljske, da je povećan broj samaca, povećan broj ponovnih ženidbi, obitelji bez djece i djece koja odrastaju u siromaštvu i neimaštini. U nastavku predavanja voditeljica Bjelan Guska kazala je da „u roditeljstvu nije riječ o djeci, nego o roditeljima“, ističući važnost

o avara i o avarica iH

obaju roditelja u rastu i odgoju kao i posebne uloge oca za izgradnju zdrave osobnosti djeteta. Uloga roditelja utoliko je složenija ukoliko njihovo dijete ima posebne potrebe. Učenje roditeljstva tada je neminovno, iako je napredak teško vidljiv; ipak, neprocjenjiva nagrada je u ljubavi koju im djeca pružaju. Od odgajatelja se traži da uvažavaju svaku obitelj iz koje dijete dolazi i koja je uvijek nužno drugačija. Voditeljica je u tome kontekstu istaknula kako obitelj ima središnju ulogu u životu djeteta, kako svaka obitelj ima vlastite snage, sposobnosti i načine na koje se suočava s poteškoćama te kako svaka obitelj treba biti prihvaćena i poštovana prema vlastitim mjerilima. Važna je suradnja između obitelji i odgojne ustanove. Kako ta suradnja ne bi ostala tek na formalnim odnosima, dr. sc. Sandra ponudila je odgajateljima neke od načina kako mogu uključiti roditelje u tijek odgojnog procesa njihovog djeteta u odgojnoj ustanovi. Na koncu stručnog seminara sudionici su mogli jasnije vidjeti da ni današnje obitelji, unatoč brzom tehnološkom napretku, nisu pošteđene problema, trpljenja, brige, straha, neizvjesnosti što prožimaju njihove živote. I roditelji i odgajatelji imaju uzor u Svetoj Obitelji koja je također trpjela progonstvo, strah, odbačenost. Nadahnjujući se na primjeru Isusa, Marije i Josipa, možemo naučiti u vjeri prihvaćati iznenadne promjene, brige i strahove svakodnevice kako bismo živjeli život koji nam je obećan, „u izobilju“ Božje ljubavi. (s. Ivana Markotić, ŠSF)

tina onferencije vi i redovnički

Izazovi redovništva u suvremenom svijetu Skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine Sarajevo, 10. svibnja 2019. Sedamnaesta skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je 10. svibnja 2019. u samostanu „Egipat“ sestara Služavki Malog Isusa na Bjelavama u Sarajevu.

o avara i o avarica iH

kupštinom je predsjedao predsjednik Konferencije dr. fra Miljenko Šteko. Na Skupštini su sudjelovali svi provincijalni poglavari i poglavarice zajednica sa sjedištem u BiH, četiri predstavnika redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH, kao i apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, delegat Biskupske konferencije BiH pomoćni biskup Marko Semren i potpredsjednik Hrvatske redovničke konferencije fr. Slavko Slišković. Nakon uvodnih riječi i dobrodošlice predsjednika Konferencije fra Miljenka Šteke, redovnički su skup pozdravili biskup Semren i potpredsjednik HRK fr. Slavko. Predavanje „Od redovničkog do evanđeoskoga života“ održao je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić. U svome je izlaganju istaknuo da je redovničko bratstvo

onferencija vi i redovnički VIJESTI • lipanj 2019.

i sestrinstvo uz siromaštvo bitni i najvažniji elemenat redovničkog života. „Osobe imaju sve manje potrebu argumentirano diskutirati u zajednici, pa i prepirati se, oko nekih važnih stvari koje treba činiti ili promijeniti. Uočljiva je nedovoljna povezanost sa zajednicom, distanciranost od drugih, zajednici se duhovno sve manje pripada. Ovome doprinosi i kriza ili nemoć autoriteta koja je sve prisutnija u redovničkim zajednicama.“ To se očituje u dvije krajnosti: u bijeg od autoriteta i u čežnji za autoritetom. U nastavku predavanja, mons. Križić kazao je: „Možda je danas u navještaju evanđelja i svjedočenju najveći naglasak stavljen na estetiku: lijepe ideje, lijepe organizacije, lijepe propovijedi, lijepo pjevanje, lijepe procesije itd. Sve je to dobro, ali ostaje uvijek ono glavno pitanje, a to je svjedočanstvo života, bratstva? Toga nema bez finoće ophođenja, velikodušnosti, služenja, žrtve. U mnogim redovničkim Institutima često se stavlja veliki naglasak na ‘djelovati’, ali se ne stavi dovoljan naglasak na ‘djelovati u skladu s karizmom, s evanđeljem’. Ambicije na planu studija, zaposlenja, prestiža, vlasti, karijere postale su teške bolesti redovničkog

o avara i o avarica iH

života. One su i poželjne, ali prečesto nisu u službi zajednice. Nužno je raditi posao tako da se osoba preko njega posvećuje, a ne da se osoba preko tog rada dokazuje. Kada se netko približava redovničkoj zajednici očekuje da u njoj susretne osobe koje žive privlačno zajedništvo – ne prvenstveno na planu aktivnosti, djelovanja – nego nečega višeg: na planu srca, uma, duhovnosti. Najveća zapreka našem svjedočenju i našem navještaju nisu naše slabosti, nego naša indiferentnost, naše lice na kojem se ne vidi dovoljno vjere i pouzdanja, radosti i gorljivosti.“ Na koncu svoga predavanja, biskup Križić je istaknuo da su krize najprikladnije vrijeme za nova postignuća na planu svetosti, vjernosti i životne preobrazbe te je sudionike Skupštine pozvao da se trude dobrim i uzornim primjerom poticati i oduševljavati druge. Uslijedila je rasprava. Zatim se sudionicima obratio nuncij Pezzuto svojom porukom. Promišljajući o nekim izazovima s kojima se posvećeni život treba nositi u današnjem svijetu, između ostaloga, nuncij je istaknuo važnost promicanja

tina onferencije vi i redovnički

zajedničkog života. „Zajednički život“ je postao nešto sekundarno. Govoreći o „zajednici“ i „zajedničkom životu“, nuncij je naglasio neke ključne ideje: – Redovnici i redovnice tvore „zajednice“, žive zajedničkim životom poput prve Crkve. Temelj njihovog savezništva, njihovoga „biti zajedno“ je isključivo služenje Bogu i Crkvi. – Sve stvoreno komunicira Božju ljepotu i dobrotu. U tom procesu razmjene bogatstava nije dovoljan samo jedan „ja“, potreban je i jedan „ti“ koji zajedno čine „mi“, to jest zajednicu, koja se otkriva kao neophodan uvijet punog ostvarenja ljudskog bića, u bilo kojem životnom statusu. U vlastitoj zajednici, redovnik i redovnica su komunikativni i participativni s namjerom – postići jedinu vrijednost: ostaviti sve iz ljubavi prema Kristu, kao jedino potrebno. Oni su također komunikativni i participativni prema drugima – kao vanjsko svjedočanstvo, kao poučavanje, kao dobar primjer, kao dosljednost života. „Mogući kontrasti koji se javljaju u redovničkim zajednicama ne odnose se na temeljni izbor Krista, već na druge čisto ljudske čimbenike i okolnosti, koje bi trebalo prevladati upravo u svjetlu temeljne opcije, Krista.“ U nastavku svoje poruke, nuncij je istaknuo tri sile duhovne prirode koje iznutra potiču čovjeka prema zajednici: dispozicija da idemo za drugima, da radimo zajedno s onima s kojima imamo zajedničke osjećaje i ciljeve – „slijediti“; ljubav – koja privlači prema zajednici. Ovdje se radi o ljubavi kao „vrijednosnom ponašanju“, koje uključuje i žrtvu za druge i za samu zajednicu; dijalog – govoriti. Istinski dijalog postoji kada sami sebe izrazimo riječju. Za ljude, koji su uje-

o avara i o avarica iH

dinjeni u ljubavi, kažemo „oni se razumiju“, „govore isti jezik“. U svom zaključku, nuncij Pezzuto zaželio je sudionicima skupštine „oporavak i ustrajnost u bratskom zajedništvu u krilu posvećenog, redovničkog života. To bratsko zajedništvo u posvećenom životu nije plod jednostavnog organiziranja i programiranja. Ono se temelji i mora se hraniti evanđeljem, svetom liturgijom, a nadasve euharistijom“. Samo na taj način se može obnoviti i ustrajati u onom jedinstvu duha, kao i u iskustvu prve Crkve. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio mons. Semren, a homiliju je izrekao predsjednik Konferencije fra Miljenko. U popodnevnom radu predsjednik Konferencije i pročelnici povjerenstava koja djeluju pri KVRPP BiH podnijeli su izvješća. U završnom dijelu, s. Maria-Ana Kustura, provincijska glavarica i domaćin susreta uputila je svoje prigodne riječi zahvale. Predsjednik Konferencije je zatvorio rad Skupštine te najavio da će se nakon Redovničkog dana 24. kolovoza 2019. godine u Banjoj Luci održati Izvanredna skupština na kojoj će biti izabrano novo vodstvo Konferencije. (s. Jadranka Obućina)

onferencija vi i redovnički VIJESTI • lipanj 2019.

Molitveno bdijenje uoči Dana molitve za duhovna zvanja Sarajevo, 11. svibnja 2019. U subotu 11. svibnja 2019., uoči 4. vazmene nedjelje kada Crkva slavi Nedjelju Dobrog Pastira i obilježava 56. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, u samostanskoj crkvi Bezgrešne Kraljice Karmela u Sarajevu (Stup) održano je molitveno bdjenje za svećenička i redovnička zvanja u organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH. Molitva se sastojala od službe riječi, svjedočanstava i euharistijskog klanjanja.

a molitvi su sudjelovali redovnici i redovnice redovničkih zajednica iz Sarajeva kao i bogoslovi iz tri bogoslovna sjemeništa Franjevačke teologije, Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“.

o avara i o avarica iH

Na početku susreta provincijska glavarica sestara Služavki Malog Isusa – Sarajevo, s. Maria-Ana Kustura, pozdravila je sve sudionike molitvenog bdjenja izražavajući radost što „možemo zajedno sa sestrama karmelićankama moliti za svećenička i redovnička zvanja“. Slijedila je služba riječi, a potom svjedočanstavo poziva jednog franjevačkog bogoslova i jedne redovnice iz zajednice Služavki Malog Isusa. Superior zajednice Družbe Isusove u Sarajevu o. Mato Anić predstavio je ovogodišnju prigodnu Papinu poruku ističući njegove misli o tome kako nas Gospodinov poziv čini nositeljima jednog obećanja i, istodobno, od nas traži hrabrost preuzeti na sebe rizik s Njim i za Njega. Svatko od nas ima želje koje nosi u svome srcu, upušta se u aktivnosti za koje se nada da će uroditi plodom, izlazi na „more“ mnogih mogućnosti tražeći pravi smjer koji će zadovoljiti našu žeđ za srećom. Gospodinov poziv nije upletanje Boga u našu slobodu. To je inicijativa puna ljubavi kojom nam Bog ide ususret i poziva nas da budemo dio velikog pothvata, otvarajući pred našim očima horizont većeg mora

o itveno djenje oči ana

o itve a d

ovna vanja

i obilnog ulova. Prihvaćanje Gospodinova poziva podrazumijeva hrabrost da stavimo sve na kocku i uhvatimo se u koštac s velikim izazovom, ostavljajući sve što nas drži vezane za našu malu lađu i sprječava nas da donesemo konačnu odluku, zaključio je o. Anić u predstavljanju Papine poruke.

prigodnu riječ napominjući da je poziv uvijek povezan sa žrtvom i odricanjem. Pozvao je na otvorenost i prihvaćanje svega onoga što Bog sije u naše živote te potaknuo svećenike, redovnike i redovnice na radosno i predano služenje, ističući važnost molitve za zvanja.

Euharistijsko klanjanje predvodio je provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, a animirale su ga i čitale sestre karmelićanke. Molitvu vjernika čitali su bogoslovi neokatekumenskog sjemeništa i dvije redovnice.

Za vrijeme bdjenja i klanjanja svirala je provincijalna poglavarica sestara milosrdnica s. M. Julijana Djaković.

Na koncu molitvenog bdjenja, kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup i metropolit, uputio je sudionicima susreta svoju

Nakon molitvenog susreta kardinal Puljić pozvao je svećenike redovnike i redovnice u govornicu sestara karmelićanki na kratko druženje i okrepu. (s. Jadranka Obućina)

Vrijedi se boriti za pravdu i pravednost koristeći sve zakonske mogućnosti Izjava Regionalnog ureda VIVAT International o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u BiH

redstavnik Regionalnog ureda VIVAT-a u Ženevi p. Andrija (Andrzej) Owca, Poljak iz Misijske družbe Duha Svetoga (CSSp) 8. ožujka 2019. na 40. redovitoj sjednici Vijeća za ljudska prava u kontekstu Opće rasprave – posvećene promicanju i zaštiti svih ljudskih prava, građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih

i kulturnih – obratio se predsjednici i prisutnima riječima: „Poštovana gospođo Predsjednice, VIVAT International, tijekom ove sjednice Vijeća za ljudska prava, koristi priliku da izrazi svoju duboku zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, vezano uz ekonomska, socijalna i kulturna prava. Osim slučaja Glamoč, u kojem državni službenici dječjeg vrtića nisu plaćeni niti su im doprinosi za socijalno osiguranje nadoknađeni za mnogo, mnogo godina, nedavno smo primili informacije o drugim sličnim

onferencija vi i redovnički VIJESTI • lipanj 2019.

predmetima iz različitih regija Bosne i Hercegovine, što pokazuje da slučaj Glamoč nije jedini. Navodno je to državna politika. Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava u svom izvješću o ostvarivanju prava na rad (A/HRC/40/31), koji je predstavljen na ovoj sjednici, kaže: „Važno je naglasiti nerazdvojivu vezu između prava na rad i prava na socijalno osiguranje kao dvije strane istog novčića… Pravo na socijalno osiguranje priznato je u brojnim instrumentima o ljudskim pravima, uključujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima (čl. 22) i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (umjetnost). (9-10) .“ Stoga takva situacija u Bosni i Hercegovini doprinosi povećanju broja siromašnih obitelji, posebno među mladima i povećava protok migranata mladih osoba i cijelih obitelji iz zemlje. Stoga, VIVAT International preporučuje vladi Bosne i Hercegovine da: •

u potpunosti provodi svoje međunarodne obveze po domaćem zakonu i u praksi.

•

pridržava se preporuka Odbora za ekonomska, socijalna i kulturna prava, posebno u odnosu na državne službenike plaćanjem redovitih i pravednih plaća.

Hvala, gospođo Predsjednice!“ P. Andrija Owca osobno se upoznao sa slučajem Glamoč i predstavio ovaj slučaj diskriminacije Vijeću za ljudska prava i posebnom izvjestitelju UN-a za slobodu vjera i uvjerenja (Special Rapporteur on freedom of religion or belief ). Naime, djelatnice općinskog vrtića u Glamoču nisu primile 35 plaća, a ravnateljica s. Martina Katović, Kla-

o avara i o avarica iH

njateljica Krvi Kristove 57 plaća, a k tome nisu uplaćivani ni doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Općina je vršila pritisak na vrtić želeći da se djeca podijele po etničkim skupinama bez konkretno donesene odluke. Sestru kao jedinog kandidata koji zadovoljava sve uvjete u natječaju općinska vlast nije željela imenovati ravnateljicom zbog redovničke „uniforme“. Pravna borba je trajala 6 i pol godina. Dvije ranije presude Županijskog i Općinskog suda u Livnu potvrdile su postojanje diskriminacije u slučaju njezinog neimenovanja na mjesto ravnateljice glamočkoga vrtića, a borba je zaključena u ponovljenom postupku pred Vrhovnim sudom FBiH koji je odbio reviziju Općine Glamoč, čime su zapravo potvrđene presude nižih sudova kojima je utvrđena diskriminacija. VIVAT International je nevladina organizacija koja broji više od 25 000 sestara, braća i svećenika iz 13 redovničkih zajednica. U 120 zemalja rade na promicanju ljudskih prava kroz zagovaranje na međunarodnoj i lokalnoj razini. VIVAT International ima poseban savjetodavni status pri Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda (ECOSOC) i pridružen je Odjelu Ujedinjenih naroda za javno informiranje (DPI). VIVAT je osnovan 2000. godine, a danas ima 4 redovničke družbe koje su stalne članice, među kojima su i Klanjateljice Krvi Kristove (ASC).

REDOVNIÅ TVO U HRVATSKOJ

VIJESTI • lipanj 2019.

U samostanu Družbe sestara Presvetog Srca Isusova blagoslovljene postaje kamenog križnog puta

Kanonska vizitacija u Družbi klanjateljica Krvi Kristove

12. ožujka 2019.

S. Nadia Coppa, vrhovna poglavarica Družbe klanjateljica Krvi Kristove, boravi s članicama Vrhovne uprave u Regiji Zagreb od 15. ožujka do 12. travnja 2019. prigodom kanonske vizitacije.

Prigodnim programom u samostanu Družbe sestara Presvetog Srca Isusova u Svetom Vidu kod Dobrinja blagoslovljen je križni put, umjetničko djelo akademskog kipara Borisa Šimunovića iz Zagreba. Kamene postaje križnog puta svoje su mjesto našle u perivoju samostana, odnosno na zidinama, koje okružuju samostan, poznat još i pod imenom „Moj mir“. Križni je put blagoslovljen i javnosti predstavljen na prvu korizmenu nedjelju te je nakon blagoslova župnika Župe sv. Stjepana prvomučenika u Dobrinju vlč. Dinka Justinića, održana i sama pobožnost križnog puta uz kamene postaje. Osim autora križnog puta nazočio je i predstojnik Ureda za crkvenu umjetnost Krčke biskupije i župnik Sv. Jeronima u Risiki mons. Zvonimir Seršić, načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina, sestre Družbe Presvetog Srca Isusova iz Svetog Vida, ali i iz Kuće matice u Rijeci te brojni drugi predstavnici crkvenog i svjetovnog života. Na simboliku križnog puta u svakodnevici podsjetila je vrhovna predstojnica Družbe s. Dobroslava Mlakić, ističući kako je utemeljiteljica Družbe, službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić bila osobito „štovateljica muke Isusove, stoga što je ona u svakom siromašnom, bolesnom i potrebitom vidjela raspetog Isusa, a Božja ljubav je kulminirala na Kalvariji kada je Srce Isusovo probodeno za naš spas“. Darivatelj križnoga puta želio je ostati anoniman. (Gordana Gržetić)

18. ožujka 2019.

Kanonska vizitacija započela je 15. ožujka susretom Vrhovne i Regionalne uprave u regionalnoj kući u Zagrebu, Tuškanac 56. Sve sestre Regije Zagreb sudjelovat će na jednodnevnim susretima s Vrhovnom poglavaricom i Vrhovnim savjetnicama u Banjaluci, Ivancu, Novoj Topoli, Okučanima, Zadru i Zagrebu. Tijekom kanonske vizitacije, Vrhovna poglavarica i članice Vrhovne uprave susrest će se sa sestrama i u mjestima njihova života i djelovanja prilikom obilaska zajednica u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Klanjateljice Krvi Kristove osnovala je sveta Marija De Mattias 4. ožujka 1834. u talijanskom gradiću Acuto. Duh Družbe jasno je iskazan u riječima utemeljiteljice: „Ljubav prema Bogu i prema našem dragom bližnjemu.“ Sjedište ove međunarodne redovničke Družbe je u Rimu, a rasprostranjena je na svim kontinentima. Klanjateljice Krvi Kristove u naše krajeve dolaze 7. listopada 1879. u Banja Luku, na poziv trapista o. Franza Pfannera. Smjestile su se u preuređeni turski čardak kojega je o. Pfanner nazvao „Sv. Josip u Nazaretu“. Kasnije je ostao samo naziv SamostanNazaret. 164 sestre Regije Zagreb danas djeluju u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Njemačkoj i Australiji te u Rimu. (s. Vesna Abramović)

45 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Blagoslov kapele i prostora samostana Srca Isusova i Marijina u Košutama 19. ožujka 2019.

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić blagoslovio je na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka, kapelu i prostor samostana Srca Isusova i Marijina Služavki Malog Isusa u Košutama. U svečanom euharistijskom slavlju zaštitnika njihove splitske Provincije sudjelovali su brojni svećenici koji su ili rodom iz Župa Košute i Trilj, ili su na drugi način povezani sa samostanom, predvođeni župnikom Košuta don Frankom Prnjakom, gvardijanom samostana u Sinju fra Petrom Klapežom, don Petrom Dukićem i župnikom Trilja i dekanom Cetinskoga dekanata, don Stipom Ljubasom. Uz redovnice predvođene vrhovnom glavaricom Družbe s. Marijom Banić i mnoštvo vjernika, slavlju su nazočili i dožupan Luka Brčić, gradonačelnik grada Trilja i saborski zastupnik Ivan Šipić te predsjednica gradskog vijeća Ivana Živaljić. Svečanost je započela pjesmom djece iz samostanskog vrtića „Mali Isus“, a na početku misnog slavlja okupljenima se obratila provincijalna glavarica s. Anemarie Radan, pozdravljajući sve nazočne i iznoseći kratku povijest samostana. Zahvalila je svim dobročiniteljima za velikodušne doprinose i sve oblike pomoći koji su doveli do izgradnje samostana i kapelice. Upućenim pozdravima pridružio se i nadbiskup Barišić, napominjući kako nas ovaj događaj povezuje i ujedinjuje te nam otvara horizonte ljudskosti i vjere. U homiliji se osvrnuo na ulogu i važnost sv. Josipa, „čuvara Malog Isusa, čuvara Djevice Marije i posljednjeg patrijarha“. Podsjetio je da ga je Crkva

od 9. stoljeća počela slaviti, godine 1870. proglašen je zaštitnikom Crkve, Hrvatski sabor ga je 1687. izabrao za nebeskog zaštitnika hrvatskog naroda, a papa Franjo ga je nedavno uveo i u euharistijsku molitvu. Premda se sv. Josip u Evanđeljima spominje samo na početku, a kasnije isključivo u kontekstu Isusa kao drvodjeljina sina, njegova važnost i veličina su neupitne. Gospodin mu se objavljuje u snu i povjerava mu svoj plan, pri čemu Josip ne ostaje na snu ili sanjarenju, već je čovjek od djela. „Josip ne sanja, nego Božja stvarnost njemu postaje sadašnjost u kojoj on reagira. Božji plan treba učiniti, posvjedočiti sada, u ovom vremenu. Mariju treba uzeti za svoju ženu, treba bježati u Egipat, vratiti se… Čini ono što ga Gospodin poziva da učini. Može se reći da je Josip svojim životom onaj koji ostvaruje Božji san, Božji plan spasenja. Imao je ulogu zaštitnika, čuvara Sina Božjega. Bio je odgojitelj, pažljiv i tih, potpuno predan svome djelu. Nije tražio sebe i svoje interese nego se je davao potpuno da Marija može biti majka i Djevica te da mali Isus može rasti i biti potpuno ostvaren kao čovjek.“ Nadbiskup je naglasio da je okosnica nazaretske obitelji bila molitva i darovanost u svoj poniznosti i skrovitosti, a život se odvijao tako da je Josip nestajao kako bi Isus mogao rasti. Pozivajući se na poslanje sv. Josipa, osvrnuo se na ljepotu i milost svećeničkih i redovničkih zvanja, na veličinu u služenju za dobro drugih te na vrijednost rada koji je način posvećivanja nas samih kao i naših obitelji i domova. „Kuća je samo objekt s dimenzijama visine i širine, a dom je gdje su odnosi u tom prosto-

VIJESTI • lipanj 2019.

ru. Potreban je kruh molitve, moliti u obitelji, svoju vjeru živjeti i svjedočiti. Tek tada i tako ono što gradite i u čemu živite postaje dom“, rekao je mons. Barišić. Zazvavši Božji blagoslov na prostore samostana i kapelicu, zaželio je da po primjeru i zagovoru utemeljitelja Družbe služavki Malog Isusa, sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, to mjesto bude „žarište i svjetionik za obitelji koje žive u blizini i za sve one koji će navratiti, a osobito za one koji su potrebni i duhovne i materijalne pomoći“. Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratila vrhovna glavarica Družbe s. Marija Banić, i svoje je zahvale za izgradnju samostana Srca Isusova i Marijina i kapelice uputila svima zaslužnima, napominjući kako Bog ne mjeri kao čovjek i kako je svaki prilog bio velikodušan jer „malo po ljudsku može biti veliko i mnogo po Božjem“. Izrazila je želju da taj samostan bude oaza molitve i žrtve, svjetlo svima u okolici i otvorena vrata potrebnima. Prije svečanog blagoslova nadbiskup je čestitao Služavkama Maloga Isusa uime svih drugih sestara i zajednica te još jednom naglasio važnost ovakvih i sličnih projekata za lokalne stanovnike, obitelji i djecu. „Mali Isus želi rasti i odrasti u svima nama. Ovo nadilazi granice ove naše male župe, jer što je Božje nema granica, jer Božja ljubav nema granica.“ Misu su pjesmom obogatile same sestre, a druženje se nastavilo i na domjenku gdje je kućna poglavarica s. Salutarija Đula simboličnim poklonom zahvalila svim uzvanicima. Sestre služavke Malog Isusa osnovane su 1890. preuzimajući ponajviše brigu o bolesnima, nemoćnima i ostavljenima. U Župu

Trilj sestre su pristigle 1966. godine, a u Košute iz Trilja 1998. godine i nastavile su sa svojim pastoralnim, karitativnim i društvenim radom. Sestre sudjeluju u pastoralnom životu Župe Košute koja je postala samostalna 2012, a 27. rujna 2016. proslavile su pedesetu obljetnicu suživota i rada u Župama Trilj i Košute. Od dolaska na te prostore pa sve do danas sestre su svojim radom obilježile život Triljske, a potom i Košućke župe, pa se s pravom može reći da bi povijest tih župa bez služavki Malog Isusa u duhovnom smislu bila osjetno skromnija. Tome svjedoče i plodovi, pa danas u Družbi diljem Hrvatske i svijeta živi i djeluje 61 sestra s podrijetlom iz župa Cetinskoga dekanata, od kojih je iz Trilja 12, a iz Košuta 15 živućih. (IKA) Svetkovina sv. Josipa u Karmelu u Breznici Đakovačkoj 19. ožujka 2019.

Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski predvodio je svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka, u Karmelu u Breznici Đakovačkoj. Uz svečanu asistenciju sedmorice đakovačkih bogoslova, u koncelebraciji su bili domaći župnik vlč. Miro Tomas, vlč. Marko Bubalo, vlč. Mario Brkić te dvojica đakona Domagoj Vidaković i Filip Sertić. Biskup Gorski je okupljenim vjernicima približio lik sv. Josipa. Josipovo prihvaćanje Marije i kada je nije razumio uči sve vjernike zauzimanju za svoje i kada ih se ne razumije dokraja. Uči ih da čuvaju dobar glas svojih obitelji, svoje domovine, svoje Crkve. „Mi znamo samo optuživati i iznositi tuđe grijehe. Imati povjerenja u svoje, pogotovo danas kada nitko nikome ne vjeruje. Ako ne vjerujemo jedni drugima, kako ćemo Bogu vje-

47 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

rovati? To je onda pobjeda đavla. Povjerenje se teško gradi, ali dužni smo ga izgrađivati.“ Po Isusovu djelovanju i ponašanju najbolje se pokazuje kakav je bio odnos sv. Josipa prema Isusu. On ga je naučio kao čovjeka kako moliti i kako ustrajno raditi. „Danas se misli da se bez rada može zaraditi. Radio – ne radio, zaradio. Bez napora se misli biti častan. Čast se kupuje. No, nema bijega. Da se uspije u zvanju, bilo kojem zvanju, ne može se bez ustrajne molitve i ustrajnog rada“, naglasio je biskup.

jata. Kroz sve dane većina pristiglih vjernika pristupila je sakramentu pomirenja koje su svakodnevno dijelili požrtvovni svećenici. Uz brojne preporuke sestrama u molitve, neki su se hodočasnici stavili i pod posebnu zaštitu Blažene Djevice Marije oblačeći njezin škapular.

Podnevno misno slavlje na samu svetkovinu predvodio je karmelićanin iz Sombora o. Zlatko Žuvela. S njime u koncelebraciji su bili umirovljeni prof. Slavko Platz iz Đakova, vlč. Jakob Pfeifer iz Srijema, te vlč. Marko Peulić iz Županje.

Oslanjajući se na riječi sv. Ivana Pavla II, „Nitko nam nije tako dobro objasnio Boga kao sveci“, vlč. Blaž Jokić u svojoj je homiliji kroz četiri slike ocrtao kako sv. Josip objašnjava Boga. Prvo, nije pričao pobožne priče, već je djelovanjem konkretno pokazao Boga. Nije bolovao od psihološke pojave zvane kult sunca, već je u tišini, u drugom planu, i govori da „mi ne trebamo biti bitni“. Razgovarao je s anđelom, bio u kontaktu s Nebom i time pokazao da je pravi život moguć jedino s tom komunikacijom. Na koncu je istaknuo veliku opasnost duhovne oholosti, posebno u svećeničkom i redovničkom staležu. „Josip zna koja mu je uloga i koje mu je mjesto. A Bog je jedino u poniznom i iskrenom srcu kao u sv. Josipa.“ Moleći za sve potrebe i nakane svih prisutnih hodočasnika, vlč. Jokić je ujedno i usrdno pozvao da žarkom, na koljenima započetom obnovom mole za Domovinu.

Brojni su hodočasnici pohodili samostansku crkvu sestara karmelićanki i kroz trodnevnu molitvenu pripremu za svetkovinu, od 16. do 18. ožujka. Tijekom tih dana misnom slavlju prethodila je molitva krunice, litanija i molitava sv. Josipu, a pjevane su i brojne pjesme u Josipovu čast. Prvi dan trodnevnice predvodio je vlč. Blaž Jokić, župni vikar iz Donjeg Miholjca, drugi dan vlč. Krešimir Čutura, vicerektor đakovačkog Sjemeništa, dok je treći dan vodio vlč. Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupijskog ordinari-

Tumačeći nedjeljna misna čitanja, vlč. Krešimir Čutura je pokazao kako se iza svih događanja uvijek krije Božja dobrota. Bog je preko Abrahama sklopio Savez s čovjekom. Pokazao mu je da nije odbačen, nego da je Božji prijatelj. U evanđeoskom izvješću o preobraženju Bog iznenađuje čovjeka, pokazuje mu drugi svijet koji čovjek nije sposoban pravo ni shvatiti. „Bog polako izvršava svoje planove s ljudima. Trebamo biti strpljivi i širokog pogleda, ne pokušavati sada i odmah sve izvršiti. Ne žuriti pred Božjim

Josip uči i šutnji. „On se nije isticao izvanjskim djelima. Veličina mu je u tome što se nije suprotstavljao Božjem planu u sebi, nego ga je šutljivo prihvatio i nosio. Josip je čista srca i krotak“, rekao je biskup te dodao: „Hrvatska i Crkva trebaju ljudi samozatajnih, mirnih, hrabrih u prihvaćanju i nošenju života poput sv. Josipa. Zašto opstajemo kao narod? Zbog tihe molitve onih koji su u sjeni. Zbog radnika koji tiho rade i izgrađuju našu državu.“

VIJESTI • lipanj 2019.

planom. Ne plašiti se poteškoća koje dolaze. Biti strpljivi i tihi poput sv. Josipa.“ Na kraju je naglasio kako je u životu najvažnije činiti ono što je najlakše, a ujedno i najteže: ispunjavati Božju volju. Božja volja je da „ono što jesam budem dobro; bilo sestra, svećenik, otac, majka, radnik… Bit ću to dobro. I živjet ću evanđelje ovdje i sada onoliko koliko mogu. A Bog, koji ima neizmjerno povjerenje u nas, učinit će tada od nas i više nego mislimo da možemo. Učinit će od nas svece“. Vlč. Domagoj Lacković u svojim se razmišljanjima nad misnim čitanjima preko brojnih životnih primjera zadržao na poruci Evanđelja: biti milosrdni poput Oca Nebeskoga. Istaknuo je suprotnost između svijeta i evanđelja u shvaćanju blaženstava. Ovosvjetska blaženstva su čisti egoizmi i briga samo za sebe, dok evanđelje poziva na brigu za bližnje. Milosrđe i opraštanje dvije su najvažnije stvari po kojima će svaki čovjek i sam zadobiti milosrđe i oproštenje. Da bi se to moglo provesti u život potrebna je poniznost. „Priznati sebi da nismo mi sveci, a drugi su grešnici. Nego – svi smo grešnici.“ Na kraju je podsjetio sve prisutne kako dobri ljudi u drugima primjećuju samo dobro, dok zli primjećuju samo zlo. Pozvao je stoga da gledaju samo dobro, i da i u molitvama budu nesebični. (IKA) General Družbe Isusove na svečanoj akademiji o 350. obljetnici Sveučilišta u Zagrebu i 30. obljetnici FFRZ-a 21. ožujka 2019.

General Družbe Isusove o. Arturo Sosa u četvrtak 21. ožujka u prijepodnevnim satima, nakon posjeta zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Josipu Bozanića te kratkog obilaska zagrebačke prvostolnice, u društvu

nadbiskupa Bozanića i provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibora Renića uputio se na Jordanovac, gdje je u dvorani Antun Bauer održana svečana akademija u povodu 350. obljetnice Sveučilišta u Zagrebu te 30. obljetnice isusovačkog Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Akademija je počela predstavom koju je napisao profesor Daniel Miščin, a režirao Matija di Giorgio. Kreativan i dosjetljiv scenski prikaz naišao je na oduševljenje okupljenih. Središnji događaj akademije bio je govor generala Artura Sose koji je između ostaloga rekao da je važno što je FFRZ postao sastavnicom sveučilišta, napose u vrijeme pluralizma koji je sve više prisutan i u našim krajevima. „Sveza Družbe Isusove i sveučilišta seže u 16. stoljeće, kada su se Ignacije Lojolski i njegovi prvi drugovi susreli na Pariškom sveučilištu. Moglo bi se reći da je Družba Isusova začeta u sveučilišnom okruženju, premda ne izvorno s ciljem osnivanja sveučilišta. Tijekom prvih godina Družbe, Ignacije je svojevoljno slao mlade isusovce na postojeća sveučilišta kao što su Coimbra i Padova, Louvain i Köln. Vrlo je brzo, međutim, Družba počela stvarati vlastite obrazovne strukture, koje su kasnije postala sveučilišta. Ignacije je shvatio veliki apostolski potencijal obrazovanja i nije se ustručavao svrstati ga iznad drugih ‚redovitih službi‘, djelujući na veću slavu i službu Božju te, istovremeno, promičući općenitije dobro. Ignacije je započeo sa svojim predanjem višem obrazovanju jer je dobro koje se može ostvariti kroz obrazovne strukture ‚univerzalnije‘. Dok razmatramo današnji svijet moramo gledati i prema sutrašnjici. Sveučilišna uključenost, kako je razumijemo u

49 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

isusovačkoj tradiciji, treba imati kreativni kapacitet koji se iznad svega očituje u sposobnosti da preduhitri vlastito vrijeme, da bude nekoliko koraka ispred svog vremena. To je osobito važno u razdoblju globalizacije i brzih promjena koje digitalna kultura samo ubrzava. Sveučilište je povlašteno mjesto razlučivanja trendova i mogućih učinaka različitih struja globalizacije, kako bi promicalo one koje rađaju cjeloviti život. Imamo razlučiti gdje globalizacija pomoću standardizacije kultura može ugroziti raznolikost kultura, a gdje, naprotiv, može promicati prigode za interkulturalnost. Čini se da sveučilište također predstavlja povlašteno mjesto za istraživanje duhovnog iskustva religije kao kulturološke dimenzije, potičući nadvladavanje fundamentalizma“, rekao je general Arturo Sosa u svome govoru. Zatim je dodao: „U izvještaju o viziji i poslanju Sveučilišta, koje sam pronašao na vašoj web stranici, uočljivo je opredjeljenje da sve sveučilišne aktivnosti potpomognu osobni razvoj te promiču ljudska prava i temeljne slobode. Na koncu, potičem vas da društvu pružite stručnjake i istražitelje koji ustraju na putu cjelovite humanizacije, jasno svjedočeći svoje predanje i radost u sebedarju za druge i opće dobro. Neka vaše Sveučilište ustraje i sve više raste kao ustanova koja rađa dinamizam trajnog razvoja i, još više, koja može stručnjake opskrbiti tehnikama i stavovima koji promiču i spašavaju živote.“ Među govornicima na samoj svečanosti bili su ministrica znanosti, Blaženka Divjak, zatim rektor Sveučilišta, Damir Boras te dekan isusovačkog Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, Ivan Koprek, koji su u svojim obraćanjima naglasili tradicionalne kršćanske vrijednosti kao dobru bazu za

pronalazak odgovora na suvremene izazove današnjice. Rektor Boras je napose istaknuo potrebu postavljanja adekvatnih materijalnih i financijskih preduvjeta kako bi se sveučilišta u Hrvatskoj mogla razvijati, posebice potrebu za ulaganjem u infrastrukturu. Uz spomenute, među brojnim gostima iz akademskog i društvenog života te studente, osoblje Fakulteta i Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, nazočni su bili kardinal Josip Bozanić, biskupi Ivan Devčić, Nikola Kekić i Valentin Pozaić, potpredsjednik Hrvatskoga sabora Željko Reiner, ministrica kulture Nina Obuljen-Koržinek, izaslanik Predsjednice Republike Vladimir Lončarević. Poseban dar, dres s imenom i brojem 31, o. Arturu Sosi predali su predstavnici GNK Dinamo iz Zagreba. Svečanu akademiju vodio je bivši student a danas sportski novinar Stipe Sladoljev, a nakon toga je usljedila je konferencija za novinare. Nakon pozdravnog govora, rektor sveučilišta Damir Boras rekao je kako se prije tri godine isusovački fakultet vratio u „svoj dom“ kada je postao dijelom sveučilišta. Dodao je kako ustanove koje primarno nastoje oko znanosti u bitnome sudjeluju i u izgradnji kulture, dok je ministrica znanosti izrazila svoje zadovoljstvo dolaskom generala Družbe Isusove i svega onoga što isusovci rade u izgradnji boljeg društva u Hrvatskoj. Pater Dalibor Renić, provincijal HPDI, prije generalova obraćanja izrazio je svoju zahvalu generalu za njegov dolazak, te upoznao okupljene s osnovnim informacijama o o. Arturu Sosi, napominjući kako je riječ o osobi koja zna „dobro slušati“, što je bitna karakteristika generala, ali kako zna i dobro govoriti.

VIJESTI • lipanj 2019.

Arturo Sosa trideset i prvi je general Družbe Isusove. Njegov prethodnik Alfonso Nicolas na trideset i šestoj Generalnoj kongregaciji zahvalio se, navodeći zdravstvene razloge, na dotadašnjoj službi, a 14. listopada 2016. godine Kongregacija je imenovala i Sveti Otac potvrdio Artura Sosu za novoga generala koji je do tada obavljao službu generalovog delegata za Družbine međunarodne kuće i djela u Rimu. Njegovo puno ime je Arturo Marcelino Sosa Abascal, rođen je 12. listopada 1948. godine u Caracasu u Venezueli. Poput pape Franje, Sosa je prvi General koji dolazi iz Latinske Amerike. U Družbu je ušao 1966. godine, a jedanaest godina poslije zaređen je za svećenika (1977. godine). Postigao je licencijat iz filozofije, a potom i doktorat iz političkih znanosti 1990. U matičnoj provinciji obavljao je razne službe. Bio je profesor na katoličkom sveučilištu u Venezueli, na Sveučilištu Georgetown u SAD-u te rektor Katoličkog sveučilišta Tachira. Osim toga bio je i provincijal Venezuelske provincije osam godina, od 1996. do 2004. godine. Na trideset i petoj Generalnoj kongregaciji imenovan je generalnim savjetnikom tadašnjega generala o. Nicolasa. Napisao je više knjiga u kojima se ističe socijalni karakter i briga za one koji su na rubu društva. Isticao se u apostolatu intelektualaca, vodeći brigu o izgradnji njihove duhovne dimenzije. Vedar i nasmijan, Sosa je prihvaćen kao marljivi isusovački vođa. Trideset i prvi Ignacijev nasljednik osoba je čvrstog karaktera i duha razlučivanja. Upravo je to važan uvjet pri izboru vrhovnoga poglavara ove velike duhovne obitelji. Njegova služba nije vremenski ograničena, nego se poput papinske obnaša do smrti, osim u

izvanrednom slučaju odreknuća od službe. (IKA)

Generalni poglavar Družbe Isusove u Osijeku 22. ožujka 2019.

Drugog dana boravka u Hrvatskoj, 22. ožujka, vrhovni poglavar Družbe Isusove o. Arturo Sosa posjetio je Isusovačku klasičnu gimnaziju u gradu Osijeku te održao kratko predavanje učenicima i odgovarao na njihova pitanja. Govorio je o postulatima isusovačke pedagogije osnivača Ignacija Loyole te njihovoj primjeni u globaliziranom, brzom i promjenjivom današnjem svijetu. „Isusovačka pedagogija ima za cilj formirati sposobne, savjesne, suosjećajne i predane muškarce i žene koji će smisleno pridonijeti izgradnji pomirenoga svijeta u kontekstu misije pravde i pomirenja s čovječanstvom, sa stvorenjem i s Bogom. Dvije Generalne kongregacije pozvale su nas da pomognemo u izgradnji toga svijeta“, istaknuo je o. Sosa, zaključujući da ignacijevska duhovnost kroz formaciju pomaže ljudima na njihovu duhovnom putu i u njihovu rastu, ali usmjerava na otvorenost prema Bogu i bližnjima. Isusovačku klasičnu gimnaziju u Osijeku predstavio je ravnatelj o. Sebastian Šujević, dok je o. Axel Bodefeld predstavio Loyola Gymnasium u Prizrenu, na Kosovu, koja je druga srednja škola na području Hrvatske isusovačke provincije koju vode isusovci. Nakon druženja s učenicima, general se u pratnji o. Dalibora Renića, provincijala Hrvatske provincije Družbe Isusove, i o. Sebastiana Šujevića, ravnatelja Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku, uputio prema

51 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Đakovu gdje se susreo s đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem i zahvalio mu na potpori isusovcima u Osijeku. Nadbiskup je predstavio nastojanja nadbiskupije na području katoličkog obrazovanja te potrebu zajedničkog rada na duhovnoj obnovi vjernika, od kojih mnogi još osjećaju posljedice ratnih stradanja. Istoga dana u večernjim satima o. Arturo predvodio je svečano euharistijsko slavlje u bazilici Srca Isusova u Zagrebu, tijekom kojeg su svoje zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće položili isusovci o. Hrvoje Mravak, Mate Samardžić i časni brat Ivan Olujić. Subraću je general Sosa uputio na potpuno predanje Kristovoj ljubavi te na ustrajnost u apostolskom djelovanju gdjegod ih se pozove. U propovijedi o. Sosa objasnio je što znači biti Božjim čovjekom i odazvati se Njegovu pozivu u punoj slobodi. Oslikao je to kroz Evanđelje dana, objašnjavajući kako nas Gospodin svakodnevno poziva raditi za Kraljevstvo nebesko, kao u vinograd, premda je to ponekad zahtjevan i predan posao, ali daje prekrasne plodove. Misno slavlje na latinskom jeziku animirao je Akademski zbor bazilike Srca Isusova, izborom liturgijske glazbe hrvatskih autora. Na kraju dana održan je susret generala s laičkim suradnicima i dobročiniteljima koji su u svome radu vezani za Družbu Isusovu. Dominik Knezović iz Studentskoga katoličkog centra približio je rad zajednica iz Palmotićeve. „Mnogi mladi žele služiti Bogu u različitim apostolatima koji se nude u kontekstu isusovačke duhovnosti“, rekao je Knezović. Posebice je izdvojio zajedničko razlučivanje i molitvu te povjerenje i odgo-

vornost kako bi suradnja između isusovaca i laika bila još bolja. „Od četiri nedavno izdvojene apostolske preferencije, suradnici Družbe Isusove pokrivaju tri: duhovne vježbe i ignacijevsku duhovnost, rad s isključenima i imigrantima, te rad sa mladima“, zaključio je Knezović. General Sosa pozvao je predstavnike udruga i dobročinitelja na zajedničko djelovanje i suradnju u Božjoj misiji i poslanju, svatko u području u kojem je pozvan. U subotu 23. ožujka u jutarnjim satima o. Arturo susreo se s gradonačelnikom Milanom Bandićem u poglavarstvu Grada Zagreba, nakon čega se uputio prema Fratrovcu te obišao stariju i bolesnu subraću isusovce koji žive u toj zajednici. Osobito ih je podsjetio na važnost molitve i žrtve kao poslanja u Družbi Isusovoj te zamolio da mole za njegovu osobnu službu i napose za napredak postupka beatifikacije nekadašnjega isusovačkoga generala sluge Božjega Pedra Arrupea. Pater Sosa je posjet Hrvatskoj završio susretom s isusovačkim bogoslovima u odgojnoj zajednici „O. Ante Gabrić“ u Zagrebu. (IKA) 100. obljetnica začetka Družbe kćeri milosrđa Blato, 24. ožujka 2019.

Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje proslavile su 100. obljetnicu začetka Družbe središnjom proslavom 24. i 25. ožujka u Blatu na Korčuli, rodnom mjestu utemeljiteljice bl. Marije Propetog Petković u kojem se sada nalazi i njezino svetište. Proslava je počela u nedjelju 24. ožujka večernjim euharistijskim slavljem u župnoj

VIJESTI • lipanj 2019.

ji, snažno borila“. To je bio dan odluke, dan koji je bl. Marija Petković nazivala „Danom začetka Družbe“, koja je nazvana Družba kćeri milosrđa.

crkvi Svih svetih u Blatu koje je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić. Nakon mise slijedio je prigodni program u Domu kulture u Blatu te cjelonoćno klanjanje u kapelici samostana sestara koje je završilo na Blagovijest 25. ožujka ujutro, misnim slavljem što ga je predvodio korčulanski dekan i župnik Župe Svih svetih u Blatu don Željko Kovačević. Začetak ove hrvatske Družbe bio je 25. ožujka 1919, a službeni početak 4. listopada 1920. godine. Tako su Sestre kćeri milosrđa započele hod prema 100. obljetnici osnutka Družbe. U propovijedi je dubrovački biskup govorio o Bogu koji vidi patnje naroda i kojemu je stalo do ljudi, pa onda u određenim povijesnim trenucima poziva neke osobe da uz njihovu pomoć ostvaruje plan spasenja i pomaže ljudima. Govoreći o događaju kojeg se ovom misom zajednica prisjeća, biskup je Uzinić podsjetio kako su prije 100 godina dvije kćeri toga mjesta, Marija Petković i Marija Telenta, ulaskom u samostan Službenica milosrđa (ančela) „napustile roditeljski dom i sve što ih je vezalo uz ovaj svijet i njegove interese i, u iščekivanju daljnjih uputa Božje promisli i savjeta biskupa Josipa Marčelića, započele s ostvarenjem poziva koji im je Bog uputio po Mariji Petković i s kojim se ona do tada, i u sebi i oko sebe, osobito u vlastitoj obitel-

Taj događaj biskup Uzinić povezao je sa svetkovinom Navještenja Gospodinova ili Blagovijesti koja se slavi 25. ožujka, a koja podsjeća na dva druga poziva što zauzimaju središnje mjesto u povijesti spasenja. To su pozivi Sinu i Blaženoj Djevici Mariji, „poziv upućen Sinu na koji je on svojim božanskim srcem punim suosjećanja za našu ljudsku patnju odgovorio: ‚Evo dolazim vršiti volju tvoju!‘ (Heb 10,9, Ps 40,8–9) i poziv upućen Blaženoj Djevici Mariji na koji je ona u dubini svoga prečistog djevičanskog srca odgovorila: ‚Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!‘ (Lk 1,38)“. Ta dva poziva mogu se nazreti u Mojsijevom pozivu, koji je jedan od središnjih starozavjetnih poziva, „pralik“ i drugih poziva, a o kojem je govorilo prvo čitanje; na tome tragu može se govoriti i o pozivu bl. Marije Propetog Isusa Petković. Dubrovački biskup istaknuo je dvije poruke koje se mogu iščitati iz Mojsijevog poziva. Prva poruka se odnosi na Boga. „To je Bog kojemu je stalo do ljudi“, i koji kaže Mojsiju: „Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i čuo tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove, pa siđoh izbaviti ga iz šaka egipatskih i odvesti ga iz te zemlje u zemlju dobru i prostranu – zemlju kojom teče med i mlijeko.“ On je, što se može zaključiti i iz imena kojim se predstavio Mojsiju, Bog koji jest: „Ja jesam koji jesam.“ To je Bog koji je, kako će se u Isusu objaviti, Emanuel, „S nama Bog“, Bog s nama i za nas. „To je Bog koji je s nama strpljiv“, o čemu svjedoči i evanđeoski ulomak koji do-

53 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

nosi prispodobu o neplodnoj smokvi, „Bog koji nas poziva na obraćenje kako ne bismo propali, ali i strpljivo nam i uvijek ponovo daje šansu da se obratimo“. Druga poruka odnosi se na to da su mu u ostvarenju spasiteljskog plana s ljudima potrebi suradnici. Bog je prije bio pronašao Abrahama, zatim iz gorućeg grma poziva Mojsija, a u punini vremena mu treba Blažena Djevica Marija i njezino „Neka mi bude“. Biskup je na to dodao i situaciju u Blatu s početka 20. st., „kada je Bog, po tko zna koji put ponovo, vidio patnje svoga naroda u siromasima i gladnoj siročadi, a nakon toga sve do krajeva zemlje, trebala je Marija Petković i njezino ‚Evo me, ostavljam sve i idem za tobom, o Idealu moj, Isuse moj‘“. Premda je od vremena Mojsijevog poziva prošlo već skoro 3 300 godina, od onog Blažene Djevice Marije 2 000, a od onog bl. Marije Propetog 100, stvari se i dalje nisu bitno promijenile, kazao je biskup. „I dalje ljudi trpe nepravde, vode se ratovi. I dalje ima siromašnih i gladne siročadi, a s tim i potrebe za onima u kojima će Bog s njima suosjećati i po kojima će u ovom svijetu nastaviti izvoditi djelo oslobođenja.“ Bog i danas zbog toga treba one koji će čuti njegov poziv i reći mu svoje „Evo me!“ No danas su „mnogi zaglušeni drugim ponudama i ne čuju, a ako i čuju, radije bi da se odazove netko drugi“. Nije tu riječ samo o pozivu na redovništvo ili svećeništvo. Biskup je dodao kako ipak ima pozitivnih pomaka i mladih ljudi koji se odlučuju za te pozive. „U krizi je onaj temeljni poziv na kršćanski život općenito. Zapravo je to prava temeljna kriza Crkve, ali i društva, našeg vremena, a sve druge krize su tek posljedice“, dodao je biskup.

Biskup je zatim malo detaljnije govorio o liku Mojsija. Kazao je kako je Mojsije dok je bio mlad snažno osjećao patnju i potlačenost vlastitog naroda. „I postao je revolucionar koji je ubio Egipćanina jer je tlačio nekog Izraelca. Ali revolucija, vidimo to i u njegovom primjeru, ne mijenja stvari na bolje nego na gore. Revolucija samo produbljuje spiralu zla. Mojsije je postao prognanik. A patnje naroda su se nastavile. Onda se Mojsije oženio, dobio djecu i smirio. I zaboravio na svoj narod i njegove patnje. Ili ih, u najmanju ruku, potisnuo. Da ne misli. Ima on dovoljno i svojih briga. Tipično za nas starije. Smirimo se i počnemo manje osjećati za druge. Vodimo svoje brige.“ Ulomak iz Knjige Izlaska prenio je početak razgovora Boga s Mojsijem. Bog nije imao laku zadaću s Mojsijem. Bilo ga je dosta teško izvući iz njegove prignutosti nad sobom samim i svojim potrebama. Mojsije je tražio različite iznimke, govoreći: „Oprosti, Gospodine… ne bi li poslao nekoga drugoga!“ (Izl 4,13). „Kako često je u povijesti poziva ponovljena ova rečenica“, istaknuo je biskup te dodao kako je Mojsije popustio tek nakon što se Bog naljutio i dao mu pomoćnika u Aronu. Usporedio je Mojsijev poziv s onim bl. Mariji Propetog koja, kao i Mojsije, snažno osjeća patnju i potlačenost vlastitog naroda. „I znala je da nešto mora učiniti. I ona se borila. I vjerojatno željela da to učini netko drugi. Ali je na kraju popustila. I prepustila se Bogu i njegovoj volji. Dobila je i pomoćnicu u Mariji Telenti. I biskupu Josipu Marčeliću koji joj je pomogao pronaći pravi način.“ Biskup Uzinić istaknuo je važnost uloge biskupa Marčelića koji je bl. Mariji pomogao razlučiti poziv u vremenu kada se i na ovim našim prostorima počinju pojavljivati anticrkveni pokreti i s njima prvi revolucionari koji, kao

VIJESTI • lipanj 2019.

i Marija, „dobro dijagnosticiraju probleme, ali nude drukčiji način“. „Oni to žele učiniti i činit će nasilno, poput Mojsija u njegovoj mladosti. Posljedice su nam poznate. I danas nas dijele. Ima i drugih koji su znali dijagnozu, ali su, poput Mojsija u drugom razdoblju njegovog života, gledali svoja posla.“ Među takve je na svoj način moguće ubrojiti i Marijinu obitelj, osobito majku, ali i mnoge koji su kao i Mojsije otišli u tuđinu i ondje živjeli i žive svoje živote. „Marija Petković, otvorena vodstvu i savjetima biskupa Josipa Marčelića izabire Isusov put, put ispunjen žarom ljubavi koja ne uzima nego daje, put osobne uključenosti u ljubavi i služenju, moleći tek ‚jakost u borbi, u trpljenju, u napastima‘“. Biskup se potom obratio duhovnim sestrama bl. Marije Propetog, potaknuvši ih da im proslava ovog jubileja posluži kao svojevrstan ispit savjesti. Ovaj jubilej kojim Družba zahvalno gleda u prošlost, prava je prilika za ispitati se i otkriti gdje se Družba nalazi danas, kazao je biskup: „Ima li u Družbi, ima li u vama kao pojedinim sestrama, još onog žara, sličnog žaru mladog Mojsija, ali oplemenjenog Kristovom ljubavlju koja ne uzima život nego ga daje, koji je potaknuo bl. Mariju Propetog Isusa Petković da Isusu kaže svoje odlučno i konačno ‚Evo me, ostavljam sve i idem za tobom‘.“ Ispitati se je li se u Družbu ili sestre kroz godine „uvukla naviknutost svojstvena Mojsiju u progonstvu, prignutom nad sebe sama, nad svoju obitelj i svoj posao, Mojsiju koji ne vidi potrebe drugih jer je zauzet sobom i svojim potrebama“. O onome što će Družba otkriti i osobito o onome što će nakon toga odlučiti, ovisi budućnost Družbe. Biskup je potom pozvao okupljene vjernike da se odazovu Božjem pozivu na obraćenje

u još jednoj korizmi milosti jer „tko zna hoćemo li je dobiti i dogodine“. „Obratimo se i odgovorimo na Božji poziv kako bismo u svom životu mogli donijeti prave plodove, plodove zauzetog služenja u ljubavi, plodove milosrđa po kojemu smo najsličniji Bogu, našem Ocu na nebesima. Neka nas u tom nastojanju da se obratimo i odgovorimo Bogu koji nas zove i šalje nadahnjuje primjer bl. Marije Propetog i prati njezin zagovor.“ Uz biskupa Uzinića i dekana Kovačevića na misi je koncelebrirao don Mihael Čavlek, župnik Smokvice i Čare, koji je u ulaznoj procesiji na oltar župne crkve donio moći blaženice, te đakon don Tonći Ante Prizmić. Na misi su sudjelovale i brojne redovnice kćeri milosrđa kao i dominikanke s poglavaricom s. Katarinom Maglicom, članovi blatskih bratovština i ostali vjernici. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod vodstvom s. Julijane Beretić. Na prigodnom programu u Domu kulture u Blatu nazočne Blaćane i goste uime provincijske predstojnice s. Emile Barbarić pozdravila je njezina zamjenica s. M. Veronika Dunatov. Među ostalim je kazala kako se bl. Marija kao dvadesetsedmogodišnja djevojka odvažila napustiti očinsku kuću da se pripravi za osnivanje nove redovničke družbe. „Učinila je to posve vjerna Bogu i s povjerenjem u mudre savjete dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića. Iz ljubavi prema svome rodnom mjestu i Katoličkoj Crkvi prihvatila je ono za što je znala da će biti teži put služenja Bogu, ali put nasljedovanja Krista raspetoga.“ Dodala je kako se naši ljudski planovi najčešće razlikuju od Božjih, a njegovi nas vrlo iznenađuju. „Blaženica nam je primjer kako se bez novca, karijere, dobrog posla i nekog lagodnog života može biti sretan i ostvaren,

55 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

upravo služeći malenima svih uzrasta: djeci, mladima, bolesnima, siromašnima, ovisnicima, zaboravljenima i osamljenima.“ Učenik 4. razreda gimnazije Ivan Mašković Ciko pročitao je tekst iz pera bl. Marije Propetog o tom događaju 25. ožujka 1919. godine. Slikovnicu i bojanku „Miloj djeci“, tiskane za ovu prigodu, predstavile su ravnateljica Blatskih fižula – ustanove u kulturi Ivana Sardelić, učiteljica razredne nastave u OŠ Blato Dijana Joković i s. Juliana Beretić. Djeca Osnovne škole Blato izvela su igrokaz pod nazivom „Tvoja uvijeke“ koji je napisala s. Kristina Injić. Za vrijeme igrokaza pjevale su Male Stope, dječji zbor kojeg vodi s. Juliana. U programu su nastupile redovnice i pripravnice koje su otpjevale himnu Družbe, a o blaženici su zapjevali i mame djece iz Dječjeg vrtića Marija Petković i mladi iz Blata. Program je vodila vjeroučiteljica Tončica Govorko. Na cjelonoćnom klanjanju u kapelici samostana sestara sudjelovali su veliki župni zbor, članice Trećeg reda sv. Franje, grupa molitelja bl. Marije Propetoga i Schönstattski pokret, bratimi iz bratovština Svih svetih i svete Vincence, Neokatekumenski put, redovnice te župljani i hodočasnici. Nakon završetka Prvog svjetskoga rata talijanske Sestre službenice milosrđa napustile su svoj Zavod i mjesto Blato. Tadašnji dubrovački biskup Josip Marčelić zamolio je Mariju Petković da se, sa svojim kolegicama koje su bile spremne slijediti put služenja siromašnoj i ostavljenoj djeci, useli u napušteni Zavod i u njemu nastavi voditi pučku kuhinju u kojoj je ona već i prije surađivala. Tako je na Blagovijest 25. ožujka 1919. godine Marija s pet djevojaka iz Blata i Vele Luke, pod mudrim vodstvom biskupa Marčelića,

započela put koji je vodio utemeljenju nove redovničke družbe u Blatu, što se i ostvarilo 4. listopada 1920. godine. (IKA) Korizmeni susret redovnica Šibenske biskupije 24. ožujka 2019.

Korizmeni susret redovnica Šibenske biskupije održan je u nedjelju 24. ožujka u crkvi svetog Petra u Župi Vidici. Nakon pozdravnih riječi župnika fra Ivana Penave i biskupa Tomislava Rogića, izlaganje na temu „Sociodemografska obilježja ženskih redovničkih zajednica sa sjedištem u Hrvatskoj“ održala je milosrdna sestra Sv. Križa dr. Krista Mijatović. Sestra Krista Mijatović predstavila je dio rezultata vlastitih sociodemografskih istraživanja provedenih u ženskim redovničkim zajednicama u Hrvatskoj. Govorila je općenito u stanju redovništva u Hrvatskoj, a u drugom je dijelu prezentirala podatke o ženskim apostolskim zajednicama u Hrvatskoj koje imaju sjedište više poglavarice u Hrvatskoj, napominjući kako redovništvo nije samo sociološki proizvod te da je u mnogočemu matematički nemjerljivo. Predstavila je podatke o životnoj dobi sestara pri ulasku u samostan, o radnom vijeku redovnica. Potom je predstavila brojnost redovnica po pojedinim biskupijama u Hrvatskoj, kao i zastupljenost različitosti određenih karizmi po pojedinim biskupijama. Navela je odnose u kojima su redovnice prisutne u gradovima i na selu, podatke o usitnjavanju zajednica te sjedištima vrhovnih uprava. Govoreći o sestrama u formaciji, navela je podatke o broju djevojaka koje dolaze samo-

VIJESTI • lipanj 2019.

stane i broju izlazaka iz samostana, o obrazovanju i podrijetlu djevojaka koje dolaze u samostan. Svoje predavanje sestra Krista zaključila je tvrdnjom da budućnost redovništva samo djelomice ovisi o redovništvu. Društvo je također jedan od relevantnih čimbenika koji formiraju redovništvo budućnosti, i u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu. Mnogi problemi s kojima se susreću ženske redovničke zajednice zapravo su odraz društvene i crkvene krize. Kad je pak riječ o krizama redovništva, treba zamijetiti jednu povijesnu činjenicu. Nikada redovništvo nije bilo bez teškoća, ni u jednom vremenskom razdoblju, ni u jednom zemljopisnom prostoru, ni u jednom društvenom okruženju. No, treba razlikovati teškoće. Neposredni pritisci društva na redovničke zajednice, kakve je na primjer vršio komunizam, nisu prave ugroze za redovništvo. Veći su problem posredni društveni utjecaji koje redovništvo uz nedovoljan kritički odmak nesvjesno asimilira – individualizam, ležeran način života i sl. (sibenskabiskupija.hr) Susret odgojitelja Srednje i Zapadne Europe Reda OFMConv. u Zagrebu 25. ožujka 2019.

U samostanu Svetog Duha franjevaca konventualaca na Svetom Duhu, od 23. do 25. ožujka održao se susret odgojitelja franjevaca konventualaca iz gotovo svih zemalja Srednje i Zapadne Europe (Italija, Španjolska, Njemačka, Slovenija, Belgija, Engleska, Irska, Malta, Libanon i Hrvatska). Taj susret organiziran je u suradnji s Generalnim tajništvom za odgoj u Redu na čelu s fra Louisom Panthiruvelilom, generalnim

tajnikom. Susret je obuhvatio samo one odgojitelje postulanata (kandidata) iz europskih jurisdikcija koji se pripremaju i šalju svoje kandidate u novicijat u Asizu (Italija), središtu Reda franjevaca konventualaca. Susretu su nazočili i provincijali iz Slovenije fra Igor Salmič i Hrvatske fra Josip Blažević (kao domaćin) te kustos iz Velike Britanije fra Ciprian Budau kao i Generalni definitor Reda i asistent za Federaciju Srednje Europe fra Miljenko Hontić. Tema susreta bila je „Usuglašavanje kriterija u početnoj fazi formacije“. Kao uvod u prvi dan, predavanje „Stupanj zrelosti mladih s kojima se susrećemo u našem društvu“ održao je fra Zbignew Wojcik, profesor na Antonianumu u Rimu i član tajništva za odgoj u Redu franjevaca konventualaca. Drugoga dana, predavanje „Kriteriji za ulazak u postulaturu (kandidaturu) prema smjernicama dokumenata Reda za odgoj“ održao je fra Louis Panthiruvelil, tajnik za odgoj na razini Reda OFMConv. I trećega dana, magister novaka u Asizu održao je predavanje: „Vrednovanje vremena postulature i novicijata u Asizu“. Nakon svakog predavanja slijedila je otvorena rasprava o svakoj izloženoj temi. Na kraju susreta osnovana je radna komisija koja će do lipnja načiniti novi Direktorij u kojem će biti sačinjen harmonizirani program formativnih kuća u Europi. Sudionici su u slobodno vrijeme sudjelovali na molitvenim i misnim slavljima samostana i Župe sv. Antuna na Svetom Duhu. Jedno popodne bilo je iskorišteno za obilazak i upoznavanje nekih znamenitosti grada Zagreba te zagrebačke prvostolnice u kojoj su se manja braća franjevci konventualci zajednički pomolili za što skoriju kanonizaciju blaženoga Alojzija Stepinca. (IKA)

57 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Nadbiskup Barišić na proslavi svetkovine Blagovijesti kod milosrdnica splitske provincije Navještenja Gospodinova 25. ožujka 2019.

Družba sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga u Splitu, u ponedjeljak 25. ožujka proslavila je svetkovinu Navještenja Gospodinova – Blagovijest, a svečano misno slavlje u samostanskoj kapeli predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. Nadbiskup je na početku pozdravio milosrdnice i njihovu novu upravu te im čestitao svetkovinu Blagovijesti, kada slave dan svoje provincije „Navještenja Gospodinova“. Pozdravio je i kapelana sestara fra Petra Lubinu, o. Stipu Balotinca i sve svećenike koji su bili u koncelebraciji, kao i vjernike okupljene na slavlju. Osvrnuo se na molitvu „Anđeo Gospodnji“ kojom su milosrdnice uvele u misu i koja duboko i sažeto izražava otajstvo Blagovijesti i ono što piše u Nazaretu na Marijinoj kući: „Ovdje je riječ tijelom postala.“ „Anđelova vijest i Marijino ‚da‘ otvorili su vrata najvećoj i sudbonosnoj novosti za ovaj naš svijet. Po Mariji je riječ Božja ‚Emanuel – Bog s nama‘ postao. Ovo je početak svih početaka u vremenu, početak kršćanske vjere, Crkve, euharistije i ove same zajednice“, rekao je u homiliji mons. Barišić. Uputio je na Marijino poznavanje Starog zavjeta i riječi proroka Sefanije, „Raduj se kćeri sionska!“ te njezino razumijevanje da se one više ne odnose na čitav židovski narod, već na nju samu i da je njezin život mjesto prisutnosti Gospodinove. „Anđelova vijest je jednostavna i iskrena te se naviješta s povjerenjem, a čisto srce lako pronalazi tu valnu dužinu“, rekao je nadbiskup, osvrnuvši se na probleme modernog čovjeka koji Boga, onoga koji

je temelj i jasnoća, vidi kao problem te naglasio da strah od života, budućnosti i besmisla nestaje prihvaćanjem Radosne vijesti kojom dolazi objava da „imamo jednog Boga koji je ljubav i dobrota, razlog i temelj naše radosti“. „Marija je bila ispunjena radošću, otvorena za Boga da bude mjesto njegove prisutnosti. To nije bila posesivna radost koja se zadržava za sebe, već ona ima dimenziju otvorenosti prema drugima, čime se umnaža. Mi je često želimo za sebe, ne želimo je dijeliti pa je danas ima malo, oskudna je. Danas nam je u svijetu straha ta radost potrebna jer po njoj strah nestaje“, nastavio je mons. Barišić te dodao da se „poimanjem da smo sinovi i kćeri Oca nebeskog te da smo u njegovom srcu i mislima možemo, poput Marije i po njenim riječima ‚Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi‘ nositi sa svim nesrećama i izazovima života“. Zaključio je da „naša ljudska volja prečesto nije jednaka Božjoj koja je uvijek za naše dobro i naše spasenje te da se, kada nismo sigurni u samovolji, prepustimo uz riječi ‚neka se vrši volja Tvoja‘“. Na kraju misnog slavlja, koje je animirao zbor milosrdnica, nadbiskup je još jednom naglasio važnost blagdana Navještenja Gospodinova koji dijeli Novi od Starog zavjeta kao kamen temeljac svih naših početaka i života, te zaželio da „svi mi, po Mariji s Isusom, budemo hram prisutnosti Božje“. Družbu sestara milosrdnica osnovao je sv. Vinko Paulski u Parizu 1663. godine. Sestre su združene u zajednici i u službi svete Crkve te posvećene Bogu zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, kao i življenju karizme milosrdne ljubavi koju baštine od sv. Vinka i sv. Lujze de Marillac. U Zagreb su sestre

VIJESTI • lipanj 2019.

došle iz Austrije 1845. na poziv biskupa Jurja Haulika, a u Split dolaze 1875. godine, kada je njih devet preuzelo rad u splitskoj staroj bolnici. Njihove plodne djelatnosti odgojno-obrazovne i socijalno-karitativne prirode izrazito se cijene te kroz godine njihov broj raste sve do komunističke vlasti koja inzistira na skidanju redovničkih odijela na radnim mjestima i zapošljavanju civilnih djelatnika za rad u bolnicama. Nakon 1990. sestre ponovno rade u redovničkim haljinama, a samostan u Splitu im se nalazi u Bribirskoj ulici te je još od 1932. sjedište novoosnovane Splitske provincije Navještenja Gospodinova. (IKA) Susret mlađe braće Provincije franjevaca trećoredaca 27. ožujka 2019.

U samostanu sv. Ivana Krstitelja u Zadru 27. ožujka održan je susret mlađe braće Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. Na susretu koji je vodio provincijal fra Ivo Martinović sudjelovala su osmorica braće koja su se svečano, doživotno zavjetovala u posljednjih deset godina te provincijski vijećnici fra Zvonimir Brusač, koordinator za trajnu formaciju i fra Petar Grubišić, koordinator za zvanja i početnu formaciju. Mlađa su braća došla iz samostana u Zagrebu, Splitu, Zadru i Belišću. Nakon provincijalova uvoda i zahvale domaćinima, na čelu s gvardijanom fra Mirkom Kraljem, fra Andrija Bilokapić, OFM, provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Jeronima, održao je izlaganje „Isusova velikosvećenička molitva“ (Iv 17,1–26). U toj molitvi Isus ne poučava nego moli za nas, govori Ocu „što misli o nama, svojim uče-

nicima“, rekao je fra Andrija. „Život vječni je već sada prisutan u nama, kršćanin je već sada nadišao puko zemaljsko postojanje“, naglasio je. U toj molitvi otkrivamo da Bog ljubi nas, Isusove učenike. Sv. Franjo Asiški je inzistirao na tom iskustvu. Moleći se Ocu za svoje sadašnje i buduće učenike, Isus moli „da svi budu jedno“, moli za zajedništvo učenika koje proizlazi iz njihova dioništva u zajedništvu Krista i Oca, pojasnio je fra Andrija. U razgovoru nakon izlaganja fra Andrija je naglasio da je „nemoguće živjeti zajedništvo bez stalne otvorenosti prema Bogu, prema Svetome“. Iz ove Isusove molitve na Posljednjoj večeri, prije muke i smrti, vidi se da radost zajedništva za koje Isus moli uključuje i spremnost na žrtvu i bol. Iz autentičnoga odnosa i zajedništva s Bogom (ja – Ti) proizlazi i autentični odnos i zajedništvo s drugim (ja – ti). U tom su smislu, rečeno je u razgovoru, zatvaranje u sebe (individualizam) i ravnodušnost prema drugome (indiferentizam) pokazatelji odsutnosti autentičnoga zajedništva s Bogom. U poslijepodnevnom dijelu susreta mlađa braća su iznijela svoja iskustva života u samostanskim bratstvima i djelovanja u raznim oblicima apostolata, posebno u župnom pastoralnom radu, u radu s mladima i u promicanju novih redovničkih i svećeničkih zvanja. Fra Zvonimir Brusač je nakon toga održao izlaganje „Narav, ciljevi i načini ostvarivanja trajne formacije redovnika“. Trajna formacija je zahtjev koji pripada samoj naravi redovničkoga života. Ostvaruje se na razini osobe, mjesne redovničke zajednice, života Crkve i apostolskog djelovanja. Osobito je važno zalaganje oko trajne formacije u ambijentu redovnog života i djelovanja u mjesnom

59 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

bratstvu. Polazeći od poruka apostolske pobudnice „Vita consecrata“ o trajnoj formaciji, istaknuo je važnost praćenja mladih redovnika u prvim godinama njihova redovničkog života i djelovanja, koje su obilježene „prijelazom od do tada vođenog života u situaciju pune djelatne odgovornosti“ (VC 70). Objasnio je što znači da duhovni život (život u Duhu Svetom) ima prvo i središnje mjesto u trajnoj formaciji. Upozorio je da svaka dob redovničkog života „može poznavati kritične situacije“ zbog vanjskih i osobnih čimbenika. „Kada vjernost postaje težom, treba osobi pružiti potporu većeg pouzdanja i intenzivnije ljubavi, bilo na osobnoj bilo na zajedničarskoj razini“ (Isto). U završnoj riječi provincijal je zahvalio mlađoj braći za njihov rad u Crkvi i Provinciji te ih potaknuo na međusobnu povezanost i uključivanje u život, inicijative i susrete na razini Provincije. Nakon susreta mlađa braća posjetila su redovnike u samostanu sv. Mihovila, drugoj kući Provincije u Zadru. Snimljen film „Dobri pastir“ posvećen hrabrom svećeniku fra Flavijanu Šolcu 29. ožujka 2019.

U produkciji Udruge ‚‘Dr. Ante Starčević‘‘ iz Tovarnika, nakon dugodišnjeg rada završen je dokumentarni film „Dobri pastir“, redatelja Srđana Segarića, koji je posvećen pokojnom iločkom svećeniku fra Flavijanu Šolcu. Film prati kronologiju njegovog života kao i teško vrijeme komunističkog vremena i Domovinskog rata, u kojima je dotični branio katoličku vjeru i ljudsko dostojanstvo svake osobe. Scenarij filma temelji se na intimnoj verziji Flavijanovog života kroz autentične iskaze

svjedoka toga vremena koji svjedoče o njemu. Vizualno se film bazira na arhivskoj građi: fotografijama, dokumentima i filmskim zapisima iz tih vremena. Film arhivskim snimkama pokriva i lokacije u kojima je taj hrabri čovjek boravio i djelovao (Virovitica, Zagreb, Vukovar – Borovo naselje, Ilok, Rijeka). Rođen je u Virovitici 31. srpnja 1933. godine. Kao mladić stupio je u franjevački red, te je zaređen 29. lipnja 1952. godine u Zagrebu. Godine 1962. dolazi u Borovo naselje s teškim zadatkom, da organizira vjerski život, uglavnom radnika tvornice Borovo. Uporno i uz mnoge poteškoće uspijeva kupiti zemljište i gradi crkvu Gospe Fatimske u Borovu naselju. U Ilok dolazi 1984. godine za župnika i gvardijana, gdje aktivno djeluje do 17. listopada 1991. godine, kada je nakon srpske agresije bio prisiljen napustiti župu i samostan. Smjestio se u Rijeci, gdje pastoralno djeluje među prognanim vjernicima na prostoru Primorja i Istre. Sve godine progonstva bio je oslonac i tješitelj prognanika iločkog i vukovarskog kraja te je podržavao vjeru u povratak na rodnu grudu. U Ilok se vraća u proljeće 1998. godine, gdje djeluje kao vjeroučitelj, vodi duhovnu skrb u Domu starih i nemoćnih. U varaždinskoj bolnici je, nakon duge i teške bolesti, 16. studenoga 2017. umro dugogodišnji iločki svećenik i franjevac Flavijan Šolc. Film će se prikazati u gradovima i mjestima u kojima je djelovao pokojni svećenik fra Flavijan Šolc, a nakon toga i širom Hrvatske. (IKA)

VIJESTI • lipanj 2019.

Duhovna obnova za redovnice Splitsko-makarske nadbiskupije 7. travnja 2019.

Nakon pozdrava više od 150 sestara i službe riječi, koju je predvodio fra Petar Lubina, biskupski delegat za redovnice Splitsko-makarske nadbiskupije, nazočnima je o dokumentu Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života „Ekonomija u službi karizme i poslanja“ govorio dr. fra Ivica Jurić, magister bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu. Po završetku izlaganja i obavijesti, sestre su imale prigodu za sakrament pomirenja. U izlaganju fra Ivica je istaknuo kako je Crkva posljednjih godina postala svjesnija problema ekonomske naravi s kojima se susreće nemali broj ustanova posvećenog i družbi apostolskog života. Budući da se već duže svi problemi u zajednicama gledaju kroz prizmu smanjenja broja duhovnih zvanja, u opasnosti su i na ovom području za sve nedostatke okriviti – smanjenje broja duhovnih zvanja. Naravno, u zapadnoeuropskom kontekstu, za razliku od latinskoameričkog, afričkog i azijskog, povezanost neekonomičnosti ustanova i družbi s brzim opadanjem broja zvanja očita je, ali nije samo to problem. Iz iskustva je poznato da u zajednici nedostatna izobraženost, nedostatak dugoročnih planiranja kao i netransparentnost upravljanja dobrima znaju biti razlogom donošenja nekih ekonomskih odluka koje ne samo da mogu dovesti u opasnost dobra dotične ustanove nego i opstanak cijele zajednice. Svjesna tih problema i sve složenijeg upravljanja različitim dobrima ustanova i družbi, Crkva preko Kongregacije upućuje smjernice za uspješni-

je raspolaganje dobrima. One su im, dakle, pomoć i savjet kako bi s novom odvažnošću odgovorile na izazove vremena, društva u kojima žive i kako bi se u svim aktivnostima, a ovdje se misli prvenstveno na ekonomske, mogla prepoznati nadahnjujuća snaga redovničke karizme. Sam naslov dokumenta to neprijeporno sugerira i određuje smjer. „U prvom dijelu dokumenta stavljen je naglasak na izgradnju identiteta, a u drugom se govori o kriterijima, smjernicama kako bi taj identitet, tj. karizma bila vidljiva i u ekonomskim aktivnostima. Iz jasna identiteta – tko smo i koji nam je cilj kao redovnicima, logično proizlazi i naša misija – što trebamo raditi i kako živjeti. U tome smislu dokument ističe kako je temeljni cilj redovnika slijediti Krista, život posvetiti Njemu kroz poslanje u konkretnoj zajednici“, istaknuo je predavač. Isusovo utjelovljenje u biti je otajstvo siromaštva. Međutim, njegovo siromaštvo krije u sebi beskrajno bogatstvo. Živjeti na način sličan Kristu, znači biti predan u volju Božju, usredotočen na njezino vršenje i na služenje drugima. Premda su se zavjetom osiromašili materijalno, po tome redovnici postaju duhovno bogatstvo za druge, sredstva u Božjim rukama. Relativizirajući tako materijalna dobra, oni pokazuju na Boga kao apsolutno dobro. U toj evanđeoskoj logici nije bogat tko puno ima, nego tko puno daje. Drugim riječima, redovnici nisu veliki samo zato što su se odrekli materijalnoga, nego prvenstveno zato što su postigli veliko duhovno bogatstvo – što svjedoče prvenstvo duhovnoga nad materijalnim i time svjedoče stvarnost koja nas tek očekuje u vječnosti s Bogom i njegovim odabranicima, pojasnio je predavač.

61 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Dokument se ne zaustavlja na teološko-pastoralnom analiziranju stanja u Crkvi glede upravljanja materijalnim dobrima, nego nudi i smjernice za poboljšanje postojeće prakse. U tome smislu ističe kako valja životom svjedočiti trostruku vjernost i blizinu: Bogu, karizmi i konkretnom čovjeku, osobito onom na periferiji, zbog čega su mnoge ustanove i družbe i nastale. To se postiže njegujući ukorijenjenu (utjelovljenu) duhovnost, planirajući dugoročno projekte, duhovno ih razlučujući na one koji su u službi karizme i one koji je ugrožavaju, te težeći profesionalnosti i ekonomskoj održivosti projekata. Osim toga, dokument posebno ističe četiri načela koje Papa često spominje, a kojih provođenje u praksu znači zaživljavanje promjena u crkvenom djelovanju u svim područjima: primat vremena nad prostorom, stvarnost je važnija od ideje, cjelina nadilazi dio, jedinstvo prevladava nad konfliktom, nad različitošću. (IKA) Proslava o 100. godišnjici začetka Družbe Kćeri Milosrđa Zagreb, 7. travnja 2019.

U nedjelju 7. travnja u crkvi sv. Blaža svečano je proslavljena 100. godišnjica začetka Družbe kćeri milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje. Zahvalno euharistijsko slavlje predvodio je župni vikar Župe sv. Blaža vlč. Dominik Glasnović u zajedništvu sa župnikom Župe sv. Luke iz Novske, Milanom Vidakovićem. U prigodnoj homiliji u osvrtu na misno Evanđelje, vlč. Glasnović naglasio je kako Isus iskazuje milosrđe, a zasigurno su ova, kao i druge slične slike iz Evanđelja bile poticaj i za djelovanje Marije Petković. „Svi smo

pozvani slijedeći Isusa vršiti djela ljubavi, te tako i mi postajemo dionici toga milosrđa. Tako se dijeli milosrđe, tako se dijeli ljubav“, rekao je propovjednik. Nakon popričesne molitve, s. Jasna Crnković, tajnica Provincije zahvalila je vjernicima na zajedništvu te kratko predstavila lik blažene utemeljiteljice i djelovanje Družbe danas. Na kraju mise, sestre su otpjevale nekoliko pjesama u čast blaženice, a vjernici su imali prigodu iskazati štovanje moćima bl. Marije Propetoga Isusa Petković. Prigodni program „Himnom Družbi“ u dvorani „Kinoteke“ otvorio je zbor sestara Kćeri Milosrđa i Poslanika Milosrđa, a potom je s. M. Zrinka Vuković pročitala opis iz pera bl. Marija Propetoga Petković o događanjima od 25. ožujka 1919. godine. U pozdravnoj riječi provincijalna predstojnica Provincije Krista Kralja Kćeri Milosrđa s. M. Emila Barbarić je kazala: „Drago mi je što večeras mogu zajedno s vama slaviti Boga i zahvaljivati mu za ovu obljetnicu naše Družbe koja je na blagdan Blagovijesti prije 100 godina započeta u Blatu, a na sam blagdan i na njegovu uočnicu proslavili smo to u Blatu, stvarnom mjestu svega događanja u kojem je rođena i gdje je prvi dio svoga života proživjela naša majka utemeljiteljica, bl. Marija Propetoga Petković.“ Sestra Emila je podsjetila kako se na blagdan Blagovijesti 1919. Marija Petković kao dvadesetsedmogodišnja djevojka odvažila napustiti očinsku kuću te se pripraviti za osnivanje nove redovničke družbe. „Učinila je to posve vjerna Bogu i s povjerenjem u mudre savjete dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića. Iz ljubavi prema svome rodnome mjestu Blatu i Katoličkoj Crkvi prihvatila je ono za što je znala da će biti teži put služenja Bogu, ali

VIJESTI • lipanj 2019.

put nasljedovanja Krista Raspetoga. Upravo taj prvi, odvažan korak mlade Marije ponukao nas je da za ovu prigodu stote obljetnice začetka Družbe priredimo bojanku i slikovnicu s 15 prizora, slika iz njezina svetačkoga, a tako jednostavnog, života. Djeca predškolske i rane školske dobi su u vrlo osjetljivom razdoblju oblikovanja svoje osobe. Uvjerene smo da ova bojanka i slikovnica mogu doprinijeti odgoju djece u toj ranoj dobi, da bojanjem, crtanjem i pisanjem mogu polako ulaziti u blaženičin život i otkrivati i izgrađivati svoj vlastiti. Uz pomoć odraslih, sve više će razumijevati i Božju riječ i to kako nas Bog kao dobri Otac neprestano odgaja, strpljivo i s ljubavlju. Prikaz njezina života, u slici i riječi, pomoći će malenima za koje je ona živjela da se na njezinu primjeru nadahnjuju u ljubavi prema Bogu i čovjeku. Riječi potiču, a primjeri privlače. Po ovim izdanjima možemo pomoći djeci rane predškolske i školske dobi da se služe onim što ih oplemenjuje i jamči im život zdravih nazora i jasnih stavova.“ S. Barbarić je podsjetila kako je odgoj djece i njihova budućnost bila misao vodilja bl. Marije Propetoga, te je poželjela da svi nazočni poput nje velikodušno s malenima i po njima, koji su bili blaženičini miljenici, uzmognu sve više cijeniti malenost i biti sretni i zadovoljni u njoj. „Ona nam je pokazala put, da se malene voli i cijeni upravo u Isusu, jedinom pravom učitelju Božje djece.“ O blaženičinoj ljubavi i brizi za djecu u ovoj prigodi govorila je s. M. Jelena Krilić, provincijalna savjetnica, odgojiteljica novakinja i vjeroučiteljica u Novskoj. Ona je podsjetila kako je Marija poseban osjećaj za pomaganje drugima razvila u obitelji, posebno uz oca. No, njezina želja da

pomaže nije se odnosila samo na brigu za tjelesne potrebe siromašnih, nego prije svega za rješavanje problema odgojno-obrazovne zapuštenosti djece svoga mjesta. Srce ju je boljelo zbog odgojne zapuštenosti djece i mladeži. Često je odlazila s ocem u Babinu, maleno, zabačeno naselje na otoku Korčuli gdje nije bilo ni škole, ni crkve. Tamo je od svoje 15. godine djecu poučavala u vjeronauku i pripravljala ih za prvu ispovijed i pričest, a od svoje 24. godine do povlačenja u samostan držala im je i školu kako bi ih opismenila. Kasnije se brinula i za odrasliju mladež kojima je htjela pomoći u produbljivanju vjere i prakticiranju vjerskih obveza. Djelovala je kao apostol, misionarka koja pomažući ljudima u rješavanju osnovnih životnih problema usmjeruje i na duhovnu stvarnost, otvarajući svakom čovjeku put nade upoznavanjem Isusa Krista koji je Put, Istina i Život. Bl. Marija Propetog Petković je često naglašavala kako među djecom i djevojkama treba promicati čitanje vjerskih knjiga i časopisa. Zato su se u samostanima i zavodima Družbe razvijale knjižnice iz kojih se mogu posuđivati zanimljive i korisne knjige za odgoj djece i mladih. Nalazeći nadahnuće u životu i djelovanju blaženice, Družba je ove godine objavila slikovnicu i bojanku „Miloj djeci: 15 slika iz života blažene Marije Propetog Isusa Petković“. Izdanja su nastala po zamisli s. M. Juliane Beretić, a likovno ih je oblikovao Marko Barbarić. Poseban osvrt na izdanja dala je mr. Emica Kalogjera Rogić. „U vremenu sveprisutnog medijskog pritiska lošim vijestima i lošim primjerima više nam no ikad trebaju pozitivni primjeri pravih vrijednosti: milosrđa, dobrote, požrtvovnosti, skromnosti, dijeljenja, pomaganja i ljubavi

63 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

prema bližnjima, naročito onima manje sretnima od nas. Upravo je u tome vrijednost ove slikovnice i bojanke u pravom primjeru kršćanske svetosti i primjeru dobrote koje prenose djeci“, rekla je Kalogjera Rogić te naglasila kako je važnost izdanja što djeci na pristupačan i razumljiv način donose najvažnije trenutke iz života blaženice. „Posebno bih istaknula vrlo zanimljiv dio slikovnice, a to je da nakon svake slike donosi niz pitanja upućenih djetetu koje čita ili sluša kako bi se što bolje poistovjetilo sa slikom koju je pročitalo i na taj način blaženičin uzor prenijelo u svoj život. K tome pitanja potiču usmeno i pisano izražavanje djece.“ Podsjetila je i na to da je iznimno važno djeci čitati, te je stoga roditeljima preporučila da svaki dan odvoje vrijeme za to, jer „samo 10 minuta čitanja dnevno dovoljno je da odgojite čitatelja“. „Uvjerena sam da će odraslima koji ovu slikovnicu i bojanku budu čitali djeci, poruke i pitanja biti vrlo poticajni i postati povodom za kvalitetan razgovor s djecom, a odgajateljicama u vrtiću i vjeroučiteljima ili vjeroučiteljicama u školi dobar metodički izvor za nastavu“, rekla je na kraju Emica Kalogjera Rogić. Skupina „Djeca Marije Petković“ iz Župe sv. Josipa u Zagrebu – Trešnjevka, s igrokazom „Tvoja uvijek“ koji je napisala s. M. Kristina Injić, uprizorila je život blaženice uoči osnivanja i sam početak Družbe. Polaznici Dječjeg vrtića „Marija Petković“ iz Zagreba Nika Murgić i Filip Papac, te Vali Veselić, nekadašnja polaznica vrtića, održali su prigodne recitacije. Na proslavi su uz sestre pristigle iz više zajednica sudjelovale i savjetnice u Generalnoj

upravi Družbe u Rimu s. Mirijam Gadža i s. Salvadora Mercado, župnici župa u kojima djeluju sestre iz Zagreba i Novske, Poslanici milosrđa Zagreb – Trešnjevka, Ivanić Grad i Novska, te članovi Društva Blaćana u Zagrebu predvođeni predsjednikom Denisom Šeparovićem. (Marija Belošević) Redovnice čestitale Uskrs biskupu Rogiću 20. travnja 2019.

Poglavarice redovničkih zajednica koje djeluju u Šibenskoj biskupiji čestitale su 20. travnja Uskrs šibenskom biskupu Tomislavu Rogiću. Čestitku je uime okupljenih sestara uputila s. Jakica Vuco, OP. „U vrevi svijeta i moru akcija koje moramo obavljati i nama se događaju situacije koje ne možemo izbjeći, ne možemo razumjeti ili prihvatiti. Mislimo da smo jaki, vjerujemo da znamo mnogo toga, a zapravo je jedino sigurno kako ne možemo izbjeći križ, nerazumijevanje ni nevolju. Istina je kako u križevima života i teškoćama možemo ugledati i osjetiti uskrsnuće i unutarnju duboku radost. Naša radost neka bude doživljena na putu u Emaus“, rekla je s. Vuco i zahvalila biskupu na podrški i praćenju rada redovnica. Biskup Rogić zahvalio je redovnicama na molitvenoj podrški i djelovanju u raznim službama. Istaknuo je potrebu nade i uskrsne radosti u svakodnevnom životu kako bi svakodnevne križeve lakše izdržali. „Hod k Uskrsu neka nam bude hod k blaženoj vječnosti u kojoj ćemo se radovati sa svima svetima. Neka nam Gospodin podari da svakim danom budemo bliže Njemu“, rekao je šibenski biskup. (IKA)

VIJESTI • lipanj 2019.

Kod dominikanaca u Zagrebu održan treći koncert „Uskrs u ozračju tambure“ 22. travnja 2019.

Na inicijativu Radio Sljemena, Hrvatska radiotelevizija na Uskrsni je ponedjeljak 22. travnja 2019, u suradnji sa samostanom i Župom bl. Augustina Kažotića na Peščenici u Zagrebu, organizirala treći koncert poznatih uskrsnih pjesama „Uskrs u ozračju tambure“ u izvedbi Tamburaškog orkestra HRT-a i poznatih solista. Uz orkestar su, pred dupkom ispunjenom crkvom i u predivnoj atmosferi, nastupili: sopranistica Barbara Othman, tenor Branko Medak, Krunoslav Kićo Slabinac, Mia Dimšić, duo Hojsak & Novosel, Božja slava band, kvartet „Gubec“, klapa „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice, Akademski muški zbor Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu te Dječji zbor „Kažotići“. Tekstove posvećene Uskrsu interpretirala je glumica Ana Vilenica. Tamburaškim orkestrom HRT-a dirigirao je maestro Siniša Leopold, a scenaristica, voditeljica i urednica koncerta bila je Lejdi Oreb. Uime domaćina Hrvatske dominikanske provincije Uskrs je čestitao dominikanski provincijal o. Slavko Slišković. Nova uprava Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri 24. travnja 2019.

Na Provincijskom kapitulu Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru, u srijedu 24. travnja u samostanu Navještenja Marijina na Košljunu pod predsjedanjem fra Ivana Sesara, generalnog vizitatora i generalnog definitora, izabrana je nova provincijska uprava. Za

provincijalnog ministra izabran je fra Andrija Bilokapić, za vikara Provincije fra Tomislav Šanko, a za definitore Provincije fra Stipe Nosić, fra Bojan Rizvan, fra Veselko Grubišić i fra Mate Polonijo. Provincijski kapitul pod geslom „Onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja“ slavi se u uskrsnom tjednu, a na njemu osim izbora nove provincijske uprave raspravlja se i o bitnim pitanjima života te provincijske zajednice. (IKA) Sjednica Proširenog vijeća Provincije franjevaca trećoredaca 25. travnja 2019.

U Zagrebu je, u samostanu sv. Franje Ksaverskog, 24. i 25. travnja pod vodstvom provincijala fra Ive Martinovića održana sjednica Proširenog vijeća Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. Ono ima savjetodavni glas u odnosu na provincijsku upravu. Sjednica je sazvana ne temelju odluke Provincijskog kapitula 2017, koji je zatražio da se Prošireno vijeće na polovici mandata provincijske uprave osvrne „na ostvarenje odluka i preporuka prethodnoga provincijskog kapitula“. Taj je osvrt bio središnji sadržaj sjednice. Sudjelovali su svi čla-

65 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

novi Proširenog vijeća: članovi provincijske uprave i sedam izabranih delegata, to jest dva iz svake od triju regija te predstavnik privremeno zavjetovane braće. Nakon pozdrava i uvodnih riječi provincijala fra Ive Martinovića, vrhovna glavarica sestara dominikanki iz Korčule s. Katarina Maglica održala je izlaganje „Redovničke ustanove nisu otok u vremenu“. Ističući da svijet oko nas i izmjene u njemu ostavljaju duboke tragove, pa i ožiljke, na redovničkim zajednicama, iznijela je i podrobnije prikazala sljedeće pojave i izazove: uznapredovali egocentrizam, kultura autonomije, kultura materijalizma i hedonizma, kultura relativizma, aktivizam, sekularizam, globalizacija društva i brza komunikacija. Te pojave mogu dovesti do otuđenja posvećenog života jer utječu na vjernost u življenju karizmatskog identiteta vlastite zajednice. U završnom dijelu izlaganja iznijela je četiri smjernice na putu ozdravljenja redovničke zajednice: inzistiranje na obnovi i produbljenju zajedništva, naglasak na odgoju i formaciji novih članova, zalaganje na području trajne formacije te ponovno pronalaženje identiteta zajednice, ako je on poljuljan. U nastavku rada izvršen je osvrt na ostvarenje pojedinih odluka i preporuka prošloga kapitula. Pregled ciljeva i aktivnosti na području pastorala zvanja u posljednje dvije godine iznio je fra Marko Neretljak, provincijski promicatelj zvanja. Uz dosadašnje oblike rada (susreti mladih u samostanu, ljetovanje ministranata i mladih, svjedočenje redovnika–bogoslova u župama) ustanovljen je youtube kanal Provincije na kojem se predstavljaju i sadržaji s ovog područja, a u pripremi je i nova, opsežnija mrežna stranica Provincije. U budućnosti se, između osta-

log, želi poraditi na kvaliteti susreta mladih u samostanu i intenzivirati rad s bratstvima Franjevačke mladeži. Na objedu su se braći iz samostana, s. Katarini Maglici i sudionicima sjednice pridružili i mons. Giuseppe Pinto, apostolski nuncij u Hrvatskoj i prvi tajnik Nuncijature mons. Janusz Stanisław Błachowiak. Apostolska nuncijatura nalazi se nedaleko od samostana, u Župi sv. Franje Ksaverskog, koja je povjerena franjevcima trećoredcima, pa je ovaj susret bio prigoda da se braća franjevci pozdrave s mons. Pintom koji uskoro završava svoju službu u Hrvatskoj. Na početku popodnevnog rada provincijski ekonom fra Branko Lovrić dao je osvrt na odluke prošloga kapitula koje se odnose na ekonomiju i građenje. Izvijestio je, između ostalog, dokle se došlo u traženju načina kako da se nastavi dosadašnja djelatnost samostana sv. Marije u Glavotoku (Krk), kao mjesta za duhovnu obnovu i odmor, o završetku priprema za obnovu samostana sv. Marije Magdalene u Portu (Malinska) koja će vjerojatno početi sljedeće jeseni, o djelovanju i poslovanju provincijske ustanove Kuće sv. Franje – doma za starije i nemoćne osobe u Odri u posljednje dvije godine te o smjernicama za pripravu konačnoga teksta novog provincijskog pravilnika o upravljanju vremenitim dobrima. U nastavku je potvrdio da će se uskoro izraditi idejni projekt unutarnjeg uređenja samostana u Martinšćici (Cres). Posebna je rasprava, na traženje prošloga kapitula, posvećena brizi o spomeničkom kompleksu kuće hrvatskog slikara Zlatka Šulentića u Zagrebu, koji je u vlasništvu Provincije, a nalazi se u susjedstvu ksaverskoga samostana.

VIJESTI • lipanj 2019.

Fra Joso Živković, provincijski arhivar i knjižničar, imenovan na temelju odluke prošloga kapitula, izvijestio je o radu na daljnjem uređivanju provincijskog arhiva i knjižnice samostana na zagrebačkom Ksaveru tijekom protekle dvije godine. Fra Branko Janjić, administrator provincijske mrežne stranice, imenovan, također na temelju odluke prošloga kapitula, radi „veće medijske prisutnosti u Crkvi i društvu“, izvijestio je o svom radu i planovima. Nakon povećanja kapaciteta stranice uvećan je u posljednje vrijeme i broj tekstovnih i slikovnih priloga. U tijeku je izrada nove stranice modernog formata (WordPress) s novim rasporedom rubrika, novim stalnim tekstovima te s novom fotografskom i video građom, na novom serveru. Ona treba biti završena do ljeta ove godine. U večernjim satima priređeno je predstavljanje „Bibliografije Vjesnika franjevaca trećoredaca 1963–2013“ koja je objavljena prigodom 50 godišta publikacije kao br. 4 u 2013. g. i kao posebni CD. Bibliografiju su predstavili autor fra Joso Živković, suradnik u njezinu priređivanju fra Mirko Mišković te doc. dr. sc. Tomislav Galović s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tom su razdoblju objavljena 244 broja Vjesnika sa sveukupno 7136 stranica. U Bibliografiji je na 276 stranica obrađeno oko 3000 bibliografskih jedinica. Bibliografija ima autorsko kazalo, kazalo imena i mjesta te „kazalo provincijskih i drugih događanja i nekih pojmova“. Fra Mirko Mišković je na predstavljanju održao izlaganje „Neposredna koncilska liturgijska obnova i Vjesnik franjevaca trećoredaca“ (godišta 1963–1965). Dr. Galović je istaknuo vrijednost bibliografije jer, zahvaljujući metodi po kojoj je priređe-

na, pruža mogućnost pristupa mnogim i raznovrsnim podatcima. Na početku drugoga dana fra Anto Garić, gvardijan samostana u Glavotoku, predstavio je ideju i maketu spomenika franjevcu trećoredcu glagoljašu. Zatim je fra Petar Grubišić, provincijski vijećnik i koordinator za zvanja i početni odgoj, govorio o preporukama prošloga kapitula za to područje. Nakon njega je fra Zvonimir Brusač, provincijski vijećnik i koordinator za trajnu formaciju, izvijestio o ostvarivanju odluka i preporuka koje se odnose na trajnu formaciju, posebno o susretima za trajnu formaciju mlađe braće. Provincijal fra Ivo Martinović naglasio je u raspravi važnost neformalnih bratskih susreta za rast u zajedništvu. O apostolatu i župnom pastoralnom radu u duhu preporuke prošloga kapitula govorio je fra Ivan Široki, provincijski vijećnik i koordinator za to područje. U većim i gradskim župama Provincija nastoji nastaviti s dosadašnjim pastoralnim aktivnostima. U samostanima se nastoji usredotočiti na pastoral sakramenta pomirenja i asistencije Franjevačkome svjetovnom redu. Provincijal je u svojem osvrtu naglasio kako treba računati s činjenicom da će se u budućnosti smanjivati broj braće, a opseg poslova ostati isti. To je dodatni motiv da se u pastoralnom radu još više angažiraju vjernici laici. O radu provincijskog Povjerenstva za kulturnu baštinu u posljednje dvije godine izvijestili su fra Ivan Paponja, provincijski vijećnik i koordinator za to područje te fra Mirko Mišković, član povjerenstva, bogoslov, magistar teologije. Povjerenstvo je ostvarilo dva projekta: znanstveni simpozij o samostanu u Glavotoku (2018) te uređenje tiskane glagoljske građe Provincijalata i stare knjižničke građe u samostanu na Ksaveru (Zagreb).

67 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Osim toga je u samostanu u Zagrebu organizirano nekoliko prezentacija glagoljske baštine Provincije zagrebačkim učenicima osnovnih i srednjih škola i studentima te hrvatskoj javnosti (u emisiji HRT-a „Pozitivno“). O ostalim odlukama i preporukama prošloga kapitula govorio je provincijal fra Ivo Martinović. Bila je riječ, između ostalog, o samostanu za primanje aspiranata, o ukidanju samostana u Ogulinu, o godišnjem sistematskom zdravstvenom pregledu redovnika, o ažuriranju Statuta Provincije te o nastavljanju njegovanja spomena na šibenskog biskupa Srećka Badurinu (1930–1996), redovnika ove Provincije. Pri završetku sjednice provincijal je iznio izvješće i osvrt na kanonski pohod braći, bratstvima i samostanima Provincije tijekom ovogodišnje korizme. Istaknuo je vjernost i požrtvovnost braće u povjerenim službama i dužnostima, posebno braće starije dobi. Braća žive i djeluju svjesni sadašnje situacije Provincije, to jest manjega broja braće i manjeg broja novih zvanja u uvjetima jednakih pa i većih duhovnih i pastoralnih zadaća. (IKA) Održan 17. provincijalni sabor Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca 25. travnja 2019.

„Kakve salezijance trebaju mladi današnjice?“ bila je tema 17. provincijalnog sabora Hrvatske salezijanske provincije. Ovo pitanje obilježilo je razmišljanje 25 članova Sabora, ali i članova Pokreta salezijanske mladeži, koji su dali svoj doprinos u pripremanju Sabora. Rad Sabora započeo je na uskrsni ponedjeljak u Pastoralnom centru na Plitvicama. U bratskom ozračju salezijanci su razmišljali o pozitivnostima, poteškoćama i odabirima za

tri područja: „Prioritet poslanja s mladima“, „Profil salezijanca danas“ i „Zajedničko poslanje salezijanaca i laika“. Potaknuti pozitivnim ostvarenjima u radu s mladima, ali i izazovima koji obilježavaju salezijanski rad i karizmu u današnjem vremenu, sabornici su svoja razmišljanja poslali kao doprinos 28. općem saboru Družbe, koji će se održati 2020. godine u Torinu. Sabor je otvorio provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Tihomir Šutalo. Među gostima koji su uputili riječi pozdrava sabornicima bila je s. Mojca Šimenc, provincijalka sestara Kćeri Marije Pomoćnice. Posebno je zahvalila za sve što salezijanci čine za sestre i poželjela da rad Sabora bude blagoslovljen od Gospodina. Pozdrave je uputila i Antonija Marasović, predstavnica salezijanaca suradnika: „Hvala što nas podržavate, i onda kada napravimo krivi korak i što ne odustajete od nas. I mi promišljamo kakve salezijance suradnike treba današnje vrijeme. Vidimo da je došlo vrijeme promjena i čišćenja. Razmišljamo o identitetu suradnika. Potrebno nam je vaše praćenje i vodstvo, posebno duhovno.“ Predstavnica Udruženja Marije Pomoćnice, Kristina Perić je ohrabrila sabornike: „Dragi sabornici, Udruženje vas prati svojim molitvama i želi vam blagoslov u poslu.“ U ime Pokreta salezijanske mladeži Sabor su pozdravili predstavnici Viktorija Kalić i Ivan Linardić. Ivan je u svom govoru istaknuo da su mladi u velikom traženju, ali u oratorijima i salezijanskim prisutnostima rade zajedno sa salezijancima i za plodonosan rad potrebna je pomoć salezijanaca te zajedništvo. Regulator Sabora bio je don Damir Stojić. Provincijal don Tihomir Šutalo je na kraju

VIJESTI • lipanj 2019.

Sabora, 25. travnja, zahvalio svima i izrazio želju da salezijanci uvijek budu u Crkvi mistici u duhu, proroci bratstva i sluge mladih. (don Dragutin Detić)

Sestra Vesna Stojanović položila vječne zavjete 27. travnja 2019.

Vječne zavjete položila je sestra Vesna Stojanović, članica Milosrdnih sestara Svetoga Križa, koja je u samostan otišla prije devet godina. Zavjete je položila u subotu 27. travnja u Župi svetoga Lovre u Babinoj Gredi pod misom u 11 sati. Svečanim euharistijskim slavljem predsjedao je nadbiskup Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Đuro Hranić u koncelebraciji s brojnim drugim svećenicima, među kojima je bio domaći župnik Ivo Tunjić, vlč. Ivan Lovrić, upravitelj Župa Šumeće i Kaniža te vlč. Marko Peulić, župnik Župe svetog Nikole Tavelića iz Županje u kojoj je s. Vesna tijekom pohađanja studija boravila i djelovala. Svečano euharistijsko slavlje započelo je svečanim ulaskom ministranata, svećenika, nadbiskupa, zavjetnice sestre Vesne s njezinim roditeljima te poglavaricom i provincijalnim vodstvom Milosrdnih sestara Svetoga Križa. Na samom početku domaći je župnik pozdravio nadbiskupa i sve okupljene. U svojoj homiliji nadbiskup je podsjetio kako se nalazimo u Vazmenoj osmini te kako i dalje trebamo promišljati nad uskrslim Gospodinom. Obraćajući se sestri Vesni naglasio je kako je ona samim odlaskom u samostan te polaganjem vječnih zavjeta zapravo odabrala Gospodina te se odrekla i oslobodila svih navezanosti na ovaj svijet, pa

tako i same sebe. Također je istaknuo kako ona kao časna sestra treba biti „toranj koji će voditi ka Gospodinu“. Istaknuo je kako je sestra Vesna odabrala upravo zavjet poslušnosti, što znači da je odabrala cijeloga života služiti prvenstveno Gospodinu, a onda i zajednici Milosrdnih sestara Svetoga Križa i ostalim vjernicima u okolini u kojoj bude djelovala. U daljnjem tijeku euharistijskoga slavlja s. Vesna zapalila je svoju svijeću na uskrsnoj svijeći te ju položila na oltar. Nakon toga je pred nadbiskupom, ostalim svećenicima i svom zajednicom izrekla svoje vječne zavjete. Uslijedio je prinos darova poglavarice provincije Milosrdnih sestara Svetoga Križa u Đakovu, s. Valerije Široki te slavljenice s. Vesne i njezinih roditelja. Prije završnoga blagoslova poglavarica s. Valerija u svom je govoru poručila s. Vesni kako u današnjemu svijetu nije lako donositi odluke, pogotovo neke koje su ovako važne, i stoga sve veseli odluka sestre Vesne koja je ustrajala u svojemu i Božjemu naumu te danas položila svoje vječne zavjete. Zatim se okupljenima obratila i slavljenica, s. Vesna. Zahvalila je prvenstveno Bogu na današnjemu danu te na svojoj odluci, a potom i svima koji su pridonijeli organizaciji trodnevnice i ovoga svečanog euharistijskoga slavlja te onima koji su na bilo koji način sudjelovali. Rekla je kako je njezina nit vodilja jedan stih koji glasi „Bez Ljubavi ništa sam“, ali je naglasila da se to odnosi na ljubav pisanu velikim slovom, što bi u prijevodu značilo, „Bez Boga ja sam ništa“. Posebne zahvale uputila je nadbiskupu Đuri, župniku Ivanu Tunjiću, svim svećenicima koji su predvodili euharistijska slavlja trodnevnice, zborovima koji su animirali svete mise, a to su: zbor Mi-

69 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

losrdnih sestara Svetoga Križa, župni zbor iz Bošnjaka, zbor mladih „Aeternum“, čiji je član i sestra Vesna te odraslom župnom zboru Župe svetoga Lovre. Također je istaknula udruge iz Babine Grede: Udrugu za poticanje i očuvanje šokačke baštine Šokadija iz Babine Grede, Udrugu žena Babina Greda, Čitaoničko društvo Berava, Čitaoničko društvo iz čitaonice Savska, Općinu Babina Greda te općinskoga načelnika koji su prepoznali važnost ovoga događaja te na taj način pridonijeli realizaciji ovoga događaja bilo materijalno ili na neki drugi način. Na kraju je zahvalila svojoj bližoj i daljnjoj rodbini, prijateljima, poznanicima te svim vjernicima koji su bili uz nju te ju pratili na njezinom putu duhovnoga poziva. Svečano euharistijsko slavlje pod kojim je sestra Vesna položila svoje doživotne zavjete animirali su Zbor mladih „Aeternum“ iz Župe svetoga Nikole Tavelića iz Županje i odrasli župni zbor Župe svetoga Lovre. Treba istaknuti da se za zavjete pripremalo trodnevnicom u kojoj je prvoga dana, u srijedu, euharistijsko slavlje predvodio vlč. Marko Peulić, župnik Župe svetoga Nikole Tavelića u Županji, u kojoj je sestra Vesna boravila i djelovala tijekom svojega akademskoga obrazovanja, a zbor Milosrdnih sestara Svetoga Križa je animirao slavlje. Nakon završenoga blagoslova dvije kandidatice posvjedočile su okupljenoj zajednici o svojemu pozivu. Drugoga dana euharistijsko slavlje i klanjanje predvodio je vlč. Ivan Lovrić, župni upravitelj Župe Pohođenja BDM u Šumeću i župni upravitelj Župe sv. Grgura Velikog pape u Kaniži, uz animiranje domaćeg župnog zbora, dok je euharistijsko klanjanje

animirao zbor Župe sv. Martina biskupa iz Bošnjaka. Trećeg dana priprave euharistijsko slavlje predvodio je preč. dr. Drago Tukara, uz animiranje zbora mladih „Aeternum“ zajedno sa sestrom Vesnom, iz Župe svetoga Nikole Tavelića Županja, koji su po završetku euharistijskoga slavlja održali kratak prigodan koncert duhovne glazbe u župnoj crkvi. (IKA) Predstavljena knjiga „Zadarski sveci“ fra Stanka Josipa Škunce 29. travnja 2019.

Knjigu Zadarski sveci – Sveti zadarski i ninski zaštitnici, blaženici i osobe sveta života Zadra i zadarskog kraja, čiji je autor fra Stanko Josip Škunca, predstavili su recenzenti knjige dr. Zdenko Dundović i dr. Ante Gverić te autor Škunca, u ponedjeljak 29. travnja u dvorani samostana sv. Frane u Zadru. Škunca je redovnik u samostanu sv. Frane u Zadru, član Franjevačke provincije sv. Jeronima. Bavi se crkvenom poviješću te je autor više knjiga i znanstvenih radova. Na 178 stranica, popraćeno fotografijama, autor u tri dijela prikazuje životopise dvadeset i jedne osobe svetoga života koje je Crkva službeno proglasila svetima ili se na glasu svetosti časte u zadarskom kraju. Autor obrađuje zaštitnike Zadarske nadbiskupije i Grada Zadra (Stošija, Krševan, Šimun i Zoilo) ali i osobe koje su rodnim porijeklom iz Zadra i one koji su djelovali u Zadru. Prvi dio, „Zadarski sveci (duhovni poticaji)“, kontekstualizira prošlost kršćanstva na zadarskom području. Sveci su nam uzor i poticaj, pa autor navodi hagiografiju zadarskih svetaca uz duhovne poticaje.

VIJESTI • lipanj 2019.

„Škunca tim radom želi dati cjeloviti pogled na život i mučeništvo svetaca, tradiciju i okolnosti u kojima su njihovi posmrtni ostaci došli u Zadar te na čuvanje njihovih relikvija tijekom stoljeća. U kršćanskoj teologiji odzvanja temeljni poziv čovjeku – biti svet. ‚Sveti budite, jer ja sam svet‘, govori Gospodin. Niskom zadarskih svetaca i blaženika (sveti Šimun, Stošija, Krševan, bl. Jakov Zadranin), himana i molitava njima u čast, autor prenosi čitatelja u prva kršćanska vremena koja su iznjedrila istinitu Tertulijanovu izreku: ‚Krv mučenika, sjeme novih kršćana‘“, rekao je dr. Dundović. U drugom dijelu, „Sveti zadarski zaštitnici“, Škunca analizira kult zadarskih i ninskih svetaca zaštitnika (Anselma, Ambroza i Marcele), mučenika i priznavalaca iz ranokršćanskih vremena: Stošije, Krševana, Zoila. „Autor ne donosi tek biografske i hagiografske podatke, nego koristi deduktivnu i induktivnu metodu u razmatranju pojmova mučeništva i kulta, uspješno balansirajući između konkretnog događaja trpljenja pojedinog sveca, povijesne pozadine u kojoj se ono odvijalo i razvoju štovanja mučeništva. Autor se ne zaustavlja na geografskom području u kojemu se kult štuje danas, nego odlazi na njegove izvore“, rekao je don Zdenko. Škunca pojašnjava što su realnost i legenda u štovanju nekog mučenika, uz poznavanje društveno-političkih i crkvenih pozicija u određenom razdoblju. „Autor podiže iz zaborava svetice i mučenice Agapu, Kioniju i Irenu koje hagiografija stavlja u odnos sa sv. Stošijom i sv. Krševanom. Time naglašava nekoliko puta izrečenu misao u knjizi, da je ‚biskup Donat bio kolekcionar moći svetaca koje se vezuje uz mučeništvo sv. Stošije‘. U tom kontekstu, neizostavna je rasprava o sv. Zoilu, zaboravljenom zadarskom svecu

čiji je kult bio uzrokom prijepora u 17. st. unutar gradskih zidina i crkvenih struktura, a rezultat je bilo njegovo gašenje“, rekao je dr. Dundović. Autor navodi da su zadarskog biskupa Donata Zadrani zbog svetoga života proglasili svetim, iako se Crkva službeno o tome nije očitovala. Biskup Donat na škrinji sv. Stošije potpisao se kao peccator, grešnik, „a to se o sebi usuđuju reći samo doista sveti ljudi“, kaže Škunca koji donosi i tri predaje o dolasku tijela sv. Šime u Zadar. „Dio knjige koji izlazi iz konteksta naslova, rasprava je o sv. Franji Asiškom i predaji o njegovom dolasku u Zadar u 13. st. Tradiciju o dolasku sv. Franje u Zadar autor prikazuje kroz historiografske zapise subraće povjesničara Donata Fabijanića, Franje Gonzage i Oktavijana Spadera Jankovića, podupirući mišljenje ‚da je Zadar obilježen stopama svetoga Franje‘. Fra Stanko nam je darovao korisnu knjigu, svojevrsni kompendij poznavanju razvoja kulta zadarskih i ninskih svetaca. Kako je sam naglasio, knjiga nije ‚minuciozna znanstvena rasprava‘, nego je namijenjena široj publici“, rekao je dr. Dundović. Treći dio knjige u kojem su prikazani životi blaženika i osoba sveta života koji su rodom iz Zadra ili su povezani sa Zadrom tako da su u njemu živjeli, predstavio je dr. Gverić. Kronološkim redoslijedom s obzirom na njihovo godište prikazani su životi osam osoba koje su živjele od 14. do 20. st. To su sedmorica muškaraca i jedna žena, od kojih su šestorica franjevaca, jedan laik i jedna laikinja. Fra Šimun Zadranin iz 14. st. s više franjevaca iz naših krajeva djelovao je kao misionar u Bugarskoj. U vjerskim progonima izbjegao je smrt sklonivši se u planinske krajeve, gdje je nastavio s misionarskim radom. Umro je na glasu svetosti. Njegova slika koja se čuvala

71 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

u samostanu sv. Frane uništena je u bombardiranju u Drugom svjetskom ratu. „Blaženi fra Jakov Zadranin je pravi uzor predanog redovničkog, franjevačkog života i jedini je Zadranin kojega je Crkva uzdigla na čast oltara. Autor je opisao njegovu beatifikaciju i štovanje u Italiji i Zadru. Taj franjevački brat laik s početka 15. st. u Zadru, život je nastavio u talijanskoj pokrajini Apulija gdje je doživio duboku starost. Umro je na glasu svetosti. Njegov kult posebno se razvio kada je njegovo tijelo 20-ak godina nakon smrti nađeno u stanju neraspadnutosti. Fra Jakovljeva svetost ogledala se u njegovom bogatom duhovnom životu i radosnom ispunjavanju svakodnevnih poslova poput kuhanja, vrtlarstva, pomoći u crkvi“, rekao je dr. Gverić. Blaženim je proglašen 1700. godine, no kult bl. Jakova u Zadru novijeg je datuma. Prvo hodočašće Zadrana u Bitetto 1989. organizirano je sa zadarskim nadbiskupom Marijanom Oblakom, desetak svećenika i mnoštvom vjernika. Te su godine iz Bitetta u Zadar stigli i hodočasnici predvođeni franjevačkim provincijalom. „Bl. Jakov Zadranin se slavi u mjestu rođenja i na poseban način u mjestu smrti. Treba podupirati napore da se njegov kult, kao jedinog zadarskog blaženika kojeg je Crkva uzdigla na čast oltara, proširi i našim krajevima“, potaknuo je dr. Gverić. Blaženi Toma Ilirik iz Vrane (15/16. st.) kao dijete se s roditeljima preselio blizu Loreta, a kasnije je navraćao u naše krajeve. „Pisao je protiv Luterovih ideja, izdao knjižicu u obranu papinske vlasti i autoriteta, za koju Škunca smatra da je vjerojatno jedna od prvih knjiga protiv Lutera. Umro je na glasu svetosti u južnoj Francuskoj. Godine 1612. pokrenut je proces za njegovo proglašenje blaženim i nije završen“, rekao je dr. Gverić.

Franjevački klerik Bernardin Tomašić iz druge polovice 19. st. rođen je u Novigradu istarskom. Umro je u 20. godini života u zadarskom samostanu sv. Frane od posljedica tuberkuloze i bolesti koje je svetački strpljivo podnosio. Pokopan je u samostanu u Kraju na Pašmanu. Provincija mu je kao „prekrasnom cvijetu serafske mladeži“ podigla spomen ploču 1958. g. „Među osobe sveta života fra Stanko je uvrstio i Angelicu Salghetti Drioli, suprugu poznatog zadarskog slikara i tvorničara Francesca Salghettija Driolija. Angelica je bila pobožna žena koja je umrla pri porodu devetog djeteta 1853. g. Pokopana je u Preku na Ugljanu gdje je obitelj imala kuću i imanje. Iako je nama nepoznata, njenim suvremenicima nije ostao nezapažen njezin pobožan život. O njoj su pisali Nicolò Tommaseo i drugi pisci“, rekao je dr. Gverić. Škunca je obradio njezina pisma zaručniku Francescu koja pokazuju njezin jaki duhovni život. U samostanu sv. Frane nalazi se velika slika koju je nakon smrti Angelice naslikao njezin suprug Francesco Salghetti. Sluga Božji Lino Maupas kao dijete doselio se s roditeljima iz Splita u Zadar. Njegov stric Pietro Doimo Maupas bio je zadarski nadbiskup, a drugi, Giacomo, zadarski kanonik. Lino, franjevac Dalmatinske provincije, većinu života proveo je u Parmi gdje se iskazao u pastoralu. Zauzimao se za siromašne i prezrene. Kauza za njegovu beatifikaciju pokrenuta je 1942, a Slugom Božjim proglašen je 1999. Kao uzor za obnovu franjevačkog reda postavio ga je papa Pavao VI, ističući: „Fra Lino iz Parme jedan je od vaših, slijedite njegov primjer.“ Fra Stanko navodi i sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je bio ispovjednik u kapucinskom samostanu i crkvi Gospe od Zdravlja.

VIJESTI • lipanj 2019.

Zadnje ime zadarske hagiografije u knjizi je Ivo Mašina, domoljub, povjesničar rođen 1927. g. u Preku. Kršćanski je mučenik u komunizmu, osuđen na 15-godišnju robiju i mučki ubijen 1961. Škunca donosi njegovo pismo majci iz Stare Gradiške za Božić 1954. kao „primjer autentične svetosti, kršćanskom vjerom prožete patnje, koja usprkos patnji gleda u onostranost i tako s lakoćom nadilazi ovostrane muke“. „Autor upućuje na ono što su svi zadarski sveci svojim životima htjeli pokazati: kršćanski život vrijedan življenja u svim okolnostima na koje ne možemo utjecati, među ljudima koje često ne možemo birati. Činjenica je da ima ljudi koji sustavno nastoje živjeti poštujući visoke moralne standarde u odnosu prema bližnjima i aktivno njegujući unutarnji život u vjeri. U kršćanstvu ti ljudi imaju specifičnu kršćansku dimenziju moralnog života utemeljenu na Kristovu nauku“, rekao je dr. Gverić, napominjući da su opisane povijesne osobe svojim životima obilježile Zadar i zadarski kraj. „Smisao našeg štovanja tih osoba trebao bi biti u onome što zovemo primjer, u slijeđenju primjera njihovog života koji nama može biti poticaj u ostvarenju vlastite ljudske i kršćanske izgradnje koja ne završava u 18-oj, 35-oj, 50-oj ili 80-oj godini životna, nego traje koliko i naše življenje. Njihovi životi trebaju nam biti poticaj i primjer. Pred našom je Crkvom izazov da danas, u suvremenom svijetu iznalazi prikladne oblike štovanja svetaca, kako bi se izbjeglo nerazborito i u konačnici ponegdje neevanđeosko štovanje što, treba priznati, nerijetko susrećemo u našoj pastoralnoj praksi, a što odvlači pogled od Krista koji se proslavio upravo u njihovim životima“, potaknuo je dr. Gverić, pohvalivši Škuncin pristup istraživanja izvor-

ne građe i literature. U Pogovoru, Škunca navodi osobe koje su dulje ili kraće boravile na zadarskom području te su ostavile svetu uspomenu svoje prisutnosti. Fra Jakova, koji je umro na glasu svetosti, s još tri brata u Dalmaciju je 1228. poslao sv. Dominik, i oni su u Zadru utemeljili samostan sv. Platona. Bl. Pavao, drugi zadarski prior, mučenički je umro 1250. Među dvanaest svećenika ubijenih u poraću Drugog svjetskog rata u Zadarskoj nadbiskupiji od komunista, don Eugen Šutrin (1914–1945) ubijen je u Privlaci iz mržnje prema vjeri. U Zadru je od 1973. do 1982. g. kao provincijal boravio Sluga Božji o. Ivo Peran (1920–2003), osuđenik zbog vjere, skladatelj čija se pučka Misa pjeva u Crkvi u Hrvata. Proces za njegovu beatifikaciju počeo je 2010. Škunca podsjeća da je sv. Ivan Pavao II, veliki prijatelj hrvatskoga naroda, 2003. pohodio Zadar, gdje ga je dočekalo 120 000 ljudi. „Uvjereni smo da je kroz stoljeća puno Zadrana, laika, klerika i redovnica, živjelo svetačkim životom, ali svoju svetost živjeli su u skrovitosti. Svetost je nadasve skriven biser i samo rijetki bljesnu i trajno svijetle u okruženju u kojem su živjeli“, poručio je autor Škunca. „Zadarska crkvena historiografija dosada nije imala djelo u kojem se posebno obrađuju životi i kult zadarskih svetaca. Premda se oni spominju na mnogim mjestima u literaturi, nije bilo sistematski uređenog i publiciranog djela koje bi na jednom mjestu širem čitateljstvu prikazalo početke i višestoljetno štovanje svetaca zaštitnika Zadra i živote Zadrana koji su umrli na glasu svetosti. Stoga je ovo djelo fra Stanka Škunce prvijenac takve vrste koje je nedostajalo Zadru kao višestol-

73 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

jetnom civilnom i crkvenom središtu Dalmacije. Čitatelji će na jednom mjestu moći pratiti kršćansku prošlost Zadra: od kulta mučenika do osoba sveta života koji su živjeli u 20. st. To djelo koje odlikuje izvornost upotpunjuje zadarsku crkvenu historiografiju“, poručio je dr. Gverić. Knjigu je izdala Knjižara Naklada Benedikta iz Zadra čija je urednica Angina Markić. Tiskanje knjige poduprli su Zadarska nadbiskupija, Zadarska županija i Grad Zadar. (IKA) Priznanje fra Bernardinu Sokolu 75 godina nakon smrti 29. travnja 2019.

Skupština Dubrovačko-neretvanske županije, na temelju svog Statuta, na 10. sjednici održanoj 29. travnja postumno je nagradila glazbenika fra Bernardina Sokola priznanjem u obliku diplome za iznimna dostignuća značajna za Dubrovačko-neretvansku županiju. Bernardin Sokol, krsnim imenom Luka, rođen je 20. svibnja 1888. u Kaštel Sućurcu kod Splita. U franjevački red stupio je 1905. Za svećenika je zaređen 1912. Glazbu je od 1915. do 1917. studirao u Klosterneuburgu kod Beča. Istodobno je tu specijalizirao teologiju. Poslije toga, u Dubrovniku je predavao moralku, crkveno pravo i glazbu. Teološki i glazbeni studij nastavio je u Rimu, gdje je 1925. doktorirao teologiju a na Papinskoj višoj glazbenoj školi 1926. završio je muzikologiju. Od 1927. do 1932. na Teološkom fakultetu u Zagrebu predavao je uvod u koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju. Sokol je nakon toga živio na otoku Badiji kod Korčule, gdje je bio profesor glazbe na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Od 1929.

do 1941. objavio je 80 svezaka zbirka za crkvenu i svjetovnu glazbu „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu“. U tom nizu tiskao je i „Glazbene monologe“, koje je sam opisao kao „25 svezaka sa 125 većih ili manjih sastavaka: za malu, srednju i veliku djecu, tj. mladež, mušku, žensku i mješovitu“. U istome nizu objavio je i jedanaest „Angelusa“. Još za života uvršten je u neke inozemne glazbene leksikone. U Zagreb je ponovno otišao 1941, kako bi izbjegao talijansku vlast i kako bi lakše nastavio svoj veliki izdavački glazbeni projekt. U poslu ga je spriječio lakši moždani udar, ali i ratne neprilike, pa se na Badiju vratio u veljači 1944. Tu su ga lažno optužili da je odao partizane, pa ga je nekoliko njih u noći 28. rujna 1944. uhitilo i motornim čamcem odvelo iz samostana, pod izgovorom da ga vode na ispitivanje u Vis. Pripadnici Odjela za zaštitu naroda (OZNA) odnijeli su tada iz njegove sobe različite spise. Nekoliko dana poslije, more je izbacilo Sokolovo tijelo na plažu u Orebiću. Skupina mještana pokopala ga je ondje, u napušteni mitraljeski rov, i poslije toga uspomenu o njemu obavio je veo straha i šutnje. Kao što se o njemu nije smjelo javno govoriti, nisu se smjela spominjati ni njegova djela. I u samostanima su ona gurana u stranu, a u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, na primjer, ostale su sačuvane samo tri njegove glazbene tiskane zbirke. Poslije osamostaljenja Republike Hrvatske, vrijednost Sokolovih djela ponovno biva otkrivena. Ona se izvode na koncertima, o njima se raspravlja na stručnim simpozijima. Franjevački samostan Male braće iz Dubrovnika, gdje je ostala sačuvana većina Sokolovih kompozicija, prigodom slavlja 130.

VIJESTI • lipanj 2019.

Dokumenti koje je OZNA zaplijenila kod Sokolova uhićenja, sada čuvani u Hrvatskom državnom arhivu, tek su nedavno ugledali svjetlo dana. U njima su podcrtane rečenice u kojima se spominje Hrvat, hrvatsko, iz čega se vidi da mu je „grijeh“ bilo to što je bio Hrvat. A svojevrsno oproštajno pismo koje je on napisao nekoliko dana prije smrti, tu sačuvano, otkriva da nije odao partizane kako su ga bili sumnjičili. Ubijen je bez optužnice i bez suđenja, a i pored dva pokušaja kopanja terena na kojem je ukopan, tijelo mu još nije pronađeno.

blagdanu zaštitnika Župe sv. Josipa Radnika, u Borovu Naselju. U tišini i divljenju veličini Božje ljubavi koja se očitavala kroz ljudsku krhkost, pohodile su Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti i Vukovarsku bolnicu, a zatim su molile za sve poginule i nestale na Memorijalnom groblju i na Ovčari. U samostanu Milosrdnih sestara Sv. Križa kušale su kako je dobro kad sestre borave zajedno i s okusom radosti zbog doživljenih susreta, krenule iz Vukovara put Aljmaša. U Aljmašu im je župnik Ante Markić približio povijest i sadašnjost toga drevnog marijanskog svetišta. Pred likom Gospe od Utočišta molile su za cijelu Hrvatsku, za sve koji se utječu zagovoru Nebeske Majke i za one kojima je njezin zagovor u ovom trenutku najpotrebniji.

Županijska nagrada, koja se dogodila u 75. obljetnici fra Bernardinove mučeničke smrti, potvrdila je nepisano pravilo da istina i prave vrijednosti uvijek dolaze na vidjelo, ističu iz franjevačkog samostana Male braće. (IKA)

Dragome Bogu i jedna drugoj na rastanku su mogle iz dna duše reći veliko HVALA! Zahvalne su zbog susreta sa svima koje su susrele i koji su im bili na raspolaganju u pohodu Gradu heroju. (DSNG)

Dan Družbe sestara Naše Gospe

Izabrana nova uprava Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja

obljetnice Sokolova rođenja, 2018, darovao je Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici sedamdesetak njegovih glazbenih zbirki, tako da je njegova glazba ponovno postala dostupna svim građanima.

1. svibnja 2019.

U srijedu 1. svibnja 2019. članice Družbe sestara Naše Gospe sastale su se u Vukovaru na godišnjem susretu – Danu Družbe. Provele su ga u zahvaljivanju i spomenu na velika djela Božja i pobjedu dobra, života i nesebičnog darivanja života za druge. Došle su iz Zagreba, Osijeka, Gunje, Bjelovara i Davora te su svoj susret započele u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova gdje ih je bratski dočekao fra Ivica Jagodić. Pokazao im je video o stradanju Vukovara u Domovinskom ratu i njegovoj obnovi nakon povratka. U 11 sati sudjelovale su na misnom slavlju o

1. svibnja 2019.

U srijedu 1. svibnja na redovitom Provincijskom kapitulu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja koji se održava u franjevačkom samostanu O. fra Ante Antića u Splitu, pod predsjedanjem fra Darka Teperta, generalnog vizitatora i predsjednika Kapitula, izabrana je nova uprava: provincijski ministar fra Marko Mrše, vikar Provincije fra Zoran Kutleša te članovi definitorija fra Nedjeljko Čarapić, fra Marko Domazet Lošo, fra Petar Klapež, fra Josip Žarko Mandarić, fra Marko Nimac i fra Blaž Toplak.

75 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Čestitku novoizabranom provincijalu uputio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić: „Dragi oče Marko, čestitam ti na izboru za provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i na povjerenju koje su Ti braća iskazala. Biti istovremeno brat i otac uvijek je bilo zahtjevno, a osobito je tako u današnjem vremenu. Neka ti u novoj službi brata–oca bude snaga ljubav Krista raspetoga i uskrsloga, koji je bio trajni izvor i nadahnuće svetome ocu Franji. Dok zahvaljujem dosadašnjem provincijalu ocu Jošku Kodžomanu na predanom, zauzetom i odgovornom služenju u našoj Provinciji i mjesnoj Crkvi, dragi oče provincijale Marko, uz najbolje želje želim Ti obilje Božjeg blagoslova u vršenju ove zahtjevne i važne službe. Neka te prati zagovor Blažene Djevice Marije i serafskog oca Franje.“ Euharistijsko slavlje i zaziv Duha Svetoga, na dan izbora u srijedu 1. svibnja 2019, predvodio je predsjednik Kapitula fra Darko Tepert. U koncelebraciji su bili fra Joško Kodžoman i fra Gabrijel Jurišić. Pjevanje je predvodio fra Marko Duran. Fra Darko Tepert je na početku propovijedi progovorio kako smo svi dionici Božje ljubavi. „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina za nas“ – ta rečenica nam opisuje kako upoznati i shvatiti Boga i njegovu ljubav prema nama.

To nam piše i apostol Ivan u svojoj poslanici: „Po ovom smo upoznali ljubav. On je za nas položio život svoj!“ Navedeni odlomci podsjećaju na veliku židovsku tradiciju koja govori o Izakovoj žrtvi. Naime, Izak moli oca Abrahama da ga veže. On želi da njegova žrtva bude mila Bogu. Izakov čin je slika Isusa koji se daje za nas. Nas franjevce podsjeća apostol Petar u svojoj poslanici kada kaže „Krist je trpio za vas da idete stopama njegovim“. Te riječi često nalazimo u Franjinim spisima, „da idemo stopama njegovim“. U Prvoj Ivanovoj poslanici imamo tumačenje što znači ići „stopama njegovim“. Ivan piše: „Položiti živote za braću svoju.“ To osobito vrijedi za nas franjevce kad donosimo odluku za budućnost, tj. znati se lišiti partikularnoga i otvoriti se ljubavi koja je spremna predati se za drugoga. Neka nam Gospodin pomogne upoznati njegovu ljubav i tu ljubav znati nasljedovati po primjeru sv. Franje, završio je fra Darko. Početak izbora u kapitularnoj dvorani započeo je molitvom prema obredniku koju je predvodio predsjednik Kapitula. Nakon toga se pristupilo prebrojavanju glasovnica. Budući da nijedan kandidat nije dobio dovoljan broj glasova, kapitularci su pristupili izboru provincijskog ministra. Kapitularci su prvo izabrali provincijskog ministra, provincijskog vikara i definitore. Nakon izbora u crkvi je održano uvođenje u službu izabranih članova Provincijskog definitorija. Pod vodstvom predsjednika Kapitula prvi je uveden provincijski ministar fra Marko Mrše, zatim provincijski vikar fra Zoran Kutleša i provincijski definitori. Nakon uvođenja nastupilo je čestitanje novoizabranima. Na završetku je pozdravni govor održao novoizabrani provincijski ministar fra Marko koji je završio dajući blagoslov svoj braći.

VIJESTI • lipanj 2019.

U četvrtak 2. svibnja, euharistijsko slavlje predvodio je novoizabrani definitor fra Petar Klapež. Fra Marko Mrše rođen je 16. listopada 1962. u Vinovu Donjem, u Šibenskoj biskupiji. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Sinju (1977–1981). U Franjevački novicijat stupio je na Visovcu gdje je prve jednostavne zavjete položio 26. kolovoza 1983. Svečane zavjete položio je 4. listopada 1986. u Makarskoj. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj (1983–1987) i u Zagrebu (1987–1988). Za đakona je zaređen 29. lipnja 1988. u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 2. travnja 1989. u Makarskoj. Studirao je kanonsko pravo na Papinskom Ateneju Antonianum u Rimu (1990–1996). Magisterij iz kanonskog prava postigao je 1992, a doktorat iz kanonskog prava 1996. godine. Pohađao je tečaj na Kongregaciji za kauze svetaca za proglašavanje blaženih i svetih (1992–1993). Kao mladomisnik vršio je službu zamjenika magistra novaka na Visovcu (1989–1990). Bio je vanjski suradnik na kauzi za beatifikaciju sluge Božjeg o. fra Ante Antića, člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, Split. Službu tajnika Provincije obavljao je od 1997. do 2003. Predavač kanonskog prava na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj bio je od 1998. do 1999, a na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu od 1999. do 2002. godine, ai ponovo od 2012. godine. Službu ekonoma Provincije obavljao je od 2003. do 2012. Definitor Provincije bio je od 2003. do 2006. U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji obavlja službu promicatelja pravde i branitelja ženidbenog veza na Crkvenom interdijecezanskom sudu I. stupnja u Splitu od

2000. godine. Dva puta je bio generalni vizitator: 2011. u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu i 2015. u Franjevačkoj provinciji u Ljubljani. (franjevci-split.hr)

Zlatni jubilej s. M. Antonije od Dobrog Pastira 1. svibnja 2019.

Na blagdan sv. Josipa radnika, 1. svibnja, u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj bosonoge karmelićanke podale su hvalu Bogu za zlatni jubilej redovničkih zavjeta s. Marije Antonije od Dobrog Pastira (Ive Ivančić). Euharistiju je predslavio studentski kapelan iz Osijeka Mario Žigman u koncelebraciji s poglavarima đakovačkoga Bogoslovnog sjemeništa – rektorom prof. dr. Stjepanom Radićem, vicerektorom vlč. Krešimirom Čuturom, ekonomom preč. Matom Gašparevićem te sveučilišnim kapelanom dr. Davorom Vukovićem i domaćim župnikom Mirom Tomasom. Na slavlju se okupila i skupina od 35 djevojaka i mladića sabranih oko studentske zajednice Duhos iz Osijeka te bogoslovska zajednica iz Đakova. Uz ovogodišnji jubilej, sestre karmelićanke na blagdan sv. Josipa radnika ujedno su proslavile i obljetnicu posvete samostanske crkve i zatvaranja klauzure. „I mi smo Božjom Providnošću danas ovdje okupljeni kao živa Crkva, duhovna zgrada: mladi iz DUHOS-a, sestre, poglavari, bogoslovi. Danas je i jubilej s. M. Antonije. Uz čestitku, želimo joj da i dalje vjerno i predano vrši svoje posvećenje Bogu po zavjetima“, rekao je na početku misnoga slavlja vlč. Žigman.

77 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Homiliju je izrekao sveučilišni kapelan dr. Vuković te je, između ostaloga, podsjetio na Isusove riječi koje posljednjih dana vjernici slušaju na misama, a u kojima Isus govori i obećava ljudima vječni život: „Bog je nečuvena ljubav! Ne daje nešto od sebe, nego daje ono najvrednije: svoga Sina. Daje nam samoga sebe. Već sada u nama struji vječni život. Vječno uživanje u ljubavi Božjoj. Vječni život nije samo obećanje daleke budućnosti, vjerujući već smo sada spašeni. Plodovi uskrsnuća u nama su: radost, nada, smisao, praštanje, mir.“ Po završetku homilije s. M. Antonija je, da bi „uzmogla slijediti Krista i vjerno živjeti u zajedništvu s Njim i Djevicom Marijom“, obnovila Svemogućemu Bogu svoje zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva prema Pravilu i Ustanovama bosonogih sestara Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. Na kraju mise sve je pozdravila i za prisutnost zahvalila priorica samostana s. Emanuela od Blažene Djevice Marije (Režek). „Premda je želja svečarice bila proslaviti ovaj jubilej tiho i samo u okviru zajednice, Božja Providnost htjela je da se slavlju priključite i vi, mladi iz Duhosa, i vi, bogoslovi i poglavari đakovačkog Sjemeništa. Znakovit je toliki broj svećenika i bogoslova jer je geslo za svečane zavjete svečarice bilo: Molimo i žrtvujmo se za apostole Isusove (sv. Elizabeta od Trojstva)“, rekla je majka Emanuela. S. M. Antonija od Dobroga Pastira (Iva Ivančić) rođena je 10. siječnja 1947. godine u malom selu Grabovici kod Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini kao deveto od jedanaestoro djece oca Veseljka i majke Ilinke rođ. Šarić. Troje je djece umrlo u ranoj dobi tako da je odrasla sa šest sestara i jednim bratom. Duhovno zvanje ostvarile su još dvije njezine

sestre, obje danas u Karmelu u Mariji Bistrici: s. Bernardica kao klauzurna redovnica i s. Jela kao vanjska sestra. Uz njih tri i brat Ante odazvao se na Isusov poziv te je danas umirovljeni svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije. „Imala sam lijepo i bezbrižno djetinjstvo. Živjeli smo vrlo skromno, ali sretno i zadovoljno. Od ranog djetinjstva pomagali smo u poslovima na polju i oko blaga – čuvali ovce, konje, krave, volove; kosili travu, skupljali drva za ogrjev… Crkva i škola bile su mi blizu kuće, ali nažalost nismo imali župnika, pa smo mi djeca obilazili oko crkve i ljubili zidove natječući se tko će dati više poljubaca i više puta obići oko crkve. U obitelji se redovito molilo, osobito navečer na razne nakane, što je nama djeci bilo ponekad predugo, osobito kad je mirisala večera iz lonca ili pita ispod sača. Posebnu smo radost doživjeli kad nam je 1957. godine došao župnik don Andrija Iličić. Budući da je župni stan bio devastiran, nije mogao ostati u župi dok se ne popravi, pa je neko vrijeme odlazio u susjednu Župu Rašeljke kod svoga strica don Mile, a nama je dolazio samo nedjeljom. Ipak nam je ostavio ključ od crkve i Isusa u svetohraništu, pa je moj brat Ante svaku večer nadolio ulja u uljanicu za vječno svjetlo, a mi iz obližnjih kuća bi se skupili i pjevali ‚Klanjam ti se smjerno‘ i ‚Spasitelju dobri Isukrste‘… To su bili nezaboravni trenuci u polumračnoj crkvi u kojoj je dominiralo vječno svjetlo pred svetohraništem“, prisjeća se s. Antonija. Osnovnu školu do četvrtog razreda pohađala je u svom rodnom selu, a zauzimanjem i preporukom župnika don Andrije Iličića više je razrede polazila u Zagrebu. Stanovala je kod sestara Kćeri Božje Ljubavi koje su u svoj

VIJESTI • lipanj 2019.

Dom Gospe Lurdske u Novoj Vesi smjestile djevojčice iz siromašnih obitelji. Sa sestrama je bila prisutna u zagrebačkoj katedrali i kod ukopa blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. Nakon završetka školovanja vraća se kući. Prilikom posjete Karmelu u Brezovici svojoj s. Bernardici, čuje za osnivanje novoga Karmela u Istri te se u njoj budi želja da uđe baš u taj Karmel. To se ubrzo ostvarilo, i 21. studenoga 1964. stigla je u Juršiće. Prve dvije godine bila je vanjska sestra, a onda je osjetila da je sve više privlači klauzurni život. Slobodnom odlukom i privolom zajednice, 26. srpnja 1967. godine ušla je u klauzuru kao klauzurna sestra. Redovničko odijelo primila je 19. ožujka 1968. godine, a ime s. Marija Antonija od Dobroga Pastira dobila je po bratu koji je tada bio bogoslov u Zagrebu. Privremene zavjete položila je 1. svibnja 1969, a svečane zavjete 1. svibnja 1972. u ruke priorice – Majke Pije od Bezgrešne Kraljice mira (Hernla) za vrijeme euharistijskog slavlja koje je predvodio porečko-pulski biskup Dragutin Nežić. Zbog pomanjkanja potrebnog prostora rastućoj zajednici u Juršićima, sa zajednicom (od 13 sestara) preselila se 17. studenoga 1977. u Kloštar Ivanić. 14. srpnja 1988. odlazi na osnutak novog Karmela sv. Josipa u Šarengrad. Pred samo zatvaranje klauzure, nakon granatiranja Šarengrada na spomendan sv. Franje Asiškoga, 5. listopada 1991, sa zajednicom (od 14 sestara) i velikim brojem mještana napušta Šarengrad i odlazi u Ilok. Zajednica nalazi utočište u franjevačkom samostanu iz kojeg odlazi 17. listopada 1991. s konvojem od oko 9 000 ljudi. Tijekom mjesec i pol dana s cijelom zajednicom boravi u samostanu Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu. Nakon pada Vukovara boravak u Đakovu postaje sve neizvjesniji i nesigurniji,

te ga sestre po savjetu mjesnog biskupa Ćirila Kosa napuštaju. Oci karmelićani u Remetama u Zagrebu 5. prosinca 1991. velikodušno primaju zajednicu sestara u zgradu „Instituta za kršćansku duhovnost“. Pošto su stvoreni uvjeti za povratak u matičnu Đakovačku i Srijemsku biskupiju, s cijelom zajednicom (22 sestre) nakon „prognaničkog desetljeća“ u Remetama (10 godina i 12 dana) dolazi, 17. prosinca 2001, u nedovršeni samostan u izgradnji u Breznici Đakovačkoj. Kroz svoj predani redovnički život s. M. Antonija služila je zajednici kroz različite dužnosti, a više je puta i bila član uprave zajednice. (IKA) Dan Klanjateljica Krvi Kristove proslavljen na Udbini 4. svibnja 2019.

Tradicionalni Dan Klanjateljica Krvi Kristove ove je godine uoči treće vazmene nedjelje proslavljen na Udbini, gdje su u subotu 4. svibnja zajedno sa šezdeset sestara hodočastili članovi Zajednica Krvi Kristove (ZKK), bivše članice Družbe te drugi suradnici. Riječ dobrodošlice hodočasnicima, kojih je bilo više od 500, u crkvi Hrvatskih mučenika uputio je domaći župnik vlč. Josip Šimatović. On je predstavio samo svetište, ali i posvijestio važnost toga kraja u teškoj hrvatskoj povijesti tijekom mnogih stoljeća. Kao neposredna priprava za misno slavlje održano je euharistijsko klanjanje, koje su pripremile sestre, članice Povjerenstva za zajednice Krvi Kristove i ASC pridružene. Euharistijsko slavlje u zajedništvu s osmoricom svećenika predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, a pjevanjem je animirao zbor sestara Klanjateljica Krvi Kristove.

79 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Uvodeći u slavlje, biskup Križić naglasio je da je na riječ „mučenik“ ili „mučenici“ prva slika koja dolazi na um uvijek krv, jer „to su ljudi koji su prolili svoju krv za Isusa“. Podsjetio je i na Tertulijanove riječi, kako je „krv mučenika sjeme novih kršćana“, što znači „krv mučenika je živa jer na koncu i krv predstavlja život. Krv je sjeme i u sebi nosi život. Ne zato što bi krv tih ljudi imala toliku snagu, već što su se ti ljudi hranili Tijelom i Krvlju Kristovom. Mučenici su nosili u sebi Isusov život, mogli bismo reći i Isusovu Krv. To je taj misterij koji na poseban način štuje vaša Družba“, rekao je biskup. Također je naglasio kako po Isusovoj Krvi i Tijelu ne samo da postajemo slični s njim, nego s njime ulazimo u krvnu, rodbinsku vezu. „Po Krvi Kristovoj, mi s Isusom postajemo jedno tijelo, krvna veza i po tome moramo svjedočiti sličnost Isusu u našem životu, u našem djelovanju. Molimo Gospodina da i kod ove mise u kojoj ćemo blagovati njegovo Tijelo i njegovu Krv u nama poraste ta sličnost, da u nama bude prisutniji Isusov život, koji će biti i vidljiv, jer samo tako možemo biti njegovi autentični svjedoci“, potaknuo je biskup Križić. Biskup se u prigodnoj homiliji osvrnuo na misna čitanja. Odlomak iz Djela apostolskih govori o prvoj ozbiljnijoj krizi unutar prve kršćanske zajednice, „stoga dvije stvarnosti moraju ići zajedno: ‚molitva i naviještanje Riječi‘“, jer „ako je išta sigurno onda je ovo: nema uspjeha u navještaju bez molitve. To je istina za sva vremena“. Biskup je podsjetio kako su učenici imali jasan primjer u samome Isusy: „On je svoje naviještanje pripremao i pratio molitvom. Evanđelist Luka, koji je i pisac Djela apostolskih, to posebno ističe. Isus uvijek nalazi vremena za molitvu. Bez obzira koliko mu dan bio ispunjen i naporan,

on za molitvu uvijek nađe vremena. Ako ne preko dana, onda preko noći. On molitvom priprema svoje djelovanje. Prije izbora svojih učenika, Luka piše, on se povlači u osamu i provodi cijelu noć u molitvi. On molitvom priprema ispovijest vjere svojih učenika. Po njegovoj molitvi Petar prima objavu i ispovijeda Isusovo božanstvo. Svojom molitvom izaziva kod učenika želju da budu poučeni u molitvi, da mole na njegov način. Moli za Petra, buduću stijenu Crkve, da ne malakše njegova vjera jer zna da će ga sotona rešetati kao pšenicu.“ Biskup je naglasio da nije dovoljan samo navještaj da bi netko bio vjerodostojan Isusov svjedok: „Uz navještaj mora biti i svjedočki život. U navjestitelju mora biti prepoznatljiv Isus, odnosno Isusova ljubav. Opet, to se ne događa bez molitve. Evanđelist upućuje jasnu poruku svakom kršćaninu: u iskrenoj molitvi događa se preobrazba života. Nema tog života koji se duhovno promijenio bez molitve.“ Govoreći o djelovanju, biskup je upozorio na potrebu da djelovanje, „aktivizam“, ima dušu, Duh, odnosno „ima li u tom aktivizmu prostora za molitvu, za meditaciju, za traženje volje Božje? Ako toga nema, onda taj aktivizam nije ‚posluživanje riječi‘, nego neko vlastito dokazivanje i promocija sebe“. Podsjetio je kako u Crkvi ima prostora za sve. Ne moraju svi raditi sve. Svatko ima svoje darove. „Nije najvažnije što tko radi. Nema u Božjim očima ugledne i manje ugledne službe. To su ljudske izmišljotine. Razlika je samo u tome tko radi s više ili manje ljubavi. Nije najviša ona služba ili ono služenje iza kojega ne treba prati ruke. Veća je istina da je to obratno. Treba nositi Krista gdje god ide, gdje god djeluje, bez obzira koji posao radio.“

VIJESTI • lipanj 2019.

Vraćajući se na odlomak iz Djela apostolskih o izboru onih koji će vršiti karitativno djelovanje, podsjetio je kako kriterij nije bio veća ili manja stručnost u tom poslu, nego da to budu ljudi „na dobrom glasu“. „Svi mi želimo biti ‚na dobrom glasu‘ pa to nekada hoćemo postići na ovakav ili onakav način. Kada netko to želi postići zbog nekog svog prestiža, onda je to znak da previše evanđeoskog ugleda neće nikada imati. To se ne postiže umjetno. Kršćanin treba živjeti dosljedno svoj kršćanski poziv, redovnik svoj redovnički poziv, i to je jamstvo dobrog glasa jer to se ne može ne zapaziti. Ne smijemo zaboraviti da to biti ‚na dobrom glasu‘ ne znači biti poštovan od svih. Naprotiv, bit će uvijek i onih kojima baš to, što ste na dobrom glasu, jako smeta. Lako se dogodi da baš vaš život ‚na dobrom glasu‘, vaš dosljedan kršćanski ili redovnički život bude ‚utjelovljeni ukor‘ nečijem lošem životu, kako veli Knjiga mudrosti. Živjeti ‚na dobrom glasu‘ redovito nosi sa sobom i mogućnost različitih oblika proganjanja i trpljenja. S tim treba računati. I Isus nije bio progonjen zato što je činio neko zlo, nego što je činio dobro.“

životu, ali je samo važno da računamo s njim i da nikada ne izgubimo povjerenje u njega“, riječi su kojima je biskup Križić zaključio homiliju.

„Biti autentičan redovnik ili redovnica, biti autentičan kršćanski laik, nije lako. To košta puno. Nitko od nas u svom pozivu ne putuje stalno pod vedrim nebom i mirnim morem. Nadolaze i oluje i protivni vjetrovi. Nekada ćemo i shrvani upravljati pogled prema nebu i pitati: ‚Zašto, Bože?‘ Isus nam neće dati direktan odgovor, ali će nam jamčiti da je s nama. Moći ćemo čuti glas koji dolazi iz naše nutrine i govori: ‚Ne boj se!‘ S Isusom svaki problem ima rješenje, svaka teška situacija ima izlaz“, rekao je biskup Križić te podsjetio kako se „učenicima lađica iznenada našla na obali. Izišli su iz pogibli, a nisu znali kako. Isus je to izveo. Izvodit će to i u našem

Ovo je bio četvrti Dan Klanjateljica. Naime, od 2016. godine sestre obilježavaju svoje zajedništvo pod nazivom Dan Klanjateljica. No od samih početaka odlučile su da ga obilježe s onima koji dijele istu duhovnost Krvi Kristove, s kojima surađuju, s onima koji ih podržavaju molitvom i na mnogo drugih načina.

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratila regionalna poglavarica Regije Zagreb s. Ana Marija Antolović: „Danas ovo mjesto svima nama pokušava osvijestiti povijest svakog kršćanina, na osobit način mučeničku povijest naših pradjedova.“ Potom je zahvalila svima koji su se pridružili sestrama u slavlju, a posebnu riječ zahvale izrekla je biskupu Križiću za predvođenje euharistijskoga slavlja i upućene riječi u homiliji, „koje će biti poticaj da svaki dan naviještamo i svjedočimo Božju ljubav. U našim životnim iskustvima neka nas križ nikad ne zbuni i zaustavi jer ono najvažnije je da uvijek upremo pogled u Isusa uskrsloga i proslavljenoga, Onoga koji daje smisao svakom životu i svemu onom što činimo i živimo“. Hodočasnički dan zaključen je molitvom Krunice Krvi Kristove, koju su predvodili predstavnici Zajednica Krvi Kristove iz raznih mjesta.

Prvi Dan Klanjateljica obilježen je u Banjoj Luci, kolijevci prvih Klanjateljica na našim prostorima. Drugi dan, 2017. godine, obilježen je u Pleternici i Djedinoj Rijeci, u mjestima gdje su 1946. i 1947. mučki ubijene dvije sestre, Josipa Nevistić i Eulalija Ku-

81 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

lijer. Prošle godine hodočastilo se u Karlovac sv. Josipu, zaštitniku hrvatske domovine, ali i zaštitniku sestara Klanjateljica i zaštitniku svake obitelji koja mu se utječe.

Predstavljanje knjige započelo je govorom don Antona Šuljića, pomoćnika direktora Kršćanske sadašnjosti, koji je predstavio autora.

Sestre nastoje da godišnje hodočašće ima svoju simboliku i ukorijenjenost u otajstvu Kristove prolivene Krvi. Tako je ove godine odabrana Udbina, mjesto teškog stradanja hrvatskoga naroda za vrijeme Osmanskoga Carstva, mjesto u kome je nastalo svetište Hrvatskih mučenika, onih koji su svoj život dali iz ljubavi, između ostaloga i ljubavi prema svima nama. Na Udbini se okupilo više od petsto hodočasnika pristiglih iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine: Bihać, Bjelovar, Daruvar, Donji Kukuruzari, Glamoč, Hrvatska Kostajnica, Ivanec, Jovići, Karlovac – Srce Isusovo i Švarča, Kongora, Kruščica, Kutina, Nova Topola, Petrinja, Poličnik, Ražanac, Rtina, Starigrad, Staza, Suhovare, Sukošan, Sunja, Široki Brijeg, Voloder, Vukovar – Borovo Naselje, Zagreb – Miramarska, Podsused, Razgled, Špansko i Tuškanac. (Marija

Daniel Patafta rođen je 11. svibnja 1980. godine u Rijeci gdje je završio osnovnu školu i Salezijansku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti. Nakon klasične gimnazije 1998. upisuje studij jednopredmetne povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 13. siječnja 2003. godine. Iste godine upisuje poslijediplomski studij iz Hrvatske povijesti na spomenutom visokom učilištu, koji je završio 10. prosinca 2007. godine obranom magistarskog rada pod naslovom: „Gospodarski interesi Italije u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata od travnja 1941. do rujna 1943. godine“. Patafta je obranom magistarskog rada stekao akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti (znanstveno polje povijest, grana nacionalna povijest). Nadalje se specijalizirao za modernu i suvremenu hrvatsku povijest, odnosno 19. i 20. stoljeće. Od listopada 2003. počeo je raditi kao kustos–pripravnik u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, a od 2004, nakon položenog stručnog muzejskog ispita, stupio je u stalni radni odnos kao kustos za povijesne zbirke Muzeja. Godine 2006. napušta dotadašnje radno mjesto i ulazi u postulaturu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, sa sjedištem u Zagrebu. Nakon završenog novicijata, 2008. godine, započinje još jedan studij i to filozofsko–teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Godine 2012. zaposlen je kao asistent na Katedri crkvene povijesti katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a postdiplomski iz crkvene po-

Belošević)

Franjevačko 13. stoljeće – predstavljanje knjige Danijela Patafte 6. svibnja 2019.

Predstavljanje knjige Franjevačko 13. stoljeće – Povijest, teologija, duhovnost autora fra Danijela Patafte, održano je 6. svibnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu. Knjigu su uz autora predstavili doc. dr. sc. Ana Biočić, izv. prof. dr. sc. Slavko Slišković, prof. dr. sc. Marinko Pejić te doc. dr. sc. Tomislav Galović. Knjiga Franjevačko 13. stoljeće fra Daniel Patafta podijeljena je u dvije velike cjeline: (1) Povijest i (2) Teologija i duhovnost.

VIJESTI • lipanj 2019.

vijesti upisuje 2013, iste godine kada je i zaređen za svećenika. Doktorsku disertaciju „Reformni pokret i Hrvatska starokatolička crkva od 1919. do 1929.“ obranio je 15. studenog 2016. godine. Prije samog predstavljanja knjige, Zbor franjevačkih bogoslova otpjevao je gregorijanski koral Salve Sancte Pater. „Franjevački je red ostavio dubok trag u hrvatskoj povijesti, a baština proizašla iz veza Hrvata i franjevaca jedan su od dokaza pripadnosti Hrvata zapadnoeuropskom civilizacijskom i kulturnom krugu, i stoga je knjiga kolege Patafte vrijedan sustavan prikaz svih bitnih segmenata franjevačke povijesti 13. stoljeća“, rekla je Ana Biočić, docentica na Katedri crkvene povijesti Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Biočić nastavlja kako je „važno napomenuti da knjige ovakve tematike postoje u drugim govornim područjima, no na hrvatskom jeziku ovo je prva monografija ovakve tematike“. Biočić navodi i to da je Patafta posebnu pažnju posvetio pokretu spiritualaca i detaljno razmotrio njihov „doktrinarni nauk, pustinjački život, studij i apostolat“. Pročelnik Katedre crkvene povijesti, Slavko Slišković, predstavio je prvi, povijesni dio knjige. „Paralelno s Franjom i franjevaštvom rađala se nova Europa i svijet koji su obilježili povijest sve do naših dana, a franjevaštvo je također dalo nemali doprinos na polju kulture, znanosti, umjetnosti i napose vjerskoga života.“ „Neuspjeh križarskih pohoda“, objašnjava Slišković, „ograničenost teološkog promišljanja jasno definiranog doktrinama, kanonskim pravom i apstrakcijom skolastike također su prema autoru bili poticaj nastanku prosjačkih redova. Naravno, u ovoj knjizi

govori o franjevačkom. Ne iznenađuje, stoga, znatan prostor posvećen utemeljitelju reda kao polazišnoj točki kojoj se franjevaštvo uvijek vraćalo u želji za dubljim i konkretnih življenjem svoga identiteta.“ Slišković je istaknuo autorovu sposobnost navođenja konkretnih događaja, ali i kritičnost od koje Patafta ne bježi upravo zbog težnje za povjesničarskom nepristranosti. Također opisuje kako osim svetom Franji Asiškom, posebno mjesto u knjizi pripada i svetom Bonaventuri, „koji je uspio duh Franje iz Asiza utjeloviti na studijskom planu“. Fra Marinko Pejić s visokoškolske ustanove Franjevačke provincije Bosne Srebrene, odnosno Franjevačke teologije Sarajevo ističe: „13. stoljeće može se bez sumnje smatrati jednim od najplodnijih i najživljih perioda kršćanskog zapada.“ Pejić nastavlja da je Patafta dobro uočio kako se događaji 13. stoljeća ne mogu potpuno razumjeti bez konteksta prethodnog stoljeća, zbog čega započinje drugi dio knjige „sažetom prezentacijom dostignuća 12. i 13. stoljeća posebno se fokusirajući na sveučilište“. Napominje i kako su fenomenu rađanja sveučilišta i takvoj internacionalizaciji europske kulture snažno doprinijeli pariški studentski centri prosjačkih redova te samostani u kojima su zajedno živjeli dominikanci i franjevci. Tomislav Galović s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iz perspektive povjesničara napominje kako je ova knjiga, osim što je opsežna i puna važnih informacija, također dragocjena. Segment koji je Galović smatrao važnim za istaknuti jest „opis svetog Franje Asiškog u Bologni gdje se u to vrijeme na studiju pravnih znanosti nalazio Toma Arhiđakon Splićanin. On je vidio svetog Franju i zapisao vrhunske riječi

83 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

(o svecu) u svom djelu Historia Salonitana, najvažnijem djelu na istočnoj jadranskoj obali u srednjem vijeku“. Osim navedenoga, Galović spominje Pataftino citiranje poznatog francuskog historiografa Jacquesa Le Goffa, koji je bio i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. „On je stvorio jednu drugačiju povijest, koja se odmiče od političke povijesti, koja ide za povijesti mentaliteta. Le Goffova knjiga Sveti Franjo Asiški, sabrana od njegovih članaka, važno je svjedočanstvo jednog drugog pogleda na svetog Franju koji je fra Daniel jako dobro ovdje iskoristio i inkomponirao u tekst ove knjige. Tako da će ova knjiga itekako naći svoje mjesto u hrvatskoj medievistici zato što je 13. stoljeće formativno stoljeće hrvatskog srednjovjekovlja.“ Osim što je doprinos kulturnoj, znanstvenoj, odnosno teološko-filozofskoj kao i historiografskoj problematici tog doba, ova knjiga bogata je i sadržajem za širu javnost jer sadrži obrazloženja o temeljima na kojima se izgradio franjevački red i o utjecaju sv. Franje Asiškog na društvo, religiju i duhovnost. Zbog širokog spektra i publike koju knjiga pokriva, jedan od prisutnih iz publike, poznati akademik Vladimir Paar izrazio je želju da u nekoliko rečenica izrazi na koji način ta knjiga ima i širu dimenziju poručujući kako je Roger Bacon, spomenuti franjevac, zapravo otac prirodoznanstvene metode istraživanja, što je vidljivo iz njegova djela Opća načela prirodne filozofije. Sam autor Daniel Patafta kratko se obratio prisutnima izražavajući želju da mlađim naraštajima „ovo bude poticaj da svaki od nas jest jedan potencijal, a koliko ćemo ga razvijati ovisi o nama u suradnji s dragim Bogom i vrlo velikoj volji i žrtvi“. (IKA)

Isusovački provincijal kod nadbiskupa Barišića 8. svibnja 2019.

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić primio je u srijedu 8. svibnja u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu dr. o. Dalibora Renića, provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, i o. Stipu Balatinca, odgojitelja novaka u Splitu i superiora splitske Rezidencije. Na sastanku je bio i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović. Nakon zahvale na gostoprimstvu, provincijal Renić upoznao je mons. Barišića sa stanjem isusovačke zajednice u Splitu i Hrvatskoj. Zatim se razgovaralo o proslavi sv. Dujma, izgradnji bazilike u Solinu te o sakralnom muzeju splitske prvostolnice. Dogovorena je i suradnja u vidu slavljenja misa na engleskom jeziku, koje će se za mnogobrojne turiste održavati u katedrali, a predvodit će ih isusovci. (IKA) Glazba kao bezgranično sredstvo za autentično zajedništvo među religijama 10. svibnja 2019.

Prof. dr. Marana Saad, OLM, redovnica libanonskog Maronitskog reda iz Beirut-Kaslika, istaknuta libanonska autorica sakralne glazbe, sudjelovala je na Međunarodnom znanstvenom simpoziju „Odgoj i obrazovanje kao novi locus theologicus evangelizacije“ u sjemeništu Zmajević u Zadru, gdje je u petak 10. svibnja izlagala o temi „Glazba kao bezgranično sredstvo za autentično zajedništvo među religijama“. Govoreći o religijskom i društvenom iskustvu zborske glazbe u Libanonu, gostovanje s.

VIJESTI • lipanj 2019.

Marane bila je prigoda da se sazna kako sakralna i duhovna glazba povezuje pripadnike različitih religija u teškoj situaciji na Bliskom istoku. „U osjećaju zajedništva među religijama imamo različita iskustva, ali glazba je najbolje sredstvo jer se sastoji od ispovijedanja vjere pjevane Bogu. U religijama je instrumentalna i vokalna glazba poslužila u duhovnom izražavanju i učenju. Svojom ljepotom, emocionalnom snagom, verbalnom i nadljudskom, glazba je dotakla srca, osjetila, intelekt i duh čovjeka. Stoga sam je uzela kao sredstvo za doživljaj mističnog iskustva zajedništva među ljudima različitih religija na Bliskom istoku, osobito u Libanonu“, rekla je s. Marana. Libanon karakterizira konfesionalni pluralizam uvjetovan njegovom poviješću i zemljopisnim položajem. Država službeno priznaje osamnaest vjerskih zajednica, „a strah među njima proizlazi iz neznanja“. „Zbog terorizma i loših vijesti koje prenose mediji i politička korupcija, stanje na Bliskom istoku i u svijetu postalo je delikatnije, stvara nezdravu atmosferu i barijere među osobama različitih religija. Zato nailazimo na negativan i ponekad agresivan pristup. Da bi se stvorio idealan način suživota među religijama, nije dovoljna određena tolerancija, uzajamno poštovanje, određeni protokol koji treba slijediti, nego se moramo zanimati za drugoga, upoznati ga, zajedno razmijeniti iskustva“, potaknula je s. Marana. S. Marana kompetentno govori o vjerskom iskustvu glazbe i zborova zbog svoje teološke, profesionalne formacije, niza angažmana i inicijativa. Osnivač je libanonskoga glazbenog instituta i zbora mladih i djece „Filocalia“, što znači ljubav prema ljepoti. Održavali su koncerte i glazbene festivale s glazbenici-

ma različitih religija i to ih je iskustvo puno naučilo. „Imala sam i kontakte s mješovitim zborovima muslimanskog podrijetla, kao što je zbor „Fayha“ iz Tripolija, čiji je maestro armenac, 75% članova su suniti, 10% alawiti, 5% maroniti, 5% pravoslavni i 5% armeni. Kao musliman, kaže sunit Mohamad, „‘Kada pjevam kršćanske himne, osjećam da molim naše islamske pjesme. Ponosan sam što, kroz glazbu i pjesmu, donosim radost religiji kojoj ne pripadam i tako dajem sliku moje religije kao one koja prihvaća druge‘“, prenijela je s. Marana iskustvo iz ankete koju je provela o utjecaju glazbe na pjevače u religijski mješovitom zboru. „Glazba je prilika za nereligioznu osobu da otkrije nauk religije i shvati njena uvjerenja. Pjevanje postaje sredstvo dijeljenja i cijenjenja duhovnog života i pridonosi širenju mira i ljubavi, vrijednosti i preobrazbe pojedinaca u ne–fanatike. Jedan pripadnik alavita kaže da ga je pjevanje u zboru preobrazilo iz radikalne osobe, ukorijenjene u njegovoj vjerskoj tradiciji, u osobu koja dijeli svoje duhovno bogatstvo s drugima. Pravoslavni Armenac ističe da je pjevanje instrument bratstva, ljubavi i mira, koji stvara atmosferu suživota između religija. Zborska glazba stvara dijalog kroz različita iskustva članova, kroz njihovo iskustvo tijekom mise, koncerta, večere ili putovanja. Atmosfera prijateljstva i poštovanja pomaže nam da slušamo jedni druge bez napora, straha i ograničenja“, rekla je s. Marana, istaknuvši činjenice spontanosti i transparentnosti. „Glazba je instrument ujedinjenja između religija koji odražava prekrasan duh svake osobe. Možemo je definirati kao dijalog života, gdje ljudi nastoje živjeti u duhu otvorenosti i dobrosusjedstva, dijeleći svoje radosti i poteškoće, probleme i brige. Nakon rata u Iraku, Siriji i Palestini,

85 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Libanon je postao dom mnogim migrantima koji dolaze iz različitih kultura i religija. Za neke, ta situacija može biti opasna ili prijetnja, a za druge, uključujući kršćane i osobito umjetnike, ta situacija je bila prilika da se društvo promjeni na bolje. U vrijeme kada se podižu zidovi među narodima, zadaća glazbe je spasiti duše zvukom i riječju. To je naša zadaća u novoj evangelizaciji, to je ‚ljubav prema ljepoti‘“, istaknula je s. Marana, i postavila pitanje: Nije li Kristovo poslanje spasiti svaku osobu i cjelovitu osobu? Podsjetivši na misao sv. Bazilija, „Glazba oslobađa od mržnje, spašava od zla i slijedi istinu“, s. Marana je rekla da je pjevanje nositelj mira, instrument prijateljstva i sredstvo pomirenja među neprijateljima. U glazbi se čovjek više vraća čovjeku, bogat je vrijednostima i emocijama te siromašniji predrasudama. „Glazba je univerzalni fenomen, bitan za naš život i uključuje mnogo elemenata: glazbeni (zvuk, pjevanje, ritam, simfonija) i ljudski (duhovnost, psihologija, društvo). Igra značajnu ulogu u svim disciplinama, među kojima je i duhovna dimenzija u religijama“, rekla je s. Marana, potičući da se u hladnom i ravnodušnom društvu govori o glazbi kao o instrumentu zajedništva. „Potrebno nam je sredstvo koje omogućuje da uđemo u dijalog i zajedništvo s drugim religijama, posebno s onima Bliskog istoka, gdje se suočavamo s mnogim sukobima i izazovima, posebno u pluralističkom Libanonu gdje sam dobila teorijsko znanje i praktično iskustvo ljudi različitih religija. Uronjeni smo u heterogeni svijet dezorijentiran preobrazbama, obilježen različitosti religija, etike, kultura. Prenošenje kršćanske ili muslimanske vjere nije jednostavno jer je društvena okolina postala indiferentna. Stoga se rađa potreba pronalaženja društvenih sredstava

koja su osjetljivija i prikladnija novim generacijama kako bismo mlade, s pomoći Duha Svetoga, približili vjeri. Smatram da kroz odgoj nema boljeg instrumenta za novu evangelizaciju od glazbe“, poručila je s. Marana. Glazba je instrument bliskosti i zajedništva, kao umjetnički jezik izražava ljudske emocije, izraz je ljubavi, mira i vjere. Glazba je povezana s gestama, pokretima i ponašanjem osobe, može biti umjetnička, transcendentna i duhovna. „U religijama je glazba uvijek imala psihološku i duhovnu ulogu uzdizanja ljudskog duha prema Bogu. U Bibliji vidimo kako su u Izraelu ljudi pjevali, svirali i plesali kako bi proslavili Boga, kroz zvukove i ritmove su izražavali svoju vjeru i osjećali da su povezani s Božjom Riječju. Vjernici u Starom i Novom zavjetu pjevali su psalme, pjesme i himne kako bi se obratili Bogu, slijedili njegovu Riječ i hvalili Boga riječju i glazbom“, rekla je s. Marana. U islamu pak ženski glas smatraju zavodljivim pa ne prihvaćaju pjevanje Kurana, u budizmu i hinduizmu pjevanje predstavlja čin meditacije. „U svim religijama pjevanje se smatra glazbenim činom, jer koristi primarni instrument koji nam je Bog dao, glas. Glazba i pjevanje povezani su s božanskim i nadahnjuju religijske teme da svjedoče Božju ljubav i vlastitu vjeru. Sav taj glazbeni jezik ne može biti ograničen, osobito kada je riječ o umjetnosti i glazbi koja liječi duše, usmjerava prema dobru i ljepoti, približava ljude meditaciji, savršenstvu, molitvi i transcendenciji“, rekla je s. Marana, istaknuvši da je glazba most između kultura i religija. „Od glazbe nema djelotvornijeg i jednostavnijeg sredstva za stvaranje zdrave društvene i duhovne atmosfere koja vodi prema autentičnom zajedništvu među religijama, poznavanju njihovih zakona i učenju rješavanja njihovih problema, izazova

VIJESTI • lipanj 2019.

i sukoba. Vodi nadilaženju nasilja i vjerske nepismenosti. Zna kako voditi ljude prema pozitivnim odnosima i ostvarenju projekata za opće dobro. Glazbeni fenomen je povezan s univerzalnom harmonijom, simbol je odnosa između unutarnjeg sklada pojedinca i vanjske harmonije, povezan je s društvenim stanjem, osobito s religijskim, socijalnim i psihološkim referencijama“, poručila je s. Marana. S. Marana studirala je zborno dirigiranje na Institutu za sakralnu glazbu u Rimu. Doktorirala je monašku teologiju na Sveučilištu sv. Anselma u Rimu i sakralnu glazbu na Sveučilištu Sveti Duh u Kasliku u Libanonu. Institut za glazbu sv. Rafke, gdje ona predaje i vodi zbor djece i mladih „Sv. Rafka“, sama je osnovala 2010. godine. Poštovana je i poznata po dinamičnom stilu vođenja i uvjerljivom glazbenom integritetu. Pod vodstvom s. Marane, zbor Sv. Rafke ima ugled jednog od vodećih zborova u Libanonu. Režirala je nekoliko liturgijskih i glazbenih proslava: mise i koncerte proslavljene u predsjedničkoj palači u Baabdi, u Maronitskoj katoličkoj patrijaršiji u Bkerkeu, u raznim crkvama i kazalištima diljem Libanona. S. Marana i zbor sudjelovali su na raznim festivalima u svijetu u suradnji s istaknutim umjetnicima. U Libanonu je 2014. g. organizirala festival „Prijateljstvo između zborova“ u kojem su sudjelovali vodeći zborovi u Libanonu. Profesorica je teologije na Sveučilištu Svetog Duha u Kasliku i član Maronitskog patrijarhalnog odbora za liturgiju (glazbeni odbor). Sudjelovala je na raznim konferencijama i radionicama. Autorica je teoloških i glazbenih tekstova, skladala je, uredila i aranžirala nekoliko vjerskih napjeva i albuma: Savez ljubavi i molitve, Misa prema obredu siromaronitske antiohijske Crkve, Miladyat: Božićni

napjevi, Fawh Al Qadassa, Majka, Ogledalo neba i CD Rafqa Musical Theatre. (IKA) Slavlje doživotnih zavjeta u samostanskoj crkvi u Đakovu 11. svibnja 2019. U ozračju blagdana bl. sestre Ulrike Nisch, i uoči Nedjelje Dobroga Pastira 11. svibnja 2019. godine, u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, s. Mirjam Jerković (Župa sv. Jurja, Odra, Zagreb) i s. Gita Klobučar (Župa sv. Klare, djevice, Stari Mikanovci) položile su Doživotne zavjete. Svečano misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, u koncelebraciji s većim brojem svećenika. U prisutnosti rodbine i uzvanika te redovničke zajednice, zavjetovanice su izrekle svoj „da“ Gospodinu, a provincijalna poglavarica, s. Valerija Široki, primila je njihove zavjete. Za ovaj veliki događaj sestre su se pripremale duhovnim vježbama, koje je vodio fra Petar Cvekan, OFM. Kroz obred zavjetovanja i liturgijsko slavlje vodio je kratkim tumačenjima vlč. Zdenko Ilić, rektor samostanske crkve, a Zbor sestara, pod vodstvom s. M. Svjetlane Paljušević, uzveličao je slavlje svečanim pjevanjem. Biskup Ivan Ćurić, nadahnut riječima liturgijskih čitanja, produbio je temu poziva na ljubav, koja je dominirala čitanjima, ističući da današnji svijet obično drži da su posvećene osobe zatvorene u nadnaravno i kao takve udaljene od konkretnoga svijeta i njegovih problema. Naprotiv, upravo su posvećene osobe one koje se ispunjaju istinskom ljubavlju iz povezanosti s Kristom i zato su poslane na stvarne staze ljudskoga života, nose-

87 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ći njegove „radosti i nade, žalosti i tjeskobe“ (GS 1), istaknuo je biskup Ivan. Obraćajući se svim sestrama, zahvalio je za njihovo svjedočanstvo koje daju „strpljivom i vjernom ustrajnošću starijih sestara te poletom i entuzijazmom mlađih sestara i pripravnica“. Sestre su, prema riječima utemeljiteljice, bl. majke M. Terezije Scherer, odabrale križ kao jedinu mjeru ljubavi. Zatim je posvjedočio kako se pečat redovničkoga svjedočanstva utisnuo u njegov posvećeni život. Molitvom sv. Franje, koje su zavjetovanice odabrale za svoje geslo: „Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tmine moga srca. Daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav; smisao i spoznaju Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinu volju!“ izrazile su svojemu Stvoritelju i Zaručniku poklon i spremnost vršiti njegovu volju, a svima, koje im je darovao na putu, nositi njegovu Radosnu vijest. Dva tjedna prije, 27. travnja, s. Vesna Stojanović, treća članica grupe sestara zavjetovanica, slavila je Doživotne zavjete u rodnoj župi u Babinoj Gredi. Nakon svečanoga misnog slavlja, čestitanje i radosno druženje nastavilo se zajedničkim blagovanjem na Ljetnoj terasi Centra Amadea, uz prigodne govore i pjesmu. Svoju riječ čestitke uputila je najprije s. Valerija Široki, prov. poglavarica, a zatim je biskup Ivan Ćurić izrekao blagoslov. Druženje oko stola popratio je samostanski zbor prigodnim pjesmama uz tamburice. Ozračju slavlja doprinijeli su i gosti svojim pjesmama, napose Janjevci, kao i mladi framaši. (IKA)

Dani franjevačke kulture u Našicama 19. svibnja 2019.

Ovogodišnja kulturno-vjerska manifestacija Dani franjevačke kulture (DFK) ostvarena je u ozračju svibanjskih pobožnosti, predstavljanja kantuala i zbornika, kulturno-povijesnih i znanstvenih znamenitosti, 2. do 19. svibnja u suorganizaciji Franjevačkog samostana u Našicama, Zavičajnog muzeja Našice, Ogranka Matice hrvatske i Udruge za hrvatsku povjesnicu u Našicama. Bila je to prigoda za upoznavanje javnosti s kulturno-povijesnim, znanstvenim, prosvjetnim i duhovnim djelovanjem franjevaca u gradu i župi prepoznatljive franjevačke prisutnosti. Predavanjem Vladimira Mateka na temu „Povijest župe jaseničke i obitelji Matek: ususret knjizi o 100. obljetnici naseljavanja Brezika Našičkog“ započeo je 2. svibnja sadržajno raznolik i bogat program u Izložbenom salonu Zavičajnog muzeja Našice. Nazočne su uime suorganizatora pozdravili ravnateljica Zavičajnog muzeja Našice Silvija Lučevnjak i samostanski vikar fra Oktavijan Nekić. Riječju i slikom nadahnuto je prikazano djelovanje jaseničkih franjevaca i raseljavanje Matekovih, njihove povijesne sudbine, današnje veze i rodoslovlje. Program DFK nastavljen je 8. svibnja predstavljanjem „Zbornika o Jerolimu Lipovčiću“ – radova sa znanstvenog skupa „Tihi pregaoci – Jerolim Lipovčić i njegovo doba“, održanog u Našicama 5–6. svibnja 2016. Vrijednu znanstvenu knjigu u izdanju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu predstavili su urednica dr. sc. Tamara Tvrtković i povjesničar dr. sc. Milan Vrbanus. Našički župnik i gvardijan iskazao je posebno zadovoljstvo objavom Zbornika jer je on kruna znanstvenog skupa kojim doprinos fra Je-

VIJESTI • lipanj 2019.

rolima životu i radu franjevaca postaje dostupan javnosti. Predstavljači su istaknuli radove dvojice velikih poznavatelja franjevačke kulture – fra Emanuela Hoška i prof. Pavla Knezovića te radove Silvije Lučevnjak i Renate Bošnjaković koji se bave životom i radom našičkih franjevaca u 18. stoljeću, kao i knjižnicom Franjevačkog samostana sv. Antuna Padovanskog. Obilježavanje 300. obljetnice njegova rođenja osvijetlilo je Lipovčićev lik i djelo te ozračje franjevaštva u burnim vremenima hrvatske i slavonske povjesnice. U sklopu DFK održan je 12. svibnja poslije večernje mise u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog koncert mješovitog pjevačkog zbora Hrvatskoga kulturnog društva „Lisinski“ iz Našica povodom 130. godišnjice utemeljenja Društva, uz izvođenje pjesama iz kantuala o. Filipa Vlahovića Kapušvarca. Koncert je započeo himnom Društva „Prosto zrakom“ Vatroslava Lisinskog, a nastavljen je duhovnim skladbama: „Dva madrigala“, „Signore delle Cime“, „Falen Isus“, „Locus iste“, „Ave Maria“, „Samo Bog je ljubav moja“, „Tebi pjevam“ i „Bliže, o Bože moj“. Izvedena je i pjesma „Poslan bi anđel Gabrijel“ iz kantuala o. Filipa Vlahovića Kapušvarca, iz 1734. godine. Zboru je na suradničkom slavljenju velikih vjerskih svetkovina i koncertima tijekom liturgijske godine zahvalio gvardijan fra Zoran Bibić, nazočnima je dobrodošlicu poželio predsjednik Društva Hrvoje Šleder, a nastup je pripremio i zborom ravnao dirigent prof. Ivan Krajačić. U Izložbenom salonu Zavičajnog muzeja Našice, 13. svibnja dr. sc. Robert Skenderović (Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu) održao je predavanje

„In memoriam – o. Franjo Emanuel Hoško, istraživač povijesti slavonskih i našičkih franjevaca“. Predavač je prikazao Hoškovo dugogodišnje bavljenje poviješću franjevaca kopnene Hrvatske, koje zaokružuje sliku franjevačkog pastoralnog, kulturnog, znanstvenog i društvenog djelovanja. Upozorio je na njegovo istraživanje povijesti visokog školstva te znanstveno vrednovanje franjevačkih prinosa hrvatskoj crkvenoj i nacionalnoj povijesti. Njegov iznimno velik historiografski rad obilježava oko 150 bibliografskih jedinica. Većina njegovih radova vezana je uz povijest franjevaca na hrvatskom prostoru, osobito slavonskih franjevaca u 17. i 18. st. te franjevačko školstvo. Znanstveno obrađujući franjevačku povijest na hrvatskom tlu, taj je franjevac otvarao nove prostore za proučavanje crkvene i nacionalne povijesti, a vrijedna iskustva toga rada pretakao je u konkretnu životnu stvarnost Crkve. Neumorni fra Emanuel Franjo Hoško, franjevac-svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, blago je u Gospodinu preminuo 1. siječnja 2019. u hospiciju „Marija Krucifiksa Kozulić“ u Rijeci, u 79. godini života, 63. redovništva i 54. svećeništva. Završni sadržaj DFK bio je u nedjelju 19. svibnja, poslije večernje mise u našičkoj crkvi sv. Antuna Padovanskog – predstavljanje knjige mr. sc. Miroslave Hadžihusejnović Valašek, „Hodi k meni, puče dragi: hrvatske duhovne pjesme franjevačkih rukopisnih kantuala prve polovice 18. stoljeća“. Knjigu su predstavile suradnice projektnog tima urednica Silvija Lučevnjak i korektorica Marija Pepelko uz slikokazni prikaz kantuala ili pjevnika. Bogata tradicija hrvatskoga crkvenog pučkog pjevanja, nadasve ovaj uzorno urešeni kantual ili pjevnik, pokazuju da je pjevanje važan čimbenik kulturnog i

89 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

duhovnog bića našega naroda te zoran svjedok zvonkosti, ljepote i bogatstva hrvatskoga jezika. Reprezentativno izdanje ove knjige ovjekovječuje i javnosti predočuje Kapušvarčeve kantuale kao vrijedno barokno glazbeno blago koje posjeduju franjevci u Slavoniji. Ovim je izdavačkim projektom povijest hrvatske književnosti, posebno duhovne poezije, obogaćena jedinstvenom građom i novim vrijednim podacima, otkriva položaj tih pjesama u povijesti hrvatske književnosti, njihovu umjetničku, odgojnu i vjersku vrijednost, podrijetlo, autorstvo i dr. Ovom knjigom oživljava se potonuli svijet crkvenog folklora i otimaju se zaboravu hrvatske duhovne pjesme u kantualima prve polovice 18. st., Filipa Kapušvarca iz Našica i Antuna Sandukčića iz Vukovara, pozivajući suvremene čitatelje i slušatelje na izvor žive riječi pretočene u „pisme“ početnim stihom pjesme br. 31: „Dođi k meni, puče dragi!“, navodi akademik Josip Bratulić. (IKA)

nik Marijine legije prezidija Gospe Žalosne, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca, don Roko Glasnović, tajnik biskupa Ivasa, vlč. Ante Rotim, umirovljeni svećenik, dr. Stjepan Rusan, župnik, mr. Mijo Matošević, supsidijar, vlč. Andrija Vrane, voditelj Kursilja, o. Ilija Tipurić, OCD, župni vikar, mr. Andrija Miličević, duhovnik bogoslova, vlč. Željko Nestić, župni vikar, asistirali su br. Krešimir Josip Bahmec, OCD, đakon, br. Ivan Živković, OCD, br. Lovro od svetog Josipa, OCD.

S. M. Estera od Otajstvene Ljubavi, OCD položila doživotne zavjete

„Veliki sveti čovjek Božji Alojzije je prije 80 godina, u teškim vremenima i nepovoljnim prilikama za narod i Crkvu, pozvao Gospine sestre da otvore Karmel ovdje u Zagrebu, u Brezovici: ‚Vruće želimo‘, rekao je tada, ‚da ovo bude kuća iz koje će se dizati molitve pred Lice Gospodnje kao miomirisni tamjan. A onda će nebesa rositi odozgor i oblaci milosti Božje će dažditi Crkvu zagrebačku i cijeli hrvatski narod! Bit će to za me najsretniji čas… Neka ovaj Karmel bude oaza molitve, žrtve i ljubavi za svećenike i duhovni preporod hrvatskog naroda.‘ I bi tako. Bogu neka je hvala i slava! Hvala vam, drage sestre, na ustrajnosti i vjernosti, Bogu, Gospi, svome pozivu i poslanju i željama našega blaženika Alojzija, do danas. Molimo danas

24. svibnja 2019.

Umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas predvodio je u petak 24. svibnja, na blagdan Marije Pomoćnice, svečanu euharistiju u prigodi polaganja doživotnih zavjeta s. Marije Estere od Otajstvene Ljubavi, OCD (Ksenije Marinković) i 80. obljetnice dolaska prvih bosonogih karmelićanki na tlo Hrvatske, u Brezovicu: s. Regine Terezije od Isusa (Karole Trbljanić) i s. Marije Josipe od Milosrdne Ljubavi, OCD (Margarete Laufer). Uz biskupa koncelebrirali su o. Srećko Rimac, OCD, karmelićanski provincijal, fra Josip Ivanović, OFMConv iz Splita, duhov-

Misno slavlje pratile su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a don Stjepan Bolkovac, uputio je srdačnu dobrodošlicu „biskupu koji propovijeda u stihu i prozi i pokazuje put našoj nozi“, zatim majci Sonji Marinković i svima okupljenima. Biskup Ivas je posvjedočio da je u duši od malena karmelićanin, jer je štovao Gospu Karmelsku, Gospu od Okita, za koju mu je djed rekao: „Slušaj, sinko, kako Okit govori!“

VIJESTI • lipanj 2019.

za vašu ustrajnost“, rekao je u homiliji mons. Ivas. Obraćajući se s. M. Esteri, biskup je izrazio radost Crkve zbog njezinog ulaska, po svečanim doživotnim zavjetima, u Otajstvo Božje ljubavi, kao i radost Gospe od Gore Karmela, čijim ju je bosonogim sestrama Gospodin pridružio. „Zna se, da bi u tišini Karmela, s Gospom osluškivala Božju Riječ, stajala pred njegovim licem i vapila za Božje milosrđe i za duhovni preporod svoga naroda. Jer: Bog vas treba, Gospa vas treba. Mi, Crkva u hrvatskom narodu vas treba, rekao bih: ‚krvavo vas trebamo…‘ da bi Božje sunce grijalo i svjetlo Božje obasjavalo i milost njegova stišavala olujno more i razgonila oblake i tmine što se i danas, prijeteći, gomilaju nad nebom i morem našega naroda. Da unatoč svemu ostanemo u vjeri postojani i nepokolebljivi kao i naš veliki blaženik, utemeljitelj i trajni zagovornik ovoga Karmela, (sveti) mučenik kardinal Alojzije Stepinac, Viktor, pobjednik! I tako opstanemo!“, poručio je biskup Ivas. S. M. Estera je nakon upita i Litanija Svih svetih položila svoje doživotne zavjete u ruke s. Ilijane Terezije od Karmelske Gospe, primila je od biskupa svečani blagoslov i crnu koprenu te se pridružila zajednici bosonogih karmelićanki u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Na kraju misnoga slavlja o. Bolkovac uputio je zahvalu Bogu, Majci Božjoj, biskupu, majci Sonji i svima okupljenima, a zbor se pridružio pjesmom: „Marijo, svibnja Kraljice“, dok su se na rešetki redale čestitke svečarici. Zanimljiv je bio i prijateljski susret u govornici s biskupom i njegovim tajnikom don Rokom Glasnovićem, uz aktualnosti iz života Crkve i male radosti svakidašnjice.

S. Marija Estera od Otajstvene Ljubavi (Ksenija Marinković) rodila se 1976. godine u Splitu, od majke Sonje Marinković (rođene Uvodić) i od oca Krstomira. Krštena je 1977. u Župi sv. Lovre u Stobreču. Sakramente je primila u Župi Gospe Fatimske i Gospe od Zdravlja u Splitu. Završila je srednju školu, smjer kozmetičar. Do ulaska u Karmel radila je 15 godina u tvrtki Tepih centar d.o.o. i bavila se administrativnim poslovima. U Karmel je ušla 2013. godine, uoči Stepinčeva. Prve zavjete položila je 2016. godine, na spomen Majke dobroga savjeta. (IKA) Programom o hrvatskim kapucinskim svecima završeni 11. dani hrvatskih svetaca i blaženika 26. svibnja 2019.

Programom o hrvatskim kapucinskim svecima sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću i sluzi Božjem Anti Tomičiću te misnim slavljem koje je predvodio kapucinski provincijal fra Jure Šarčević i projekcijom dokumentarnoga filma „Sveti Leopold Bogdan Mandić u rodnom Herceg Novom“ scenarista i redatelja Bože Vodopije u križevačkoj župnoj crkvi sv. Ane, u nedjelju 26. svibnja završeni su 11. dani hrvatskih svetaca i blaženika. Prigodni uvodni program izveli su članovi zbora Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića iz zagrebačke Dubrave. Okupljeni su mogli čuti zamišljeni intervju sa sv. Leopoldom koji je uprizorio fra Nedjeljko Golubar. Predstavljena je i pisana ostavština fra Ante Tomičića. Uvodno je fra Jure Šarčević, uz kojeg su za oltarom bili križevački župnik Stjepan Soviček i fra Nedjeljko Golubar, istaknuo da Križevci imaju čast i povlasticu što su jedina

91 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

sredina u Hrvatskoj koja na poseban način ugošćuje hrvatske svece i blaženike, ove godine već na 11. danima hrvatskih svetaca i blaženika. U propovijedi misnoga slavlja o. Šarčević je predstavio sv. Leopolda kao djelitelja Božjeg milosrđa, kao čovjeka koji je čekao ljude u ispovjedaonici, koji je znao slušati ljude, biti strpljiv s njima. Istaknuo je da su iza sv. Leopolda ostale 542 knjige prošnji, molbi, vapaja vjernika drugome hrvatskom svecu. Podsjetio je na dolazak tijela sv. Leopolda u Zagreb 2016. godine i 2017. u njegov rodni Herceg Novi te u Dalmaciju. „Cijela se Hrvatska tada slila oko tijela sv. Leopolda, a u arhivu smo zapisali 5, 6 čudesnih ozdravljenja isprošenih u vremenu kada je tijelo sv. Leopolda bilo u Zagrebu“, naglasio je propovjednik. Govorio je i o povezanosti sv. Leopolda i bl. Stepinca. „Kada danas neki osporavaju Stepinčevu svetost, treba glasno reći da je Stepinac bio prorok po pitanju Leopoldove svetosti. On je zamolio kapucine da na hrvatski prevedu Leopoldov životopis kako bi ga narod upoznao. Uvjereni smo da će Leopold, jer se sveci razumiju, osjete se, vratiti povijesni dug Stepincu i isprositi službenu kanonizaciju“, rekao je fra Jure Šarčević. Antu Tomičića nazvao je svecem Rijeke. O. Šarčević je govorio da je s Tomičićem živio jednu godinu, 1968. na 1969, i da ga je doživio kao jednostavnog sakristana evanđeoskih vrlina koji je slušao ljude i molio za njih, bio susretljiv i ponizan. Opisao ga je kao pogrbljenog čovjeka dojmljivih očiju i pogleda. Dokumentacija za Tomičićevu beatifikaciju u Zagrebu je završena, proces se sada nastavlja u Rimu, naglasio je fra Jure Šarčević i zahvalio Bogu i za druge hrvatske svece i blaženike. „Jedan je narod bogat onoliko koliko svetaca ima“, naglasio je propovjednik i zaključio da je

predivno što se u Križevcima već godinama slave svi hrvatski sveci zajedno, da je riječ o divnom primjeru zajedništva, na čemu je zahvalio Bogu. „Naši političari nisu kadri ujediniti narod jer misle na sebe i služe drugom gospodaru. Ali ujediniti nas mogu hrvatski sveci i blaženici jer tko pripada Bogu, nikada neće propasti“, završio je fra Jure Šarčević. Glazbeni obol euharistijskoj svečanosti dao je župni zbor Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića iz zagrebačke Dubrave. Zatim je projiciran 50-minutni dokumentarni film „Sveti Leopold Bogdan Mandić u rodnom Herceg Novom“ scenarista i redatelja Bože Vodopije iz HRT-ova centra Dubrovnik. Time su završeni četverodnevni 11. dani hrvatskih svetaca i blaženika kojima se željelo potaknuti na bolje poznavanje i intenzivnije štovanje hrvatskih duhovnih velikana. Manifestaciju su, uz pokroviteljstvo Bjelovarsko-križevačke biskupije, organizirali Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“, Župa sv. Ane u Križevcima te Župa BDM Žalosne i sv. Marka Križevčanina u Križevcima, uz potporu Grada Križevaca, Koprivničkokriževačke županije, Hrvatske redovničke konferencije i Glasa Koncila. Suorganizatori su bili Nacionalno svetište sv. Josipa, Galerija hrvatske sakralne umjetnosti „Laudato“ Zagreb te križevačke gradske ustanove Gradski muzej, Pučko otvoreno učilište i Glazbena škola Alberta Štrige. (sveci.kranjcic.hr)

VIJESTI • lipanj 2019.

Blagoslov Misijske kuće Misionara Krvi Kristove u Prozorju

godine, već samo jedanput u povijesti svake crkve“, kako je naglasio kardinal.

26. svibnja 2019.

Na početku homilije, tumačeći biblijske tekstove iz Knjige proroka Nehemije, kardinal je naglasio da starozavjetni prorok govori o radosti koja je zahvatila Izabrani narod po obnovi Božjeg Hrama. „Tamo gdje je Bog s nama radostan, tamo gdje je Bog radostan zbog nas, to je naša jakost. Mi smo jaki kada je Bog radostan s nama, s našim životom, našim nastojanjima, a slabi smo kad činimo ono što nas udaljuje od Boga“, rekao je zagrebački nadbiskup. Kardinal je istaknuo da „i mi danas na osobit način sa starozavjetnim svetim piscima možemo ponoviti: ‚Bog je sa svojima! Bog svojih ne napušta‘“.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić posvetio je u nedjelju 26. svibnja kapelu Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju te blagoslovio Misijsku kuću redovničke zajednice Misionara Krvi Kristove Kardinala Bozanića u dvorištu Misijske kuće dočekali su upravitelj Hrvatske delegature Družbe misionara Krvi Kristove o. Ilija Grgić, CPPS, vice-general Družbe o. Emanuele Lupi, članovi zajednice Misionara Krvi Kristove, dijecezanski svećenici, redovnice te animatori i članovi Zajednice Krvi Kristove. Svečano slavlje započelo je pred vratima Misijske kuće riječima dobrodošlice kardinalu koje je uputio o. Ilija, izrazivši zahvalnost Bogu što nova misijska kuća u kojoj će djelovati Centar pomirenja Predragocjene Krvi Kristove odsad obogaćuje mjesnu Crkvu zagrebačku povjerenu kardinalovoj pastirskoj brizi. Te je riječi popratila znakovita gesta vice-generala Družbe misionara Krvi Kristove o. Emanuelea Lupija koji je kardinalu predao ključeve misijske kuće sa simbolima Družbe i hrvatskog grba. Kardinal Bozanić prihvatio je ključeve novog zdanja te na čelu svečane povorke s križem ušao u kapelu Predragocjene Krvi Kristove u pratnji sedamnaestorice svećenika i brojnih bogoslova, a slijedilo ga je brojno mnoštvo vjernika. U Isusovoj gesti „Pustite malene k meni“, kardinal je na početku svečanog euhariistijskog slavlja zamolio dječicu da dođu u prve redove kapelice kako bi što bolje pratili euharistijsko slavlje, kako bi im se slavlje usjeklo u pameti da mogu jednom svjedočiti da su i oni bili dionici ovog slavlja i obreda posvete koji se „ne događa svaki dan, ni svake

Kardinal se osvrnuo i na riječi iz Ivanova Evanđelja, napominjući da su to riječi pune poziva i ohrabrenja. To su riječi koje govore o čuvanju Božje Riječi po kojoj je Bog s nama: „Tko čuva moju riječ, ja dolazim k njemu i nastanjujem se kod njega. U našem srcu – prvi Hram Božji gdje Bog želi boraviti i nastaniti se – ako čuvamo njegovu Riječ. I ova je crkva sagrađena da se ovdje naviješta Riječ i da bude prostor gdje će se Bog posebno nastaniti da bude s nama“, rekao je nadbiskup. Govoreći o znakovitosti uskrsnog vremena u kojem vjernička obitelj Misionara Krvi Kristove slavi posvetu kapele, kardinal je istaknuo da je upravo Kristovo uskrsnuće temelj i duša svakog vjerničkog zajedništva. „Ovo slavlje nam govori o ljudskom razumu teško shvatljivoj istini, da je Bog onaj koji neprestano traži čovjeka, koji želi biti s čovjekom, koji nas ljubi, koji nas je ljubio prije nego smo mi spoznali njegovu ljubav. To je Bog! I to je misterij Božje ljubavi. Krv Kristova je upravo znak toga – Ljubavi do kraja“, rekao je kardinal Bozanić.

93 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Zagrebački nadbiskup osvrnuo se i na drugu poruku službe Riječi Šeste vazmene nedjelje – posebnost dara Kristova mira. „To je mir koji je različit od onog mira koji daje svijet. Trebamo biti oprezni prema raznim mirotvornim pokretima ovoga svijeta jer oni nisu ono o čemu Isus govori: duboki mir srca koji izvire iz čuvanja Božje Riječi i života po toj Riječi. Života u Božjoj prisutnosti, u Božjoj ljubavi koja nam se očituje u Krvi Kristovoj. Danas smo ovdje kako bismo ovo sveto mjesto, ovu kapelu, posvetili toj Božjoj ljubavi“, naglasio je kardinal. Nakon molitve Vjerovanja, o. Willi Klein, CPPS, unio je moći bl. Alojzija Stepinca koje je za ovu jedinstvenu prigodo donio kardinal. „Ove svete relikvije stavljamo u ovaj oltar da i na taj način bl. Alojzije bude trajno prisutan među vama. Stoga kad god budete ulazili u crkvu spomenite se toga: ovdje je on koji za nas zagovara. On je moćan kod Boga. On nam pokazuje način na koji se mi moramo odnositi prema Bogu. Molite mu se često, tražite zagovor za sebe, za svoje obitelji, za djecu i mlade, i za sve koji se Bogu posvećuju“, rekao je nadbiskup. Uoči liturgije prinosa uslijedili su obredi posvete oltara, mazanje svetim uljem i paljenje tamjana na oltarnoj menzi, te pokrivanje novoposvećenog oltara novim oltarnikom koji su na oltar donijele redovnice Družbe klanjateljica Krvi Kristove i postavljanje oltarnih svijećnjaka. Uslijedila euharistijska služba koja je završila blagoslovom novog svetohraništa u koje je pohranjen Presveti oltarski sakrament. Ključeve svetohraništa kardinal je predao o. Iliji te potpisao bulu o posveti crkve koju je svečano pročitao vlč. Josip Kuzel, župnik Župe Uzvišenja Svetog Križa.

Upravitelj Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove o. Ilija Grgić na kraju mise zahvalio je na svemu najprije Gospodinu Bogu te svima koji su na bilo koji način pridonijeli da ovo zdanje bude Bogu na slavu. Zahvalio je i kardinalu Bozaniću na posveti crkve te donošenju i ugradnji moći bl. Alojzija Stepinca. Na poseban način o. Ilija zahvalio je nadbiskupu za očinsku brigu prema misionarima i za veliko očinsko srce kojim susreće čovjeka u onim njegovim osnovnim potrebama te mu na dar dao relikviju oca utemeljitelja Družbe sv. Gašpara del Bufala koju je kardinal zahvalno primio i ganut poljubio. O. Ilija zahvalio je na dolasku i o. Emanueleu Lupiju, izaslaniku Generalne kurije Družbe misionara Krvi Kristove te provincijalu Poljske provincije o. Wojciechu Czernatowiczu, kao i svim okupljenim svećenicima i redovnicama. Osobita zahvala išla je o. Williju Kleinu, CPPS, za nesebičnu ljubav i apostolski žar koji je uložio svojim dolaskom u Hrvatsku prije 40 godina, stvarajući temelje Družbi u Hrvatskoj. Na kraju euharistijskog slavlja kardinal je čestitao svim misionarima Družbe misionara Krvi Kristove na velikom danu za njihovu redovničku zajednicu, naglasivši da je njegova želja kao nadbiskupa da u srcima vjernika raste ljubav prema Bogu koji neizmjerno ljubi čovjeka. „To je Predragocjena Krv Kristova. Čudo Božje ljubavi. Čudo koje čovjek ne može nikada do kraja razumjeti, ali koje srce razumije kad se tom čudu raspete ljubavi otvori.“ Kardinal je zahvalio o. Iliji na svom trudu i žaru da se ovo djelo apostolata dovrši te poželio misionarima da Hrvatska delegatura raste te da što prije postane provincija. (IKA)

VIJESTI • lipanj 2019.

„Klapski zvuci za njihovo bolje sutra“ 28. svibnja 2019.

Zaklada „Marija De Mattias“ Klanjateljica Krvi Kristove u suorganizaciji s HDS ZAMP i koncertnom dvoranom Lisinski organizirala je u utorak, 28. svibnja, u Maloj dvorani Lisinski humanitarni koncert „Klapski zvuci za njihovo bolje sutra“. Zaklada djeluje pod geslom „Za lijepi poredak stvari u svijetu“, zauzimajući se za solidarnost i pravdu kroz antidiskriminacijske oblike zaštite ranjivih socijalnih skupina. U fokusu Zaklade su djeca i mladi, pa je i prihod ovoga koncerta usmjeren stipendiranju studenata slabijeg imovinskog statusa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te za programe socijalizacije djece s teškoćama u razvoju. Koncertna večer bila je isprepletena nastupima klapa koje na sceni broje lijepe godine, ali i onima koji su mlađe i po nastajanju, ali i po godinama svojih članova. No, riječ je o zagrebačkim klapama koje svjedoče o bogatoj klapskoj tradiciji u glavnome gradu. K tome, riječ je o klapama koje su zauzele važno mjesto na klapskoj sceni uopće, te više puta nagrađivane na Festivalu u Omišu. U koncertnu večer uvela je Klapa „Stine“ (osnovana 2013). Slijedila je ženska klapa „Figurin“ (osnovana 2014), Klapa „Bošket“ (osnovana 2012), Klapa „Obilanca“ (osnovana 2011), Klapa „Grdelin“ (osnovana 2000), Klapa „Ćakulone“ (osnovana 2001), Klapa „Euterpa“ (osnovana 2017), Klapa „Nostalgija“ (osnovana 1983) i Klapa „Armorin“ (osnovana 1999). Svaka klapa predstavila se s po dvije pjesme, a na kraju koncerta svi izvođači zajedno su izveli pjesmu „Golubice bila“.

S. Cecilija Milković, voditeljica razvoja programa Zaklade „Marija De Mattias“ uručila je zahvalnice voditeljima klapa. Svim izvođačima zahvalila je na odazivu: „Premalo je reći hvala, mi vas sve nosimo u svojim srcima.“ Uz poklonite dobre glazbe, koncertu su nazočili i stipendisti Zaklade. (Marija Belošević) Posljednji ispraćaj „apostola praktične ljubavi“ 30. svibnja 2019.

Pater Antun Cvek pokopan je 30. svibnja u isusovačkoj grobnici na zagrebačkom groblju Mirogoj. Ispratila su ga brojna subraća isusovci, pedesetak svećenika te više stotina poštovatelja, podupiratelja i korisnika svih njegovih karitativnih inicijativa. Sprovodne obrede predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, u nazočnosti isusovačkog provincijala p. Dalibora Renića. U svom je obraćanju provincijal Renić p. Cveka nazvao „apostolom praktične ljubavi“. Podsjećajući da je osnivao različite karitativne inicijative, provincijal je naglasio da je p. Cvek brižno pazio da se one ne pretvore u institucije koje će samo prosljeđivati pomoć. „Osobno je, jer je znao da je čovjeku potrebna blizina drugoga čovjeka, pohodio stare i nemoćne, često na biciklu po kojem je postao prepoznatljiv. Pri tome je znao izvrsno povezati praktičnu pomoć ljudima i duhovno svećeničko služenje. S obzirom da je i sam bio radnik, znao je što ljudima treba. Nosio im je ogrjev, hranu, toplu riječ, a usput je obavljao i sitne popravke. Jer, kako je često govorio, vjera bez djela je kao zdjela bez jela“, naglasio je p. Renić.

95 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Na ispraćaju su pročitani i brzojavi sućuti predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar– Kitarović i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Misu zadušnicu u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici predvodio je umirovljeni zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, u zajedništvu s tridesetak isusovaca iz cijele Hrvatske. U homiliji je p. Zdravko Jelušić, koji je posljednje tri godine duhovnik u udruzi Kap dobrote i po tome bliski suradnik p. Cveka, naglasio da je p. Cvek iznad svega ljubio Krista, Crkvu, našu domovinu Hrvatsku i svakog čovjeka koji je bio u potrebi. „Kad bi netko tražio sakramente, ostavljao bi sve, posao, ručak i jurio onima koji su ga zvali.“ Pater Antun Cvek, veliki dobrotvor i prijatelj starih, bolesnih i nemoćnih, preminuo je u utorak 28. svibnja u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Zagrebu, okrijepljen svetim sakramentima, u 86. godini života, 52. redovništva i 45. godini svećeništva. Antun Cvek, svećenik Družbe Isusove, rođen je u zagrebačkom Bizeku 10. veljače 1934. godine. Nakon osnovne škole u Vrapču, upisuje Školu učenika u privredi, gdje izučava zanat za autolimara. Naknadno, kad je već bio zaposlenik Zagrebačkog električnog tramvaja (ZET), upisuje i završava i srednju ekonomsku školu. God. 1967, u 33. godini života, stupa u novicijat Družbe Isusove, zatim studira filozofiju i teologiju u Zagrebu na Jordanovcu, a 1974. godine je zaređen za svećenika po rukama nadbiskupa Franje Kuharića. Godine 1968. s dvojicom subraće, isusovačkih bogoslova, osniva grupu za posjete starih, bolesnih te napuštenih osoba. Kao kapelan pri bazilici Srca Isusova u Zagrebu od 1975.

preko župnog Caritasa u tu djelatnost uključuje i župljane. Uskoro osniva i Zajednicu kršćanske ljubavi kao duhovnu i molitvenu potporu radu na terenu. 1990. godine iz tog apostolata rađa se Katolička udruga Kap dobrote za pomoć najpotrebnijima, koju osniva zajedno sa svojim suradnicima. Godine 2002. suutemeljitelj je Zaklade „Biskup Josip Lang“. Najveći dio redovničkog života proveo je kao član isusovačke zajednice u Palmotićevoj ulici, a posljednje godine kao član zajednice na Fratrovcu u Zagrebu. Svoj je rad i duhovnost predstavio u četiri knjige: Socijalni križni put, Iz dnevnika otpisanih, Živim, a ne postojim, Sjeti me se. Dobitnik je brojnih nagrada te priznanja od kojih treba izdvojiti „Nagradu Grada Zagreba“ (2003. i 2012), priznanje „Reda Danice Hrvatske“ (2005), godišnju nagradu Udruge za promicanje hrabrosti, humanosti i poštenja „Ponos Hrvatske“ (2008), nagradu Republike Hrvatske za životno djelo u području humanitarnog rada (2012), godišnju nagradu Crvenog križa „Milosrdni Samaritanac“ (2013). Hrvatska radiotelevizija emitirala je godine 2001. dokumentarni film o patru Cveku po scenariju Andreje Čakić i u režiji Srđana Segarića. (IKA) 14. smotra zborova Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda 1. lipnja 2019.

Već četrnaest godina za redom u raznim mjestima Hrvatske održava se smotra zborova koji pjevaju u župama i samostanima Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Ove godine domaćini su bili varaždinski franjevci. Na smotri održanoj 1. lipnja okupilo se 25 zborova s ukupno 750 pjevača

VIJESTI • lipanj 2019.

s orguljašima, dirigentima i franjevcima, svojim duhovnim pastirima. Kako je rekao gvardijan franjevačkog samostana u Varaždinu fra Ivan Miklenić, dobri Bog nam je podario lijepi dan, bez kiše, kako bi sve lijepo proteklo! Goste sudionike smotre dočekivali su framaši i članovi varaždinskog mješovitog zbora sv. Ivana Krstitelja, s poznatim varaždinskim klipićima i kavom. Na početku smotre, gvardijan Miklenić pozdravio je prisutne pjevače, zborovođe i orguljaše kao i franjevce koji su došli s njima, na čelu s provincijalnim ministrom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilijom Vrdoljakom te povjerenikom za smotru fra Antunom Jesenovićem. Fra Ivan je ukratko predstavio povijest varaždinskih franjevaca. Okupljene je pozdravio i fra Antun, povjerenik za smotru, dok je kroz program smotre vodio bogoslov fra Ivan Majić. Smotra je započela s pjesmom domaćina. Ovogodišnja Smotra bila je posvećena ulaznim pjesmama. Bilo je zaista lijepo i ugodno slušati zborove kako slave Gospodina i pozivaju sve prisutne da, diveći se ljepoti crkve i obnovljenoga oltara sv. Ivana Krstitelja, uzdignu svoj pogled i duh Bogu u visine i zanosno hvale Gospodina! – poručio je domaćin, fra Ivan Miklenić. Nakon smotre uručena su priznanja za sudjelovanje te je, nakon kratke pauze, uslijedilo svečano slavlje mise koju je predvodio provincijal fra Ilija. On je, uz tumačenje Božje riječi, zahvalio pjevačima, zborovođama i orguljašima na trudu koji ulažu za svoju zajednicu kako bi misna i druga slavlja bila svečanija, ali i na svjedočanstvu vjere, jer pjevaju Bogu na slavu i čast! U propovijedi je spomenuo i člana varaždinskog samostana, fra

Bonaventuru Ćuka, koji je umro kao mladi profesor na franjevačkoj gimnaziji u Varaždinu, a napisao je knjigu Metafizički monasi. U toj knjizi Ćuk opisuje jednog brata, izvrsnog orguljaša, koji je služio u trsatskome svetištu. Jednom zgodom barunica iz Rijeke poslala je po tog brata da nešto odsvira njezinim časnim gostima, jer je to bio izuzetan umjetnik! Kada su došli po njega i izrekli sve pohvale koje je barunica o njemu izrekla, on je ponizno zahvalio i odgovorio neka ne zamjeri, ali on svira samo Bogu na čast i slavu. Tako je fra Ilija potaknuo pjevače da njihovo pjevanje u crkvi zaista bude Bogu na slavu i čast, kao i njihov život svjedočanstvo vjere onima oko nas. Nakon slavlja u crkvi, druženje je nastavljeno u samostanskom dvorištu uz bratski stol, okrepu i pjesmu. Mnogi su iskoristili priliku i obišli ostale crkve i znamenitosti grada Varaždina te posjetili groblje kako bi se pomolili za svoje franjevce koji su nekad kod njih djelovali, a sada počivaju na varaždinskom groblju. Varaždinskim franjevcima su se u pripravi susreta pridružili članovi franjevačkog svjetovnog reda Frama, domaći mješoviti zbor, Hrvatska vojska, Vindija, pekara Latica, Čistoća Varaždin te dobročinitelji. (IKA) Hodočašće katoličkih vrtića Splitsko-makarske nadbiskupije 1. lipnja 2019.

Crkvu prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu i ove godine ispunio je velik broj djece, njihovih roditelja i odgajatelja na šestom hodočašću dječjih katoličkih vrtića Splitskomakarske nadbiskupije, održanom u subotu 1. lipnja.

97 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

S takvim godišnjim okupljanjem započelo se 2014. godine u želji da se, ne samo djecu već i roditelje i odgajatelje još dublje osvijesti o važnosti vjerskog odgoja najmanjih, ali i da im se približe hrvatske vjerske tradicijske vrijednosti. Misu zahvalnicu za proteklu odgojnu godinu predvodio je župnik Župe Uznesenja BDM – Kaštel Lukšić don Marijo Buljević. Osvrćući se na apostolsku pobudnicu pape Franje Amoris Laetitia, naglasio je kako je „radost ljubavi koja se događa u obiteljima, radost i svjedočanstvo same Crkve“. Roditeljima je posvjestio kako dijete živi od zdravog odnosa i od zajedništva koje u punini može dobiti samo u svojoj obitelji. „Djeca ne žive od kupovine, nego od odnosa koji je svjedočanstvo ljubavi roditelja. Samo odnos pun ljubavi može djetetu pokazati lice Krista, lice Kraljevstva Božjega koje je ispunjeno odnosom ljubavi trojstvenoga Boga. Nikada se nemojte svađati pred djecom, jer svađe u srcima djece rađaju osjećaje očaja i tjeskobe koji su u suprotnosti s Radosnom vijesti Kraljevstva Božjega. Vi ste djeci prenositelji vjere i zbog toga ste pozvani na svjedočanstvo ljubavi, mira, radosti i zajedništva“, rekao je Buljević. Ovogodišnje hodočašće organizirao je Dječji vrtić Blagovijest iz Kaštel Starog. Vrtić ima i dvije podružnice, u Sinju i Zadru. Nakon misnog slavlja, koje je animirao zbor sastavljen od djece iz različitih vrtića, susret je nastavljen prigodnim druženjem. (IKA)

Zlatni jubilej s. Dobrile od Bezgrješnog Srca Marijina (Ana Marić) 1. lipnja 2019.

Obnovom zavjeta pod euharistijskim slavljem 1. lipnja 2019. u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, s. Dobrila od Bezgrješnog Srca Marijina (Ana Marić) proslavila je zlatni jubilej. Misno slavlje predvodio je nećak s. Dobrile, neokatekumenski svećenik Maksimilijan Ferlin iz Pazina, dok su misna čitanja i pjevanje psalma animirali slavljeničini pranećaci. Vlč. Maksimilijan u homiliji se posebno osvrnuo na riječ „obnova“. Obnovi zavjeta s. Dobrile, obnovi koju Bog čini s ljudima svojim izabranjem, uvijek prethodi Božja inicijativa. Zato je Bog tijekom povijesti ljudima slao svoje glasnike, proroke, suce, kraljeve. „Čovjek sa svoje strane treba surađivati. Isus je rekao ‚Ostanite u meni.‘ Mi u slobodi možemo živjeti i bez Boga, kao da Boga nema. Tako što mi sami upravljamo svim silnicama svoga života, brinući za buduće, ne puštajući prošlo. Potrebno je obnoviti svoju ljubav prema Isusu Kristu, Zaručniku naših duša. On je platio našu obnovu uzimajući naš cijeli život na sebe, isto tako i našu grešnost. Isus nas obnavlja postajući jednim od nas, dajući nam svoga Duha“, istaknuo je vlč. Maksimilijan. Naglasio je i zahvalnost i sreću cijele obitelji, prisutnih brata i sestre s. Dobrile sa njihovim obiteljima, zbog ovoga jubileja, te rekao kako je redovnički život u Crkvi podcrtavanje jednog aspekta kršćanskog života. „Karmel podcrtava ono što je bitno u životu. Ima nešto bitnije od familije, posla, radosti ovoga svijeta, a to je ljubiti Krista i živjeti pred njim. Tražiti Boga, zajedništvo s njim, tražiti

VIJESTI • lipanj 2019.

volju Božju, čuvati zapovijed ljubavi – sve to Karmel podcrtava.“ Po završetku homilije s. Dobrila je pred svojom zajednicom i najužim krugom svoje obitelji obnovila svete zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva Svemogućem Bogu. S. Dobrila od Bezgrješnog Srca Marijina (Ana Marić) pridružila se klauzurnoj zajednici sestara karmelićanki u Karmelu sv. Male Terezije u Juršićima , koja je 15. rujna 1964. zaživjela u Istri. Nakon postulature, 28. travnja 1968. primivši redovničko odijelo i ime – sestra Dobrila od Bezgrješnog Srca Marijina (po zaslužnom istarskom biskupu Jurju Dobrili) – započela je godinu novicijata. Svečane vječne zavjete položila je 4. lipnja 1972. (IKA)

Hodočašće i susret Dječjeg vrtića „Marija Petković“ u Blatu 2. lipnja 2019.

Već petnaesti put o obljetnici beatifikacije blažene Marije Propetoga Isusa Petković, okupljaju se djeca iz Dječjeg vrtića „Marija Petković“ oko svoje čuvarice i zaštitnice u Blatu na susretu zajedništva u molitvi, pjesmi, plesu i plivanju u blatskoj uvali Prižbi. Ove godine to se ostvarilo od 31. svibnja do 2. lipnja. To zajedništvo posebno je jer su za njega i roditelji pronašli i odvojili vremena da budu skupa s djecom i svojim obiteljima iz Zagreba, Osijeka, Splita, Subotice, a Blato i Blaćani kao domaćini radosno su ih dočekali i ljubazno ugostili. U organiziranom programu koji su pripremile duhovne kćeri Marije Propetoga u svetištu, roditelji su čuli poruku dr. Mladena

Parlova, profesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta iz Splita, koji je nazočnima posvjestio važnost odgoja djece u zajedništvu majke i oca, važnost obiteljske molitve i kršćanskog odgoja. Osobito je važno da se brak ne uzima zdravo za gotovo, nego da supružnici moraju izgrađivati svoje odnose i na njima raditi i to cijeloga života. Naglasio je da u središtu obitelji mora biti Bog, jer kada se računa s Bogom sve se u životu odvija drukčije. Teškoće i križevi bračnoga i obiteljskoga života su neizbježni, ali s Bogom se sve lakše rješava jer nas Bog ljubi i stalo mu je do čovjeka. Zajedničko euharistijsko slavlje u samostanskom dvorištu, uz svetište bl. Marije Propetoga Isusa Petković, sve je sudionike posebno duhovno okrijepilo i dodatno povezalo. U propovijedi o temi bogatog mladića koji se nije mogao odreći bogatstva, don Mladen je rekao kako ono što nije uspjelo bogatome mladiću uspjelo je Mariji Petković, jer se ona pouzdala i oslonila na Gospodina. Odrekla se svega bogatstva da bi svoj život posvetila pomaganju bližnjima, posebno djeci. Na misi su pjevala zajedno sva djeca iz vrtića Marija Petković uz dječji zbor Stope iz Blata, koji je predvodila s. M. Juliana Beretić. Na kraju misnoga slavlja don Mladen je prizvao posebni Božji blagoslov na djecu i njihove roditelje. Uslijedio je program u velikoj dvorani općine Blato. Nazočnima su se obratili načelnik općine Blato Ante Šeparović, voditeljica podružnice Dječjeg vrtića „Marija Petković“ u Blatu s. M. Jasminka Gašparović, ravnateljica vrtića s. M. Patricija Jurić i provincijalna predstojnica s. M. Emila Barbarić. Sva su djeca priredila prigodan program, pun stihova, glume, pjesme i plesa. Izmijenili su prigodne darove uz zajedničko fotografiranje.

99 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Slobodno vrijeme neki su proveli na moru, u Prižbi, drugi razgledavanjem Blata. U nedjelju se nastavilo druženje u župnoj crkvi Svih svetih u Blatu, kao i zajedničkim druženjem na ručku u konobi Zlinje. Ove dane svi sudionici će pamtiti kao nježan zagrljaj blažene Marije Petković, koja je posebno ljubila djecu, a čije ovakve susrete sestre organiziraju sve od dana beatifikacije svoje utemeljiteljice samo zato da sve ono lijepo i dobro što djeca prime i dožive u vrtiću okrune zajedničkim hodočašćem u blaženičino svetište i osjete ljepotu zajedništva, toplinu i ljepotu Blata, rodnoga mjesta blažene Marije Propetoga, posvijeste vrijednost obiteljskoga zajedništva, pamte vesele vrtićke dane te cijeloga života nose blagoslov Božji po zagovoru naše blaženice. (IKA) Potpisan ugovor za korištenje Torkula u Babini kao muzeja bl. Marije Propetoga Isusa Petković 6. lipnja 2019.

O 16. obljetnici beatifikacije bl. Marije Propetoga, 6. lipnja sklopljen je između Grada Korčule i Družbe kćeri Milosrđa TSR sv. Franje ugovor o korištenju prostora zgrade Torkul u Babini kao muzeja bl. Marije Propetoga i posebice njezina djelovanja u Babini. Ugovor su potpisali gradonačelnik Korčule Andrija Fabris i provincijalna predstojnica s. M. Emila Barbarić u Kući matici Družbe kćeri Milosrđa u Blatu. Svrha potpisivanja ugovora je da se zgrada Torkul uredi kao povijesni muzej u čast hrvatske blaženice i Blajke s otoka Korčule. Uvala Babina je predjel na sjevernoj strani otoka Korčule i bio je uglavnom u posjedu Antuna Petkovića Kovača, oca bl. Marije Propetoga.

Još kao djevojčica rado je išla s ocem u Babinu, tri sata hoda od Blata, moleći s ocem krunicu. A dok je otac nadgledao svoje težake, ona je razgovarala s djecom i povlačila bi se u tišinu na molitvu. Kad je odrasla odlazila je u Babinu, posebno u ljetnim mjesecima, da bi poučavala djecu čitanju i pisanju, pripremala ih za sakramente prve pričesti i krizme. Djeca su je voljela kao i ona njih, i mnogo im je značila u njihovu odrastanju. Prije nego se povukla u samostan i osnovala Družbu kćeri Milosrđa, djeca su je ispratila suznim očima i molila je da se vrati i da ih ne ostavlja. Marija Petković je o djelovanju i doživljajima u Babini ostavila dosta zapisa u svojoj autobiografiji. Upravo su zato njezine duhovne kćeri, u znak zahvalnosti i sjećanja na dobro koje je učinila, molile poglavarstvo Općine Korčula da im ustupe tu zgradu da se oni koji žele upoznati i taj dio blaženičina života upoznaju s Babinom. Redovnice žale što se nije mogla dobiti i njezina očinska kuća koja je jedno vrijeme korištena kao škola, a Marija je upravo u njoj započela s vjerskom i školskom poukom djece u Babini. Redovnice se nadaju da će se iznaći sredstava za obnovu i te trošne kuće, a idejni projekt već je izradila arhitektica Katica Dubljević. Muzej Torkul bi trebao biti otvoren u okviru proglašenja početka proslave jubilarne godine Družbe kćeri Milosrđa, 100. obljetnice utemeljenja Družbe, 4. listopada 2019. U svetištu bl. Marije Propetoga Petković proslavljena je 16. obljetnica njezine beatifikacije. Misno slavlje predvodio je mladomisnik Dubrovačke biskupije don Antun Toni Prizmić. Pjevao je veliki župni zbor Svih svetih, a sudjelovali su brojni mještani i štovatelji bl. Marije Propetoga. (IKA)

100

VIJESTI • lipanj 2019.

Za svećenike zaređena sedmorica dijecezanskih i petorica redovničkih kandidata 8. lipnja 2019.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u subotu 8. lipnja euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali, tijekom kojeg je za svećenike zaredio sedmoricu dijecezanskih i petoricu redovničkih kandidata. Kardinal je dvanaestorici novih svećenika Crkve u Hrvata poručio: Vi ste znak mladosti naše Crkve, znak budućnosti, znak da Crkva kroči u nova vremena! U homiliji euharistijskog slavlja koje je predvodio u zajedništvu s pomoćnim zagrebačkim biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim, redovničkim poglavarima, rektorom i poglavarima Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa te više od stotinu svećenika, kardinal se na početku osvrnuo na pročitani evanđeoski ulomak (Iv 21,15–19) u kojem je Petar na ispitu, na trostrukoj provjeri. Isus svaki put mijenja pitanje i tako se sve više približava Petru koji postaje sve žalosniji, jer još nije proniknuo razlog Isusovih pitanja. Pred Isusovim pitanjima kao da se urušava Petrov ponosni polet. Isus Petru ne predbacuje zatajenje, ne osuđuje ga, ne ucjenjuje ga, niti traži obrazloženje zašto je to učinio. Isus čovjeka ne poistovjećuje s grijehom što ga je počinio. Isus promatra naše srce, dubinu našega bića koje želi sada osloboditi, ozdraviti. To je svetost koja dolazi od Boga, koji je jedini svet i koji nas prvi ljubi. Ističući da se Isus spušta na našu razinu da bi nas podigao, kardinal je ređenicima poručio kako se Isus i sada spušta do njih, njihove ljudskosti, radosti i nada, do njihovih žalosti i teškoća. Naime, Isus traži prijatelje, a ne

sluge, traži prijatelje, a ne podložnike koji naslijepo slušaju. Isus traži prijatelje, a ne nepobjedive heroje. Pripadnost koju Isus traži temelji se na prijateljstvu i zato osigurava slobodu duha koju nitko ne može oduzeti. Dragi ređenici, nastavio je kardinal, Isus prosi vašu ljubav, kao što je prosio i Petrovu ljubav. U Petrovu ožalošćenom pogledu vidio je želju za tom ljubavlju. Ta želja, to nastojanje u ljubavi prema Kristu, već je ljubav. Kada Isus postavlja pitanje Petru, to isto pitanje upravlja i meni, tebi, svima nama. Stoga smijemo zajedno s Petrom odgovoriti: Da, Gospodine, ti to znaš, ja te volim, želim biti tvoj prijatelj, iako ponekad prevlada indiferentnost i hladnoća. Dobri moj Isuse, s Petrom želim ponoviti da jesam i želim ostati tvoj prijatelj. U nastavku svoje homilije kardinal je naglasio važnost molitve te njezinu povezanost sa svećeničkom službom. Od toga ovisi učinkovitost naše službe. Iz te perspektive trebamo promatrati razne oblike svećeničke molitve, a prije svega redovitu dnevnu misu. Euharistijsko slavlje je najveći i najviši čin molitve. Ono predstavlja središte i izvor od kojeg i drugi oblici molitve primaju svoju snagu: časoslov, euharistijsko klanjanje, lectio divina, razmatranje, sveta krunica i redovita ispovijed. Svi ti oblici molitve, koji imaju svoje središte u euharistiji, omogućuju da svećenik svaki dan, i čitavog svoga života, ostane u dubokom zajedništvu s Isusom Kristom, rekao je kardinal Bozanić te izrazio želju da ovi mladi svećenici uvijek ostanu radosni u nadi. Oni će tako biti znakovi i svjedoci nade u našim župama diljem Crkve zagrebačke i šire, jer su i sami plodovi vjere, nade i ljubavi Crkve koja ih je rodila za vjeru i poziv. Oni

101 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

će biti znakovi i svjedoci nade, ako nikada ne zaborave ono što je Bog učinio u njihovu životu i put koji su nadahnućem Duha Svetoga prošli. Bit će znakovi i svjedoci nade, ako budu stalno zagledani u Isusa Krista, jedini temelj naše nade. Bit će znakovi i svjedoci nade, ako polazeći od mudrosti koja se rađa u vjeri, budu znali vidjeti u povijesti svake osobe koju susretnu znakove Božje prisutnosti koja već djeluje u njihovim srcima. Bit će znakovi i svjedoci nade, ako se budu stalno spominjali Božjeg milosrđa što su ga primili i ako budu službenici milosrđa prema svima. Oni će biti znakovi i svjedoci nade, ako budu znali vidjeti dobro koje se danas tako slabo vidi, a koje je već prisutno među nama jer Duh Božji neprestano djeluje u svijetu. Bit će znakovi i svjedoci nade, ako se budu znali voditi primjerom Blažene Djevice Marije, kako bi riječima i životom mogli ponavljati njezinu raspoloživost Božjoj volji, napomenuo je kardinal. Zahvaljujući svima koji su ređenike dopratili u zagrebačku katedralu, kardinal je podsjetio kako sutra Crkva slavi svetkovinu Pedesetnice. „Sutra slavimo svetkovinu Pedesetnice jer je Božja ljubav razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji prebiva u nama.“ „Dragi ređenici, neka Duh Sveti ispuni vaša srca!“ – zaključio je kardinal Bozanić homiliju, moleći za njih nebeski zagovor blaženog Alojzija Stepinca i Presvete Bogorodice Marije. Uslijedio je obred svećeničkog ređenja, a prije završnog blagoslova kardinal se još jednom obratio ređenicima te im poručio da su oni znak mladosti naše Crkve, znak budućnosti, da Crkva kroči u nova vremena. I ta Crkva

Kristova je toliko snažna da je sposobna sebe iznutra čistiti i uvijek iznova pomlađivati. Mi se vama radujemo, za vas molimo i s vama smo čvršći na putu spasenja, zaključio je kardinal. Za Zagrebačku nadbiskupiju zaređeni su: Ante Bojanić, Župa sv. Petra apostola, Zagreb; Marko Čolić, Župa Rođenja BDM, Osijek-Višnjevac; Leopold Ćurčić, Župa sv. Leopolda Bogdana Mandića, Osijek; Majk Rušec, Župa sv. Franje Ksaverskog, Vugrovec; Branimir Šarić, Župa sv. Ivana apostola i evanđelista, Zagreb–Utrina; Nikola Špiljak, Župa sv. Petra apostola, Prišlin; Matija Vragović, Župa sv. Nikole, Krapina. Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda zaređeni su: fra Josip Ivkić, Župa Rođenja BDM, Kruševica, Đakovačkoosječka nadbiskupija; fra Andreo Matanović, Župa Presvetoga Trojstva, Zagreb–Prečko, Zagrebačka nadbiskupija. Za Hrvatsku karmelsku provinciju svetog oca Josipa zaređen je brat Krešimir Josip Bahmec, Župa Presvetog Srca Isusova, Zagreb, Zagrebačka nadbiskupija. Za Hrvatsku kapucinsku provinciju sv. Leopoloda Bogdana Mandića zaređeni su fra Tomislav Trandler, Župa sv. Mihaela arkanđela, Zagreb–Dubrava, Zagrebačka nadbiskupija, fra Dejan Lecić, Župa Uzašašća Gospodnjega, Zagreb–Sloboština, Zagrebačka nadbiskupija. Na kraju euharistijskog slavlja dvanaestorica novozaređenih svećenika udijelili su okupljenim vjernicima prvi mladomisnički blagoslov, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije. (IKA)

102

VIJESTI • lipanj 2019.

Hodočašće Sestara Presvetog Srca Isusova u Mariatrost u Graz

dan u molitvi u bazilici Marije Utješiteljice – Mariatrost u Grazu.

8. lipnja 2019.

U Grazu nas je srdačno dočekao naš hrvatski karmelićanin o. Vedran Pavlić. U karmelićanskom samostanu i crkvi Gospe Snježne najprije smo se malo odmorile, okrijepile i pomolile. O. Vedran nas je ukratko upoznao s poviješću crkve i samostana te umjetničkim vrijednostima.

U subotu 8. lipnja, trideset osam Sestara Presvetog Srca Isusova uputile su se iz Rijeke predvođene vrhovnom predstojnicom Družbe s. Dobroslavom Mlakić, stopama svoje utemeljiteljice službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić na hodočašće u marijansko svetište Mariatrost – Marije Utješiteljice, u Graz, u Austriju. Uvijek su duše željne intenzivnoga duhovnog života privremeno napuštale mjesto svoga boravka i odlazile u samoću ili poznata svetišta gdje su oslobođene svakodnevnih briga i poslova u tišini doživljavale svoj susret s Bogom. Tako je i Majka Marija Krucifiksa Kozulić bila pobožna hodočasnica mnogih svetih mjesta, osobito marijanskih svetišta, jer je nosila u svojoj duši veliku težnju i čežnju za svetošću, a njezina su hodočašća uvijek bila spojena s ljubavlju i brigom za druge, za potrebite. Majka je imala veliko srce za potrebite i nije se držala slova zakona, nego, kako kaže sv. Pavao: Ljubav nadilazi zakon (usp. Rim 5,12). Majka Krucifiksa u svoj je riječki Zavod primala žensku djecu, ali kad se našla cijela obitelj u nevolji, prihvaćala je svu djecu, a kasnije je za mušku djecu tražila smještaj i odvodila ih u razne zavode. Tako je 1913. godine putovala s dječakom Antonom Pavešićem, iz Lošinja, koji je ostao bez roditelja, i smjestila ga u Zavod sv. Vinka – Vinzentinum u Grazu, koji su vodili oci lazaristi, a za djecu su skrbile sestre sv. Vinka Paulskog – Kćeri kršćanske ljubavi. Tom je prilikom Majka Marija Krucifiksa provela i jedan cijeli

Potom smo se uputile u svetište Mariatrost, koje se nalazi na vrhu brežuljka Purberg, u sjeveroistočnom dijelu Graza. Barokna bazilika potječe iz početka 18. st., a kip Majke Božje nastao je u gotičkom razdoblju oko 1465. Tu je najprije bio pavlinski, a potom franjevački samostan od sredine 18. stoljeća. Od 1996. svetištem upravljaju dijecezanski svećenici. Uz svetište Mariazell, to je jedno od najpoznatijih hodočasničkih mjesta u Štajerskoj u Austriji. Svetu misu u bazilici i prigodnu propovijed održao nam je o. Vedran Pavlić. Tumačeći Božju riječ potaknuo je sestre da prepoznaju različite karizme Duha Svetoga kojima obdaruje svaku od njih. Svaka je primila poseban dar koji može poslužiti za izgradnju cijele zajednice. Potrebno je otvoriti svoje srce Bogu poput službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić koja je karizmu koju je primila živjela predano i konkretno prepoznajući potrebe svoga vremena. Treća točka našega hodočašćenja bio je odlazak do Zavoda Vinzentinum koji je sagrađen 1872, a danas je to državna sveučilišna ustanova. Zatim smo posjetili samostansku crkvu i provincijalnu kuću Kćeri kršćanske ljubavi sv. Vinka Paulskog u Mariengasse 12. O povijesti svoje provincije koja je nastala u Grazu govorila nam je s. Eva Maria Donner,

103 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

poglavarica. Imale smo priliku pomoliti se i na grobu njihove utemeljiteljice s. Marie Josipe Leopoldine Brandis (1815–1900), za koju se vodi postupak za proglašenje blaženom. Sjećajući se i naše Majke Utemeljiteljice, zahvalile smo Bogu za njezin život, njezine žrtve i korake kojima je kročila ovom zemljom čineći dobro svima bez razlike i u čijem su srcu uvijek imali mjesta oni najpotrebniji. Hodočašće smo završile razgledavanjem povijesne jezgre grada Graza koji je drugi austrijski grad po veličini, a leži na rijeci Muri. Graz obiluje znamenitim kulturnim vrijednostima, uz katedralu sv. Egidija koja potječe iz 15. stoljeća i mauzolej Ferdinanda II. iz 17. stoljeća. Graz je bio i sjedište austrijske loze Habsburgovaca. (s. Dobroslava Mlakić) Zavjetno hodočašće štovatelja BDM čudotvorne medaljice 8. lipnja 2019.

U svetištu Gospe Kondžilske, u Župi Uznesenja BDM Komušina u Bosni i Hercegovini, u subotu 8. lipnja, uoči svetkovine Duhova, održano je zavjetno hodočašće štovatelja BDM čudotvorne medaljice na razini Hrvatske provincije Marijinih sestara čudotvorne medaljice. Hodočasnike iz Zagreba, Osijeka, Nove Kapele, Štivice, sa Strmca te iz žepačkog kraja u BiH i svećenike koji su ih dopratili dočekao je župnik Župe Uznesenja BDM Komušina i čuvar svetišta Gospe Kondžilske Boris Salapić. Posebno je pozdravio Marijine sestre s njihovom provincijalnom poglavaricom s. Kajom Ljubas. Rekao je kako je kroz hodočašća vidljiva ljubav vjernika prema Gospi, a Gospa Kondžilska ovdje se štuje od davnine,

kroz višestoljetnu odanost marijanskih hodočasnika BDM. Zamolio je Gospu da sve hodočasnike primi u svoje ruke i u svoje srce. Slijedilo je euharistijsko slavlje, a u propovijedi je, među ostalim, naglasio kako je važno utjecati se Mariji i to je činio naš narod stoljećima. Vrlo važno je i moliti. Duša koja moli, rekao je, povezana je s Bogom, ona razumije Božju blizinu i Bogu je draga. Pozvao je nazočne na nasljedovanje Marije i da spremno prihvaćaju Božju volju kao Marija: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi!“ Na kraju mise provincijalna poglavarica Marijinih sestara čudotvorne medaljice s. Kaja Ljubas zahvalila je Gospi za sve milosti. Podsjetila je na početke djelovanja Zajednice i tada mali broj štovatelja BDM čudotvorne medaljice, pa usporedila s današnjim, velikim brojem štovatelja. Zahvalila je Bogu za to djelo, rekavši kako su sestre samo posrednice koje osluškuju Božja nadahnuća, a Božjom milošću – djelo raste. Zahvalila je voditeljima skupina Zajednice štovatelja, posebno s. Magdaleni Barešić, koordinatorici Društva čudotvorne medaljice BDM, a onda i drugim redovnicama na pomoći. Naglasila je kako je hrvatska Zajednica štovatelja postala članica Svjetske organizacije Društva čudotvorne medaljice na čelu s generalnim direktorom Društva o. Tomažom Mavričem koji je generalni superior Misije Družbe sv. Vinka Paulskog (CM) sa sjedištem u Rimu. S. Kaja je podsjetila na prošlogodišnji posjet potpredsjednika Svjetskog udruženja štovatelja BDM čudotvorne medaljice – o. Carola Pibera, CM, koji je tada istaknuo zadovoljstvo širenjem pobožnosti BDM čudotvorne medaljice na našim prostorima i pomogao konkretnim savjetima kako pristupiti Druš-

104

VIJESTI • lipanj 2019.

tvu i djelovati kao dio njega. Vjernici su se potom autobusima i pješice uputili na brdo Kondžilo gdje ih je župnik upoznao s burnom i bogatom poviješću svetišta Gospe Kondžilske i s vrijednom Gospinom slikom. Rekao je kako je Kondžilo, odnosno Komušina, najveće i najpoznatije marijansko svetište u Bosni i Hercegovini, gdje se godišnje okuplja pedesetak tisuća, a za svetkovinu Velike Gospe tridesetak tisuća hodočasnika, Marijinih štovatelja. Nakon zajedničke okrjepe, program zavjetnog hodočašća nastavljen je u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Komušini duhovskom meditacijom, koju je pripremila s. Samuela Markanović. Cjelodnevni program bio je i dobra priprava za svetkovinu Pedesetnice, ali i kruna okupljanja štovatelja BDM čudotvorne medaljice, ove godine, oko milosnog lika Gospe Kondžilske. (IKA) Proslavljen zlatni jubilej misništva dominikanca Hrvoja Lasića 9. lipnja 2019.

Na svetkovinu Duhova, 9. lipnja, u samostansko-župnoj crkvi Bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici, dominikanac Hrvoje Lasić, umirovljeni sveučilišni profesor filozofije, misnim slavljem proslavio je zlatni jubilej misništva. Misu je slavio u koncelebraciji s o. Marinkom Zadrom, priorom, o. Vjekoslavom Lasićem – rođenim bratom, drugom subraćom iz oba zagrebačka samostana, fra Antom Orečem, predstavnikom hercegovački franjevaca iz Dubrave, uz asistenciju dominikanskih bogoslova te okupljeni puk. Prije početka misnog slavlja, domaćin i prior tamošnjeg samostana pozdravio je slavljenika i okuplje-

ne, posjetivši kako se svake godine uoči blagdana sv. Antuna u toj crkvi okupljaju vjernici koji svoje podrijetlo vuku iz Uzarića pokraj Širokog Brijega, a žive u Zagrebu. Stoga je ovogodišnje okupljanje u znaku inicijatora redovitih godišnjih susreta – slavljenika o. Hrvoja, koji i sam potječe iz hercegovačkog mjesta znamenitih ljudi. Euharistijsko slavlje predvodio je svečar, a propovijedao je prior koji je uvodno podsjetio da je Hrvoje rođen 16. siječnja 1942, a zatim i na njegov dominikanski redovnički put koji je počeo odlaskom u sjemenište na poticaj majke Ane. Naime, kad je u Uzariće došao sad već pokojni dominikanac Kerubin Mekjavić kako bi pozvao tamošnje mladiće u dominikanski red, Hrvoje nije bio u kući. No, majka mu je poslije rekla da je svejedno primljen u dominikansko sjemenište. Prva četiri razreda osnovne škole Hrvoje je završio u Uzarićima, a druga četiri u Širokom Brijegu 1958. godine. Srednju je školu završio u Dominikanskoj klasičnoj gimnaziju u Bolu na Braču godine 1962. Nakon odsluženja vojnoga roka u Zagrebu je 1964. položio jednostavne zavjete, a tri godine poslije, 1967, svečane, doživotne zavjete, rekao je prior i njegov kolega iz gimnazijskih dana. Godine 1968. poslan je na dovršenje filozofsko-teološkoga studija, a 1969. zaređen je za svećenika u Švicarskoj u Fribourgu. Na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Fribourgu godine 1970. godine je magistrirao, a godine 1977. na istom je Sveučilištu uspješno obranio doktorski rad: „Filozofski i teološki aspekti u raspravi R. Garrigou-Lagrangea – Mauricea Blondela o problemu istine“. U Fribourgu je akademske godine 1975/76. radio kao asistent, a od 1981. do umirovljenja 2009. predavao je filozofiju na Filozofsko-te-

105 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ološkom institutu i na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Objavio je i uredio više knjiga, znanstvenih publikacija te je autor brojnih članaka. Propovjednik i više mandatni provincijal Hrvatske dominikanske provincije, o. Marinko još je podsjetio na slavljenikove brojne službe u Provinciji. Bio je odgojitelj sjemeništaraca i studenata u više navrata, zamjenik provincijala, definitor, regens, provincijski i samostanski vijećnik, bibliotekar, voditelj duhovne obnove u župama, duhovnik i ispovjednik redovnica, studenata, voditelj duhovnih vježbi redovnica, studenata… Prisjetio se i zanimljivih zajedničkih događaja. Završavajući, o. Marinko rekao je da je Hrvoje bio i ostao dobar čovjek te mu zaželio da ga Duh Sveti vodi i nadahnjuje dalje kroz život. O. Hrvoje Lasić živi u dominikanskom samostanu Kraljice svete krunice u Zagrebu. Liturgijsko pjevanje animirali su dominikanski studenti. (dominikanci.hr) Nova uprava Zagrebačke provincije Presvetog Srca Isusova i Marijina Družbe sestara Služavki Maloga Isusa 16. do 19. lipnja 2019.

Na XVI. redovitom provincijskim kapitulu Zagrebačke provincije Presv. Srca Isusova i Marijina, Družbe sestara Služavki Maloga Isusa koji je održan od 16. do 19. lipnja 2019. u provincijskoj kući u Zagrebu, Nova ves 55, izabrana je nova Provincijska uprava kako slijedi: • s. M. Petra Marjanović, provincijska glavarica, • s. M. Beatis Čajko, prva savjetnica i zamjenica provincijske glavarice,

• s. M. Leonida Koch, druga savjetnica, • s. M. Emanuela Pečnik, treća savjetnica, • s. M. Nikoleta Košćak, četvrta savjetnica. Franjevke u Dubrovniku proslavile 150. obljetnicu svoje Družbe 21. lipnja 2019.

Sestre franjevke u samostanu Preobraženja Kristova „Od Sigurate“ u Dubrovniku proslavile su u petak 21. lipnja 150. obljetnicu nastanka svoje Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja. Kolijevka Družbe je u Mariboru, a njezini korijeni sežu u sredinu 19. stoljeća u Graz u Austriji. Sestre u Dubrovniku pripadaju Provinciji Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu, a tijekom ove jubilarne godine nastoji se u svakoj sestarskoj kući prigodno obilježiti jubilej. Predstojnica samostana s. Marislava Samardžić na početku je pozdravila sve okupljene, podsjetivši uz ostalo kako je jubilarna godina, pod geslom „Hvalite Gospodina, zahvaljujte i služite njemu u poniznosti“, svečano otvorena 13. rujna 2018. godine u Mariboru, a završno jubilarno slavlje bit će 7. rujna ove godine, također u Mariboru. Izdvojila je nekoliko činjenica vezanih za taj samostan i

106

VIJESTI • lipanj 2019.

ostao netaknut. Prepoznala je u tome Božji znak, „njegovo čudo kojeg smo sami svjedoci“. Obnovom porušene crkve 1995. godine otkriveni su temelji iz 6. stoljeća, dijelom iz 9. stoljeća.

crkvicu Preobraženja Gospodinova „koje u vjeri doživljavamo kao živi znak Božje prisutnosti među nama i njegove blizine u svim našim životnim previranjima“. Spomenula je brižno čuvane zavjetne darove pomoraca, ostavljenih u Crkvi iz zahvalnosti Bogu za sretnu plovidbu i vjernost svojoj obitelji i svome domu, koji također o tome svjedoče. Podsjetila je kako su se pred likom Gospe od Sigurate molitve upućivale i u olujama i suši i svakoj drugoj potrebi. U samostanu se tradicionalno slavila i svečana devetnica Božiću kojoj je nazočio i biskup. „Sestre su na ovom svetom mjestu, možemo tako reći, živjele sa svojim Gradom, molile i žrtvovale se, bdjele nad njim u svim njegovim previranjima i poteškoćama. Zahvalni smo danas svim sestrama franjevkama od Sigurate koje su plele živo tkivo vjere, uljudbe i kulture, a posebno se u molitvi sjećamo onih koje su svoj ovozemaljski dom zamijenile vječnim“, kazala je kućna predstojnica. Prisjetila se i nedavne prošlosti kada su u više navrata u Domovinskom ratu samostan i crkva bili pogođeni, najrazornije 29. svibnja 1992. godine, kada je crkva bila izravno granatirana i porušena, ali Gospin oltar je

O 150 godina dugoj i zanimljivoj povijesti Družbe koja se razgranala po Europi i u misijskim zemljama, govorila je s. Marta Škorić. Tu prvu Družbu utemeljila je s. Franciska Antonija Lampel 1843. u Grazu, a od nje su se razvile četiri zajednice u nekoliko zemalja. Vizija je bila posvetiti se odgoju i obrazovanju siromašnih djevojaka te je na tom tragu nastala redovnička zajednica. Spomendan sv. Terezije Avilske 15. listopada 1864. godine uzima se kao dan kada su prve sestre iz Austrije, na poziv mjesnog biskupa, došle u Maribor. Prepoznajući velike potrebe siromašne i zapuštene djece u Mariboru, s. Margarita Puher, prva predstojnica nove zajednice u Mariboru, uz pomoć biskupa utemeljuje novu družbu 1869. godine. Prve dvije sestre u Split su došle godine 1904, a na Lovretu s vremenom nastaje kolijevka splitske provincije. Prisutnost sestara Provincije Presvetog Srca Isusova na području Dubrovačke biskupije seže u 1919. godinu, od kada su školske sestre franjevke te provincije kraće ili dulje boravile ispunjavajući svoje poslanje u Dubrovniku, na Grudi, u Mandaljeni te na Badiji. Govoreći o djelovanju sestara u Africi od godine 1974, s. Marta istaknula je posebno s. Claru Agano Kahambu koja je 2016. ubijena u uredu Župne škole sv. Magdalene, a pokopana je u Luhwiniji, te je redovnice na neki način smatraju mučenicom. Danas sestre te provincije djeluju u Hrvatskoj, Kongu i u Njemačkoj.

107 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Pjesmom je u programu, kao i kasnije na misnom slavlju, sudjelovao zbor mladih Gospe od Porata pod vodstvom vjeroučiteljice Željane Lučić. Euharistijsko slavlje u crkvi Sigurata predslavio je dubrovački biskup Mate Uzinić koji je čestitao sestrama jubilej te izrazio radost što su sestre koje djeluju u Dubrovačkoj biskupiji i koje su na tom području sigurno dale pečat, ovim okupljanjem proslavljaju taj jubilej. Zahvalio je i pokojnom biskupu Pavlu Butorcu koji je sestre pozvao u taj samostan gdje je nastalo veliko zajedništvo i ljubav koji se i dalje šire. Sestre svojim postojanjem i djelovanjem u samostanu Preobraženja Gospodnjega preobražavaju sve one s kojima se susreću, one koji tu dolaze, posebice susjede s kojima su povezane. Osvrćući se na slavlja jubileja općenito, biskup je napomenuo da se u takvim slavljima kriju i određene opasnosti. „Mi smo star narod, stara Crkva, kršćanstvo je ovdje od samih početaka, ušli smo u 14. stoljeće kršćanstva u hrvatskom narodu i toliko je stalno razloga za razne jubileje. I postoji opasnost da ostanemo zakopani u prošlost, u ono što je bilo, da se s tim što je bilo na neki način tješimo i da se nismo spremni suočiti s izazovima sadašnjosti i nismo spremni iskoračiti u budućnost“, kazao je biskup. Dodao je kako će se u Dubrovačkoj biskupiji 1050. obljetnica Feste sv. Vlaha proslaviti ne samo na način sjećanja na sve lijepo što je bilo nego je već započet put prema biskupijskoj sinodi, kako bi taj ogledan primjer dubrovačke tradicije pomogao svima otkriti izazove za vjeru, kršćanski život, poslanje u ovom trenutku, ne bi li se moglo odgovo-

riti izazovima ovog vremena. „Vjerujem i da vašoj zajednici, redovničkoj obitelji, ovaj jubilej može pomoći da ne ostane zakopana u prošlost, nego da vidi što i kako sada, da otvorenim očima pogleda sadašnjost i u toj sadašnjosti da pronađete način na koji najbolje možete odgovoriti onom poslanju i pozivu koji Bog ima s vama u skladu s karizmom vaše redovničke zajednice“, poručio je biskup. Potvrdu ovakvom načinu razmišljanja biskup je pronašao i u dnevnim misnim čitanjima. U Drugoj poslanici sv. Pavla Korinćanima, Pavao se po ljudsku hvali s poteškoćama, s onim što je Bog učinio u njegovu životu. I slavlje jubileja je pogled unatrag, od početaka zajednice u Austriji, preko Maribora, Splita do Dubrovnika, ustvrdio je biskup te nastavio kako pogled unatrag ne znači hvaliti se svojim postignućima, nego onim što je Bog preko ljudskih slabosti učinio za sestre i njihovu zajednicu. Nije dovoljno ni sa zahvalnošću analizirati slabosti i Božje milosti nego treba ići još i dalje, te se preispitati, na što poziva evanđeoski ulomak dana, o tome gdje je srce sestara i zajednice. „Gdje ti je blago ondje će ti biti i srce“, citirao je biskup Evanđelje. Potom je naveo i rečenicu prve školske sestre franjevke u Grazu, s. Franciske Antonije Lampel, koja je kazala da sestre trebaju biti ponajprije s Bogom. Je li još uvijek srce sestara ljubavlju izgara za Boga, zapitao se biskup. To je konkretna ljubav koja se treba utjeloviti u osobu, a ta osoba je Isus Krist. U nastavku propovijedi biskup Uzinić spomenuo je i sv. Franju koji je svojim životom na najbolji način nasljedovao Krista. Slijedeći njega i sestre mogu konkretizirati ljubav kojom ih Bog ljubi.

108

VIJESTI • lipanj 2019.

U preispitivanju o tome gdje je danas srce zajednice, srce sestara i je li njihova kuća Kristov dom, biskup je progovorio i o tome što treba da bi srce zajednice prokucalo na pravi način, da bi se zajednica bez straha i s ljubavlju suočila sa sadašnjošću i gledala u budućnost. Svjetiljka ove zajednice svijetli već 150 godina u Europi i Africi, ustvrdio je biskup, te poželio sestrama da u Dubrovniku i dalje svijetli, „da im srce bude kod Gospodina kako bi mogle biti odraz njegove ljubavi“. S vjernicima okupljenim u crkvi kao i ispred crkve biskup je izmolio molitve potrebne za potpuni oprost koji se tijekom ove godine, uz uobičajene uvjete, može dobiti u svim crkvama te Družbe. Na slavlju su uz svećenike i vjernike sudjelovale i sestre iz drugih redovničkih zajednica. Školske sestre franjevke Splitske provincije u samostan Sigurata u Dubrovnik došle su polovicom 20. stoljeća, na zamolbu dubrovačkog biskupa Pavla Butorca, na mjesto gdje su od 13. stoljeća sve do prve polovice 20. stoljeća živjele trećoretkinje sv. Franje, čija je nazočnost iščeznula. Splitske sestre franjevke se, uz življenje svoje karizme, od tada brinu i o jednom od najstarijih samostana u Dubrovniku. Unutar samostana 1983. godine sestre su uredile i čuvaju zbirku vrijednih samostanskih umjetnina. Među vrijednostima koje čuvaju je i Bambin, figura djeteta Isusa, koji im je ostavila Anica Bošković, sestra Ruđera Boškovića. Jedina su ženska redovnička zajednica unutar zidina Grada, a trenutačno tu živi pet sestara. Uz Dubrovnik, sestre ove Provincije služe i u Trpnju. (IKA)

Godišnji susret sestara Družbe Kraljice svijeta 21. do 22. lipnja 2019.

Sestre Družbe Kraljice svijeta održale su svoj godišnji susret od 21. do 22. lipnja 2019. u glavnoj kući u Dubravi. Sestre su željele preispitati svoj život i rad u svijetlu Papine pobudnice „Radujte se i kličite“ o pozivu na svetost u suvremenom svijetu. Prigodnom prezentacijom obrađeno je četvrto poglavlje Pobudnice – „Neke značajke svetosti u današnjem svijetu“, a to su: postojanost, strpljivost i blagost; radost i smisao za humor; odvažnost i žar; u zajednici i u stalnoj molitvi. Svoj rad sestre su osmislile teoretskim dijelom i radom u skupinama, gdje su mogle iznijeti svoja razmišljanja, iskustva i prijedloge življenja svetosti u današnjem svijetu, na svom radnom mjestu. Drugi dan započeo je klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom i nastavio slavljem sv. mise zahvalnice tijekom koje su za pedeset godina života u Družbi zahvalile sestre: s. Ruža Livaja, s. Cecilija Krešo, Anđa Gadža, s. Ružica Ljubičić, s. Anica Ćurić i s. Terezija Šarčević; za četrdeset godina s. Marija Mamuzić i za dvadeset godina s. Ljubica Josić. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Andrija Miličević. Vjerno osluškujući Kristov naputak da se najprije brinu za Kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a da će im se ostalo nadodati, sestre su nakon zajedničkog druženja za stolom krenule na svoja radna mjesta s odlukom da će vjerno i ustrajno nastojati svjedočiti Božju svetost kako bi se u njima i po njima proslavio Bog. (s. Marina Lukač)

109 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

50 godina življenja redovničkih zavjeta u Đakovu proslavilo dvanaest sestara

svoj život i baciti pogled unatrag, svjesne da Bog izabire i poziva.

22. lipnja 2019.

Zatim je govorio o višestrukom pozivu: najprije pozivu na život preko roditelja, zatim drugom pozivu po krštenju kojim nas je podigao na život djeteta Božjega i o pozivu koji je upućen svakome vjerniku – pozivu na suradnju u njegovu stvarateljskom i otkupiteljskom djelu.

Na svetkovinu Posvete samostanske crkve Presvetoga Srca Isusova, 22. lipnja, jubilej vjernosti Gospodinu kroz 50 godina življenja redovničkih zavjeta u Đakovu je proslavilo dvanaest sestara. Zlatni jubilej proslavile su: s. M. Svjetlana Paljušević (Dolje, Crna Gora), s. M. Valentina Andrašević (Podravska Moslavina), s. Maja Mikić (Vidovice, BiH), s. Mirabilis Rittgasser (Marijanci), s. Benedikta Tumpa (Zagreb), s. Mileva Jaman (Banovci, Vrbica) koja radi bolesti nije mogla biti nazočna ali je pratila obred na bolesničkom odjelu, s. M. Ignacija Ribinski (Derventa, BiH), s. M. Jacinta Mandura (Matina, BiH, Vel. Kopanica), s. Margarita Mišković (Vidovice, BiH), s. Arimateja Oršolić (Oštra Luka, BiH), s. M. Ivanka Jukić (Runovići), s. M. Blaženka Perković (Slobodnica, Slavonski Brod). Slavlje je predvodio umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić u koncelebraciji s nadbiskupom i metropolitom Đurom Hranićem, pomoćnoga biskupa Ivana Ćurića i u zajedništvu s brojnim svećenicima. Na tom velikom slavlju okupila se brojna rodbina i prijatelji slavljenica. Među rodbinom bila je i stogodišnja majka s. M. Blaženke. U sadržaje slavlja u crkvi uvodio je rektor samostanske crkve vlč. Zdenko Ilić. U svečanoj homiliji mons. Srakić naglasio je između ostaloga da su sestre jubilarke izborom tekstova Sv. pisma za to liturgijsko slavlje (Poslanica Kološanima – o izabranju bez naših zasluga i Evanđelje po Mateju – o ispitu ljubavi apostola Petra), željele razmotriti

Nadbiskup je ukazao na više vrsta odgovora na taj poziv: ushićeni odgovor u žaru mladenaštva, zreli odgovor u potpunom predanju te u starosti odgovor kroz pokoravanje „više Bogu nego ljudima“. Podsjetio je na težinu Božje riječi, ne samo u času izbora nego i u životu. Istaknuo je da se sada očekuje naš odgovor, jasan, hrabar, iako može biti i drhtav u isto vrijeme. Kao što za Petra nije bilo dovoljno odgovoriti jednom, tako su i naše jubilarke trebale kroz 50 godina izabirati putove koji Božjoj ljubavi daju priliku da bude izabrana. Nadbiskup je posvijestio i to da u čvrstoći ljubavi prema Kristu leži posvećenje. Pozvao je jubilarke da njihova svjetlost i nadalje svijetli u svijetu, da svijetli u ljubavi prema Bogu, poučava, uvjerava, evangelizira, oplođuje, oduševljava i hrabri. Osvrnuo se i na današnjicu u kojoj se mnogo raspravlja o redovničkom i svećeničkom životu kao nečemu što se izdiže iznad svijeta te ustvrdio da je zapravo bit toga života u odgovoru Kristu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim, a ti prati naše korake, da ispunimo ono na što si računao kad si nas stvorio, kad si nas otkupio, posvetio i pozvao u samostan.“ Euharistijsko slavlje animirao je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo. Ivana

110

VIJESTI • lipanj 2019.

Andrića, koji je ujedno i zamjenik rektora samostanske crkve. Nakon svečanosti u crkvi, slavlje je nastavljeno za obiteljskim stolom na ljetnoj terasi Centra Amadea. (IKA) 60 i 50 godina redovničkih zavjeta sestara Presvetog Srca Isusova 24. lipnja 2019.

Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova proslavile su 24. lipnja, u župnoj crkvi na Donjoj Drenovi, velike jubileje redovničkih zavjeta svojih članica, a misu zahvale predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić. S. Marinka Mikić proslavila je 60. obljetnicu, a osam sestara zlatni jubilej polaganja zavjeta: s. Amalija Budimir, s. Anastazija Vukić, s. Bartolomeja Raguž, s. Blanka Turčić, s. Dionizija Petric, s. Hermina Hader, s. Klara Jeličić i s. Karmen Jelčić. Vrhovna predstojnica Družbe s. Dobroslava Mlakić podsjetila je na početku mise da sestre koje proslavljaju važne jubileje pokazuju primjer ustrajnosti te da su znale podnositi žrtve u vremenima kada nije bilo lako djelovati kao redovnica. „To su sestre koje su djelovale na župama Riječko-senjske nadbiskupije, a s. Marinka, orguljašica koja slavi 60. obljetnicu zavjeta radila je na župama još u vrijeme Senjsko-modruške biskupije. Među sestrama su katehistice i sviračice kao i one koje su vodile kućanstva na župama, ali i radile razne poslove u bivšem sustavu jer su bile raspršene i nisu imale gdje živjeti nakon što su nam kuće oduzete. Neke od njih su niz godina radile u Bogoslovnom sjemeništu u Rijeci ili skrbile za bolesne i starije u socijalnim i karitativnim domovima u domovini i inozemstvu. Uz zahvalu Gospodinu molimo ga i da bude još takvih sestara“, rekla je s. Dobroslava.

Nadbiskup je u propovijedi zahvalio sestrama slavljenicama, ali i cijeloj Družbi, jedinoj autohtonoj riječkoj, na svemu što čine ne samo na području Riječke nadbiskupije, nego i u drugim biskupija i inozemstvu. Njihov je redovnički poziv usporedio s onim proročkim sv. Ivana Krstitelja koji je pripremao ljude na Kristov dolazak. „Drage sestre jubilarke, kao Ivan Krstitelj tako su i svi kršćani, a posebno Bogu zavjetovani muškarci i žene, pozvani biti Isusovim pretečama, tj. pripremati ili, bolje rečeno, prokrčivati mu put do ljudskih srdaca koja on želi očistiti svojom milošću i prosvijetliti svojim Duhom. Svi kojima Otac nebeski povjerava tako odgovoran zadatak moraju posjedovati duh poniznosti i poslušnosti, kao i spremnost, poput Isusa i Ivana Krstitelja, radije poginuti nego iznevjeriti onoga koji ih je pozvao da mu budu preteče. Ime Ivan znači ‚Bog se smilovao‘. Smilovao se tako da nam je za Spasitelja poslao svojega jedinorođenog Sina, koji nam je bio u svemu sličan osim u grijehu, i koji se radi nas i našeg spasenja dao razapeti na križ. Ivan Krstitelj je u tome vjerno nasljedovao Isusa. To znači da je bio ne samo njegov preteča nego i njegov nasljedovatelj. Štoviše, preteča jer je nasljedovatelj! Sve to treba resiti i svakog Isusova učenika i učenicu, a posebno one koji mu se po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti nastoje što više suobličiti, odnosno biti što vjernija njegova slika“, rekao je mons. Devčić. Nadbiskup je sestre tako uputio da svoj redovnički poziv promatraju upravo kao znak Božjeg smilovanja narodu. „Kao što je u ono vrijeme pozvao Ivana Krstitelja da pripremi ljude za Isusov dolazak, a prije toga je neprestano slao narodu proroke, tako i danas iskazuje svoje smilovanje svakom naraštaju odabirući i pozivajući uvijek nove preteče da ljudska srca pripreme za njegov milosni

111 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

pohod“, rekao je nadbiskup te izrazio nadu da će uz Božju pomoć i dalje biti odaziva na redovnički ili svećenički poziv. (IKA) Vrhovni kapitul Družba sestara franjevki od Bezgrješne Od 21. do 25. lipnja 2019.

Družba sestara franjevki od Bezgrješne održala je od 21. do 25. lipnja u svojoj Kući matici u Šibeniku redoviti vrhovni kapitul, koji je imao izborni i radni dio. Misao vodilja vrhovnog kapitula bila je u duhu sv. Franje Asiškoga: Ne samo sebi živjeti, nego drugima koristiti. U radnom dijelu kapitula analiziralo se stanje Družbe kroz razne izvještaje i anketu provedenu u zajednici. U završnom dijelu donesene su odluke i smjernice za daljnji život i djelovanje Družbe. U izbornom dijelu za vrhovnu poglavaricu izabrana je s. Terezija Zemljić, za zamjenicu vrhovne poglavarice s. Slavica Bezjak, za vrhovne savjetnice: s. Valentina Mandarić, s. Mandica Starčević, s. Zvonimira Nimac i s. Ana Tadić. Misu sa zazivom Duha Svetoga sa sestrama kapitularkama na početku kapitula slavio je šibenski biskup Tomislav Rogić. U homiliji istaknuo je kako poslanje redovnice ima ulogu znaka u svijetu. „Poslao nas je da izvršavamo volju njegovu i onda kada toga nismo svjesni. Možda je to i najljepši dio našeg poziva u Crkvi, da Bog djeluje preko nas i onda kad toga nismo svjesni. Kad jednostavno predstavljamo vidljivi znak koji na njega upućuje. Događa se to po onome što činimo i za što živimo. Događa se to i po znaku odjeće koju nosimo i po njoj u javnosti svjedočimo.

Bog je svoje želio drugačije, da budu drugačiji od svega ostalog u svijetu. Tako se njegova svetost i prisutnost pokazuje u svijetu. Poziv je dakle biti i ostati drugačiji, ne dopustiti da nas svjetovno zaokupi i sebi poistovjeti. Biti i ostati znak, puno puta i osporavan, ali uvijek izazovan.“ Duhovnu pripremu za kapitul vodio je fra Ivan Režić, magistar novaka s Visovca. Posljednji dan sestre kapitularke pohodile su grob svoje utemeljiteljice, službenice Božje majke Klare Žižić u crkvi sv. Lovre, gdje su se zadržale u molitvi s preporukom da ih njihova utemeljiteljica zagovara pred licem Božjim u svim potrebama i nastojanjima kako bi u svom poslanju ostale vjerne karizmi svoje utemeljiteljice u služenju Crkvi i naviještanju Kraljevstva Božjega ljudima današnjeg vremena. Misu zahvalnicu na završetku kapitula sa sestrama je slavio umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas u koncelebraciji s fra Matom Topićem, redovitim misnikom sestara. Biskup Ivas je višestoljetnu Družbu sestara franjevki od Bezgrješne, utemeljenu 1679. godine, dakle, prije 340 godina u Šibeniku, prispodobio sa stablom i nazvao ga Klarinim stablom. „Ima jedno stablo – Klarino stablo sestara franjevki od Bezgrješne. Razmišljao sam ovih

112

VIJESTI • lipanj 2019.

dana: Koliko se toga događalo ovih stoljeća u našem gradu Šibeniku, u našoj Crkvi, u Hrvatskoj, u svijetu? Koliko se ljudskih djela i institucija, velikih i malih i moćnih, i dobrih ali i loših, pa i zlih i opakih rađalo, trajalo neko vrijeme, pa onda umiralo i nestajalo, čak i iz spomena ljudi i povijesti. A Klarino stablo odolijeva, bori se u svim zamkama povijesti, živi i prolazi kroz sve tjesnace i bespuća vremena. Živi, jer živi ne svojim, nego Božjim životom, po primjeru Bezgrješne, po primjeru asiškog siromaha, po primjeru, po tragu, u vjerničkom i Božjem duhu svoje prve majke službenice Božje Klare i mnogih njezinih svetih sestara.“ (IKA) Doktorirala s. Marijana Mohorić, SCJ 26. lipnja 2019.

Na Papinskom sveučilištu Salesiana u Rimu u srijedu 26. lipnja, članica Družbe Presvetog Srca Isusova, s. Marijana Mohorić, SCJ uspješno je obranila doktorsku disertaciju pod naslovom „Il volto della catechesi croata. Studio del processo di rinnovamento catechistico postconciliare in Croazia“ („Lice hrvatske kateheze. Studij o procesu postkoncilske katehetske obnove u Hrvatskoj“). U ispitnoj komisiji bili su: predsjednik ispitne komisije prof. dr. Mauro Mantovani, SDB, rektor Papinskog sveučilišta Salesiana, moderator disertacije prof. dr. sc. Mario Oscar Llanos, SDB, dekan Fakulteta odgojnih znanosti, prof. dr. sc. Giuseppe Biancardi, SDB, drugi relator, prof. dr. sc. Ubaldo Montisci, SDB, treći relator, prof. dr. sc. Kevin Otieno Mwandha, SDB, prisutan u svojstvu zamjene generalnog Tajnika spomenutog sveučilišta.

Obrani su nazočili: vrhovna predstojnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova s. Dobroslava Mlakić, SCJ, savjetnica, s. Kristina Tunić, SCJ, prof. dr. sc. Carmelo Dotolo, dekan Fakulteta misiologije pri Papinskom sveučilištu Urbaniana, doc. dr. sc. don Zdenko Dundović, pročelnik Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru, doc. dr. sc. don Elvis Ražov, profesor na spomenutom Odjelu, doc. dr. sc. Diana Nenadić-Bilan sa Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, gđa Arijana Mračić, tajnica Teološko-katehetskog odjela te ostali prijatelji i poznanici. Disertacija je podijeljena u pet poglavlja. U prvome poglavlju se donosi opis konteksta života i djelovanja Katoličke Crkve u Hrvatskoj s obzirom na političko-socijalne i kulturalne uvijete. U drugome se donosi povijesni presjek razvoja hrvatske kateheze, posebice njezina metodološka obnova. Polazeći od rezultata prvog dijela hrvatskog katehetskog pokreta, u središnjem, trećem, poglavlju donosi se periodizacija katehetskog pokreta u Hrvatskoj od 1965. do 2018. godine, gdje se identificira deset faza njegova razvoja s obzirom na obnovu župne kateheze, a pri čemu se u međusoban odnos stavljaju tri razine: promicateljska, normativna i praktična. U četvrtom poglavlju, koje donosi detaljnu analizu katehetskih dokumenata, u različitim fazama njihova nastajanja i provedbe, utvrđuje se identitet kateheze u Hrvatskoj na normativnoj razini, a u petom se analizira kristalizacija obnoviteljskih nastojanja u odabranim, stranim i domaćim, katehetskim priručnicima koji su označili razvoj župne kateheze u nas. Disertacija se temelji na neobjavljenim izvorima, prikupljenim u šest hrvatskih arhiva i jednom vatikanskom. Radnja donosi brojne zanimljivosti i novosti

113 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ne samo o postkoncilskoj obnovi kateheze u nas, već i onoj u prvoj polovici 20. stoljeća. Sestra Marijana Mohorić rođena je 25. kolovoza 1979. godine u Rijeci. Osnovnu školu završila je 1994. godine u Donjem Jelenju, a Prvu riječku hrvatsku gimnaziju u Rijeci 1998. U Družbu sestara Presvetog Srca Isusova stupila je 1994. godine. Prve zavjete položila je u Rijeci 2000. godine. Tijekom juniorata radila je na Župama Krnjevo, Lovran, Gornja i Donja Drenova, te u svetištu BDM na Trsatu, i studirala je na Teologiji u Rijeci, područnom studiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirala 2006. godine. Iste godine poslana je na studij u Rim. Na Papinskom sveučilištu Salesiana, pri Fakultetu Odgojnih znanosti 2009. godine završila je specijalistički studij u pastoralu mladih i katehetici. Od 2012. do 2018. godine bila je članica vrhovnog vijeća i tajnica Družbe sestara Presv. Srca Isusova, a od 2014. do 2018. godine i voditeljica Povjerenstva za pastoral mladih i animaciju zvanja. Od akademske godine 2016/2017. predaje na Teološko-katehetskom Odjelu Sveučilišta u Zadru kao vanjski suradnik. (H. Anušić) U Splitu proslavljena 150. obljetnica Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja 28. lipnja 2019.

Središnje euharistijsko slavlje u samostanu na Lovretu, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 28. lipnja, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. U koncelebraciji je bilo više svećenika predvođenih predstojnikom Ureda za duhovna zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije

i rektorom CBS-a don Jurom Bjelišem te nadbiskupovim tajnikom don Gabrijelom Kamberom. „Danas se na poseban način sjećamo sestara koje su nam prethodile i svojim nam životom pokazale put, kako bismo s vjerom u Božju providnost radile na izgradnji Kraljevstva nebeskoga. Devet sestara naše provincije danas slavi svoj dijamantni i zlatni jubilej redovničkog života te im od srca čestitam. Hvala i vama, Oče nadbiskupe što svojom prisutnošću uveličavate naše slavlje. U franjevačkom duhu poniznosti nastavimo svoj redovnički hod hvaleći Gospodina za sva divna djela“, rekla je provincijalna predstojnica s. M. Andrea Nazlić, pozdravljajući nadbiskupa, sve prisutne svećenike, redovnice i redovnike. „Vaš jubilej je milosni događaj za našu Crkvu, za grad Split i za sve ljude koje ste svojim djelovanjem približile jedinom Gospodinu. Zahvalni smo za vašu nazočnost i za sve što ste kroz svoj rad darovale našoj Crkvi i društvu. Mnoge od vas su djelovale kao katehistice, odgojiteljice, pastoralne djelatnice, medicinske sestre i misionarke. Na današnju svetkovinu Presvetog Srca Isusova želim vam da i dalje crpite snagu iz izvora Njegove ljubavi“, rekao je nadbiskup Barišić u uvodnom dijelu homilije.

114

VIJESTI • lipanj 2019.

Istaknuo je kako nas Gospodin ljubi cjelovitom ljubavlju, ljubavlju koja nije ničim uvjetovana i koja uvijek želi dotaknuti naša srca. Osvrćući se na evanđeoski tekst, naglasio je kako izgubljena ovca simbolizira cijeli ljudski rod. „U Lukinu evanđelju, Gospodin je predstavljen kao Pastir. Potraga za jednom izgubljenom ovcom nam pokazuje koliko je svaka osoba važna. Sve nas Gospodin poznaje po imenu i svi smo potrebni Njegove ljubavi i milosrđa, jer je svatko na svoj način izgubljen.“ U nastavku je pojasnio kako u potpunosti možemo ljubiti Boga i bližnjega tek ako se susretnemo s Njegovom ljubavlju. „Kada dozvolimo Bogu da nas ljubi i dopustimo mu oblikovanje našega života, postajemo produžetak Njegove ljubavi. U tom trenutku smo sposobni promijeniti svoje društvo u skladu s porukom Kraljevstva nebeskoga.“ Upozorio je kako uvijek postoji opasnost da Boga, Njegov poziv i poslanje svedemo na izvršavanje zakona i zapovijedi. „Izvršavanje zemaljskih dužnosti bez suradnje s Njegovom ljubavi postaje iscrpljujuće za svakoga čovjeka. Čovjek na taj način postaje frustriran i opasan za svoje društvo i okolinu.“ Zaključujući, poželio je da po uzoru na Djevicu Mariju otvorimo svoja srca izvoru božanske ljubavi, kako bismo „u poniznosti bili produžena ruka našega Spasitelja“. Sestre su se za proslavu obljetnice pripremale trodnevnicom za vrijeme koje je organizirano cjelodnevno klanjanje, Dan otvorenih vrata samostana te svečana Večernja uz prigodnu akademiju. Družba je osnovana u Mariboru 1869. godine, nakon što se nekoliko sestara odijelilo od matične družbe u Grazu u Austriji, nastale

1843. godine. Sestre su iz Maribora došle u Split 1904. godine na poziv biskupa Filipa Frane Nakića. Godine 1922. Družba je razdijeljena na četiri provincije: mariborsku, hrvatsku sa sjedištem u Splitu, tršćansku i sjevernoameričku. Kasnije su nastale u našim krajevima još dvije provincije: mostarska (1932.) i sarajevska (1942). Danas Družba ima devet provincija i rimsku regiju. Vrhovna uprava Družbe je u Rimu. Splitska provincija ima naslov: Školske sestre franjevke Krista Kralja, Provincija Presvetog Srca Isusova. (IKA) Sestre Presvetog Srca Isusova proslavile svoj blagdan 28. lipnja 2019.

U petak 28. lipnja proslavljena je svetkovina Presvetog Srca Isusova, blagdan sestara jedine riječke autohtone Družbe koju je utemeljila službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić. Svečano euharistijsko slavlje u kapeli Kuće matice sestara Presvetog Srca Isusova na Donjoj Drenovi predvodio mons. Nikica Uravić, voditelj Povjerenstva za redovnice Riječke nadbiskupija u zajedništvu s mnogobrojnim svećenicima. Riječka Majka Marija Krucifiksa Kozulić u životu je imala mnoge križeve koji su se odrazili na sam život Riječke Majke, njezino poslanje, ali i na Zajednicu sestara Presvetog Srca Isusova koju je utemeljila. Sve te izazove i prepreke nastojala je s pouzdanjem u Boga nositi i prevladati. Svoje darove stavila je u službu Crkvi i potrebama društva, te se posvetila brizi za djecu i siromašne, rekao je mons. Nikola Uravić. Sestre, ali i mnogobrojne vjernike koji su ispunili kapelu Kuće matice sestara Presvetog Srca Isusova, potaknuo je na nasljedovanje Riječke Majke čije

115 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

srce je bilo ispunjeno suosjećanjem za potrebite, ali i suosjećanje prema probodenom Srcu Isusovom. Prigodnu riječ uputila je vrhovna predstojnica Družbe i postulatorica kauze za proglašenje blaženom službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić, č.M. Dobroslava Mlakić. Zahvalila je predvoditelju misnog slavlja kao i mnogobrojnim svećenicima koji su sudjelovali u proslavi glavnog blagdana sestara Družbe Presvetog Srca Isusova. Poslanje Riječke Majke sestre Presvetog Srca Isusova i danas nasljeduju iako su, u nama bližoj povijesti u tome nailazile na prepreke. „Naša utemeljiteljica je djelovala iz spoznaje da je Bog ljubav. Sveti Ivan apostol rekao je najljepšu definiciju našega Boga – Bog je Ljubav. Spoznavši da je Bog doista Ljubav koja nas neizmjerno ljubi i koja je kulminirala na Kalvariji na kojoj je Isus dao srce probosti za nas, službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić je tu ljubav, spoznajući je, htjela svojim riječima i djelima svjedočiti. Tu ljubav pružala je siromašnima, ostavljenima, djeci i mladeži.“ Postulatorica kauze dodaje da su do demokratskih promjena u RH sestre djelovale u 45 župa tadašnje Senjsko-modruške, odnosno Riječko-senjske nadbiskupije. „Živjele su izvan samostana nekonventualnim načinom života jer su im kuće bile oduzete i nacionalizirane. Nakon demokratskih promjena u RH sestre Družbe vraćaju se na izvore svog djelovanja. Danas sve više radimo s djecom i mladeži, ali sestre rade i u školama, crkvenim ustanovama i župama. Imamo svoje dječje vrtiće i Ženski učenički dom u Rijeci koji nosi ime utemeljiteljice Družbe, Marije Krucifikse Kozulić.“ Sestre će u subotu 6. srpnja proslaviti 120. godišnjicu svoga postojanja. Misu zahvalni-

cu u crkvi Blažene Djevice Marije Karmelske na Donjoj Drenovi u 10:30 sati predvodit će riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić. Senjsko-modruški biskup Antun Maurović 6. srpnja 1899. odobrio je i potvrdio Pravilo i Konstitucije Družbe koje je napisala utemeljiteljica Družbe, službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić, pod vodstvom kapucina fra Arkanđela iz Camerina. Time je crkveno-pravno utemeljena Družba sestara Presvetog Srca Isusova u Rijeci. U tijeku je završetak dijacezanskog dijela procesa za proglašenje blaženom Riječke Majke. Postulatorica kauze izrazila je nadu da će taj dio uskoro biti završen i dokumentacija biti poslana u Rim. (H. Anušić) Novo vodstvo Karmela svete Male Terezije u Kloštar Ivaniću 28. lipnja 2019.

Sisački biskup Vlado Košić, nakon izvršene vizitacije 22. svibnja, predsjedao je izborima za prioricu Karmela svete Male Terezije sestara karmelićanki u Kloštar Ivaniću. S. Danijela od Svete Obitelji (Licul) ponovno je izabrana za prioricu, a kako je to njezin uzastopni četvrti mandat, biskup je tražio i dobio od Kongregacije za posvećeni život u Rimu odobrenje te su poslije toga izabrane i sestre savjetnice: s. Marija Kristina od Presvetog Trojstva (Tropp) i s. Ana Marija od Utjelovljenja (Štefanac). Svečanim činom, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak 28. svibnja, biskup je uveo u službu novo vodstvo zazvavši na njih Božji blagoslov. Potom je biskup predvodio i misno slavlje u samostanskoj kapeli, a koncelebrirali su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić i župni vikar fra Franjo Vuk. U homiliji biskup je istaknuo da srce nije samo

116

VIJESTI • lipanj 2019.

dio tijela, nego je ono nutrina Boga koji je postao čovjek i koji nam neprestano daruje svoju ljubav, mir i oproštenje. Nakon mise biskup je u pratnji priorice s. Danijele, generalnog i župnog vikara posjetio bolesnu s. Margaretu i s njom se zadržao u kraćem, srdačnom razgovoru. (IKA) Sestre Presvetoga Srca Isusova slavile u Gospiću 28. lipnja 2019.

Sestre Presvetoga Srca Isusova koje djeluju u samostanu i Župi Otočac svečano su u petak 28. lipnja proslavile svetkovinu Presvetog Srca Isusova zajedno sa sestrama koje djeluju u biskupskom domu u Gospiću. U dvorani biskupije gospićko-senjski biskup Zdenko Križić održao im je predavanje o štovanju Srca Isusova i Njegovoj ljubavi prema čovjeku. „Blagdan Srca Isusova započeo se slaviti u nekim crkvama još od 17. stoljeća, a uveden je kao obvezan za opću Crkvu u 19. stoljeću, odnosno 1856. Međutim, pobožnost prema Srcu Isusovu datira još od početka 13. stoljeća. Vrlo stara kršćanska tradicija uočila je mistično rađanje Crkve baš u trenutku kada je probodeno Isusovo srce. Uvođenje blagdana za opću Crkvu izazvalo je protivljenje nekih teoloških struja koje su tvrdile da Crkva s tim čini idolatriju jer slavi, ne realno nego neko metaforičko srce. Odgovor Crkve bio je da se s ovim blagdanom slavi, s jedne strane Isusovo čovještvo, s druge strane Božja ljubav prema ljudima koja se očitovala u Isusu kad je svoj život dao za spas ljudi“, rekao je biskup. U Isusu Bog je ljudima objavio svoje lice i svoje srce, a Isus je Boga objavio kao ljubav. Ta objava Boga kao ljubav tako je velika da

je ljudima to teško i vjerovati. Isusove prispodobe o rasipnom sinu, izgubljenoj ovci, i druge, kao i sami Isusovi susreti s grešnicima i patnicima pokazuju tu nevjerojatnu ljubav i otkrivaju Božje lice za kakvim je čovjek čeznuo od svoga postanka. Crkva ovom svetkovinom daje zahvalnost za tu Božju ljubav koju nećemo nikada dostatno razumjeti i za nju zahvaliti, pojasnio je mons. Križić. „Da bismo bolje razumjeli sam naziv blagdana, potrebno je bolje razumjeti značenje srca u Svetom pismu. U odnosu na nas i naše vrijeme gdje srce, prije svega, označava stvarnost koja sadrži ljubav, osjećaje, nježnost i slično, značenje srca u biblijskoj tradiciji je daleko šire i jače. Ono je središte cjelokupnog života čovjeka. U Mudrim izrekama (4,23) stoji: ‚Sine moj, povrh svega čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.‘ U tom smislu nalazimo u Bibliji najrazličitije uloge i funkcije srca“, rekao je biskup i kratko se osvrnuo na neke od njih. Poruka je Novoga zavjeta: „Pred Bogom možemo umiriti svoje srce, zašto god nas ono optužuje, jer je Bog veći od našega srca. On poznaje sve“ (1 Iv 3,19–20), rekao je biskup Križić i izlaganje završio riječima: „Ako smo spremni na promjenu, ako to želimo, imamo kome predati svoj jad i opet iznova započeti. Isus nas poziva da učimo od njega jer je blaga i ponizna srca. Trebamo to htjeti, iako to ostvariti nije samo u našoj moći. Uz naša nastojanja moramo stalno vapiti da on učini srca naša po srcu svome.“ Slijedila je rasprava i zajednički objed s biskupima ordinarijem Križićem i umirovljenim Milom Bogovićem, generalnim vikarom mons. Marinkom Miličevićem, kancelarom i tajnikom preč. Mišelom Grgurićem, domaćim župnikom preč. Mariom Vazgečem,

117 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ekonomom preč. Nikolom Turkaljem, đakonom Josipom Tomljanovićem, bogoslovom Domagojem Tujmerom te prijateljima i suradnicima sestara. Uz svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, proslavili su i zlatni redovnički jubilej s. Amalije Budimir, koja niz godina djeluje u toj biskupiji. (IKA) Karmelićanka s. Marija Agneza od Svete Obitelji položila svečane doživotne zavjete 28. lipnja 2019.

Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak 28. lipnja u svetištu Majke Božje Karmelske u Stepinčevom Karmelu u Brezovici, svečano misno slavlje i obred doživotnih zavjeta s. Marije Agneze od Svete Obitelji (Ane Barišić). Uz biskupa Šaška okupilo se desetak koncelebranata redovničkih i dijecezanskih svećenika. Među njima su bili o. Srećko Rimac, OCD, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa, o. Jakov Mamić, OCD, duhovni asistent Udruge bl. Alojzije Stepinac, vlč. Ante Rotim, dugogodišnji župnik s. M. Agneze, zlatnojubilarac, vlč. Ivan Torbar, sadašnji župnik u župi s. M. Agneze, u Donjoj Lomnici, don Stjepan Bolkovac, SDB, o. Ivan Magdić, SMM, vlč. mr. Andrija Miličević, vlč. Željko Nestić, župni vikar, vlč. Ante Bojanić, mladomisnik, karmelićani bogoslovi: br. Ivan Živković, OCD i br. Stanko Pažin, OCD, kao i čitači: Tomislav Skender, Dora Nestić i Ivona Kubola, uz ministrante i ministrantice. Na početku misnoga slavlja don Bolkovac, SDB, pozdravio je biskupa i zaželio mu dobrodošlicu, kao i nazočnima, osobito roditeljima s. Marije Agneze: majci Anđi i ocu Vla-

di, te njezinoj braći i sestrama. Mons. Šaško objedinio je svetkovinu Presvetoga Srca Isusova sa slavljem svečanih doživotnih zavjeta s. Marije Agneze, te u uvodnim mislima rekao: „Draga braćo i sestre u Srcu Isusovu! U njemu živimo zajedništvo današnje svetkovine, otajstvo Božje ljubavi i poziva koji se očituje naročito u polaganju svečanih zavjeta sestre Marije Agneze od Svete Obitelji, koju pozdravljamo i za nju zahvaljujem Gospodinu. Njezini se zavjeti ostvaruju u konkretnosti ove zajednice sestara karmelićanki. Zato Vama priorice, sestro Ilijana Terezija, i svakoj sestri čestitam na današnjemu, ali i na svim ovogodišnjim slavljima zavjeta te prenosim pozdrave našega zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Josipa, pozdravljajući Tebe, dragi provincijale Srećko, vas velečasna gospodo župnici i ostala braćo svećenici; vas, dragi roditelji, braćo i sestre, rodbino sestre Marije Agneze, sestre redovnice i svi dionici ovoga zagrljaja neba i zemlje. Isusovo Srce jest sam Isus, utjelovljena Riječ Božja i Spasitelj koji je svojom žrtvom na križu, uskrsnućem i darom Duha Svetoga poveznica neba i zemlje, zajedništvo sa svojim nebeskim Ocem i vječnošću.“ U homiliji, koju je iščitao iz liturgijskih tekstova svetkovine Presvetoga Srca Isusova, biskup je govorio o prispodobi o izgubljenoj ovci u dvije inačice: „Jednu donosi evanđelist Matej, koji na kraju zaključuje: ‚Posreći li mu se te je nađe – raduje se zbog nje‘ (Mt 18,13). Druga je inačica ova svetoga Luke, koja nam je upravo naviještena, a u kojoj se kaže: ‚A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan.‘ Ono što je za Mateja vjerojatnost, mogućnost, za Luku je stvarnost, postignut cilj. Evanđelist Luka time iznosi prekrasnu činjenicu: Samo jedno izgubljenomu čovjeku, zalutalomu učeniku, omogućuje pronaći

118

VIJESTI • lipanj 2019.

Božju ljubav. Ne njegove noge ni njegove odluke, nego milosrdni Božji zahvat, njegova inicijativa kojom odlazi tražiti i kojom ga stavlja na svoja ramena, jer njegove noge nisu dovoljno sigurne, jer ne znaju pronaći put do Gospodina. Osim toga, u ovoj prispodobi ima nekoliko motrišta. Ta motrišta vrijede u trenutku izgubljenosti, traženja i nađenosti. Osim radosti pastira, ne zaboravimo motrište pronađene ovce na Isusovim ramenima; osjećaje čovjeka u Božjim rukama, nošena radošću na Božjim ramenima“, naglasio je propovjednik i nastavio da je zanimljivo Isusovo pitanje s početka Evanđelja: „Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe?“ Skoro da nam može pobjeći odgovor: Isuse, rijetko bi tko tako učinio. Nije razborito, mislimo mi, ostaviti devedeset i devet u pustinji, u opasnosti, da bi se tražila jedna izgubljena; pa ako ju se i nađe, možda je već mrtva. Ali Isus nastavlja kao da je takav postupak traženja jedne uobičajen. No, on govori baš zato da bismo ljubav promatrali kao redovitost. Isusova prispodoba dodatno gubi smisao, ako se pronađemo među onih devedeset i devet, a ne vidimo se u jednoj, izgubljenoj. Isus nam pokazuje da nas ljubi ljubavlju koja ne proizlazi iz naših postavki i koja ističe jedincatu vrijednost svakoga čovjeka. Sveti Augustin nam je ostavio ohrabrujuću molitvenu misao: „Gospodine, došao si nas tražiti kada smo Te tražili; došao si nas tražiti, da bismo Te tražili.“ Potom je biskup Šaško govorio o Božjoj sebedarnoj ljubavi koja traži svakoga čovjeka i koja ima posebnu moć potaknuti našu slobodu da tražimo tako da i mi, u svoje vri-

jeme, postanemo zaljubljeni u Gospodina; zaljubljenici koji bez njega ne možemo. Isto tako je naglasio da taj stav očito treba usmjeravati naše crkveno djelovanje, naš pastoral, molitvu i kontemplaciju i da smo ljudima koji osjećaju izgubljenost pozvani pristupati, nošeni Božjom ljubavlju, kao navještaj i znak, kao služitelji njegova milosrđa. „U ovoj svetkovini živimo osobni odnos s Isusovom blizinom, u ljepoti i sigurnosti da smo na njegovim ramenima. Dok nas drži umorne i izranjene, bliži smo mu, dok nam govori onako kako Bog govori u prihvaćanju i u zagrljaju. Ta slika dovodi blizu Božju riječ i našu riječ, Božji pogled i naš pogled. To je stvarnost čovjeka i istina o nama: Kada idemo svojim putom bez Boga, završavamo u izgubljenosti i umoru, ali Bog od nas ne odustaje. Daruje nam svoga Sina koji nas traži, prolazi našim putovima ljudskosti, doživljava našu ranjenost, uzima na sebe našu muku, da bi nam govorio, tješio nas i da bi nam pokazao svijet u Božjim očima. Sjetimo se kako je u Godini milosrđa pater Rupnik napravio amblem na kojemu je prikazan Krist koji nosi čovjeka poput janjeta, a u toj blizini toliko su bliski da im je jedno oko zajedničko: to je darovani Božji pogled, darovana snaga i darovano srce Boga čovjeku! To je moguće osjetiti samo na Kristovim ramenima. Ovom svetkovinom obnavljamo tu darovanost. Ona je još vidljivija u pozivu i u odgovoru, slavljenomu u svečanome zavjetovanju sestre Marije Agneze od Svete Obitelji“, ustvrdio je biskup. Rekao je i da je lijepo što se ovo slavlje svečanih zavjeta događa na svetkovinu Božjega Srca, uz Božju riječ koja govori o ljubavi

119 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Božjega Jaganjca prema janjetu, o radosti spašenosti i zajedništva. Upravo to sažima ime sestre Marije Agneze od Svete Obitelji, koje povezuje cijelo otajstvo Isusa Krista, otajstvo Božje ljubavi u Kristovu utjelovljenju, počevši od Blažene Djevice Marije, preko otajstva Svete Obitelji i župe Svetih Triju kraljeva, do vazmene proslave u kojoj je Jaganjac pobijedio grijeh i smrt i uveo nas u zajedništvo vječnoga života. Mons. Šaško na kraju je sažeo poruku liturgijskih čitanja i ukomponirao ih u našu svakidašnjicu, ističući: Bog po proroku Ezekielu ističe središnju rečenicu: „Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka.“ Zatim to raščlanjuje u pet koraka: potražiti izgubljenu, vratiti zalutalu, poviti ranjenu, okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad jakom. Predivan je to program ne samo za pastire, nego za svakoga vjernika, jer je svatko na svoj način odgovoran za druge. Program u pet snažnih glagola: potražiti, vratiti, poviti, okrijepiti, bdjeti. Okvir u koji se ti glagoli smještaju ostaje: pâsti i dati počinka. Tako vidimo da je cilj svega djelovanja počinak ispunjen Bogom. S druge strane, u Evanđelju je cilj zajednička radost pronađenosti, radost zbog povratka, radost zbog ponovnoga zajedništva. Dok u Starom zavjetu Bog jamči opstanak života, osobnu Božju zauzetost i stanovitu odvojenost od onih koji su zakazali, Evanđelje govori: „Radujte se sa mnom!“ „Nije riječ samo o brizi koja preuzima konce u svoje ruke, nego je najveći doseg zajednička radost u Gospodinu. Spojene, dvije kategorije daju dragocjenu sliku današnje svetkovine: počinak u Gospodinu i radost u zajedništvu; nošenost na Kristovim ramenima i mir u Svetoj Obitelji, ovoj oko oltara, ovoj u zajednici Karmela. Amen“, poručio je propovjednik.

Nakon upita i Litanija Svih svetih, s. Marija Agneza položila je svoje svečane doživotne zavjete u krugu svoje redovničke obitelji i pred svim prisutnim sudionicima liturgijskog slavlja. Ujedno je primila crni veo, znak posvemašnje pripadnosti Gospodinu i postala punopravni član karmelske redovničke obitelji. Na kraju misnoga slavlja vlč. Ivan Torbar, župnik u Donjoj Lomnici, uputio joj je srdačne čestitke u ime župe i u svoje ime, te joj zaželio između ostalog da njezin karmelski život bude odsjaj života Srca Isusova. Prije završnog blagoslova, don Bolkovac zahvalio je biskupu Šašku na nadahnutoj homiliji i na liturgijsko-duhovnom zajedništvu, kao i prisutnima, osobito Draženu Barišiću, gradonačelniku velikogoričkom i njegovoj supruzi Nikolini, te Marini Pucević, predsjednici gradske četvrti Brezovica i Jurici Greguriću, izaslaniku Milana Bandića, zagrebačkog gradonačelnika. Misno slavlje animirale su karmelićanke skladnim pjevanjem, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a narod im se pridružio, uz osobne čestitke s. Mariji Agnezi. S. M. Agneza od Svete Obitelji rođena je 1988. u Zagrebu, a živjela je u Gradićima kraj Velike Gorice, u dobroj katoličkoj obitelji. Najstarija je od osmero braće i sestara, djece Vlade i Anđe Barišić. Završila je srednju ekonomsku školu i tragala je za Gospodinom. Privlačio ju je molitveno-kontemplativni život. U Stepinčev Karmel ušla je 2013. godine i tu uspješno završila karmelsku formaciju, te je 2016. godine položila privremene zavjete, a jučer, 2019. godine, svečane doživotne i nastavila tragati za Vječnim. (IKA)

120

VIJESTI • lipanj 2019.

23. do 29. lipnja 2019.

i slavili euharistiju, te zahvalili Majci Božjoj Karmelskoj i sestrama na daru svećeništva.

Duhovne vježbe Družbe sestara Naše Gospe održane su od 23. do 29. lipnja u samostanu Družbe u Remetama. Voditelj duhovnih vježbi bio je policijski kapelan Osječko-baranjske županije vlč. Željko Rakošec, a sudjelovale su i zlatnojubilarke s. Julijana Parić, s. Blandina Vešligaj i s. Zvonimira Ilić.

Misno slavlje predvodio je o. Krešimir Josip, a propovijedao je o. Nikola. Uz njih su bili ministranti Luka, Šimun, Lea i Lena, a s. Božica Alojzija Britvec i djevojka Ivona Kubola pročitale su misna čitanja. Zbor sestara karmelićanki animirao je pjesmom misno slavlje.

Na duhovnim vježbama sudjelovalo je 15 sestara kojima su se zadnjega dana pridružile i druge sestre da bi sa zlatnojubilarkama zahvalile dragom Bogu milost poziva i 50 godina ustrajnosti u redovničkom životu po zavjetima.

Misao vodilja nedjeljnih čitanja bila je: duhovni poziv, nasljedovanje Krista. Govoreći na tu temu, o. Grizelj je rekao i ovo: „Idemo odmah u srce stvari. Božja riječ je konkretna, danas govori o nasljedovanju Krista. Nije to tek informacija, nego Bog govori nama, meni i tebi: ‚Pođi za mnom!‘ (budi sav/sva moja). Zamisli situaciju da šetaš Zagrebom i netko ti od ljudi priđe i kaže ove riječi. Što bi mu rekli? Taman posla, ohladi… Dakle da bi nekoga uzeo za ozbiljno nije važno samo što se govori nego tko govori. Tko je Isus da se usudi reći ove riječi. Tko je Isus? To je temeljno pitanje kršćanstva. Važnije je odgovoriti na to pitanje nego na pitanje: ‚Što je Isus govorio i što je radio?‘ To je drugotno pitanje. Tko si ti Isuse? Zašto i kamo da te slijedim? Odgovori na ova pitanja su temelji našeg kršćanskog života, temelji našeg svakodnevnog života. Ako smo jučer bili na misi, onda se sjećamo Isusovog pitanja: Što vi kažete tko sam ja? A čuli smo i Petrov odgovor, koji nije produkt njegovog mozganja niti razmišljanja, nego mu je u usta stavljen odozgor, od Boga: ‚Gospodine, ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga, ti si Bog.‘ Sam Bog Otac svjedoči za Isusovo božanstvo. Bog ti kaže: ‚Pođi za mnom!‘ Potražimo u današnjem Evanđelju zašto i kamo da ga slijedimo“, naglasio je mladomisnik, i u nastavku rekao da nasljedovati Isusa znači s njim raditi za spasenje

Zlatni jubilej zavjeta sestara Naše Gospe

Misno slavlje na blagdan sv. Petra i Pavla u samostanskoj kapelici predvodio je fra Danijel Patafta, a koncelebrirali su vlč. Denis Barić, vlč. Željo Rakošec i vlč. Josip Firšt, župnik iz Taborskog. Fra Danijel je u homiliji povezao povijesni razvoj svjedočkog življenja vjere koji se najprije očitovao u mučenicima, a kasnije u povijesti u osobama posvećenog života. Potaknuo je slavljenice da svoju uronjenost u život Crkve žive u rastu prema svetosti na koju smo svi pozvani: „I kad se promijene naše mogućnosti, kad dođu godine i imamo manje snage za razne vrste služenja, uvijek nam ostaje molitva i otvorenost Božjem svjetlu koje preko nas želi doći u svijet.“ (dsng.hr)

Karmelski mladomisnici u Stepinčevom Karmelu 30. lipnja 2019.

Ovogodišnji karmelski mladomisnici o. Krešimir Josip Bahmec, OCD, i o. Nikola Grizelj, OCD, posjetili su u nedjelju 30. lipnja sestre karmelićanke u Stepinčevom Karmelu

121 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

svijeta, poći njegovim putem: preko muke i križa doći do radosti uskrsnuća. Za mnoge je taj Učiteljev put težak jer gledaju samo križ i muku, a uskrsnuće zaboravljaju. No, u snazi Duha Svetoga i s Isusom, taj put nije težak jer nas čini slobodnim za Boga i čovjeka, za Božje Kraljevstvo u nama i oko nas. Isto tako, propovjednik se osvrnuo na prvo čitanje gdje je uočio model nasljedovanja Isusa. Tako je u Iliji vidio sliku Isusa, a u Elizeju sliku svih onih koji žele biti Isusovi. Osvrnuo se na Elizejevo bogatstvo od dvanaest jarmova volova, koje nas može udaljavati od Gospodina, kao i razne druge navezanosti, jarmovi, koje ćemo žrtvovati Gospodinu i slijediti ga, uz Božju pomoć. „Tada Ilija (slika Isusa) baca na njega svoj plašt i on dobiva snagu da žrtvuje, da napusti svoje bogatstvo kako bi mogao potpuno služiti Bogu. Ovo je zanimljivo jer se vjerovalo da nečija odjeća predstavlja samu osobu i predstavlja nešto od snage te osobe (kao relikvija). Elizej obučen u Ilijinu snagu uspijeva napustiti jaram ropstva. Sestre i svi mi koji nosimo škapular naše majke nije li to upravo to da mi njenom snagom, zagovorom uspijevamo biti vjerni Isusu unatoč svemu… Ma još više od toga, mi smo se u krštenju obukli u samoga Isusa i često se hranimo njegovim presvetim tijelom i Isus je naša snaga kojom ostavljamo ono što nas od njega udaljava. Isus zove, mi se odazivamo, on djeluje u nama i oslobađa nas i osposobljava da ga slijedimo“, posvjedočio je o. Nikola. A onda je poručio prisutnima između ostalog, da drugima pokažu Isusa, da ga radosno slijede i da posvjedoče svojim životom: „Da ništa u ovome svijetu nije ljepše od toga, da unatoč svim brigama, čovjek bude Božji, da bude Isusov“, rekao je mladomisnik.

Na kraju misnoga slavlja mladomisnici su podijelili vjernicima i sestrama zajednički i osobni mladomisnički blagoslov, predstavili su se vjernicima i preporučili se u molitve. Uslijedio je bratsko-sestrinski susret u govornici. (IKA) Fra Bernard Rubinić proslavio dijamantni svećenički jubilej 30. lipnja 2019.

U župnoj crkvi sv. Leonarda u Kotarima kraj Samobora fra Bernard (Ivan) Rubinić, redovnik i svećenik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, proslavio je u nedjelju, 30. lipnja, dijamantni jubilej, 60. obljetnicu svoga svećeničkog ređenja. S njim su koncelebrirali provincijal fra Ivo Martinović, dekan Samoborsko-okićkog dekanata preč. Davor Štuljan, domaći župnik preč. Darko Banfić, franjevci iz Samobora fra Lucije Jagec i fra Ivan Matić te šestorica franjevaca trećoredaca, u zajedništvu s vjernicima koji su posve ispunili župnu crkvu. Euharistijsko slavlje počelo je svečanom ulaznom procesijom u kojoj su uz fra Bernarda, koncelebrante i ministrante sudjelovali vjernici u narodnim nošnjama, članovi Bratovštine sv. Leonarda iz Kotara i pripadnici Samoborske narodne garde. Slavljenika su na početku prigodnim recitacijama pozdravila djeca iz župe, a zatim i župnik preč. Darko Banfić. U uvodnoj riječi fra Bernard je istaknuo kako započinje svetu misu zahvalnicu za šezdeset godina svojega svećeničkog djelovanja u sedam župa u domovini i inozemstvu. U njoj želi moliti, rekao je, za vjernike tih župa, žive i pokojne, za hodočasnike na brojnim hodočašćima koje je vodio i za sve one koji su ga pratili i pomagali mu na redovničkom i svećeničkom putu, počevši od njegovih

122

VIJESTI • lipanj 2019.

roditelja. Posebno se sjeća trinaestorice pokojnih svećenika s kojima je bio zaređen u zagrebačkoj katedrali na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla godine 1959. „Moje je svećeničko djelovanje bilo radosno služenje. O tome govori i tekst na spomen-sličici ovog jubileja: ‚To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna‘ (Iv 15,11)“, istaknuo je. Provincijal fra Ivo Martinović je u homiliji među ostalim rekao: „Za navještaj evanđelja Bog bira obične ljude, po svojim, ne po našim mjerilima, ali ih ispunja svojim Duhom, svojom snagom da mogu činiti velika djela. Slavimo šezdeset godina svećeničkog reda jednoga običnog svećenika, fra Bernarda. On je živio za Boga i ljude. Nije imao nešto posebno, svoje, što je promicao. Svaki svećenik s oltara, svojim životom i pastoralnim djelovanjem čini ono što je Božje, bez obzira sviđa li se to ljudima ili ne, prihvaćaju li to ili ne… Svaki svećenik želi usmjeriti ljude k Bogu, vječnosti, vječnom zajedništvu s Bogom. (…) I ako bismo fra Bernarda definirali u jednoj rečenici, onda bi to bilo: on je svećenik i redovnik, fratar koji radosno pokušava slijediti Isusa Krista pokazujući ljudima da ih Bog ljubi.“ Nakon popričesne molitve upućeno je nekoliko čestitaka slavljeniku fra Bernardu. U ime župe, u obliku posebne recitacije, pozdravio ga je Mihael Rubinić. U ime župnoga pastoralnog vijeća čestitao mu je g. Milan Suban, predajući mu sliku s motivom iz plešivićkog kraja, u kojem je fra Bernard odrastao. U ime Grada Samobora čestitao je Miran Šoić, predsjednik Gradskoga vijeća, predajući također prigodni dar. Dinko Burić, gradonačelnik Belišća, u kojem je fra Bernard bio prvi župnik novosnovane župe

(1966.) čestitao je u ime vjernika župe i grada Belišća. U svojoj je čestitki među ostalim rekao: „Od sedam župa u kojima ste djelovali jedna je, vjerojatno, na poseban način obilježila Vaše svećeničko djelovanje, a to je: stvaranje Crkve u Belišću. (…) U vrijeme kad ste prije više od pedeset godina došli u Belišće, nije bilo lako biti vjernik, a kamoli svećenik. (…) Vi ste, barem što se Belišća tiče, išli svojom, jedinstvenom stazom i ostavili trag, neizbrisivi trag.“ Darko Kupres predao je fra Bernardu prigodni dar u ime Bratovštine sv. Leonarda koja je osnovana u župi prije deset godina, u godini fra Bernardova zlatnog jubileja. Provincijal fra Ivo Martinović, zahvalio mu je za sve što je učinio u šezdeset godina svoje službe i istaknuo da je ono što je fra Bernard primio od svojih roditelja Pavla i Pavice prije dolaska u samostan 1943. g. bio temelj na kojem se kasnije gradio njegov franjevački, redovnički i svećenički identitet i duhovnost. Pohvalivši fra Bernardovu otvorenost za Boga i ljude i u njegovoj visokoj dobi, pozvao je vjernike da mole za svećenike i duhovna zvanja. Na kraju je fra Bernard zahvalio svima za sudjelovanje u slavlju i svima koji su pomogli u pripravi slavlja, posebno župniku preč. Darku Banfiću i pjevačkom zboru župe sv. Anastazije iz Samobora te napose provincijalu fra Ivi Martinoviću. Pozdravivši sve „do sljedećeg jubileja“, izmolio je uobičajenu molitvu za duhovna zvanja. (TOR)

123

REDOVNIÅ TVO U BOSNI I HERCEGOVINI

124

VIJESTI • lipanj 2019.

Proslavljena 150. obljetnica Družbe ŠSFKK u Mostaru 2. ožujka 2019.

Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete obitelji u Hercegovini euharistijskim su slavljem i koncertom proslavile, u subotu 2. ožujka u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru, 150. obljetnicu utemeljenja svoje Družbe (1869.–2019.). Euharistijsko slavlje predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko u zajedništvu s generalnim vikarom hercegovačkih biskupija don Željkom Majićem i desetak svećenika iz mostarskih župa i samostanskog bratstva. Na slavlju je sudjelovalo stotinjak sestara iz Mostarske provincije, župljani i drugi vjernici grada Mostara. Na početku se okupljenima obratila provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina i zahvalila je svima na dolasku i sudioništvu. Napose je izrazila dobrodošlicu s. Tereziji Tomazin, provincijskoj predstojnici i sestrama Mariborske provincije Bezgrješnog začeća, s. Andrei Nazlić, provincijskoj predstojnici i sestrama Splitske provincije Presvetog Srca Isusova, s. Kati Karadži, provincijskoj predstojnici i sestrama Bosanskohrvatske provincije Prečistog Srca Marijina

te članicama zbora i sestrama Hercegovačke provincije. Radost zbog dolaska izrazila je i sestrama drugih redovničkih zajednica koje djeluju na mostarskom području kao i vjernicima koji s poštovanjem i zahvalnošću prate sestre otkako su prije 120 godina, na poziv tadašnjega mjesnog biskupa fra Paškala Buconjića, došle u Hercegovinu. Razlog okupljanja, kazala je između ostaloga s. Zdenka, „na povijesnom mjestu i u gradu podno Huma što godine 1899. postade plodnim tlom u koje mariborska Družba pusti duboko korijenje“, jest „da zahvalimo Bogu za milosni nastanak naše Družbe, za sve sestre, žive i pokojne, koje su svoje živote utkale u petnaest desetljeća dugoga puta, ugaženog zanosom i radošću služenja ali i ratovima, izgnanstvom i neimaštinom, tegobama i raznim iskušenjima koja su jačala pouzdanje u Boga i Njegovu providnost... Dajmo hvalu Gospodinu i za sve naše suputnike koji su pratili hod Družbe i pojedinačnih Provincija, otvoreni našim brigama i pomažući bilo materijalnom potporom, bilo molitvom i blagoslovom“. Združeni pjevački zbor Mariborske, Splitske i Bosansko-hrvatske provincije te Mostarske provincije animirao je liturgijsko slavlje, a nakon euharistijskog slavlja zborovi su pojedinačno izveli po nekoliko skladbi. Zajedničko druženje nastavljeno je u prostorijama Dompesa u Mostaru. (šsf-mostar)

125 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Proslavljena 150. obljetnica Družbe ŠSFKK u Sarajevu 3. ožujka 2019.

U nedjelju 3. ožujka svečanim euharistijskim slavljem u crkvi sarajevskog svetišta sv. Nikole Tavelića te prigodnim koncertom združenog pjevačkog zbora sestara iz Mariborske, Splitske, Mostarske i Bosansko-hrvatske provincije u prostorijama Franjevačkog međunarodnog studentskog centra u Sarajevu, Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije obilježile su 150. obljetnicu svoje Družbe. „Za ovaj korak daje mi snagu ljubav i samilost prema siromašnoj i zapuštenoj djeci“, izjavila je M. Margarita Pucher davne 1869. pojašnjavajući namjeru utemeljenja današnje Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Obilježavanje obljetnice započelo je okupljanjem u crkvi sv. Nikole Tavelića. Sestrama i gostima iskrenu dobrodošlicu izrazio je voditelj svetišta fra Damir Pavić. Slavlju su nazočili apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto, vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić, provincijal Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, vrhovna predstojnica Družbe ŠSFKK s. Klara Šimunović, prov. predstojnica Mariborske provincije s. Terezija Tomazin, prov.

predstojnica Mostarske provincije s. Zdenka Kozina, prov. predstojnica Splitske provincije s. Andrea Nazlić, prov. predstojnica provincije domaćina slavlja s. Kata Karadža, brojni svećenici, sestre franjevke i sestre ostalih družbi koje žive i djeluju u Sarajevu te mnogobrojni vjernici. Euharistijsko slavlje u 10 sati predslavio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić. „U sveti čin euharistijske žrtve donosimo naše zahvale upravo slaveći ovaj Jubilej, ali donosimo i sve one koje su do sada živjele u Družbi Školskih sestara franjevki pa pošle na onaj svijet. Neka im Bog bude milostiv, a živima koje slave neka Gospodin udjeli radosno i vjerno služenje Njemu“, istaknuo je Uzoriti uvodeći vjernike u misu te pozvao da zahvaljujući Bogu sestre prepoznaju svoj identitet i iskreno ga ostvaruju svojim životima. Svojim pjevanjem euharistijsko je slavlje animirao združeni zbor sestara franjevki četiriju provincija, a zajedništvo se očitovalo kroz pjevanje na hrvatskom, slovenskom, talijanskom i latinskom jeziku. Prigodnu homiliju izrekao je fra Jozo Marinčić, provincijal Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene. Osvrnuo se na evanđeoski ulomak osme nedjelje kroz godinu (Lk 6,39–45) ističući kako je Isus konkretan i jasan te da slikom brvna i trunja u ljudskim očima poučava dobrim međuljudskim odnosima. Često smo osjetljivi na nedostatke drugih te žurimo vaditi trunje iz očiju ljudi oko nas, a ne opažamo brvna u vlastitim percepcijama. Ograničenost i nekritičnost truju ljudske odnose koji se trebaju zasnivati na međusobnoj ljubavi. Ljubav je ustvari mjera svega i po njoj ćemo biti suđeni, naglasio je Provincijal napominjući kako sestre slave 150 godina služenja u ljubavi Bogu i bližnji-

126

VIJESTI • lipanj 2019.

ma, ali su i danas pozvane na neprestanu obnovu i vraćanje na izvore otkrivanjem nove uloge redovništva u današnjemu globaliziranom svijetu. Nakon svete mise, na početku prigodnog koncerta u multimedijalnoj dvorani Franjevačkog međunarodnog studentskog centra provincijska predstojnica Bosansko-hrvatske provincije s. Kata Karadža u pozdravnoj je riječi izrazila dobrodošlicu okupljenima te zahvalila svima na doprinosu u slavlju jubilarne godine Družbe započete 13. rujna 2018. u Mariboru. Međuprovincijski koncerti dio su niza milosnih događaja u Družbi tijekom Jubileja, napomenula je te kazala kako je Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina prošle godine proslavila 75. obljetnicu osnutka Provincije te da 2019. obilježava 90 godina od dolaska prvih sestara iz Maribora u Bosnu. „Na poziv braće franjevaca davne 1929. sestre su došle u franjevačke odgojne ustanove Sarajevo i Visoko. Ta bratsko-sestarska i franjevačka povezanost očituje se i u ovom današnjem slavlju jubileja, kojega bitno obilježava prepoznavanje Božje prisutnosti u hodu naše Družbe kroz 150 godina“, rekla je s. Kata Karadža. Riječi pozdrava izrekao je i vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić ističući kako su sestre dar Crkvi i kako je njihova uniforma znak. No, potrebno je da taj znak ima i sadržaj, a on se očituje u dubokoj istini Kristu posvećena života. Sestre su pozvane biti proročki znak ovome vremenu, kazao je Kardinal te sestrama čestitao 150. obljetnicu Družbe. Voditeljica programa s. Anica Markelić najavila je tada zborove sestara četiriju provincija i franjevačkih bogoslova. Svaki je zbor izveo po nekoliko pjesama. Zborovima su ravnali

s. Klara Jarc, s. Mira Majić, s. Mirja Tabak, s. Jelica Dolić i fra Emanuel Josić. Nakon koncerta druženje je nastavljeno uz zajednički objed i pjesmu, kojom je, kako je u svom obraćanju istaknuo, bio oduševljen i mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH. „Okupili smo se ovdje, mi ćemo i proći, ali sv. Franjo ostaje, franjevačka duhovnost ostaje. Potrebno je ići naprijed slijedeći Gospodina, ići naprijed slijedeći sv. Franju koji je pak slijedio Krista“, kazao je mons. Pezzuto čestitajući 150. obljetnicu Družbe. U zahvalnosti za neizmjerna dobročinstva koja smo primile po sestrama i svim ljudima Bogu uzdižemo hvalu i ujedno molimo da nas vodi kroz našu sadašnjost i budućnost, neka nam Gospodin podari snagu da nastavimo svoje življenje i djelovanje na ovom tlu – molitva je Školskih sestara franjevki – jučer, danas i sutra. (Kristina Marijanović) Početak izgradnje Učeničkog doma u Žepču 4. ožujka 2019.

U ponedjeljak 4. ožujka započela je izgradnja Učeničkog doma u okviru Katoličkog školskog centra „Don Bosco“ Žepče. Gradilište i radnike blagoslovio je don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca. Ugovor o izgradnji Učeničkog doma u sklopu KŠC-a „Don Bosco“ potpisan je 15. veljače 2019. između Hrvatske salezijanske provincije kao investitora i poduzeća K-Projekt kao izvođača radova. Radove će izvoditi, kao i kod većine dosad izgrađenih objekata, dva žepačka poduzeća: K-Projekt i TING. Ugovoreni građevinski radovi iznose nešto više od 2.000.000 KM, a ukupna investici-

127 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

ja oko 3.000.000 KM. Do sada je investitor osigurao 65% sredstava. Dovršenje projekta i stavljanje u funkciju planira se za 36 mjeseci. Dosadašnja osigurana sredstva donirali su Renovabis, Vrhovni poglavar Salezijanske družbe te Vlada Republike Hrvatske, a zemljište i administrativne preduvjete osigurala je Općina Žepče. Učenički dom zadnji je objekt u Centru, ali prva ustanova Hrvatske salezijanske provincije koja će direktno skrbiti za nezbrinutu djecu i mladež. Druge ciljne skupine su učenici iz ruralnih sredina koji nemaju u svojoj blizini srednjoškolsku ustanovu i učenici koji su zainteresirani za kvalitetan odgoj i obrazovanje što ga nudi KŠC „Don Bosco“ i salezijanska redovnička zajednica. Dom će imati kapacitet od stotinjak ležajeva, društvene prostorije te restoran za korisnike. Želja je da ovaj Učenički dom zaista postane pravi dom svojim korisnicima, a osobito srednjoškolcima koji imaju obiteljskih poteškoća i koji su bez roditelja. Početak izgradnje ove važne ustanove vezan je uz obilježavanje 25. obljetnice dolaska salezijanaca u Žepče i uključivanja u odgojno-obrazovni rad s mladima. (Marjana Grlić)

Promocija duhovnih zvanja u Župi Suho Polje na kupreškoj visoravni 10. ožujka 2019.

U nedjelju 10. ožujka bila je organizirana promocija duhovnih zvanja u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na kupreškoj visoravni. Sveto misno slavlje u 11 sati predslavio je fra Danijel Rajić, duhovnik u sjemeništu i provincijski promotor duhovnih zvanja u koncelebraciji fra Marka Jukića, župnika Župe Suho Polje, a bend mladih „El Shaddai“ iz sarajevskog samostana sv. Ante

(Bistrik) animirao je pjevanjem i sviranjem. Fra Danijel u propovijedi je govorio o tome kako prepoznati volju Božju u svakodnevnom životu te kako se mladi koji osjećaju duhovni poziv trebaju osloboditi straha i reći „Evo me“ po uzoru na Gospu, svetog Franju i druge svece koji su oduševljeno i predano živjeli Radosnu vijest. Naglasio je da je duhovni poziv dar od Oca Nebeskog koji iz svoje vječne ljubavi poziva mlade da i danas hrabro krenu za Isusom u ljubavi i radosti. Na koncu svete mise ukratko je objasnio program franjevačke formacije u Provinciji Bosni Srebrenoj koji je organiziran kroz odgojne institucije Franjevačkog sjemeništa i postulature u Visokom, novicijata na Gorici u Livnu te filozofsko-teološkog studija na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Novaci fra Tomislav Vidović iz Bugojna i fra Spomenko Hričak iz Banja Luke radosno su i vrlo zanimljivo posvjedočili o svom duhovnom pozivu. Fra Tomislav je bio ministrant i nakon osnove škole krenuo je u sjemenište, a fra Spomenko se na Božji poziv odazvao nakon završenog fakulteta i radnog iskustva. Župnik fra Marko na koncu je svete mise izrekao riječi zahvale na proslavljenoj euharistiji i promociji te pozvao goste na ručak. (svetiantosarajevo.com)

Zborovanje Školskih sestara franjevki uz kanonski pohod vrhovne predstojnice 16. ožujka 2019.

U subotu 16. ožujka u samostanu Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije u Livnu, upriličeno je zborovanje sestara uz kanonski pohod vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović. Devedesetak sestara iz zajednica u Bosni sudjelovalo je na tom provincijskom susretu koji se odvijao u duhu Pavlovih

128

VIJESTI • lipanj 2019.

riječi: „Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti“ (Ef 3,32). Moderatorica dana bila je s. Ines Vujica, provincijska savjetnica, koja je pozdravila okupljene sestre te ih upoznala s dnevnim redom. Molitvenomeditativni početak pripremila je s. Lidija Jurišić, zamjenica provincijske predstojnice. Uz molitveni otpjev „Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog“, molile su sestre Gospodina da ih prožme njegov dar milosrdnosti. Uslijedio je pozdrav s. Kate Karadže, provincijske predstojnice. Kazala je kako nas prisutnost s. Klare povezuje sa svim provincijama naše Družbe. Svi smo jedna velika obitelj i želimo da naše zajedništvo raste i po ovom susretu, istaknula je s. Kata uz iskrenu nadu da nam ovo korizmeno vrijeme postane izvrsna prilika za ukorijenjenost u Božje opraštanje. Uz zahvalu s. Klari na vremenu koje je odvojila za svaku sestru i svaku zajednicu, s. Kata je zahvalila sestrama u provincijskom vijeću kao i sestrama zajednice u Livnu zajedno sa s. Suzanom Milardović, kućnom predstojnicom, za suradnju i raspoloživost u pripremi te realizaciji našega susreta. Svoju zahvalnost na sestarskoj gostoljubivosti sa sestrama je podijelila i s. Klara Šimunović. Imala je prilike, istaknula je, osjećati se kao dio svake zajednice. Simbolično je kako se kanonski pohod Provinciji odvija upravo u godini proslave 150. obljetnice utemeljenja Družbe. Jubilarna godina prilika je za obnavljanje i jačanje svijesti o pripadnosti cijeloj Družbi. Također u ovoj godini imamo mogućnost zadobivanja potpunog oprosta, povlasticu koju smo dobile od Svetog Oca, pape Franje, za svaku osobu koja pohodi kapelicu naših samostana od 13. rujna 2018. do 13. rujna 2019. godine.

Također, s. Klara je pozvala sestre da ne gledaju uvijek negativno na poteškoće, koje su često znak rasta, te ih je potaknula da se čuvaju napasti aktivizma usmjerenog na učinkovitost, a sve više u vlastitim zajednicama i osobno da prepoznaju Božje darivanje i djelovanje. Među tolikim darovima koje su sestre primile, posebno se osvrnula na dar karizme i dar sestara. U posadašnjivanju i prilagodbi karizme valja nam poštovati i našu samobitnost te očuvati baštinu koju su nam namrle sestre koje su nam prethodile, počevši od s. Margarite Puher, naše utemeljiteljice. Dopustimo se voditi franjevačkim svetim nemirom koji nas oslobađa mlakosti i udobnosti kako bismo odgovorile na potrebe današnjeg čovjeka, na poseban način čovjeka u Bosni. Čovjeka, primijetila je s. Klara, koji nosi breme iseljavanja iz ovih krajeva iznimne ljepote i burne prošlosti. Nakon poticajnih riječi s. Klare, koje su sestre potaknule na razmišljanje i ispit savjesti, središte i vrhunac susreta proslavile su sestre u samostanskoj kapelici Krista Kralja na euharistijskom slavlju u 12 sati, koje je predslavio don Ivica Žižić, svećenik Splitskomakarske nadbiskupije i profesor na KBF-u Sveučilišta u Splitu. Predslavitelj se u svojoj homiliji osvrnuo na gostoprimstvo povezano s Evanđeljem o farizeju Šimunu koji je ugostio Isusa i ženi grešnici (Lk 7,36–50). Don Ivica je ukazao na Isusov primjer gosta i tuđinca koji se nije ustručavao blagovati s nepoznatima, nije patio od predrasuda koje su ljudi imali prema njemu, a koje najčešće guše i naše odnose. Isus nam je i u ovom ulomku podastro stol ljubavi žene grešnice iznad onoga stola Zakona koji je opsluživao farizej Šimun. Sveto misno slavlje animirale su sestre pod ravnanjem s. Ružice Marijić i uz glazbenu pratnju s. Ivane Džambas.

129 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Susret je nastavljen nakon ručka s radom po skupinama, koje su animirale s. Lidija, s. Ines, s. Anica Markelić, s. Celina Vidak te s. Ivanka Mihaljević, slijedeći moto susreta i poticaje koje su čule tijekom dana. Radu u skupinama prethodila je meditacija o temi praštanja i pomirenja, koju je pripremila s. Lidija. Nakon razgovora i razmišljanja u radu skupina, sestre su podijelile iskustva na zajedničkom plenumu. Vrhovna predstojnica s. Klara još se jednom radosno obratila sestrama s poticajem da u svakom danu činimo male korake, svaka u svojoj zajednici. Na kraju susreta provincijska predstojnica s. Kata, izrazivši još jednom zahvalnost s. Klari i svim sestrama, također je izrazila i nadu da će ovaj susret uroditi plodom. Vrhovna predstojnica s. M. Klara Šimunović, u svojoj kanonskoj vizitaciji od 18. veljače do 25. travnja 2019. godine pohodit će svaku zajednicu Sarajevske provincije. Novoosnovanu zajednicu sestara u Africi u Ugandi (Rwentobo) s. Klara je posjetila od 5. do 17. siječnja 2019. godine. (KVRPP BiH/s. Marina Jurišić)

Proslava sv. Josipa u samostanu sestara SMI u Vitezu 19. ožujka 2019.

U samostanu sv. Josipa na Stanici u Vitezu 19. ožujka svečano je proslavljen nebeski zaštitnik te kuće sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije. Proslavi nebeskog zaštitnika prethodila je trodnevnica. Prvoga dana u samostanskoj kapeli štovatelja sv. Josipa euharistijsko slavlje i prigodnu propovijed uputio je fra Mario Dadić, župni vikar u Župe Vitez. Govoreći o liku sv. Josipa kao čovjeka, istaknuo je: „On se nije obazirao što će ljudi reći, što će oni misliti o

trudnoj Mariji, ili o njemu što ženi trudnu djevojku. Josipu je bilo samo na pameti da zaštiti Mariju i očuva dobar glas o njoj. Čuvamo li mi i nastojimo li zaštiti nečiji dobar glas? Zapitajmo se danas sa sv. Josipom i ispitajmo sami sebe.“ Drugog dana je prigodno razmišljanje uputio fra Silvano di Benedetto, župni vikar. Govoreći o liku sv. Josipa kao radnika istaknuo je: „Nije bio radnik u velikoj i poznatoj firmi. On je bio radnik svakodnevnice. Time je želio naglasiti kako većina nas radi te sitne male stvari u svakodnevnici, samo ih trebamo prihvaćati i prikazivati Bogu i u svakoj sitnici gledati Njegovu svetu volju u našem svakodnevnom životu.“ Treći dan euharistijsko slavlje je predslavio i propovijed izrekao fra Velimir Bavrka, župnik Župe Vitez. Naglasio je kako se svakodnevno trebamo utjecati zaštiti sv. Josipa. „On je bio tihi i samozatajni svetac koji je izdaleka pratio Isusa i uvijek mu bio na usluzi – služenjem. Živi tihim i povučenim životom u Nazaretu i služi dubokom vjerom.“ Nakon svete mise uslijedilo je klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Sve tri večeri druženja sa sv. Josipom samostanska kapela je bila puna štovatelja sv. Josipa i to je bila prilika i za ispovijed. Na sam dan svetkovine, euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Jakov Kajinić, duhovnik Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. U svojoj se propovijedi osvrnuo na sv. Josipa čovjeka vjere i sveca. Za vrijeme liturgijskog slavlja pjevali su „Viteški akordi“, a nakon bogoslužja uslijedio je domjenak. (KVRPP BIH/KTA)

130

VIJESTI • lipanj 2019.

Duhovna obnova za djevojke u samostanu Sestara milosrdnica u Žepču

Dan otvorenih vrata za Hrvate Bosne i Hercegovine u Uredu Predsjednice RH

23. ožujka 2019

23. ožujka 2019.

U subotu, 23. ožujka uoči treće korizmene nedjelje, održana je jednodnevna duhovna obnova za djevojke koje su se odlučile otisnuti iz svoje svakodnevice i izvesti na pučinu dubljeg promišljanja o Kristovom otkupiteljskom i spasiteljskom djelu.

U subotu 23. ožujka u Uredu predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović održan je Dan otvorenih vrata za Hrvate Bosne i Hercegovine kojemu su prisustvovali i predstavnici Župe Bl. Djevice Marije Anđeoske – Sesvetska Sopnica, koju vode franjevci Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

U prvom dijelu duhovnog programa, djevojke su promišljale o kušnji Marijinog „Da“ koji je ona izrekla pred anđelom Gabrijelom i molile za milost da poput nje ostanu čvrste i nepokolebljive u svojoj vjeri, znajući da Bog onima koji ga ljube sve okreće na dobro (usp. Rim 8,28). Svečano misno slavlje, kojem je prethodio sakrament pomirenja, predvodio je don Josip Stanić, ekonom KŠC-a Don Bosco u Žepču koji je progovorio o „dvojici sinova“ (usp. Lk 15,1–3.11–32) koji se bore u nama. No bez obzira s kojim ćemo se od njih poistovjetiti u različitim životnim situacijama, moramo uvijek imati pred očima ljubav milosrdnog oca koji nam trči u susret i pretječe našu ljudsku bijedu ruha ili duha. Drugi dio programa nastavljen je u tihom promišljanju u prirodi gdje su u ljepotama žepačkoga Orlovika sestre iskusile radost zajedništva, ali i Božje stvaralačke domišljatosti koja oblikuje, ne samo svaki kamen i cvijet, nego i živote svake od njih. U predvečerje, izrekavši molitvu zahvale koju je ova duhovna obnova potaknula u njima, uputile su se svojim domovima do ponovnog susreta. (KTA)

U nazočnosti više od 300 uzvanika predsjednica je istaknula kako Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu gosti, pridošlice ni nacionalna manjina, nego njezin najstariji konstitutivni narod koji želi mir i ravnopravnost s druga dva naroda u zajedničkoj domovini. „Hrvati u Bosni i Hercegovini učinili su sve za opstanak Bosne i Hercegovine. Uz iseljeništvo, hrvatski narod i sve domoljube u Hrvatskoj, oni su jedan od triju nosivih stupova stvaranja moderne hrvatske države i pobjede u Domovinskom ratu“, kazala je, između ostalog, predsjednica Republike i dodala: „Zato stojimo na pragu vaših prava, a to je, prije svega, da sami birate svoje političke predstavnike koji će vas legitimno predstavljati i zastupati na svim razinama vlasti, s pravom odlučivanja o svim pitanjima koji se tiču vaše opstojnosti i budućnosti. To uključuje i vaše pravo na vlastite nacionalne kulturne, obrazovne i medijske ustanove te na ravnopravnu javnu uporabu hrvatskog jezika.“ U kulturno-umjetničkom programu nakon govora predsjednice nastupile su učenice Osnovne škole fra Stipana Vrljića iz Sovića (Grude) izvodeći gangu, članovi Kulturnoumjetničkog društva „Koraćanski dukati“ iz Koraća kod Bosanskog Broda plešući tradici-

131 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

onalno kolo te skupina bogoslova franjevačke teologije iz Sarajeva i orkestar limene glazbe iz Nove Bile, izvodeći glazbene brojeve. Susretu je nazočio i mons. dr. Franjo Komarica, banjolučki biskup, kojega je predsjednica primila u svom uredu. (bosnasrebrena.ba) ŠSF Hercegovačke provincije primile nagradu za maslinovo ulje Od 21. do 24. ožujka 2019.

Na međunarodnoj manifestaciji maslinara i uljara „Noćnjak 2019“ održanoj od 21. do 24. ožujka u Neumu, Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete Obitelji primile su nagradu „Don Frano Ivanišević za unaprjeđenje zemljoradnje“ koju im je dodijelio Zadružni savez Dalmacije, ali i priznanje za kvalitetu maslinovog ulja. Nagradu je uime Provincije primila s. Franka Bagarić, koja je najzaslužnija za obrađivanje maslinika, proizvodnju ulja i postizanje priznanja. Na svom velikom posjedu u Potocima, Bijelo Polje, sestre uzgajaju masline, 3.600 stabala na zemljištu oko 12 hektara. Posjed im je u nasljedstvo ostavio pokojni biskup Paškal Buconjić. (KVRPP BIH/mostar.ssfcr.org) Seminar iz franjevačke duhovnosti tijekom mjeseca ožujka Ožujak 2019.

Tijekom mjeseca ožujka, u tri samostanska središta, Mostaru (4.–6. ožujka), Međugorju (8.–10. ožujka) i Bijelomu Polju (22.–24. ožujka), održan je seminar iz franjevačke duhovnosti „Sveti Franjo – život, poziv i poslanje“. Seminar je vodila s. Ivanka Mihaljević, sestra Bosansko-hrvatske provincije Preči-

stog Srca Marijina. Sestra je Ivanka govorila o potrebi razgovora s vlastitom dušom po uzoru na psalmiste, važnosti povezivanja Božje riječi sa životom i zavjetima, o obraćenju koje je kod sv. Franje trajalo cijeli život. Potaknula je sestre na zahvaljivanje i da budu pokaznica za sve one koji traže Boga. Na seminaru je ukupno sudjelovalo oko 150 sestara. (s. Ivana Markotić) Proslava naslovnika u Duhovnom centru u Gromiljaku 25. ožujka 2019.

U ponedjeljak 25. ožujka u duhovnom centru „Kuća Navještenja“ u Gromiljaku, sestre Služavke Maloga Isusa i Prijatelji Maloga Isusa proslavili su svoga naslovnika Navještenje Gospodinovo – Blagovijest. Euharistijsko slavlje u kapelici samostana i duhovnog centra u večernjim satima predslavio je fra Josip Ikić, prefekt i odgojitelj sjemeništaraca u Visokom, te profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, uz sudjelovanje sestara Služavki Maloga Isusa iz Viteza i Sarajeva, potom Prijatelja Maloga Isusa iz Gromiljaka, Fojnice, Busovače i Kiseljaka, te drugih prijatelja zajednice sestara u Gromiljaku. U prigodnoj propovijedi fra Josip je najprije istaknuo važnost tišine u našemu životu, jer samo u tišini našeg srca Gospodin nam može progovoriti tako da Ga čujemo. Potom se osvrnuo na misna čitanja i istaknuo događaj iz života proroka Izaije, koji je imao iskustvo susreta sa živim Bogom i pred Njim se, iako svećenik, osjećao nedostojan i nečist. Gospodin ga čisti preko Serafa i čini navjestiteljem Isusova začeća i rođenja: „Evo Djevica će začeti i roditi Sina, i nadjenut će mu

132

VIJESTI • lipanj 2019.

ime Emmanuel, što znači s nama Bog.“ Fra Josip se prisjetio kako se i danas u Nazaretu, na mjestu gdje se nalazila Marijina kuća, osjeća radost, mir i jednostavnost. Bazilika Navještenja odiše jednostavnošću i mirom i dopušta hodočasnicima predočiti kako je jednostavno i radosno biće bila Marija, naša Majka. Fra Josip je potaknuo prisutne, posebno majke, žene i djevojke da čuvaju čistoću i jednostavnost svog srca, tijela i duše, po uzoru na Djevicu Mariju. Na koncu svete mise okupljene je prvo pozdravila s. M. Kata Zadro, kućna poglavarica, zahvaljujući posebno fra Josipu na slavlju svete mise i lomljenju riječi Božje, a potom i svima koji su došli podijeliti slavlje svetkovine sa zajednicom sestara Služavki Maloga Isusa te je sve pozvala na zajedničko druženje u samostanskoj dvorani uz prigodni domjenak. Potom je sve prisutne pozdravila i vrhovna ravnateljica Društva prijatelja Maloga Isusa s. Ana Marija Kesten, čestitajući patron zajednici sestara i članovima Društva prijatelja Maloga Isusa. (s. Jelena Jovanović) Duhovna obnova studentica iz Internata u Franjevačkoj u Mostaru 30. ožujka 2019.

Duhovna obnova za studentice iz Internata Školskih sestara franjevki u Mostaru održana je u subotu 30. ožujka u Katoličkom školskom centru „Don Bosco“ u Žepču u pratnji voditeljica Internata s. Vinke Bešlić, s. Marije Puljić i s. Anice Orlović. Studentica Andrea Krtić pismeno je iznijela svoje iskustvo i osvrt s obzirom na taj susret. Prenosimo ga u cijelosti: „Mi studentice iz internata Školskih sestara franjevki u Mostaru krenule smo zajedno sa sestrama u rano jutro 30. ožujka prema Žepču.

Za vrijeme ugodnog putovanja razgledale smo krajolike koji se polako bude iz zimskog sna. Po dolasku u Žepče odmah smo se uputile s ravnateljem Katoličkog školskog centra u upoznavanje života i rada ovoga po mnogo čemu jedinstvenog centra. Ugodno smo bili iznenađeni organizacijom rada u njihovim školama, ali i gostoljubivošću čitave zajednice braće salezijanaca u Žepču, na čemu im još jednom zahvaljujemo. U popodnevnom dijelu programa vodio nas je don Branko upoznajući nas s načinima čitanja Svetog Pisma. Iščitavali smo tekst iz Lukinog evanđelja o izgubljenom i nađenom sinu – meni jedan od najdražih. Uslijedili su trenutci šutnje i meditacije. Kasnije smo podijelili svoja razmišljanja. Predivno je bilo doživjeti koliko smo dobili različitih tumačenja jednog teksta te koliko je svatko od nas jedinstven. Don Branko nas je pozvao na sudjelovanje u radu oratorija, a naše sestre Marija Puljić i Anica Orlović predstavile su svoju zajednicu, svjedočile o svom zvanju te zapjevale zajedno s djecom i oduševile ih. Posjet KŠC-u don Bosco bio je predivan. Koliko su organizirani i brinu o svojim učenicima govori i činjenica da ta djeca dolaze i subotom na druženja, a salezijanci se brinu za njih. Organiziraju za njih i ljetne škole. Onda smo otišle još malo dalje – do svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju. Na putu prema svetištu svratili smo nakratko kod naše Amande Jurić. Zanimljiv je bio susret s njezinim roditeljima. Primili su nas kao da smo svi njihova djeca. Već se spuštala noć kad smo stigle u Maglaj. Pod vodstvom s. Lucije Blažević razgledale smo svetište sv. Leopolda, pomolile se za sve one koji su se preporučili u naše molitve i koje smo susreli u tom danu. Zahvaljivali smo Bogu na ovom

133 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

prelijepom danu, duhovnoj okrjepi, gostoljubivosti i stečenim spoznajama. Riječima je nemoguće izreći sve ono što smo doživjele. Hvala našim sestrama i svima koji su nam uljepšali ovaj naš dan.“ (Andrea Krtić)

kad smo s Isusom i Marijom napasti odlaze, naglasio je fra Velimir. Svoj nagovor zaključio je poticajem na svakodnevno posvješćivanje da je naš Bog milosrdni Otac koji nas čeka, voli i prašta sve grijehe – samo je potrebno raskajano srce.

Susret sestara juniorki Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije u Vitezu

Nakon predavanja, uslijedilo je klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu te prilika za svetu ispovijed. Radost zajedništva osjetila se i oko obiteljskog stola. Nakon zajedničkog objeda, sestre su se juniorke sa sestrom Magistrom uputile na brežuljak zvani Kalvarija u viteškom naselju Mošunj, gdje su u svjetlu Isusovog križnog puta gledale na svoj životni put. Rječit je bio i trenutak tišine kod kipa Gospe Žalosne.

30. ožujka 2019.

U subotu 30. ožujka u prostorijama samostana sv. Josipa u Vitezu, održan je susret sestara juniorki Služavki Maloga Isusa sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, pod vodstvom fra Velimira Bavrke, župnika Župe sv. Jurja u Vitezu. Na susretu su sudjelovale magistra juniorki s. M. Ljilja Marinčić i sve tri juniorke: s. M. Ana Prkić, s. M. Pia Pilić i s. M. Nikolina Džavić. Susret je započeo predavanjem o temi „Napasti i kušnje u svakodnevnom životu“. U svom nagovoru fra Velimir je progovorio o napastima koje postoje i koje se događaju svaki dan, naglašavajući da se toga ne treba plašiti. Rekao je kako je važno ugledati se u Isusa i u to kako je On pobjeđivao đavolje kušnje. Naglasio je važnost svakodnevnog čitanja Svetoga Pisma, molitvu i post. Osvrnuo se i na primjere svetaca kojima je Bog pripuštao velike kušnje i napasti po kojima su mu posvjedočili svoju vjernost. Pozvao je sestre da budu poput sv. Augustina koji je kazao: „Bože, ako me na kraju života ne zatekneš kao pobjednika, onda me barem zateci kao borca.“ Fra Velimir je potaknuo sestre na žarču molitvu i spremnost da zahvaljuju Bogu za sve darovane napasti, jer kad ih imamo, kazao je fra Velimir, to znači da smo Božji. Stavio je naglasak na potrebu svijesti o tome da napasti i kušnje neće proći, te da treba uvijek i svagdje zazivati ime Isusovo i Marijino, jer

Nakon susreta s Isusovim križnim putem sestre su se juniorke susrele s križevima starijih i bolesnih sestara koje žive u samostanu sv. Josipa u Vitezu. Sestrama je juniorkama ovaj susret bio posebno milostiv i važan. Pri koncu susreta uslijedio je razgovor sestara juniorki sa s. Ljiljom, magistrom, gdje su se zajednički i osobno osvrnule na proteklo vrijeme formacije, izazove današnjice ali i primljene milosti. Susret je završio zajedničkom molitvom i molitvom predanja Isusu. (s. M. Ana Prkić)

Korizmena duhovna obnova u Bijelom Polju 30. ožujka 2019

U samostanu sv. Franje Školskih sestara franjevki Hercegovačke provincije u Bijelomu Polju održana je 30. ožujka duhovna obnova za 82 učenika šestog, sedmog, osmog, devetog razreda, kao i prvog razreda srednje škole iz Potoka i mostarskih osnovnih škola Petra Bakule, Cima i Ivana Gundulića.

134

VIJESTI • lipanj 2019.

Duhovnu obnovu organizirale su i vodile s. Slavica Barbarić, s. Ana Marić, s. Marijana Selak i s. Marija Boban, promišljajući o prispodobi o milosrdnom Samarijancu (Lk 10,25–37) i Izgubljenom sinu (Lk 15,11– 32). Rad u skupinama bio je popraćen bogatom izmjenom iskustava i „otkrivanja“ milosrdnog Samarijanca i izgubljenog sina u sebi i u drugima. Nakon rada, tjelesne okrjepe i rekreativnih trenutaka koje su pripremile novakinje, postulantice i kandidatica, učenici su pristupili sakramentu sv. ispovijedi. Euharistijsko slavlje predvodio je don Josip Galić, župnik Župe Presvetog Srca Isusova iz Potoka. U prigodnoj homiliji don Josip je u mladima potaknuo pitanja: Jesam li osoba koja se zaustavlja pred bolom, siromaštvom drugoga, ili ih zaobilazim? Također im je posvijestio smisao žrtve i ljubavi za druge, ističući kako se bez žrtve i svakodnevnog odricanja ne može izgraditi ništa veliko i lijepo. A ljubav i žrtva nikad nisu usmjerene isključivo na sebe, već im je cilj i sreća i dobrobit drugoga. (šsf-bijelo polje)

129. obljetnica smrti sestre Luke Liengitz na sarajevskom groblju Betanija 31. ožujka 2019.

Na 4. korizmenu nedjelju, 31. ožujka u sarajevskom naselju Slatina obilježena je 129. obljetnica smrti sestre Luke Liengitz. Tom je prigodom na sestarskom groblju Betanija slavljena sveta misa koju je predvodio kanonik dr. Darko Tomašević, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu, u koncelebraciji s vlč. Žarkom Vujicom, župnikom Župe sv. Petra i Pavla u Kaknju. U prigodnoj propovijedi preč. Tomašević je povezao poruku misnih čitanja, u kojima

je naglašena Očeva ljubav prema rasipnom sinu, sa životom s. Luke koja je u susretu s ljubavlju Srca Isusova prepoznala izvor svoje radosti i sreće, napose u teškoćama s kojima se suočavala. „Sestra Luka, za razliku od očevih sinova, nije imala problema s praštanjem. Nije imala problema ni s ljubavlju. Iako nije govorila hrvatski jezik, zbog čega je većina potrebitih koji su navraćali do vrata samostana nije razumjela, ipak su razumjeli njezin jezik ljubavi kojim je svima pomagala“, naglasio je preč. Tomašević. Nadalje je, između ostaloga, kazao da je sestra Luka, nakon trogodišnjeg rada kao vratarica, osjećala nostalgiju i želju za povratkom kući. „U toj teškoj situaciji klekla je pred kip Srca Isusova i Njemu s povjerenjem izjadala svoje teškoće. U tom susretu Srce Isusovo ju je ohrabrilo. U tom trenutku upoznala je Srce Isusove. Nakon ovog milosrdnog susreta s Isusom, život s. Luke iz temelja se promijenio: iz patnje izlazi sretnija i zauzetija“, rekao je preč. Tomašević obraćajući se prisutnima s poticajem da i mi u svakodnevnom prepoznavanju Božjeg milosrdnog srca budemo i sami sposobni za milosrđe i praštanje. Na misnom slavlju sudjelovale su brojne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi, kojoj je pripadala i s. Luka. Došle su iz: Kaknja, Travnika, Novog Travnika, Bistrice pokraj Uskoplja i, naravno, iz Sarajeva. Sestra Luka, iako je bila Austrijanka, spremno je prihvatila dolazak u Sarajevo, njoj nepoznat grad, nepoznat narod, običaje, nepoznat jezik. A ipak je sve razumjela. I svi su nju razumjeli, jer govorila je jezikom ljubavi. Ondašnji đaci Zavoda sv. Josipa, sarajevski siromasi i svi oni koji su prolazili kroz portu Zavoda, istinski su je voljeli. Nastavili su je voljeti i nakon njezine prerane smrti. Umrla

135 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

je u 30. godini života. Nije ju više bilo na porti Zavoda. Preselila se na Betaniju, „grad Isusovih prijatelja“. A da istinska ljubav nikada ne umire, najbolje znaju oni koji su poznavali s. Luku. Umjesto na portu Zavoda, počeli su dolaziti na njezin grob i tu nastavili tražiti i nalaziti njezinu pomoć. Spontano je prozvaše sveta Luka, i tako ostade do danas.

Susret je započeo pjesmom i riječima dobrodošlice s. Kate Karadže, provincijske predstojnice. Potom je uslijedila prigodna meditacija, nazvana „Blizina nježnosti“, evanđeoskog teksta o milosrdnom ocu i njegovim „protestnim“ sinovima (usp. Lk 15,11–32).

31. ožujka 2019.

U nastavku vlč. Kajinić je izložio egzegetsko tumačenje navedenog ulomka te njegovu aktualizaciju za naše vrijeme i za naše živote. U svome izlaganju naglasio je da je navedena biblijska slika prije svega nadahnuće za bolje upoznavanje Očeve beskrajne ljubavi, dobrote i praštanja. Velika je to utjeha i velika radost za čovječanstvo! U njoj je sve posloženo, kao što bi trebalo biti posloženo i u našim životima: uvidjeti svoj život, svoja lutanja, svoje odlaske te oblikovati svoje priznanje i provesti ga u djelo. To nam je činiti – ustati i poći k svome Ocu (primjer mlađeg sina iz prispodobe) – slika obraćenja s konkretnim činom, konkretnim hodom, zaokretanjem pravca svojega života. Jer često nas vlastita pravednost zaslijepi pa nismo u stanju uvidjeti da su naša lutanja i odlasci iz kuće Očeve i onda kada smo u njoj i ostali – ali samo tehnički (poput starijeg sina iz prispodobe), neke su od misli koje je vlč. Kajinić podijelio sa sudionicima obnove.

Na četvrtu korizmenu nedjelju, 31. ožujka u provincijalnom sjedištu Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije na Bjelavama u Sarajevu održana je duhovna obnova za odrasle. Tridesetak sudionika iz katedralne Župe Presvetog Srca Isusova – Sarajevo, kao i okolnih župa okupilo se na duhovnu obnovu koju je predvodio vlč. Jakov Kajinić, duhovnik u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, zajedno sa sestrama provincijalne kuće na Bjelavama 85.

Osobna promišljanja, zahvale, prošnje... prinijeli su u euharistijskom klanjanju pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom. Sakramentu pomirenja sudionici su također pristupili tijekom duhovne obnove. Spremno i velikodušno su se stavili na raspolaganje za sakramenat pomirenja braća svećenici: preč. Mato Majić, župnik katedralne Župe Presvetog Srca Isusova i dekan sarajevskog dekanata, vlč. Ivo Jeziđić, vojni kapelan i župnik Župe sv. „Ilije proroka“ Čemerno,

Mnogi i danas, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, dolaze na njen grob, mole, pale svijeće i zahvaljuju. Potvrđuju to bezbrojne pisane ceduljice koje posjetitelji ostavljaju na njenom grobu. Potvrđuje to i današnji velik broj posjetitelja. Za ovu je prigodu, 129. godišnjicu njezine smrti, uz hodočasnike iz Sarajeva posebno došla skupina hodočasnika iz Viteza, pod vodstvom s. Ankice Garić. Nakon svete mise svi su zajedno izmolili opijelo za pokojnu sestru Luku i za sve sestre pokopane na tom groblju. Vjernici su potom ostali u molitvi na grobu sestre Luke, a veća skupina njih je došla sestrama u sarajevsku zajednicu na druženje i osvježenje. (s. Terezija Antunović)

Duhovna obnova vjernika grada Sarajeva u Provincijalnom sjedištu ŠSF

136

VIJESTI • lipanj 2019.

vlč. Marko Majstorović, župnik Župe „Uzašašće Gospodinovo“ Novi Travnik te voditelj obnove vlč. Kajinić. Vrhunac duhovne obnove bilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio vlč. Majstorović. Homiliju je izrekao vlč. Kajinić, naglašavajući da je Isus Krist u prispodobi o milosrdnom ocu na najbolji način pokazao tko je i kakav je Otac nebeski. Bog je Otac čak i onda kad čovjek nije vrijedan da se naziva sinom, jer u Njegovim očima svatko od nas je neizmjerno velik i nikada i nikoga On ne ostavlja. Mi smo ti koji od Njega odlazimo i koji bismo se Njemu trebali vratiti. Potrebno je „doći k sebi“, potrebno nam je raspoloženje skrušenog kajanja kao i vjera u Božje milosrđe. Samo u tom „duhovnom zaokretu“ moguće je osposobiti se za ljubav prema Bogu i bližnjemu, poput sv. Franje Asiškoga. Duhovna je obnova završila u radosnom ozračju, sa sudionicima ispunjenima ljepotom zajedništva i druženja u prelijepom blagdanskom popodnevu te osnaženima Duhom Božjim za svakodnevicu u koju se svatko vraća i u kojoj želi „biti“ u kući Očevoj! Tijekom cijele Jubilejske godine Družba Školskih sestara franjevki Krista Kralja u mnogim će svojim zajednicama organizirati posebne svete pobožnosti kojima je prije svega svrha da se ojačaju vjera, nada i ljubav sestara i drugih pobožnih vjernika koji su s njima na bilo koji vjerski način povezani, kao i sinovska ljubav i poslušnost prema Svetom Ocu, Kristovu namjesniku na zemlji. Razlozi su to i zbog kojih je vrhovna predstojnica Družbe uputila molbu Svetom Ocu za dar oprosta. Oprost je, kako stoji u Apostolskoj pokorničarnici, dopušten da se slavi u Godini jubileja pod uobičajenim uvjetima za sve vjernike koji se uistinu pokaju i vođeni ljubavlju žele dobiti

potpuni oprost svaki put kada kao hodočasnici pohode neku od sestarskih kapela Družbe i u njoj pobožno sudjeluju u jubilejskim obredima, ili ako se barem neko prikladno vrijeme ondje posvete pobožnim razmatranjima koja će zaključiti molitvom Očenaša, Vjerovanjem i zazivima Blaženoj Djevici Mariji. (KTA/LJ.S.) Misijska akcija sestara Milosrdnica u župi Svih Svetih u Livnu 7. travnja 2019.

U Župi Svih Svetih u Livnu, 7. travnja održana je prodajna izložba čiji je prihod namijenjen potrebama misija Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Paragvaju i Salomonskim otocima. Sestre milosrdnice Provincije Majke Divne – Sarajevo, članice Udruge sv. Vinka Paulskoga i Marijanska vinkovska mladež marljivo su pripremali tu izložbu i radosna je srca, pred župnom crkvom Svih Svetih i samostanskom crkvom sv. Petra i Pavla na Gorici, ponudili Livnjacima. Organizatori ove plemenite akcije zahvalni su svima na velikodušnoj pomoći za potrebite u misijama. (Andrea Penjak, MVM-BIH) Susret Školskih sestara franjevaka s privremenim zavjetima u Nevesinju 7. travnja 2019.

U župnoj kući Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju održan je, 7. travnja susret Školskih sestara franjevaka Hercegovačke provincije s privremenim zavjetima. Razmišljanje o temi „Prihvaćanje oprosta“ sa sestrama je podijelio don Željko Majić, generalni vikar mjesnih biskupija.

137 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Sudionica s. Marija Budimir napisala je svoje iskustvo i osvrt na taj susret. Prenosimo ga u cjelosti: „Na spomenutu temu promišljali smo o grijehu koji polazi od bezazlene misli, a koji može postati uteg. U borbi protiv grijeha potrebno nam je svakodnevno ići putovima molitve, pokore i obraćenja. Predavač nas je potaknuo na traženje duha koji živi u svakoj od nas, ali nas i ohrabrio u vjeri u Božje milosrđe koje neizmjerno oprašta svaku našu povredu Njegove ljubavi. Nakon predavanja, svoje duhovno uho prepustile smo slušanju i blagovanju Riječi Tijelom postale u svetoj misi. Također smo imale i prigodu za sakrament svete ispovijedi. Nakon duhovne, ali i one tjelesne okrjepe, susret smo nastavile s našom odgojiteljicom s. Slavicom Barbarić. Podsjetila nas je na nužnost rasta na duhovnom putu osvješćujući nam važnost malih koraka i malih stvari, oslanjajući se na bogatstvo Božje riječi i duh pravila. Susret smo završile pobožnošću Križnoga puta i molitvom Večernje, prebirući u srcima zahtjevnost odabranog puta i uspona po Kalvariji do vječnoga spasenja. Radost zajedničkog susreta potaknula je u nama zahvalnost Gospodinu za Njegovu očinsku ruku i vodstvo, kako u životu svake od nas tako i u povijesti naše Družbe.“ (s. Marija Budimir)

Mjesečna duhovna obnova za redovnice u Sarajevu 7. travnja 2019.

U okviru mjesečnih duhovnih obnova u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu 7. travnja, na 5. korizmenu nedjelju, voditelj vlč. dr. Drago Župarić, profesor na Filozof-

skom fakultetu i Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu održao je razmatranje i prigodnu homiliju s temom novozavjetnog prizora o preljubnici iz Ivanovog evanđelja 7,53–8,11. Taj je prizor važan za poznavanje Isusove osobe. Voditelj je istaknuo tri značajke Isusovog djelovanja. Prva je razlikovanje između grijeha i grešnika. Isus nikada nije odobravao grijeh, pa ni u ovom slučaju, ali ga je osudio i pozvao grešnicu da više ne griješi. Time je ukazao na uzrok problema preljubnice – njezin vlastiti grijeh, čime je ukazao i na dvije potrebe: prvo, da čovjek mora vidjeti sam sebe prije no što okrivi drugoga; i drugo, da je grijeh osnovni uzrok društvenog nereda. Druga značajka Isusova djelovanja jest poziv na obraćenje, koje čini promjenu mentaliteta. Jedini lijek protiv društvenog nereda je „ne griješi više“. Grijeh je korijen društvene bolesti, a poziv na obraćenje jedna je od velikih evanđeoskih tema i osovina Isusove misli. Treće je Isusov stav prema diskriminaciji. To je jedna od bitnih oznaka njegove ličnosti. Isus oštro nastupa protiv „klasifikacija“ ljudi na razne vrste, osobito s vjerskom pozadinom: dobri i zli, pravedni i grešnici. Nakon razmatranja slijedilo je klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu, zatim sakrament pomirenja. I misno je slavlje slavio voditelj duhovne obnove i izrekao je homiliju u kojoj je naglasio kako zaštitna mjera za sprječavanje neke opasnosti mora početi od srca svakog čovjeka, pri čemu su svi jednaki. Riječi „tko je od vas bez grijeha“ upravo podsjećaju na tu jednakost. Iz prizora o ženi preljubnici vidljivo je da su Isusove riječi imale uspjeha: nitko nije

138

VIJESTI • lipanj 2019.

bacio kamen, što govori da je u savjestima onih ljudi bilo nešto poštenja, zaključio je vlč. Župarić. Na duhovnoj obnovi koju su organizirale sestre Klanjateljice Krvi Kristove sudjelovalo je sedamdesetak redovnica, a sviranje i pjevanje animirao je duhovnik Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Jakov Kajinić i bogoslov Sandro Jurešić. (asc-sarajevo) Spomen na prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera 8. travnja 2019.

U večernjim satima 8. travnja u sarajevskoj prvostolnici obilježen je spomen na prvog vrhbosanskog nadbiskupa, slugu Božjega dr. Josipa Stadlera. Euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski kanonik i postulator kauze sluge Božjega Josipa Stadlera mons. Pavo Jurišić u suslavlju maestra Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“ vlč. Marka Stanušića i vicerektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Ilije Markovića. Uvodeći u misno slavlje, mons. Jurišić pozdravio je posebno grupu štovatelja nadbiskupa Stadlera iz Gromiljaka na čelu sa s. Jelenom Jovanović te kazao da će slaviti misu za podupiratelje beatifikacije i za proglašenje blaženim sluge Božjeg Josipa Stadlera. Na svetoj misi sudjelovale su sestre Služavke Malog Isusa iz zajednica koje djeluju u Sarajevu te djeca iz Stadlerovog dječjeg doma Egipat i vjerni Božji narod. U prigodnoj propovijedi mons. Pavo podsjetio je na zgodu iz priče o Malom princu i skretničaru te potaknuo sve nazočne da otkriju u sebi lik Malog princa odnosno čistoću i mudrost djeteta, kako bi znali kamo žele stići i kako pronaći smisao svog života i

kako bi bili djeca svjetla. Tumačeći riječ Božju na temelju čitanja toga dana, istaknuo je Božju strpljivost i milosrđe. „Tko se to od nas može pohvaliti da mu se nikada ništa ne treba praštati, jer on nikada ne griješi? I kad osjetimo da nam se zbog krivnje svjetlo gasi, pa nas zbog toga počne obuzimati bol, nemir i beznađe, kada osjećamo da živimo besmislen i beskoristan život, kada nas obuzme osjećaj praznine, bezvoljnosti i gađenja, kada nam sve to oduzima životnu radost, dobro je znati da i u takvim trenutcima može u našu tamu prodrijeti zraka svjetlosti koja nam želi podariti snagu, ojačati nadu da nas podigne i rekne da smo vrijedni i da ništa ne mora biti zauvijek izgubljeno. Korizma je vrijeme koje nam je darovano za duhovnu obnovu, da ostanemo budni i da sa zanimanjem gledamo na sve ono što se oko nas događa, da molimo i preporučujemo sve koje nam Bog šalje na našem životnom putu njegovoj neizmjernoj ljubavi i dobroti. Kada djeca nosiće prislanjaju na prozorska stakla, ona to ne čine iz nekakve bolesne znatiželje, nego zbog velike želje da ono što svojim očima vide utisnu u sebe. Djeca pružaju ruke i prema mjesecu sa željom da ga dohvate. Djeca doista znaju što žele, jer ona žive kao djeca svjetla“, kazao je mons. Jurišić u prigodnoj propovijedi. Nakon popričesne molitve svi okupljeni u sarajevskoj katedrali molili su na grobu nadbiskupa Stadlera. Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, a čitanje i molitvu vjernika čitali su hodočasnici iz Gromiljaka. Kao pripravu za misno slavlje okupljeni vjernici molili su Gospinu krunicu uz razmišljanja o nadbiskupu Stadleru iz vremena dok je živio i djelovao u Zagrebu te bio sudionik

139 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

misijskih putovanja u Bosnu. Kao i svakog osmog u mjesecu tijekom 2019. godine nastavljeno je s razmišljanjima o misijskom zauzimanju nadbiskupa Stadlera. Tako su se nazočni podsjetili da se, nakon svršetka poslijediplomskog studija u Rimu, zagrebački svećenik Josip Stadler vratio u Zagreb gdje je vršio službu prefekta i profesora filozofije i fundamentalne teologiju u sjemeništu te vjeroučitelja u gimnaziji. Imenovan je i profesorom fundamentalnog bogoslovlja na Bogoslovskom fakultetu Sveučilištu u Zagrebu, gdje je obnašao i službu dekana. Svećenik Stadler pisao je znanstvena djela na latinskom jeziku te surađivao u Katoličkom listu i pokrenuo Glasnik sv. Josipa. Iz životopisa nadbiskupa Stadlera posebno je istaknuto da je u tom razdoblju svećeničkog života pratio svoje kolege na misijskim putovanjima, o čemu je kasnije pisao njegov tajnik vlč. Marko Tvrtković, napominjući da se najradije družio sa svećenicima u Zagrebu među kojima je bio duhovnik i profesor u sjemeništu vlč. Fidelis, superior sestara milosrdnica. Spomenuto je da je svećenik Stadler s duhovnikom Fidelisom išao na misijska putovanja u Bosnu i Hercegovinu. Zapisano je da je svećenik Stadler upoznao ovu zemlju, zavolio je i od tada se uvijek za nju molio Bogu preporučujući je Gospinom zagovoru. Božja providnost učinila je da je upravo svećenik Stadler desetak godina nakon spomenutog putovanja imenovan nadbiskupom mjesne Crkve vrhbosanske i metropolitom ove crkvene pokrajine te da je ušao u Bosnu i u njoj ostao, a njegovi smrtni ostaci počivaju u prvostolnici Srca Isusova u Sarajevu koju je dao izgraditi. Istaknuto je da se iz svih njegovih djela moglo vidjeti da se radi o izabranoj posudi po kojoj se Bosnom širila slava i veličina ljubavi Kristove. (KTA)

Kanonska vizitacija vrhovne poglavarice Klanjateljica Krvi Kristove 12. travnja 2019.

Tijekom kanonske vizitacije od 15. ožujka do 12. travnja 2019. vrhovna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove s. Nadia Coppa i članice Vrhovne uprave susrele su se sa sestrama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Jednodnevni susreti s vrhovnom poglavaricom i vrhovnim savjetnicama u Bosni i Hercegovini održani su u Banjoj Luci i Novoj Topoli. Vrhovna uprava susrela se i sa sestrama koje žive i djeluju na bosansko-hercegovačkim prostorima. Početkom travnja Vrhovna uprava posjetila je zajednicu sestara klanjateljica Krvi Kristove u Sarajevu i tom prigodom posjetila je i vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića kao i sjedište Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Križni put na Humu Školskih sestara franjevki Hercegovačke provincije 14. travnja 2019.

Na Nedjelju Muke Gospodnje, 14. travnja, zajednica Školskih sestara franjevki iz Bijeloga Polja molila je postaje Križnoga puta uz brdo Hum ponad Mostara. U popodnevnim satima, petnaestak sestara i pripravnice s područja Mostara i Bijeloga Polja okupile su se u podnožju Huma. U sabranosti su započele molitvu Križnoga puta. Hodajući od postaje do postaje razmatrale su Kristovu muku i zahtjevnost križnoga puta koji nas upućuje da ne „rasipamo snage na beskorisne stvari, već da svoje napore usmjerimo

140

VIJESTI • lipanj 2019.

k potrazi za Ljubavlju“ (Majka Terezija). Tra- mladenaštva, suradnje s biskupom Josipom žeći svoja srca od postaje do postaje, sestre su Marčelićem, prvih koraka Družbe, osnivanja imale prigodu pripremiti se za Veliki tjedan. Družbe do odlaska u misije, koji su prikaz Popevši se na vrh i promatrajući grad Mostar pripremili Biseri sa svojim voditeljicama te i mjesnu biskupiju, završnom molitvom za- se predstavili jedni drugima kroz igrokaze i hvalile su Bogu na daru Crkve, svoje Zajed- predstave. Bio je to poticaj da prepoznamo nice i daru života, te se u šutnji i molitvenom dar koji imamo u našoj hrvatskoj Blaženici ozračju vratile natrag svojim domovima ra- koja nam je ostavila u baštinu bogatu riznicu dujući se svetkovini Uskrsnuća Gospodino- duhovnosti i primjer istinskog predanja i žrtvovanja za dobro bližnjega što nakraju čini va. (Anđela Cvitković) doista sretnima i ispunjenima te daje smisao našemu životu. Susret djece „Bisera Očeva milosrđa“ iz Hrvatske i BiH u Uskoplju Boravkom u prelijepoj prirodi, napose u Rami, prepoznavali smo i osluškivali u pjevu Od 22. do 25. travnja 2019. ptica, šumu povjetarca, mirisu trave i zvuku „Sve što postoji dar je Očeve ljubavi“, rijetišine ljepotu stvorenoga, veličinu Stvoritelja či su blažene Marije Propetog Isusa Petkoprisutnog u Njegovim stvorenjima a napović čiju karizmu slijede i djeca Biseri Očeva se u bratu čovjeku. Ne možemo ne prisjetiti milosrđa pod vodstvom njezinih duhovnih se serafskoga Oca sv. Franje koji je veličao kćeri. Ta poticajna misao bila je geslo ovoGospodina u svemu što ga okružuje, te braće godišnjeg susreta svih skupina Bisera koji je održan u Uskoplju od 22. do 25. travnja franjevaca koji su nas primili i otvorili svo2019. godine. Sudjelovali su domaćini iz ja vrata kako bismo mogli uživati plodove Uskoplja sa svojom voditeljicom s. M. An- ovog susreta. Od srca zahvaljujemo župniku gelinom Tokić, iz Stabline (kraj Ploča), vodi- u Uskoplju fra Vinku Markoviću i njegovoj teljica s. M. Helena iz Zagreba (Trešnjevka), braći, kao i fra Branku Malekinušiću u Rami voditeljica s. M. Kristina Injić iz Zagreba na gostoljubivosti, franjevačkoj jednostavno(Šestine), voditeljica s. M. Anamarija Vuko- sti i ljubaznosti. vić iz Ivanić Grada, voditeljica s. M. Darija Lukić iz Novske te voditeljica s. M. Zrinka Vuković.

Šezdesetero okupljene djece viših razreda osnovne škole, iz različitih krajeva, dva su dana kroz različite aktivnosti (predavanje, rad u skupinama, igra, kviz, molitva, sv. misa, klanjanje, izlet, druženje, igrokazi, predstave, stvaralačko izražavanje…) nastojali prepoznati darove oko sebe, u drugima i u sebi. U hodu prema proslavi stogodišnjice Družbe poseban je doživljaj bio gledati prikaz života blaženice, od djetinjstva preko

Ponekad nije jednostavno prihvatiti dar, posebno ako nam se dar ne sviđa. Izazov je prepoznati Božje darove. Hrabrost je prihvatiti Božje darove i razvijati ih bez obzira na vlastite želje. Bili su to neki od poticaja s kojima smo se suočavali u ovom susretu, otkrivali, borili, savjetovali… a vjerujem da ćemo to i nastaviti činiti u svojoj svakodnevnici, do onog trenutka dok naš život ne bude svjedočanstvo zahvalnosti Bogu na svemu primljenome. Jer tada ćemo shvatiti da nam Bog želi dobro i da nam Bog daje samo ono što je za naše dobro. Neka nam u otkrivanju Božje

141 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

volje u našem životu pomogne i zagovor naše hrvatske blaženice Marije Propetog koja, vjerujem, bdije nad svojim hrvatskim narodom, a radost i duhovne plodove koje smo iskusili u ovome susretu kroz naše zajedništvo neka nam bude poticaj „gledati svijet očima darovanog“. (s. M. Darija Lukić) Godišnji susret odgojiteljica i provincijalnih predstojnica Školskih sestara franjevki Od 26. do 27. travnja 2019.

Redoviti godišnji susret odgojiteljica i provincijalnih predstojnica Školskih sestara franjevki Mostarske, Bosansko-hrvatske i Splitske provincije održan je 26. i 27. travnja u samostanu sestara u Zadru. Već drugu godinu trima provincijama hrvatskoga govornoga područja pridružuju se sestre Mariborske provincije. Iz četiri provincije prisustvovalo je 13 sestara i vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović. Ovogodišnji je susret trajao dva dana, kako je predloženo na prošlom susretu u Sarajevu. Potreba za dvodnevnim susretom pokazala se opravdanom, jer su oba dana bila potpuno ispunjena. Složeni odgojni proces, specifičnosti odgojnih zajednica, planiranje budućnosti te međuprovincijsko djelovanje na odgojnom planu iziskuju velike pripreme i iscrpan rad. Prvi dan susreta bio je obilježen predavanjem i raspravom o temi „Kako dalje?“ Predavanje je održao dr. sc. don Boris Vidović, profesor psihologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Kazao je da se danas promijenila slika čovjeka o Bogu i o samome sebi. Teško je odgajati, a pogotovo je teško procijeniti ima li netko poziv. To je složen i težak proces u kojem je važno za

odgajatelja otkriti gdje on sam stoji u tome procesu. Odgajatelj mora imati puno strpljenja, kao i puno ljubavi. Već je sv. Toma Akvinski razlikovao čin intelekta i čin volje. Ljubav je voljni čin i nije dovoljno znati i poznavati teološke datosti da bi se ljubilo Boga. A poziv bez ljubavi ne može dugo opstati. Ljubav pomaže u svim problemima i samo ljubav može naći pravi put. Drugi dan bio je rad u skupinama prema smjernicama koje su sestre dobile od predavača. Vrhovna je predstojnica izvijestila o nadolazećem susretu odgojiteljica i juniorki Družbe koji će se održati od 17. do 24. kolovoza 2019. godine u Austriji. Dogovoreni su ostali susreti na međuprovincijskoj razini koji će se održati u idućoj godini. Nakon ručka upriličen je kratki izlet u Vodice. Sestre su razgledale umjetnički vrt samoukog umjetnika gospodina Josipa Mateše Jole. Tu se nalaze brojne skulpture od maslinovog drveta inspirirane biblijskim temama i likovima. U Župi Sv. Križa sestre je dočekao župnik don Franjo Glasnović i upoznao ih s poviješću župe i grada Vodice. Zatim su se uputile na brdo Okit na kojem je sagrađena nova crkva, jer je stara bila srušena u Domovinskom ratu. Otpjevavši „Kraljice neba, raduj se“, zaputile su se prema svojim provincijama. (split.ssfcr.org/hr/s. Lidija Bernardica Matijević)

Deseta obljetnica Doma „Sveti Josip“ u Vitezu koji vode SMI – Sarajevske provincije 1. svibnja 2019.

Deseta obljetnica djelovanja Doma „Sveti Josip“ u Vitezu koji vode sestre Služavke Malog Isusa Sarajevske provincije obilježena je misom zahvalnicom koju je na blagdan sv. Josi-

142

VIJESTI • lipanj 2019.

pa Radnika, 1. svibnja, predslavio apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto. Uz štićenike Doma na misi se okupila njihova rodbina, brojni građani i istaknuti dužnosnici političke, izvršne i zakonodavne vlasti, kulturni djelatnici, redovnice, gospodarstvenici. Prije misnoga slavlja sestrama koje vode Dom i svima okupljenima na svečanosti obratila se provincijska glavarica s. Maria Ana Kustura. Dom, koji može primiti 70 osoba u dvokrevetnim i jednokrevetnim sobama, prilagođen pokretnim, polupokretnim i nepokretnim osobama, prije 10 godina osnovale su sestre Družbe služavki Malog Isusa. One su u Vitez stigle 1907. godine, na posjed (80 jutara) koji je nadbiskup Josip Stadler kupio s namjerom da proizvode hranu za štićenike „Betlehema“ i „Egipta“, domova u Sarajevu u kojima su utočište našla djeca siročad i stare iznemogle osobe. Posjedu je dano ime „Polje sv. Josipa“, a godine 1910. na tom je posjedu sagrađena i kapelica i samostan, što su redovnice godine 1927. obnovile i dogradile. Kasnije, 1940– 1941, izgradile su i crkvicu posvećenu svetom Josipu. Nakon 42 godine boravka, vrijednog i mukotrpnoga rada u proizvodnji hrane ali i drugim humanitarnim, edukativnim i kršćanskim djelovanjem, 23. lipnja 1949. po naredbi komunističkih vlasti zabranjen im je rad i djelovanje i morale su napustiti Vitez. Sva imovina im je oduzeta, samostansko zdanje korišteno je kao školski prostor, kasnije je sve pretvoreno u uredski prostor tvrtke „Impregnacija“, a ekonomija, „Misir“, kako su mještani zvali „Polje svetog Josipa“, potpuno je uništeno, zaraslo u korov.

U prvoj godini ovoga stoljeća članice Družbe sestara Služavki Malog Isusa vratile su se u Vitez. Zahvaljujući razumijevanju struktura općinske vlasti, na čelu s tadašnjom načelnicom općine Vitez Katicom Čerkez, i prije donošenja zakona o povratu imovine vjerskim zajednicama vraćen im je dio zemljišta i napuštena crkvica s pripadajućim samostanskim prostorom. Vrlo brzo sestre su obnovile crkvicu i samostanski prostor, otvorile dječji vrtić, organizirale obuku i stručnu pomoć psihologa, pedagoga, logopeda za djecu s manjim poteškoćama u razvoju, bez obzira na vjeru ili nacionalnu pripadnost. Prije 10 godina odlučile su izgraditi dom za stare i iznemogle osobe. Ravnateljica Doma „Sveti Josip“ je s. M. Admirata Lučić. (KVRPP BIH/ KTA)

Izabrana nova uprava Hercegovačke franjevačke provincije 1. svibnja 2019.

U srijedu 1. svibnja, na redovitome Provincijskom kapitulu Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM koji je održan u Franjevačkom samostanu u Mostaru pod predsjedanjem fra Mije Džolana, generalnog

143 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

vizitatora i predsjednika Kapitula, izabrana je nova provincijska Uprava – Definitorij. Nakon što su sva braća Provincije ponovno izabrala provincijala fra Miljenka Šteku, Kapitul je izabrao: vikara Provincije fra Iku Skoku te definitore fra Dragana Ružića, fra Mladena Vukšića, fra Ljubu Kurtovića, fra Sretana Ćurčića i fra Ivana Landeku ml. (Miriam)

Izabrana nova uprava Franjevačke provincije sv. Križa – Bosne Srebrene 1. svibnja 2019.

Trećega dana održavanja Provincijskog kapitula Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene, 1. svibnja izabrana je nova odnosno potvrđena dosadašnja Uprava Provincije. U narednom trogodištu Provincijom će upravljati: provincijal fra Jozo Marinčić i vikar Provincije fra Petar Jeleč kao i definitori fra Zdravko Dadić, fra Vinko Sičaja, fra Janko Ćuro, fra Vili Radman, fra Nikica Vujica i fra Kristijan Montina. (KVRPP BiH/bosnasrebrena.ba)

Izjava za javnost s Provincijskog kapitula Bosne Srebrene 3. svibnja 2019.

U samostanu sv. Pavla na Nedžarićima u Sarajevu od 29. travnja do 3. svibnja 2019. održan je intermedijalni Provincijski kapitul Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene. Po završetku Kapitula upućena je izjava za javnost koju prenosimo u cijelosti.

„

Naša domovina Bosna i Hercegovina kontinuirano se nalazi u dubokoj političkoj, gospodarskoj, društvenoj i kulturnoj krizi bez nekih naznaka da bi se uskoro stanje moglo poboljšati. Na političkom planu nalazi se rastrgana između unitarističkih tendencija građanskog tipa i centrifugalnih separatističkih težnji, a najvažnije sfere javnog života ugrožene su korupcijom, nepotizmom i stranačkom podobnošću. Obrazovanje i kulturni život također svakim danom gube na kvaliteti. Sve to – politička nestabilnost, teško gospodarsko stanje i loša klima u društvu – posebno pogađa mlade ljude, zbog čega gube nadu da mogu u svojoj zemlji sebi osigurati egzistenciju. Iseljavanje mladih koji trajno napuštaju svoje domove, vodeći sa sobom i svoje obitelji, trenutačno je naš najakutniji problem, na koji smo upozorili i u Izjavi za javnost s prošlog Provincijskog kapitula/ skupštine 8. travnja 2016. Vjerni svojoj stoljetnoj misiji, mi franjevci Bosne Srebrene ostajemo uz svoj narod i na svojim ognjištima, pokušavajući učiniti onoliko koliko je u našoj moći kako bi se ublažile neprilike s kojima se suočavaju naši vjernici, posebno oni na pragu života, i kako bi im se otvorile perspektive za ostanak i život u našoj prelijepoj domovini. Vjerujemo da je cjelovita Bosna i Hercegovina, u kojoj će se osigurati individualna, nacionalna i vjerska

144

VIJESTI • lipanj 2019.

prava i slobode svih koji u njoj žive, najbolji životni okvir za sve nas. Izgradnji takve Bosne i Hercegovine želimo i mi sa svoje strane pridonositi prema našim mogućnostima, čime ćemo ujedno najbolje ispuniti i svoju osnovnu zadaću – služiti svome narodu i svojim vjernicima. U tom duhu svim stanovnicima naše domovine Bosne i Hercegovine želimo mir i dobro! Uime sudionika na Provincijskom kapitulu i svih franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo, 3. svibnja 2019. Fra Jozo Marinčić, provincijal i predsjednik Kapitula

“

Drugi nacionalni susret Franjevačke mladeži Bosne i Hercegovine Od 3. do 5. svibnja 2019.

U Župi sv. Jurja mč. u Vitezu, od 3. do 5. svibnja održan je II. nacionalni susret Franjevačke mladeži Bosne i Hercegovine pod geslom „Bit ćete mi svjedoci!“. Na susretu je sudjelovalo više od 700 sudionika. Drugog dana susreta u poslijepodnevnim satima pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren održao je okupljenoj mladeži predavanje o Apostolskoj pobudnici pape Franje Christus vivit – „Krist živi“. Trodnevni program bio je ispunjen molitvom, slavljem euharistije, svjedočanstvima, pjesmom, plesom, ugodnim druženjem i radosnim ozračjem. (KVRPP BiH)

Održan XXII. susret franjevačkih ministranata u Visokom 11. svibnja 2019. Dana 11. svibnja održan je XXII. susret Franjevačkih ministranata – Framinu Visokom pod geslom ,,Sve što činiš, čini s ljubavlju’’ (sv. Terezija od Djeteta Isusa). Na ovogodišnjem susretu je sudjelovalo oko 270 ministranata iz 16 župa Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Susret je započeo svetom Misom koju je predvodio fra Mario Jurić, gvardijan i župnik župe u Tolisi. Fra Mario se u svojoj homiliji osvrnuo na radost mladih te se obratio ministrantima napominjući im da su oni ‘’produžena ruka Kristova’’ i da budu i ostanu sretni gdje god se nalazili, jer samo nasmijani mogu čuti glas Kristov. Svetu Misu je glazbeno animirao bend viteške župe. Na koncu, sve okupljene ministrante pozdravio je fra Franjo Radman, gvardijan samostana sv. Bonaventure u Visokom i fra Domagoj Šimić, područni duhovni asistent Frame. Nakon misnog slavlja, svi sudionici ovogodišnjeg Framina uputili su se na igralište gdje su napravili milenijsku fotografiju, a potom ručali. Kao i prijašnjih godina, starijim sudionicima Framina bilo je omogućeno obilaženje Franjevačkog sjemeništa i Franjevačke klasične gimnazije, a za one mlađe upriličeni su u sportskoj dvorani plesovi koje su animirali framaši volonteri. Sam program Framina sastojao se iz tri dijela: Kviza znanja, Igara bez granica i natjecanja u stolnom tenisu. Tema Kviza znanja ove godine bila je Misijsko djelovanje Crkve te i Ministranti i njihova služba. Susret je završio podjelom zahvalnica svim predstavnicima župa koje su sudjelovale na

145 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

ovogodišnjem Framinu, te podjelom diploma i pehara pobjedničkim župama. (bosnasrebrena.ba)

Proslava 35. obljetnice Zlatne harfe u župi sv. Jakova u Međugorju 11. svibnja 2019.

Susret i pjevanje dječjih zborova – ‘’Zlatna harfa’’, 35. po redu, održana je u subotu 11. svibnja u župi sv. Jakova Međugorju u organizaciji Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH i spomenute župe. Sudjelovalo je 2000 djece okupljene u 70-ak zborova iz šest biskupija, odnosno nadbiskupija: Mostarsko-duvanjske, Splitsko-makarske, Banjolučke, Dubrovačke, Zadarske i Vrhbosanske. Okupljenu djecu je dočekao i pozdravio domaćin, međugorski župnik fra Marinko Šakota, koji je također izrekao homiliju. Svetu misu je predslavio apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, koji je pozdravio sve dječje zborove pristigle na tu svečanost i izrazio im dobrodošlicu. Idejni začetnik Zlatne harfe je fra Mićo Pinjuh. Taj susret dječjih zborova se prvi put održao 1984. godine u hercegovačkoj župi u Kočerinu. (KVRPP BIH/franjevci.info) Proslava Dana molitve za zvanja u Livnu 12. svibnja 2019.

Na četvrtu uskrsnu nedjelju ili nedjelju Dobrog pastira, novaci Bosne Srebrene pozvani su u Župu Svih svetih u Livnu. Nedjelja Dobrog pastira u crkvenom kalendaru označena je kao dan kad bi se intenzivnije trebalo moliti za nova duhovna zvanja. Tom prilikom

livanjski župnik fra Vinko Sičaja odlučio je napraviti promociju duhovnih zvanja u svojoj župi. Novaci su sudjelovali na misi u 8:30 te na svečanoj pučkoj misi u 10 sati. Za vrijeme mise su ministrirali, čitali i pjevali. Svete mise je predslavio meštar novaka fra Marinko Baotić koji je u svojoj homiliji istaknuo važnost duhovnih zvanja u životu katoličke zajednice. Fra Marinko je posebno istaknuo problem klevetanja i ogovaranja svećenika, ističući da je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg se mladi boje odvažiti na taj korak da kažu Gospodinu svoj: „Evo me!“ Ovom je prilikom provincijal Franjevačke provincije Svetoga Križa Bosne Srebrene, fra Jozo Marinčić uputio poslanicu župnicima u kojoj moli svu braću na župama i samostanima da mole i rade u svrhu održavanja budućnosti Provincije u teškim vremenima koja su pred njima. Moli svu braću da učine sve što je u njihovoj mogućnosti s ciljem promoviranja upisa u Sjemenište i Postulaturu u Visokom. Nakon svete mise nastavljeno je bratsko druženje uz nedjeljni ručak, koji je i ovaj put pripremio prijatelj fratara Vjeko Barać. „Iskreno zahvaljujemo župniku fra Vinku i njegovim kapelanima fra Ivanu i fra Emanuelu na pozivu i srdačnom prijemu. Ovim putem pozivamo sve da u svojim osobnim i obiteljskim molitvama zamole Gospodara žetve da pošalje nove radnike u svoju žetvu, da ohrabri sve one koji su osjetili Božji poziv, ali se ne usuđuju na njega odgovoriti i za sve one koji su se već odazvali da im Gospodin podari snage da ne posustanu i ne malakšu u svom pozivu“, poručili su iz Franjevačkog novicijata Bosne Srebrene. (bosnasrebrena.ba)

146

VIJESTI • lipanj 2019.

Proslava Dana molitve za duhovna zvanja u Tomislavgradu 12. svibnja 2019.

Postulanti i novaci Hercegovačke franjevačke provincije sa svojim odgojiteljima fra Ikom Skokom i fra Stankom Mabićem obilježili su Nedjelju Dobrog Pastira, tj. 56. svjetski Dan molitve za duhovna zvanja u samostanu i župi u Tomislavgradu. U crkvi sv. Nikole Tavelića u 18 sati svetu misu predvodio je fra Iko Skoko, koncelebrirali su gvardijan fra Sretan Ćurčić i fra Stanko Mabić, a đakonsku službu vršio je fra Dragan Bolčić. Pjevane dijelove mise predvodili u domaći članovi Franjevačke mladeži. Fra Iko je u svojoj prigodnoj homiliji opisao Isusa Dobrog Pastira kako se predstavio u desetom poglavlju Ivanova Evanđelja. Nakon svete mise postulaturu je predstavio postulant Mario Kvesić, a o svojem zvanju govorio je Mladen Dragićević. Život u novicijatu opisao je novak fra Robert Cvitanović, a svoj put do odluke da želi biti fratar iznio je novak fra Antonio Petric. Crkva je bila dupkom puna. Svi su vrlo pažljivo slušali svjedočanstva postulanata i novaka. Prisjetimo se: prvi put poruku za Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja poslao je preko radio valova papa Pavao VI, u subotu 11. travnja 1964, s naslovom „Molite gospodara žetve da pošalje poslanika za svoju Crkvu“. (Mt 9,38) Fra Iko je zahvalio gvardijanu fra Sretanu, župniku fra Slavenu Brekalu i ostalim fratrima u samostanu na lijepom gostoprimstvu. (franjevci.info)

Vrhovna glavarica Družbe sestara Služavki Malog Isusa s. Marija Banić posjetila sestre na Haitiju Od 13. travnja do 12. svibnja 2019.

Vrhovna glavarica Družbe sestara Služavki Malog Isusa s. Marija Banić i provincijska savjetnica s. Edita Perić u kanonskoj vizitaciji od 13. travnja do 12. svibnja 2019. godine posjetile su članice Sarajevske provincije s. Liberiju Filipović i s. Anu Uložnik u misijskoj postaji Port-au-Prince na Haitiju. „Za vrijeme boravka Vrhovne glavarice među nama posjetile smo različita mjesta u kojima smo imale priliku prepoznati trpećeg Krista u siromašnom haićanskom narodu. Sreli smo i neke ljude kojima smo pomagale na razne načine, te posjetile i druge misionare i tako vidjele način njihovog služenja u ovoj mjesnoj Crkvi. Svi susreti odisali su radošću i gostoljubivošću. Radost susreta bila je obostrana. Za nas su ovo bili posebni i dragi dani milosti koje smo zajedno provele. Nosit ćemo te dane u našem srcu i sjećanju. Preporučujemo se u vaše molitve kako bismo mogli prepoznati i ispuniti volju Božju i na ovom kraju svijeta. I vi ste svaki dan u našim molitvama“, pišu misionarke s. Liberija i s. Ana. (KVRPPBIH/smi.hr/sarajevo) Susret mladih – Prepoznaj svoj put 18. svibnja 2019.

U prigodi molitve za duhovna zvanja, 18. svibnja 2019. održan je susret za mlade u samostanu Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije na Gorici u Livnu pod vodstvom s. Radmile Ilinović i uz suradnju sestara. Okupilo se oko 140 sudionika. Tema susreta je bila „Upoznaj svoj put“. Nakon predavanja uslijedio je rad u skupinama.

147 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Tomo Mlakić, predstojnik Katehetskoga ureda Vrhbosanske nadbiskupije i ravnatelj Nacionalnog katehetskoga ureda Bosne i Hercegovine. Susret je završen izmjenom iskustava, zajedničkim igrama i molitvom. (s. Suzana Benković, juniorka)

Euharistijsko slavlje povodom 120. obljetnice dolaska Školskih sestara franjevaka u Hercegovinu 18. svibnja 2019.

Nakon programa završne duhovne obnove za sve sestre Provincije Svete Obitelji, koji je održan u subotu 18. svibnja u samostanu sv. Franje u Bijelomu Polju, dan zahvalnog sjećanja na Božju dobrotu tijekom 150 godina od utemeljenja Družbe i 120 godina od dolaska prvih sestara u Hercegovinu završio je euharistijskim slavljem u samostanu Svete Obitelji u Mostaru. Svečanu euharisitiju predvodio je mostarskoduvanjski biskup mons. dr. Ratko Perić. U koncelebraciji su bili provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, duhovnik sestara fra Tomislav Pervan i desetak svećenika. Osim stotinu i dvadesetak sestara naše provincije u zahvalnom jubilejskom slavlju sudjelovale su sestre i provincijske predstojnice sestrinskih provincija: s. Terezija Tomazin iz Mariborske provincije, s. Kata Karadža iz Sarajevske provincije, s. Andrea Nazlić iz Splitske provincije te s. Vjekoslava Naranča, predstavnica Rimske regije. Slavlju su se pridružile i s. Darija Jovanović, vrhovna predstojnica Sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika te sestre drugih redov-

ničkih zajednica koje djeluju u Mostaru. Prije samoga početka, provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina pozdravila je, „na mjestu naših mostarskih početaka“, mjesnog biskupa mons. dr Ratka Perića, „nasljednika velikoga fra Paškala Buconjića, biskupa na čiju su molbu davne 1899. godine prve školske sestre franjevke došle iz Maribora u Mostar. U neposrednoj smo blizini nekadašnje Podhumske ulice 35, u kojoj je vrhovna predstojnica s. Stanislava Voh ustanovila prvu hercegovačku podružnicu iz koje je počela izrastati Provincija Svete Obitelji“. Istom je srdačnošću pozdravila i svećenike okupljene oko oltara koji su došli sa sestrama podijeliti radost i zahvalnost Gospodinu za godine prisutnosti ove redovničke obitelji u Mostaru i na hercegovačkom tlu, ali prigodno i zahvaliti za svakodnevna euharistijska slavlja u našim samostanima, za tolike propovijedi, duhovne nagovore, ispovijedi i kršćansku utjehu u trenutcima prijelaza u vječnost. Pozdravila je i izaslanicu vrhovne predstojnice, s. Lidiju Glavaš, vrhovnu savjetnicu, pojedinačno predstavnice pojedinih sestrinskih provincija te sve nazočne sestre u samostanskoj kapeli. S posebnom zahvalnošću pozdravila je „neobične suputnike naše novije povijesti i drage prijatelje, gosp. Patricka Dohertyja sa suprugom Maureen Doherty koji su nas puno puta predusreli u našim potrebama i ulagali u naše projekte kao da su njihovi. U vašoj dobroti“, obratila im se s. Zdenka, „tako izobilnoj i nezasluženoj, prepoznajemo odraz besplatne ljubavi Božje koja i nas potiče da ne živimo samo sebi već i drugima koristimo. Dragi naši Patrick i Maureen, vrata naših samostana uvijek su vam otvorena, a molitva

148

VIJESTI • lipanj 2019.

u njima trajno zajamčena“. „Spominjemo se, Bože, dobrote tvoje!“ (Ps 48,10), kazala je s. Zdenka, „psalamski je kliktaj koji u ovom svečanom času sažimlje memoriju bogate prošlosti naše Družbe i iskustvo ŠSFKK u Hercegovini do naših dana ... milosni predah u kojemu dozivamo sjećanja, radujemo se i zahvaljujemo Bogu za tolika dobročinstva i naume Njegove naklonosti, za svekoliko provincijsko nasljeđe i utrtu stazu kojom su prošle naše prethodnice. I molimo za hrabrost novim djevojkama da spremno nastave započeto djelo.“ Svečanim pjevanjem liturgijsko slavlje obogatio je zbor sestara uz dirigiranje s. Mire Majić i orguljašku pratnju s. Bibijane Ćurlin. Nakon liturgijskih čitanja o. biskup je izrekao prigodnu homiliju: o Mojsiju, vođi izraelskoga naroda, o svetoj obitelji Isusovoj, Mariji i Josipu, i o 120. obljetnici dolaska sestara u Hercegovinu. Na primjeru Mojsijeva života, od rođenja pa do gore Horeba gdje je Mojsije preminuo u 120 godini, „Bog želi pokazati da je on snaga, a ne Mojsije, da je on um, a ne Mojsije, da je on zakon, a ne Mojsije...“ Govoreći zatim o Svetoj Obitelji, zaključio je: „Dobar ste naslov izabrale za svoju zajednicu, da vas prate, da živite obiteljski, nasljedujete Obitelj... Vi ste“, nastavio je o. biskup, „evo 120 godina prisutne ovdje u Hercegovini, mjesnoj Crkvi, Mostarskoduvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj. Imate u naslovu školske, kulturne, koje se same najprije izobraze pa onda izobrazbu drugima daju. U velikom siromaštvu i bijedi koja je u ono vrijeme vladala u cijeloj Hercegovini vi ste, zajedno sa sestrama milosrdnicama, ušle u kolo odgoja našega svijeta, osobito ženske mladeži.“ Uza sve kušnje, poteškoće, Scile i Haribde, Bog je sa sestrama imao svoj plan, iskazujući im neprekidno svoje milosrđe. O.

biskup je potom potaknuo na važnost ispita savjesti: koliko smo nesmotrenih riječi izgovorili, koliko smo nevjere pokazali prema Bogu, kako smo obdržavale zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti... te na kajanje, traženje oproštenja i Božjega milosrđa. Sve je moguće u Gospodinu, on daje snagu i (po) moć za svaki dan. Na koncu je o. biskup živima poželio potrebnu snagu za ono što Gospodin od njih želi, a pokojnima vječni mir. Na kraju euharistijskoga slavlja, čestitku povodom 120. obljetnice prisutnosti sestara u Hercegovini u ime vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović i u svoje osobno ime izrekla je vrhovna savjetnica s. Lidija Glavaš. (ssf-mostar)

Svibanjska duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva 19. svibnja 2019.

U nedjelju 19. svibnja u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, održana je u organizaciji sestara Služavki Malog Isusa, završna u osmomjesečnom nizu, duhovna obnova za redovnice na području Grada Sarajeva i Vrhbosanske nadbiskupije. Na početku je duhovnik Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Jakov Kajinić, koji je zadužen za koordinaciju ovih mjesečnih susreta, pozdravio voditelja duhovne obnove mons. Luku Tunjića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije i nacionalnog ravnatelja PMD u BiH te sve sudionice. Tema duhovne obnove bile su „Misije“. Odmah na početku svoga nagovora mons. Tunjić podsjetio je na želju pape Franje, koji je mjesec listopad 2019. proglasio Izvanrednim misijskim mjesecom u povodu 100. obljetnice Apostolskog pisma pape Benedikta XV.

149 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Maximum Illud. Prihvativši Papin poziv, biskupi Biskupske konferencije BiH proglasili su cijelu godinu Misijskom godinom i dali smjernice da se sva važnija događanja prožmu misijskom temom i misijskim dokumentima, od mjeseca listopada 2018. do mjeseca listopada 2019. godine. Zatim je mons. Tunjić predstavio piramidu misijskog djelovanja Crkve. ‘’Dakle, onog časa kad je Isus ostavio apostolima nalog ‘Idite po svem svijetu propovjedajte evanđelje’, Crkva to smatra svojim trajnim nalogom koji vrijedi za sva vremena’’, kazao je mons. Luka. Svakako da je na vrhu piramide i najodgovornija osoba za širenje vjere, za evangelizaciju, za misije sam Sveti Otac, koji je tu djelatnost za širenje vjere i za misijsku djelatnost crkve povjerio Kongregaciji za evangelizaciju naroda. U sklopu te Kongregacije za širenje vjere postoje 4 papinska misijska djela, koji su stupovi i nositelji misijske djelatnosti Crkve, a koje je mons. Tunjić detaljno predstavio: Papinsko misijsko djelo za širenje vjere, Djelo Svetog Djetinjstva, Djelo svetog Petra apostola, Misijska zajednica. Mons. Luka posebno je istaknuo ovo zadnje, jer je ono misijsko djelo svećenika, redovnika, redovnica i posvećenih laika, kako bi svi prisutni postali svjesniji svoje odgovornosti za misijsko poslanje Crkve. U završnom djelu svoga nagovora, pod misijskim aspektom mons. Tunjić napravio je ispit savjesti, a nakon nagovora slijedilo je klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu i sakrament ispovjedi. Susret je završio euharistijskim slavljem koje je također predslavio mons. Tunjić u suslavlju duhovnika bogoslova vlč. Kajinića. U prigodnoj propovjedi mons. Tunjić naveo je primjere nekoliko hrvatskih svetaca misio-

nara, koji su, kao i one koji danas radosno navještaju Riječ Božju u dalekim zemljama svijeta i pomažu na razne načine i u raznim potrebama. I mi možemo danas pomoći misionarima molitvom, odlaskom u misije, kao i materijalnom pomoći, kako bi misijsko poslanje bilo plodno, zaključio je mons. Luka. Za vrijeme svete mise na orguljama je svirao prof. Marko Stanušić. (s. Manda Pršlja) Srebrni jubilej sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije u Slavonskom Brodu 27. svibnja 2019.

Srebrni jubilej, 25 godina svoga djelovanja u Slavonskom Brodu proslavile su u ponedjeljak, 27. svibnja, Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća BDM. Proslava je započela zahvalnim euharistijskim slavljem, koje je u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brodskom Vinogorju predvodio đakovačkoosječki nadbiskup Đuro Hranić. Suslavilo je petnaest svećenika među kojima dekan Ivan Lenić, domaći župnik Krunoslav Karas i prvi dugogodišnji župnik te župe Pavo Madžarević. Uz vjernike i redovnice grada na misi su

150

VIJESTI • lipanj 2019.

sudjelovale brojne redovnice Služavke Maloga Isusa iz svih provincije Družbe na čelu s vrhovnom poglavaricom družbe SMI s. Marijom Banić i provincijalnom poglavaricom Sarajevske provincije SMI s. Marijom Anom Kusturom. Pozdravnu riječ i čestitku redovnicama uputili su na početku mise župnik Karas, u ime župljana ministrant Josip Markeljević te u ime prijatelja Maloga Isusa iz Slavonskog Broda Nedjeljka Novinc-Andrić. Za proslavu te važne obljetnice djelovanja u gradu svojega utemeljitelja, sluge Božjega Josipa Stadlera, sestre su izabrale za geslo „Sveta Marija službenica Gospodnja“, jer se, kako je i nadbiskup Hranić u prigodnoj homiliji primijetio, one prepoznaju upravo kao službenice Gospodnje i jer ta liturgijska čitanja govore o zahvalnosti pred Bogom. Nadbiskup je u nastavku naglasio da je to što su sestre u Slavonski Brod došle u velikim nevoljama u ratnom vihoru 1994. godine djelo sluge Božjega Josipa Stadlera koji ih je uputio da upravo u toj župi, koja je bila u osnivanju, nađu sklonište i rješenje. „Dobiti časne sestre je ravno dobrom zgoditku na lutriji, zato vas, drage sestre, doživljavamo i prepoznajemo kao veliki Božji dar i blagoslov za ovu župu, grad i cijelu našu nadbiskupiju“, rekao je nadbiskup. Posvješćujući kako je Božji poziv svjedočanstvo ljudske egzistencije koja se temelji na Božjoj ponudi, nadbiskup je naglasio da je svaka redovnička zajednica simbol i izričaj Crkve, njezine naravi i identiteta, a svaka Bogu posvećena osoba izričaj i svjedočanstvo vjere. „Drage sestre, vi ste svojom molitvom, redovničkim odijelom, identitetom simbol i izričaj i svjedočanstvo identiteta i svetosti

Crkve. Vi na najbolji način izričete naš crkveni identitet. Vi ste osobe koje ozbiljno shvaćaju i žive svoj krsni identitet, koje pokreće Duh Sveti, koje prihvaćaju dar Božji i žive samo za Krista“, istaknuo je nadbiskup i pozvao sestre da često ponavljaju svoj fiat Gospodinu kako bi bile istinski proročki glas i poziv u svojoj sredini. Svjestan kako je sve manje duhovnih zvanja, napose ženskih, ustvrdio je da je ta kriza posljedica krize vjere unutar Crkve u Europi i Americi te na kraju poručio: „Drage sestre, danas zajedno s vama u zahvalnosti pred Gospodinom molimo da po zagovoru vašega utemeljitelja bude puno novih službenica Gospodnjih, da vam se pridruže nove brojne djevojke da mladošću duha, snagom vjere i redovničkom predanjem, svojom prisutnošću, svjedočanstvom, snagom svoje molitve, svojom suradnjom budu Božji blagoslov, da svaka od vaših sestara osjeti kako je njezin život plodan Bogom i njegovim blagoslovom, te da generacije iza vas mogu Bogu zahvaljivati za sve što ćete dalje činiti“, poručio je na kraju nadbiskup. Provincijalna poglavarica Sarajevske provincije, s. Kustura, na kraju je mise zahvalila svima koji su im kroz 25 godina molitvom, ljubavlju i drugom pomoći bili blizu, što su promicali život i djelo njihova utemeljitelja, napose nadbiskupu Hraniću, dekanu Leniću, župnicima Madraževiću i Karasu, vrhovnoj poglavarici Banić, prisutnim redovnicama te prijateljima Maloga Isusa. Prisjetila se i zahvalila za pokojne redovnice koje su djelovale u tom gradu: s. Virginu, Evanđelistu, Silvu, Franku, Filipu i Matejku. Susret je nastavljen u svečanoj akademiji u Stadlerovu centru, smještenoj u toj župi i koja je blagoslovljena prošle godine. U pro-

151 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

gramu koji je vodila s. Kristina Adžamić, tajnica Sarajevske provincije, pozdravnu riječ uputila je na početku vrhovna poglavarica Banić, a s nekoliko pjesama nastupile su redovnice s djecom Stadlerova doma „Egipat“ iz Sarajeva. Prikazan je i film Jakova Sedlara „Stadler i Družba sestara Služavki Maloga Isusa“. S. Admirata Lučić, koja je bila provincijalna poglavarica kada se gradio Stadlerov centar, predstavila je 25-godišnje djelovanje Služavki Maloga Isusa u Slavonskom Brodu kroz četiri razdoblja: Snovi o Brodu na Savi, Rasol-Mesićevoj ulici, Slavonski Brod – utočište u ratnom vihoru progonstva, Unajmljivanje i kupnja ugostiteljskog objekta „Kengur“ te Izgradnja utemeljiteljeve spomen kuće. Služavke Maloga Isusa u Slavonski su Brod došle u vihoru Domovinskog rata u Bosni i u Hrvatskoj, 1994. U kratkom vremenu, sedamdesetak sestara iz Bosne je u izbjegličkim kolonama, zajedno s mještanima, prelazilo na hrvatsku obalu Save s nadom da će se brzo vratiti svojim kućama. U početku su služile izbjeglicama u Gašincima, a dobrodošlicu su našle kod sestara Sv. Križa u Đakovu. Želeći naći utočište u rodnome gradu svojega utemeljitelja, u Slavonskom Brodu su došle u Župu Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju, koja je tada bila u osnivanju. Tu su unajmile kuću – ugostiteljski objekt „Kengur“ u Vinogorskoj ulici. U prizemlju su odmah udomile izbjegle roditelje svojih sestara i neke siromahe, koji su bili istinski beskućnici, bolesni, stariji, umorni. Na jedan kat kuće uselile su njihove starije i bolesne sestre. Jednu su prostoriju odmah prilagodile za kapelicu, koju je nadbiskup Ćiril Kos blagoslovio i posvetio sv. Maloj Tereziji, jer su se u međuvremenu tu naselile i njihove priprav-

nice. Kako je u Bosni buktio rat, i o povratku se samo moglo sanjati, uz pomoć donatora kupile su tu kuću i započele s proširenim radom u novoosnovanoj župi, u više osnovnih i srednjih škola u gradu, u domu umirovljenika te u pomoći bolesnim sestrama, njihovim roditeljima i rodbini. Kada se stvorila mogućnost povratka u Bosnu, pomalo su obnavljale svoje samostane i u njih se vraćale. Kako je kuću, koja im je poslužila u ratnom vremenu, narušio „zub vremena“, tražile su nov prostor za gradnju Stadlerove spomen kuće. Kupile su građevinsku parcelu u Rasadničkoj ulici u istoj župi gdje su prošle godine dovršili gradnju Stadlerove spomen kuće, u kojoj sada žive četiri redovnice. „Spomen kuća svojim trokatnim prostorom šalje poruku: suteren s uvezanim Utemeljiteljevim putom posvećen je mogućnosti predstavljanja svetosti njegova života i djela. Drugi dio suterena s pripadajućim cvijetnjakom, povrtnjakom i voćnjakom predviđen je za zajednički život sestara, a u središtu mu je euharistijski Krist sa prezentacijom dolaska na zemlju u ljudskom obliku. Na katu je knjižnica i skromne sestrinske sobe. Sve šalje poruku o ljestvici važnosti koju pridajemo dotičnom životnom prostoru. Utemeljiteljeva kuća je u prirodnom okruženju, u zelenilu brojnih biljnih vrsta, zdravom okruženju i zdravoj proizvodnji hrane. To je svjedočanstvo velike Utemeljiteljeve ljubavi prema ekologiji, prema zdravom okruženju i zdravoj proizvodnji hrane. To je on u Bosni posvjedočio sustavnim uzgojem hrane na nabavljenim Poljima Doloroze, Filomene, sv. Josipa i Srca Isusova“, zaključila je sestra. Prigodne darove gostima je uručila s. Kustura, a nadbiskup Hranić je za sjećanje na taj srebrni jubilej s. Blaženki Lešić, kućnoj poglavarici, darovao srebrni grb sa svojim biskupskim geslom „Izvezi na pučinu“. (kta/b.l.)

152

VIJESTI • lipanj 2019.

Proslavljen blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije na sarajevskim Bjelavama

Potvrda vodstva sestara milosrdnica Provincije Majke Divne – Sarajevo

31. svibnja 2019.

2. lipnja 2019.

Na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja, u zajednici Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije u Sarajevu, Bjelave 43, proslavljen je naslovnik samostana i kapele. Euharistijsko slavlje u jutarnjim satima predslavio je fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Uz provincijsku predstojnicu s. Katu Karadžu, proslavi patrona nazočile su sestre zajednice te sestre iz provincijalne kuće Bjelave 85, studentice sestarskog internata „Dom Majke Margarite Pucher“. Na slavlju su bile i novakinje i postualntica iz Kloštra Ivanića zajedno sa svojom odgojiteljicom s. Celinom Vidak. Sestra Marija Tomić i studentice animirale su pjevanje i čitale liturgijska čitanja. U svome obraćanju sestrama, fra Ivan je izrekao tri poruke koje nam donosi današnji blagdan. Prva je: Marija uzima vremena i biva na usluzi onom tko je u potrebi, daruje svoje vrijeme. Druga poruka je radost susreta – danas puno nedostaje tih iskrenih susreta, radosti u životu i u postojanju ljudi. Treća poruka poziva nas i na propitkivanje – kada istinski veličamo Boga? Potiče li nas nada da će Bog uzvisiti neznatne? Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je objed i zajedničko druženje u sestarskoj blagovaonici. Uime svih sestara i osobno, provincijska predstojnica s. Kata Karadža pozdravila je fra Ivana i zahvalila mu na odazivu i na izrečenoj homiliji. Također je pozdravila i nazočne sestre te čestitala svima patron. (s. Marija Tomić)

U Sarajevu je 2. lipnja 2019. vrhovna poglavarica Družbe sestara milosrdnica s. Miroslava Bradica potvrdila s. M. Julijanu Djaković za provincijalnu poglavaricu Provincije Majke Divne – Sarajevo na drugo trogodište. Za prvu savjetnicu i zamjenicu imenovana je s. M. Vinka Bilješko. Ostale članice Vijeća su: s. Mirjana Ćorić, s. M. Rahela Brkić i s. M. Monika Martić.

153 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Duhovna obnova za ministrante i FRAMA-u u Župi Domaljevac Od 5. do 9. lipnja 2019.

Pod geslom „Hvala Ocu i Sinu i Duhu Svetomu“ od 5. do 9. lipnja u Župi sv. Ane u Domaljevcu održana je duhovna obnova za ministrante i članove franjevačke mladeži te djecu od 1. do 9. razreda devetogodišnje škole. Obnovu je predvodio župni vikar fra Bono Kovačević.

Obnova je završena u nedjelju, 9. lipnja, slavljem mise zahvalnice koju je predvodio fra Bono Kovačević, župni vikar. Pjevanje je animirao župni bend mladih „Vis Fenix“. (KVRPP BiH/bosnasrebrena.ba) Proslavljena 125. obljetnica života i djelovanja Klanjateljica Krvi Kristove u Bihaću 8. lipnja 2019.

Program duhovne obnove započeo je u utorak 4. lipnja na radiopostaji „Orašje“ snimanjem emisije za završetak školske i vjeronaučne godine te zahvalom Trojedinom Bogu na svim darovima i dobročinstvima. Drugoga dana, u srijedu 5. lipnja, sudionici su obilježili Dan ekologije te preispitali svoju odgovornost i brigu za sve stvoreno. U četvrtak, 6. lipnja, tijekom duhovne obnove za vrijeme večernjeg misnog slavlja i euharistijskog klanjanja izrekli su molitvu zahvale za ljubav Ocu, Sinu i Duhu Svetom. U sklopu duhovne obnove u petak, 7. lipnja, ministranti su imali svoj ministrantski kviz. Kviz znanja sastojao se od prepoznavanja katehetske građe za ministrantske susrete: liturgijski prostor, liturgijske knjige, posuđe i odjeća, liturgijska slavlja i pobožnost. Premda kviz nije imao natjecateljski karakter, neki su nagrađeni prigodnim priznanjem. U subotu, 8. lipnja, održane su zajedničke igre (sakupljanje loptica, nabacivanje kruga – sinjska alka, mini basket, križić-kružić, pikado sa ceradom, skakanje u vrećama, asocijacija, potezanje konopca i „gori kuća“) na igralištu u župnom dvorištu, prilagođene uzrastu sudionika koji su se podijelili u tri ekipe.

U subotu, 8. lipnja, u Bihaću se okupilo 40 sestara Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb, zajedno s regionalnom poglavaricom sestrom Ana Marijom Antolović, kako bi proslavile 125. obljetnicu života i djelovanja svoje redovničke zajednice u tom gradu. Među brojnim sestrama, bile su nazočne one koje su tijekom proteklih desetljeća živjele i djelovale u Bihaću. Sestrama su se u proslavi pridružili brojni uzvanici i gosti te vjernici župe sv. Antuna Padovanskog – Bihać, zajedno sa župnikom fra Bonom Tomićem i župnim vikarom fra Marijo Plavčićem. Svečanu Euharistiju u župnoj crkvi predvodio je mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, uz su-

154

VIJESTI • lipanj 2019.

slavlje još nekoliko svećenika koji su pristigli s raznih strana. Liturgijsko slavlje je uzveličao župni zbor zajedno sa zborom „Pelikan“, sestara Klanjateljica Krvi Kristove, pod ravnanjem sestre Damjane Kovačević, uz orguljsku pratnju sestre Domagoje Ljubičić. Na početku misnog slavlja, župnik fra Bono Tomić, pozdravio je mons. Semrena i sve nazočne, posebno regionalnu poglavaricu sestru Ana Mariju Antolović i sve prisutne sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Sestre su utkale svoj život u ovu obljetnicu, naglasio je, a to nam je prilika da zajedno zahvalimo Bogu za 125 godina služenja u Bihaću, da se spomenemo svih živih i preminulih sestara i svećenika iz župe. Mons. Marko Semren, obratio se na početku sestrama i svima nazočnima, sljedećim riječima: „Drage sestre Klanjateljice Krvi Kristove, dragi prijatelji sestara Klanjateljica, braćo i sestre, ovdje nas je danas okupilo Božje milosrđe, Božja dobrota, Božja ljubav, izražena u obljetnici djelovanja sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Bihaću. Družba sestara Klanjateljica živi i djeluje već 185 godina. Od toga u Bihaću 125 godina (1894.). Vrhunac slavlja Jubileja jest susret s Gospodinom u euharistiji. Susresti Isusa znači susresti njegovu ljubav. Ta nas ljubav preobražava i omogućuje nam da drugima prenosimo snagu koja nam je darovana. Time postajemo Kristonosci, nositelji Kristove radosti, njegova milosrđa.“ U homiliji, biskup Semren objedinjuje poruku Božje riječi i povijest sestara Klanjateljica koje, kako je istaknuo, „nasljeduju Isusa Krista na način svete Marije De Mattias koja se u životu i radu trajno klanjala raspetom i uskrslom Kristu i na taj način sudjelovala u Njegovom djelu otkupljenja“. Govoreći o

svrsi današnjeg okupljanja i slavlja, dodaje: „Slaveći 125. obljetnicu svjedočke nazočnosti sestara Klanjateljica u Bihaću, ističemo važnost ovog dana za sve ovdje prisutne i mnoge druge koji su na različite načine povezani s ovom ustanovom. Što nam govori 125 godina sestara u bihaćkom kraju? Govori nam o Božjoj domišljatoj ljubavi, o snazi njegova duha, o nesebičnom darivanju i trajnoj Božjoj providnosti. Sjećamo se velikih Božjih zahvata u ovom narodu po djelovanju sestara Klanjateljica. Čestitamo danas sestrama ovu važnu obljetnicu i ustrajnu ljubav kojom su poticale druge da čine isto za Boga i svoj narod. Na poziv župnika da otvore školu u Bihaću, sestre dolaze 1894. u novoizgrađeni samostan i školu. Osim što rade u školi, organiziraju satove glazbe, stranih jezika i ručnog rada.“ U kontekst života i djelovanja sestara, stavlja poruku čitanja koja govore o svjedočenju Kristovih učenika Ivana i Pavla, te naglašava: „Vidimo ih kako s velikim zanosom govore o kraljevstvu Božjem. Oni govore s ljubavlju i uvjerenjem o moćnoj Božjoj ljubavi i prenose tu ljubav svojim slušateljima i čitateljima. Njihov govor je govor ljubavi i vjere u Isusa Krista uskrsloga i Živoga. Taj govor je nadahnut osobnim susretom s Kristom. A bez osobnog susreta s Isusom Kristom, nema vjere.“ Biskup je pozvao sestre i da promisle o poruci ovog jubileja: „Ovaj Dan poziva vas, drage sestre Klanjateljice da osluhnete što vam Bog govori preko vaše prošlosti, što vam govori u sadašnjosti i na što vas poziva u budućnosti. On vas potiče na povratak izvorima, na temeljitu duhovnu obnovu, kako bi se pripremile za nove izazove u Crkvi i svijetu. Sve nas potiče na zahvalnost Bogu za sva njegova

155 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

čudesna djela i na zahvalnu molitvu za sve one koji nas vode k Njemu.“ Na završetku misnog slavlja, prije otpjevanog himna zahvale „Te Deum“, regionalna poglavarica s. Ana Marija Antolović rekla je da ovo slavlje daje priliku za iskazivanje priznanje svim sestrama što su znale pronaći put do ljudskog srca, prepoznavati potrebe ljudi i na njih odgovarati. Bišćani su voljeli sestre, a sestre su voljele svoj narod, naglasila je. Zahvalila je biskupu, svim koncelebrantima, župniku i župnom vikaru, predstavnicima vlasti i svima nazočnima, što sa sestrama dijele radost proslave jubileja. Nakon Euharistijskog slavlja u župnoj crkvi, stanovnici Bihaća, uzvanici i gosti uputili su se na svečanu akademiju u dvoranu Muzeja AVNOJ-a, prostor u zgradi škole koja je do 1945. godine bila u vlasništvu sestara Klanjateljica Krvi Kristove. S. Ljubica Radovac, koja je vodila kroz program akademije, pozdravila je sve prisutne u dvorani te posebno izrazila dobrodošlicu uvaženim gostima i uzvanicima. Na početku je uputila pozdrav svećenicima koji su sa sestrama i ostalim nazočnima u župnoj crkvi zahvaljivali Bogu za njegovo vodstvo kroz povijest: fra Bonu Tomića, župnika u Bihaću, te nazočne redovnike rodom iz župe Bihać. Zatim je pozdravila predstavnike državnih institucija čija moralna podrška i zanimanje je sestre ohrabrilo u organiziranju godišnjice: Ministricu kulture i sporta Federacije BiH gđu Zoru Dujmović, zamjenicu gospodina Dragana Čovića, Predsjednika Hrvatskog narodnog sabora i pokrovitelja jubileja, zatim Gradonačelnika Bihaća gospodina Šuhreta Fazlića, supokrovitelja jubileja, predsjednika

Gradskog vijeća grada Bihaća gospodina Davora Župa, premijera Vlade Unsko-sanskog kantona gospodina Mustafu Ružnića, predsjednika Skupštine USK (Unsko-sanskog kantona) gospodina Agana Bunića, direktora Gradske galerije gospodina Adnana Dupanovića te gospodina Almira – Amu Kurtovića, zauzetog u tehničkoj pripremi izložbe. Uz izraze zahvalnosti slijedio je pozdrav sponzorima: Meggle Mljekara Bihać koju predstavlja direktor gospodin Kemal Hrnjić, Adriatic osiguranje Bihać kojeg predstavlja gospodin Davor Martinović. Pozdrav je upućen i vrijednim suradnicima u organizaciji jubileja: gospodinu Franji Juriću i fra Mariju Plavčiću, župnom vikaru u Bihaću. Na kraju, srdačan pozdrav upućen je svima prisutnima koji danas dijele radost sjećanja na bogatu povijest redovničke zajednice Klanjateljica Krvi Kristove u Bihaću. Zajednici sestara Klanjateljica Krvi Kristove i svima nazočnima potom su se prigodnim riječima obratili gđa Zora Dujmović, Ministrica kulture i sporta Federacije BiH i predstavnica pokrovitelja proslave jubileja, te gospodin Šuhret Fazlić, Gradonačelnik Bihaća i supokrovitelj. Prije samog početka programa, pozdravnu riječ nazočnima uputila je poglavarica zajednice sestara u Bihaću s. Blanka Šturm: „Jubilej je više od sjećanja na minulih 125 godina. Proslava za nas sestre uključuje emotivnu povezanost s tolikim sestrama koje su gradile povijest, stvarale stil, prenosile vrijednosti koje mi danas baštinimo, čuvamo i promičemo u kontekstu našega vremena i mogućnosti. Jubilej je prilika da se nađemo zajedno i da više upoznate našu zajednicu

156

VIJESTI • lipanj 2019.

Klanjateljica Krvi Kristove kako bismo se u svojoj različitosti prepoznali kao zajednički graditelji boljega svijeta. Multikulturalnost i međureligijski dijalog je ozračje u kojem su sestre doprinosile suživotu kroz cijelu svoju povijest. Hvala vam što svojom prisutnošću i sudjelovanjem u ovom programu upravo to svjedočite danas. Izražavam dobrodošlicu svima. U programu će biti obnova uspomena, sjećanja, konkretni pokazatelji otvorenosti i zajedništva. Zahvaljujem za suradnju svima, kako u pripremi proslave jubileja tako i za sudjelovanje u ovom programu.“ U programu su nastupili: zbor sestara Klanjateljica Krvi Kristove „Pelikan“, učenici Muzičke škole Bihać koji su izveli skladbe na klaviru i harmonici, dječji zbor Katoličkog školskog centra Ivan Pavao II., aktivna plesačica u Sportsko-plesnom centru „Virus“ Bihać izvela je ples; zbor učenika Umjetničke škole „Nusret Keskin – Braco“ – Bihać, izveo je tri višeglasne skladbe. U prezentaciji koju su pripremile s. Cecilija Milković i s. Sunčica Kunić, uz sliku i riječ predstavljena su neka područja života i djelovanja sestara. Više dokumenata i drugih zanimljivih podataka iz povijesti sabrano je u knjižici tiskanoj prigodom ovog jubileja koja nosi naslov „ASC u Bihaću – 125 godina djelovanja“, a napisao ju je dr. sc. Franjo Jurić, prof. povijesti. Prethodnog dana, 7. lipnja, u Gradskoj galeriji otvorena je izložba fotografija iz 125-godišnje povijesti djelovanja Klanjateljica Krvi Kristove. Posjetitelje izložbe pozdravila je s. Cecilija Milković zahvalivši svim zaslužnima za njezino ostvarenje. Prisutnima se obratio dr. sc. Franjo Jurić, koji je uz kratki presjek povijesti Klanjateljica predstavio izložene panoe s fotografijama. Riječi pozdrava i zna-

čenja Klanjateljica za grad Bihać izrekao je gospodin Davor Župa, predsjedavajući gradskog vijeća. Bio je prisutan i gospodin Damir Omerdić, ministar obrazovanja. Uz riječi pozdrava i čestitki sestrama izložbu je otvorila gđa Zora Dujmović, ministrica kulture Federacije BiH. Riječ zahvale uputila je svima regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove s. Ana Marija Antolović, a zatim dodijelila zahvalnice izvođačima programa, pojedincima i institucijama te sponzorima. (ASC) Održan međuprovincijski susret za odgojiteljice u predškolskim ustanovama Od 7. do 9. lipnja 2019.

U organizaciji Školskih sestara franjevaka Provincije Svete Obitelji u Hercegovini održan je, od 7. do 9. lipnja, Drugi međuprovincijski susret za odgojiteljice koje rade u predškolskim ustanovama. Na susretu je sudjelovalo 20 sestara i laikinja odgojiteljica koje rade u odgojnim ustanovama Splitske (Jordanovac, Zadar i Kaštel Lukšić) i Mostarske provincije (Bijelo Polje, Kiseljak, Bukovica i Međugorje). Susret je započeo 7. lipnja u večernjim satima zajedničkim okupljanjem i večerom u samostanu sv. Franje u Bijelomu Polju. Sutradan, nakon doručka, odgojiteljice su se uputile prema Žitomisliću gdje su posjetile pravoslavni manastir Blagovještenja Presvete Bogorodice iz 16. stoljeća, jedan od kulturno najznačajnijih pravoslavnih manastira Hercegovine. Tu su imale priliku vidjeti muzejsku zbirku umjetnina kao što su ikone, rukopisne knjige i zbirku srebrenih predmeta za crkvenu upotrebu iz 17. stoljeća.

157 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Nastavile su zatim prema Međugorju. Svoje molitve i zahvale upotpunile su zajedničkom molitvom krunice koja nas je nosila Podbrdom. No tu su imale priliku susresti i one koje su nosili drugi. Tog vikenda u Međugorju se održavalo 8. međunarodno hodočašće za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s posebnim potrebama. Blagoslov je bio vidjeti radost na licu onih koji su mislili da se zbog fizičkih poteškoća nikada neće moći uspeti na Podbrdo. No Gospodin je to učinio mogućim preko brojnih volontera koji su ih nosili po nezgodnom terenu, i u svima budili zahvalnost za sva dobročinstva. Na povratku su otišle kod Nancy i Patricka, bračnog para koji je svojim svjedočanstvom obraćenja još jednom potvrdio Božju veličinu i ljubav Blažene Djevice Marije, naše brižne Majke. U popodnevnim satima posjetile su Ustanovu za predškolski odgoj i socijalnu skrb Majčino selo te Udrugu za pomoć i rehabilitaciju nezbrinutih trudnica i pomoć ženama s problemima u obitelji Majka Krispina u kojima služe i sestre Hercegovačke provincije. Dan su završile sudjelovanjem na večernjem molitveno-liturgijskom programu u župnoj crkvi u Međugorju, gdje su uz molitvu krunice i euharistijsko slavlje imale prigodu i za sakrament ispovijed. Bila je to ujedno i priprava za svetkovinu Duha Svetoga, rođendana Crkve. Sestre su ju proslavile u nedjeljno jutro u zajedništvu sa samostanskom zajednicom u Bijelomu Polju svetom misom koju je predvodio don Željko Majić, generalni vikar hercegovačkih biskupija. U tom zajedništvu opipljiva je bila „ljubav Božja koja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5,5). Nakon doručka pogledale su film 120 godina milosti, koji je povodom ovogodišnje

120. obljetnice dolaska Školskih sestara franjevki na hercegovačko tlo pripremila s. Matija Pačar. Potom su posjetile Franjevačku crkvu i samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru, o čijoj im je bogatoj povijesti govorio fra Ivan Ševo. Zatim su sestre odgojiteljice obišle stari dio grada Mostara te sufijsku tekiju na izvoru rijeke Bune, jednom od najvećih izvora u Europi. Susret koji je bio višestruko koristan i potreban završen je zajedničkim objedom, u zahvalnosti, radosti i dijeljenju iskustava. (s. Magda Glibić)

Proslavljena 90. obljetnica dolaska Školskih sestara franjevki iz Maribora u Bosnu 11. lipnja 2019.

U duhu jubilarne godine Družbe, Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije 11. lipnja obilježile su i proslavile svetom misom u crkvi sv. Ante Padovanskog, na Bistriku u Sarajevu, još jedan veliki jubilej važan kako za Družbu tako i za Provinciju – 90. obljetnicu dolaska prvih sestara iz Maribora u Bosnu na poziv frata-

158

VIJESTI • lipanj 2019.

ra Franjevačke provincije Sv. Križa Bosna Srebrena. Sestre tada preuzimaju kućanstvo u franjevačkim odgojno-obrazovnim ustanovama: sjemeništu i konviktu u Visokom i bogosloviji na Bistriku. Euharistijsko slavlje je predslavio fra Jozo Marinčić, provincijal, u koncelebraciji samostanske braće. Fra Jozo se u svojoj homiliji osvrnuo na blagdan sv. Barnabe, apostola, te naglasio kako svaka osoba nosi u sebi klicu nekog poziva preko kojeg se posvećuje Bogu. Duh Sveti je onaj koji preobražava čovjeka iznutra te ga osposobljava za apostolsko djelovanje. Vrlo konkretan primjer radikalnog življenja evanđelja je upravo sv. Ante, za čiji se blagdan pripremamo. Fra Jozo je istaknuo dvije važne odrednice iz života sv. Ante koje bi svatko od nas trebao primijeniti u svom životu. Prva odrednica je biti kruh za druge, biti okrjepa, snaga, potpora drugome, a ne zapreka kako se često postavljamo. Druga odrednica je solidarnost s čovjekom u potrebi. Za ovo crpimo snagu iz Evanđelja: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25,45). Da život po Božju nije imaginaran i neostvariv, pokazuje nam i primjer života sv. Franje, život asiškoga siromaška koji je bio poticaj i s. Margariti Pucher za osnivanjem Družbe. Prve sestre u Sarajevu težile su tome da slijede Krista po uzoru na sv. Franju kroz ono što su činile i radile. Prve sestre koje su došle u Sarajevo odazvale su se na poziv franjevaca Bosne Srebrene, spremne poput Abrahama – s nadom protiv svake nade. Djelovanje sestara je dar i blagoslov. Svaka sestra ostavila je neizbrisiv trag služenja i ljubavi. Fra Jozo je na kraju propovijedi zahvalio sestrama za sve što su činile i čine te da sve to

Gospodin blagoslovi i prati kao što je činio do sada. Na koncu misnog slavlja, s. Kata Karadža, provincijska predstojnica, nazočnima je uputila riječi pozdrava i zahvale. Nakon kratkog presjeka devedesetogodišnje povijesti prisutnosti sestara u gradu Sarajevu i franjevačkim ustanovama, s. Kata je kazala da „možemo samo zamisliti kako je bilo prvim sestrama koje su se uputile iz Maribora u nepoznato i došle u zemlju susreta drugih i drugačijih, u Bosnu multietničku i multikonfesionalnu. Došle su širiti Radosnu vijest evanđelja i dijeliti svakodnevicu sa narodom, došle su, ostale i plodom urodile. Plod je taj razasut danas po mnogim mjestima. Bile su to hrabre sestre spremne izvršiti Isusov nalog: ‘Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.’ (Mk 16,15). Možemo reći da su bile bosanske misionarke jer su došle u mjesto u kojem je bila potrebna evangelizacija. Znale su iščitati ondašnje znakove vremena, odvažile se djelovati na periferiji, na što nas i danas poziva papa Franjo. Svoje živote su nesebično ulagale i njihove plodove baštinimo u mnogima koji su ih susretali i kojima su bile susretište: u svjedočenju dobrote Božje, u ispruženoj ruci djeci i mladima, u brizi za stare i nemoćne, u požrtvovnom služenju“. Na koncu, zahvalila je sestrama koje se nesebično zalažu u povjerenim im poslovima te braći franjevcima za suradnju. Također je zahvalila sestrama koje su prethodile i nesebično se davale ovom mjestu i ovom narodu, a koje su se preselile u vječnost, moleći za njih vječni mir i nagradu od Gospodina. Fra Danijel Rajić, vikar samostana je također uime franjevačke zajednice na Bistriku čestitao sestrama za sav trud, nesebičan rad i požrtvovnost te poželio Božji blagoslov i

159 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

zagovor Blažene Djevice Marije u daljnjem radu i djelovanju. Nakon misnog slavlja, slavlje jubileja je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici uz zajednički objed, druženje i pjesmu. (KVRPP BIH/s. Anamarija Ćuro, juniorka)

Obilježena 150. obljetnica trapističkog samostana Marija Zvijezda Od 21. do 22. lipnja 2019.

Pod geslom „Marija Zvijezda u Banjoj Luci, Europa u Bosni i Hercegovini“, u kripti trapističke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci, 21. lipnja priređen je prigodni program i otvorena izložba u povodu 150. obljetnice opatije i samostana redovnika trapista Marija Zvijezda pokraj Banje Luke. Na programu i otvaranju izložbe bili su nazočni brojni ugledni gosti iz crkvenog i društveno-političkog života te pojedini predstavnici drugih vjerskih zajednica. Riječi pozdrava i dobrodošlice svima uputio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica te, između ostalih, poimence pozdravio: nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predsjedniku Bi-

skupske konferencije BiH „i rodnog sina ove župe i kraja u njemu drage nam Marije Zvijezde“, zatim Dom Armanda, opata i izaslanika generalnog poglavara Trapističkog reda iz Rima, mons. Henryka Jagodzinskog, savjetnika Apostolske nuncijature u Sarajevu, oca Thamsanqa Njiyela, predstavnika redovničke Družbe „Mariannhila“ iz Afrike koju je također, kao i trapiste u Banjoj Luci, osnovao opat Franz Pfanner, zatim suorganizatora ove svečanosti, prof. dr. Franju Topića, predsjednika HKD Napredak iz Sarajeva kao i sve svećenike, redovnike i redovnice, među kojima je bio i velik broj sestara Klanjateljica Krvi Kristove ne čelu s njihovom poglavaricom s. Anom Marijom Antolović. Pozdravio je i Murisa efendiju, izaslanika odsutnog banjolučkog muftije Nusreta Abdibegovića. Biskup Komarica uputio je i srdačan pozdrav i brojnim drugim predstavnicima među kojima su bili: gospodin Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH, gospodin Ivica Poljičko, državni tajnik i izaslanik ministrice kulture u Vladi RH, gospođa Rašeljka Bilić, voditeljica službe za muzejsku djelatnost u Upravi za arhive, knjižnice i muzeje u Vladi RH, gospođa Valentina Šarčević, vršiteljica dužnosti otpravnika poslova u veleposlanstvu RH, gospodin Marin Gregorović, vojni izaslanik u veleposlanstvu RH, gospođa Sabina, zamjenica veleposlanice Republike Austrije u BiH, gospodin Zlatko Kramarić, generani konzul RH u Banjoj Luci, gospodin Igor Radojčić, gradonačelnik Banje Luke, gospodin Josip Jerković, dopredsjednik RS, gospođa Matea Brstilo Rašetar, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja, gospođa Drina Ćavar, predsjednica udruge „Kristov stol“ i predstavnica biciklista koji

160

VIJESTI • lipanj 2019.

su vozočastili svojim biciklima iz hrvatskih gradova do trapističkog samostana Marija Zvijezda te drugi. „Danas sam, vjerujem kao i svatko od Vas, radostan i Bogu zahvalan što smo se u ovom lijepom crkvenom zdanju okupili na ovoj prigodnoj svečanosti u povodu velikog, jedinstvenog Jubileja – 150-te obljetnice dolaska pionira europske kulture i civilizacije u ovaj kraj i zemlju. Ima i nas, dragi i poštovani prijatelji i ovdje nazočnih iz više europskih zemalja pa čak i predstavnika afričkog kontinenta, iz Južno-afričke unije, s neuništivih tragova velikog Europljanina i ujedno velikog Afrikanca Sluge Božjega Franza Pfannera“, kazao je biskup Komarica te podsjetio da cistercitski red strožeg opsluživanja, trapisti, vuče porijeklo iz monaške tradicije evanđeoskog života, koja je sažeta u Pravilu samostana svetog Benedikta iz Nursije (Italija), osnivača velezaslužnog reda benediktinaca koji je živio potkraj petog i u prvoj polovici šestog stoljeća. Kazao je da mu je glavno geslo bilo „Ora et labora“ – „Moli i radi“. Dodao je da je Red reformiranih cistercita osnovan u Francuskoj polovinom 17. stoljeća te da im je sve zajedničko, kao i da žive isposničkim životom. „Izuzetna i mnogostruka kulturna i civilizacijska baština rada sluge Božjega Franza Franje Pfannera, člana cistercitskog reda strožeg opsluživanja trapističkog reda, i njegove redovničke braće u ovom samostanu – kasnije opatiji Marija Zvijezda koja je osnovana prije 150 godina, u kojoj su djelovale desetine i stotine samostanske braće, iz 16 europskih zemalja – zadužuju i ovu našu i buduće generacije, ne samo članova Banjolučke biskupije, nego i drugih stanovnika ovog grada i regije da, ne samo odamo priznanje i zahval-

nost ovim izuzetno požrtvovnim, nesebičnim i samozatajnim ljudima, našoj braći u vjeri u Boga i istomišljenicima u zauzimanju za potrebe ljudi, nego da i u duhu te dragocjene baštine i sami danas i sutra živimo i djelujemo – moleći i radeći za opće dobro ovoga grada, kraja, zemlje i regije“, rekao je biskup Komarica. Program je moderirao mons. Ivica Božinović, a započet je pjesmom Alma Redemptoris Mater koju je otpjevao zbor sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Uslijedile su brojne čestitke, a prvu je uputio kardinal Puljić koji je istaknuo da je opat Franz Pfanner doveo Europu u BiH i da je po njemu i trapistima Bosna i Hercegovina davno ušla u Europu. Kazao je da je i on odrastao uz trapiste jer se njegova rodna kuća nalazi nedaleko od samostana Marija Zvijezda, dodajući da trapisti jesu izabrali siromaštvo, ali da su bili bogati srcem. Rekao je da i danas treba nastaviti tamo gdje su oni stali. „Danas je šteta što Banja Luka ne zna cijeniti kako je prva žarulja u BiH ovdje zasjala, a da ne govorimo o drugome... Dovoljno je da ne zaboravimo prošlost – tko zaboravi prošlost gubi svoju budućnost“, kazao je kardinal Puljić. Prigodnu riječ uputio je i Dom Armand Veilleux u ime cistercitskog i trapističkog reda, ističući da su trapisti mogli živjeti bratstvo i učiniti brojna velika djela upravo zato što su bili nadahnuti Božjom riječju i živjeli u skladu s redovničkim pravilima. Mons. Henryk Jagodzinski u svojoj čestitci rekao je da se apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto „rado pridružuje u zahvaljivanju na ovom djelu, rođenom iz vjere i ljubavi prema ovoj zemlji“ te dodao da je otac Pfanner

161 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

bio „čovjek nepokolebljive vjere“. „Iako je, čini se, došlo vrijeme da monasi trapisti više ne prebivaju u samostanu Marija Zvijezda, sama crkva i samostan ipak ostaju ovdje. I nadamo se, kao što se već događalo u povijesti, da će se redovnici jednog dana i vratiti“, rekao je mons. Jagodzinski. Visoki predstavnik Inzko izrazio je radost što opat Pfanner kao i on dolazi iz Austrije te je čestitao ovu veliku obljetnicu. Riječi čestitke uputio je i gradonačelnik Radojičić te ukazao na važnost koju redovnici trapisti imaju za ovaj grad. Čestitke je uputio i gospodin Poljičak, koji je otvorio izložbu raznih vrijednih predmeta otaca trapista i zapisa koji govore o njihovoj bogatoj prošlosti. Direktor Caritasa Banjolučke biskupije mons. Miljenko Aničić u svom je izlaganju donio kratki prikaz bogate prošlosti opatije Marije Zvijezda i redovnika trapista, objašnjavajući da su oni težili za jednostavnošću i životu u osobnom siromaštvu i askezi. „Bit monaškog puta do Boga je uravnotežen odnos molitve i rada kao temeljni odnos prema Bogu, prema drugim ljudima i prema samom sebi“, kazao je mons. Aničić te podsjetio da se „na današnji dan prije 150 godina Wendelin, redovničkim imenom Franz Pfanner, trapist, u svojoj 44. godini života, sa šestoricom braće naselio u drvenu kolibu u Delibašinom selu kod Banje Luke, na posjedu koji je kupio od Tome Radulovića“. Spomenuo je da je otac Pfanner otvorio 1872. godine sušaru za šljive, prvu siranu, a tri godine kasnije i pivovaru, zatim kovačnicu s radionicom za plugove i žitnicu, kamenolom, mlin, sušaru za voće, klaonicu, proizvodnju cigle i crijepa, suknaru s predionicom i tkaonicom, voćni i šumski

rasadnik itd. Kratko se osvrnuo i na teško vrijeme nakon Drugog svjetskog rata kao i na protjerivanje ili hapšenje određenog broja trapista te oduzimanje 4.670 dunuma njihove zemlje. U večernjim satima 21. lipnja u trapističkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci upriličen je svečani koncert, a u subotu 22. lipnja u toj crkvi biskup banjolučki mons. Franjo Komarica predslavio je svečano euharistijsko slavlje u prigodi trapističkog jubileja i 16. obljetnice apostolskog pohoda velikog pape sv. Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini i gradu Banjoj Luci, kada je blaženim proglasio Ivana Merza rođenog u tom gradu. (KTA) Duhovne vježbe sestara klarisa u Brestovskom Od 21. do 27. lipnja 2019.

Sestre klarise u samostanu sv. Klare u Brestovskom obavile su šestodnevne duhovne vježbe pod vodstvom o. Mije Nikića, SJ, profesora na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu. Susret koji je započeo zazivom Duha Svetoga, u večernjim satima 21. lipnja, dovršio se u tihom klanjanju i zahvaljivanju pred Presvetim oltarskim sakramentom 27. lipnja. Misao vodilja ovih duhovnih vježbi glasila je: „Tko ostaje u meni i ja u njemu taj donosi mnogo roda.“ (Iv 15,5) Pored tri glavne teme: Krive i prave slike Boga, Tko je za mene Isus Krist, O Duhu Svetome, voditelj je kroz brojne druge teme nastojao prenijeti svoje bogato znanje i iskustvo kako bi sestre što bolje upoznale i razumjele Boga, sebe i svijet. Samo Bog, kao

162

VIJESTI • lipanj 2019.

Stvoritelj čovjeka, poznaje ga do kraja, kao što kaže i 139. Psalam: „Gospodine, proničeš me svega i poznaješ“. Polazeći od temeljne podloge – Riječi Božje – objavljene istine o Bogu i čovjeku, o. Mijo promišljao je o ljudskoj osobi u svim njezinim dimenzijama: tjelesnoj, psihološkoj, društvenoj i duhovnoj. Nakon bogatstva sadržaja primljenog kroz predavanja i razgovor dan je završio klanjanjem Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu koji je jedini kadar pokazati čovjekovu nutrinu i osposobiti ga za nesebičnu i velikodušnu ljubav prema Bogu i bližnjemu. Bez obzira na ljudsku slabost i krhkost, ostaje Isusovo ohrabrenje: „...što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.“ (Iv 15,7–8) (sestre klarise) Proslava Presvetog Srca Isusova u Zvorniku 28. lipnja 2019.

Već drugu godinu vjernici Zvornika, Bratunca i Srebrenice okupili su se u Zvorniku na Fetiji kako bi proslavili svoga zaštitnika: Presveto Srce Isusovo. Tom prigodom misno slavlje 28. lipnja predvodio je vojni biskup mons. dr.Tomo Vukšić u zajedništvu s fra Pericom Martinovićem i fra Mijom Oršolićem, župnim vikarima u Tolisi, o. Andrejom Prihodom, grkokatoličkim svećenikom iz Devetina kod Prnjavora, vlč. Davorom Klečinom, župnikom iz Drvara, župnikom fra Josom Oršolićam te uz sudjelovanje vjernika i dviju redovnica iz zajednice Misionarki ljubavi, s. Francis Mary iz Nigerije i s. MarijeAnđele iz Sarajeva.

Biskup Tomo u svojoj je propovijedi naglasio važnost srca iz kojega izlaze sve ljudske slabosti i grijesi, ali i važnost božanskoga Kristovog Srca koje kuca za sve nas, iz kojega izlaze sve milosti i koje nas svojom ljubavlju pere od svih naših grijeha. „Jasno je da slavimo ono što srce naznačuje – Ljubav. Srce je organ u ljudskome tijelu, a posebice se spominje u simboličkom značenju: dobro srce, veliko srce, hrabro srce, meko srce, nježno srce, bratsko srce… Srce se može i liječiti, pa se ide na servis. A danas smo se okupili na ‘duhovni servis’ svojih srdaca; u ovaj duhovni sanatorij, kliniku za duhovne probleme srca. Naša je zadaća učiniti da naša srca budu po Isusovu srcu. Isuse blaga i ponizna srca, učini naša srca po srcu svome“, zaključio je propovijednik. Za vrijeme euharistijskoga slavlja pjevanje su skladno animirali zbor „Mirjam“ iz Tolise i srebreničko-zvornički zbor „Klisa“ pod ravnanjem s. Kate Mlakić. Nakon euharistijskoga slavlja, proslava je nastavljena u radosnom ozračju uz ručak, razgovor i pjesmu. (KVRPP BiH/Joso Oršolić) Ređenje petorice kandidata za svećenike u mostarskoj katedrali 29. lipnja 2019.

U subotu 29. lipnja 2019. za vrijeme svečane svete mise u 10 sati u katedralnoj crkvi u Mostaru, biskup mons. Ratko Perić zaredio je za svećenike trojicu kandidata Hercegovačke franjevačke provincije: fra Dragana Bolčića, fra Nikolu Jurišiča i fra Roberta Pejičića te dvojicu dijecezanskih kandidata, don Petra Filipovića i don Domagoja Markića.

163 REDOVNIŠTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Uz biskupa sv. misu suslavili su: provincijal fra Miljenko Šteko, župnici rodnih župa novoređenika i pedeset i sedam svećenika. Katedrala je bila ispunjena rodbinom i vjernicima koji su nazočnošću i molitvom podržali novoređenike. Sv. misu svojim pjevanjem učinio je svečanijom katedralni zbor pod ravnanjem don Nike Luburića. Nakon svete mise nastavilo se slavlje čestitanjem novim svećenicima uz agape u katedralnoj dvorani u zahvalnom i bratskome ozračju. (franjevci.info)

Ređenje osmorice kandidata za svećenike u sarajevskoj katedrali 29. lipnja 2019.

Na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić zaredio je osmoricu đakona za svećenike tijekom euharistijskog slavlja u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Kardinal Puljić predvodio je misno slavlje u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Luigijem Pezzutom i uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića i još 66 svećenika, među kojima su bili poglavari i profesori ređenika, župnici župa iz kojih dolaze ređenici i drugi svećenici. Na svetoj misi sudjelovali su roditelji, braća, sestre i rodbina ređenika, redovnice raznih kongregacija, župljani iz rodnih župa ređenika i drugi vjernici. Liturgijsko pjevanje animirali su kolege ređenika – bogoslovi iz tri bogoslovna sjemeništa u Sarajevu, a asistencijom je ravnao mons. Tomo Knežević. Kardinal Puljić zaredio je za svećenike petoricu đakona Vrhbosanske nadbiskupije i trojicu đakona Franjevačke provincije Sv. Križa

Bosne Srebrene: vlč. Adnana Petra Mihaela Jašarevića, vlč. Ivana Dragičevića, i vlč. Stipice Lešića, đakone koji su svoj teološki studij i formaciju završili u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, zatim vlč. Štefana Markovića i vlč. Fabijana Štedula, koji su svoju formaciju završili u Nadbiskupijskom misijskom međunarodnom sjemeništu Redemptoris Mater u Sarajevu, te fra Nikolu Pejčina, fra Franju Barabana i fra Josipa Kapetanovića koji su svoju formaciju završili na Franjevačkoj teologiji. (KTA)

164

VIJESTI â&#x20AC;¢ lipanj 2019.

NOVI NASLOVI