Vijesti, br. 1., 2018.

Zagreb • travanj • 2018. • br. 1. (2018.) • god. XLVI

• SADRŽAJ Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva Seminar za postulantice i novakinje Odgojiteljski dan Sjednica Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja

-2 -4 -6

Susreta predsjednice i potpredsjednika HRK sa voditeljima povjerenstava - 52 Klanjanje Presvetom za mlade - 54 Hodočašće katoličkih vrtića Grada Zagreba - 54 Stručni skup za odgojitelje u katoličkim vrtićima - 56 47. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica - 58 Korizmena duhovna obnova za redovnice grada Zagreba - 60 Opća skupština KORUS-a - 3 Dan posvećenog života Proslava Dana posvećenog života u Hrvatskoj Siromaštvo i zajedništvo, Poruka prigodom Dana posvećenog života 2018.

Homilija msgr. Ivana Šaško, pomoćnog biskupa zagrebačkog Konferencija za novinare u povodu Dana posvećenog života Karitativno djelovanje redovničkih zajednica, s. Katarina Maglica

-7 - 31 - 33 - 36 - 38

O trgovini ljudima Predavanje s. Viktorije Šimić o trgovanju ljudima - 49 Spomendan sv. Bakhite - 50 Unija europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica

XVIII. generalna skupština UCESM-a - 64 “Raširi prostor svog šatora” (Iz 54,2), Zaključna poruka XVIII. generalne skupštine UCESM-a - 66 Redovništvo u Hrvatskoj

- 67

Drage sestre i braćo u redovništvu!

O

vdje vam donosimo priloge o radu povjerenstava u krilu Hrvatske redovničke konferencije.

Osim Škole za novakinje koja se redovito odvija, povjerenstva su organizirala: seminar za postulantice i novakinje, odgojiteljski dan u svrhu permanentne formacije redovničkih odgojitelja i odgojiteljica, tiskovnu konferenciju u povodu Dana posvećenog života, klanjanje Presvetom za mlade, hodočašće katoličkih vrtića, stručni skup za odgojitelje u katoličkim vrtićima, 47. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica, korizmenu duhovnu obnovu.

Najviše prostora dali smo proslavi Dana posvećenog života i tiskovnoj konferenciji u povodu toga dana. U mjeri u kojoj smo ih uspjeli prikupiti, ovdje prenosimo izvještaje sa proslava Dana posvećenog života u našim nadbiskupijama i biskupijama. S proslave Dana posvećenog života u zagrebačkoj katedrali donosimo homiliju pomoćnog biskupa zagrebačkog, msgr.

Ivana Šaška, a s tiskovne konferencije predavanje s. Katarine Maglice, OP, Karitativno djelovanje redovničkih zajednica.

Tema tiskovne konferencije nadahnuta je prošlogodišnjim obilježavanjem prvog Svjetskog dana siromašnih koji je proglasio papa Franjo. Porukom koju je papa Franjo uputio u toj prigodi nadahnuta je i poruka prigodom Dana posvećenog života 2018., naslovljena Siromaštvo i zajedništvo, predsjednika Vijeća HBK-a za UPŽ i DAŽ, msgr. Zdenka Križića i predsjednice HRK-a, s. Ane Marije Antolović. Druga

misao kojom se nadahnjuje i na koju se poziva ova poruka jest zajedništvo. Poruku možete pročitati u ovim Vijestima.

Osim spomenutog, Vijesti donose i izvještaj s XVIII. generalne skupštine UCESM-a i poruku „Raširi prostor svog šatora” (Iz 54,2) koju su viši redovnički poglavari i poglavarice Europe u toj prigodi uputile redovništvu te druge priloge.

Naše se poslanje danas suočava s promijenjenim svijetom, i prinuđuje nas na veći dinamizam, ponajviše što se tiče prihvata selilaca i izbjeglica te novog siromaštva o kojemu govori papa Franjo, nadovezujući se na te teme i u svome učiteljstvu i u svojim riječima o suzbijanju trgovine ljudima. O tome ovdje pišemo prateći rad s. Viktorije Šimić, milosrdne sestre Sv. Križa, koja je članica RENATE - redovnica Europe umreženih u borbi protiv trgovine ljudima i iskorištavanja.

Konačno, ovaj časopis redovito, kao i na svome početku prije 46 godina, donosi pregled događanja u redovničkim zajednicama. To je pregled događanja koja smatramo bitnima pohraniti u kroniku redovništva u Hrvatskoj.

Za nama je i objavljivanje časopisa Susret, aplikacije za pametne telefone Susret Zovem Te, a pred nama priprema časopisa Posvećeni život te smjernica Kongregacije za UPŽ i DAŽ Ekonomija u službi karizme i poslanja.

Uredništvo

4

VIJESTI • travanj 2018.

Komunikacijske vještine i uvod u transformaciju sukoba SEMINAR ZA POSTULANTICE I NOVAKINJE Zagreb, od 8. do 11. siječnja 2018. Četverodnevni seminar održan je u prostorijama Hrvatske redovničke konferencije u Zagrebu, a na njemu su sudjelovale novakinje i postulantice koje pohađaju Školu za novakinje u Zagrebu.

N

erijetko se događa da u svakodnevnim životnim situacijama, susretima i komunikaciji s drugima, osobe previde vlastitu nasilnu komunikaciju. Uobičajeno je da se nasilje povezuje s fizičkom grubošću, ratovima i slično, ali ga se teže prepoznaje u svakodnevnoj interakciji.

Na pitanje kako drugačije pristupati sukobima, nenasilno komunicirati, odgovorili

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

su Ana i Otto Raffai, bračni par posvećen ekumenskim i mirotvornim projektima, osnivači udruge RAND (Regionalna adresa za nenasilno djelovanje) i voditelji seminara Komunikacijske vještine i uvod u transformaciju sukoba koji je trajao od 8. do 11. siječnja 2018.

Tijekom četiri dana obrađivala se problematika nenasilne komunikacije, sukoba i predrasuda. Sudionice su imale priliku kroz razne vježbe i teorijska izlaganja učiti o prethodno navedenim temama. Na samim radionicama vježbalo se aktivno slušanje, parafraziranje, ja-govor. Voditelji su analizirali sukob i transformaciju sukoba s popratnim vježbama. Istaknuto je i pitanje predrasuda – kako ih prepoznati i kako se nositi s njima, kako ih razgraditi i ne stvarati nove. Zadnji su dan sudionicima uručene i potvrde o sudjelovanju na seminaru. (s. Iva Šimunović)

5 Skupština Konferencije redovničkih ustanova Slovenije

OPĆA SKUPŠTINA KONFERENCIJE REDOVNIČKIH USTANOVA SLOVENIJE (KORUS) Ljubljana, 17. siječnja 2018.

U srijedu 17. siječnja 2018. održana je Opća skupština Konferencije redovničkih ustanova Slovenije (KORUS) u duhovnom domu kod otaca isusovaca u Ljubljani. Na susretu su sudjelovali viši redovnički poglavari i poglavarice iz Slovenije, apostolski nuncij u Sloveniji nadbiskup Juliusz Janus te ljubljanski nadbiskup, preuzvišeni mons. Stanislav Zore, koji je pri Biskupskoj konferenciji Slovenije zadužen za posvećene osobe. Iz Hrvatske kao predstavnik i izaslanik Hrvatske redovničke konferencije sudjelovala je tajnica Konferencije, s. Irena-Katarina Olujević, SMI.

S

kup je na početku pozdravio, uz izraze dobrodošlice, predsjednik KORUS-a don Janez Potočnik, OSB.

Na temu susreta, Praćenje, razlučivanje i poslanje u permanentnoj formaciji, govorili su p. Marjan Čuden, OFM i s. Zorica Blagotinšek, OSU. Potom je s. Diana Novak, OSU, izvijestila redovnike o svom sudjelovanju na međunarodnom susretu animatora za zvanja u Rimu koji je održan na temu: Dođite i vidite. Pastoral zvanja i posvećeni život. Horizonti i nade. Ovo je jedan od susreta kao priprema za Sinodu biskupa koja će se održati 2018. godine na temu Mladi, vjera i razlučivanje poziva.

Poslijepodne, p. Ivan Platovnjak, DI, predstavio je program duhovne izobrazbe na Teološkom fakultetu, a njegovo je izlaganje dopunila s. Emanuela Žerdin, FBS. Nakon toga članice i članovi u Izvršno vijeće KORUS-a izabrali su s. Francku Saje, HKL. Skupština je završena podnošenjem izvješća voditelja povjerenstva i predsjednika.

6

VIJESTI • travanj 2018.

Tajnica Hrvatske redovničke konferencije, s. Irena, redovnicima i redovnicama u Sloveniji prenijela je bratske i sestrinske pozdrave predsjednice Hrvatske redovničke konferencije s.

Ane Marije Antolović, ASC, dopredsjednika fr. Slavka Sliškovića, OP, te cijelog vodstva naše Konferencije. „Donosim Vam pozdrav od redovnika i redovnica iz Hrvatske! Kao što je naglašeno na 1. susretu redovničkih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, održanom u listopadu u Zagrebu, da su mnoge veze utkane u odnose naših naroda i naših zajednica i da te veze valja čuvati i graditi, usuđujem se ovdje ustvrditi kako su i između hrvatskog i slovenskog naroda, hrvatskog i slovenskog redovništva utkane mnoge veze koje trebamo čuvati i graditi. Čuvati i graditi tim više što su boli, radosti i nade redovništva i naših naroda jako slične – vidim to i po temi ovoga vašeg Zbora. I mi u trajnoj formaciji tragamo za razlučivanjem, praćenjem i poslanjem redovnika i redovnica kako bismo bili kadri nositi poslanje u našemu vremenu. I mi osluškujemo što nam govori Sveti Otac o našem pozivu, njegovim horizontima i nadama. Želim vam dobar susret i plodan rad. Čestitam unaprijed onima koji će biti izabrani u Izvršni odbor KORUS-a – neka ih Duh Sveti vodi i nadahnjuje.“ Sestra je na kraju ukratko navela osnovne činjenice o redovnicima i redovnicama u Hrvatskoj. Spomenula je sve redovničke zajednice koje djeluju u Hrvatskoj te ukupne brojeve redovnika i redovnica. Zaključila je riječima: „Vodstvu KORUS-a, redovnicama i redovnicama Slovenije želim da se osnaže novim vinom u novoj nadi u jedinom nam Gospodinu.“

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Izazovi virtualnog svijeta ODGOJITELJSKI DAN Zagreb, 20. siječnja 2018.

Povjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske redovničke konferencije 20. siječnja 2018. organiziralo je Odgojiteljski dan – jednodnevni seminar u svrhu permanentne formacije redovničkih odgojitelja i odgojiteljica.

S

eminar, na temu Izazovi virtualnog svijeta, vodio je vlč. mr. sc. Đuliano Trdić, liječnik i magistar psihologije, voditelj Centra za savjetovanje Riječke nadbiskupije. Na seminaru se okupilo 24 odgojitelja i odgojiteljica.

Govoreći o virtualnom svijetu, don Đuliano poseban je naglasak stavio na izazove povezane s tim svijetom. Neki od tih izazova jesu: golema količina svakodnevnih informacija koju pojedinac nije u stanju obraditi, prosječno vrijeme provedeno na internetu, procijenjeno na oko šest sati, oslabljujući utjecaj interneta na imaginaciju koji dovodi do nutarnjega osiromašenja i površnosti zahtjeva. Naglasio je i smanjenje pažnje i brige u načinu otkrivanja sebe i vlastite privatnosti na društvenim mrežama, varljivost „nevidljivosti“ koju nam Internet djelomično omogućava. Sve to kao posljedicu ima odsutnost odgovornosti, gubitak savjesti i nepostojanost međuljudskih odnosa. Dio predavanja posvetio je temi seksualnog nasilja u virtualnom svijetu digitalnih medija.

7 Izazovi virtualnog svijeta

Svi ti izazovi posljedica su nekompetentnog korištenja medija. Stoga nije potrebno odmicati se ili odricati od medija i društvenih mreža, nego stjecati kompetencije za njihovu uporabu. Takav pristup treba njegovati osobito u odgojnim kućama, ali i općenito u našim zajednicama. Korištenje medija i njihovog potencijala treba biti vođeno kritičkim promišljanjem, poznavanjem njihovih alata i mogućnosti te praktičnom uporabom njihovih potencijala za prenošenje dobrog, kvalitetnog, ali prije svega istinitog sadržaja, informacija i sl.

Nakon predavanja uslijedio je rad po grupama prema pripremljenim pitanjima za diskusiju.

Predavač je drugo predavanje naslovio Kako odgojiti volju? Istaknuo je svojstva volje i potaknuo na usmjeren odgoj volje.

Prije završetka seminara provedena je zajednička analiza slučaja pod naslovom „Oproštajno pismo“. (s. M. Tea Barnjak)

8

VIJESTI • travanj 2018.

ODRŽANA SJEDNICA VIJEĆA HBK ZA SJEMENIŠTA I DUHOVNA ZVANJA 24. siječnja 2018.

Redovita sjednica Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja, pod predsjedanjem predsjednika Vijeća splitskomakarskog nadbiskupa Marina Barišića održana je u srijedu 24. siječnja u zgradi HBK.

O

sim nadbiskupa Barišića i tajnice Vijeća s. Danijele Anić, ASC, na sjednici su bili nazočni i rektori nadbiskupskih i biskupskih sjemeništa, povjerenici za pastoral zvanja i ministranata, vlč. Josip Ivešić, tajnik Odbora za ministrante pri HBK, te povjerenici Povjerenstva za pastoral zvanja pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji.

Nakon molitve i pozdrava nadbiskupa Barišića prisutni su se osvrnuli na susret animatora za pastoral zvanja koji je održan, u rujnu prošle godine, u Gromiljaku. Bio je to prvi susret održan na području Bosne i Hercegovine. U vrednovanju je istaknuta pozitivna dimenzija ovakvih susreta. Osim što su formativnog karaktera, oni nose i kulturološko obogaćenje. Sljedeći takav susret predviđen je od 18. do 20. rujna ove godine u Šibeniku.

Na sjednici se razgovaralo i o nadolazećim susretima sjemeništaraca, bogoslova i odgojitelja. Na poseban način nadbiskup Barišić zahvalio je vlč. Josipu Ivešiću, svećeniku Đakovačko-osječke nadbiskupije, za njegov prinos u stvaranju temelja i umrežavanju

Odbora za ministrante pri HBK s Međunarodnim savezom ministranata Europe.

Od 29. srpnja do 4. kolovoza ove godine u Rimu se održava Međunarodno hodočašće ministranta na kojemu će sudjelovati i ministranti iz Hrvatske.

Na sjednici se razgovaralo i o Nedjelji Dobrog Pastira za koju će se pripremiti prigodni materijali uz časopis Susret.

Svjetski dan molitve za duhovna zvanja nije dan koji bi se trebao obilježiti samo jednom nedjeljom, jednim danom u kojem se intenzivno moli za zvanja, istaknuo je nadbiskup Barišić. Nužan je kontinuitet kroz godinu i umrežen rad svih subjekata u pastoralu. Potrebno je sve više rasti u svijesti svih zvanja, a zvanja dolaze iz obitelji. Tome u prilog ide i Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji 15. i 16. rujna u Splitu i Solinu.

Upravo geslo Nacionalnog susreta, „Obitelj – izvor života i radosti”, potvrđuje kako su zdrava obitelj, zdravo očinstvo i majčinstvo klica zdravih i svetih zvanja u Crkvi, istaknuo je nadbiskup Barišić. (ika)

9 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

BLAGDAN PRIKAZANJA GOSPODINOVA, DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA U DUBROVAČKOJ BISKUPIJI Dubrovnik, 27. siječnja 2018.

Dan posvećenog života u Dubrovačkoj biskupiji proslavljen je u subotu 27. siječnja, a proslavu na kojoj su se okupile redovnice i redovnici iz cijele biskupije organiziralo je biskupijsko Vijeće za posvećeni život.

U

dvorani sv. Ivana Pavla II. susret je započeo molitvom trećeg časa i pozdravom pročelnika Vijeća fra Stanka Dodiga. Slijedilo je predavanje pod naslovom „Osvrt na dokument Za novo vino, nove mješine“ koje je održala vrhovna glavarica dominikanki Kongregacije sv. Anđela čuvara u Korčuli s. Katarina Maglica.

Tekst ovog dokumenta oslanja se na razmišljanja sudionika plenarnog zasjedanja Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života održanog u Rimu 2014. godine na temu „Novo vino u nove mješine. Posvećeni život 50 godina nakon konstitucije Lumen Gentium i dekreta Perfectae caritatis“, kazala je predavačica, a smjernice su ujedno i plod brojnih susreta redovnika i redovnica iz svih krajeva svijeta u Rimu u Godini posvećenog života. Dokument je podijeljen u tri osnovne cjeline: „Za novo vino nove mješine“, „Još uvijek prisutni izazovi“ te „Pripremiti nove mješine“.

Govoreći o sva tri dijela dokumenta, predavačica je napomenula kako je on izazovan i obvezujući, i jedna od njegovih prednosti jest to što su ga pisali oni koji sami žive i razumiju posvećeni život. Dokument sadrži materijale za proučavanje i razmišljanje što dovode do priznavanja stvarnosti redovnič-

dubrovacka-biskupija.hr

10

VIJESTI • travanj 2018.

kih zajednica, preispitivanja vlastitog života i djelovanja te traženja novih pristupa i putova. Osim toga pruža potrebne smjernice koje bi, primijenjene u životu pojedinaca i zajednica, mogle vratiti ključnu vitalnost svakoj redovničkoj zajednici. „Novo vino treba tražiti u evanđelju, a ne isključivo u dostignućima psihologije, pedagogije i sociologije, premda ni njih ne treba zanemariti. Najsigurnije ćemo ga naći na Izvoru, meditirajući i usvajajući Kristovu riječ i njegov primjer života i djelovanja.

Tu se nalazi mudrost i snaga za dosljednost, jer duhovnost zajedništva i logika evanđelja traže od svakog pojedinca u zajednici ‹da pere noge braći i sestrama›. To je novo vino o kojem govori ovaj dokument“, istaknula je poglavarica Maglica i nastavila: „Posljedice takvog življenja su neminovne promjene u odnosu na Boga, na braću i sestre, pa zajednica i poslanje postaju vidljivi i opipljivi.

Promjene trebaju biti stvarne i korjenite, ne frizirane, ne one koje ne dodiruju srce posvećenog života. Nužno je stvarati nove strukture ukorijenjene u Kristovom nauku, jer jedino će tako biti fleksibilne i prilagodljive, prikladne odgovoriti na stvarnosti oko nas koje se bez naše volje mijenjaju, a opet ostati na raspolaganju Božanskom naumu.

To bi bile te nove mješine, svježe i prilagodljive, koje se mogu po potrebi širiti, dok novo vino u njima vrije i traži više prostora.“ Nakon toga redovnici i redovnice i u svijetu posvećeni laici u zbornoj su crkvi Sv. Vlaha sudjelovali u obredu blagoslova svijeća koji je predvodio biskup Mate Uzinić te se zatim u procesiji uputili prema katedrali Gospe Velike, gdje su proslavili euharistiju na kojoj su obnovili redovnička obećanja.

Dan posvećenog života

Misu je predvodio i na njoj propovijedao biskup Uzinić. Tumačeći pročitana misna čitanja, biskup je skrenuo pozornost na to kako se „i nama ponekad čini da je Isus zaspao i da ne vidi što nam se događa, baš kao i učenicima koji su bili na lađi s Isusom koji je zaspao dok je nastala oluja“. Taj nam se događaj može učiniti i kao ispit kojim je Isus provjeravao jesu li njegovi učenici spremni ići s njime do kraja, do dna Galilejskoj jezera, umrijeti s Isusom. Druga mogućnost nije bila niti će ikada biti ostati s Isusom na lađi, nego je druga mogućnost potonuti, ali bez Isusa, upozorio je biskup. Nasuprot tome, umirući s Isusom čovjek s njime i uskrsava i rađa se na nov život, a to je put Bogu posvećenih osoba kao i svih kršćana.

Iz ovogodišnje Poruke prigodom Dana posvećenog života, naslovljene „Siromaštvo i zajedništvo“ koju su uputili mons. Zdenko Križić i s. Ana Marija Antolović, biskup je istaknuo neke misli upravo o vrijednosti siromaštva i zajedništva te preporučio čitanje poruke i razmišljanje o njoj u redovničkim zajednicama.

Lako je prepoznati grijehe drugih, ali je teško vidjeti svoje grijehe, kazao je biskup te potaknuo redovnike i redovnice da ne traže grijehe u svojim poglavarima i odgojiteljima, o čijoj odgovornosti za zajednice govori i dokument o kojem su razmišljali, ili u drugim institucijama, nego da svatko povede računa o osobnom obraćenju. U našim zajednicama mora postojati povjerenje u to da poglavari mogu reći članovima zajednice ono što trebaju reći, ali i obratno. Priupitajmo se jesmo li spremni „biti Natan“ jedni drugima.

11 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

S obzirom na to da se istoga dana slavio spomendan sv. Anđele Merici, biskup Uzinić zaključio je propovijed njezinom mišlju o snazi duhovnog majčinstva – o majkama koje u svome srcu nose svu svoju djecu, a duhovna ljubav je snažnija od one koja proizlazi iz krvne veze – te nedavno izrečenom mišlju: Nemojte da vam netko ukrade majčinstvo, stavljajući potonju u taj kontekst duhovnog očinstva i majčinstva.

Redovnice, redovnici, novaci i novakinje animirali su liturgijsko slavlje, dok je pjevanje predvodio zbor dominikanki pod vodstvom s. Blaženke Rudić uz potporu pjevačica iz drugih zajednica. Na kraju mise, riječi otpusta nakon blagoslova izgovorio je đakon dominikanac fr. Marko Dokoza.

Potom su se svi sudionici okupili na zajedničkom objedu. Na susretu je sudjelovala i vrhovna poglavarica franjevki Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubrovniku s. Ružica Barić.

DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA U ŠIBENSKOJ BISKUPIJI Šibenik, 28. siječnja 2018.

Redovnice i redovnici Šibenske biskupije Dan posvećenog života obilježili su u nedjelju 28. siječnja u samostanu Svetog Ante na Šubićevcu. Susret je započeo u samostanskoj dvorani prigodnim obraćanjem šibenskog biskupa Tomislava Rogića.

R

edovnicama i redovnicima poručio je kako su Gospodinu dopustili da ih izabere. Molimo Gospodina da nas posveti i da sve što činimo bude posvećeno njemu. Neka sve i u svemu bude Krist.

Neka on po svojoj prisutnosti u našem djelovanju mogne posvetiti sve one koje nama šalje na životni put, poručio je biskup Rogić.

Tema ovogodišnjeg Dana posvećenog života bili su svjetovni instituti. Prigodno izlaganje

sibenska-biskupija.hr

12

VIJESTI • travanj 2018.

održala je s. Renata Azinović. Naglasila je kako su svjetovni instituti udruženja vjernika posvećenih Bogu evanđeoskim zavjetima, a koji žive običnim životom u svijetu. U Hrvatskoj djeluje pet svjetovnih instituta: Mala franjevačka obitelj, Mala obitelj Bezgrešnog srca Marijina, Misionarke Kristova kraljevstva, Obitelj Malih Marija, Suradnice Krista Kralja.

Obilježavanje dana posvećenog života završilo je blagoslovom svijeća, procesijom i molitvom večernje u crkvi Svetog Ante.

Molitvu su predvodili novaci Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA U GOSPIĆKO-SENJSKOJ BISKUPIJI Gospić, 1. veljače 2018.

Uoči Dana posvećenog života u četvrtak 1. veljače, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić pozvao je Bogu posvećene osobe koje djeluju i žive na području njegove biskupije da zajednički proslave Dan posvećenog života.

U

dvorani Biskupskog ordinarijata u Gospiću biskup Križić održao je predavanje „Redovničko posvećenje“. Odazvali su se devetorica redovnika i devet redovnica, skoro svi koliko ih ima u toj biskupiji.

Biskup je izlaganje počeo od tradicije Crkve u kojoj su redovničke zavjete uspoređivali s krštenjem i mučeništvom. Zavjeti su drugo krštenje. Monasi su se smatrali zakonitim nasljednicima mučenika, u asketskom pokorničkom smislu dugog umiranja i „ubija-

Dan posvećenog života

nja starog čovjeka“. Put rasta u sazrijevanju i ostvarenju savršenstva kršćanskog života u svetosti ostvaruje se po krsnoj dinamici smrti starog čovjeka i novog života u Isusu Kristu, „u kojemu postajemo novo stvorenje“. Tako se svaki autentičan duhovni put sastoji od asketskog napora, mrtvljenja te od sakramentalog i molitvenog života u kome redovnici po vjeri, ufanju i ljubavi sudjeluju u otajstvu Isusa Krista.

Govoreći o posvećenom životu, biskup je citirao apostolsku pobudnicu Ivana Pavla II. Vita consecrata o posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu, dekret o obnovi redovničkog života Perfectae Caritatis, dogmatsku konstituciju o Crkvi Lumen gentium, Bibliju i druge dokumente i publikacije u kojima se naglašava posvećenje osobe Bogu. Čovjek se ne može posvetiti svojim snagama i svojim umijećem. Redovnički je život ponajprije dar od Gospodina koji osoba u određenom trenutku života prepoznaje i odlučuje prihvatiti ga. Evanđeoski su zavjeti odgovor na Božji poziv. Redovnici su „cijeli svoj život stavili na raspolaganje njegovoj službi. To im daje neku posebnu posvetu, a ta ima svoje duboko korijenje u krsnoj posveti koju potpunije izražava“ (PC 5). Božja riječ je za njih glas koji moraju neprestano slušati. Bog za njih mora biti sve. Svoj život trebaju provoditi tako da se vježbaju u svakoj kreposti (usp. PC 5). Posvetiti se Bogu ne znači zaboraviti sve ostalo. Njihov je duhovni život posvećen i dobru Crkve. Moraju nastojati ukorijeniti i osnažiti kraljevstvo Božje u dušama u svim dijelovima svijeta (usp. LG 44; PC 5). „Stoga, članovi bilo koje ustanove, jer prije svega i samo Boga traže, trebaju spojiti kontemplaciju, po kojoj se umom i srcem s njime sjedinjuju, s apostolskom lju-

13 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

bavlju koja ih goni, suradnjom se uključiti u djelo otkupljenja i širenja kraljevstva Božjega“ (PC 5). U svim svojim životnim dobima trebaju živjeti s Kristom. „Oni prinose Bogu izvrsnu žrtvu hvale, a narod Božji rasvjetljuju bogatim plodovima svetosti, primjerom ga potiču i otajstvenom apostolskom plodnošću promiču njegov porast“ (PC 7). „Članovi u prvom redu trebaju odgovoriti svom pozivu – tj. nasljedovati Krista i služiti samom Kristu u njegovim udovima – zbog toga njihova apostolska djelatnost treba proizlaziti iz intimnog jedinstva s njim. Odatle raste i ljubav prema Bogu i bližnjemu“ (PC 8).

Drugi vatikanski sabor jasno zaključuje o redovnicima: „Neka svi redovnici svojom cjelovitom vjerom, ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, ljubavlju prema križu i nadom u buduću slavu šire po cijelom svijetu Kristovu dobru vijest, da svi vide njihovo svjedočanstvo i slave Oca našega koji je na nebe-

sima (usp. Mt 5,16)“ (PC 25). Redovnici su pozvani živjeti kao apostoli služeći Kristu.

Ne surađujemo li s posvetom Bogu, naš život gubi smisao.

Nakon kraće rasprave svi su se uputili u gospićku katedralu gdje je misno slavlje predvodio biskup Križić, a koncelebrirali su umirovljeni biskup Mile Bogović, gospićki župnik preč. Mario Vazgeč, generalni vikar mons. Marinko Miličević, ekonom biskupije preč. Nikola Turkalj, biskupov tajnik i kancelar preč. Mišel Grgurić, fra Ante Kukavica, don Stjepan Tribuljak, don Goran Antunović, fra Draženko Tomić, fra Ante Bekavac, fra Petar Grubišić, fra Tino Labrović, fra Božo Mandarić, dok je asistirao đakon fra Toni Šimunović Erpušina. Pjevao je katedralni zbor uz orguljsku pratnju Franje Puškarića, a među vjernicima isticali su se budući krizmanici.

Biskup je na početku propovijedi pozdravio redovnice i redovnike te spomenuo da

gospicko-senjska-biskupija.hr

14

VIJESTI • travanj 2018.

je dan osoba Bogu posvećenog života ustanovio papa Ivan Pavao II. 1997. godine i odredio da se obilježava 2. veljače na Svijećnicu. Naveo je tri razloga za uspostavu ovog dana. Prvi razlog je zahvaliti Bogu za veliki dar koji je dao svojoj Crkvi jer je posvećeni život, tijekom povijesti, obogatio Crkvu mnogostrukim karizmama, mnogostrukim darovima Duha. Sveti Otac je pritom naveo i riječi svete Terezije: „Što bi bilo od svijeta da nema redovnika?“ Doprinos redovništva u mnogim je područjima nemjerljiv. Drugi razlog slavljenja jest nastojanje da se promiče poznavanje i poštovanje posvećenog života u Božjem narodu jer je on najvjernije nasljedovanje Isusova stila života u Crkvi, koji odlikuju čistoća, poslušnost i siromaštvo.

Treći razlog jest to da sami članovi posvećenog života postanu svjesniji svoga poslanja u današnjem svijetu. Redovničko zajedništvo ističe se ponajprije kao svjedočanstvo svijetu da je moguće živjeti zajedno unatoč različitosti. Nije krvna veza ona koja spaja i povezuje članove posvećenog života, nego ljubav: ljubav koja ima svoj izvor u Bogu.

Zatim je bitno dijeljenje s drugima svega što se ima. U zarazi egoizma i osobnih interesa koji dovode do sukoba na lokalnoj i globalnoj razini, posvećeni život nudi pravednu raspodjelu dobara.

Dan posvećenog života

SUSRET OSOBA POSVEĆENOGA ŽIVOTA OSJEČKE REGIJE Osijek, 1. veljače 2018.

Povodom Dana posvećenog života, koji se tradicionalno obilježava na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, susret osoba posvećenog života – redovnika, redovnica i članova svjetovnih instituta Osječke regije – održan je 1. veljače u pastoralnim prostorima u Vikarijatu Osijek.

O

kupljene redovnice, redovnike i članove svjetovnih instituta, njih šezdesetak, pozdravio je biskupski vikar za pastoral grada Osijeka mons. dr.

Vladimir Dugalić, koji je susret organizirao s. Monikom Kolić, povjerenicom za osobe posvećenog života Osječke regije. Predavanje „Za novo vino nove mješine“ održala je dr. s. Ana Begić, redovnica Kongregacije sestara dominikanki Sv. Anđela Čuvara.

Svoje predavanje dr. s. Ana temeljila je na dokumentu Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života „Za novo vino nove mješine“ koji je objavljen povodom pedesete obljetnice održavanja II. vatikanskog koncila, konstitucije Lumen gentium i dekreta Perfectae caritatis. Tijekom izlaganja istaknuto je kako dokument zadire izravno u posvećeni život dotičući aktualna pitanja svake redovničke zajednice, usmjerava na važnost formacije i važnost službe odgojitelja. „Glavni naglasak dokumenta je zajedništvo i supsidijarnost“, istaknula je s. Ana, pojašnjavajući kako treba imati na umu da dokument nije pisan na temelju promišljanja na nacionalnoj razini,

15 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

djos.hr

već na temelju razgovora svih redovnika i redovnica svijeta. Promišljalo se i o uvijek aktualnom pitanju duhovnih zvanja, spomenulo se postojanje časopisa za promicanje redovničkog života Susret, ali dotaknuta je i problematika napuštanja redovničkih zajednica.

Sestra Ana predavanje je zaključila riječima: „Život preobražen evanđeoskim savjetima postaje proročko i tiho svjedočanstvo, ali ujedno i rječiti prosvjed protiv nečovječnoga svijeta. Dokument ‹Za novo vino nove mješine› pred oči nam stavlja realnu sliku našega svakodnevnoga života, ono što mi jesmo – slabi, pali, grešni te nam nudi relacijske modele kako bismo se mogli popraviti i biti prije svega bolji ljudi, bolje sestre i braća.

Svijet našeg vremena ispunjen je različitim izopačenostima i silom grijeha, ali osobe koje uistinu susretnu Krista ne mogu ga dr-

žati za sebe. One ga moraju naviještati i u tome jest pobjeda nad zlom i nad grijehom.“ Osvrćući se na izlaganje, mons. dr. Dugalić istaknuo je potrebu odvažnosti i rizika u življenju posvećenoga života danas. Podsjetio je prisutne na živote utemeljitelja njihovih zajednica koji su bili spremni, unatoč nerazumijevanju, ići protiv struje, boriti se, prolaziti uspone i padove, ali se nisu zatvarali u sigurnost. Redovnike, redovnice i članove svjetovnih instituta pozvao je da svjedoče Krista ljubeći bez interesa, a zatim je potaknuo na promišljanje o identitetu redovničkih zajednica u gradu Osijeku. Uslijedila je pjevana molitva Večernje te zajednička večera i druženje.

16

VIJESTI • travanj 2018.

DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA U BJELOVARSKO-KRIŽEVAČKOJ BISKUPIJI Bjelovar, 1. veljače 2018.

U predvečerje na blagdan Svijećnice 1. veljače 2018. okupili su se redovnici i redovnice iz Bjelovarsko-križevačke biskupije, u katedrali oko svojega biskupa mons. dr. Vjekoslava Huzjaka, i proslavili Dan posvećenog života.

U

svečanoj pjevanoj molitvi Večernje sudjelovali su oci franjevci, svećenici Bjelovarsko-križevačke biskupije, sestre bazilijanke i sestre kćeri Božje Ljubavi iz Križevaca, sestre klanjateljice Krvi Kristove iz Bjelovara, sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga iz Grubišnog Polja, sestre Naše Gospe iz Bjelovara te sestre Službenice Milosrđa iz Vrbovca.

Svetu misu slavili su zajedno s vjernicima, a pjevanje je uzveličao župni zbor pod vodstvom orguljašice gospođe Valentine Vedriš.

Dan posvećenog života

U svojoj propovijedi biskup je ohrabrio redovnike i redovnice za buduće dane pozivajući ih na radosno svjedočenje evanđelja ovome zbunjenom svijetu, riječima: „Svjetlo koje čovjeka vodi je Krist Gospodin koji obasjava put u srcima apostola i ljudi.

Vi redovnici i redovnice svjedočite svijetu svoju posvećenost i budite svjetlost na prosvjetljenje naroda, koje je vidio i sveti starac Šimun.“ Nakon homilije redovnici i redovnice Bjelovarsko-križevačke biskupije obnovili su svoja zavjetna obećanja uz zapaljene svijeće, a na kraju mise zajedno s vjernicima izmolili su molitvu za nova duhovna zvanja.

Jedna od prisutnih sestara izrekla je svoju zahvalu biskupu i podsjetila na poruku pape Franje koji nam u dokumentu „Za novo vino nove mješine“ poručuje da zajedno pogledamo što se događa u mješinama našega posvećenog života. Pozvani smo točiti vino u čaše na radost svih, osobito najmanjih i najsiromašnijih. U našem redovničkom životu treba vladati zakon blaženstva, radosti i slobode koju nam donosi evanđelje.

sME

17 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA U ZAGREBAČKOJ PRVOSTOLNICI Zagreb, 2. veljače 2018.

Na blagdan Prikazanja Gospodinova, u petak 2. veljače, svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u zagrebačkoj prvostolnici proslavljen je Dan posvećenog života.

U

koncelebraciji je bilo tridesetak svećenika, među kojima i više provincijala. Slavlje je okupilo velik broj redovnica i redovnika i drugih posvećenih osoba različitih zajednica, uključujući predsjednicu Hrvatske redovničke konferencije s. Anu Mariju Antolović, ASC. Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup Šaško pojasnio je značenje toga blagdana koji kršćani na Istoku zovu Susret, blagdan Susreta. „Misli se na susret u jeruzalemskom hramu između čovjeka i Božje ljubavi koja je sišla s neba, utjelovila se u povijesti i susrela s iščekivanjem izabranoga naroda. Pred nama je slika zaručničkoga saveza čovječanstva i Spasitelja. U današnjoj liturgiji razmatramo i Blaženu Djevicu Mariju, kao uzor svima nama u čekanju i u otvorenosti srca za susret s Bogom, njegovom Riječju i njegovim Svjetlom“. Crkva je taj blagdan izabrala kao Dan posvećenog života, „u zahvalnosti moleći za redovnike i redovnice, članove svjetovnih instituta i društava apostolskoga života. Oni su osobit znak Crkve u svijetu; potreban znak u ozračju u kojemu materijalno lako prevlada nad duhovnim, vremenito obuzme naše živote lakše od pogleda na vječno.“ U zahvalnosti Gospodinu za njegovo svjetlo,

na početku blagoslivljamo svijeće, u kojima doživljavamo: susret, prikazanje i snagu života, a svijeće čiji plamen podržavamo svojim životima, praćenima Božjim blagoslovom, govore o našoj budnosti i spremnosti donošenja svjetla braći i sestrama, rekao je biskup te blagoslovio svijeće.

Povezujući misna čitanja i Dan posvećenog života, biskup Šaško u homiliji je rekao: „Dragi redovnici i redovnice, večeras osjećamo snažnije stvarnost koja je srž života – vječnost. Gledajući vas ovako okupljene, lakše dopiremo do nje, tu – među nama; postaje bližom, premda je uvijek – u nama.

U starcu Šimunu i u proročici Ani nalazimo odlike koje se tiču vječnosti: iščekivanje, pouzdanje, prepoznavanje. Šimuna određuje naziv prosdehomenos kao osobu koja je sva usredotočena na čekanje, idući ususret da bi primio iščekivanoga. Njegov hvalospjev očituje život protegnut prema trenucima koji dolaze; on živi za trenutak koji svemu daje smisao, a onda se povlači, da bi i drugi susreli svjetlo i spasenje koje se očitovalo. Proročica Ana, čije ime upućuje na milost, brojem svojih godina – osamdeset i četiri, koji se dobije ako se sedam, kao broj punine, pomnoži s brojem dvanaest, s brojem plemena (dakle brojem godina) – a naročito svojim načinom življenja u postu i molitvi dopunja taj okvir. Vođena je Duhom proroštva, poučljiva i pročišćena srca. Osim toga, pripada najmanjemu plemenu – Ašerovu, što je znak da su najmanji i najkrhkiji raspoloženiji za prepoznavanje Spasitelja u Isusu. Dočekanost struji vječnošću; godinama iščekivanja ona daje smisao; njihova starost prekoračuje prag tjeskobe.“ Nastavljajući u tom duhu, upozorio je: „Toliko smo puta iskusili da se pozivi u Crkvi, svećeništvo, redovništvo,

18

VIJESTI • travanj 2018.

Dan posvećenog života

foto: M. Belošević

življenje posebnih darova i služba, nastoje obuhvatiti razlozima koji su objašnjivi prolaznošću; pokušava ih se protumačiti isključujući vječnost. Zato se i u Crkvi ponekad susreće prilagođavanje onoga što zemlja ne može obuhvatiti raznim zemaljskim okvirima. Svaki put kada to činimo niječemo čežnju, niječemo glas na koji smo odgovorili.“ Obraćajući se redovnicima i redovnicama biskup je rekao: „Vi ste u Crkvi dar znaka vječnosti, da bismo u svemu što činimo u prolaznosti osjetili dah i privlačnost neprolaznoga. Vi ste najvidljivije mjerilo življenja vječnosti u Crkvi.“ Osvrnuo se i na zajedničku poruku Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života i Hrvatske redovničke konferencije u kojoj se naglasak stavlja na siromaštvo i zajedništvo, naglašavajući da „bez vječnosti te dvije zbilje nisu razumljive kao vrijednosti; djeluju kao društvene kategorije s određenom patinom opterećenja. I evanđeoski sa-

vjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti nepoželjni su stavovi, ako ne govore Kristovom ljubavlju, ako ne propuštaju trak vječnosti.

Ali, tamo gdje je ona prisutna, tamo gdje ste vi znak svakomu vjerniku i vjernici u Crkvi, vaša nesebičnost, potpuna posvećenost i darivanje daju smisao udarcima kušnje i žrtvama iz ljubavi. Zato je važno da vječnost ne pokušavamo ‘prizemljiti’, nego njome prožeti zemaljsko, svaki susret, svaku društvenu stvarnost. Isključivanjem vječnosti niječemo ljepotu i snagu otajstva“.

Na kraju homilije biskup Šaško posvijestio je redovnicima i redovnicama činjenicu da je sav smisao ljudskoga života u tome da život postane darom Bogu. „Zato je dragocjena prisutnost ljudi koji su posvetili svoj život: da ne previdimo život za druge, izgradnju nebeskoga kraljevstva, kojega ste vi živi trag i vrlo često ‘mač dvorezac’ koji razdire unoseći mjeru vječnosti u naše sebičnosti. I ako uronimo u naše srce, u naša čekanja, u svjetlo koje je rodilo i naš odgovor

19 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

prepoznavanja Boga, naći ćemo nju – vječnost. To vide ne samo vjernici, nego i oni kojima ste naročito vi vidljiv znak i jasno pitanje: Zašto? Zašto je netko redovnik ili redovnica? Zašto vjeruje u Boga? Osporavan znak postaje znakom spasenja. Odgovor na ta pitanja nalazi se u čežnji za vječnošću. Ne tražimo ga ni mi niti ga nudimo drugima u čežnji za zemaljskim.“ Nakon popričesne molitve, predvoditelju slavlja zahvalio je potpredsjednik Hrvatske redovničke konferencije fr. Slavko Slišković, OP. „Ovakvi nas susreti u hramu Gospodnjem drže zajedno i snaže. Unatoč društvenim promjenama i teškoćama s kojima se susreću naše zajednice, upravo primjer starca Šimuna i proročice Ane daje nam snagu da svoj život i nadu oblikujemo u pohvalnu pjesmu, te snove naših utemeljitelja činimo svojima i pretvaramo u navještaj, te služeći Bogu svima koji iščekuju otkupljenje pripovijedamo o Djetetu čije prikazanje u hramu danas slavimo.“ Fr. Slavko podsjetio je na ciljeve Dana posvećenog života koji je ustanovio papa Ivan Pavao II. i potom ukazao na poruku Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života i Hrvatske redovničke konferencije naslovljenu „Siromaštvo i zajedništvo“ kojom se potiče na približavanje svakom siromahu i svakom čovjeku u potrebi.

Slavlje je pjevanjem animirao Redovnički band aid pod ravnanjem s. Elizabete Peršić, uz orguljsku pratnju prof. Marija Perestegija.

zadarskanadbiskupija.hr

DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA U ZADARSKOJ NADBISKUPIJI Zadar, 4. veljače 2018.

Dan posvećenog života redovnice i redovnici djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji proslavili su u nedjelju 4. veljače svečanim misnim slavljem koje je u crkvi Sv. Marije kod benediktinki u Zadru predvodio generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Josip Lenkić.

Z

a vrijeme mise redovnice su obnovile zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti. „Misnim slavljem želimo Bogu zahvaliti za veliki dar posvećenog života, promišljati o tom nezasluženom daru intenzivnijeg nasljedovanja Isusa Krista i ži-

20

VIJESTI • travanj 2018.

vota po evanđelju onih koji su se odazvali Božjem pozivu te moliti za nova redovnička zvanja. Zahvalimo Gospodinu za sve koji su posvetili svoj život Gospodinu u služenju Crkvi i svijetu te ga molimo da providi novih duhovnih zvanja“, poručio je mons.

Lenkić i zahvalio redovništvu za služenje i evanđeosko svjedočenje kojim obogaćuje Crkvu. Potaknuo je na molitvu za ustrajnost redovničkih zajednica u služenju Crkvi i domovini, za njihovu evanđeosku autentičnost i vjernost. „Smisao naziva posvećenog života je da se osobe koje žive u redovništvu posvećuju služenju braći ljudima i Bogu. Ta posvemašnja predanost, posvećenost djelu za duše njihov je put, ujedno put posvećenja.

Ta se dva značenja isprepleću i nadopunjuju“, kazao je mons. Lenkić i dodao kako bogatstvo posvećenog života znači da ono ima svoju vitalnost i zadaću i u našem vremenu. „Posvećeni život pokazuje se svijetu kao dokaz da postoji drugačiji način života i odnosa prema drugima, pa je pravo evanđeosko svjetlo za sve vjernike i ljude. Poziv je dar ne samo za onoga tko ga prima, nego i za zajednicu, za Crkvu. Iz toga proizlazi obveza svjedočenja drugima, znajući da svaki Božji dar postaje učinkovit ako se podijeli s drugima. Zato redovnici i redovnice imaju veliku čast i zadaću: živjeti i biti za druge vidljivim znakom Božje volje u ovome svijetu“, poručio je generalni vikar.

Istaknuvši kako na pojavu sekularizma koji javni život želi odvojiti od Boga redovništvo odgovara stavom da ne može biti sretnog svijeta bez Boga, mons. Lenkić napomenuo je da su „ruke Bogu posvećenih osoba upravljene k nebu u molitvi za cijeli svijet.

Vrijeme u kojem živimo izazovno je za sve kršćane, a osobito za redovnike i redovnice.

Dan posvećenog života

U mentalitetu koji nameće slobodu bez odgovornosti, ljubav bez obveze i uspjeh bez truda, kršćani su pozvani svjedočiti životom za Krista“. Sve su osobe, neovisno o svom pozivu, pozvane na svetost i trebaju biti ukorijenjene u Kristu. „Krist na prvom mjestu određuje naš identitet. Važno je da idući raznim putovima, putujemo s Kristom i da svi stignemo jedinom pravom cilju, Bogu Ocu na nebu. Da bismo to uspjeli, trebamo na zemlji nositi svoju odgovornost za Crkvu, svijet, za svoju zajednicu“, poručio je mons.

Lenkić. Potaknuo je sve na obnovu radosti i služenja Gospodinu, prikazanje sebe Bogu, „da budemo nositelji prisutnosti Božjeg svijeta te svojim životom i primjerom uključujemo ljude na zajedništvo, otvorenost Bogu, vjernost vlastitom identitetu i poslanju“.

DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA U SISAČKOJ BISKUPIJI Sisak, 3. veljače 2018.

Vanjska proslava Dana posvećenog života održana je u subotu 3. veljače u katedrali Uzvišenja Svetog Križa u Sisku. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, povjerenikom za pastoral osoba posvećenog života fra Goranom Rukavinom i više svećenika, a u slavlju su sudjelovale i redovnice iz zajednica koje djeluju na području biskupije.

21 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

narod.hr

S

ve ih je pozdravio biskup Košić, pozivajući ih da posebno danas, na blagdan sv. Blaža, mole za redovnice i redovnike kako bi one i oni bili „svjetlo svijeta koje će svima pokazati evanđeoski put, te da bismo i mi onda njihovom riječju i primjerom slijedili Krista, Gospodina koji je Svjetlo svijeta“.

U homiliji fra Goran je podsjetio na to da smo dan prije proslavili blagdan Svijećnice.

To je dan kada smo se prisjetili što znači biti svjetlo svijeta u današnjem svijetu. Mi, redovnici i redovnice, upravo to pokušavamo svjedočiti jer Bog uvijek zove i svakog nas dana poziva da budemo njegovi svjedoci.

Nas koji smo se odlučili na posvećeni život, Bog je pozvao iz konkretnih obitelji s konkretnim manama i slabostima, ali i kao takvi nastojimo biti svjetlo svijeta u ovoj Crkvi. Koliko god puta u tome zakazali zbog svojih grijeha i slabosti, ipak pokušavamo vama laicima biti putokaz i poticaj za život

u većoj bliskosti s Bogom, pokazujući kako svjedočiti vjeru i koliko je molitva poticajna za rast vjere u našem srcu. Bogu se stalno iznova preporučujemo, a On će uvijek otvarati naša srca i davati nam snagu svoga Duha da možemo biti dostojni svjedoci i da kroz život možemo nositi svoj križ. Ono što nam je svima uvijek i svakoga dana bitno, uvijek i iznova, jest moliti za dar vjere. Ako imamo dar vjere, lakše ćemo podnositi sebe i svoje poteškoće, lakše ćemo se nositi s ljudima oko sebe i biti drugima potpora, biti Šimuni Cirenci, znajući da nam je konačni i glavni cilj zavrijediti kraljevstvo nebesko. Neka nas Gospodin u molitvi ujedinjuje, a naša vjera neka bude poticaj svima onima koji nas gledaju i slušaju da i oni mogu isto tako nasljedovati Krista“, zaključio je fra Goran.

Nakon mise održan je i tradicionalni obred grličenja, blagoslov grla na blagdan sv. Blaža, biskupa i mučenika.

22

VIJESTI • travanj 2018.

DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA U POŽEŠKOJ BISKUPIJI Požega, 2. veljače 2018.

U popodnevnim satima blagdana Prikazanja Gospodinova – Svijećnice, na Dan posvećenog života, 2. veljače u Požegi je organiziran duhovni program za redovnike i redovnice koji djeluju na području Požeške biskupije.

N

ajprije je o. Hrvoje Mravak, isusovac, u Dvorani Biskupskog doma bl. Alojzija Stepinca održao nagovor pod naslovom „Proročki duh redovničkog poziva“. Iz svoga redovničkog iskustva posvjedočio je da je Bogu posvećenim osobama najvažnije njegovati odnos prema Bogu, kako bi njihov život bio kontemplacija u akciji, i kako bi u pravoj slobodi mogli vršiti svoje proročko poslanje u Crkvi. Preporučio im je da pritom primjenjuju ignacijansku metodu molitve, tzv. egzamen, kojom se njeguje odnos s Bogom i prepoznaje njegova prisutnost u svakodnevnim događajima i osjećajima.

Redovnici i redovnice zatim su se uputili u obližnju crkvu Sv. Lovre gdje su slavili Službu večernjih hvala i imali prigodu za osobnu ispovijed, a nakon toga su se pridružili vjernicima u katedrali na molitvi krunice.

Potom su sudjelovali u svečanom euharistijskom slavlju koje je u katedrali predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe Sv. Terezije te svećenika predstavnika redovničkih zajednica. Slavlje je započelo ulaznom procesijom redovnika i redovnica s upaljenim svijećama te blagoslo-

Dan posvećenog života

vom svijeća na ulazu u katedralu. Biskup je u pozdravu podsjetio na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu četrdeset dana poslije Božića, izražavajući radost što se redovnici i redovnice na Dan Bogu posvećenih osoba pridružuju drugim vjernicima na slavlju u katedrali, majci crkvi požeške mjesne Crkve, u kojoj ostvaruju redovničko poslanje, obnavljajući danas svoje predanje i vjernost Isusu Kristu po svetim zavjetima.

U homiliji biskup je podsjetio vjernike da smo zbog utjecaja medija u Hrvatskoj svakodnevno zahvaćeni stanjem u kojem je gotovo sva pozornost usmjerena na negativno, zlo i nemoćno, te nas to zaustavlja na površini stvarnosti, sprečavajući nas da proniknemo u njezinu dubinu i uzmemo udjela u njoj. Kazao je da nas slavlje blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu želi uvesti u višu razinu postojanja, u Božju stvarnost života kako bismo usred nemoći hrvatskog društva vjerom iskusili i svjedočili ono što Bog ostvaruje za nas u Isusu Kristu.

Istaknuo je da tome želi poslužiti i Božja riječ koju smo navijestili, stavljajući nam pred oči tri hramske procesije: onu proroka Malahije u prvom čitanju, Isusovu u Evanđelju te našu u katedrali. Protumačio je kako prorok Malahija, čije ime znači „glasnik Božji“, naviješta da će u hram doći glasnik Božji i očistiti sve ono što je u njemu nečisto i onemogućuje iskustvo Božje prisutnosti, i kako se to proroštvo ispunilo kad su Josip i Marija donijeli dijete Isusa u hram da ga prikažu Bogu po Mojsijevu zakonu, o čemu govori evanđeoski ulomak. Dodao je kako nam drugo čitanje iz Poslanice Hebrejima posvješćuje činjenicu da je taj Božji glasnik Sin Očev, koji je utjelovljenjem postao našim krvnim srodnikom, preuzeo na se našu

23 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

pozeska-biskupija.hr

nečistoću, ranjenost zlom i grijehom, te žrtvom na križu posvjedočio potpunu vjernosti volji Očevoj, očistio nas svojom krvlju.

Napomenuo je da je Isusovo tijelo živi hram u kojem je na križu prikazana čista žrtva, po kojoj smo otkupljeni za Boga, postavši krštenjem dionicima te stvarnosti. Večeras smo se u našoj katedrali svrstali u malu procesiju ne bismo li posvjedočili da nismo onaj dio u Hrvatskoj koji ništa drugo ne vidi osim nemoći i zla, nego smo povorka koja je pošla za Isusom i prati ga od prikazanja u jeruzalemskom hramu do njegova konačnog prikazanja na križu, rekao je biskup.

Primijetio je kako je značenje te povorke koja s Isusom hodi kroz povijest u jeruzalemskom hramu prepoznao starac Šimun, čovjek pravedan i bogobojazan, pun Duha Svetoga, čije oči u njegovu svjetlu vide, iznad zla i nemoći svakodnevice, da je dijete Isus, kojeg njegovi siromašni roditelji prikazuju u hramu, svjetlo koje prosvjetljuje

sve narode i koje je slava Izraela. Biskup je opisao proroke kao ljude koji prosvijetljeni Duhom Božjim gledaju sebe i svijet Božjim pogledom i vide da usred ljudskih nemoći pobjeđuje Božja ljubav. Poručio je nazočnima da su time što su se svrstali u Isusovu povorku, među proroke i proročice, posvjedočili da žele biti sinovi i kćeri svjetla, koji se ne boje ni hrvatskog ni svjetskog mraka i koji svoju svakodnevicu, pokatkad mučnu i tešku, žive u Božjem svjetlu. Nerijetko smo nezadovoljni, rekao je, jer se naše ljudske nade ne ostvaruju, ali možemo biti sretni poput starca Šimuna i proročice Ane jer se na nama ostvaruju Božja iščekivanja i nade.

Redovnike i redovnice biskup je podsjetio da su u svom krštenju već bili prikazani Bogu, sjedinili se s Isusovim prikazanjem na križu i postali dionici njegove uskrsne pobjede, ali da su tome dodali još jedno svoje životno prikazanje, kad su se – ne vlastitom pobudom, nego poticajem Božjim – opre-

VIJESTI • travanj 2018.

Dan posvećenog života

dijelili živjeti evanđeosko siromaštvo, poslušnost i čistoću radi kraljevstva nebeskog, povjerovali Isusovoj paradoksalnoj riječi da će sve dobiti onda kad se svega odreknu. Po njihovu oduševljenom opredjeljenju za Isusa Krista, nadalje je istaknuo, i po svetim zavjetima u Hrvatskoj je na svoj način prisutno kraljevstvo Božje, a oni su svojim životom poziv ljudima da ne stvaraju podjele, međusobno se ne svađaju, ne budu zli jedni prema drugima zbog toga što možda nemaju materijalno onoliko koliko bi željeli, nisu moćni i ugledni u društvu, nego da se uključe u djelo koje je Bog ostvario u Isusu Kristu i postanu dionicima njegova bogatstva.

DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA U VARAŽDINSKOJ BISKUPIJI

24

Pozvao je nazočne da na ovom slavlju kao i tijekom devetnice Gospi Lurdskoj, koja započinje u požeškoj katedrali, mole za osobe posvećenog života, kako bi one doista bile ono na što su pozvane i za što su se opredijelile, te u Požeškoj biskupiji budu izazovni znak Božjeg kraljevstva, njegove moći u nemoćima svijeta.

Nakon homilije redovnici i redovnice, s upaljenim svijećama, izrazili su zahvalnost Bogu za dar poziva te predvođeni svojim predstavnicima obnovili vjernost zavjetu siromaštva, poslušnosti i čistoće.

Na kraju misnog slavlja biskup je čestitao redovnicima i redovnicama Dan posvećenog života, zahvalio za njihovo služenje u Požeškoj biskupiji i za zajedništvo ostvareno večerašnjim slavljem. Zahvalio je fra Milanu Krišti, povjereniku za redovnice, za doprinos u organiziranju duhovnog programa i o.

Hrvoju Mravku za riječ koju je uputio osobama posvećenog života. Susret je završio domjenkom u Domu pape Ivana Pavla II.

Varaždin, 2. veljače 2018.

Blagdan Svijećnice, ujedno i Dan osoba posvećenoga života, osobito su svečano proslavili redovnice i redovnici djelatni u Varaždinskoj biskupiji, ali i svećenici i vjernici okupljeni 2. veljače na euharistijskom slavlju u varaždinskoj katedrali.

P

rije mise u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Varaždinu, predavanje „Redovnici – osobe budna duha“ održao je fra Petar Cvekan iz samostana Sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu. Okupljene redovnice i redovnike uvodno je pozdravio vlč. Siniša Dudašek, povjerenik biskupijskog povjerenstva za pastoral duhovnih zvanja i ministranata. Ustvrdio je kako je Dan posvećenog života dan kada cijela Crkva zastaje i razmišlja o molitvi i velikom bogatstvu koje joj je Bog podario u obliku redovništva.

Fra Petar, inače rodom iz župe Ferdinandovac u Varaždinskoj biskupiji, govorio je o ljepotama, izazovima i zadaćama koje nosi redovnički život. „Budno srce je i toplo srce.

Ta toplina dolazi od Boga, jer onaj tko je otvoren daje tu toplinu. Kada dopustimo Isusu da po slušanju Božje riječi i slavlju euharistije uđe u naš život, bit će i nama toplije. Prva budnost je prihvaćanje dobra kod ljudi. Nemojte biti hvalisavci, već hvalite Boga što živite. Želimo se približiti jedni drugima. Često nam se čini da su ljudi oko nas obični, ali zapamtite – nema običnih ljudi! Tako nema ni običnih redovnika. Naš je život prepun odluka i mogućnosti, a pitanje je što odabrati. Bog nas je nadahnuo

25 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

biskupija-varazdinska.hr

i izabrali smo posvećeni život. Bolje reći, on je izabrao nas. To je velik dar i odluka koja temeljno mijenja naš identitet, ali to nije kraj – to je tek početak. Svakoga dana treba ponovo izabirati – hoćemo li živjeti kako naš posvećeni život zahtijeva, ili ćemo ga prihvaćati samo djelomično praveći kompromise?

Kada govorimo o budnosti, redovnički je život jedan od najjednostavnijih života – to je ljubav – a bez ljubavi nema pravoga kršćanstva. Ali naša najvažnija budnost treba biti budnost za Božju riječ. Temeljni zadatak Isusova učenika je da bude s Isusom“, rekao je, između ostaloga, fra Petar.

Nakon predavanja uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje sa časoslovom koje je u varaždinskoj katedrali Uznesenja BDM predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak. U homiliji biskup je skrenuo pozornost na činjenicu da je prije reforme, odnosno II. vatikanskog sabora, božićno vrijeme završavalo upravo na Svijećnicu. Promatrajući božićno vrijeme i simboliku svjetla, primjećujemo veliku povezanost između Božića i Svijećni-

ce. Počevši već od adventa, premda četiri adventske svijeće nisu strogo liturgijski osmišljene, već su običaj, to je svjetlost koja se postupno pali i vodi nas prema velikom božićnom svjetlu. Božić je svjetlo koje obasjava svijet. Mudrace, koji predstavljaju cijeli svijet, svjetlost zvijezde vodi prema betlehemskom svjetlu. Četrdeset dana poslije Božića simbol je opet svjetlo, koje sada postaje naše osobno svjetlo. Svjetlo koje obasjava cijeli svijet su Bog koji ulazi u ljudsku povijest i Riječ Božja koja se utjelovljuje, ali to svjetlo treba vidjeti i prepoznati. Čovjek pred svjetlom može i zažmiriti, i stoga je potrebno otvoriti oči vjere. Simbolika je danas u tome što svatko od nas pali to svjetlo i svi želimo biti poput starca Šimuna i proročice Ane u hramu koji su prepoznali svjetlo koje dolazi na ovaj svijet. To svjetlo pokazuje čovjeku put da ne luta, već da zna svoj konačni cilj, ali isto tako da zna kako mu je hoditi prema tom cilju. Kako živjeti svoj život iz dana u dan – upravo nam to označava ovo svjetlo na blagdan Svijećnice. Želimo moliti da nam naše oči vjere, srce, razum i pamet

26

VIJESTI • travanj 2018.

budu uvijek otvoreni prema tom svjetlu, kako se ono ne bi ugasilo. Čovjek često luta jer nema svjetla, pa na pogrešnim mjestima traži smisao života. Dolazi do tame koja ga obuzima, zbog čega se događa zlo u svijetu.

To je opasnost koja prijeti kada čovjek ne vidi svjetlost koja mu pokazuje kako treba živjeti na ovome svijetu. Mi, koje je to svjetlo obasjalo na kršćanskom životnom putu, molimo da ono bude neprestano prisutno kako bismo mogli hodati prema, ali i radovati se onome vječnom svjetlu, poručio je u propovijedi varaždinski biskup.

Nakon popričesne molitve redovnici i redovnice obnovili su svoje redovničke zavjete.

PROSLAVA SVIJEĆNICE I IMENDANA UMIROVLJENOG NADBISKUPA SRAKIĆA Đakovo, 2. veljače 2018.

Svečanim misnim slavljem 2. veljače u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra proslavljen je blagdan Prikazanja Isusova u Hramu. Uz đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića, generalnog vikara Ivana Ćurića i još nekoliko svećenika, slavlje je predvodio umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, koji je toga dana proslavio imendan.

K

ako je to ujedno bio i Dan posvećenog života, na slavlju su bile nazočne brojne sestre Sv. Križa.

Misno slavlje započelo je blagoslovom svijeća. U homiliji nadbiskup Srakić protumačio je događaj prikazanja Isusova u hramu te pojasnio okupljenim vjernicima običaje i za-

Dan posvećenog života

kone toga vremena. Među ostalim podsjetio je na riječi starca Šimuna upućene Mariji, kako će joj mač probosti dušu, naglašavajući da je riječ o maču Božje istine. „Razmišljajmo o Šimunovim riječima. Nemojmo misliti da će samo Mariji mač prodrijeti u dušu; i mi moramo prihvatiti mač Božje istine, inače ćemo neprestano živjeti u sjeni nekakvog licemjerja, shvaćanjima o nama samima, svijetu i Bogu koja nemaju nikakvog smisla“, rekao je nadbiskup Srakić. Homiliju je zaključio sljedećim riječima: „Moramo zapaliti svijeću u svojoj nutrini, da onaj koji je došao radi prosvjetljenja svih naroda doista bude prosvjetljenje nas vjernika, pogotovo naših redovnica koje su ovdje okupljene, koje stoje pred nama i pokazuju da im je doista stalo živjeti svijećnicu nasljedovanja Krista Gospodina.“ Brojne okupljene sestre Sv. Križa obnovile su svoje zavjete, a na kraju misnog slavlja imendansku čestitku nadbiskupu Srakiću i župnom vikaru Župe Svih Svetih Marinu Putilinu izrekao je nadbiskup Hranić. „Krist Gospodin je Svjetlo za prosvjetljenje naroda. Vi ste ljudi koji su po uzoru na BDM trajno kroz svoj život u službi toga svjetla.

Trudite se biti pozorni na nj, dopuštate da vas ono vodi i osvjetljava vaš životni put“, rekao je nadbiskup Hranić. Obraćajući se nadbiskupu Srakiću, kazao je kako je on čovjek koji je uvijek znao i zna prepoznati pravi čas, kada i na koji način povući koji potez, na vrijeme i onoliko koliko je potrebno da Bog može dalje djelovati, misleći na poteze koje je dotični činio kao rektor Bogoslovnog sjemeništa i potom kao biskup, pohađajući dijelove Biskupije za vrijeme rata, na odluku o sazivanju Sinode, na mjesto i način proslave 1700. obljetnice srijemskih mučenika, na

27 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

djos.hr

pokretanje procesa za uzdignuće teološkog studija u Đakovu na stupanj fakulteta, na pokretanje procesa za reorganizaciju crkvenih struktura na području Slavonije i Srijema itd. „Doživljavamo Vas kao čovjeka koji snaži našu vjeru te među nas nosi mir, nadu i povjerenje. Gledamo kako, istina, Vaši koraci postaju nešto sporiji, ali sa zahvalnošću Bogu za Vas isto tako prepoznajemo kako je veliki Božji blagoslov i prava blagodat imati u svojoj sredini čovjeka i biskupa kakav ste Vi“, rekao je nadbiskup svome prethodniku, čestitajući mu imendan uime svih vjernika i svećenika. Čestitku je uputio i vlč. Putilinu: „Uime svih nas okupljenih i svih župljana molimo da Vas Blažena Djevica Marija, Majka i Kraljica svećenika, prikaže Gospodinu, da uvijek ostanete njemu vjerni kao svećenik, da Vas trajno prosvjetljuje svojim svjetlom.“

BLAGDAN SVIJEĆNICE I DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA U SPLITU Split, 2. veljače 2018.

Misno slavlje u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma predvodio je nadbiskup Barišić.

U propovijedi je govorio o prikazanju Gospodina u hramu i o tome kako ga je starac Šimun primio na ruke te nadahnut Duhom Svetim izgovorio evanđeoski hvalospjev: „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru…“

P

rije „četrdeset dana radosno smo proslavili blagdan Gospodnjega rođenja, Božić. A danas slavimo onaj dan kada su Marija i Josip prikazali Isusa, Svjetlo života, u Hramu. Tom se prinosu i mi danas pridružujemo. Radosno prihvaćamo zavjetnu svijeću susreta hrvatskih katoličkih obitelji, znamen svjetla, vjere i nade naših obitelji i našega naroda. U tom znaku započinjemo pripravu na slavlje. Potaknuti Duhom Svetim, zajedno sa starcem Šimunom i proroči-

28

VIJESTI • travanj 2018.

Dan posvećenog života

smn.hr

com Anom radosno naviještamo Gospodnji dolazak čiji se sjaj nikada ne gasi“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, uvodeći u proslavu blagdana Svijećnice i Dana posvećenog života u splitskoj crkvi Sv. Dominika.

Ovogodišnja Svijećnica bila je nešto posebnija nego inače zbog donošenja zavjetne svijeće susreta hrvatskih katoličkih obitelji iz Marije Bistrice u Split. „Ova svijeća simbolizira zajedništvo hrvatskih katoličkih obitelji u Uskrslom Gospodinu, istinskom Svjetlu. Svijeća i hrastov svijećnjak na kojemu stoji, svojim znakovljem izražava našu vjeru u Krista i vjernost Katoličkoj Crkvi povezujući prošlost, sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda i hrvatskih obitelji“, kazao je pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić u kratkom govoru prije početka slavlja.

Nadbiskup je potom kod oltara zapalio svijeću susreta, a molitve su molili: supružnici, zaručnici, mladić i djevojka, dječak i djevojčica, baka i djed, bogoslov i redovnik.

Nakon blagoslova svijeća u crkvi Sv. Dominika slavlje se nastavilo svečanom procesijom sa svijećama do katedrale u kojoj su sudjelovali brojni svećenici, redovnici i redovnice, odgojitelji i bogoslovi, novaci i novakinje te vjernici laici. Pjevanje je pred-

vodio zbor redovnica i bogoslova pod ravnanjem mo. s. Mirte Škopljanac Mačine.

Misno slavlje u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma predvodio je nadbiskup Barišić. U propovijedi je govorio o prikazanju Gospodina u hramu i o tome kako ga je starac Šimun primio na ruke te nadahnut Duhom Svetim izgovorio evanđeoski hvalospjev: „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru…“ U tom je svjetlu potaknuo nazočne da Gospodina prime u svoje srce i da svakodnevno izgovaraju tu molitvu. Prigodno blagdanu Svijećnice, prisjetio se kako su nekoć naše obitelji na ovaj dan nosili deblje svjetlo koje je uprisutnjivalo Svjetlo Kristovo i kako su ga palili uvijek kad bi se dogodila neka nepogoda. Naše bake i djedovi s molitvom „Sad otpuštaš….“ na usnama odlazili su s nadom s ovoga svijeta u vječnu domovinu ka Gospodinu. Svjetlo Kristovo rasvjetljuje tmine našega života i ne možemo ga zadržati samo za sebe. Svijeća se troši kada svijetli, ali jedino tada pobjeđuje tamu, i tako i mi svijetlimo jedino ako gorimo, kazao je nadbiskup.

Na kraju propovijedi obratio se osobama posvećenog života, redovnicima i redovnicama, i upozorio ih da Svjetlo Kristovo u njihovu životu treba gorjeti preko njihovih zavjeta: siromaštva, čistoće i poslušnosti.

29 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

DAN OSOBA POSVEĆENOG ŽIVOTA NA BRAČU Dol na Braču, 2. veljače 2018.

Redovnice i redovnici otoka Brača, okupljeni u crkvi Očišćenja Blažene Djevice Marije u Dolu na Braču, svečano su u petak 2. veljače, na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu – Svijećnicu, proslavili Dan osoba posvećenog života.

U

toj se župi Bračkoga dekanata Svijećnica, poznatija pod nazivom Kandalora, slavi kao župna svetkovina prema više stoljeća starim običajima.

I ove godine Gospina svetkovina okupila je gotovo sve žitelje toga malobrojnog etno-eko naselja, kao i Doljane nastanjene u okolnim bračkim mjestima. Liturgijska proslava župne svetkovine započela je uvodnom molitvom i obredom blagoslova svijeća. U svečanoj procesiji za barjakom sudjelovale su redovnice s upaljenim svijećama, zatim brački svećenici i puk Božji. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je dekan Bračkoga dekanata Toni Plenković u koncelebraciji s franjevcima iz samostana Sv. Martina biskupa u Sumartinu, dominikanci iz samostana Sv. Marije Milosne u Bolu, mjesnim župnikom Jurom Martinićem i pristiglim svećenicima otoka Brača.

Nakon Evanđelja koje je navijestio mr. Pavao Gospodnetić, predvoditelj slavlja osvrnuo se na evanđeoski ulomak o Isusovu prikazanju u Hramu po rukama starca Šimuna.

Istaknuo je da evanđelist Luka u izvještaju svjedoči o tome da su starac Šimun i udovica

Ana bili pravednici, osobe punoga strahopoštovanja pred Bogom i ljudima te obilježeni dubokom vjerom i izručenošću Bogu. Pritom je podsjetio na činjenicu se blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu u Istočnim crkvama nekada nazivao blagdan susreta. U blagdanu Prikazanja Isusova u Hramu događa se susret zanimljiv na više razina. „Možemo reći da su se u susretu starca Šimuna i udovice Ane s djetetom Isusom susreli Stari i Novi zavjet, prošlost i budućnost. Sam događaj opisan je kao susret ljudi različite životne dobi, Isusova djetinjstva, Marijine i Josipove zrele dobi te poodmakle i staračke dobi Šimuna i Ane. Bili su to starci sa svim tegobama koje starost nosi, naborani od životnih rana i ožiljaka, uronjeni u svakodnevnicu u kojoj im nije bilo previše sunca“, istaknuo je, među ostalim, brački dekan. Dodao je kako se na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu i u Dolu događa susret. I među nama događa se zanimljiv susret ljudi s istim poslanjem, ali s različitim ulogama. S jedne strane okupljeni puk Božji, osobito Doljani, koji slave svoju župnu svetkovinu, s druge strane redovnice i redovnici s našega otoka, koji slave Dan osoba posvećenog života, i s treće strane mi, svećenici i župnici, svi se ovdje međusobno susrećemo, primijetio je dekan. Osvrnuvši se na društvene poteškoće i probleme iz vremena Šimuna i Ane, propovjednik je ustvrdio kako i naše vrijeme nosi svoje poteškoće i probleme. Osobito je upozorio na problem depopulacije i napomenuo kako je to zajednički gorući problem. „Brojke iz naših župa za prošlu godinu nažalost nam ponovo potvrđuju da nas je iz godine u godinu na ovome otoku sve manje.

Naše župe stare i ispražnjuju se, tiho i polako nestaju nekad napučena sela. Ne uspjeva

30

VIJESTI • travanj 2018.

nas podići ni sve razvijeniji turizam i nikad razvijenija infrastruktura. Gase se polako, a izgleda neminovno, i naši samostani koji se svode na održavanje hladnoga pogona. I župnici se muče također, jer i njih ima sve manje. Djelujemo sami sebi kao neko pastoralno vatrogasno društvo“, primijetio je brački dekan i dodao kako sve te prilike uzrokuju malodušje, povećavaju krivnju i pobuđuju osjećaj da više ništa nije dobro. Današnji svijet usporedio je s golemom tržnicom na kojoj se nude različiti proizvodi što ljudima obećavaju brzo rješenje životnih problema. „Cijelo nam se vrijeme govori da nam je baš to potrebno kako bismo bili sretni. U takvim okolnostima nije rijetkost vidjeti da mnogi i od nas, iz takozvanoga posvećenog oblika života, nestrpljivi na Boga, nasjednemo na obećanja s pazara i utopimo se u tu pazarsku ponudu i potražnju zaboravljajući na Boga, na jedinoga koji je donositelj stvarne utjehe, a ne djelitelj anestetika i antidepresiva koji samo privremeno otklanjaju problem“, poručio je dekan.

Pred kraj liturgijskoga slavlja Božjemu se puku obratio dolski župnik koji je Doljanima čestitao župnu svetkovinu. Poslije misnoga slavlja druženje pristiglih redovnica i bračkih svećenika nastavilo se u obližnjim Postirama.

Dan posvećenog života

DAN OSOBA POSVEĆENOG U POREČKOJ I PULSKOJ BISKUPIJI Pula, 2. veljače 2018.

Središnja proslava Dana posvećenog života u Porečkoj i Pulskoj biskupiji o blagdanu Svijećnice održana je tradicionalno u Samostanu sv. Franje Asiškog u Puli. Misno slavlje predvodio je mons.

Ivan Milovan, biskup u miru, u suslavlju s više redovnika, u nazočnosti brojnih redovnica te vjernika.

S

večanost je započela blagoslovom svijeća u sugestivnoj atmosferi klaustra tog drevnog samostana. Govoreći o blagdanu Svijećnice biskup je pojasnio simboliku procesije s upaljenim svijećama kao hod za Kristom koji je Svjetlo Vjere. Svijećnica je poveznica između Božića i Uskrsa, Krist je rođenjem raspršio tmine grijeha, a svjetlo Uskrsa dolazi nakon tame Velikog petka, naglasio je biskup između ostalog te istaknuo kako Krist rasvjetljava tajnu života i smrti te nam otvara vrata u blaženu vječnost. Podsjetivši kako upaljena svijeća prati vjernika od krštenja do posljednjeg časa, biskup je spomenuo i bl. kardinala Alojzija Stepinca čiji ćemo blagdan uskoro proslaviti, koji je dočekao posljednje ovozemaljske trenutke s upaljenom svijećom u ruci.

Blagdan Prikazanja Gospodinovog u hramu je ujedno i simbol našega prikazivanja sebe, svoga rada, molitve, djela i trpljenja Bogu, što činimo sa svakim sudjelovanjem na misnome slavlju. Pojasnivši i treće značenje blagdana Svijećnice, kao Dana osoba posvećenog života, koji je ustanovljen htijenjem sv. pape Ivana Pavla II., biskup je naglasio

31 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

biskupija-porecko-pulska.hr

kako se ta misa slavi uz ostalo i za sve preminule redovnike i redovnice. Svijećnica označava i dan susreta Isusa s onima koji su ga u vjeri čekali, starcem Šimunom i proročicom Anom, oni su predstavnici svih onih koji svim srcem traže i očekuju Gospodina.

Svijećnica je dan prikazanja u hramu kada posebno mislimo na djecu i mlade koje prikazujemo Bogu, i preko sakramenata nastojimo približiti Bogu. To je dan kada i same sebe nastojimo prikazati Bogu, da bi Kristovom snagom mogli služiti svojim bližnjima.

Neka Gospodin, koji nas je ovdje okupio po daru svoga Duha pomogne da bismo bili trajno u životu odsjaj njegova svjetla u našem svijetu u koji nas je poslao da budemo nositelji svjetla, zaključio je biskup.

Sva misna čitanja čitali su redovnici i redovnice iz raznih redova prisutnih na području Porečke i Pulske biskupije.

Na kraju misnoga slavlja uslijedila je obnova redovničkih zavjeta a predvoditelju te svim sudionicima na kraju je zahvalio dijecezanski povjerenik za osobe posvećenog života o. Đuro Hontić. On je ukratko podsjetio na povijest Dana osoba Bogu posvećenog živo-

ta, kojeg je ustanovio sv. papa Ivan Pavao II. 1997. godine. Na taj se dan nastoji svima, a posebno mladima približiti dar posvećenog života. Napomenuo je problem nedostatka mladih zvanja u redovničkim zajednicama te zahvalio biskupu na upućenim riječima.

ODRŽAN SUSRET REDOVNIKA I REDOVNICA KRČKE BISKUPIJE Krk, 10. veljače 2018.

Na spomendan blaženog Alojzija Stepinca, a povodom obilježavanja Dana posvećenog života, u krčkoj je katedrali održan susret redovnika i redovnica koji djeluju u Krčkoj biskupiji. Okupilo se tako petnaestak redovnika i četrdesetak redovnica.

S

vetoj misi u 18 sati koju je predvodio biskup Ivica Petanjak prethodilo je predavanje s. Estere Radičević o povezanosti Družbe milosrdnih sestara Svetog Križa i blaženog kardinala. Svojim predavanjem, s. Estera je nazočnima približila i

32

VIJESTI • travanj 2018.

Dan posvećenog života

biskupijakrk.hr

herojsko djelovanje Majke Amadeje, čuvene provincijalke u ratno i poratno vrijeme Drugog svjetskog rata, koja je za svoj pothvat spašavanja djevojčice Zdenke nagrađena i naslovom Pravednika među narodima.

Navedimo ukratko da je 2006. u Đakovo sestrama stiglo pismo gđe Zdenke Grünbaum iz Amerike koja je pod zaštitom majke Amadeje provela skrivena u samostanu u Đakovu godine svoga školovanja od lipnja 1941. do svibnja 1945. godine. Bila je Židovka i rodom iz Osijeka, a Majci Amadeji doveo ju je svećenik Alfred Holender. Ona ju je skrivala pod lažnim imenom i osim majke Amadeje vjerojatno su rijetke sestre znale za pravi identitet djevojčice. Majka Amadeja bila je duboko svjesna činjenice da ovim činom izlaže cijeli samostan smrtnoj opasnosti.

Nakon rata, Zdenka je napustila Hrvatsku i živjela u Izraelu i Americi. Godine 2007. posjetila je Đakovo. U znak zahvalnosti pokrenula je postupak kod izraelskih vlasti te ja Majka Amadeja proglašena Pravednicom među narodima i upisana u Jad Vašemu u Jeruzalemu. Svečanost proglašenja održana je u Đakovu 23. ožujka 2009.

Na svetoj misi, na kojoj je koncelebriralo dvadesetak svećenika, biskup Petanjak istaknuo je u propovijedi kako je prije dvadeset godina, za vrijeme beatifikacije u Mariji Bistrici, sveti Ivan Pavao II. izrekao rečenicu koja se neprestano ponavlja i provlači kroz sve govore o Stepincu: da je on kompas Crkvi u Hrvata. Ako kompas pokazuje strane svijeta i pomaže čovjeku da se ne izgubi, onda Crkva u našem narodu, ako se ne želi izgubiti i ako ne želi besciljno lutati bespućima ovog svijeta, ne može zaobići Alojzija Stepinca ili da budemo još jasniji: ne može postavljati nekog drugog temelja koji već nije postavljen ili koji ne bi imao isti Stepinčev sadržaj, naglasio je biskup Ivica i dodao da zato blaženi Alojzije Stepinac nije samo blagdan koji se spominje i slavi, nego je program života koji se mora ostvariti.

Redovnicama i redovnicima je između ostalog posvijestio da bi oni po svom slobodnom izboru i predanju morali biti najsvetiji dio Crkve Kristove, a to je moguće samo pod jednim uvjetom: ljubeći red ili zajednicu i družbu koju su izabrali/le.

33 Siromaštvo Siromaštvo ii zajedništvo zajedništvo

Siromaštvo i zajedništvo PORUKA PRIGODOM DANA POSVEĆENOG ŽIVOTA 2018.

PREDSJEDNIKA VIJEĆA HBK ZA UPŽ I DAŽ, MSGR. ZDENKA KRIŽIĆA I PREDSJEDNICE HRK, S. ANE MARIJE ANTOLOVIĆ

P

oštovane redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu, drage sestre i draga braćo u Kristu!

1. Prošle smo godine obilježili prvi Svjetski dan siromašnih koji je proglasio papa Franjo. Na početku svoje poruke za taj dan on je istaknuo riječi Prve Ivanove poslanice: „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom“ (1 Iv 3,18). Upravo bi redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu trebali ove riječi osjetiti kao osobni poziv i poziv svojim zajednicama da se djelatnom ljubavlju približe svakom siromahu i svakom čovjeku u potrebi. Na početku je takva djelovanja uvijek vjera u Isusa Krista

koji „sam sebe oplijeni“ (Fil 2,7). Zanimljivo je primijetiti kako govor o Kristu koji se oplijenio apostol Pavao započinje pozivom: „Neka u vama bude isto mišljenje kao u Kristu Isusu“ (2,5). Zavjet siromaštva i odluka da se žive evanđeoski savjeti – ta odluka da čovjek oplijeni samoga sebe – bitni su čimbenik nasljedovanja Krista. U Kristu, pak, ova odluka potaknuta je ljubavlju prema ljudskom rodu. On se opljenjuje da bi postao „ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik“ (2,7). Slično se i nasljedovanje njegova siromaštva ne može ostvariti bez osjećaja i stava solidarnosti prema svakom čovjeku, osobito onom u potrebi.

U svojoj poruci papa je upozorio i na to da je u povijesti bilo razdoblja „kada kršćani nisu dokraja poslušali taj poziv i kada su dopustili da ih zarazi svjetovni način mišljenja.“ Mogli bismo reći da se isto kroz povijest, a i u našem vremenu, može ponekad primijetiti i kod Bogu posvećenih osoba. Stoga valja uzeti k srcu, kao znak vremena, ovu novu, a opet tako staru brigu Crkve za siromahe i sve osobe u potrebi. Ova briga, kod onih koji su se odlučili za redovnički život ili kod laika posvećenih u svijetu, morala bi dovesti do pra-

34

VIJESTI • travanj 2018. Poruka prigodom Dana posvećenog života

vog i dubokog susreta sa siromasima, što je mnogo više od umirivanja savjesti povremenim djelima humanitarne prirode. Ovakav način života, solidaran sa siromasima – kaže papa – donosi „radost i mir duše jer dotičemo vlastitim rukama Kristovo tijelo“.

2. Drugi vid prisutnosti redovnika i laika posvećenih u svijetu u Crkvi koji bismo ovom prilikom željeli naglasiti jest zajedništvo. U dopisu što ga je u lipnju prošle godine Kongregacija za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života uputila Hrvatskoj redovničkoj konferenciji stoji između ostaloga: „Tema crkvenog zajedništva ubraja se među najdublje i najvažnije teme u ovom času: u svijetu koji razdiru duboke podjele i sukobi koji nikako da se smire i okončaju, dok ljudi nastoje podizati zidove i prepreke što dijele narode i države, Crkva svim silama nastoji svjedočiti evanđelje mira, bratstva, zajedništva s Bogom i među ljudima koji su svi Božja djeca i braća među sobom.“ Stoga Kongregacija potiče na „zajedništvo i suradnju koji moraju karakterizirati odnose između svijeta posvećenog života i mjesne Crkve“.

U tom smislu želimo potaknuti na izgradnju takvih odnosa najprije unutar zajednica koje tvore Bogu posvećene osobe. To podrazumijeva međusobno poštovanje, razumijevanje, suosjećanje, praštanje. Riječ je o još jednom obliku nasljedovanja Krista. Tko svakodnevno nastoji živjeti takve odnose već djeluje i na odnose zajedništva u Crkvi. Izvor je poziva svih nas u Bogu ili, da se poslužimo riječima Poslanice Efežanima: „Trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad

svima i po svima i u svima!“ (Ef 4,3-6). Ovo temeljno zajedništvo i jedinstvo u Gospodinu briše svaku zavist, ljubomoru, svako nerazumijevanje i zamjeranje, osobito u odnosima unutar Crkve. U tom smo zajedništvu svi pozvani rasti i napredovati. Osoba koja je istinski siromašna duhom poradi kraljevstva nebeskoga (usp. Mt 5,4) prepoznaje bogatstvo u drugima i drugačijima.

3. Radujemo se jer je od prošle godine i na hrvatskom dostupan dokument Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života Za novo vino nove mješine.

U tom dokumentu ponuđene su smjernice koje „namjeravaju ukazati na neodgovarajuće prakse, pokazati blokirane procese, postaviti konkretna pitanja, proniknuti djelovanje strukturâ odnosa, upravljanja, izgradnje (formacije) s obzirom na stvarnu potporu koja se time daje evanđeoskom obliku života Bogu posvećenih osoba“. Time se odgovara na poziv pape Franje da se „iziđe iz vlastite udobnosti i da se ima hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja“. Želeći da to svjetlo evanđelja bude prisutno najprije u srcima svih vas, Bogu posvećenih osoba, i da ga zauzeto donosite do najudaljenijih periferija, od srca vam želimo blagoslovljen Dan posvećenog života!

O blagdanu Obraćenja svetoga Pavla, 25. siječnja 2018.

U ime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, msgr. Zdenko Križić, predsjednik U ime Hrvatske redovničke konferencije, s. Ana Marija Antolović, predsjednica

35 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

Na početku ovoga slavlja blagosloviti ćemo svijeće koje smo upalili da progovore svjetlom, a zatim u tome svjetlu prepoznajmo svoje živote i Božji dar po Isusu Kristu.

Kršćani na Istoku današnji blagdan zovu Susret, blagdan Susreta. Misli se na susret u jeruzalemskome hramu između čovjeka i Božje ljubavi koja je sišla s neba, utjelovila se u povijesti i susrela s iščekivanjem izabranoga naroda. Pred nama je slika zaručničkoga saveza čovječanstva i Spasitelja.

Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački UVOD I HOMILIJA U EUHARISTIJSKOME SLAVLJU BLAGDANA PRIKAZANJA GOSPODINOVA (SVIJEĆNICE) Zagrebačka prvostolnica, 2. veljače 2014. u 7 sati

U

prisutnosti i milosti Krista-Svjetla prenosim zajedništvo našega zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa, i srdačno pozdravljam redovničke poglavare i poglavarice, a posebno predsjednicu i dopredsjednika Hrvatske redovničke konferencije: sestru Anu Mariju Antolović i oca Slavka Sliškovića, te sve vas koji živite posvećenost Bogu u redovničkome zvanju. Četrdeset dana poslije Božića slavimo radosno otajstvo Isusova prikazanja u Hramu.

U današnjoj liturgiji razmatramo i Blaženu Djevicu Mariju, kao uzor svima nama u čekanju i u otvorenosti srca za susret s Bogom, njegovom Riječju i njegovim Svjetlom.

Crkva je današnji blagdan izabrala kao Dan posvećenoga života, u zahvalnosti moleći za redovnike i redovnice, članove svjetovnih instituta i društava apostolskoga života. Oni su osobit znak Crkve u svijetu; potreban znak u ozračju u kojemu materijalno lako prevlada nad duhovnim, vremenito obuzme naše živote lakše od pogleda na vječno.

Kao što Marija i Josip u Hramu prikazuju Bogu dijete koje im je Bog darovao, redovnici i redovnice sebe posvema posvećuju Bogu, gradeći nebesko kraljevstvo snagom življenja evanđeoskih savjeta.

U zahvalnosti Gospodinu za njegovo svjetlo, na početku blagoslivljamo svijeće, u kojima doživljavamo: susret, prikazanje i snagu života, a svijeće čiji plamen podržavamo svojim životima, praćenima Božjim blagoslovom, govore o našoj budnosti i spremnosti za donošenje svjetla braći i sestrama.

U poniznosti i skrušenosti srca saberimo se pred darom Božje ljubavi.

36

VIJESTI • travanj 2018.

HOMILIJA Liturgijska čitanja: Mal 3, 1-4; Ps 24, 7-10; (Heb 2, 14-18); Lk 2, 22-40

1. Iščekivanje, prinošenje, posvećenost, svjetlo, susret, spasenje… Puno sadržaja koje u sebi nosi današnji blagdan, a koje može obuhvatiti samo otajstvo života.

Dijete doneseno u Hram vodi nas na početak jednoga zemaljskog života. Međutim, u današnjoj Božjoj riječi sve upućuje na vječnost. Šimun je čovjek „pravedan i pobožan koji je iščekivao utjehu Izraela“, obećanoga Mesiju.

Njegovo ime (hebr. Šim›on) tiče se slušanja i znači: On je poslušao. Ne zaboravimo da židovski vjernici više puta u danu ponavljaju Gospodinove riječi: Š›ma Izrael – Čuj, Izraele! Svojim imenom Šimun, koji je osluškivao Gospodina, govori o čežnji da ga vidi, da ga susretne. Njegova pobožnost i pravednost rastu iz čežnje za Bogom, iz slušanja i iščekivanja onoga što mu je Božji Duh obećao.

A Duh Sveti u odnosu na Šimuna u ovome je Evanđelju spomenut triput: on je Duhom potaknut da dođe u Hram; prožet tim Duhom čeka utjelovljenje Spasitelja; vođen tim Duhom shvaća Isusa kao utjehu izabranoga naroda. U svemu tome nije uvjetovan smrću, jer prima Onoga koji je pobjednik nad smrću.

U starcu Šimunu prikazano je i stablo koje se suši zbog nestajanja životne snage, zbog oslanjanja na ljudske razloge i pokušaja da zemaljska stvarnost i prolaznost zamijene pogled prema vječnosti.

Dan posvećenog života

2. Dragi redovnici i redovnice, večeras osjećamo snažnije stvarnost koja je srž života – vječnost. Gledajući vas ovako okupljene, lakše dopiremo do nje, tu – među nama; ona postaje bližom, premda je uvijek – u nama.

U starcu Šimunu i u proročici Ani nalazimo odlike koje se tiču vječnosti: iščekivanje, pouzdanje, prepoznavanje. Šimuna određuje naziv prosdehomenos kao osobu koja je sva usredotočena na čekanje, idući ususret da bi primio iščekivanoga. Njegov hvalospjev očituje život protegnut prema trenutcima koji dolaze; on živi za trenutak koji svemu daje smisao, a onda se povlači, da bi i drugi susreli svjetlo i spasenje koje se očitovalo.

Proročica Ana, čije ime upućuje na milost, brojem svojih godina – osamdeset i četiri, koji se dobije ako se sedam, kao broj punine, pomnoži s brojem dvanaest, brojem plemena (dakle brojem godina) – a naročito svojim načinom življenja u postu i molitvi dopunja taj okvir. Vođena je Duhom proroštva, poučljiva i pročišćena srca. Osim toga, pripada najmanjemu plemenu – Ašerovu, što je znak da su najmanji i najkrhkiji raspoloženiji za prepoznavanje Spasitelja u Isusu.

Dočekanost struji vječnošću; godinama iščekivanja ona daje smisao; njihova starost prekoračuje prag tjeskobe.

3. Tako i ‘mač koji probada dušu’ i koji se redovito tumači kao navještaj Marijina trpljenja, ujedno je i slika Majke kao simbola Božjega naroda. Šimun govori o narodu koji će biti duboko razdiran živom Riječju (usp. Lk 12, 51-53), a Marija predstavlja taj put, prožet pouzdanjem u iskustvima boli, tame, borbe i tjeskobne šutnje.

Povijest trpećega Krista biti će bolna za mnoge: jer ne može se slijediti novo svjetlo,

37 Proslava Dana posvećenog života u nad/biskupijama

bez izazova što ih nameći izbori koji izlažu opasnostima.

No, te slike ‘mača koji probada’, znaka koji je osporavan i koji razotkriva namisli, nisu odvojive od gesta dvoje staraca, gesta ispunjenih smislom: ponajprije primanja u naručje, zagrljaja, jer vjera nije nejasna misao, nego prisan susret; a zatim i navještaja koji pali iskru i zahvaća plamenom živote ljudi koji nose u sebi čežnju i srce čuvaju otvorenim da tu čežnju Bog ispuni.

Posebno je, pak, zanimljivo kako redovitost, svagdanjost dobivaju pečat neobičnoga. Jer, pred nama je redovit događaj: otac i majka koji u naručju donose dijete; starac koji se raduje; starica koja moli i daje hvalu Bogu i pripovijeda drugima ono što osjeća; slušatelji koji su usputno uključeni… U čemu je neobičnost? U prisutnosti vječnoga.

4. Draga braćo i sestre, toliko smo puta iskusili da se pozivi u Crkvi, svećeništvo, redovništvo, življenje posebnih darova i služba, nastoje obuhvatiti razlozima koji su objašnjivi prolaznošću; pokušava ih se protumačiti isključujući vječnost. Zato se i u Crkvi ponekad susreće prilagođavanje onoga što zemlja ne može obuhvatiti raznim zemaljskim okvirima.

Svaki put kada to činimo niječemo čežnju, niječemo glas na koji smo odgovorili. Posebno ste vi redovnici i redovnice u Crkvi dar znaka vječnosti, da bismo u svemu što činimo u prolaznosti osjetili dah i privlačnost neprolaznoga. Vi ste najvidljivije mjerilo življenja vječnosti u Crkvi.

U Poruci za današnji dan istaknuli ste siromaštvo i zajedništvo. Bez vječnosti te dvije zbilje nisu razumljive kao vrijednosti; djeluju kao društvene kategorije s određenom

patinom opterećenja. I evanđeoski savjeti: siromaštva, čistoće i poslušnosti nepoželjni su stavovi, ako ne govore Kristovom ljubavlju, ako ne propuštaju trak vječnosti.

Ali, ondje gdje je ona prisutna, ondje gdje ste vi znak svakomu vjerniku i vjernici u Crkvi, vaša nesebičnost, potpuna posvećenost i darivanje daju smisao udarcima kušnje i žrtvama iz ljubavi.

5. Zato je važno da vječnost ne pokušavamo ‘prizemljiti’, nego njome prožeti zemaljsko, svaki susret, svaku društvenu stvarnost.

Isključivanjem vječnosti niječemo ljepotu i snagu otajstva. Po rukama Marije i Josipa danas živimo navještaj velikoga dara koji Isus daje na križu: Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj. (Lk 23, 46) Sav smisao ljudskoga života sastoji se u tome da naš život postane darom Bogu. Zato je dragocjena prisutnost ljudi koji su posvetili svoj život: da ne previdimo život za druge, izgradnju nebeskoga kraljevstva, kojega ste vi živi trag i vrlo često ‘mač dvorezac’ koji razdire unoseći mjeru vječnosti u naše sebičnosti.

I ako uronimo u naše srce, u naša čekanja, u svjetlo koje je rodilo i naš odgovor prepoznavanja Boga, naći ćemo nju – vječnost. To vide ne samo vjernici, nego i oni kojima ste naročito vi vidljiv znak i jasno pitanje: Zašto?

Zašto je netko redovnik ili redovnica? Zašto vjeruje u Boga? Osporavan znak postaje znakom spasenja. Odgovor na ta pitanja nalazi se u čežnji za vječnošću.

Ne tražimo ga ni mi niti ga nudimo drugima u čežnji za zemaljskim.

Amen.

38

VIJESTI • travanj 2018. Konferencija za medije

u povodu Dana posvećenog života

Karitativno djelovanje redovničkih zajednica KONFERENCIJA ZA NOVINARE U POVODU DANA POSVEĆENOG ŽIVOTA Zagreb, 2. veljače 2018.

U povodu Dana posvećenog života, u sjedištu Hrvatske redovničke konferencije u Zagrebu u petak 2. veljače po običaju je održana konferencija za novinare. Ove godine, hrvatsko se redovništvo javnosti obratilo s temom „Karitativno djelovanje redovničkih zajednica”. O temi je govorila vrhovna poglavarica Kongregacije sestara dominikanki Svetih anđela čuvara, s. Katarina Maglica.

O

sim predsjednice Hrvatske redovničke konferencije, s. Ane Marije Antolović, ASC, i dopredsjednika, fr. Slavka Sliškovića, OP, na konferenciji su sudjelovali predstavnici medija, više viših redovničkih poglavara i poglavarica te pedesetak redovnika i redovnica.

Pozdravljajući medije i okupljene redovnike i redovnice, predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović podsjetila je kako je Dan posvećenog života 1997. utemeljio papa Ivan Pavao II., ističući tri glavne pobude za tu odluku. Prva pobuda jest poziv Crkvi da slavi Gospodina i zahvaljuje za veliki dar posvećenog života koji mnoštvom karizmi obogaćuje i oživljava kršćansku zajednicu.

Druga jest nastojanje da se taj dar približi svim ljudima te im se pomogne da upoznaju vrijednost i ulogu posvećenog života, dok je treća pobuda poziv posvećenim osobama da zahvaljuju i slave Gospodina za čudesa

39 Karitativno djelovanje redovničkih zajednica

koja čini u njima, te u otvorenosti Duhu i s pogledom vjere sve više postaju svjesni svoje uloge i poslanja u Crkvi i u svijetu.

U toj prigodi s. Antolović iznijela je sažetu statistiku stanja u redovništvu danas. Tako saznajemo da HRK okuplja članice 39 ženskih redovničkih zajednica i članove 24 muške redovničke zajednice. K tome postoji 17 klauzurnih ženskih samostana te 4 muška monaška samostana. Broj redovnica procijenjen je na oko 3090, a redovnika na 955, od toga 894 redovnika-svećenika.

Nakon predavanja fr. Slavko Slišković zhvalio je s. Katarini na predstavljanju karitativnog djelovanja redovničkih zajednica.

Sve redovničke zajednice nastale su iz milosrđa. Utemeljitelji su osjetili trenutak i htjeli su pomoći gladnima, bolesnima, obespravljenima i svima onima koji su u potrebi, kazao je fr. Slavko te dodao da je

sestra Katarina govorila i izvan okvira Konferencije: govorila je o cijeloj Crkvi u Hrvata pa i o Crkvi u Bosni i Hercegovini, i predmet njezinog govora nije bilo samo karitativno djelovanje redovničkih zajednica već i milosrđe molitve i blizine.

Zatim je ukazao na potrebu da se koordinira rad i transparentnost redovničkog karitativnog djelovanja. Bilo bi dobro da se na razini Konferencije nastoji koordinirati karitativni rad redovničkih zajednica, jer bi se tako olakšalo djelovanje, a i javnosti bi se jasnije osvijetlio rad redovništva u Crkvi i u društvu.

Nadovezujući se na fr. Slavka, sestra Ana Marija primijetila je da bi se redovničke zajednice trebale umrežavati i dijeliti unutar Konferencije.

Kapucinski provincijal i donedavni predsjednik Konferencije fra Jure Šarčević intervenirao je primjedbom da bi i sama redovnička

40

VIJESTI • travanj 2018. Konferencija za medije

u povodu Dana posvećenog života

formacija kandidata trebala uključivati karitativno djelovanje kao bitnu sastavnicu redovničkog poziva. Odgovarajući na fra Jurinu opasku, sestra Katarina napomenula je da bi tijekom formacije zajednica trebala pružiti kandidatu osjećaj za ljepotu dijeljenja. U tome pogledu ni same zajednice unutar sebe često nisu dovoljno transparentne.

Dodala je da dokument „Za novo vino nove mješine” govori upravo o potrebi povezivanja i transparentnosti.

Pri kraju fr. Slavko je spomenuo da je danas Dan posvećenog života te da posvećeni život ne završava s redovništvom, da postoji puno oblika posvećenog života, instituta, trećih redova i pokreta. Dodao je i da ljudi žive posvećeno u svojim obiteljima i da je

Karitativno djelovanje redovničkih zajednica s. Katarina Maglica, OP

O

vogodišnja poruka Hrvatske redovničke konferencije za Dan posvećenog života započinje riječima iz Ivanove poslanice: „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom” (1 Iv 3,18). Taj poticaj, da ne kažem opomena, potpuno odgovara stanju u svijetu, ali i u našim zajednicama, jer ono čemu svjedočimo jest sve dublji raskorak između teorije i prakse, između govora o duhovnim vrijednostima i njihove primjene u praksi.

Upravo smo mi, posvećene osobe, pozvane izbližega slijediti Krista, biti poslanici njegove ljubavi, dobrote i milosrđa. Uzalud nam pravila i odredbe, dokumenti i znanst-

danas možda potrebnije svjedočiti posvećeni život u obitelji, nego naš redovnički. Postoji mnoštvo mogućnosti suradnje s osobama čija poslanja izlaze iz okvira redovničkog života, a danas je i njihov dan, a ne samo naš. Potom je zahvalio svima na sudjelovanju.

Na kraju, predsjednica Konferencije zahvalila je medijima, redovnicama i redovnicima na sudjelovanju pozivajući ih na misno slavlje u zagrebačkoj katedrali. Podsjetila je na poruku „Siromaštvo i zajedništvo” koju su u prigodi proslave Dana posvećenog života redovnicama, redovnicima i posvećenim laicima uputili predsjednik Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ i predsjednica HRK. veni traktati ako oni koji dotiču naš život ne mogu prstom u nas pokazati i zadivljeno uskliknuti: „Gle kako se ljube!” Ili, još bolje: „Vidi kako nas ljube!” U Godini milosrđa razlagali smo i razmišljali o svim djelima milosrđa, duhovnim i tjelesnim. Sveti Otac i biskupi, moralisti i sociolozi, naša vodstva i župnici, svi su vrednovali teoriju i praksu, poticali i opominjali, teološki tumačili, tražeći uporišta svojih stavova u Isusovim riječima i djelima, u životu prve Crkve i u Svetom pismu. Danas ne želim razvijati teološku refleksiju o karitasu u redovničkim zajednicama, ni pratiti njen rast i razvoj kroz Božju objavu, ni govoriti o shvaćanju samog pojma karitasa u crkvenom nauku.

Pokušati ću nešto više reći o praktičnom karitativnom služenju muških i ženskih redovničkih zajednica i njihovoj sadašnjoj praksi na ovim prostorima.

41 Karitativno djelovanje redovničkih zajednica

Karitativno služenje je nerazdruživo povezano s temeljnim poslanjem zajednice i bitni je kriterij njene vjerodostojnosti. Karitas je životni zakon zajednice. U izvoru i uzoru ljubavi – Isusu, vidimo more ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Sve zapovijedi sazdane su jednoj: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim – ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“ (Mt 22,3740). Karitativni rad nalazi svoje uporište upravo u toj zapovjedi i ona ga određuje.

Taj bi rad trebao biti natopljen ljubavlju, nježnom brigom za drugoga. Svjesni smo da u nama taj osjećaj odrasta urastanjem u vlastitu zajednicu. Ako ga nemamo za one koji nas okružuju, neće ga biti ni za one koji su dalje od nas. Pružanje nasušnog komada kruha i čaše vode nije dovoljno. Ljudi trebaju osjetiti da o njima iskreno brinemo, da nas zanimaju kao osobe. Zato treba žrtvovati

vrijeme i biti kreativan u iskazivanju ljubavi.

Možda im treba netko kome će ispričati svoju životnu priču, pokazati svoje rane i ožiljke koje im je život ostavio u baštinu. Ponekad ljudima treba obećati molitvu i moliti ih da i oni mole za nas i za našu zajednicu. Ponekad im ne treba milostinja ni dar: treba im naša prisutnost i doživljaj Kristove ljubavi koja se po nama na njih izlijeva. Oni su gladni čovječnosti, gladni su ljubavi. Pozvani smo stoga pristupiti siromašnima, susretati ih, gledati ih u oči, zagrliti ih i tako im dati da osjete toplinu ljubavi koja razbija samoću.1 Zamolila sam redovničke poglavare i poglavarice koji žive u Hrvatskoj i predstavnike poglavara koji ne žive na tlu Hrvatske, jer članovi takvih zajednica žive i djeluju u ovoj zemlji i pomažu karitativna djela svojih Poruka pape Franje za 1. Svjetski dan siromašnih, 3 (13. lipnja 2017.)

1

42

VIJESTI • travanj 2018. Konferencija za medije

u povodu Dana posvećenog života

matičnih zajednica, da odgovore na nekoliko pitanja vezanih uz ovu tematiku. Od mogućih 77 odgovora, dobila sam 31. To je oko 42 % udovoljenih molbi. Ugodno me iznenadio muški svijet, čiji poglavari žive u Hrvatskoj. Od mogućih deset, odgovore je poslalo osam provincija. Ne zamjeram ni ženskim zajednicama koje imaju svoje poglavare u Hrvatskoj, iako je od mogućih 26 odgovorilo samo njih 15. Uzorak je prihvatljiv. Neću statistički obrađivati podatke, jer držim da se ljubav i dobrota ne mogu izmjeriti ni prikazati brojkama i dijagramima.

Htjela sam dobiti potvrdu onoga što već od prije znam, htjela sam da se moja sigurnost temelji na svjedočanstvu onih koji to svakodnevno žive. Pitanja su bila poredana sljedećim redom: 1. Koja tjelesna djela milosrđa svoje zajednice (provincije, kongregacije, družbe...) možeš posebno izdvojiti?

Gotovo u svim zajednicama, redovnici i redovnice: • dijele hranu pojedincima i obiteljima u potrebi, bilo da je riječ o obrocima i svakodnevnom davanju sendviča ili o paketima s namirnicama za samostalnu pripremu • mnogi i mnoge djeci plaćaju tople obroke u školi i novčano pomažu obitelji s financijskim poteškoćama i obitelji s brojnijom djecom. Nekima plaćaju račune za mjesečne režije koje sami ne mogu platiti; nabavljaju knjige i školsku opremu đacima; ishode stipendije za studente; nabavljaju ogrijev za obitelji u potrebi

• prigodno pripremaju hranu za pučke kuhinje; novčano i u vidu namirnica pomažu socijalne samoposluge • redovito, višekratno šalju pomoć misionarima; novčano brinu za Marijine obroke • uključuju se u sve humanitarne projekte kad su ljudi pogođeni prirodnim nepogodama • pomažu potrebnim članovima obitelji svoje braće i sestara, sudjeluju u troškovima pogreba bliske rodbine svojih članova i onih za koje se brinu, ako je to potrebno.

• novčano pomažu razne udruge: Kap dobrote, Pro life, UNICEF, Betlehem, Cenacolo, Udrugu slijepih • materijalno pomažu u vrtićima, domovima za starije i nemoćne, internatima i studentskim domovima, ako i u ustanovama gdje žive djeca, mlade i starije osobe koje ne mogu potpuno ili mogu samo djelomično, podmirivati troškove • otvaraju svoje prostorije na rodbini i ostalim pratiteljima bolesnih osoba, posebno kad je riječ o djeci i teško bolesnim članovima obitelji dok su na liječenju u gradovima • posjećuju bolesne u bolnicama, domovima za starije, domovima gdje žive osobe sa posebnim potrebama, napuštene susjede, zatvorenike u zatvorima; svi posjeti uključuju materijalne izdatke • traže smještaj starcima, vode ih k liječniku, traže posao došljacima • mnogi starije i ostavljene osobe uzimaju na posebnu brigu, dovode ih u svoje

43 Karitativno djelovanje redovničkih zajednica

prostore ili ih redovito posjećuju • pomažu pri nabavi skupih lijekova i ortopedskih pomagala, a često sudjeluju i u troškovima operacija koje se izvode u inozemstvu • neke zajednice daju studentima miran kutak za učenje i studij • o svom trošku vode pučke kuhinje; sestre milosrdnice u Zagrebu (80 – 120 osoba) pružaju mogućnost tuširanja, presvlačenja i šišanja; pekara u Lužnici tri dana peče kruh za siromahe; u Rijeci postoji pučka kuhinja (oko 80 osoba).

Pet posto svih prihoda na razini provincije ide za siromahe • franjevci sa zagrebačkog Kaptola imaju pučku kuhinju kroz koju dnevno prođe oko 150 korisnika • pružaju smještaj beskućnicima (u Rijeci) • sufinanciraju aktivnosti sestre Stanke Oršolić, članice Europske udruge protiv trgovine ljudima RENATE (Sestre Naše Gospe) • organiziraju obroke za beskućnike i osobe s ruba društva (povremeno) • podupiru sportske aktivnosti (nabava opreme) • pomažu u socijalizaciji osoba s posebnim potrebama i siromašnijih: organiziraju druženja, igre, vježbe u komunikaciji • neke sestre financijski pomažu nekoliko pripravnika za svećeništvo • u planu je obnova nekih zgrada za siromašne studente i za osobe koje trebaju privremeni smještaj u većim gradovima (Dom u Puli, Dom fra Ante

Antića u Zagrebu i slično) • neki redovnici i redovnice pomažu članove svojih zajednica u misijskom radu u Ukrajini, Kongu, Beninu, Južnoj Americi: pridonose školovanju djece, prehrani, liječenju, gradnji škola i crkava...

• pomažu sestre i braću u Bosni: Malu školu u Varešu, Kuću milosrđa u Sarajevu, Dom Majke Margarite u Sarajevu za studentice slabijeg imovinskog stanja, Kuću „Egipat”.

• Majčino selo u Međugorju zbrinjava, u svojih 7 kuća, djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i vodi dječji vrtić za djecu za koju se nema tko skrbiti – franjevci Hercegovačke provincije, sestre franjevke…

• Udruga Betlehem za promicanje dostojanstva života pruža smještaj i pomoć samohranim majkama/trudnicama u nevolji/beskućnicima/obiteljima i osobama ranjenim ovisnošću te osobama s raznim psihofizičkim opterećenjima • franjevci u Bosni i Hercegovini razvili su cijelu mrežu ustanova za pomoć najpotrebnijima • mnogo sestarskih zajednica izvan grada Zagreba sufinancira katoličke vrtiće koje same vode, jer mjesne općine pomažu minimalnim doprinosom. Isti je slučaj s raznim domovima koje vode redovnici i redovnice. Upravo zato ih naši redovnici ubrajaju u polje svoga karitativnog djelovanja Zanimljivo je bilo pročitati svjedočanstvo o tome kako naše klauzurne sestre i Male sestre, koje i same žive od milodara, prenose

44

VIJESTI • travanj 2018. Konferencija za medije

u povodu Dana posvećenog života

dar ljubavi, jer i one same žive od ljubavi.

One vide i čuju vapaj onih koji imaju manje od njih i dijele s gladnima, pridonose za školovanje mladih, šalju pomoć misijama i ublažavaju vapaj onih koji su potrebni njihove pomoći, već prema svojim mogućnostima.

Već i samo nabrajanje tjelesnih djela milosrđa pobuđuje divljenje prema kreativnoj snazi svjedočenja, uočavanju svih potreba čovjeka i želji da se na njih odgovori bez očekivanja ikakve nagrade ili koristi za sebe. To prati osjećaj nelagode, jer teško je odgovoriti na sve potrebe čovjeka, osušiti sve suze i zacijeliti sve rane koje je nepravda prouzrokovala. Svjesni smo da Isus u tim svojim udovima snažnije pati, krvavo se znoji, trpi bičeve i udarce, poniženja i odbacivanja.

2. Postoji li neka zaklada, udruženje, društvo preko kojih se karitativno djelovanje odvija? (Ako imate neke zaklade, kada su one počele s radom?)

Pomoć obično ide izravno potrebnima. Često se potrebni susreću na porti, u susjedstvu, u crkvi, pred liječničkom ordinacijom, na putovanju. Suosjećanje izazivaju životne priče pojedinaca, patnja i muka koja iz njih progovara i ispružena ruka koju osjetiš, iako se nije pomakla iz sugovornikova krila. Najsnažniji su ti susreti oči u oči, kad srcem dotakneš siromaštvo osobe ispred sebe; tada ne možeš ostati hladan.

sanski Aleksandrinovac (KKK) • Dom za studentice Maria de Mattias – Zagreb • Dom za studentice – Sarajevo • Udruga Sveti Lovro – Zaklada Cenacolo • Udruga Sveti Vinko Paulski • Marijanska vinkovska mladež • Fond Blaženi Augustin Kažotić – dominikanci • Fond Mir i dobro (franjevci Provincije Svetog Jeronima) • Udruga Panis vitae (franjevci Split) • Djevojački dom Paula di Rosa, Ženski djevojački dom u Splitu (Sestre službenice milosrđa) • Dječji dom Egipat u Sarajevu • Fond Kruh Svetog Ante • Udruga Betlehem (Pavlini) • Zaklada Ivanova kuća je u idejnom planu (Sinovi Bezgrešne – Kutina) • Udruga De Pau – dnevni centar, kuća utočišta (sestre milosrdnice, RI) • Karitasov Dom Sveta Ana (za žrtve obiteljskog nasilja , vodi sestra svetog Vinka • Centar duhovne pomoći

Pomoć se dijeli direktno ili preko raznih udruga i zaklada. Nabrojati ću samo neke:

• Društvo suradnika Božje ljubavi, sestre Božje ljubavi (u nastajanju)

• Zaklada Maria de Mattias (djeluje od 2007.) sestara Klanjateljica krvi Kristove

• Društvo prijatelja Malog Isusa (Služavke Maloga Isusa)

• Dom dragi bližnji – Okučani ( KKK)

• Zaklada Sveti Benedikt

• Terapijska zajednica Marijanovac – Bo-

• Zaklada blažena Marija Petković

45 Karitativno djelovanje redovničkih zajednica

• Karitasov hospicij Rijeka, vodi ga sestra Presvetoga Srca • Kuća sestre Žarke, namijenjena bolesnicima koji boluju od zloćudnih bolesti i za njihovu rodbinu – boravak besplatan • Župski karitasi – preko njih često djeluju i samostanske zajednice Postoje projekti koji su ujedno i društva preko kojih se djeluje: Majčino selo u Međugorju, Dječji vrtić Sveta Mala Terezija i likovna radionica Sveta Katarina (franjevci Mostar).

Zatim, djelovanje u sklopu projekta „Obnova”: pučke kuhinje, Centar za fizikalnu terapiju, Terapijska zajednica Izvor, Projekt „Trauma centar”, Međunarodni franjevački studentski dom, Studentski stipendijski fond Kap dobrote (franjevci Bosanske provincije).

Neki od tih domova i ustanova ne djeluju besplatno, ali neosporno je da redovnici i redovnice uvelike sudjeluju u financiranju njihovih djelatnosti, jer sredstva koja dobivaju nisu dostatna za pokriće materijalnih troškova.

Mnogo smo toga izostavili jer se ponavlja, a mnogo redovnika i redovnica nisu poslali izvještaje.

Očito je da se redovništvo u svome radu s potrebnima koristi raznim udrugama, fondovima, društvima i zakladama kako bi barem djelomično pridonijelo ublažavanju posljedica nejednakosti u društvu i zakona tržišta koje melje sve pred sobom, sistematizirajući svoj karitativni rad i podižući ga na organiziraniju razinu djelovanja.

Počivaju li nabrojena karitativna djela na vlastitim materijalnim sredstvima ili postoje načini na koji senzibilizirate one koji imaju kako bi odvojili nešto za one koji nemaju? a) Materijalna sredstva vrlo su često rezultat povremenog ili stalnog odricanja redovničkih zajednica od dobara na koje imaju pravo, ali ih se ipak ostavljaju: • odriču se voća, pića, pušenja, kolača, mesa nekoliko puta godišnje • odvajaju određene svote novca od svojih prihoda i poklanjaju je potrebnima.

To nisu uvijek viškovi. Često je riječ o onome što bi zajednici u cjelini značilo, ali milosrđe poziva na odricanje iz ljubavi prema Bogu i čovjeku. Ovdje je prikladno istaknuti važnost činjenice da se članovi odriču, kako bi osjetili slast i muku odricanja iz ljubavi u cilju iskazivanja ljubavi b) Redovničke zajednice sudjeluju u akcijama prikupljanja pomoći ili same organiziraju takve akcije u kojima sudionike oduševljavaju za odricanje. Bude želju za pomaganjem u onima koji imaju ili koji imaju više, ne bi li dijelili s onima koji nemaju.

• prikupljaju hranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine i dijelove namještaja pa sve to dijele i dostavljaju onima kojima je to životno potrebno • skupljaju ili izrađuju stvari koje se mogu unovčiti te taj novac rabe u plemenite svrhe (skupljanje boca, čepova, izrada ukrasa, čestitki, svijeća, adventskih vijenaca, ikebana, kolača i ostalih domaćih proizvoda, prodaja maslinovih grančica) • organiziraju

dobrotvorne

obroke

i

46

VIJESTI • travanj 2018. Konferencija za medije

u povodu Dana posvećenog života

druženja u svrhu sakupljanja novca • oduševljavaju ljude za darivanje novca za Marijine obroke i za kumstva • traže donacije iz inozemstva, od poslovnih ljudi i pridruženih članova • senzibiliziraju ljude za vrijedne pothvate i putem medija (razni intervjui, okrugli stolovi, predavanja s tom namjerom) • skupljaju milodare za određenu svrhu („Kruh svetog Ante”) • djeluju u župskim karitasima • stalni su sponzori određenih djela, podupiratelji, simpatizeri, prijatelji i volonteri • vode razne projekte koji su dobro zaživjeli i iziskuju veliku materijalnu potporu, a vraća se tek mali dio uloženog; ti projekti donose obilate plodove, kako dobro vidljive tako i one manje vidljive, a ipak prisutne (Hospicij u Rijeci, Marijanovac za odvikavanje; Majčino selo, Centar za starije i nemoćne osobe „Dragi bližnji“, domovi za studente i studentice, Kuća sestre Žarke, Karitasov dom svete Ane, Centar „Sanguis Chrsti“ na Olibu, pučke kuhinje, Dom Marije Krucifikse Kozulić, „Trauma centar“, Stipendijski fond Kap dobrote, Izvor za liječenje ovisnost·te brojni drugi projekti) • redovnici su, kao i ostali svećenici i župnici, uspjeli potaknuti mnoge da umjesto vijenaca na grobove daju priloge za pomoć određenim ustanovama ili za pomoć potrebnima koje susreću u svojoj crkvi, ulici ili mjestu gdje žive.

4. Jesu li karitativna djela u tvojoj zajednici redovita, povremena, ili već uhodane dragovoljno nametnute obaveze?

Iz nabrojenog se dade zaključiti da dobrotvornost nema kraja. Uključuje povremene akcije i stalno djelovanje, uhodane obaveze.

Ljubav se može ohladiti, ali ne smije iščeznuti s lica zemlje. Ljubav je obaveza, zadatak i stil življenja.

5. Jesu li karitativna djela milosrđa ostavljena na volju pojedine vaše zajednice ili su određena i već ustaljena nekim ranijim dogovorom ili odlukom?

Karitativna djela se ponegdje oslanjaju na prihvaćanje odluke vrhovnih ili kućnih kapitula, negdje su propisana konstitucijama i statutima određene provincije, dok su drugdje prepuštena uviđavnosti članova zajednice. Sva ta djela počivaju na Kristovim riječima i duhu Svetog pisma: „Što učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 4,25). Valja naglasiti da je karitativni rad stil življenja posvećenih osoba, a ne samo propisi i odluke.

Zanimljivo je primijetiti da mnoge redovničke zajednice već u samom svom nazivu kriju i korijen svoje karizme: Kćeri Božje ljubavi, Kćeri milosrđa, Milosrdne sestre svetog Križa, Sestre Milosrdnice, Službenice milosrđa, Kćeri kršćanske ljubavi, Misionarke ljubavi, Sestre milosrdnog Isusa, Kćeri Marije Pomoćnice, Milosrdna braća.

Poziv na djelo ljubavi ostalih zajednica krije se u njihovoj karizmi. Već i sam duhovni poziv pojedinca uključuje želju da se postane prava Kristova slika i otisak njegova bića, da ga se u svemu nasljeduje, da mu se bude sličan.

47 Karitativno djelovanje redovničkih zajednica

6. Institucionalni oblik karitativnog rada ili slobodniji oblik?

To je ozbiljno pitanje koje treba postaviti danas, jer bi sutra moglo biti kasno. Uzroci uvijek imaju posljedice. Ne trebamo se zavaravati nadajući se da siromaha sutra neće biti. Globalno društvo ubrzano stvara, takoreći proizvodi uvijek nove siromahe: isključene, obespravljene, pregažene, marginalizirane ljude. „Siromaha ćete uvijek imati među sobom“, napomenuo je Krist.

(Iv 12,19) Gdje novac, prestiž i karijera zamagljuju pogled i na njih se gleda kao na uspjeh i životnu sreću, siromaštvo cvjeta. „Ono nas na bezbroj načina svakodnevno proziva, u tisućama lica obilježenih patnjom, isključenošću, zlostavljanjima, nasiljima, mučenjima i zatvaranjima, ratom, lišavanjem slobode i dostojanstva, neznanjem i nepismenošću, izvanrednim zdravstvenim situacijama i nezaposlenošću, trgovinom robljem i ropstvom, progonstvom i bijedom, prisilnom migracijom.

Siromaštvo ima lice žena, muškaraca i djece izrabljivanih zbog niskih interesa, gaženih izopačenom logikom moći i novca.”2 Potreba je uvijek više nego mogućnosti.

Bijedu svijeta treba i planski i neplanski ublažavati. Redovništvo je prisutno u raznim socijalno-karitativnim ustanovama, vlastitim i tuđim, u onima kojima je samo postavilo temelje i onima u čiji se socijalnokaritativni rad uključilo.

Potrebne su takve ustanove: sveobuhvatnije su, moćnije u načinu prikupljanja sredstava, pomažu planski razrađenim postupcima Poruka pape Franje za 1. Svjetski dan siromašnih, 5, 13. lipnja 2017.

2

djelovanja, brojnije su osobljem koje je u njima zaposleno. One su izvor egzistencije brojnih zaposlenika. Riječ je o institucijama koje humanitarno djeluju, vođene osjetljivošću prema čovjeku u bijedi. To je pohvalno, ali s naše točke gledišta nedovoljno.

Karitativna djelatnost i zauzetost ne smiju postati samo socijalni servis ili akcija za ublažavanje nevolja u svijetu gdje su profesionalni kriteriji, stručnost i kompetentnost jedini uvjeti uključivanja u dotične institucije. Napose se vlastite institucije toga tipa, Crkva i redovništvo u njoj, ne smiju svoditi na isključivo socijalne strukture, čiji je glavni motiv djelovanja humanost. Redovnici, bilo u svojstvu zaposlenika, volontera ili djelatnika u ustanovi koja im pripada, uvijek trebaju ostati svjedoci vječne ljubavi, u čije ime djeluju i koju žele pokazati svakom korisniku i suradniku. Karitas se ne iscrpljuje u ublažavanju materijalne bijede. On uključuje kulturne i religiozne potrebe korisnika, naviještanje evanđelja milosrđa, evanđelja prihvaćanja, praštanja, bez obzira na naciju i porijeklo. Posebno su u opasnosti župski karitasi svedeni samo na pružanje materijalne pomoći. Duhovna dimenzija i dimenzija zajedništva veoma su važne komponente. Sve je očitije da svijet Crkvu vrednuje samo kroz njeno socijalno djelovanje. Tako i redovništvo koje je u srcu Crkve. Nedovoljan je to razlog za obraćenje srca Bogu, blijeda slika Božjeg kraljevstva.

Ta to isto rade razni državni instituti i agencije, možda i bolje od crkvenih institucija.

Valja nam se zapitai: Kojim putem krenuti?

Treba li, po svaku cijenu, institucionalizirati naš karitativni rad i po mogućnosti u njega uključiti državne ustanove, ili je važnije

48

VIJESTI • travanj 2018. Konferencija za medije

u povodu Dana posvećenog života

sačuvati izvornost; dijeliti ono što imamo i možemo, čak i više nego što možemo, i pristupati ljudima osobno, toplo i ljudski, dijeleći s njima vrednote evanđelja i snagu zajedništva. Ili ćemo svoj rad staviti u okvire i pravila pa ga promatrati i vrednovati u brojkama? Sve ima svoje prednosti. Istina, najvažnije je pomoći u konkretnoj potrebi, ne očekujući nagradu, plaću ni uzdarje.

Nastavljanje Isusovog djela Dobro nam se s vremena na vrijeme zapitati – može li se svaka naša zajednica svijetu objaviti riječima kojima je to Isus učinio kad je započeo javno djelovanje: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! Posla me blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje; vratiti vid slijepima; na slobodu pustiti potlačene; proglasiti Godinu milosti Gospodnje.“ (Lk 4,18-19) To bi trebala biti naša stvarnost. Ona to i jest, ako zapažamo brata do sebe, njegove potrebe, njegove muke i patnje, suzu u njegovom oku. Svjesni smo da praktično djelovanje koje ne počiva na molitvi, razmatranju i sakramentalnom životu postupno gubi svoj sjaj i snagu jer će se svesti na rad, na posao, prestat će biti sredstvo prenošenja i otkrivanja Božje ljubavi i milosrđa, njegove blizine i brige za svako njegovo stvorenje.

Sama ljudska snaga bez pomoći Božje nema trajnosti ni ustrajnosti. Osoba koja razmatra i kontemplira Isusov život ne ostaje zatvorena u sebi. Već prolazi svijetom promatrajući ga Kristovim pogledom, ljubeći ga Kristovim srcem, osjećajući potrebe toga svijeta, dodirujući njegove patnje. Takve osobe nastavljaju Kristovo poslanje u svijetu. Važno je prema svijetu biti otvoren, brinuti se i ljubiti sve što je Bog stvorio. Vlastito kontemplativno iskustvo postaje razlog promatranja

bližnjega i poštivanja svake osobe u njenom ljudskom dostojanstvu. Odatle izvire želja da služimo mističnom Kristovom tijelu, u svakom njegovom udu, trudeći se umanjiti patnju čovjeka i čovječanstva. Činimo to bilo zagovornom molitvom za bližnjega bilo odjelotvorenjem ljubavi prema Kristu koji pati u ljudima.

Karizma svake redovničke zajednice u početku je imala jasan cilj i djelovanje.

Polazište je bio čovjek, čovjek tražitelj, čovjek patnik, čovjek ponižen u svome dostojanstvu, čovjek siromašan i prezren, čovjek izgubljen u prostoru i vremenu. Možda je to razlog zbog kojeg su zajednice uspjele preživjeti tolika stoljeća: uvijek je postajao, osim duhovnoga, i onaj opipljivi razlog njihova postojanja.

Kako bi rekao bivši Učitelj Dominikanskoga reda Timothy Radcliffe, prirodno se stanište mijenja, diše na sasvim nov način, ima uvijek drukčije potrebe, probleme i zahtjeve. Redovništvo ima zahtjevan zadatak: pohvatati niti koje oblikuju današnje gibanje svijeta. Ne smijemo smetnuti s uma da živimo u vremenu globalizacije. Svijet je sve povezaniji, ali i međusobno zavisniji; razlike se zaoštravaju između uključenih i isključenih. Elektronička tehnologija povezuje udaljene prostore, a ljudi su sve udaljeniji jedni od drugih; migracije ljudi se ubrzavaju; sredstva društvenih medija nameću stavove i mišljenja nekolicine koji ih kontroliraju; globalni i lokalni govor se više ne razumiju; ljudi u nečemu postaju bogatiji, u drugome siromašniji; sukobi identiteta su posvuda opipljivi, što je posebno vidljivo u sukobu religija koje se koriste u cilju političke hegemonije. Od redovništva se očekuje da postane snažan faktor pomi-

49 Karitativno djelovanje redovničkih zajednica

renja svijeta, i to svojim življenjem i propovijedanjem evanđelja, posebno vršeći tjelesna djela milosrđa. Solidarnost ne smije ostati mrtvo slovo na papiru.

Sam po sebi, redovnički život upućuje na traženje Boga, jer življenje zajedništva ima privlačnost, postaje predmet divljenja i ispit života. Upućuje pogled onkraj opipljivoga.

Pokidani i razlomljeni odnosi zahtijevaju zajedništvo i pomirenje različitosti. Mi kao zajednice, i kao zajednica, imamo što ponuditi svijetu, ali nam često treba odvažnosti, znanja koje izvire iz tajne Presvetoga Trojstva i ljubavi koja u Bogu nalazi opravdanje.

Glas se evanđelja čuje i kad se ono naviješta riječima i kad ga se promatra na djelu. Ovaj potonji glas je jači, prodorniji, glas osnažen iskustvom.

Budućnost redovničke prisutnosti na karitativnom polju Vremena se mijenjaju. Redovničke zajednice nisu više osamljene u radu s bolesnima, odbačenima, ovisnicima, marginaliziranima. Državne institucije preuzimaju organizaciju i rad na tim poljima. Redovništvo se pokušava uklopiti; pronaći radno mjesto u okviru postojećeg dobro organiziranog rada, sretno da i dalje može živjeti vrednote svoje karizme i istodobno stvarati ekonomsku podlogu za normalan život i djelovanje zajednice. Kriteriji istinskih potreba Crkve, čovjeka i društva pokazuju nam da mnogo toga nije obuhvaćeno pravnim aparatom, da čovjek nije dovoljno vrednovan u svim svojim potrebama. Tu redovničke karizme mogu naći svoj prostor i ponovo oživjeti, iako s pomalo drukčijim nijansama. Moramo vjerovati da je to disanje Duha u vremenu u kojem se nalazimo kao zajednica.

Osvrnemo li se na ogore nabrojena tjelesna djela milosrđa, uviđamo da nas čovjek današnjice treba.

Budući da naše zajednice sve više osjećaju teret godina i smanjenu fizičku sagu, one ne mogu odgovoriti sva očekivanja, jer bi za to trebale biti brojčano biti jače, ekonomski bogatije, duhom snažnije.

Ako se baš ni u čemu ne budemo razlikovali od svijeta, nećemo imati razloga opstati, nestati ćemo. Istost se uklapa u sve i gubi identitet, izumire, jer nema budućnosti.

Od svijeta nas još uvijek dijeli oduševljenje življenja zajedništva, hrabrost da plovimo protiv struje, da se ne opredjeljujemo za „sumnjive“ vrijednosti današnjeg vremena te potreba učenja iz vlastite povijesti i tradicije. Sigurnost da je redovništvo na pravom putu ne leži u brojnosti i ne krije se u raznovrsnosti poslova koje preuzima, već u tome da jest i ostaje korektiv Crkvi i društvu. Redovništvo treba zadržati snagu znaka i proroka za vrijeme u kojem živi, a ne utopiti se u rijeku onih koji se zadovoljavaju pukim preživljavanjem i nekakvom klimavom sigurnošću. Redovništvo govori življenim vrijednostima: zajedništvo dobara, ujednačenost stavova i ideja, zajedništvo u molitvenom životu, zajedništvo stola, zajedništvo svih članova zajednice, mir, tišina, radost i predanje, rad i propovijedanje riječima i primjerom, zauzimanje za one s ruba društva, njegovanje skromnosti, gostoljubivosti, žrtvenosti, zahvalnosti, dosjetljivosti. To su vrijednosti koje današnjem vremenu obilježenom natjecanjem, stjecanjem, isključivanjem, podijeljenošću, nedostaju. Štoviše, nitko ih i ne smatra vrijednostima, jer se misli da one smetaju na putu do vrha, do uspjeha i prestiža.

50

VIJESTI • travanj 2018. Konferencija za medije

u povodu Dana posvećenog života

Ako se starenje naših zajednica nastavi, malo ćemo moći činiti svojim konkretnim radom, ali naš će karitativni duh živjeti u volji i želji, molitvi, blizini i toplini. Ljudima je to ponekad najvažnije. Apostolat molitve, slušanja i žrtve ima svoju budućnost. Danas, a još više sutra, to će biti prava karitativna djela jer čovjeka današnjice sve više guši osamljenost, nedostatak pravih prijatelja: on više ne nalazi na uši voljne slušati ni bližnje kojima će njihova tajna biti svetinja. Nije okružen osobama koje će im istinu o njima samima kazati blago, radi njihove dobrobiti, koje imaju strpljenja s njihovim slabostima, ograničenostima i zastranjenjima.

Zaključak Da sam poslušala Kristove riječi „Neka ti ne zna ljevica što čini desnica” (Mt 6,3) ne bih ni govorila o ovoj temi. Ipak, držim da je ponekad dobro progovoriti o onome što redovništvo radi, za što se sve zauzima, gdje svjedoči ljubav obojenu žrtvenošću. Rado ću se poslužiti riječima koje je fra Joško Kodžoman, provincijal franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja, napisano uz odgovor na moj upitnik: „Još je puno toga dobroga što se čini iz dana u dan, ali ostaje neprimijećeno. Dijelom je to posljedica svjesnog djelovanja u nekakvoj skrovitosti, a dijelom bi to pripisao manjku sustavnog djelovanja koje bi podrazumijevalo evidenciju i povremeno predstavljanje javnosti u obliku nekog biltena. Živimo u takvom vremenu u kojem sve ono što mediji nisu zabilježili, nije se ni dogodilo. Možda pretjerujemo u nekakvoj samozatajnosti i skromnosti. S druge strane, ljudi će pomisliti da ništa ne činimo, što je daleko od istine.“

Željela sam progovoriti o ovoj temi kako bismo i sami vidjeli koliko dobra zajedno činimo i kako zajedništvo nosi vrijedne i obilate plodove djelovanja. Pojedinac malo toga sam može učiniti. Zajednica mu je zaleđe, pomoć, korektiv i ohrabrenje. Što redovništvo radi, radi u ime Crkve kojoj pripada i u ime Isusovo koji ih zove i šalje na svoju njivu. Jedni će riječju i djelom uklanjati uzroke siromaštva pojedinaca i čovječanstva općenito, a drugi će uklanjati posljedice kad već do njih dođe, jer čovječanstvo bježi od Boga i njegove zapovijedi ljubavi, što donosi gorke plodove.

Na kraju nam ostaje pitanje – radimo li na ovom polju dovoljno ? Ne znam! Ali znam da radimo koliko nam to sile, mogućnosti i okolnosti dopuštaju. „Istina, to je kap u oceanu ljudskih potreba“, kao što reče sestra lvana Šerović, benediktinka iz Trogira.

Nikada nećemo iskorijeniti svu bijedu svijeta, otrti svaku suzu, izliječiti svaku ranu.

Radimo, sestre i braćo, koliko možemo. I to je nešto! Uvijek nam ostaje biti znak pored puta, ako već ne možemo ublažiti svu bijedu svijeta i izići ususret svim potrebama čovječanstva.

51 O trgovini ljudima

O TRGOVANJU LJUDIMA

uzrokuje duboke traume kod žrtava izloženih takvome svakodnevnom teroru.

15. veljače 2018.

Procjenjuje se da se u svijetu više od 20 milijuna ljudi radno iskorištava, više od 30 milijuna djece zadnjih 30 godina izgubilo je djetinjstvo zbog izrabljivanja, a danas čak 46 milijuna ljudi živi u ropstvu. Alarmantno je što su sve brojke u stalnom porastu. Modernoga ropstva nije pošteđena gotovo ni jedna država: ono je potvrđeno u čak 167 zemalja. U Hrvatskoj je u razdoblju od 2002. do 2016. godine zabilježeno oko 270 slučajeva trgovine ljudima, od čega je oko 200 građana imalo hrvatsko državljanstvo. To su podaci koji nas sve trebaju zabrinuti. Ovo je zlo usporedivo s lancem od mnogo karika, jer ga čine žrtve, potom ljudi koji ih izravno iskorištavaju, zatim klijenti koji se koriste uslugama zatočenih ljudi (seksualnim, radnim i sl.), društvo u kojemu živimo, s izvrnutim vrijednostima, pridonosi bujanju modernoga ropstva i trgovine ljudima, korumpirane vlade ne čine ništa ili posve nedovoljno da ga suzbiju, mediji također, a šutimo i svi mi kao ljudska zajednica.

Sestra Viktorija Šimić iz Družbe sestara sv. Križa, članica međunarodne udruge RENATE (Redovnice Europe umrežene u borbi protiv trgovine ljudima i njihova iskorištavanja) održala je potresno predavanje o trgovanju ljudima u Župi Presvetoga Srca Isusova u Vinkovcima u četvrtak 15. veljače prije večernje mise. Pred sedamdesetak okupljenih vjernika predstavila je tematiku kojom se bavi već jedanaest godina i o kojoj je do sada govorila u četrdesetak župa, postupno podižući svijest ljudi o toj sveprisutnoj, a zanemarenoj problematici.

N

ajprije je prikazala kratku slikovnu prezentaciju i nabrojala najčešće oblike modernoga ropstva, zbog kojih se trgovina ljudima i događa, a to su: seksualno iskorištavanje, najčešće kao prisilna prostitucija, potom ropski rad, najčešće na farmama, u tekstilnoj industriji, proizvodnji mobitela, računala, čokolade, zatim prisiljavanje na prosjačenje, trgovina ljudskim organima, čak i nasilno tjeranje u rat. Mlade žene najčešće su mete trgovaca ljudima, ali nisu izuzeti ni djeca ni muškarci. Svim tim osobama krše se sva ljudska prava, gazi im se dostojanstvo, fizički i psihički ih se zlostavlja, siluje, prijeti im se svakodnevno nanošenjem zala kako njima tako i članovima njihovih obitelji. Vrlo često ih se odvodi u zemlje izvan njihova govornog područja, plijene im se dokumenti i u takvim strašnim okolnostima žrtve gotovo da i ne mogu pobjeći otmičarima, posebice jer su stalno pod nekom vrstom nadzora. Sve to

S. Viktorija posebno je istaknula misao pape Franje iz 2016. godine koji je rekao da je „jedna od najvećih otvorenih rana u današnjemu svijetu trgovina ljudima, moderni oblik ropstva, što narušava Bogom dano dostojanstvo tolike naše braće i sestara i predstavlja pravi zločin protiv čovječnosti”. Zbog svega toga svi su pozvani preuzeti svoju odgovornost u suzbijanju ovoga zla: političari, mediji, obični ljudi. Da bi se išta poduzelo, najprije treba biti svjestan opasnosti. Vrlo česti načini porobljavanja su internetski oglasi za poslove koji obećavaju brzu i dobru zaradu, u kojima se ne navode referencijee tvrtke i nerijetko se radnici traže

52

VIJESTI • travanj 2018.

žurno. Ranjive skupine su mladi, koji češće naivno nasjedaju takvim oglasima, zatim siromašni ljudi koji u njima vide priliku za zaradu, ljudi iz zemalja u kojima se vode ratovi ili je na bilo koji način u njima nesređena situacija. Europska unija dala je smjernice za suzbijanje trgovanja ljudima u poticanju bolje međudržavne suradnje, carinske preporuke itd. koje daju određene, ali nedovoljne rezultate. Zaključila je da svi moramo nastojati širiti svijest o tom problemu i boriti se protiv njega zajedno.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Poslije predavanja župnik Ladislav Dort predvodio je misno slavlje, nakon čega je izložio Presveto. Klanjanje je predvodio župnik, koje je uz animiranje s. Viktorije bilo usmjereno molitvi za zaustavljanje trgovanja ljudima. Pri tom su pročitani dijelovi životopisa sv. Josipe Bakhite, žrtve trgovine ljudima koja je proglašena svetom 2000. godine.

Dan njezine smrti, 8. veljače, papa Franjo proglasio je Međunarodnim danom molitve i promišljanja o trgovini ljudima. (ika)

SPOMENDAN SV. BAKHITE – MEĐUNARODNI DAN MOLITVE ZA SUZBIJANJE I PROMIŠLJANJE O TRGOVINI LJUDIMA Sestra Viktorija Šimić, članica međunarodne udruge RENATE, uputila je poruku i poziv redovnicama u Hrvatskoj u prigodi obilježavanja spomendana sv.

Bakhite i Međunarodnog dana molitve za suzbijanje i promišljanje o trgovini ljudima – 8. veljače 2018.

P

ribližava se spomendan sv. Bakhite, 8. veljače, dan koji je papa Franjo proglasio Međunarodnim danom molitve za suzbijanje i promišljanje o trgovini ljudima.

Sveta Bakhita, zaštitnica žrtava trgovine ljudima, rođena je u uvaženoj obitelji u Darfuru 1869. godine. Kad je imala devet godina ukrali su je i prodali u ropstvo. Zlostavljali su je i prodavali pet puta u Sudanu. Njen je život bio obilježen velikom brutalnošću, i na tijelu je imala sto četrdeset i četiri ožiljka od udaraca. Kad je imala trinaest godina kupio ju je neki talijanski trgovac i doveo u Italiju, gdje je čula za Gospodina Isusa. Ona, koja

53 O trgovini ljudima

je imala tako bolno iskustvo sa svojim gospodarima, htjela je bolje upoznati toga dobrog Gospodara i dobrog Boga. Nakon što je po talijanskom zakonu bila oslobođena, zatražila je da primi sakramente kršćanske inicijacije. Shvatila je svoju izvanjsku slobodu na pravi način i preko nje bila je u stanju radovati se duhovnoj slobodi koju je primila u Isusu Kristu – koji ju je ljubio i predao se za nju. Na krštenju ta je sveta žena uzela ime Josipa. Nije upamtila svoje plemensko ime iz djetinjstva, što zbog proživljenih trauma što zato što robovi nemaju ime.

Trgovci robljem su je jednostavno zvali ‹bakhita›, što znači ‹sretna›.

Nakon krštenja imala je običaj poljubiti krsni zdenac govoreći: „Ovdje, ovdje je mjesto gdje sam postala Božje dijete.“ Njegovala je svoje zvanje kao kršćanka i tražila načine kako odražavati kršćansku nadu i radost u svemu što je radila. Nakon što je ušla u samostan, sa željom da postane redovnica, u poniznosti je služila zajednici na porti samostana i bila je poznata po svome sjajnom osmijehu, kao i po srdačnosti s kojom je dočekivala posjetitelje samostana. Osim toga javno je govorila o svojoj bolnoj prošlosti po cijeloj Italiji, pomažući ljudima razumjeti stvarnost i divljaštvo trgovine ljudima.

Pred kraj svoga života sestra Josipa Bakhita često je govorila: „Budite dobri, ljubite Gospodina, molite za one koji ga ne poznaju. Kako je velika milost poznavati Boga!“ Papa Franjo ju je opisao kao „mladu ženu koja je bila porobljena, iskorištavana i ponižavana“, ali koja nikada nije prestala nadati se. Molimo njezin zagovor za takvu nadu i pouzdanje svima koji su danas porobljeni.

Ovdje vam dajemo prijedlog za molitvu vjernika za Spomendan sv. Bakhite, 8. veljače 2018., bilo kod mise bilo kod molitve časova.

MOLITVA VJERNIKA Spomendan sv. Bakhite, 8. veljače 2018.

Uputimo sada svoju molitvu svemogućem Bogu Stvoritelju: Za Crkvu i crkvene pastire: da prepoznaju znakove vremena i nasljeduju Isusovu blizinu malenima, zarobljenima i iskorištavanima, molimo te.

Za državne poglavare kod nas i u svijetu: da se zauzimaju za pravdu u svojoj zemlji i među narodima kako bi se smanjio rizik upadanja u lance modernoga ropstva – trgovine ljudima, molimo te.

Za sve one koji zlostavljaju i zloupotrebljavaju druge zbog vlastitog interesa: da im zasvijetliš svojim Svjetlom u srcima kako bi spoznali težinu svojih čina i započeli novi život pokore i obraćenja, molimo te.

Za djecu, mlade i odrasle koji su danas zarobljeni, koje se iskorištava i ponižava na najgore moguće načine: da po zagovoru sv. Bakhite, očuvaš u njima nadu i pošalješ im pomoć kako bi ponovno živjeli životom dostojnim tvoje djece, molimo te.

Za sve nas okupljene oko oltara Gospodnjega: da se odlučno i hrabro zauzimamo za one koji si ne mogu sami pomoći, bilo u našoj sredini, bilo daleko od pogleda ljudi, molimo te.

Za sve koji su se istinski zauzimali za dobro drugih, a otišli su s ovoga svijeta: da ih nagradiš za nastojanja oko pravde i dobra siromašnih i zapostavljenih, molimo te.

Primi, Gospodine, molitve svoga naroda.

Neka nas u našim nastojanjima prati uzor i zagovor sv. Bakhite, kako bismo radosno nosili svoj križ i pomagali drugima bolje upoznati Božju dobrotu očitovanu u Isusu Kristu, našem Spasitelju. Koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

54

VIJESTI • travanj 2018.

ODRŽAN SUSRET PREDSJEDNICE I POTPREDSJEDNIKA HRK-A S VODITELJIMA POVJERENSTAVA Zagreb, 23. veljače 2018.

U sjedištu Hrvatske redovničke konferencije, 23. veljače 2018. s početkom u 9:30, voditelji Povjerenstava Hrvatske redovničke konferencije susreli su se s predsjednicom HRK-a s. Anom Marijom Antolović i potpredsjednikom fr.

Slavkom Sliškovićem. Susret je organiziran s ciljem da voditelji iznesu planove i poteškoće u radu Povjerenstava te se osvrnu na konkretne aktivnosti koje su održane ili su u planu.

N

a početku s. Ana Marija zahvalila je voditeljima Povjerenstava na svemu što čine za Konferenciju i redovništvo. Preporučila je usku suradnju Povjerenstava. Predložila je da se za redovitu lipanjsku sjednicu Vijeća Konferencije pripreme zahtjevi svih Povjerenstava u pitanju aktivnosti. Dodala je i kako će se u Pravilnik koji je u izradi ugraditi određeni članci o radu Povjerenstava pored toga što svako Povjerenstvo ima svoj Pravilnik i Plan rada.

Voditeljica Povjerenstva za predškolski i školski odgoj u ustanovama koje vode redovničke ustanove, s. Katarina Pišković nakon što je izvijestila o poteškoćama koje nastaju kada se po zakonu vrtiće koje vode redovničke ustanove izjednačava s privatnim vrtićima, govorila je o problemu financiranja rada vrtića u lokalnim sredinama. Navela je i potrebu da redovnice koje rade u vrtiću dobiju određenu poduku iz metodo-

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

logije rada po katoličkom programu koji je odobrila Hrvatska biskupska konferencija.

Ustanovljeno je da bi Konferencija, odnosno Povjerenstvo moglo organizirati edukaciju za redovnice koje rade u vrtićima na kojoj bi ih se upoznalo s metodologijom rada po programu odobrenom od HBK-a.

Spomenuto je i da se odnedavno i na KBF-u može studirati takav program.

Povjerenstvo za promicanje duhovnih zvanja predstavila je voditeljica, s. Ana Begić.

Spomenula je klanjanje Presvetome za mlade koji organizira Povjerenstvo i suradnju s drugima u organizaciji tog događaja. Potom je kazala da je časopis „Susret“ u pripremi te da će zajedno s prilogom, „Molitvenim priručnikom“, biti priređen za Nedjelju Dobrog Pastira.

Izvijestila je o poteškoćama u pripremi obilježavanja Svjetskog molitvenog dana za duhovna zvanja na način kako je to Povjerenstvo dosada činilo – susretom u dvorani „Vijenac“ NPI-a te svetom misom u zagrebačkoj katedrali. Ove godine, plan Povjerenstva je obilježiti Svjetski molitveni dan klanjanjem Presvetome kod sestara milosrdnica u Frankopanskoj. Napomenula je i da će u pripremi novakinje biti od velike pomoći.

Sestra Tea Barnjak, voditeljica Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica, najprije je govorila o planiranom susretu mladih redovnika i redovnica prigodom Biskupske sinode koja će se održati 2018. godine na temu „Mladi, vjera i razlučivanje poziva“. To bi bio susret duhovno-rekreativnog karaktera, i mogao bi se održati početkom listopada. Spomenula je i potrebu da se susret organizira s „jačim“ (manje rekreativnim) sadržajem te je predložila da se na

55 Susret predsjednice i potpredsjednika HRK-a s voditeljima Povjerenstava

njega pozove biskup Zdenko Križić ili druge osobe iskusne u pastoralu/apostolatu.

U raspravi je ustanovljeno da bi se susret mladih redovnika i redovnica mogao dobro povezati s Redovničkim danima u Zagrebu.

Naglašeno je i da treba više govoriti o predstojećoj Biskupskoj sinodi na temu „Mladi, vjera i razlučivanje poziva“ te kako se u Godini obitelji nedovoljno govorilo o obitelji.

Zaključeno je da Konferenciji treba biti prioritet raditi zajedno s Crkvom.

Dogovoreno je i da se na portalu HRK www.redovnistvo.hr pruži više praktičnih informacija, kao što su adresar odgojnih kuća te podaci o zajednicama. Zaključeno je da povjerenstva definiraju svoje potrebe koje bi se mogle zadovoljiti na internetskoj stranici Konferencije.

O Povjerenstvu za medicinske sestre članice redovničkih ustanova govorila je novoimenovana voditeljica s. Mirjana Tomašević.

Najprije je spomenula da je fra Franjo Glasnović, OFM novi član tog Povjerenstva.

Navela je redovite aktivnosti koje to Povjerenstvo obavlja u Konferenciji, kao što su

posjet centru u Lobor-gradu (s HUMS-om) i godišnji seminar za medicinske sestre redovnice. Istaknula je da osim spomenutih aktivnosti članovi toga Povjerenstva i svaki redovnik i redovnica koji rade u zdravstvenim ustanovama svaki dan rade s potrebitima. Navela je da povjerenstvo svoj godišnji seminar planira održati u Sarajevu. Sestra Ana Marija Antolović pozvala je to Povjerenstvo da uže surađuje sa zajednicama u kojima postoji organizirana zdravstvena skrb za članove zajednica.

O radu Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica govorio je novoimenovani voditelj i član Vijeća HRK-a fra Ivo Martinović. Izvijestio je o održanoj adventskoj duhovnoj obnovi i proslavi Dana posvećenog života te o pripremama za korizmenu duhovnu obnovu. Iznio je razmišljanje da se Redovnički dani trebaju održavati na aktualne teme te dodao da bi bilo dobro predstojeće Redovničke dane održati na tragu teme dokumenta „Za novo vino nove mješine“.

56

VIJESTI • travanj 2018.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

KLANJANJE PRESVETOM ZA MLADE Zagreb, 24. veljače 2018.

U

Zagrebu je 24. veljače 2018. u crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu održano euharistijsko slavlje i klanjanje Presvetom za mlade.

Svetu misu i klanjanje organiziralo je Povjerenstvo za promicanje duhovnih zvanja pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji, a animirala je Molitvena zajednica mladih

HODOČAŠĆE KATOLIČKIH VRTIĆA GRADA ZAGREBA Karlovac, 25. veljače 2018.

Godina sv. Josipa u Zagrebačkoj nadbiskupiji bliži se kraju, i to je bio poticaj da Povjerenstvo za predškolski i školski odgoj u ustanovama koje vode redovničke ustanove organizira, 25. veljače 2018., hodočašće djece i roditelja u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu.

Vrtići Grada Zagreba s radošću su prionuli na organizaciju hodočašća. Nismo dozvolili da nas zima i snijeg spriječe u tome. Znali smo da idemo ka sv. Josipu i da će se on pobrinuti za djecu i obitelji.

N

a euharistijskom slavlju u 11 sati okupilo se preko 800 hodočasnika, a najmanji hodočasnik bila je beba od 2 mjeseca. Doveli smo obitelji sv.

Josipu, najizvrsnijem odgojitelju i ocu sve-

Božja pobjeda. Ovaj susret ujedno je bio i prilika za sakrament ispovijedi, zahvala mladih Gospodinu za sve darove, za duhovna zvanja, za sve one koje je nebo postavilo na naš životni put, ali i trenutak kada smo se susreli s Bogom koji je ljubav!

te obitelji. Tu smo željeli učiti kako voljeti, praštati, radovati se, slušati Božje nadahnuće i odgajati dijete. Znamo da je Bog svetoga Josipa obdario svim vrlinama i karakteristikama svoga očinstva jer mu je povjerio na odgoj svojega sina Isusa Krista.

Euharistijsko slavlje predslavio je rektor svetišta mons. Antun Sente. On nas je očinskom ljubavlju dočekao i kroz svetu misu privukao pažnju djece tako da se nije izgubila sabranost ni svetost trenutka koji smo slavili.

Djeca i roditelji iz Dječjeg vrtića „Bl. Hozana“ glazbeno su animirali liturgijsko pjevanje. Misna čitanja na vrlo zanimljiv način protumačio je roditeljima predslavitelj, pitajući ih kome oni žrtvuju svoju djecu. Abraham žrtvuje sina Izaka Bogu. Naša djeca danas su izložena opasnosti da ih roditelji žrtvuju različitim idolima kao što su uživanje, zabava, vlastiti interesi… Napomenuo im je da će i oni poput Josipa nekada izgubiti svoju djecu. Pitao ih je gdje će ih tražiti i naći:

57 Hodočašće katoličkih vrtića Grada Zagreba

u hramu, ili gostionici raznim zabavištima.

Pozvao ih je da idu u hram da tu mole i zagovaraju svoju djecu, kako ih ne bi izgubili za Boga.

Nakon propovijedi Povjerenstvo je pripremilo meditativan tekst s posudama u Kani koje su označavale vrline koje trebaju resiti svaku obitelj: ljubav, suosjećanje, vjernost, radost, praštanje i strpljivost. Šest dana u tjednu treba puniti posude tom vodom kako bi sedmi dan uživali u okrepljujućoj ljubavi Onoga koji je u Kani čudesno pretvorio vodu u vino. Šest obitelji iz šest katoličkih vrtića prilazilo je posudama i očevi su ulijevali vodu uz molitvu majke, oca i djeteta za određenu krepost.

Nakon toga je slijedio obred obnove bračnih zavjeta. Bilo je dirljivo gledati ta radosna i ozarena lica supružnika kako si ponovo obećaju vjernost i ljubav u prisutnosti svoje djece koja su ih s puno pažnje promatrala.

Nakon svete mise rektor svetišta pozvao je animatore da s djecom nastave slavlje u pjesmi i plesu pred likom dragog nam sv.

Josipa. Vjerujemo da je sv. Josip s ljubavlju promatrao ovu dragu dječicu kako se u njegovom hramu raduju i slave Gospodina.

Dio roditelja i odgojitelja imao je mogućnost nastaviti druženje uz zajednički ručak u dvorani svetišta, a ostali su se roditelji uputili prema akvariju koji je tog dana imao posebno nisku cijenu za hodočasnike. I tu smo doživjeli očinsku ljubav sv. Josipa koji se poslužio mons. Senteom da svaka obitelj ima mogućnost povesti svoje dijete u akvarij. On nam je svojim primjerom i brigom za sve nas bio živi primjer kako se štuje sv. Josip.

Radost i duhovna ispunjenost djece i roditelja na odlasku iz svetišta najbolji je pokazatelj da je vrijedno organizirati ovakva hodočašća i voditi naše obitelji Isusu, Mariji i Josipu.

Svetište smo napustili pjesmom „Josipa o Oče sveti čuvaj kuću i posveti, sva obitelj da se složi, ljubav sveta da se množi“. Sveti Josipe, izmoli to svakoj hrvatskoj obitelji. (s. Katarina Pišković)

58

VIJESTI • travanj 2018.

Pozitivni utjecaji u oblikovanju odgojitelja u katoličkom vrtiću ODRŽAN STRUČNI SKUP ZA ODGOJITELJE U KATOLIČKIM VRTIĆIMA Zagreb, 2. i 3. ožujka 2018.

U organizaciji Povjerenstva za predškolski i školski odgoj u ustanovama koje vode redovničke zajednice pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji, u Dječjem vrtiću „Svetog Josipa“ u Zagrebu (Granešina) 2. i 3. ožujka 2018. održan je stručni skup za odgojitelje u katoličkim vrtićima. Skup je održan na temu „Pozitivni utjecaji u oblikovanju odgojitelja u katoličkom vrtiću“. Unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima, skupu se odazvalo preko stotinu odgojitelja.

P

rvo predavanje, u petak 2. ožujka, održao je teolog dr. Ivica Raguž na temu „Pozitivni utjecaji u oblikovanju osobnosti odgojitelja u katoličkom vrtiću“. Dr. Raguž je istaknuo pet momenata koji su važni u oblikovanju osobnosti odgojitelja: 1. Odluka za pozitivno, živjeti pozitivno, poput sv. Pavla koji je imao snažno iskustvo pozitivnoga, a to je biti u Bogu i s Bogom. Sva Pavlova snaga proizlazila je iz pozitivnoga iskustva – biti u Isusu Kristu.

2. Autoritet i poslušnost. Danas se mnogo toga u našim životima svodi na dijalog,

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

na raspravu da se ne mora ni za što vezati, preuzeti odgovornost, biti autoritet. Dijalog je samo jedan vid ljudskoga života. Krista na križ nije odveo dijalog, nego navještaj Božje riječi.

3. Biti tijelo Kristovo – Crkva. Vjera u Krista, njegovo tijelo, Crkvu oslobađa nas oholosti, samoljublja i upućuje na drugog koji pati. Oni najbjedniji udovi Crkve trebali bi nam biti najvažniji.

Predavač je odgojitelje pozvao da budu euharistijski kako bi bili Kristovi.

4. Samoća. U vremenu prevelike komunikacije treba otkriti samoću, shvaćenu kao intenzivan odnos s Bogom. Ne možemo primati pozitivne utjecaje ako ne njegujemo samoću, ako nismo sposobni prekinuti komuniciranje s ovim svijetom. Zaboravili smo gestu spavanja, stalno moramo biti budni, uključeni, sve znati, biti „in“.

5. Učimo se biti slabi. Jaki smo tek kada priznajemo slabost. Jakost je u Bogu, a ne u nama. Zato treba veličati slabost koja nas dovodi do Boga.

Subotnja predavanja nakon uvodne molitve koju je pripremio DV „Blažene Marije Propetog Petković“, održala je prof. Vesna Gračner, psihologinja i suradnica Katoličkog radija. Njena je tema bila „Zašto biramo pozitivne poticaje“. Govorila je o tome kako naš mozak radi kao skladište što sve pohranjuje, kako bira i kako utječe na druge. Govorila je o tome kako naše društvo potiskuje osjećaje te ih često glumimo. Da bismo oslobodili osjećaje, moramo biti svjesni ranjenog djeteta u sebi i ne dopustiti da to utječe na našu komunikaciju s drugima.

Osim toga mnogo je govora bilo i o never-

59 Pozitivni utjecaji u oblikovanju odgojitelja u katoličkom vrtiću

balnoj komunikaciji te o tome kako ona zapravo odražava naše emocije više nego riječi koje izgovaramo.

Potom su ravnateljice katoličkih dječjih

Nakon prof. Gračner, predavanje je održala dr. sc. Suzana Vrhovski Peran na temu „Kako birati pozitivne utjecaje“. Govorila je o tome kako prvo moramo biti svjesni sebe, da bismo mogli postati svjesni drugih oko sebe. Tek tada možemo na pravi način prenijeti našu poruku. Spominjala je i važnost medija u prenošenju poruka te kako izbjeći njihove negativne utjecaje. Potaknula je odgajatelje da komuniciraju kao Isus – uzor komunikacije.

upoznala sa novim zakonskim propisima

U nastavku programa slijedila je metodika glazbenog odgoja koju je vodila profesorica s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu Josipa Kraljić. Pokazala je niz pjesmica i igara s pjevanjem, koje se mogu koristiti u radu s djecom.

vrtića i voditeljice podružnica održale sastanak sa gđom. Zrinkom Jelačić koja ih je koji se tiču rada vrtića.

60

VIJESTI • travanj 2018.

Interpersonalna komunikacijska kompetencija u formacijskom procesu ODRŽANO 47. VIJEĆANJE REDOVNIČKIH ODGOJITELJA I ODGOJITELJICA Split, od 9. do 11. ožujka 2018.

U Duhovnom centru Oaza svete Marije Krucifikse kod sestara Službenica Milosrđa u Splitu, na Kamenu, od 9. do 11. ožujka 2018. održano je 47. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica na temu „Interpersonalna komunikacijska kompetencija u formacijskom procesu“.

P

redavanja i radionice na zadanu temu priredio je don Đuliano Trdić, dr. med. i mr. psych., voditelj Centra za savjetovanje Riječke nadbiskupije. Don Đuliano je vodeći se temom Vijećanja održao sljedeća predavanja: Kako razmišljamo o socijalnom svijetu; Empatija u interpersonalnoj komunikaciji; Agresija i pasivna agresija u komunikaciji; Interpersonalni konflikti; Asertivna komunikacija; Odnos moći, kontrola i granice u komunikaciji; Elementi koje bi trebala sadržavati autobiografija kandidata/ice; Simbolički govor; Neverbalni govor; Elementi koje bi trebao sadržavati izvještaji o kandidatu/ici.

Na Vijećanju koje je organiziralo Povjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske redovničke konferencije okupilo se 30-ak odgojitelja i odgojiteljica iz različitih redovničkih zajednica s područja

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije.

U radu Vijećanja djelomično je sudjelovala s. Mariangela Galić, provincijalna glavarica sestara Službenica Milosrđa u čijoj se zajednici sam susret i odvijao.

Vijećanje je pozdravnim govorom otvorila s. M. Tea Barnjak, voditeljica Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica.

U svome je govoru istaknula da o važnosti ovakvih susreta govori činjenica da su se od 1972. do danas održavali bez prekida. Ta činjenica znak je budnoga praćenja redovničke formacije i svega onoga što na nju utječe iz same Crkve, ali i iz društva kojeg je posvećeni život dio. Sestra Tea je nazočnima prenijela pozdrav s. Ana Marije Antolović, predsjednice Hrvatske redovničke konferencije.

Na početku drugoga radnog dana, 10. ožujka, okupljene odgojitelje posjetio je mons. dr. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja. Nadbiskup je u jutarnjim satima predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojega je prisutnima uputio prigodnu riječ, a potom se zadržao u razgovoru s odgojiteljima.

Istoga dana, u popodnevnim satima, Nadbiskup je u Nadbiskupskom ordinarijatu primio nekolicinu sudionika Vijećanja: don Đuliana Trdića, dr. med. i mr. psych., voditelja Centra za savjetovanje Riječke nadbiskupije i predavača na ovome skupu, s.

M. Teu Barnjak, predsjednicu Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske redovničke konferencije i s. Danijelu Anić, članicu Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske redovničke konferencije i tajnicu Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja. Msgr.

Barišić i sudionici Vijećanja razgovarali su o potrebi zajedničkoga i sustavnijega formiranja odgojitelja u redovničkim i dijecezanskim odgojnim zavodima i kućama.

Tijekom skoro 50 godina odvijanja Vijećanja redovničkih odgojitelja uvijek su imala, a i danas imaju za cilj trajnu formaciju redovničkih odgojitelja kojima je povjerena zahtjevna i odgovorna zadaća praćenja mladih osoba u procesu razlučivanja zvanja za posvećeni život. Osim toga ovakvi susreti su dobra prigoda odgojiteljima za dijeljenje međusobnih iskustava, spoznaja, radosti, problema, pitanja, kao i za upoznavanje te za bolju komunikaciju i umreženost u odgovornoj zadaći odgoja budućih posvećenih osoba ne samo za vlastite zajednice nego i za naš narod i Crkvu.

Zadnji dan dio je sudionika posjetio Franjevački samostan na Trsteniku gdje su, na poziv fra Ivice Jurića, magistra bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, sudjelovali na svetoj misi koju je predvodio fra Krunoslav Kocijan, magister bogoslova Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda i član Povjerenstva za početnu formaciju

redovnika i redovnica. Koncelebrirao je fra Domagoj Runje, profesor biblijske teologije na KBF-u u Splitu i gvardijan samostana na Trsteniku.

Nakon mise fra Ivica je odgojitelje poveo u razgledavanje povijesne jezgre Splita.

Odgojiteljice iz Zagreba su prije polaska za Zagreb navratile u Svetište Gospe od Otoka gdje su sve molitve, brige i rad predali onoj koja je naša nevjernija Zagovornica.

Ovakvi susreti uvijek završavaju željom da se nastave i prodube započete teme jer su sami odgojitelji svjesni kako nikada nemaju dovoljno iskustva i znanja kojim bi mogli unaprijed doskočiti pitanjima, potrebama i situacijama onih kojim su im povjereni. U tome je kontekstu potrebna trajna formacija, preispitivanje, propitkivanje samih odgojitelja i odgojiteljica, i to u molitvi, učenju i dijeljenju spoznaja i iskustava kako bi bili savjesni suradnici Božji u odgovornoj službi.

62

VIJESTI • travanj 2018.

KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA ZA REDOVNICE GRADA ZAGREBA Zagreb, 18. ožujka 2018.

Korizmena duhovna obnova za redovnice grada Zagrebu u organizaciji Povjerenstva za trajnu redovničku formaciju Hrvatske redovničke održana je u nedjelju, 18. ožujka u bazilici Srca Isusova.

N

akon pozdravne riječi predsjednika povjerenstva fra Ive Martinovića, TOR, sestre i postulantice Kćeri Božje ljubavi predvodile su Večernju.

Duhovni nagovor „Poziv, poučljivost i vjera sv. Josipa kao izraz Bogu posvećenog života“ održao je o. Stjepan Vidak, OCD. Odmah na početku podsjetio je kako se nalazimo na kraju proslave Godine sv. Josipa u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a k tomu odabir primjera sv. Josipa poticajan je za redovništvo, jer „ako je ičiji život uz život BDM bio na tako intenzivan način posvećen Bogu, bio je to svakako njegov, a mi smo ti koje nazivaju Bogu posvećene osobe“.

Sv. Josip ima svoje jedinstveno mjesto u Božjem naumu spasenja. Milosrdni Bog je naumio po svome Sinu, Isusu Kristu rođenu od Marije pridobiti grešnike za svoje prijatelje. U tome naumu sv. Josip mora izvršiti svoj dio, izvršiti svoj poziv, ono što je njemu povjereno u tome naumu spasenja, rekao je o. Vidak, te posvijestio kako mi, kršćani, vjerujemo da ni jedan čovjek nije izvan nauma Božjeg. „Svi smo pozvani u život, nitko to od nas nije određivao. Samim tim što postojimo, što je Bog providio da ćemo živjeti imamo svoju vrijednost i važno je da mi to

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

znamo. Možda netko to ne zna od onih koji ne vjeruju kao mi, ali mi znamo i tako moramo promatrati svakoga čovjeka. Nitko od nas nije bez veze na ovome svijetu. Mi, k tome, imamo još jedan poseban poziv: mi smo Bogu posvećene osobe, redovnici i redovnice. Dano nam je, kako Crkva govori, jedno posebno posvećenje koje ima izvor u krsnom posvećenju. Mi smo prepoznali da nas Bog zove na jedan intimniji suživot s Njim i rekli smo mu ‘da’. Moramo biti uvjereni u tu temeljnu istinu pozvanosti da bismo mogli protumačiti svoj život.

Moramo vjerovati, moramo si stalno posvješćivati da ne bismo pali u malodušje.

Mi imamo veličanstvenu ulogu, mi smo svi spašenici po Isusu Kristu našem Spasitelju, ali smo zajedno s njime mi, vjernici, svojim životom i suspasitelji, nastavljamo njegovo djelo spasenja. Naravno, bez Njega nam to ništa ne bi vrijedilo. No, mi svojim angažmanom nismo pasivni promatrači toga spasenja i bez Njega ne bismo mogli učiniti ništa, ali sudjelujemo zajedno s Njim u Božjem naumu spasenja. Ali da bismo bili suspasitelji, što je okrenuto prema drugome, prvo se moramo sami osjećati spašenima. Tu se postavlja pitanje smisla života, koje je temeljno ljudsko pitanje, jer čovjek odvajajući se od Boga, stavljajući se izvan nauma spasenja gubi smisao, ne zna zašto postoji. Pitanje smisla života nije samo pitanje ovoga vremena, ovoga trenutka, iako mi sada itekako možemo osjetiti jedno beznađe, da čovjek ne vidi ni smisao svoga života, a onda sve to ima određene konkretne sastavnice zalaganja za dobro, zalaganja za izgradnju čovječnijega, boljega svijeta, gdje treba gledati vrijednost čovjeka“. Posvijestio je kako redovnici i redovnice trebaju vidjeti smisao

u življenju redovničkih zavjeta, truda oko sestrinskog, odnosno bratskog zajedništva. „Naš poziv je nadnaravni, i zato ima nadnaravni smisao kojeg svijet ne treba razumjeti, ali ga mi moramo razumjeti da bismo ga mogli živjeti. Mi moramo znati da naš život ima smisao i ne smijemo pokleknuti jer onda smo prazni, sol koja je bljutava po kojoj će ljudi gaziti“. U tom je kontekstu podsjetio kako je sv. Josip živio svoj poziv. „Na Božji poticaj on se dokraja ulaže u otajstvo utjelovljenja riječi, on, Marijin zaručnik, bit će poočim Isusov, bit će na čelu Nazaretske obitelji, uzdržavati je svojim radom, braniti je i štiti, a pri tom neće biti glavni lik, nego to mora prepustiti Bogu“. Posebno naglašavajući to „ne biti glavni lik“, o.

Vidak je ustvrdio „kako je to suprotno mentalitetu ovoga svijeta, ali počesto smatram i mentalitetu redovništva, jer je duh svijeta na široka vrata ušao u naše samostanske prostore. Koliko i među nama ima želje za čašću, hvaljenjem, prvim mjestima?“.

Nikad ne smijemo smetnuti s uma, da smo mi ipak stvorenje, a Bog Stvoritelj onaj pred kime treba gajiti stav poniznosti i poslušnosti. „Josip je shvatio bitnu stvar – da se Bogu uvijek kaže ‘da’ i to ‘da’ u poniznosti i ‘da’ u poslušnosti. Na taj se način Josip ostvario kao čovjek i zato je bio uključen u otajstvo utjelovljenja kao onaj koji je uz BDM u punini vremena također rekao svoje ‘da’ puno vjere i predanja.“ Kad smo i mi rekli svoje ‘da’ Bogu, kad smo se javnim činom u crkvi zavjetovali Bogu, to nije bio svršen čin, nego jedno od mnogih započinjanja u našem životu, začinjanja u Kristu, po Kristu i s Kristom na putu koji vodi u život, na putu koji je sam život, jer Isus je rekao za sebe „ja sam Život“, naglasio je o. Vidak, te nastavio: „Potrebna je trajna suradnja s Bogom kako bismo ispunili svoju misiju, svoj poziv, svoje poslanje, svjesni da se trebamo svakodnevno obnavljati, te prepustiti Božjem vodstvu, biti poučljivi, stalno živjeti iskustvo Izlaska, ne okretati oči k egipatskim loncima, ne zaustavljajući se na

64

VIJESTI • travanj 2018.

prolaznim, propadljivim stvarima i sve to poradi hoda k Bogu, odnosno, hoda s Bogom.“ U tom je vidu istaknuo kako se sv.

Josip dao zahvatiti od Gospodina i povesti otajstvenim stazama, „odrekao se poimanja, i prihvatio se vjerovanja, odrekao se posjedovanja i pristao da bude posjedovan, odrekao se zapovijedanja i prihvatio se slušanja.

Mogli bismo ga nazvati stvorenjem bez zahtjeva. Međutim s vjerom se prepustio da ga Gospodin vodi, te ga je on uveo na osobito prisan način u otajstvo utjelovljenja i spasenja koje on sam nije htio, to nije bio njegov životni plan; u njega je on bio upleten, ali za druge. Bio je kao sjena koja štiti i ublažava otajstvo, a onda kad je izvršio svoje poslanje, sjena se povlači, otišao je u naručje Božje.

Za preispitati nam je kakvo je naše predanje, naše prepuštanje Bogu i njegovim planovima, naša vjera i povjerenje“.

Povezujući promišljanje o Josipovu životu i ispit savjesti, o. Vidak je postavio niz pitanja: „Odričemo li se mi svjetovnog poimanja redovničkog života. Ne prevladava li dobrano i kod nas mjerilo da vrijedimo onoliko koliko činimo, koliko smo aktivni, javno zamijećeni, piše li se o nama. Gubimo li smisao za ono ‘biti’, ne postajemo li dobrim dijelom kao svjetovne institucije, jedino što se bavimo vjerskim pitanjima i pitanjima duhovnosti. Kakva je naša vjera kao Bogu posvećenih osoba? Jer s vjerom stoji ili pada smisao našeg redovničkog posvećenja, naših zavjeta i truda oko zajedničkog života, a posvećenje po redovničkim zavjetima i zajednički život dva su najvažnija elementa redovničkog života. Preobražava li nas naš odnos s Bogom, mijenja li nas razgovor s Bogom, molitva? Trudimo li se živjeti u Njegovoj prisutnosti drugujući

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

s Njim, živeći od vjerovanja da je On stalno uz nas, da je On onaj koji jest, uvijek tu prisutni, i da Njemu vrijedi darovati sav svoj život?“ Usto je podsjetio kako je Josipov život bio život za druge, možemo reći reći za Isusa i Mariju. „I mi smo za druge, no često puta vođeni smo svjetovnim načinom toga ‘biti za druge’“, rekao je o. Vidak, te s obzirom na to ukazao na Apostolsku pobudnicu Vita consacrata koja u br. 38 govori o kušnjama.

Da bismo mogli biti poučljivi Bogu potrebna nam je onakva vjera kakvu je imao sv. Josip. On se nije raspravljao s Bogom, on je dopustio da Bog bude Bog, da bude Gospodin, onaj koji najbolje zna što je za nas dobro. Vjera nam je dana za ovaj život da bismo živjeli po njoj i od nje, jer „pravednik će od vjere živjeti“, kako čitamo u Poslanici Hebrejima, a sv. Josip bijaše muž pravedan, rekao je o. Vidak te upozorio na to kako je velika zapreka za vjeru oholost našega duha koja se očituje bilo na razini misli, bilo na razini naše tvrdoglavosti. „Da bismo vjerovali, trebamo se dati voditi od Boga. Vjera nije nešto statično. Moramo hodati u vjeri, kako nas potiče enciklika Svjetlo vjere. K tome, vjeru moraju pratiti djela, inače je mrtva u sebi. Da bismo bili uvjereni u ono što vjerujemo trebamo prihvatiti Božju ruku poput Josipa i dati da nas vodi, trebamo hoditi s Bogom i to ponizno naklonivši glavu, ne raspravljajući s Bogom i ne tražeći da nam podrobno kaže što nas čeka na tom putu. Trebamo hoditi s povjerenjem, biti poučljivi Božjem vodstvu, trebamo dopustiti da Bog bude veći od nas, da nadilazi naša viđenja, našu volju i naše želje. I to treba živjeti svakodnevno.

65 Korizmena duhovna obnova za redovnice grada Zagreba

Josip nije znao kuda ga Bog vodi, što mu sprema, kroz kakve mu je nevolje i tjeskobe proći, on jednostavno kaže ‘da’ Bogu svojim životom. On nije bio neki navođeni robot koji je bio lišen osjećaja, promišljanja, nedoumica, brige za sve što ga čeka, ali sve ono neshvatljivo što je bilo pred njim nije mu bilo prepreka da kaže Bogu ‘da’. Nije se povukao zbog straha, nerazumijevanja, ljudskih obzira, zahtjevnosti puta i nesigurnosti koja se javlja kad se ide u nešto novo ili nepoznato. Evo nam primjer i poticaj.“ O. Vidak zaključio je nagovor Molitvom sv. Josipu iz himna grčke tradicije.

Po završetku nagovora, okupljenima se obratila predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović zahvaljujući Povjerenstvu koje je priredilo ovaj duhovno-molitveni susret.

Prisutnim redovnicama zahvalila je na odazivu. „Želim da nam sv. Josip bude uzor kako naše živote staviti Bogu potpuno na raspolaganje. Molimo jedna za drugu da i današnji dan i dani koji su pred nama budu dani priprave za najveći blagdan koji slavimo, kako bismo mogle ući u otajstvo slavlja Vazmenog otajstva sa dubokom vjerom, ljubavlju i pobožnošću, te da slavlje Uskrsa bude novo rođenje ljubavi, radosti, slobode u našim vjerničkim i posvećenim životima.“ (ika)

66

VIJESTI • travanj 2018.

XVIII. GENERALNA SKUPŠTINA UCESM-A Snagov (Rumunjska), od 5. do 10. ožujka 2018.

U subotu 10. ožujka 2018. završena je XVIII. generalna skupština UCESM-a u karmelskom samostanu u Snagovu, Ciofliceni, u Rumunjskoj. Devedesetak izaslanika gotovo svih europskih Konferencija te predstavnici UISG-a, USG-a i CCEE-a, okupili su se pod temom „Raširi prostor svog šatora“ (Iz 54,2).

S

usret predsjednika, potpredsjednika i generalnih tajnika nacionalnih Konferencija redovnika i redovnica organizira se svake dvije godine naizmjence u nekoj zemlji Istočne i Zapadne Europe, po mogućnosti na mjestima hodočašća (Fatima, Częstochowa, Lourdes, Tirana). UCESM je osnovan da bi pružio europskim Konferencijama mogućnost za susret i pitanje koje je više puta iskrsnulo tijekom rasprava bilo je: koja je svrha UCESM-a? Je li UCESM doista potreban Konferencijama?

Tema je okupila 34 Konferencije iz 27 zemalja: vodio se govor o migraciji i redovničkom životu. „Raširi prostor svog šatora“, navod iz Knjige proroka Izaije, pozvao je sudionike na promišljanje o svojoj odgovornosti za problematiku izbjeglica, ali i o internacionalizaciji redovničkih ustanova, novoj evangelizaciji te suradnji između njih i biskupa. Govornici su pristupili temi s različitih gledišta.

Otac Lucian Bobarnac, OFM, izložio je franjevački projekt za izobrazbu Roma i

Generalna skupština UCESM-a

potporu romskom stanovništvu na sjeveru Rumunjske. O. José García, SJ, govorio je o Isusovačkoj službi za izbjeglice, osnovanoj 1980., koja pruža pomoć migrantima tako što im stoji na raspolaganju svojim uslugama ili jednostavno svojom prisutnošću. S. Cécile Renouard, sestra asumpcionistkinja i voditeljica istraživačke skupine posvećene ekologiji na Sveučilištu u Parizu, govorila je o našem životu u svjetlu enciklike „Laudato Si“. Svi su govornici naglasili da vapaj siromaha i vapaj Zemlje nisu odijeljeni jedan od drugoga. Sestra Adina Balan, CJ, iz Rumunjske, član udruge RENATE-a (Mreža redovnica Europe u suzbijanju trgovine ljudima), izvijestila je o strahovitim situacijama u kojima žive žrtve – najčešće žene i djeca – trgovine ljudima. Brat Alois de Taizé razvio je temu integracije u ekumenizmu.

Došavši iz Rima, msgr. José Carballo pridružio se sudionicima i počastio ih dugim i zanosnim govorom o važnosti redovničkog života u Europi, temeljenim na Smjernicama za upravljanje imovinom u ustanovama posvećenog života, dokumentu koji je nedavno preveden na više jezika.

Predsjednica i generalna tajnica UISG-a, sestra Carmen Sammut i sestra Patricia Murray, izvijestile su o projektu za izbjeglice u Lampedusi na Siciliji. Otac Felix Mushobozi iz USG-a govorio je o projektu Braće marista i salezijanaca za sirijske izbjeglice u Libanonu.

Kako su dani protjecali, postajalo je sve jasnije da su naši unutarnji šatori zamašniji nego što se izvana čini. Bogatstvo redovničkog života u Europi očitovalo se otvaranjem prema drugim kulturama, od kojih svaka ima vlastita usmjerenja. Svrha UCESM-a

67 Raširi prostor svog šatora (Iz 54,2)

jest da postoji. On olakšava susrete između Konferencija u Europi i može – ako se za to ukaže potreba – oblikovati radne skupine nacionalnih Konferencija te otvoriti teme koje su važne za sve. UCESM ima mali ured u Bruxellesu, čija je generalna tajnica sestra iz Nizozemske Marjolein Bruinen (sestra dominikanka), a izvršna tajnica gđa Nicole Jacqué. Članova Konferencija ima 39, dolaze iz 28 zemalja i predstavljaju oko 230 000 redovnika i redovnica.

Zadnjeg dana izabran je novi predsjednik.

Otac pijarist Zsolt Labancz (43), predsjednik Mađarske konferencije, okončati će mandat o. Giovannija Peraginea, koji je prošlog kolovoza imenovan biskupom u južnoj Albaniji. Sestra Danièle Faltz (DCN) iz Luxembourga ostaje potpredsjednica.

Novi izbori će biti 2020.

XVIII. generalnu skupštinu UCESM-a na mjestu su događanja organizirale dvije Rumunjske konferencije (muškarci i žene): pozvale su rumunjsku pjesnikinju i aktivisticu za ljudska prava Anu Blandianu na zanimljivo večernje predavanje popraćeno raspravom sa sudionicima. Vođe Rumunjske crkve došli su slaviti ili koncelebrirati euharistiju, uključujući msgr. Ioana Robua, biskupa Bukurešta, grkokatoličkog biskupa msgr. Mihai Fratila i msgr. Florentina Crihalmeanua iz eparhije Cluj-Gherla. Moderatorica je bila sestra Denise Boyle iz Irske, dok je svakodnevni rad bio u rukama sestre Marjolein i gđe Nicole. Još se ne zna gdje će se održati iduća, XIX. generalna skupština: u razmatranje dolaze Malta, Ukrajina i Njemačka.

Zaključna poruka UCESM-a upućena je svim redovnicima i redovnicama u Europi i želi pružiti poticaj i nadahnuće kako bi se još bolje nosili s problemima migranata i izbjeglica.

68

VIJESTI • travanj 2018.

"RAŠIRI PROSTOR SVOG ŠATORA" (IZ 54,2) ZAKLJUČNA PORUKA XVIII. GENERALNE SKUPŠTINE UCESM-A Snagov (RO), 5.-10. ožujka 2018.

T

ijekom ovih nekoliko dana, imali smo priliku doživjeti veliko jedinstvo u različitosti. Okupljeni kao redovnici i redovnice Europe, čuli smo poziv Boga i Crkve da izađemo ususret osobama u potrebi.

Duboko nas pogađa patnja milijuna ljudi raseljenih po svijetu i unutar Europe. Kao UCESM (Unija europskih konferencija viših redovničkih poglavara) želimo raširiti prostor svoga šatora kako bismo im pružili dobrodošlicu.

Nadahnuti evanđeljem Isusa Krista, potaknuti Duhom Svetim i izazovima o kojima smo slušali sve ovo vrijeme što smo ga proveli zajedno, nastaviti ćemo se zauzimati za migrantsku populaciju u Europi. Poštujući i braneći dostojanstvo i prava svih migranata, nastojati ćemo odgovoriti na njihove potrebe pružanjem pratnje i usluga te zalaganjem za ta prava.

UCESM, koji obuhvaća međukulturalne zajednice u Crkvi u Europi, zauzima se za svoju raseljenu braću i sestre u prijateljstvu i molitvi. Podupiremo njihovo pravo da imaju dom. Naša je želja da budemo otvoreni svima srcem koje sluša.

Generalna skupština UCESM-a

Svi smo pozvani da izađemo, da se susrećemo s migrantima i konkretno se založimo za njih u kongregacijama i zajednicama u kojima živimo. Upravo ćemo udružujući se na tome svjetskom putu razumijevanja i zalaganja biti proročki svjedoci Božje ljubavi prema svim ljudima. Ljubeći jedni druge, svojega bližnjeg kao drugog i drukčijeg, prostor će se našega srca raširiti i naš će „šator“ zakriliti još mnoštvo drugih.

Snagov, 9 ožujka 2018.

69 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Božićni koncert zbora i tamburaškog sastava milosrdnica

Biblijska tribina pod vodstvom dr. s. Silvane Fužinato

1. siječnja 2018.

8. siječnja 2018.

Milosrdnice su i ove godine vjernicima na Novu godinu, 1. siječnja, darovale božićni koncert u samostanskoj crkvi Sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu. Pozdravljajući okupljene, časna Majka Miroslava Bradica svima je čestitala novu 2018. godinu.

„’Što tražite?’ prve su Isusove riječi u Ivanovu evanđelju. I upućene su čovjeku! U Isusu Kristu i njegovu ‘Što tražite?› Ivan prikazuje Boga koji traži čovjeka želeći s njim uspostaviti odnos“, kazala je dr. s. Silvana Fužinato na biblijskoj tribini održanoj 8. siječnja u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek o temi „Što tražite? (Iv 1,38)”.

“Ponovo imamo za vas lijepo iznenađenje, božićni koncert s prekrasnim božićnim pjesmama. Ove godine koncert je obogaćen i raznim glazbenim instrumentima, frulicama, flautama, bubnjevima, a vrhunac glazbenog ugođaja dat će zvuci tamburica našega novog tamburaškog sastava koji je u kratko vrijeme pod vodstvom s. Mirjane Turković naučio nekoliko božićnih pjesama“, rekla je Bradica. Na programu su se našle i neke manje poznate hrvatske božićne pjesme, kao i obrade nekih svjetski poznatih pjesama. Dašak Afrike u program su unijele milosrdnice iz Benina koje su u Zagrebu na učenju hrvatskoga jezika, a potom planiraju upisati studij kako bi po povratku u svoju domovinu mogle još više pomoći svome narodu. Božićno ozračje Južne Amerike pjesmom na španjolskom jeziku donijela je s. M. Stjepanka Pavić koja je 1978. godine otišla u Argentinu te ondje, u provinciji Krista Kralja i školama koje vode milosrdnice, djelovala do ljeta ove godine kada je na Generalnom kapitulu Družbe izabrana za drugu savjetnicu, pa se vratila u domovinu.

U zahvalnoj riječi, Bradica je s okupljenima podijelila i radost sa Salomonskih Otoka gdje milosrdnice djeluju od 2011. godine, a nedavno su dvije mjesne djevojke ondje započele formaciju, i izrazila je nadu da će i one jednom nastupiti na božićnom koncertu. Izvedbama su ravnale s. M. Vlasta Tkalec i s. M. Elizabeta Peršić, a program je vodila s. M. Berislava Grabovac. (ika)

Nakon što su u proteklim susretima sudionici promišljali o čovjeku kao biću dijaloga, biću odnosa i o svemu onome što dovodi do poteškoća i prekida komunikacije, kao i o načinu ponovne uspostave odnosa, ovoga puta s. Silvana uvela je u promišljanje čovjekov odnos s Bogom. Na temelju ulomka iz Ivanova evanđelja (Iv 1,35-39) koji opisuje Isusov susret s prvim učenicima, prisutni su razmišljali o Bogu koji dolazi ususret čovjeku uspostavljajući s njim dijalog i pozivajući na dubok odnos koji zahvaća cjelokupnu čovjekovu egzistenciju.

Evanđelist Ivan u svome je ulomku prikazao čitatelju jedan projekt – put sastavljen od različitih temeljnih etapa: čuti, vidjeti, slijediti, ostati, reći. „Riječ je o putu svih onih koji vjeruju u Isusa, a potrebno ga je više puta iznova započeti. To je put koji nije lutanje amo-tamo, nego hod s Iščekivanim.

Put koji postaje blizina i dijeljenje, pomoć i iščekivanje zajedničkog cilja. Učenici koji su čuli Ivanovo svjedočanstvo i vidjeli Jaganjca Božjega, slijedili su Ga i ostajući kod Njega pronašli su Mesiju. Činjenica da su ga pronašli omogućuje im ne samo da ostanu kod Njega nego i da postanu i navjestitelji i svjedoci Njegove prisutnosti, jer kad se jednom stupi u dijalog s Riječju koja je izašla iz tišine, ne može se više šutjeti. Utjelovljena Riječ u čovjekovu srcu potiče ga da svoje iskustvo podijeli s drugima”, pojasnila je dr.

70

VIJESTI • travanj 2018.

s. Fužinato i prisutne potaknula da i sami odgovore na pitanje „Što tražite?“, koje Isus upućuje čovjeku svakoga vremena, ne zbog toga što ne bi znao što traži i za čim ili kim čezne, nego zbog toga što želi ući u dijalog, u odnos s čovjekom. Biblijsku tribinu organizirao je Institut za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“, a ondje je bio nazočan i predstojnik mons. dr. Vladimir Dugalić. (ika) Na zagrebačkom groblju Mirogoj pokopan fr. Marijan Biškup 9. siječnja 2018.

U nazočnosti rodbine, redovničke braće dominikanaca i sestara dominikanki, profesorica, profesora, studenata, zaposlenika Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te mnoštva prijatelja, suradnika i svih onih koji su ga voljeli i poštovali, na zagrebačkom groblju Mirogoj 9. prosinca pokopan je profesor i teolog fr. Marijan Biškup, član Hrvatske dominikanske provincije, koji je preminuo u jutarnjim satima 5. prosinca u dominikanskom samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu u 79. godini života, 60. redovništva i 53. svećeništva.

Sprovodne obrede vodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, koji je na početku obreda rekao kako su se okupili kao suputnici, dionici Božjega dara besmrtnosti, „da bismo sproveli, da bi nas Bog učinio dionicima sprovoda kojim redovnik, dominikanac, profesor, prijatelj, naš brat svećenik Marijan Biškup, s ovoga svijeta odlazi k našemu Stvoritelju, svome nebeskomu Ocu u zagrljaj”.

Potom je uime zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, izrazio sućut, ispunjenu blagošću i žarom kršćanske nade, ponajprije provincijalu Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavku Sliškoviću, braći dominikancima, svoj rodbini, akademskoj

obitelji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, suradnicima i prijateljima, ljudima u čijemu životu posebno mjesto ima i pogled i riječ, i zapis i osmijeh pokojnoga oca Marijana.

“U kardinalovo ime i uime Zagrebačke nadbiskupije posebno zahvaljujem ocu Marijanu za njegovo služenje i ugrađenost u našu mjesnu Crkvu”, istaknuo je biskup Šaško i dodao: „Svatko tko poznaje Marijana nosi u sebi spomen na njegovu blagost i dobrohotnost, dječačku vedrinu, susretljivost i uljudnost, marljivost i predanost u ispunjavanju dužnosti. I to neka nam bude poticaj u našemu kršćanskom pozivu i crkvenomu služenju.”

Opraštajući se od pokojnika, provincijal Slišković uvodno je podsjetio na njegove biografske podatke, ističući njegov plodan redovnički, svećenički i profesorski život.

Osamdesetih godina XX. stoljeća, nakon povratka sa studija u Rimu, fr. Marijan svoj redovnički život provodi u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, a pastoralno je bio vezan uglavnom uz crkvu Ranjenog Isusa u zagrebačkoj Ilici, kazao je provincijal i dodao: „U samostanu je redovito imao brojna zaduženja. Više je puta bio biran za samostanskog priora i lektora, a službu supriora povjeravalo mu je više priora te ju je obnašao sve do smrti jer je svojom stalnom prisutnošću i odgovornim pristupom bio jamstvo redovitog odvijanja samostanskog života”.

Na razini Hrvatske dominikanske provincije višekratno je obnašao službe člana provincijskih skupština, provincijskog vijećnika, promicatelja kanonizacije i štovanja naših svetaca, člana Povjerenstva za ispitivanje ređenika i kandidata za ispovjedne ispite te Liturgijskog povjerenstva. Svojim znanjem i iskustvom uvelike je pridonio sastavljanju brojnih akata Provincije, ali i oblikovanju njezinih članova u intelektualnom, litur-

71 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

gijskom i pastoralnom vidu. Od 1979. do 1999. obnašao je službu prosinodalnog suca Nadbiskupskog ženidbenog suda, a nakon toga suca Međubiskupijskog suda prvog stupnja u Zagrebu. (…) Nad lijesom je križ s imenom Marijan Biškup, a ispod njega je malena crta koja spaja godine: 1939. i 2018.

“U njoj su skrivene brojne radosti i žalosti, uspjesi i manje uspješni događaji koji su obilježili život dragoga nam pokojnika. Poznajući ga već gotovo četvrt stoljeća usuđujem se istaknuti nekoliko životnih niti vodilja koje sam kod njega prepoznavao. Prva je nesumnjivo bila ljubav prema rodnom kraju i obitelji iz koje je potekao. Možda je rani odlazak u dominikansko sjemenište u Bolu na Braču, bez modernih sredstava komunikacije i mogućnosti češćih susreta, još snažnije povezao Marijana s varaždinskim krajem i obitelji. Slikovito govoreći, oni su bili stalna oaza gdje je nalazio hlad i okrepu nakon žege dana. No, oni su ga i oblikovali kao čovjeka i redovnika. Čini se da se u riječima koje je nerijetko ponavljao: ‘Moj je otac bio rudar!’, nalazi izvor njegove redovničke skromnosti, ali i ljudske upornosti u svakom pothvatu koji je započinjao. Druga vodilja bila mu je pripadnost Redu propovjednika.

Treća odrednica bila je ljubav prema studiju i Katoličkom bogoslovnom fakultetu, što mu je u našim krugovima pribavilo nadimak ‘Veleučeni’. Odlazak na Fakultet doživljavao je kao radost, ali i stanovitu svečanost kojoj je ozbiljno pristupao, što se osjetilo u nutarnjoj pripravi i vanjskom izgledu. Čini se da ga onaj početni zanos za učenjem i prenošenjem znanja nije napustio sve do zadnjih dana. Na koncu, ali ne i na posljednjem mjestu, Biškupova je ljubav prema svecima.

Posebno mjesto u njegovu životu zauzimao je bl. Augustin Kažotić. Uime Hrvatske dominikanske provincije i svih njezinih članova, oče Marijane, izričem zahvalnost za tvoj život, a Boga molim da te primi u zajednicu

svetih s kojima si već ovdje na zemlji bio u zajedništvu sentimenta i intelekta”, rekao je provincijal Hrvatske dominikanske provincije.

Potom je uime Katoličkog bogoslovnog fakulteta riječ zahvale i oproštaja uputio dekan prof. dr. Mario Cifrak koji je podsjetio na pokojnikov plodan znanstveni rad.

Nakon sprovodnih obreda na zagrebačkom groblju Mirogoj, u samostansko-župnoj crkvi Kraljice sv. Krunice slavljena je misa zadušnica koju je predvodio fr. Zvonko Knežević, prior samostana. (ika) Knjiga o fra Celestinu Tomiću u prigodi stote obljetnice rođenja 10. siječnja 2018.

Treća knjiga u nizu „Profesori Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu” posvećena je prof. dr. Celestinu Tomiću u prigodi stote obljetnice rođenja, a napisao ju je Tomićev franjevački brat Ljudevit Anton Maračić.

U svojem dugom životu uz zaduženja u provinciji svojega Reda, osobito uz spisateljsku djelatnost, dr. Tomić bio je 35 godina profesor brojnih biblijskih predmeta, pretežno Staroga zavjeta, na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Tu je od asistenta napredovao do redovitog profesora, a u to je vrijeme osam puta bio izabran za dekana i četiri puta za prodekana Fakulteta. Kao profesor, Tomić je predavao brojne predmete: biblijske jezike, uvodne predmete u Bibliju, uvode i egzegezu u pojedine spise i skupine biblijskih spisa Staroga zavjeta te je držao biblijske seminare. Svoja predavanja popratio je i izvrsnim udžbenicima.

Svoju profesorsku službu započeo je 1948. na Visokoj teološkoj školi u Splitu, a 1953. prelazi na KBF u Zagreb gdje predaje sve do

72

VIJESTI • travanj 2018.

U povodu ovogodišnjeg 104. svjetskog dana selilaca i izbjeglica koji se obilježava 14. siječnja papa Franjo uputio je svoju poruku „Prihvatiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice”.

izbjeglica, neovisno o njihovu pravnom statusu. Papa ističe kako izbjeglice u zemlji migracije moraju imati pristup pravdi i minimalna sredstva dovoljna za život. Sukladno svojoj misiji praćenja, služenja i zagovaranja prava izbjeglica, Isusovačka služba za izbjeglice svojom svakodnevnom nazočnošću u Prihvatilištima za tražitelje azila u Zagrebu i Kutini te pružanjem potpore u integracijskom procesu osobama koje su dobile međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj, usmjerena je na zaštitu izbjeglica i poštovanje njihova dostojanstva. Upravo pružanjem pravne pomoći izbjeglicama, provođenjem edukativnih radionica s ciljem osnaživanja te zagovaračkim naporima i provođenjem kampanja, JRS aktivno radi na ostvarivanju njihovih prava i interesa te poboljšanju kvalitete njihova života u Republici Hrvatskoj.

Tradicionalnom porukom Papa je ove godine želio skrenuti pozornost na zajedničku odgovornost svih dijelova društva zaa prihvaćanje, zaštitu, promicanje i integraciju migranata i izbjeglica. Pod prihvaćanjem papa Franjo zagovara veće mogućnosti pružene migrantima i izbjeglicama za siguran i legalan ulazak u odredišnu zemlju. Slijedeći riječi pape Franje, Isusovačka služba za izbjeglice kroz proteklu je godinu upozorila na više slučajeva u kojima je osobama koje su pristigle u Hrvatsku bio onemogućen pristup sustavu azila, što je protivno Konvenciji o statusu izbjeglica te Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Upravo ovakva kršenja ljudskih prava dovodila su do tragedija čije su žrtve bile najranjivije nezaštićene skupine kao što su maloljetnici i djeca. Papa Franjo usto ističe kako protjerivanje migranata i izbjeglica nisu prikladna rješenja, napose kad ih se vraća u zemlje koje ne mogu jamčiti poštovanje ljudskog dostojanstva i temeljnih prava.

Kada govori o promicanju, papa Franjo ističe nužnost omogućavanja svim migrantima i izbjeglicama da se ostvare kao osobe u svim dimenzijama čovještva. Pod time se podrazumijeva sloboda vjeroispovijesti, pravo na zapošljavanje i rad, učenje jezika i aktivno građanstvo. Upravo u kontekstu promicanja o kojemu papa Franjo govori, Isusovačka služba za izbjeglice poduzima odlučne napore jer smatra kako je nužno da osobe kojima je Hrvatska postala nova domovina imaju iste mogućnosti kao i ostali pripadnici našega društva: pravo na rad i pravo na obrazovanje, konkretnije na učenje hrvatskog jezika. Isusovačka služba za izbjeglice kroz zagovaračke aktivnosti kontinuirano se trudi podsjećati Republiku Hrvatsku na njezine zakonske obveze provođenja službenog tečaja hrvatskog jezika za izbjeglice.

Istovremeno, Služba je aktivno angažirana i surađuje s određenim poslodavcima kako bi se izbjeglicama pronašao posao i kako bi se potaknula njihova financijska neovisnost.

Zaštiti, prema riječima pape Franje, znači braniti prava i dostojanstvo migranata i

Posljednji glagol koji papa Franjo ističe u poruci u povodu Svjetskog dana selilaca i

1988. Bio je pisac i suradnik u mnogim listovima, sudjelovao je u prijevodu poznate Zagrebačke Biblije, a među ostalim brojnim zaduženjima, radio je i na kauzi bl. Alojzija Stepinca.

Knjiga je tiskana kao suizdanje Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanske sadašnjosti. (ika) Osvrt Isusovačke službe za izbjeglice u povodu Svjetskog dana selilaca i izbjeglica 14. siječnja 2018.

73 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

izbjeglica jest integrirati. On ga poima kao mogućnost za interkulturalno obogaćivanje koje migranti i izbjeglice pružaju svojom prisutnošću i koje se postiže poticanjem kulture susreta. Isusovačka služba za izbjeglice potiče interkulturne razmjene i promociju najboljih praksi integracije, „jer smo svjedoci kako je upoznavanje tj. konkretan susret s čovjekom najbolji način za suzbijanje predrasuda”. Ohrabreni ovim iskustvom, JRS provodi brojne akcije s ciljem povezivanja lokalnog stanovništva i izbjeglica, a nedavno završeni projekt „Božićni ručak s izbjeglicom” jedan je od najznačajnijih primjera iskazivanja dobrodošlice izbjeglicama. „Svake godine ovakva akcija je zapravo pokazatelj koliko su ljudi otvoreni prema strancu, prema izbjeglici. Kada usporedimo s prošlogodišnjim rezultatima, ove godine oni su udvostručeni, što samo pokazuje kako je lokalna zajednica senzibilizirana i voljna u svoj dom, u svoju obitelj primiti izbjeglicu i podijeliti s njime ili njome toplinu svoga doma. Upravo ovakvi susreti koji se kasnije nastavljaju i razvijaju u prijateljstvo, konkretan su način iskazivanja dobrodošlice ljudima koji su do nedavno imali vlastiti dom, ali su zbog nasilja i rata morali potražiti zaštitu u našoj zemlji. Naša je odgovornost prihvatiti te osobe, i sukladno riječima pape Franje, otvoriti se drugome i prihvatiti njihove pozitivne vrijednosti kako bismo se međusobno povezali i ostvarili miran suživot koji nam pripada”, poručio je ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice Tvrtko Barun. (ika)

skom salezijanskome sveučilištu u Rimu, na Fakultetu kršćanskih i klasičnih jezika, obranio doktorsku disertaciju naslovljenu „Koncept ‘duše’ u refleksu riječi koje ju označavaju u indoeuropskim jezicima”.

Ispitnu su komisiju tvorili: dr. Carlo Nanni, predsjednik komisije; dr. Remo Bracchi, mentor; dr. Mario Iodice s Fakulteta humanističkih znanosti u Milanu, član, te dr.

Miran Sajovic, dekan Fakulteta klasičnih jezika, član. Osim njih ondje je bio i Jaroslaw Rochowiak, generalni tajnik Sveučilišta. Na obrani su bili nazočni franjevci iz fra Jurine provincije, kolege i prijatelji.

Sama doktorska disertacija predstavlja nastojanje da se duša shvati iz riječi koje ju opisuju. Riječi koje označavaju pojmove koje ne možemo dokraja razumjeti, ostaju zagonetne i potiču na razmišljanje. Jedna od takvih riječi svakako je „duša”, pod kojom se podrazumijeva unutarnji čovjekov svijet – s jedne strane neizmjerno bogat, a s druge strane opet jako tajanstven. (ika) O. Daniel Chowning posjetio karmelićanke u Brezovici 21. siječnja 2018.

18. siječnja 2018.

Kamelićanke u Brezovici posjetio je, u nedjelju 21. siječnja, o. Daniel Chowning, OCD, IV. generalni definitor i delegat za sestre Bosonoge karmelićanke na planu Reda, iz Washingtonske provincije, u pratnji o.

Vinka Mamića, OCD. O. Daniel stigao je iz Pariza da bi posjetio teško bolesnu s. T. Viktoriju Shtufi, pokopanu upravo u trenutku kad je Chowning slijetao u zagrebačku zračnu luku Pleso.

Fra Jure Hrgović, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i profesor klasičnih jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, na Filozofskom fakultetu i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, uspješno je 18. siječnja na Papin-

No, o. Daniel nije odustao od posjeta, pa je te nedjelje došao na Viktorijin grob; zapalio je svijeću i pomolio se, zajedno s o. Mamićem i sestrama, te se prisjetio svoga prvog susreta sa s. Viktorijom 29. lipnja 2015., kad je ona slavila srebrni jubilej svojih zavje-

Doktorirao fra Jure Hrgović

74

VIJESTI • travanj 2018.

ta, i doživio ju je kao jaku i hrabru, potpuno Bogu predanu redovnicu.

U prijateljskom razgovoru s karmelićankama nizale su se spontane i aktualne teme iz života Reda, osobito sestara, te karmelskih svetaca, formacije, apostolske konstitucije Vultum Dei quaerere, uz ostale zanimljivosti.

Red prolazi u svijetu svoje uspone i padove, kroz dnevne napore oko vjernosti terezijanskoj karizmi i trajne obnove. Posjet je završio međusobnim ohrabrenjem na karmelskom putu, definitorovim blagoslovom i srdačnim pozdravom. (ika) Svečano obilježen Dan Hrvatske salezijanske provincije 22. siječnja 2018.

Okupljanjem u župi Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji, gdje se nalazi i provincijalat, hrvatski salezijanci obilježili su Dan svoje provincije. Susret je započeo pjesmom „Blagi Oče” posvećenom svetom Ivanu Boscu, utemeljitelju Družbe svetog Franje Saleškog, nakon koje je voditelj susreta don Milan Ivančević pozdravio prisutne salezijance. Don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, braći salezijancima predstavio je dokument važan za hod provincije koji je proizašao iz susreta s kulturološki bliskim provincijama Hrvatske salezijanske provincije. Pobudnicu vrhovnog poglavara Salezijanske družbe, don Angela Fernandeza Artimea, salezijancima je približio don David Leskovar. Pobudnica nosi naslov „Njegujmo umijeće slušanja i praćenja” te govori o važnosti duhovnog vođenja mladih i njihovih obitelji, a usko je povezana s pripremnim dokumentom XV. Biskupske sinode koju je za listopad ove godine sazvao papa Franjo.

Središnji dio susreta bilo je svečano misno slavlje koje je predslavio don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije,

uz koncelebraciju svećenika salezijanaca koji su pristigli iz svojih zajednica u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Njemačkoj. Svoje molbe za pristupanje u prednovicijat dali su Ivica Petar Čališ, Filip Gale, Željko Garić, Miroslav Lovrić, Domagoj Marić i Marko Mihoković.

U svojoj propovijedi don Pejo Orkić istaknuo je koliko je bilo važno da šestorica mladića budu praćeni od svojih duhovnika kako bi mogli razlučiti poziva li ih Gospodin da ga nasljeduju. Provincijal se pozvao na Evanđelje (Mk 3,22–30) iz kojega je istaknuo kako „pismoznanci nisu htjeli i nisu mogli prepoznati da je Isus Sin Božji, jer nisu bili spremni, nisu osluškivali Gospodina”. Kao primjer pouzdanja u Gospodina, don Pejo Orkić pružio je Davida koji je unatoč sumnjama mnogih uspio osvojiti Sionsku tvrđavu, „jer je David ozbiljno računao na Gospodina koji bijaše s njime” (2 Sam 5,10). Don Pejo je ustvrdio kako je „najteže samog sebe pobijediti, boriti se sa samim sobom”, i pozvao je prisutne vjernike da mole za salezijance, za njihovu ustrajnost i vjernost Gospodinu. Na završetku homilije don Pejo je za uzor dao blaženu Lauru Vicunu koja je svoj život Gospodinu darovala za obraćenje svoje majke i pozvao prednovake da se ne boje darovati svoje živote za obraćenje mladih.

Provincijal je zahvalio salezijancima koji su bili ustrajni i rekli svoje „Evo me” Gospodinu prije mnogo godina. Mnogi od njih ove godine slave značajne godišnjice u svojim životima. Posebno se ističu don Danko Litrić, don Franjo Halužan i don Marko Pavletić koji obilježavaju 50. godina svećeništva, dok don Niko Cvitkušić i don Josip Bunić slave 50. godina redovništva. 40. godina svećeništva slave don Niko Cvitkušić, don Vjekoslav Kanić, don Ivan Marijanović, don Stjepan Pokrivka i don Anto Stojić, a don Drago Škarica obilježava 25. godina svećeništva.

75 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Don Ivan Kordić i don Ante Vasilj slave 40. godina redovništva. (donbosco.hr) Salezijanska obitelj u Hrvatskoj bogatija za novu granu 24. siječnja 2018.

Prvih deset pripravnica koje su izrazile molbu da pristupe Udruženju štovatelja Marije Pomoćnice na blagdan sv. Franje Saleškog, 24. siječnja, dale su svoja obećanja u crkvi Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji.

Pod vodstvom s. Jelene Kolar, koja je vodila formaciju zainteresiranih žena u Hrvatskoj, zaživjela je grana salezijanske obitelji koju je 18. travnja 1869. godine osnovao sam sveti Ivan Bosco.

Snažan poticaj te grane u Hrvatskoj dao je don Pejo Orkić, sadašnji provincijal Hrvatske salezijanske provincije, pred kojim su pripravnice dale prva obećanja.

Uz salezijance na svečanom misnom slavlju okupile su se sestre kćeri Marije Pomoćnice Slovensko-hrvatske provincije predvođene provincijalkom s. Mojcom Šimenc. Prisutni su bili i pripadnici Udruženja salezijanaca suradnika i Don Boscovih bivših učenika kao i obitelji prvih pripadnica Udruženja štovatelja Marije Pomoćnice kako bi svojim suprugama, majkama i bakama iskazale podršku u odabiru tog poziva. Udruženje štovatelja Marije Pomoćnice u svijetu je poznato pod skraćenicom ADMA (od talijanskog naziva Associazione di Maria Ausiliatrice) i okuplja više od 100 tisuća pripadnika. (ika) Nagrade za životno djelo fra Stjepanu Krasiću i postumno isusovcu o. Petru Perici 24. siječnja 2018.

Na osmoj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, održanoj u ponedjeljak 24. siječnja, donesena je odluka da se nagrada za

životno djelo, koja se dodjeljuje na svečanoj sjednici Gradskog vijeća na Kandeloru 2. veljače, dodijeli akademiku fra Stjepanu Krasiću te, postumno, isusovcu o. Petru Perici.

Petar Perica rođen je 27. lipnja 1881. godine u Kotišini kraj Makarske. Kao učenik petog razreda u Travničkom sjemeništu 1900. godine ispjevao je pjesmu „Do nebesa nek se ori“ za Kongres svehrvatske mladeži i Dan posvete Srcu Isusovu, a kao mladi isusovac 1904. godine, uz 50. obljetnicu dogme o Bezgrešnom Začeću Blažene Djevice Marije, pjesmu „Zdravo Djevo“. Za svećenika je zaređen 1914. godine te je djelovao u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Partizani su ga zatvorili 22. listopada 1944. godine u Dubrovniku i pogubili 26. listopada 1944. godine na otočiću Daksi, zajedno s ostalim brojnim Dubrovčanima. Nakon ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava s Dakse, pokopan je 2010. u isusovačkoj grobnici na Gradskom groblju Boninovo u Dubrovniku.

Stjepan Krasić rođen je 6. listopada 1938. u Čitluku kod Mostara. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju u Bolu na Braču. Nakon odsluženja dvogodišnje vojne obveze studirao je filozofiju na Visokoj filozofsko-teološkoj školi Dominikanskog reda u Dubrovniku, teologiju na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Papinskom sveučilištu Sv. Tome Akvinskoga u Rimu, postižući doktorat povijesnom disertacijom o Dubrovačkoj dominikanskoj kongregaciji (1487. – 1550.). Istovremeno je na Paleografskodiplomatičkoj školi u Vatikanu diplomirao paleografiju, arhivistiku i diplomatiku.

Studij povijesti pohađao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je doktorirao disertacijom o dubrovačkom učenjaku i diplomatu Stjepanu Gradiću (1613. – 1683.).

76

VIJESTI • travanj 2018.

Krasić je predavao na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu, gdje je obnašao i razne druge dužnosti. Bio je znanstveni suradnik talijanske „Accademia Nazionale delle Scienze detta dei XL“ (Brera – Milano) za izdavanje Opera omnia Ruđera J. Boškovića (2002. –) i dr. Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Aktualni je profesor povijesti na Međunarodnom sveučilištu Dubrovnik gdje mu je 21. veljače 2011. dodijeljen naslov profesora emeritusa. Za svoj rad primio je tri nagrade za životno djelo, među kojima one grada Zadra i Dubrovačko-neretvanske županije, počasni doktorat Sveučilišta u Zadru i dr.

U istraživačkom radu Stjepan Krasić proučava različite aspekte društvenih, kulturnih i religioznih gibanja hrvatske povijesti, objavivši s tih područja 19 knjiga i oko 200 znanstvenih rasprava i članaka dužine od nekoliko stotina do preko dvije stotine stranica.

Na svečanoj sjednici biti će dodijeljene i nagrade za godišnja postignuća. Dobiti će ih Dubravka Šeparović Mušović, Ljekarna Čebulc te Udruga slijepih i slabovidnih osoba Dubrovnik. (ika) Početak proslave obljetnice rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera u Slavonskom Brodu 24. siječnja 2018.

Proslava 175. obljetnice rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera, prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, koji je 24. siječnja 1918. rođen i kršten u župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, započela je srijedu 24. siječnja polaganjem lampiona i cvijeća te molitvom kod Stadlerova spomen-obilježja u blizini njegove rodne kuće.

Sa župnim vikarom Krešimirom Čuturom i okupljenim vjernicima prigodnu molitvu

i nagovor predvodio je domaći župnik Ivan Lenić, slavonskobrodski dekan.

Istaknuvši kako svakim rođenjem na ovoj zemlji Bog pali jedno novo svjetlo te je svaki ljudski život pozvan biti svjetlo, dekan Lenić pojasnio je da su paljenjem 175 svjetiljki te večeri oko Stadlerova spomen-obilježja, željeli posvijestiti kako je upravo na taj dan u njihovu gradu prije 175 godina zasvijetlilo jedno svjetlo ljudskog postojanja, a istoga dana primljenim krštenjem u njihovoj crkvi i kršćanskog postojanja.

Pozvao je okupljene vjernike da više i bolje upoznaju Stadlerov životni put i da se iznutra daju njime prosvijetliti za vlastiti put života i vjere te da im Krist bude svjetlo na putu života, svjetlo itekako potrebno u životnim traženjima, previranjima i izazovima.

“Završivši tijek ovozemaljskog postojanja prije 100 godina, Stadler nije prestao svijetliti. Molimo da to bude prepoznato i u Crkvi, pa i nama u Brodu najprije, te ga ugledamo u nekom skorom vremenu u dostojanstvu blaženih i svetih Crkve Kristove. Da nam bude svjetiljkom na putu za Kristom, molitelj za nas pred prijestoljem Njegove milosti, da nas uči kako da svijetleći svojim dobrim djelima proslavljamo Oca nebeskoga”, zaključio je dekan Lenić.

Potom je u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći predvodio euharistijsko slavlje na kojem su, kao i pred spomen-obilježjem, molili molitvu za proglašenjem blaženim i svetim sluge Božjega Josipa Stadlera.

Najavio je i središnje euharistijsko slavlje koje će u nedjelju 28. siječnja u Katehetskom centru župe Gospe Brze Pomoći s početkom u 10:30 sati predvoditi đakovačko– osječki nadbiskup Đuro Hranić. (ssmi.hr)

77 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Peta godišnjica hospicija „Marija Krucifiksa Kozulić” 26. siječnja 2018.

Više od 1 200 najteže oboljelih boravilo je u najtežim danima i mjesecima svoga života, na odlasku s ovoga svijeta, u riječkom hospiciju „Marija Krucifiksa Kozulić”. Od samog otvorenja prije pet godina hospicij je pokrenuo pravu lavinu solidarnosti i suradnje te postao primjerom da se može puno učiniti ako se njeguje duh zajedništva, rekao je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić u petak 26. siječnja u dvorani Euroherza u Rijeci na programu obilježavanja 5. godišnjice rada prvog hospicija u RH. S posebnim pijetetom nadbiskup se prisjetio liječnice prof. dr. Marije Petković, onkologinje koja je radila u riječkom KBC-u i u hospiciju, a koja je u hospiciju i preminula. „Svoje srce i dušu dala je za ovu karitativnu ustanovu iz koje se preselila u dom Gospodnji“, rekao je mons. dr. Devčić, inicijator riječkoga hospicija, smještenog u zgradi Riječke nadbiskupije na Belvederu. Zahvalio je svim dobročititeljima i podupirateljima rada hospicija, djelatnicima koji se svakodnevno suočavaju s najtežim životnim situacijama, ali i zahvaljujući kojima se u hospiciju osjeti mir i toplina. Na kraju je izrazio nadu da će peta obljetnica ove riječke karitativne ustanove biti poticaj za razvoj palijativne skrbi u Hrvatskoj.

Ravnateljica hospicija s. Danijela Orbanić zahvalila je svima koji su bili podrška i pomoć hospiciju. Prigodnu riječ uputio je ravnatelj riječkog KBC-a prof. dr. Davor Štimac. Istaknuo je kako KBC intenzivno surađuje s hospicijem, te da je hospicij gotovo integralni dio KBC-a. Koliko hospicij treba bolnicu toliko bolnica treba hospicij. „Naši liječnici svaki dan obilaze bolesnike u hospiciju – liječenje se nastavlja, ali na drugačiji način“, rekao je Štimac.

Skup je okupio predstavnike Riječke nadbiskupije, riječkog zdravstva, vjerskih zajednica, Grada Rijeke i PGŽ-a, djelatnike i suradnike hospicija, članove obitelji mnogih preminulih, predstavnike hospicija iz Mostara i Ljubljane te mnoge druge. Tom prigodom predstavljena je knjiga „Odlasci“, pod uredništvom Jasne Bukete, profesorice hrvatskog jezika i književnosti. Riječ je o vrijednom i sadržajnom djelu o ljudima u hospiciju i njegovu radu. Djelo je posvećeno pokojnoj liječnici Petković, koja je prema autoričinim riječima bila „hospicijski anđeo“. Osim autorice, o knjizi je govorio isusovac dr. Niko Bilić, recenzent, a dr. Marin Golčić, specijalizant internističke onkologije u KBC-u Rijeka, iznio je izlaganje o znanstvenom projektu o riječkom hospiciju koji je 2016. godine započeo s prof. Marijom Petković. „Što je urednica htjela s ‘Odlascima’? Da čitatelj osjeti to mjesto, da okrijepi duh, da svi zajedno doživimo preko riječi i unutrašnjeg čula pripremu za beskrajni put s one strane“, rekla je među ostalim autorica knjige, objašnjavajući kako hospicijski život prati od početka 2014. godine, od preminuća svoje majke u hospiciju. „Rijetki se gase tiho. Teži put umiranja puno je češći i upravo zato je hospicij hramsko mjesto, jer totalna bol traži totalnu skrb. Knjiga uči da je smrt dio života“, poručila je. U zaključnoj riječi predstavljanja knjige, prof. Buketa je iz epiloga dr. Bilića izdvojila sljedeće riječi: „Knjiga je gromoglasna pohvala i žuran poziv na uspostavljanje, ispravljanje i njegovanje zdravih obiteljskih odnosa, bitno poboljšanje zdravstva, buđenje i raspirivanje dobrog duha volonterstva i donatorstva u Hrvatskoj.“ Bio je to i skup zahvalnosti prema hospiciju, odnosno svim njegovim djelatnicima i suradnicima na čelu s ravnateljicom s. Danijelom Orbanić, njegovim volonterima i donatorima. Riječ zahvale i čestitku za predani rad hospiciju uputile su u ime Grada Rije-

78

VIJESTI • travanj 2018.

ke pročelnica dr. Karla Mušković, a u ime PGŽ-a dožupanica Marina Medarić, potvrđujući hospiciju daljnju pomoć Grada i Županije. Naglasile su: „Sreća je da vas imamo“ i „Hospicij je velika vrijednost – imamo respektabilnu ustanovu“. (ika) Svečani zavjeti u Karmelu u Mariji Bistrici 27. siječnja 2018.

U samostanskoj crkvi Bl. Alojzija Stepinca u Karmelu u Mariji Bistrici svečane zavjete u ruke poglavarice s. Marije Petre od Presvete Euharistije (Mire Fišter) pred zajednicom svojih sestara, svećenicima, članovima obitelji, rodbinom i prijateljima položila je 27. siječnja s. Hana od Srca Isusova i Marijina (Ana Sabolić).

Misno slavlje i obred svečanog zavjetovanja predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, a s njime su suslavili fra Ante Crnčević, OFM, o. Stjepan Vidak, OCD, o. Ivan Podgorelec, OCD, preč. Domagoj Matošević, vlč. Stjepan Halužan, vlč. Antun Motočić i fra Marko Pustišek, OFM, župnik bjelovarske Župe Sv. Antuna Padovanskog iz koje potječe s. Hana. Asistirali su karmelićanski bogoslovi br. Marko Maglić, br. Joško Purko i kandidat Patrik Gregović te splitski dijecezanski bogoslov Tomislav Žuljić.

Slavlje je uz pjevanje i sviranje karmelićanki obogatio i za tu prigodu sastavljen gudački kvartet koji su sačinjavali prijatelji novozavjetovanice i jedan član njene obitelji.

Biskup Šaško cijelu je svečanost nazvao događajem ljubavi koji vodi do punine radosti.

Upravo je ljubav bila glavna misao vodilja njegove propovijedi, kao i ona koja izvire iz misnih čitanja koje je odabrala s. Hana, iz njezina predanja Bogu po zavjetima i iz same naravi svete misne žrtve. „Snažna je riječ zaručnice iz Pjesme nad pjesmama u kojoj potvrđuje svoje posvemašnje darivanje

Bogu”, rekao je biskup Šaško, i istaknuo da su upravo u tome prvom misnom čitanju donesene četiri važne odlike istinske ljubavi. Istinska je ljubav, protumačio je, jaka, isključiva, ustrajna tako da odolijeva svim poteškoćama i kušnjama, i nemoguće ju je kupiti zemaljskim vrijednostima. Njezin je izvor u Bogu i u Njega želi trajno uvirati.

Ljubav je uspoređena sa snagom smrti, ali je nadilazi. Tu se pogled usmjeruje prema Križu i prema Uskrslome Kristu koji daje prepoznati da samo Božja ljubav, kojom nas je zagrlio, nadvladava i smrt, objasnio je propovjednik. „Samo istinska ljubav preživljava poput plamena vatre, poput gorućeg grma koji gori, a ne sagorijeva, u kojem se na Horebu objavio Gospodin”, rekao je propovjednik, povezujući to s naukom sv. Ivana od Križa koji govori o živom plamenu kada govori o mističnoj ljubavi između Boga i čovjeka. Pročitana Božja riječ odražava se i u pjesmi nad pjesmama same novozavjetovanice koju je, u njenom, prije nekoliko godina napisanom svjedočanstvu o pozivu, iščitao biskup Šaško. Naglasio je kako je na njenom putu temeljno traženje i pronalaženje radosti, zatim duboka spoznaja da joj je cijeli život darovan od Boga. Privlačna mu je i njena nemogućnost da do kraja zahvati stvarnost poziva i da o njemu govori. Njezinu rečenicu, „Od tada sam znala da Bogu ne mogu dati ništa manje nego sve”, istaknuo je kao jednu od najljepših rečenica o pozivu i odgovoru na Božju ljubav koju je pročitao.

Naveo je i njezinu misao o otkriću Karmela: „Bila su otvorena jedna nova vrata preda mnom, tišina Karmela sada zvoni i zvuči dublje nego sva glazba koju bi ljudsko uho moglo zamisliti”, i progovorio je o važnosti glazbe u njezinom životu kroz sviranje violončela. Violončelo je predstavio kao instrument koji je vrlo blisko povezan s glazbenikom, koji prodire vrlo duboko, budi prostor nade i daje neposrednost zvuka koji zahvaća i dušu i tijelo. „Postoji samo jedno polje i

79 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

treba dobro odvagnuti gdje prekidamo žicu, gdje određujemo ton. Pogođeni zvuk donosi radost. Sestra Hana je tu radost osjetila i želi je živjeti u ovom zajedništvu u Karmelu.

Molimo Gospodina koji je nju izabrao, ne ona Njega, da u Njegovim rukama i dalje bude otvorenost i glazba Neba za nas, znak na srcu i pečat na ruci da bismo kao Crkva i u svojim osobnim životima ostali u Bogu donoseći plodove Njegova kraljevstva”, zaključio je biskup Šaško.

Sestra Hana od Srca Isusova i Marijina (Ana Sabolić) rođena je 7. studenoga 1987. u Zagrebu, a živjela je u Bjelovaru. Glazbenu akademiju, studij violončela u klasi prof.

Mihovila Koruze završava 2011. godine. U bistrički Karmel ulazi 29. siječnja 2012., a redovničko odijelo prima 2. veljače 2013. godine. Prve zavjete polaže 2. veljače 2015. (ika) Hvala dobrom redovniku i svećeniku 27. siječnja 2018.

U Splitu je, u kliničkom bolničkom centru na Križinama, 20. siječnja 2018. u 89. godini života, 71. godini redovništva i 65. godini svećeničke službe, poslije nekoliko dana nemoći preminuo fra Josip Marcelić, redovnik i svećenik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša iz samostana Sv. Josipa u Splitu, umirovljeni docent pri Katedri povijesti kršćanske literature i kršćanskoga nauka na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Sprovodne obrede predvodio je provincijal fra Ivo Martinović na splitskom groblju Lovrinac u subotu, 27. siječnja. Uz njega su bili fra Kristijan Kovačević, gvardijan samostana Sv. Josipa u Splitu i mons. Miroslav Vidović, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije. Na obredima su, uz pokojnikova brata Augustina iz Preka i rodbinu, bili nazočni mons. dr. Marin Barišić,

splitsko-makarski nadbiskup i sedamdesetak svećenika, među kojima su uz franjevce trećoredce bili mnogi svećenici Nadbiskupije, svećenici iz franjevačkih i drugih redovničkih zajednica prisutnih u Splitu, drugi redovnici te četrdesetak redovnica.

Osim župljana Župe Svete Obitelji sa splitskog Sukošana, u kojoj je fra Josip živio i djelovao, bilo je nazočno veliko mnoštvo vjernika, prijatelja, suradnika, poznanika, onih koji su se s fra Josipom susretali ili kojima je on bio pomoć i potpora u životnim teškoćama ili nevoljama, više od tisuću i petsto nazočnih.

Provincijal je u homiliji između ostalog rekao: „Za njega nije bilo drugoga učitelja osim Isusa. Za njega nije bilo druge ljubavi osim Isusove. Za Njega je bio spreman sve učiniti, ako treba i umrijeti. (…) Bio je osjetljiv za čovjeka, imao je volje i snage ljude slušati, čuti i poučiti u svjetlu svog Učitelja. (…) Sve bismo njegove molitve mogli nazvati vapajima Bogu za ljude u nevolji iz srca jednoga skromnog Franjinog siromaha. On je dizao svoj glas i vapaje raspetom Otkupitelju za ranjenog i raspetog čovjeka i za obitelji današnjice. Želio je svakome pomoći i sve usmjeriti na Krista.

Uporno se borio protiv zla, tame i grijeha, protiv nepravde i mržnje. Imao je poseban osjećaj za siromašne i prezrene. Bio je glas koji se bori za istinu, za Boga i čovjeka; bio je pun života, govorio je živo, jasno, sigurno i odrješito.“ Nastavljajući homiliju istaknuo je njegovu crkvenost, poštovanje prema crkvenim poglavarima, veliku ljubav prema Crkvi i prema hrvatskom narodu i domovini te pri kraju kazao: „On je bio neprestano upaljena svjetiljka kojoj se moglo doći, približiti i tražiti pomoć, tražiti put do Krista koji svijetli u tami ljudskih nevolja i beznađa, lutanja i nejasnoća, nepravdi i nasilja, padanja i umiranja. Bio je čovjek molitve uronjen u otajstvo Euharistije i glas

80

VIJESTI • travanj 2018.

Božji koji viče, krik i vapaj Božjeg siromaha koji sve upozorava na važnost spasenja i povijesnog trenutka.“ Nakon posljednje preporuke i oproštaja, provincijski tajnik fra Zvonimir Brusač prikazao je tijek fra Josipova života. Zatim su pročitane poruke sućuti generalnog ministra franjevaca trećoredaca fra Nicholasa Polichnowskog i dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića. U poruci Generalnog ministra između ostalog stoji da je „o. Josip u svome životu uspijevao skladno povezivati vjeru i razum“ i „služiti se svojim darovima govorenja i znanja u širenju i prenošenju čudesnoga Božjeg svijeta drugima“. Biskup Uzinić je u svojoj poruci zahvalio fra Josipu, „dobrom redovniku i svećeniku“ i „dragom profesoru“ za „svaku dobru riječ i poticaj“ za vrijeme studentskog života i u kasnijem svećeničkom i biskupskom poslanju.

Predstavnik zajednicâ Neokatekumenskog puta u Splitu, g. Hrvoje Družević, u prigodnoj je riječi zahvalio fra Josipu za podršku i praćenje pokreta od 1977. godine do kraja života. Na kraju mu je splitski svećenik don Jure Purkić u ime svoje obitelji zahvalio za dugogodišnje prijateljstvo i pomoć.

Tijelo pokojnoga fra Josipa, praćeno molitvom i pjesmom mnoštva nazočnih, pokopano je u grob franjevaca trećoredaca na groblju Lovrinac.

Svetu misu zadušnicu je u crkvi Sv. Josipa na Sukoišanu nakon sprovoda predvodio nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s više od četrdeset svećenika. Crkva je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, bilo je oko šest stotina nazočnih.

Nadbiskup je u svojoj homiliji naglasio da je ključna riječ njegovog života i naviještanja bila – „otajstvo“, „otajstvo spasenja“. On je bio profesor, ali je stalno učio te je „mogao ovo otajstvo razumjeti, ulaziti u njega, živjeti

ga i naviještati drugima…“. Istaknuo je kako je otac Josip „to otajstvo spasenja naviještao osobito malenima, onima na periferiji, ranjenima s kojima je dijelio teškoće i probleme, tako da mnogi mogu reći: ‹Hvala mu!

Pomogao mi je! Spasio me!›“ Nastavljajući svoju homiliju rekao je: „Otac Josip je srcem otkrivao i prihvaćao otajstvo spasenja i bio njegov vedri znak u ovom vremenu i prostoru. Želio je da to otajstvo zaživi u ljudima.

To je govorio i s katedre, i s ambona, i u susretima… Bio je, možemo reći, duhovnik našega grada Splita. (…) Nije se dao iz Splita… Da je otišao, naš grad i naša Crkva bili bi siromašniji. (…) Ugradio je svoj život u ovu mjesnu Crkvu i kao profesor, i kao propovjednik, pastoralac, i kao onaj koji je proročki čitao znakove vremena i vidio da je Duh Božji na djelu. (…) Otkrivat ćemo ga iz dana u dan sve više i vjerujem da će nam on, na svoj način, iz nebeske perspektive govoriti.“ Na kraju svete mise, uime KBF-a u Splitu oprostio se od o. Josipa dekan prof. dr. sc.

Anđelko Domazet. Kao fra Josipovu posebnost istaknuo je: „On nije odvajao intelektualno, akademsko proučavanje božanski objavljene istine i kontemplativno iskustvo te istine. Teologija je za njega uvijek bila i ‹theosebeia› (Atanazije), to jest klanjanje Bogu (adoracija). (…) Kao takav teolog i učitelj, mnogima je bio pouzdan oslonac i vodič na duhovnom putu.“ Uime žitelja Preka, fra Josipova rodnog mjesta, prigodnim se riječima nazočnima obratio njegov rođak g. Josip Markulin. Na kraju su pročitane još dvije poruke sućuti. Fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima (Zadar) je, zahvaljujući mu, napisao: „Hvala Vam za sve dobro koje ste nam posredovali cijelim svojim načinom postojanja. Osobito ste bili svjedok ponizna kršćanina – franjevca. (…) Poniznim načinom postojanja snažno ste nam uprisut-

81 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

njivali Onoga koji ‹ponizi sam sebe›. (…)

Tek iz toga poklada vjere možemo doticati i razumijevati Vaš način postojanja i biti zahvalni za Vašu vjerodostojnost.“ S. Andrea Nazlić, provincijalna predstojnica školskih sestara franjevaka podsjetila je da je o. Josip u njihovoj samostanskoj kapeli na Lovretu „niz godina slavio nedjeljnu i blagdansku misu u večernjim satima na koju su dolazili brojni vjernici i sestre upravo zato što ih je njegov način tumačenja Božje riječi i duboko poniranje u slavlje mise privlačio.

Osim toga, poslije misnog slavlja bio je uvijek raspoloživ za osobne razgovore i sakrament ispovijedi te su mnogi hrlili k njemu“.

Na sprovodu i misi zadušnici posluživali su bogoslovi i kandidati franjevaca trećoredaca, a pjevanje je predvodio zbor Župe Svete Obitelji. Susret i okrjepu za nazočne priredili su redovnici u samostanu i župnim dvoranama uz velikodušnu pomoć mnogih suradnika i župljana.

Fra Josip Marcelić, TOR (1929. – 2018.)

Fra Josip Marcelić, krsnim imenom Ivan, rodio se 31. prosinca 1929. u Preku na otoku Ugljanu u brojnoj katoličkoj obitelji od oca Jerolima i majke Marije, rođene Klarin. Osnovnu školu završava u rodnome mjestu 1940. godine. Provinciji franjevaca trećoredaca pristupa iste godine kao sjemeništarac u samostanu u Splitu.

Klasičnu gimnaziju započinje u Splitu, nastavlja u Krku i u samostanu na Školjiću (Preko) i završava 1948. godine u Splitu.

Prve redovničke zavjete polaže 1947. godine poslije novicijata na Školjiću, a svečane zavjete 1951. godine u Splitu. U vojsci bivše države bio je godinu dana (1949. – 1950.).

Za svećenika je zaređen 1953. godine u Splitu. Filozofsko-teološki studij završava 1954. godine, također u Splitu. Na Katoličkomu

bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomira 1956., a licencijat postiže 1957. godine.

Kapelan je u Župi Sv. Ivana u Zadru od 1957. do 1959. godine. Predaje dogmatske i druge predmete na Visokoj bogoslovnoj školi u istome gradu (1959. – 1964.). Godine 1964. odlazi na doktorski studij u Rim. Na Papinskomu lateranskom sveučilištu doktorira iz dogmatske teologije (1966.), postiže licencijat iz filozofije (1967.) i specijalizira se u moralnoj teologiji (na institutu Accademia Alfonsiana, 1969. – 1971.). Njegova doktorska disertacija „Ecclesia Sponsa apud S. Ambrosium“ („Crkva Zaručnica kod sv.

Ambrozija“) objavljena je 1967. godine u Rimu. U tom razdoblju (1965. – 1971.) radi i kao vijećnik u upravi svog Reda i generalni povjerenik za Svjetovni treći red sv.

Franje.

Godine 1971. vraća se u Split te od tada do 2000. godine predaje dogmatske, biblijske i druge predmete na Visokoj bogoslovnoj školi, odnosno Teologiji u Splitu (od 1999.

KBF) i na Institutu za teološku kulturu laika (kasnijem Teološko-katehetskom institutu) pri istoj Teologiji (1971. – 1991.).

Poslije 1991. predaje nekoliko godina i na Teološko-katehetskom institutu u Dubrovniku. Na srednjoj školi za redovničke pripravnice i mlađe sestre (Srednja škola za spremanje svećenika u Splitu – Odjel za redovnice) predaje logiku, filozofiju i psihologiju (1971. – 1977.), na tečaju za sestre juniorke dogmatiku, a u novicijatskoj školi Sveto pismo. Vodi duhovne vježbe za svećenike, redovnike i redovnice.

Na Teologiji u Splitu bio je rektor (1983.

– 1986. i 1990. – 1992.), vršitelj dužnosti rektora (1982. – 1983. i 1987. – 1988.) i vicerektora (nekoliko godina) te više puta član Užega vijeća. Godine 2000. odlazi u starosnu mirovinu kao docent KBF-a u Splitu. Više je godina bio član Vijeća za nauk

82

VIJESTI • travanj 2018.

vjere pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije te nekoliko godina i tajnik tog vijeća. Bio je i član komisije iste Biskupske konferencije za Međugorje.

Objavio je velik broj radova u našim teološkim i stručnim časopisima i u devet zbornika. Napisao je desetak knjiga, u kojima se očituju područja njegova zanimanja, kao što su: Anneliese Michel i – zli duhovi?

(4. izdanje 2006.), Plodovi Duha (1991.), Turinsko platno (1994.), Arški župnik i nova evangelizacija (2002.), Gospa Guadalupska – Aheropita (2005.), Zaljubljen(ik) u Krista. Otac Stjepan Sorić (2008., o 40. obljetnici smrti), Ivana Arška. Francuski Orléans i Hrvatska oluja (2014.). Kao zauzeti promicatelj katoličke karizmatske obnove u nas napisao je za niz „Duh i voda – Biblioteka djelâ Obnove u Duhu”, koji je osnovao i uređivao s don Božidarom Medvidom iz Jelse, nekoliko knjiga i preveo mnoga djela.

U Biblioteci je objavljeno više od osamdeset naslova.

Gorljiv je štovatelj Gospe Fatimske koji promiče i aktualizira njezine poruke. Izradio je postaje križnoga puta u mozaiku i još nekoliko mozaika i slika u crkvi i samostanu Sv. Josipa u Splitu. Vitraž Ive Dulčića, „Sveta Obitelj”, u novoj crkvi na Sukoišanu postavljen je yvelike zahvaljujući njegovu zauzimanju.

Godine 1972. bio je generalni pohoditelj svoje Provincije. Više je puta delegat Provincije na generalnom kapitulu. Bio je provincijski vikar (1977. – 1980.), dvaput provincijski vijećnik (1971. – 1977.), višegodišnji član provincijskog Povjerenstva za redovnički život te gvardijan u Splitu (1972.

– 1975.).

I poslije djelovanja na KBF-u u Splitu ostaje vrlo aktivan u teološkom i pastoralnom radu kao pisac, prevoditelj, propovjednik, ispovjednik, duhovnik i duhovni savjetnik.

Vodi i prati hodočasnike u Svetu zemlju, Lourdes, Fatimu, Loreto, Torino, Meksiko ‒ Guadalupe, Ars i druga svetišta. Podržava molitvene zajednice milosrdnog Isusa u Splitu, a posljednjih godina prati zajednicu milosrdnog Isusa koja se okuplja u crkvi Sv. Josipa. U svagdašnjim i tjednim ‒ pastoralnim, duhovnim i molitvenim ‒ susretima s ljudima u crkvi i samostanu Sv. Josipa pomaže mnogima, posebice onima kojima je bila potrebna utjeha ili savjet, sve do posljednjih dana svoga dugog i plodonosnog života. Rado i često surađuje s medijima – novinama, radijem i televizijom, posebice na lokalnoj razini, naviještajući evanđelje i tumačeći suvremene događaje i pojave u nas i u svijetu u svjetlu kršćanske vjere. U tom razdoblju, otvarajući se suvremenim medijima, piše i scenarije za nekoliko dokumentarnih filmova na teme svojih knjiga (Turinsko platno, Gospa Guadalupska, Arški župnik). Osjećajući nužnost javnog svjedočenja vjernika u hrvatskom društvu, bio je jedan od inicijatora Hrvatske udruge Benedikt u Splitu, član Savjetodavnog vijeća i duhovnik udruge. Dobitnik je nagrade Splitsko-dalmatinske županije za 2009. godinu, Povelje za izniman doprinos u promicanju moralnih i društvenih vrjednota. (fra Zvonimir Brusač, TOR) Redovnice i novakinje Družbe Kćeri Božje ljubavi gostovale u sisačkoj župi Pohoda BD Marije 28. siječnja 2018.

Redovnice i novakinje Družbe Kćeri Božje ljubavi gostovale su u nedjelju 28. siječnja u sisačkoj župi Pohoda BD Marije. Sestre su svjedočile na dva euharistijska slavlja. S. Ozana Krajačić govorila je o blaženim Drinskim mučenicama, o hrabrosti njihove vjere i o ustrajnosti u kušnji sve do mučeničke smrti.

83 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

S. Danijela Koprek posvjedočila je o svom redovničkom pozivu te o izazovima koji su je pratili na putu ostvarenja poziva. Gošće su obradovale okupljene vjernike izvrsnim pjevanjem. Domaći župnik Ivan Grbešić zahvalio je redovnicama na njihovu svjedočenju u Župi Svete Marije te je zajedno s njima poželio da Bog blagoslovi župu i domovinu novim duhovnim zvanjima. Nakon druženja redovnice su pohodile sisačkog biskupa Vladu Košića te dio svoje zajednice koja služi u Biskupijskom ordinarijatu.

Sljedeće nedjelje, 4. veljače, u Župi Pohoda BD Marije na euharistijskom slavlju u 10:30 sati gostovati će odgojitelji i sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa sa zagrebačke Šalate. (ika) Sjednica Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata Franjevačkoga svjetovnog reda 30. siječnja 2018.

Prva sjednica Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) u novome dvogodišnjem mandatu održana je 30. siječnja u samostanu franjevaca konventualaca na zagrebačkom Svetom Duhu, pod predsjedanjem fra Vladimira Vidovića, OFMConv, novoga predsjednika Konferencije. Sudjelovali su i svi ostali članovi: novi tajnik Konferencije fra Zvonimir Brusač, TOR, fra Mate Bašić, OFM, te fra Anto Pervan, OFMCap. Na početku su se osvrnuli na susrete i aktualna pitanja u Hrvatskome nacionalnom bratstvu Franjevačkoga svjetovnog reda u razdoblju poslije sjednice Konferencije u listopadu. Zatim se govorilo o sudjelovanju nacionalnih asistenata na sljedećoj sjednici Nacionalnog vijeća OFS-a 3. veljače. Dogovoreno je i sudjelovanje na IX. nacionalnom seminaru za formaciju koje organizira Povjerenstvo za formaciju Nacionalnog vijeća

OFS-a, a održat će se od 16. do 18. veljače u Duhovnom centru sestara kćeri Božje ljubavi u Granešini (Zagreb).

Središnja točka dnevnog reda bila je posvećena XII. nacionalnom tečaju za duhovne asistente Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži (Frama), koji će se u organizaciji ove Konferencije i Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata Frame održati od 26. do 28. veljače u Kući susreta Tabor u Samoboru. Tema tečaja je „Pomoći članovima OFS-a i Frame u svjedočenju vjere u društvu”, a predavači će biti sisački biskup Vlado Košić (OFS), dr. Renato Matić (OFS), dr. Igor Kanižaj (OFS), mr.

Tanja Popec, urednica vjerskog programa na HKR-u, te dr. Stipe Nimac (OFM). O Generalnom kapitulu OFS-a u Rimu 2017. govorit će sudionice kapitula Samanta Jadreško, zamjenica međunarodnog vijećnika OFS-a iz Hrvatske, i Ana Fruk, član Predsjedništva Međunarodnog vijeća OFS-a.

Posljednjeg dana tečaja sudionicima će se obratiti nacionalna ministra OFS-a Branka Černugelj i nacionalna predsjednica FRAMA-e Anamarija Tomašević.

Pastoralni pohod Područnome bratstvu OFS-a bl. Alojzija Stepinca (Zagreb) obaviti će fra Vladimir Vidović od 16. do 17. ožujka, a pastoralni pohod Područnome bratstvu OFS-a sv. Leopolda Mandića (Split – Dubrovnik) obaviti će fra Mate Bašić 14. travnja. (ika) Salezijanci na Kmanu proslavili blagdan utemeljitelja sv. Ivana Bosca 31. siječnja 2018.

Salezijanska Župa Marije Pomoćnice na splitskome Kmanu u srijedu 31. siječnja proslavila je blagdan sv. don Ivana Bosca, utemeljitelja Družbe salezijanaca (SDB).

Središnje misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u

84

VIJESTI • travanj 2018.

koncelebraciji s desetak svećenika.

Na početku mise sve je pozdravio ravnatelj salezijanske zajednice don Mirko Barbarić, koji je, između ostaloga, kazao: „Mi, salezijanci, ovdje na Kmanu, cijela salezijanska don Boscova duhovna obitelj i vjernici ove župe na osobit način doživljavamo ovu godinu kao poseban znak Božje ljubavi i povjerenja u naše odgojno-pastoralno poslanje koje je već pedeset godina ovdje prisutno. Ova godina je intonirana slavljima 50. obljetnice sa završnicom u svibnju (26./27. svibnja) kad će nas pohoditi deveti don Boscov nasljednik don Angel Fernandez Artime – vrhovni poglavar, a sve u cilju obnove krila za novi let po evanđeoskim frekvencijama u don Boscovu duhu.”

Nadbiskup je salezijancima čestitao zlatni jubilej života i rada u gradu Splitu, blagdan utemeljitelja sv. Ivana Bosca te je zahvalio Gospodinu na svakom darovanom dobru koje je udijelio svim ljudima preko salezijanaca u proteklih pedeset godina. U svjetlu Godine majčinstva i pripreme za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u središte svoje propovijedi stavio je don Boscovu majku Margaritu i njezinu ulogu u njegovu životu.

Don Bosco je u 73 godine života i 47 godina svećeništva osnovao apostolsku obitelj s četiri ogranka: salezijance, Kćeri Marije Pomoćnice, salezijance suradnike, udruženje štovatelja Marije Pomoćnice; sagradio je četiri velike crkve; utemeljio mjesečni časopis Salezijanski vjesnik; napisao stotinjak knjiga i knjižica; osnovao sedamdeset i dvije salezijanske kuće; organizirao osam misijskih ekspedicija; iskazao se na diplomatskom polju posredovanjem između Svete Stolice i Kraljevine Italije; putovao je, propovijedao, ispovijedao, sve u zanosnom optimizmu i radosti. Bio je pravi odgojitelj i pedagog. Međutim „don Bosco ne bi bio to

što je bio da nije bilo njegove majke Margarite, njegove odgajateljice i pedagoginje, poznate kao ‘mame siromašnih dječaka’ o kojima je skrbila zajedno sa svojim sinom.

Dok su neki don Bosca upozoravali da ne ide u redovnike jer kao siromašan neće moći pomoći majci, ona mu je odlučno rekla da je živjela kao siromašna i da će umrijeti kao siromašna te da bude li se on obogatio u Božjem pozivu, neće mu više prijeći praga kuće”, ispričao je nadbiskup Barišić, dodajući kako je Margarita bila velika i mudra žena, koju je 2006. godine papa proglasio blaženom. „Drage majke, vi dobro razumijete bl. Margaritu i don Bosca. Gospodin vam je udijelio veliku zadaću odgajanja vaše djece. Vi ste ognjište i toplina, svjetlo i središte vaše obitelji, vi povezujete odnose i gradite mostove u obitelji. Gospodin vam je dao da gledate očima srca. Vaša riječ ima snagu i težinu u životu vaše djece. Vi znate šutjeti i govoriti kada i kako treba. Nema ‹idealne› majke jer svi smo ograničeni svojim grijesima, strahovima i ranama, ali zato je svaka majka svetinja“, naglasio je nadbiskup obraćajući se majkama. „Kao i za Bosca tako i za majku nema bezizlazne situacije i nema izgubljenoga čovjeka. Majka nikada neće prekrižiti svoje dijete. Svatko od nas ima neke talente koje treba razvijati i ima svoju zadaću u ovome svijetu. Budite radosni, a to znači izađite iz svoga egoizma, ljubite druge, sve što radite – radite s ljubavlju. Odgoj, ali i radost je pitanje srca i ljubavi“, kazao je mons. Barišić. U svjetlu don Boscovih poučljivih riječi pozvao je roditelje da se radije svladavaju nego ljute na svoju djecu, da ih radije uvjeravaju nego im prijete, da radije razgovaraju s njima nego ih kažnjavaju. Da bismo poput don Bosca mogli biti pravi odgojitelji, trebamo se moliti Bogu i Blaženoj Djevici Mariji da s vjerom, nadom i ljubavlju pristupamo situacijama i ljudima. (ika)

85 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Blagdan sv. Ivana Bosca u znaku važnih obljetnica 31. siječnja 2018.

Salezijanci u Rijeci svečano su 31. siječnja proslavili blagdan svojega utemeljitelja sv.

Ivana Bosca. Ovogodišnja proslava u Župi Marije Pomoćnice odvila se u znaku stoljeća salezijanske prisutnosti u Rijeci te 25. obljetnice djelovanja Salezijanske klasične gimnazije. Svečano euharistijsko slavlje u salezijanskoj crkvi predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić.

Nadbiskup je zahvalio salezijancima na svemu što su učinili u njihovoj stogodišnjoj prisutnosti u Rijeci kao i na svemu što i dalje čine, posebno njegujući svoju karizmu okupljanja i poučavanja mladih ljudi. „Slaviti blagdan don Bosca ne možemo a da se ne osvrnemo na pitanje mladih danas. Veliki su izazovi odgoja, jer danas postoje brojni drugi izvori informacija, posebno novi internetski mediji, koji roditeljima otežavaju zadaću i koji su stubokom promijenili živote mladih ljudi“, rekao je nadbiskup te objasnio da je osnovno pitanje kako mladima prenijeti prave vrijednosti. „To je moguće samo ako se tome potpuno predamo kao don Bosco, koji je bio jedinstven u svojoj ljubavi prema mladima“, objasnio je nadbiskup te zaželio svima koji s mladima rade, i posebno salezijancima i brojnim suradnicima njihove velike obitelji, da im don Bosco bude trajno nadahnuće.

Dvoje mladih, supružnici Novaković, na misi su svečano položili apostolska obećanja da će nasljedovati nauk i primjer don Bosca te živjeti autentičnu karizmu salezijanaca, te su tako službeno primljeni među zajednicu salezijanskih suradnika. Nakon mise vjernici su imali priliku odati počast i štovanje moćima don Bosca. (ika)

S. Jelena Lončar ponovo imenovana ravnateljicom Caritasa Zagrebačke nadbiskupije 2. veljače 2018.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, dekretom od 29. siječnja na prijedlog predsjednika Caritasa mons. Jurja Jerneića, ponovno je s danom 1. veljače na pet godina imenovao s. Jelenu Lončar ravnateljicom Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.

S. Jelena Lončar rođena je u Splitu 1976. godine od majke Ane i oca Nediljka. Članica je družbe Školskih sestara franjevki Splitske provincije. Prve redovničke zavjete položila je 1997. godine u Splitu. Na Studijskom centru socijalnog rada u Zagrebu diplomirala je 2003. godine, stječući zvanje diplomiranog socijalnog radnika. Godine 2004. diplomirala je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pri Institutu za teološku kulturu laika stječući zvanje diplomiranog teologa. U studenome 2006. godine zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić imenovao ju je vršiteljicom dužnosti ravnatelja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, da bi je u siječnju 2008. godine imenovao ravnateljicom Caritasa. Osim brige oko organiziranog karitativnog rada kroz raznovrsne oblike karitativnog služenja u okviru djelatnosti Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, s. Jelena kao članica različitih povjerenstava i vijeća izravno sudjeluje u promjeni socijalnih politika i mjera s ciljem poboljšanja kvalitete života potrebitih i siromašnih u društvu.

Za postignuća i doprinos razvoju i unapređenju humanitarnog rada u Republici Hrvatskoj s. Jeleni je u prosincu 2017. dodijeljena godišnja nagrada za humanitarni rad koju, kao najveće priznanje pojedincima i organizacijama istaknutim na humanitarnom području, dodjeljuje Republika Hrvatska.

86

VIJESTI • travanj 2018.

Nagrade za životno djelo akademiku fr. Stjepanu Krasiću i postumno o. Petru Perici 2. veljače 2018.

U sklopu programa proslave Feste sv. Vlaha u Kazalištu Marina Držića održana je svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika na Kandeloru, 2. veljače, na kojoj su ove godine nagrade za životno djelo dodijeljene dvojici istaknutih redovnika. Nagradu kao zahvalu za izniman doprinos u znanosti i kulturi dobio je akademik fr. Stjepan Krasić, a postumno kao zahvalu za dosljedno promicanje slobode i ljudskog dostojanstva o. Petar Perica u čije je ime nagradu primio o. Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Nagrade je uručio gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković.

Na svečanoj sjednici dodijeljene su i nagrade za godišnja postignuća, a dobitnici su Dubravka Šeparović Mušović, Ljekarna Čebulc i Udruga slijepih i slabovidnih osoba Dubrovnik. Uručio ih je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica.

Uime dobitnika okupljenima se obratio akademik Krasić koji je izrazio zahvalnost za iskazanu čast. Kazao je i kako, koliko god da su počašćeni i sretni, ipak smatraju da nisu učinili ništa osobito veliko i izvanredno. „Smatramo da je svaki građanin, ne samo po Ustavu, nego i po svojoj dužnosti, po svojoj savjesti dužan učiniti sve što može za svoj grad, zajednicu, domovinu. Grad to smo mi, građani”, istaknuo je govornik.

Dodao je i kako, osim što se ponose svojim nagradama, one za njih predstavljaju i dužnost da nastave raditi. „Istina je da se za ono što smo učinili trebalo oznojiti i koječega u životu odreći. No mi smo to učinili radosno i svjesno jer je to bila naša dužnost i obveza”, rekao je akademik Krasić.

Govoreći o o. Petru Perici, kazao je kako je ono što mu je trebala biti najveća pohvala proglašeno krivnjom, zbog čega je svoj život skončao s brojnim sugrađanima na otočiću Daksi. „On nam poput nas živih danas ne može reći hvala za nagradu, ali može učiniti nešto drugo, veće i važnije – moliti za vas”, poručio je. Na kraju je citirao i riječi dubrovačkog pjesnika fra Anselma Katića koji je rekao kako najveće blago ovoga grada nisu palače i zidine već ljudi, te uzrečicu starih Helena da je čovjek mjera svih stvari i najveća vrednota.

Među brojnom publikom u kazalištu bili su predstavnici Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanske županije, Vlade Republike Hrvatske, dubrovački biskup Mate Uzinić, rektor crkve Sv. Vlaha mons. Toma Lučić, ovogodišnji festanjuli Ivo Mazavac i Nedjeljko Zelen te nećakinje o. Petra Perice.

Predstavljena knjiga Povijest Družbe sestara Kraljice svijeta (1963. – 2013.)

3. veljače 2018.

U subotu, 3. veljače 2018. u Velikoj Gorici u dvorani Nazaret predstavljena je knjiga „Povijest Družbe sestara Kraljice svijeta, 1963.–2013”. Knjigu su predstavili prof. dr. Marijan Steiner, DI, fra Jure Šarčević, OFMCap, s. Vjera Peroš prva sestra Družbe sestara Kraljice svijeta i s. Lucija Marinović, autorica knjige. Voditeljica programa je bila Snježana Kirinić–Grubić, a glazbeni dio vodio je Dražen Kurilovčan s vokalistima i mješovitim zborom.

Pater Marijan Steiner, koji je napisao i predgovor knjige, u predstavljanju je posebno istaknuo nastanak redovničkih zajednica i odgovor utemeljitelja na poticaje Duha Svetoga te raznolikost karizmi i potrebe Crkve.

Pater je rekao: „Sestre su u prigodi svoje obljetnice odlučile sastaviti i knjigu u kojoj su željele prikazati nastanak svoje zajednice

87 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

i djelovanje kroz 50. godina postojanja.” „Knjigu pod naslovom Povijest Družbe sestara Kraljice svijeta, (1963.–2013.) napisala je s. Lucija Marinović. Opsežna građa raspoređena je u šest poglavlja, od kojih svako ima više poglavlja...” Otac Marijan je kratko predstavio svako poglavlje. Opisao je teškoće kroz koje je zajednica prolazila u svom nastajanju, kao i ljubav prema svome utemeljitelju. Pater je zaključio: „Djelo nije samo spomenik jednom Božjem djelu u našoj domovini koje će uvijek iznova rado prelistavati i čitati same članice Družbe sestara Kraljice svijeta, nego i zbornik za svakog čitatelja željnog da otkrije koliko je odlučnosti i snage potrebno u izgradji jedne crkvene institucije. I to ne samo s obzirom na sve poteškoće i zamršenosti prilikom njezina osnivanja, već i mudrosti, snage, vjere u njezinu očuvanju u daljnjem razvoju.”

Fra Jure Šarčević naglasio je vezu između apostolata sestara i posvećenog života: „Posvećeni život (općenito) i apostolat Družbe sestara Kraljice svijeta u svjetlu ove ‘Povijesti Družbe Sestara Kraljice svijeta 1963. – 2013.’ – to je pitanje o kojem me s. Terezija zamolila da nešto kažem u ovoj prigodi.

Razmišljajući što reći sažeto i bitno o ovom pitanju, posegnu sam za Konstitucijama sestara. U V. poglavlju, istina najkraćem, ali ne i ne manje važnom od ostalih, ističe se temeljna odrednica apostolskog djelovanja sestara. U br. 74. doslovno stoji: ‘Da bi sestre mogle odgovoriti svome pozivu, njihov apostolat neka proizlazi iz intimnog jedinstva s Kristom i njegovom presvetom Majkom. One rade s Kristom i za Krista’. Jako mi se sviđa ovaj broj Konstitucija. On izriče bit redovničkog života i apostolata. Bez te duboke, intimne veze i jedinstva s Kristom nema redovništva, a kamoli uspješnog apostolata”, rekao je fra Jure, dodajući da je radostan što danas može prisustvovati ovom lijepom događaju. „U vremenu u kojemu

ima puno ružnoga, ovo danas je lijep događaj, a ‘ljepota će spasiti svijet’ (Dostojevski). Čestitam Družbi sestara Kraljice svijeta na ovom odvažnom koraku i djelu... Ima i starijih redova i Provincija koje nemaju ovako nešto vrijedno. Čestitam autorici ove knjige s. Luciji Marinović i svim ostalim sestrama koje su joj pomogle pri ovom velikom poslu. Od sada pa nadalje u životu ove Družbe sestara Kraljice svijeta ovo će biti uporišna točka, nezaobilazna literatura i polazište ne samo za sagledavanje prošlosti nego i pomoć za gledanje s povjerenjem u budućnost u smislu onoga što je napisao sv. Ivan Pavao II. u VC 110. Ova je knjiga mnogo više od jedne obične povijesti Družbe. U njoj ćemo naći puno podataka o drugim događajima i ljudima iz Crkve i naše mlade Države. Tako se npr. govori o vjeronauku u školama, o neovisnoj državi Hrvatskoj, o Domovinskom ratu, o ratu u Bosni i Hercegovini, o Godini obitelji, o posjetu Pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj”, zaključio je fra Jure.

S. Vjera Peroš, prva sestra Družbe, u kratkim cje rtama predstavila početke i mukotrpan rast Družbe kao i važne točke iz života oca utemeljitelja.

S. Lucija Marinović, autorica knjige, ustvrdila je: „Gospodnje je to djelo i zato se radujem što vas mogu srdačno pozdraviti i ujedno zahvaliti na vašem dolasku.” Zahvalivši ponajprije svojim sestrama, naglasila je: „Ova knjiga je povijest svake od nas. To je naš životni hod za Isusa i za Crkvu. Uz Božju pomoć, a pod okriljem Nebeske Majke Kraljice svijeta, gradili smo i gradimo mozaik, a taj mozaik nosi ime – Družba sestara Kraljice svijeta. Hoćemo li, ili želimo li izgraditi lijepi mozaik, moramo imati kvalitetne, isječene, izbrušene kamenčiće. Svaki kamenčić ima svoje mjesto u mozaiku. Tako je nekako i s našim životima... Naš otac utemeljitelj bio je suvremenik svoga vremena do te mjere da je ostvario nešto novo što je

88

VIJESTI • travanj 2018.

odgovaralo traženju i željama Duha...” Na kraju je potaknula sestre: „Nastavimo pisati novu knjigu, gradimo mozaik života. Krist je naš Put, Istina i Život. Ne bojmo se! Ovaj svijet treba svjedoka, osobe vjere, molitve i apostolata. A apostolat je djelo Duha Svetoga. Zadatak znamo. Uz Božju pomoć spašavati duše i privesti ih Kristu”, završila je s. Lucija.

S. Terezija Šarčević, vrhovna voditeljica Družbe završila je predstavljanje knjige zahvalom svim sudionicima u stvaranju ovog velebnog djela kao i svima prisutnima, upućujući ih na jednu važnu činjenicu, naime da će u knjizi upoznati velikog čovjeka – hrvatskog sina: „Kroz ovu vrijednu knjigu, dragi i poštovani prijatelji, koju vam toplo preporučujem, upoznati ćete našega utemeljitelja Ivana Jägera, čovjeka, redovnika predanog i oslonjenog na Boga, koji je sav svoj život utrošio u vjerno služenje svetoj Crkvi, u izgradnju boljega svijeta.” (s. Marina Lukač) Stepinčevo u Karmelu u Brezovici 10. veljače 2018.

„Isus Krist odviše je jaka ličnost u povijesti svijeta, a da ne bi na se privukao pažnju čovječanstva. Nauk njegov odviše odskače nad sve nauke, što ih je svijet čuo i vidio do sada, a da se ne bi ljudi interesirali za nj. Ali nažalost mnogi zataje, kad valja priznati čitavoga Krista sa svim konsekvencijama, koje izviru iz njegove nauke. Mnogi bi htjeli biti članovi Kristove Crkve, ali neće nerazrješivost braka. Mnogi bi htjeli miran život na zemlji, ali neće zakona opraštanja... Ako Krista priznajemo svojim kraljem i svojim gospodarom, onda neka se to prije svega i nada sve odrazi u praktičnom životu. Priznajmo ga ne samo onda, kada to koristi našim zemaljskim interesima, nego i onda, kada nas to stoji žrtava”, misli su bl. Alojzija Stepinca

iz propovijedi na svetkovinu Krista Kralja, 1941. godine, a izrekao ih je u homiliji don Pejo Orkić, SDB, u subotu 10. veljače na Stepinčevo, u Karmelu u Brezovici.

Potom je, u duhu blaženika, naglasio da nije moguće pomiriti lažne ideje svijeta s naukom Isusa Krista, kako je učio i svjedočio bl.

Alojzije, već valja biti vjeran i odan Kristu Gospodinu i Crkvi. Njegovu vjernost prepoznali su i vrhovni poglavari Crkve, pape, koji su visoko cijenili Stepinčevu hrabrost, neporočnost i odanost Bogu, Crkvi i hrvatskome narodu.

Tako je blaženi Pavao VI., papa, a tada milanski nadbiskup-kardinal, rekao 12. veljače 1960., između ostalog i ovo: „Da je Stepinac htio od slobodna i ponosna čovjeka postati slijepo poslušnim slugom marksizma, mogao je postati ‘velik’ predstavnik svoga naroda. On to nije htio, i zato je morao pasti...

Stepinac neka nas uči. Neka nas nauči pouzdanju i dobroti!”

A veliki papa Nade i prijatelj Hrvata, sv.

Ivan Pavao II., u prigodi beatifikacije sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca, u propovijedi u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998., naglasio je i ovo: „Prepuni smo danas radosti u zajedničkom zahvaljivanju Bogu za novi plod svetosti što ga hrvatska zemlja pruža Crkvi u osobi mučenika Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Svete Rimske Crkve... U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama...”.

Papa Benedikt XVI., u prigodi posjeta Zagrebu, 5. lipnja 2011., kod Večernje u Stepinčevoj katedrali, prisjetio se blaženika i

89 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

rekao: „Zasluge toga nezaboravnoga biskupa bitno proizlaze iz njegove vjere: u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika... Da, postao je ‘branitelj’ Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom.”

I na kraju homilije propovjednik je, nadahnut blaženikovim mislima, zaželio svima okupljenima snažan život vjere očitovan u svakidašnjoj praksi, kao i vjernost Bogu i Presvetoj Djevici Mariji, uz hrabro svjedočenje za Ljubav i Istinu.

Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a za blagdan su se redovnice i štovatelji bl. Alojzija Stepinca pripremali devetnicom i trodnevnicom čija su misna slavlja uz prigodne homilije predvodili svećenici iz Zagreba: o. Zdravko Barić, SMM, vlč. mr. Andrija Miličević i vlč. Ivica Berdik, župnik u Botincu.

Prvi dan trodnevnice, u srijedu 7. veljače, misu je predvodio o. Zdravko Barić koji se prisjetio 20. obljetnice beatifikacije bl.

Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici. Jednako tako i riječi sv. Ivana Pavla II., pape, da je bl. Stepinac najsvjetliji lik Crkve u Hrvata, kao i kompas za hrvatski narod. Propovjednik je to prepoznao i protumačio osobito po blaženikovom bogoljublju, čovjekoljublju i domoljublju, te po njegovom štovanju i ljubavi prema Majci Božjoj. U toj spoznaji potaknuo je vjernike da se ugledaju u blaženika i da mu se preporuče kako bi ga što prije mogli zazivati kao sveca.

Ponizna molitva pred Gospodinom bila je misao vodilja drugog dana trodnevnice, u četvrtak 8. veljače, a vlč. Miličević objedinio ju je s misnim čitanjima dana i s blaženikovom molitvom pred Gospodinom u svim životnim okolnostima. Spomenuo je da je

„molitva talenat koji smo od Gospodina primili i da taj talenat možemo uvijek razvijati, prema svojim mogućnostima, u čemu nam je bl. Alojzije uzor i ohrabrenje”.

Na uočnicu Stepinčeva, u petak 9. veljače misu je predvodio vlč. Ivica Berdik. On je govorio o svrsi čovjekova života, a ta je: kako doći do svetosti, zajedništva s Bogom? Naveo je za primjer sv. Skolastiku i Benedikta, a spomenuo je i tri svećenika iz brojne katoličke obitelji Korpar: Augustina, nekadašnjeg župnika u Brezovici, Josipa i Antuna za koje je misa prikazana, a napose bl. Alojzija Stepinca, njegov životni put, kao i njegovu majku Barbaru, te je zaključio da „duhovna zvanja, dobri ljudi i sveci niču u dobrim katoličkim obiteljima, za koje molimo našeg blaženika da ih bude što više”.

U ranim popodnevnim satima hodočasnici iz Splita, štovatelji bl. Alojzija, hodočastili su u Krašić, u Stepinčev Karmel i u njegovu katedralu, pod vodstvom don Šime Doljanina i don Ivana Matkovića, napunivši ništa manje nego osam autobusa. (ika) 25. obljetnica razaranja franjevačkog samostana u Karinu 13. veljače 2018.

Jubilarna 25. obljetnica razaranja franjevačkog samostana Svete Marije Bezgrešne i samostanske crkve Bezgrešnog začeća BDM u Domovinskom ratu obilježena je u utorak 13. veljače u samostanu u Karinu u zadarskom zaleđu. Tim povodom misno slavlje za domovinu u karinskoj franjevačkoj crkvi predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Koncelebirali su fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, karinski gvardijan fra Petar Klarić, franjevci i zadarski svećenici.

“Gradimo domovinu s Božjom pomoću i da bude osjetljiva na dimenziju transcendencije i Božje prisutnosti. Zahvaljujemo Bogu za

90

VIJESTI • travanj 2018.

dar mira i slobode. Molimo za napredak u kojem će biti pravda, poštovanje i u središtu Bog s kojim gradimo budućnost. Molimo za domovinu i njene žitelje, da budu trajno zahvalni za silna djela koja nam je iskazao Gospodin. U slobodu koju nam je Bog dao ugrađeno je puno suza, žrtava i krvi.

No, brojna stradanja, žrtve i patnje imat će puni smisao ako se povežu i umreže s kalvarijskom žrtvom Sina Božjega. Prijateljstvo s Isusom bilo nam je izvorom sigurnosti u teškim danima. Ono neka ostane i zalogom naše budućnosti”, rekao je mons. Puljić u propovijedi.

S ciljem čuvanja sjećanja na žrtvu hrvatskog naroda i franjevaca u tom kraju, ta se obljetnica, drugu godinu u nizu, obilježila u spomen na 13. veljače 1993. g., kad su pobunjeni Srbi učinili veliki kulturocid rušenjem crkve i karinskog samostana koji je hrvatski spomenik kulture nulte kategorije, kao osvetničku odmazdu za poraz koji su doživjeli po djelovanju hrvatske vojno redarstvene oslobodilačke akcije ‘Maslenica’ u kojoj je poginulo 127 hrvatskih branitelja. Rušenjem samostana srpski pobunjenici htjeli su zatrti katolički i hrvatski identitet i trag u tome kraju. „Taj događaj nije važan samo za franjevce, nego za cijeli hrvatski narod, osobito za katolike Ravnih kotara, Bukovice i šire. Dogodilo se zločin, obilježavanjem činimo znak sjećanja u želji da se takvo zlo više ne ponovi. Želimo čuvati spomen u zahvalnosti Bogu, braniteljima i svima koji su nam omogućili da živimo u Hrvatskoj u miru. Zbog svog povijesnog, ustrajnog duhovnog i domoljubnog svjedočenja, samostan i njegovi franjevci kroz burnu i patničku prošlost doživljavali su teške križeve, razaranja, pljačkanja, prognanstva, ali se samostan uvijek iznova dizao iz pepela i obnavljao, usprkos razaranjima neprijatelja i protivnim vjetrovima. U tome je uvijek imao snažnu zaštitu svojih duhovnih pastira

franjevaca, provincijala, nadbiskupa i hrvatskog naroda”, rekao je fra Petar Klarić.

Karinski samostan jedan je od 122 sakralna objekta u sastavu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu koji je stradao u srbijanskoj agresiji na Hrvatsku. To je bilo najveće razaranje u njegovoj šest stoljeća dugoj povijesti. Najstariji je samostan od njih petnaest u sastavu te provincije. U taj samostan franjevci su došli 1429. g. i on je uvijek imao veliku duhovnu i nacionalnu ulogu. Npr. uprava Provincije sa svog je zasjedanja u Karinu 1797. g. poslala zahtjev caru u Beč da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom.

Samostan je bio mjesto pohoda katoličkih i pravoslavnih vjernika. Provincijal Kodžoman istaknuo je svjedočanstvo pravoslavnog paroha Vladimira Garića iz 1974. g., da je „kao nekadašnji svećenik za pravoslavne vjernike u Karinu, više puta spriječio da samostan bude srušen i zapaljen. Nažalost, želja nekih u 1990.-im godinama da učine taj barbarski čin se i ostvarila”, rekao je provincijal Kodžoman. „Htjeli bismo pamtiti samo lijepe događaje, ali život nas prisiljava da čuvamo uspomenu na ono što nas je i ražalostilo, povrijedilo. Na ovom je svetom mjestu ljudska mržnja progovorila na najokrutniji način. Samostan koji je bio poznato i priznato mjesto mira, pomoći i utjehe svakom putniku, pao je u osvetničkom pohodu dezorijentiranog agresora. Događaji kojima svjedočimo zadnjih dana i godina, još nas više utvrđuju u vjeri i nastojanju da nikad ne zaboravimo što se tu dogodilo. Ljudski je sjećati se, ljudski je i kršćanski moliti za sebe i za druge, kako se više ne bismo morali suočavati sa sličnim iskušenjima”, rekao je provincijal Kodžoman u pozdravnoj riječi, ističući „da smo kao narod i Crkva pretrpjeli velika zla, nepravde i nevolje”.

91 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Nakon mise, nadbiskup Puljić i provincijal Kodžoman otkrili su prigodnu spomen-ploču na zidu samostanskog dvorišta, na kojoj je uklesan tekst o stradanju i obnovi samostana. U toj je prigodi Kodžoman podsjetio kako je 26. kolovoza 1991. g. karinski gvardijan fra Albert Marić pješice s vrećicom u ruci, prema Pridrazi, napustio karinski samostan u 18:30 sati. Njegov posljednji čin bio je ulazak u samostansku crkvu u pratnji dvojice naoružanih srpskih vojnika. Kleknuo je pred oltar, izmolio Zdravo Marijo, rekao: „Gospe, čuvaj ovu našu crkvu i naš samostan” i pustio suzu. „Bio bi grijeh i zločin zaboraviti tu prošlost i te strašne događaje, jer vidimo što se s tom poviješću i našom prošlošću događa. Kako je ljudi olako zaboravljaju. Ljudi s tom prošlošću manipuliraju. Tu ploču otkrivamo da ostane trajni znak i podsjetnik što se s crkvom i samostanom dogodilo. Neka taj čin bude pouka da budemo zahvalni svim ljudima koji su nam omogućili slobodu i život u našoj slobodnoj Hrvatskoj. Pozivam sve da čuvaju uspomenu na sve naše poginule branitelje”, rekao je provincijal Kodžoman, izrazivši želju da se hrvatska povijest nikad ne zaboravi, u osobitoj zahvalnosti Hrvatskoj vojsci i policiji.

Nakon desetogodišnje ponovne gradnje, obnovljeni samostan i crkva u Karinu posvećeni su na Gospu od Anđela, 2. kolovoza 2006.

Nekad je u njemu postojala biblioteka od pet tisuća primjeraka knjiga, tu je djelovao studij filozofije i humanističkih znanosti i svojevremeno živjelo osamnaest profesora. Sadržaj sve te bogate i vrijedne biblioteke, dragocjene inkunabule, knjige, umjetničke slike, zavjetni darovi vjernika primani tijekom šest stoljeća njegovog postojanja su opljačkani.

Arhiv više ne postoji. Nadbiskup Puljić, provincijal Kodžoman i gvardijan Klarić pozvali su odgovorne da učine napor da se opljačkano sakralno i kulturno blago vrati, jer još ništa nije vraćeno. U tome pogledu, to je sad

najsiromašniji samostan provincije.

Srbijanski agresor najprije je samostan opljačkao, devastirao, a onda ga razorio minama kojima se ruše avionske piste. Nekoliko neeksplodiranih mina kasnije su otkrivene na ruševini samostana. Provincijal je najavio da će odlikovati francuskog časnika koji je, nakon dvije godine neizvjesnosti franjevaca koji nisu znali što se dogodilo sa samostanom, Provinciju izvijestio o devastaciji samostana u Domovinskom ratu. Taj otac osmero djece spasio je vrijednu sliku Gospe od Anđela, čuvao je u svome francuskom domu i nakon mnogo godina vratio je samostanu. „To je jedini samostan izvan Zadra u Zadarskoj nadbiskupiji koji je miniran, razoren, a bio je stjecište vjernika toga kraja. Planiramo urediti samostansku zbirku i biblioteku kako bismo samostan više otvorili kulturnoj i svekolikoj javnosti. Jubilarna, 25. obljetnica poveznica je naše mukotrpne prošlosti, razaranja i obnavljanja naše domovine i duhovne snage hrvatskog naroda u prošlosti i budućnosti. Zato hvala svima koji sudjeluju u tom obilježavanju”, rekao je gvardijan Klarić.

Provincijal Kodžoman zahvalio je ondašnjoj Vladi RH koja se zauzela da se samostan obnovi i provincijskoj upravi toga vremena na čelu s tadašnjim provincijalom fra Željkom Tolićem, tadašnjem karinskom gvardijanu fra Frani Samodolu, Miljenku Domjanu, koji je bio glavni konzervator i nadgledao proces restauracije, Ministarstvu kulture RH, Konzervatorskom zavodu Zadar, znanim i neznanim dobročiniteljima koji su pomogli da samostan otvori novu stranicu.

Cijeli događaj glazbeno je animirala klapa HRM-a „Sveti Juraj”. Među uzvanicima su bili i general bojnik Mladen Fuzul, izaslanik Ministarstva obrane RH, gradski i općinski čelnici te hrvatski branitelji. Za sve sudionike Hrvatska vojska je pokraj samostana podi-

92

VIJESTI • travanj 2018.

gla šator i skuhala grah. Obljetnica je počela hodnjom sudionika sa stjegovima postrojbi od raskrižja u Donjem Karinu do samostana.

Potom su izaslanstva položila vijence i svijeće na franjevačku grobnicu ispred samostana, a fra Petar je izmolio molitvu odrješenja za sve pokojne i preminule franjevce. Inače, iz Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, između 1942. i 1948. godine ubijeno je 44 braće franjevaca, mnogi među njima u mladoj životnoj dobi. (ika) “Apostolsko djelovanje hrvatskih sestara u inozemstvu” 15. veljače 2018.

Iz tiska je u nakladi Hrvatske matice iseljenika upravo izišla knjiga „Apostolsko djelovanje hrvatskih sestara u inozemstvu” autora fra Joze Župića. Riječ je o zbirci njegovih izabranih publicističkih radova sestrinske tematike uz prateću fotografsku građu, uključujući i ostale slikovne priloge poput faksimila izvorne korespondencije časnih Majki i ostalih crkvenih poglavara i poglavarica s redovnicama.

Rezultat Župićeva istraživačkog novinarstva o djelovanju redovnica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Njemačkoj je od svibnja 2015. do studenoga 2017. objavljivao Hrvoje Salopek, glavni urednik mjesečnika Matica, čiji je izdavač Hrvatska matica iseljenika. Župićeva knjiga fokusirana je na pečalbu redovnica iz 20 redovničkih zajednica Hrvatske i BiH, otkrivši da je više od 880 sestara u Njemačkoj ugradilo svoje živote u misijama, dječjim vrtićima, ustanovama socijalne i zdravstvene skrbi – učeći drugi jezik uz težak fizički rad.

Knjiga se može podijeliti u tri dijela. U prvom, najopsežnijem dijelu knjige raspoređeno je dvadesetak zasebnih tematskih jedinica u kojima se prikazuje djelovanje redovničkih zajednica. Objavljena je i zanimljiva crtica

o sestri Juliji Vidmar iz misije u Rosenheimu. U drugom dijelu knjige objavljen je prilog pod naslovom „Hrvatske redovnice u Zapadnoj Europi“ iz pera mons. Vladimira Stankovića. Slijedi treći dio Župićeve knjige s popisom autorovih objavljenih članaka o sestrama s iscrpnom bilješkom o autoru.

Franjevačke pučke misije u Karlovcu 18. veljače 2018.

Franjevačke pučke misije započele su u nedjelju 18. veljače u Župi Presvetoga Trojstva u Karlovcu, kojom upravljaju franjevci. Svečanu misu predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško koji je uime zagrebačkog nadbiskupa pristiglim misionarima podijelio „poslanje” za ove misije.

Na kraju euharistijskog slavlja vjernicima se obratio koordinator Franjevačkih pučkih misija fra Ivan Matić koji je najavio program koji ih očekuje, a zatim su se svih petnaest misionarki i misionara ukratko osobno predstavili vjernicima. Osim franjevaca Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda, u ovim misijama sudjeluju i franjevke od Bezgrešne iz Šibenika te sestre svetoga Križa sa sjedištem u Đakovu. (ika) Korizmeni susret svećenika, redovnika i redovnica Porečke i pulske biskupije 19. veljače 2018.

Korizmena duhovna obnova za svećenike, redovnike, redovnice porečke i pulske biskupije održana je 19. veljače u Pazinskom kolegiju u Pazinu. Nakon molitve Trećeg časa, razmatranje je održao o. Gaudencije Vito Spetić, pavlin iz Svetog Petra u Šumi na temu „Shvaćanje posta u vidu priprave za Uskrs”. Voditelj se najprije osvrnu na biblijsko shvaćanje posta, kako u Starom tako i Novom zavjetu. Potom je progovorio o postu u nauku papa Pavla VI., Ivana Pavla II. te Benedikta XVI. Kako postiti vječno je

93 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

pitanje, ne samo nas katolika danas, nego i svih religija. Ostaje pitanje čemu dati prednost: postu od hrane – suzdržavati se od nečega ili paziti na svoje riječi, djela, ponašanje… Post je ispravan ako je usklađen, ako postimo s ispravnom nakanom – naglasio je o. Gaudencije. (ika) Redoviti provincijski kapitul Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca 19. veljače 2018.

U ponedjeljak 19. veljače započeo je Redoviti provincijski kapitul Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca kojemu predsjeda fra Marco Tasca, generalni ministar Reda.

Euharistijsko slavlje u 10 sati predvodio je fra Josip Blažević, provincijalni ministar, koji je u homiliji istaknuo da slavljenje Kapitula nije tek pravni događaj, nego prvenstveno duhovno-karizmatski susret, mjesto evanđeoskoga raspoznavanja i susretište autentičnog bratstva.

Nakon zaziva Duha Svetoga i provjere prisutnosti braće kapitularaca Kapitul je izglasao predloženog tajnika fra Zlatka Vlaheka.

Potom je generalni ministar otvorio Redoviti provincijski kapitul koji je započeo sa svojom Prvom sjednicom. U nastavku su, kako je predviđeno Pravilnikom za slavljenje redovitoga provincijskog kapitula, izabrana radna tijela Kapitula (predsjedničko vijeće, komisija za razna pitanja, komisija za pregledavanje računa i moderator) te su fra Milan Holc, generalni vizitator, i fra Josip Blažević, provincijalni ministar, pojedinačno iznijeli svoje izvješće o generalnoj i provincijskoj vizitaciji obavljenoj u 2017. godini.

U utorak 20. veljače nastavljena je druga sjednica Redovitoga provincijskog kapitula Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Cilj ove sjednice nije toliko

analiza kapitularnih izvješća koliko provjera života i djelatnosti Provincije u proteklom četverogodišnjem razdoblju. Ova provjera je važno i neodrecivo pravo i dužnost provincijskog kapitula.

Izvješća su iznijeli provincijski ekonom fra Tomislav Glavnik i egzaktor fra Željko Klarić. Uslijedila su izvješća iz odgojnih ustanova: klerikat – fra Nikola Šantek, malo sjemenište – fra Josip Petonjić, postulatura – fra Stjepan Brčina. Nacionalni duhovni asistent fra Vladimir Vidović iznio je izvješće o radu OFS-a i Frame, a fra Zdravko Tuba o djelovanju Udruge „Vojska Bezgrešne“. Provincijalni ministar fra Josip Blažević iznio je izvješće o radu Komisije za odgoj i izobrazbu braće, o Veritasu, čiji je glavni i odgovorni urednik, te o radu Povjerenstva za ekumenizam i međureligijski dijalog „Hrvatski areopag”. Fra Josip Petonjić izvijestio je Kapitul o aktivnostima promicatelja duhovnih zvanja, a fra Stjepan Brčina o misijskom djelovanju. Predsjednik Komisije za ekonomiju i gradnju fra Tomislav Glavnik izvijestio je braću o svojemu radu te o Domu sv. Maksimilijana Kolbea; fra Ivan Karlić o djelovanju povjerenika za kulturno blago Provincije; fra Ljudevit Maračić o radu provincijskoga arhivara; fra Vladimir Vidović o radu povjerenika za pravdu, mir i ekologiju; a fra Martin Jaković o pučkoj kuhinji i Domu sv. Antuna Padovanskoga.

Na kraju čitanja svakog pojedinog izvješća uslijedila je kratka rasprava u kojoj su braća iznosila svoja zapažanja i primjedbe, kako je i predviđeno Pravilnikom, te tražila eventualna pojašnjenja o iznesenim tvrdnjama što ih izvješća sadrže.

Po završetku radnoga dijela, kapitularci su u crkvi sv. Antuna Padovanskoga koncelebrirali euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Miljenko Hontić. Župnik fra Martin Jaković pozdravio je koncelebrante, među kojima posebino generalnog ministra, te izrazio

94

VIJESTI • travanj 2018.

nadu da će ovo euharistijsko slavlje po zagovoru sv. Antuna donijeti mnoge plodove za Provinciju i za hrvatski narod.

U prigodnoj homiliji fra Hontić se osvrnuo na misno Evanđelje u kojem nalazimo pouku kako treba moliti, te je naglasio da je korizma na poseban način vrijeme molitve.

Na prvom mjestu Isus nam govori da ne blebećemo, da ne trošimo riječi uzalud, jer naš Bog već unaprijed zna što nam je potrebno, rekao je propovjednik, te ukazao na novinu u Isusovoj molitvi. „Za razliku od dotadašnjih molitava, On uči da Svemogućeg Boga, Stvoritelja svega smijemo zvati svojim Ocem. Štoviše, poziva nas da mu tepamo ‘Abba’”. Stoga, „ta novost je u posebnom odnosu prema Bogu i našem stavu u molitvi.

Ako je naš stav ispravan, onda u tom odnosu nema straha, nije potrebno izmišljati što ćemo govoriti Bogu, nije potrebno nešto činiti da bismo ga umilostivili, zadovoljili nekakve uvjete, već je jednostavno potrebno prepustiti mu se, posvijestiti sebi Njegovu ljubav i u tom stavu sušati Njegovu riječ, te dozvoliti da nas ta Njegova riječ mijenja”.

Nadalje je naglasio kako središte naše molitve treba biti Gospodin, a ne naši sebični interesi i prohtjevi. „Trebamo malo pomalo usvajati njegov mentalitet, a to znači da živimo predanje i povjerenje u Božju ljubav u svakoj situaciji i svakom trenutku svog života i da otkrivamo što Bog želi učiniti po nama. To, pak, nam pomaže da shvatimo da imamo braću koju on također ljubi. I zato mi kršćani ne možemo biti individualisti, jer imajući jednog Oca znamo da imamo mnogo braće. Sve to podrazumijeva da unatoč našim slabostima i grijesima imamo snagu i volju oprostiti jedini drugima, jer nam svima oprašta naš Otac. Koliko ćemo biti spremniji oprostiti, toliko ćemo biti više sinovi Oca nebeskoga.”

U srijedu 21. veljače nastavljeno je zasjedanje Redovitoga provincijskog kapitula Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. U prijepodnevnim satima braća su u radu po skupinama raspravljali o molitvenom i bratskom životu, franjevačkom identitetu, početnoj i trajnoj formaciji, pastoralnom djelovanju i apostolatu te misijskom djelovanju u odnosu na prošli Četverogodišnji plan i program (od 2014. do 2018. godine) te su u prvom dijelu poslijepodnevnoga rada iznijeli svoja izvješća.

Na svojoj trećoj sjednici, koja je započela zazivom Duha Svetoga, Redoviti provincijski kapitul ponovo je izabrao za provincijalnog ministra fra Josipa Blaževića za razdoblje od 2018. do 2022. godine.

Fra Josip Blažević rođen je 16. ožujka 1969. godine u Šiškovcima pokraj Vinkovaca. U Red franjevaca konventualaca stupio je nakon završetka srednje škole i odsluženja vojnog roka 1988./89. godine.

Prve redovničke zavjete položio je 25. kolovoza 1991. u Cresu, a svečane 4. listopada 1994. u Zagrebu. Diplomirao je 1995. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu godine. Za svećenika ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup i metropolit, 29. lipnja 1996. godine u Zagrebu. Od 1996. do 2000. godine vrši službu župnoga vikara u Župi Sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu.

Od 2000. godine nastavlja poslijediplomski studij na Papinskom sveučilištu „Gregoriana” u Rimu. Licencu iz fundamentalne teologije postigao je 2002. godine s temom Vjera kao terapija. Sučeljenje kršćanskoga gledišta i nauka Sri Sathya Sai Baba. Na istom sveučilištu nastavlja doktorsku disertaciju dok nije zbog pastoralnih potreba u Provinciji 2003. premješten na službu župnoga vikara u Župu Bezgrešnoga Srca Marija u Vinkovce. S najvišom ocjenom (summa

95 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

cum laude) doktorirao je 2009. godine na spomenutom sveučilištu s temom Iskustvo ljudskoga tijela u međukulturalnome kontekstu. Kritičko sučeljavanje teorija o „energijskim centrima” (čakrama) i filozofsko-teoloških spoznaja Maxa Schelera i Karola Wojtyle.

Autor je više knjiga (Proroci Novog dobra, Sai Baba i/li Isus Krist, Joga i kršćanstvo, Sve što katolik treba znati o reikiju, Halloween – poganstvo staro i novo) te enciklopedijskog priručnika New age i kršćanstvo. Organizator je simpozija, seminara, studijskih putovanja te urednik više zbornika. Bio je duhovnik zagrebačke podružnice Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, član Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za nauk vjere, član Etičkoga povjerenstva Psihijatrijske bolnice Vrapče itd.

Od 2006. godine vrši službu magistra klerika i sudjeluje u radu uprave Provincije, a 2010. godine izabran je za vikara Provincije. Od 12. ožujka 2014. godine vrši službu provincijalnoga ministra i glavnoga i odgovornog urednika izdavačke kuće i časopisa Veritas.

Provincijalnome ministru od srca čestitamo i želimo mu da ga Duh Sveti vodi i nadahnjuje u upravljanju provincijom kako bi je usmjerio prema što iskrenijem i vjernijem nasljedovanju Krista po primjeru sv. Franje.

U četvrtak 22. veljače nastavljena je treća sjednica Redovitoga provincijskog kapitula Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Nakon izbora fra Josipa Blaževića za provincijalnog ministra u razdoblju od 2018. do 2022. godine, održan je rad po skupinama na temu budućnosti Provincije na kojemu su izneseni prijedlozi kako usavršiti bratski i molitveni život te pastoralne aktivnosti.

U poslijepodnevnom dijelu pristupilo se izglasavanju od provincijalnog ministra predloženih članova definitorija. Izabrani

su: fra Tomislav Glavnik – vikar, fra Ljudevit Maračić – tajnik, fra Vitomir Glavaš – ekonom, fra Stjepan Brčina – egzaktor te fra Ivan Bradarić.

“Provincijski se kapitul, normalno, slavi u dva dijela (usp. Gen. stat. 133). Vrijeme između prvoga i drugog dijela mora biti posvećeno pripremi radnoga predloška za izradu četverogodišnjega provincijskog plana (ČPP), kao i prijedloga ili odluka o posebnim temama ili pitanjima, o čemu će se na provincijskom kapitulu morati raspravljati i što će morati biti odobreno. Prikladno je da radni predložak pripremi provincijalni ministar sa svojim definitorijem; u tome mogu tražiti pomoć komisije ad hoc. Dobro je, osim toga, da provincijalni ministar prije drugoga dijela posveti prikladno vrijeme odabiru gvardijana, magistara sjemeništa itd., koji će morati biti imenovani na šestoj sjednici kapitula.” (Pravilnik za slavljenje redovitoga provincijskog kapitula, br. 138) (JI) Korizmena duhovna obnova za svećenike i redovnike u Dubrovniku 21. veljače 2018.

Korizmena duhovna obnova za svećenike i redovnike održana je u srijedu 21. veljače u Biskupskom sjemeništu u Dubrovniku.

Predvoditelj duhovne obnove bio je don Marko Stanić, dekan Pelješkoga dekanata i župnik Župe Pomoćnice Kršćana u Orebiću.

U prigodnom razmatranju dekan Stanić potaknuo je svećenike da promišljaju o odgovoru na pitanje jesu li sretni, te ih je podsjetio na lijepe strane svećeničkog poziva, ali i na poteškoće i nerazumijevanja s kojima se u praksi susreću.

Ustvrdio je kako „postoji sreća u življenju svećeničkog i redovničkog poziva i ta sreća jest i mora biti izvor našeg propovijedanja: i riječju i životom. Nije riječ o neograničenom veselju niti o neumornoj dobroćudnosti.

96

VIJESTI • travanj 2018.

To je radost koja uključuje sposobnost i ražalostiti se”. Ta je sreća svjedočanstvo suživota s Bogom.

Potičući na razmišljanje o osobnom odgovoru, predavač je kazao: „Jeste li sretni? Ovo bi pitanje zapravo trebalo glasiti: Jesi li sretan? I kao da čujem odgovore, gromoglasni huk odgovora, pokrijepljenih životom i godinama provedenim u raznim župama, raznim samostanima, manjim i većim mjestima, ovdje u našoj biskupiji ili diljem domovine i svijeta, ovdje od Vitaljine i Dubravke do Dola i Lastova”.

Dodao je kako svećenici i redovnici, kao i drugi ljudi, žive i od svojih vlastitih priča jer su svoj život od trenutka ređenja utkali u život i povijest biskupije ili redovničke zajednice i tako je njihov život dobio novu dimenziju. „Tako smo stvorili posebnost, koja u zajedništvu s drugima prepričava vlastiti hod i tvori posebnu obitelj, prepoznatljivu po različitim velikim i malim osobnostima i odzvanja melodijom sviranom različitim glazbalima i notama, ali zajedno daju odgovor na pitanje: tko su to oni, za koje Isus hoće da budu ‘sol zemlje i svjetlo svijeta’?!

Tko su i kakvi su to ‘oni’?”

Potom je naglasio značenje toga biti sol i biti svijetlo, te svećenike kroz tekst fra Žarka Relote suočio sa svakodnevnim poteškoćama u življenju svećenstva „u odnosu na druge“, jer su se očekivanja od svećenika toliko promijenila te autor teksta tvrdi kako je stvarno „došao u krizu identiteta i uistinu više ne znam kako živjeti svoje svećeništvo“. Kao primjer je naveo činjenicu da se umjesto osobnog razgovora sa svećenikom o krštenju djeteta, njegovu ulasku u kršćansku zajednicu i dubokom značenju koje to ima za obitelj, krštenja naručuju putem telefona kao da se naručuje pizza. Govorio je i o onim drugim, svijetlim stranama svećeničkog života koje vjernici

vide, prepoznajući u svećeniku „čovjeka koji nema svoje obitelji, ali pripada svim obiteljima” jer s njima dijeli njihove najvažnije trenutke života. Dekan Stanić zaključio je riječima o sreći koja unatoč svemu postoji u srcima svećenika i o kojoj se šuti, a ona izvire iz njihove blizine s Bogom.

Na početku susreta sve okupljene pozdravio je generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić koji je kazao kako je dobro da korizmene i adventske duhovne obnove svećenicima i redovnicima predvode upravo svećenici koji tu djeluju. Pozdravima se pridružio i dubrovački biskup Mate Uzinić koji je, između ostaloga, potaknuo svećenike da vjernicima preporuče cjelodnevno (od 8 do 19:30 sati) euharistijsko klanjanje, koje se, ako ima prijavljenih, produljuje i na cjelonoćno klanjanje, u kapeli Sv. Josipa u Gradu. Klanjanje pred Presvetim održava se svakog četvrtka u korizmi, a organizira ga Karmel Božjeg milosrđa s Kalamote.

Svećenici i redovnici kao i oni koju se pripravljaju za svećenstvo molili su zajedno časoslov, imali su prigodu za ispovijed te su zajedno slavili euharistiju u kapelici Sjemeništa, a misu je predvodio i na njoj propovijedao biskup Uzinić. (ika) Predavanje o glazbeniku dr. fra Bernardinu Sokolu 21. veljače 2018.

Predavanje o poznatom glazbeniku dr. fra Bernardinu Sokolu naslovljeno „Život u kutiji OZN-e” održao je dr. fra Stipe Nosić u srijedu 21. veljače u samostanu Male braće u Dubrovniku.

Predavač je podsjetio na životni put ubijenog glazbenika koji je rođen 20. svibnja 1888. u Kaštel Sućurcu, a za svećenika zaređen 1912. Najprije je 1913. djelovao kao profesor u Franjevačkoj gimnaziji

97 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

na Badiji, a školsku godinu 1913/14. bio je profesor u Franjevačkoj gimnaziji na Košljunu na otoku Krku. Već 1915. nastavio je studij glazbe na „Akademie für Musik und darstellende Kunst” u Klosterneuburgu kod Beča. Istovremeno je na Augustinskoj teologiji učio crkveno pravo, moral, pastoral i liturgiku. Završne ispite položio je 1917. i postao učitelj pjevanja, zborovođa i orguljaš. Koncem 1917. došao je u samostan Male braće u Dubrovnik. Tu je na Franjevačkom teološkom učilištu predavao moralku, crkveno pravo i glazbu. U to vrijeme predavao je (od 1918.) i glazbu na Dubrovačkoj državnoj gimnaziji. U samostanu Male braće ostao je do 1924., kada je otišao u Rim na daljnje teološko i glazbeno usavršavanje. Teologiju je doktorirao 6. travnja 1925. na Sveučilištu u Rimu, a u istom gradu na Papinskoj višoj glazbenoj školi 30. lipnja 1926. završio je studij muzikologije. Od 1927. do 1932. predavao je kao honorarni docent koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Na Badiju se ponovo vratio 1932., djelujući kao nastavnik glazbe na tamošnjoj Franjevačkoj gimnaziji. U Zagreb je otišao 28. lipnja 1941., gdje je doživio blaži moždani udar. Na Badiju se opet vratio 19. veljače 1944., a odande su ga 28. rujna odveli partizani. Nedugo zatim njegovo je tijelo more izbacilo na plažu u Orebiću, i skupina mještana ondje ga je pokopala u napušten mitraljeski rov.

Dr. Nosić govorio je o glazbenoj karijeri franjevca i glazbenika Sokola, koji je još za života ušao u strane stručne leksikone.

Posebno uspješan bio je kao izdavač glazbenih zbirki. Tu se ističe njegov glazbeni niz „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu – Zbirka za crkvenu i svjetovnu glazbu”, koji je izdavao od 1929. do 1941., i u koji je doživio objavljivanje osamdeset brojeva. Potom je govorio o nedavno pronađenim dokumen-

tima u dosjeu o franjevcu Sokolu u arhivu OZN-e (Odjela za zaštitu naroda) te predstavio okupljenima sadržaj dosjea, u kojem nema Sokolova datuma rođenja, nema optužbe, nema osude ni „smrtnog lista”. U njemu se nalazi samo njegovo svojevrsno oproštajno pismo te mali novinski isječak s člankom o njemu, u kojem autor „D“ navodi citat iz pjesme koju je Sokol uglazbio: „Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat na svom bit će svoj!“ U mapi se nalazi i njegova objavljena zbirka br. 7 „Crkvene skladbe“ (za jedan glas uz pratnju orgulja). Kao optužnica može se shvatiti taj kratki novinski članak objavljen u Hrvatskom glasu 5. kolovoza 1941. s naslovom „Desetgodišnjica glazbenih izdanja o. dra Bernardina Sokola”. U njemu su podcrtani navedeni stihovi, koje su djelatnici OZN-e povezali s tadašnjim poglavnikom Antom Pavelićem.

Istina je, međutim, da se tu ne radi o pjesmi Paveliću, nego o pjesmi Mihe Jerinića s naslovom „Himna Ante Starčeviću”, koju je Sokol uglazbio i objavio u zbirci Hrvatsko selo pod br. 61. „Fama” da je Sokol ispjevao pjesmu Anti Paveliću živjela je u Sokolovo vrijeme i koštala ga je života.

Sokolov subrat zaključio je da se posmrtni ostaci nevino optuženog i bez suđenja ubijenog glazbenika Sokola nalaze na plaži u Orebiću pune sedamdeset četiri godine, koliko i dokumenti o njemu u kutiji OZN-e, i da bi napokon bilo vrijeme da se pronađu i ekshumiraju, kako bi ga se na uljudbeni i kršćanski način moglo pokopati.

Predavanje je održano kao priprema za slavlje 130. obljetnice rođenja ubijenog glazbenika, koje će biti upriličeno u svibnju u njegovu rodnom mjestu i u Splitu. (ika)

98

VIJESTI • travanj 2018.

Otvoren znanstveni simpozij „Stoljeće salezijanske karizme u Rijeci (1918.

– 2018.)”

22. veljače 2018.

„S proslavom obljetnica započeli smo na blagdan Bezgrešne, a završit ćemo blagdanom Marije Pomoćnice. Neka Marija Pomoćnica koja je bdjela i koja i sada bdije, bdi i ubuduće nad radom salezijanaca i salezijanske obitelji u Rijeci, ali i cijeloj okolici”, rekao je provincijal Hrvatske salezijanske provincije Sv. Ivana Bosca don Pejo Orkić otvarajući u četvrtak 22. veljače u dvorani Salezijanske klasične gimnazije s pravom javnosti znanstveni simpozij u povodu stoljeća salezijanske prisutnosti u gradu Rijeci te 25 godina djelovanja Salezijanske klasične gimnazije s pravom javnosti.

Prigodnu riječ uputio je ravnatelj salezijanske zajednice don Dragutin Detić. Podsjetio je da se za dolazak salezijancaa zalagao i biskup Mahnić, te da su u povijesti veliki doprinos dali mađarski, talijanski i slovenski salezijanci, osobito nakon Drugog svjetskog rata kada hrvatski salezijanci ulažu velike napore da bi se kao zajednica održali i ostali vjerni odgojnoj karizmi. Što više upoznaje karizmatsku prisutnost salezijanaca kroz ovih sto godina, to više čovjek dolazi do spoznaje kako je Bog velik u svojim djelima i kako je Marija Pomoćnica uvijek bdjela nad Rijekom i salezijanskim djelom svojim zagovorom, poručio je don Detić. Riječi zahvale riječkim salezijancima za dosadašnji apostolat uputio je riječki nadbiskup Ivan Devčić. Poželio im je da ustraju u svome radu i podsjetio ih na hrabrost koju su imali u vremenima dolaska u Rijeku i osnivanja škole koja je danas respektabilna obrazovna ustanova u gradu Rijeci.

Salezijanci su u Rijeku došli 6. siječnja 1918. u vrijeme nepovoljnih društveno-političkih prilika, rekao je don Marinko Ivanković u

uvodnom predavanju simpozija govoreći o povijesti dolaska salezijanaca. U povijesnom presjeku podsjetio je da je prvi zapis o salezijancima u ovom kraju pronađen u oporuci riječkog župnika Gaetana Bedinija iz 1896. godine. On je ostavio veću svotu novca za izgradnju zavoda za odgoj siromašnih dječaka u Rijeci, a sa željom da tu ustanovu vode salezijanci. Kronike donose i izvješća o pismu riječkog guvernera Ladislava Szaparyija, četiri godine kasnije, koji don Boscovom nasljedniku Mihovilu Ruiju piše o tome kako je čuo da postoje želje za otvaranjem odgojne ustanove u Rijeci. No, tek koncem 1906. godine dolazi do konkretnijih pomaka. Dobrotvorno društvo „Marija“ riječkim salezijancima ustupa svoju kuću, kapelu i imanje na području današnje Župe Marije Pomoćnice. Ključnu ulogu u pripremi dolaska salezijanaca imao je kateheta Mate Balas koji je i osobno putovao u Torino i s vrhovnim poglavarom don Albertom i njegovim vijećem dogovarao potrebne korake za dolazak prvih salezijanaca: don Angela Melchiora, don Mihaela Kiša, Fiorella Albertinija i Giovannija Martinellija, rekao je između ostaloga don Ivanković.

Simpozij se održava u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji, zgradi koju su salezijanci 1934. godine preuzeli od talijanskog Crvenog križa i kao odgojno-obrazovnu ustanovu otvorili 1960. godine. Do 1992. g. djelovala je kao Salezijanska srednja vjerska škola za pripremu svećenika. Godinu dana kasnije otvara se i za ostale učenike, a službeni naziv dobiva 1995., kazao je ravnatelj Gimnazije don Niko Tunjić. Školu pohađa 280 učenika i u tijeku je nadogradnja Škola koja će omogućiti da ovu priznatu srednjoškolsku obrazovnu ustanovu pohađa više od 300 učenika. „Dovršetak gradnje i blagoslov će biti u svibnju kada će nam doći i vrhovni poglavar. Proslavu obljetnica nastavit ćemo i narednih mjeseci. U ožujku ćemo imati Ok-

99 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

rugli stol, u travnju susret svih bivših učenika Gimnazije, početkom svibnja nadamo se da ćemo imati promociju Spomenice koja je u pripremi, a 25. i 26. svibnja imali bi proslavu na kojoj bi vrhovni poglavar blagoslovio Školu i ohrabrio nas za dalji rad.“ Simpozij će biti zaključen u petak 23. veljače u 18:30 svečanim misnim slavljem u župnoj crkvi Marije Pomoćnice. (ika) 140. obljetnica zavjeta Riječke Majke u Trećem redu sv. Franje 22. veljače 2018.

Postulatura službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić u suradnji s riječkim bratstvima Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) u četvrtak 22. veljače u svetištu Majke Božje Trsatske organizirala je program obilježavanja 140. obljetnica zavjeta Riječke Majke u Trećem redu sv. Franje.

O Mariji Kozulić i njezinoj povezanosti s Franjevačkim svjetovnim redom, u auli Ivana Pavla II., govorila postulatorica kauze s.

Dobroslava Mlakić. Nakon predavanja, euharistijsko slavlje s nakanom za proglašenje blaženom Marije Krucifikse predvodio je fra Matija Koren, a liturgijsko slavlje animirale su pjevanjem rođene sestre Barbara i Maristela Benigar sa svojom majkom Marijom Brezac Benigar. Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom predvodio je fra Mario Zubak, župnik Župe Sv. Jurja.

“Predstaviti Mariju Kozulić kao franjevačku trećoredicu nije teško, iako ona potječe iz bogata roda Kozulića, brodovlasnika i brodograditelja, oni su gotovi svi mahom bili franjevački trećoredci i kao takvi oporučno su ostavljali svoja dobra crkvenim i karitativnim ustanovama”, rekla je s. Dobroslava govoreći o razlogu ovog susreta na Trsatu. Svoju duhovnost Marija je produbila kada je u svojoj 26. godini pristupila Trećem pokorničkom Redu sv. Franje, ovdje

u svetištu Majke Božje Trsatske, 4. siječnja 1877. i obukla trećoredsko odijelo uzevši ime s. Eleonora, a zavjete je položila na današnji dan 22. veljače 1878. godine, točno prije 140 godina.

Franjevačku misiju pomaganja siromašnima i potrebnima Marija je nastavila tijekom cijelog svog života, a vrhunac je doživjela utemeljenjem Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. „Po njezinu laičkom apostolskom angažmanu u Crkvi i svijetu vidim je kao preteču II. vatikanskog koncila i smatram da je ona prethodnica današnjih angažiranih vjernika laika, u pastoralno-karitativnosocijalnom i odgojnom radu u našemu gradu Rijeci i riječkoj Crkvi i da od nje i danas, devedeset pet godina poslije njezine blažene smrti, imamo što naučiti i pronaći nadahnuće jer je i danas potrebno djelovati istom revnošću, apostolskim ili misionarskim zanosom“, zaključila je s. Dobroslava.

Zaključen znanstveni simpozij o stoljeću salezijanske prisutnosti u Rijeci 23. veljače 2018.

“Salezijanac je pozvan od Boga na služenje”, istaknuo je ravnatelj Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci don Niko Tunjić u petak 23. veljače predvodeći svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Marije Pomoćnice u povodu završetka dvodnevnog znanstvenog simpozija „Stoljeće salezijanske karizme u Rijeci (1918. – 2018.)”.

Vjernicima je poručio da Bog ne poziva masu, kako su to činili tijekom povijesti različiti demagozi, nego svakog čovjeka posebno kao jedinog svog sugovornika. Na početku Božje spasiteljske ekonomije ne stoji kolektiv, nego osoba. Naravno, Bog odabire pojedince kako bi ih poslao u zajednicu, poput Abrahama, Mojsija ili apostole, ali poziva i nas da prizovemo mlade u Božje Kraljevstvo. Osim toga nema pravog

100

VIJESTI • travanj 2018.

zajedništva u poslanju ako pojedinac nije osjetio vlastiti Božji poziv, kazao je propovjednik. „Time što Bog poziva pojedinačno, ne povlađuje sebičnoj zatvorenosti u ljudski ‹ego›, nego zasniva kršćanski personalizam – koji je jedan od bitnih načela katoličkog socijalnog nauka – kao i dijalošku osobnost čovjeka. Samo osobe ili zrele ličnosti mogu dati partnerski odgovor na Božji poziv.“ Kao primjer istaknuo je don Bosca koji je u svakoj mladoj osobi gledao Božji poziv koji smjera u srce. Da Bog ljubi pojedinca primjetno je i kod svih svetaca jer je to bio preduvjet njihovog pastoralnog pohoda i uspjeha.

To uvjerenje omogućilo je don Boscu da se u Oratoriju posveti svakom pojedincu, kazao je don Tunjić. Na tom tragu potaknuo je vjernike na iskreniji odnos prema bližnjima.

Tek kad osjećamo da nam netko osobno pristupa, kad drugoga doista slušamo i iskreno suosjećamo, tada naše vrijeme provedeno s tom osobom nije površno i izgubljeno. S tim u vezi, srž salezijanske pedagogije je prevencija koja se sastoji u praćenju pojedinca na njegovom putu. On je najvažniji i najdragocjeniji od svih projekata. Tako je postupao i Isus o čemu svjedoče brojne prispodobe, poput one o dobrom pastiru i izgubljenoj ovci, rekao je don Tunjić. „Don Bosca su njegovi mladi na ramenima nosili iz Oratorija. Toliku simpatiju uživa samo onaj koji zaista ljubi.“ Zaključujući propovijed istaknuo je važnost subjektivnosti zajedništva za izgradnju pojedinca i kao primjer naveo orkestar u kojemu muzicira stotinu glazbenika. Da bi njihovo zajedničko djelo uspjelo, svaki od njih prošao je ne samo dugo i naporno obrazovanje, nego je i vrijedno vježbao na svom instrumentu.

Tako je i u zajedničkom životu zajednice s velikim ciljevima. Potrebno je da svatko od nas radi na svom usavršavanju i svojoj moralnoj i duhovnoj zrelosti. Svatko je pozvan da prinese svoj dio, zaključio je don Tunjić.

Proslava stoljeća salezijanske prisutnosti u gradu Rijeci te 25 godina djelovanja Salezijanske klasične gimnazije s pravom javnosti nastavit će se narednih mjeseci. Riječki salezijanci u ožujku će organizirati okrugli stol, u travnju susret svih bivših učenika Gimnazije, početkom svibnja imati će promociju Spomenice koja je u pripremi, a 25. i 26. svibnja proslavu na kojoj će sudjelovati vrhovni poglavar Salezijanske družbe. (ika) Poziv na molitvu za hrvatske misionare koji djeluju u DR Kongo 23. veljače 2018.

Papa Franjo pozvao je vjernike na poseban Dan molitve i posta za mir 23. veljače s posebnom nakanom molitve za sve zemlje koje pate od ratnih sukoba i nasilja, osobito za stanovništvo Demokratske Republike Kongo i Južnog Sudana. Na ovu inicijativu ukazuju i Papinska misijska djela u Republici Hrvatskoj, pozivajući na molitvu za hrvatske misionare koji djeluju u DR Kongo – fra Iliju Barišića, s. Blaženku Barun, s. Eriku Dadić, s. Mirabilis Višić, s. Mirjam Penić, s.

Mislavu Prkić, s. Romanu Baković, s. Samuelu Šimunović i s. Adrianu Galić.

Nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj vlč. Antun Štefan naglašava kako ljudi u tim zemljama već desetljećima žive u ratnim uvjetima. „Događaju se neopisivo velika zla i ne vidi se izlaz iz takvih situacija. Kada govorimo o političarima, koji bi se trebali brinuti za društveno dobro, nitko od njih nema snage preuzeti vodstvo i zalagati se za mir. Ljudi žive u strašnim uvjetima – gladi i bolesti, a najviše u strahu jer se događaju mnoga ubojstva, mnogi su raseljeni, nekoliko milijuna ljudi je napustilo svoje domove – nemaju što jesti i nemaju što piti, nemaju se u što obući i najgore od svega je to što nitko o njima ne govori. Stoga, Sveti Otac, kao duhovni pastir cijeloga svijeta

101 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

smatra da konačno treba o tome progovoriti. Zbog toga je danas cijeli svijet pozvan na post i molitvu za mir u dvjema zemljama Afrike. Danas su to ove dvije zemlje – DR Kongo i Južni Sudan – ali nažalost ima jako puno zemalja kojima je potrebna naša molitva, post i žrtve.”

Nadalje, vlč. Štefan podsjeća da kada govorimo o prirodnim bogatstvima, DR Kongo je jedna od najbogatijih zemalja, no unatoč tomu toliki ljudi pate zbog toga što ne žive u miru.

U tim zemljama, osobito u DR Kongo, već više od 45 godina djeluju hrvatski misionari. Fra Ilija Barišić, franjevac iz Franjevačke provincije svetog Jeronima u Dalmaciji i Istri u DR Kongu djeluje od 1972. godine.

U DR Kongo živi i sedam sestara misionarki družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja iz Splitske provincije i jedna iz Hercegovačke provincije Sv. Obitelji. Prva od sestara onamo je došla 1974. godine. Oni žive i dijele i dobro i zlo s tim narodom – tako propovijedaju evanđelje.

U DR Kongo i u Sudanu, kršćani su progonjeni zbog svoje vjere. Progonjeni su zato što žele živjeti evanđeoski, a kada žive evanđeoski, ne mogu se pomiriti s nemirom, sa zlom, s podmetanjima. Zato se bore za mir, za pravdu i za oslobođenje i zbog toga su progonjeni. Mnogi biskupi, svećenici i redovnice postali su mučenici samo zato što su bili kršćani, što su vjerovali u Isusa Krista.

Ne možemo ih zaboraviti i Sveti Otac nas poziva da ih se danas posebno sjetimo.

Vlč. Štefan potiče na molitvu, ali i na druge oblike pomoći. Pomoć se može uputiti preko Papinskih misijskih djela, jedine institucije u našoj domovini koja se brine za njih.

“Nemojmo moliti samo danas. Molite za mir. Dobro znate koliko je bilo strašno za vrijeme Domovinskog rata kod nas u Hr-

vatskoj. Zamislite da to traje već deset godina, kao što to traje tamo. Svi vi koji ste bili izbjeglice, sjetite se koliko je to bilo strašno.

Vi koji ste ih primili, znate da je vama bilo teško, ali ste to učinili. Tamo milijuni ljudi moraju napuštati svoje domove. Vi ste došli barem s nečim i netko vas je dočekao, a njih nema tko dočekati. Bili su siromasi i postali su još veći siromasi – umiru uz cestu, umiru u jarcima, umiru u prašumama, samo zato što se nitko ne želi brinuti za njih. Moćnici ovoga svijeta misle samo na sebe, ali mi ne želimo misliti samo na sebe – želimo misliti i na njih i na naše misionare koji tamo djeluju. Stoga, molite i žrtvujte se za misije, posebno danas za DR Kongo i Južni Sudan”, poručuje vlč. Štefan. (ika) Izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda 24. veljače 2018.

Redoviti izborni kapitul mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda „Sv. Klara” u Podbablju održan je u subotu 24. veljače u crkvi Sv. Ante u Drumu, a tom prigodom Područno vijeće obavilo je bratski i pastoralni pohod u ovom mjesnom bratstvu.

Zbog opsežnih radova na obnovi župne kuće i dvorane u Podbablju ovogodišnji izborni kapitul održan je u središnjoj podbapskoj crkvi Sv. Ante u Drumu, a sukladno Obredniku započeo je molitvom koju je izrekao predsjedatelj izbora fra Stipe Nimac, predsjednik Konferencije područnih duhovnih asistenata i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu uz nazočnost područne ministre Mile Šuto. Nakon toga riječi pozdrava izrekli su domaćini, mjesni ministar OFS-a Podbablje Zdenko Perkušić, a potom i župnik Podbablja te duhovni asistent OFS-a Podbablje fra Nedjeljko Čarapić.

102

VIJESTI • travanj 2018.

Nakon pozdravnih riječi počeo je predizborni dio Kapitula na kojem je područna ministra Mila Šuto pozdravila sve nazočne i kroz svoje izlaganje istaknula zapažanja koja je zatekla u ovom mjesnom bratstvu, a potom je sve nazočne upoznala sa djelatnostima Područnog vijeća OFS-a Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva. Nakon područne ministre riječ nazočnima se obratio fra Stipe Nimac, koji je pobliže pojasnio značaj poziva svakog trećoredca govoreći i o najnovijim promjenama u pravilnicima OFS-a.

Izvješće o životu i radu u protekle tri godine podnio je mjesni ministar Zdenko Perkušić koji je objasnio i financijsko poslovanje bratstva u prethodnom trogodištu.

U izbornom dijelu kapitula za mjesnog ministra ponovo je izabran Zdenko Perkušić, a za doministra Milan Šušnjar. Tajnica je Ljuba Vujević, blagajnica Darinka Tolić, povjerenica za formaciju Marija Perkušić dok je povjerenica za Framu Snježana Perkušić.

Za povjerenika za informacije imenovan je Josip Šerić koji je član područnog povjerenstva za informacije Splitsko-dubrovačkog područja, a za delegata za područne kapitule izabran je Nedjeljko Zovko.

Kapitul je završen zajedničkom zahvalom, a potom i prigodnim bratskim druženjem u staroj župnoj kući. (ika) Održan susret Međunarodne franjevačke komisije za dijalog 24. veljače 2018.

Hercegovačka franjevačka provincija bila je od 18. do 24. veljače domaćin Međunarodnoj franjevačkoj komisiji za ekumenski i međuvjerski dijalog. Provincijal fra Miljenko Šteko, predsjednik Južnoslavenske franjevačke konferencije, predstavio je gostima povijest, život i rad svih šest franjevačkih provincija Konferencije: slovenske, zagrebačke, splitske, zadarske,

sarajevske i mostarske. Članove komisije primili su u Mostaru: mostarski muftija Salem Dedović sa svojim suradnicima, iguman Danilo Popović u manastiru u Žitomisliću, u Gradskoj vijećnici mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić i u Rektoratu Sveučilišta u Mostaru rektor. prof. dr. Zoran Tomić.

Nakon tih susreta članovi su Komisije u jednom kolokviju iznijeli svoje dojmove.

Prvo su rekli kako duboko osjećaju sa svim narodima i ljudima koji su na tim prostorima samo u jednom stoljeću imali tri rata i neizreciva stradanja. „I oni narodi koji su imali dva rata u jednom stoljeću teško su se obnovili, a vi ste imali tri rata i opet pokušavate obnoviti se i trudite se voditi dijalog i graditi mir i povjerenje. Divimo se vašoj nadi. To je za mene čudo”, istaknuo je jedan sudionik. Drugi je iznio kako u nekim zemljama gdje su konflikti trajali samo nekoliko dana ljudi teško ponovo uspostavljaju povjerenje i nove odnose, a ovdje je za njega zapanjujuće kako ljudi poslije tri rata imaju nadu u bolje sutra i pokušavaju zaliječiti rane te ponovo graditi zdravo i pravedno društvo. Članovima komisije na susretu vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić iznio je stanje Katoličke Crkve u BiH te nastojanja na polju pomirenja, oprosta i dijaloga. U Sarajevu je članove komisije primio i provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić.

Predstavio je rad svoje provincije te posebno rad franjevaca na polju dijaloga. Nekolicina profesora na Franjevačkoj teologiji iznijela im je svoja iskustva.

Fra Joso Oršolić, župnik Zvornika/Srebrenice, s članovima je Komisije otišao u Srebrenicu. Ondje su sa župljanima slavili misu u spomen-kapelici. Na povratku iz Srebrenice u Potočnima su se pomolili za sve stradale te za mir na tim prostorima. U pratnji fra Ante Marića razgledali su samostan i knjižnicu u Mostaru. Gvardijani konjički

103 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

fra Ferdo Boban i širokobriješki fra Tomislav Puljić u svojim su samostanima članovima Komisije predstavili povijest i sadašnjosti tih krajeva. Gosti su bili posebno dirnuti kad su posjetili bunker u kojem su 7. veljače 1945 ubijeni i spaljeni franjevci. Fra Vendelin Karačić im je pokazao Franjevačku galeriju. Članovi Franjevačke komisije za dijalog susreli su se i s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom koji ih je upoznao s poviješću i djelovanjem te provincije.

Komisiju tvore sljedeći članovi: predsjednik fra Russel Murry, član uprave Franjevačkog reda u Rimu; potpredsjednik, dr. fra Michael Calabria, franjevac iz SAD-a; fra Apollinaire Bahinda iz Konga, koji djeluje i kao župnik u Izmiru u Turskoj; dr. Ricardo Burigna, profesor u Veneciji; dr. Lisa Giovannazzi Baltermi, producentica iz Trenta (Italija); fra Praddeep Kalliath iz Indije; fra dr. Ivan Mucut iz Splita; fra dr. James Puglisi iz Amerike, ali živi u Rimu; dr. fra Iko Skoko iz Mostara i fra John Wong iz Malezije, koji žive i djeluju u Singapuru. (ika) Seminar o duhovnom praćenju u Plitvicama 24. veljače 2018.

U Pastoralnom centru na Plitvicama od 19. do 22. veljače održan je seminar o duhovnom praćenju. Sudionici seminara bili su salezijanci Hrvatske salezijanske provincije Sv. Ivana Bosca. Voditelj je bio don Luis Roson, dekan Filozofskog fakulteta Salezijanskog Papinskog Sveučilišta u Rimu te duhovnik s dugogodišnjim iskustvom rada i djelovanja među mladima. Cilj seminara bio je približiti salezijancima važnost duhovnog praćenja mladih te značenje i oblik koje je duhovno praćenje imalo u životu i djelovanju sv. Ivana Bosca.

Seminar se održava u godini u kojoj cijela Crkva, i na taj način salezijanska Družba, promišlja najavljenu 15. biskupsku sinodu na temu „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja“.

Voditelj seminara potaknuo je prisutne na promišljanje o bitnim značajkama duhovnog voditelja koji je pozvan biti osoba razlučivanja Božjeg govora, prije svega u vlastitom životu, a zatim i u životu onih kojima je poslan. Osvrnuo se i na neke opasnosti i rizike koje duhovni pratitelj može imati. Među njima je istaknuo aktivizam te napast navezivanja na sebe. Veličina duhovnog pratitelja je u tome da ukazuje i da interpretira govor Duha u životu mlade osobe. Osvrnuo se i na praćenje osoba u različitim životnim staležima, odnosno mladih bračnih parova te mladih koji razmišljaju o svećeničkom ili redovničkom pozivu.

Prisutnima je ukazano i na važnost umijeća evangelizacijskog animiranja ambijenata u kojima djeluju te stvaranja među mladima kulture zvanje. Osobe koje nauče prepoznavati Božje djelovanje u vlastitom životu, svojedobno postaju apostoli među svojim vršnjacima i na taj način aktivni vjernici u životu i djelovanju u vlastitim ambijentima i mjesnim Crkvama.

Don Luis Roson upoznao je salezijance s konkretnim sredstvima koja mogu biti od pomoći u duhovnom praćenju. To su, prije svega, redoviti sakramentalni život, svakodnevno razmatranje Riječi Božje, osobna molitva, osobni projekt života te autobiografija. To su sredstva koja mladoj osobi omogućuju da svoj život i svijet oko sebe gleda Božjim očima. (B. Bendra)

104

VIJESTI • travanj 2018.

Franjevačke pučke misije održane u Karlovcu 25. veljače 2018.

U Karlovcu su od 18. do 25. veljače održane franjevačke pučke misije koje su vodili franjevci Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda, franjevke od Bezgrešne i milosrdne sestre svetog Križa predvođeni koordinatorom fra Ivanom Matićem. Misije je svečanim euharistijskim slavljem otvorio izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, koji je pristiglim misionarima podijelio mandat za misije.

Petnaestak misionarki i misionara svakodnevno su se susretali s ljudima u različitim okolnostima pa su tako obišli sedam srednjih i dvije osnovne škole, dva dječja vrtića, tri udruge proizašle iz Domovinskoga rata, pet udruga osoba s invaliditetom, udrugu za pomoć obiteljima djece s malignim bolestima i udrugu za pomoć beskućnicima.

Osim toga, odigrali su nogometnu utakmicu s reprezentacijom beskućnika, susreli se s vatrogascima, u večernjim satima pohodili šesnaest obitelji koje su ih pozvale, imali susrete s različitim župnim skupinama te svakodnevno primali vjernike na pojedinačan razgovor ili ispovijed.

Subota, pretposljednji dan misija, na poseban je način bila posvećena bolesnicima i Blaženoj Djevici Mariji. Toga dana slavljene su dvije mise za bolesnike, jedna u župnoj crkvi i jedna u Domu umirovljenika „Sveti Antun”, i tom je prilikom bilo moguće primiti i sakrament bolesničkog pomazanja. U večernjim satima prije mise održana je procesija s kipom Majke Božje Loretske koji se u župnoj crkvi nalazi od 1767. i sada je prvi put prošao gradskim ulicama. Istoga dana navečer pred prepunim gledalištem u Gradskom kazalištu „Zorin dom” glumačka družina „Malo stado” iz Koprivnice izvela je mj-

uzikl „Sa svetim Franjom i svetom Klarom – zajedno”. Na završetku misija biskup Šaško, zajedno s misionarima i svim okupljenim vjernicima podijelio je misijsko poslanje kao znak da misije u njihovim životima tek sada započinju. Uime vjernika Župe Presvetoga Trojstva biskupu i misionarima zahvalio je župnik fra Krunoslav Albert koji je svakome od njih poklonio i prigodne darove kao uspomenu na taj veliki događaj za Župu Presvetoga Trojstva. (ika) Predstavljena knjiga „Povijest Družbe sestara Kraljice svijeta” 25. veljače 2018.

Predstavljanje knjige „Povijest Družbe sestara Kraljice svijeta, 1963. – 2013.” održana je 25. veljače u crkvi Sv. Mihaela u Zagrebu-Dubrava. Knjigu su predstavili prof. dr.

Marijan Steiner, DI, kapucinski provincijal fra Jure Šarčević, s. Vjera Peroš – prva sestra Družbe, autorica knjige s. Lucija Marinović, te vrhovna voditeljica s. Terezija Šarčević, koja je izrekla riječi zahvale.

O. Marijan Steiner, koji je napisao i predgovor knjige, posebno je istaknuo nastanak redovničkih zajednica i odgovor utemeljitelja na poticaje Duha Svetoga te raznolikost karizmi i potrebe Crkve. „Sestre su u prigodi svoje obljetnice odlučile sastaviti i knjigu u kojoj su željele prikazati nastanak svoje zajednice i djelovanje kroz 50. godina postojanja”, rekao je te istaknuo da je s. Lucija Marinović opsežnu građu rasporedila u šest poglavlja. Fra Jure Šarčević je, istaknuvši važnost zapisane povijesti Družbe, govorio o povezanosti sestara i Župe Sv. Mihaela u koju su došle i s kojom su rasle. Posebno je ukazao na suradnju s pokojnim fra Hadrijanom Borakom te dodao da sestre iz Družbe animiraju svakodnevno pjevanje na jutarnjoj misi i na jednoj nedjeljnoj misi.

105 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Nazočnima se obratila i autorica s. Lucija, koja je posvjedočila za to kako je napisala knjigu jer joj se činilo korisnim opisati kako u Crkvi nastaju i razvijaju se redovničke zajednice.

Predstavljanje je vodila Snježana KirinićGrubić, a u glazbenom dijelu sudjelovali su Ivan i Katarina Bete te Renata i Dinko Skenderović. (ika) Okrugli stol o pet dolazaka oca Ante Gabrića u domovinu 27. veljače 2018.

Pet dolazaka oca Ante Gabrića u domovinu i Metković, u sklopu „Dana oca Ante Gabrića u Metkoviću”, bila je tema okruglog stola održanog u utorak 27. veljače u galeriji Ustanove za kulturu i sport gdje je postavljena i izložba likovnih radova učenika osnovnih i srednjih metkovskih škola i vrtića pod naslovom „Ruke u molitvi”. Time se odaje priznanje osobi koja je tako rado molila za sve svoje dobročinitelje, prijatelje, rodbinu, a posebno sugrađane Metkovića, rekla je, uz srdačnu dobrodošlicu svim nazočnima prof.

Ivana Čarapina, zahvalivši svima koji su pridonijeli cjelokupnom programu održavanja ove manifestacije. Gradonačelnik Dalibor Milan zahvalio je svima uime grada, kao pokrovitelja manifestacije „Dani oca Ante Gabrića u Metkoviću”.

“Povezano s putovanjima o. Gabrića, spontano mi je došlo u pamet zapravo njegovo zadnje putovanje, ali ne u Hrvatsku, ne u domovinu. Puno je putovao, radio, bio u kontaktu s našim svijetom po Australiji, Americi i drugdje, ali, zapravo kao da je cijeli njegov život za njega ipak samo bila priprema za najvažnije putovanje, putovanje prema Ocu našem nebeskom. Sve što je radio, ne bi mogao raditi da nije bio silno zagledan prema Njemu, i da se nije silno spremao za to zadnje putovanje”, rekao je

između ostaloga dr. o. Antun Volenik, vicepostulator kauze za proglašenje blaženim o.

Gabrića.

Akademik fra Andrija Nikić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u BiH i predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru, pozdravljajući nazočne, uputio ih je na knjigu Pisma oca Ante Gabrića u kojoj je objavljeno 140 pisama. Oca Gabrića susreo je i organizator i sudionik prigodom njegovog dolaska u Mostar 1978. godine. Puno godina kasnije susreo se s njegovim jednostavnim pismima, protkanim životnim svetačkim svjedočanstvima i porukama. Znatiželja ga je 2014. g. uputila na dr. Ivana Jurića, ne bi li zavirio u rukovet pisama o. Gabrića.

Pojedinosti o prvom dolasku o. Gabrića u Metković 1969. iznijela je vjeroučiteljica prof. Ivanka Šešelj. Kad se pojavio u splitskoj zračnoj luci, poznanici su ga opisali kao „kost, koža i duša”. Posebno veličanstven doček bio je u rodnom Metkoviću, ganutljiv prizor – kad je davao odrješenje za svoje roditelje i sve koji počivaju na groblju Sv. Ivana. Njegov posjet bolesnicima bio je dirljiv, djeca su uvijek bila uz njega, on nije trebao govoriti; njegova pojava bila je dovoljna; sestre u samostanu vidjele su ga i u župnoj crkvi i samostanu, zahvalio je za molitve i sve što su radile, te udijelio blagoslov i njima i djeci koju čuvaju. Mala Božena Petrov, koja se tada i rasplakala, dočekala ga je sa cvijećem uz prigodnu recitaciju.

Dan prije odlaska iz Metkovića, 28. rujna, o. Ante bio je nazočan na svečanosti prve mise i blagoslova župne kapele Sv. Nikole biskupa, koju su u koncelebraciji služili don Ćiro Burić, prvi župnik don Mate Selak i svećenici Neretvanskog dekanata. Kako su se ljudi radovali na dolasku, tako su plakali na njegovu odlasku. Priređen mu je oproštaj u crkvi Sv. Ilije, a članice crkvenog zbora

106

VIJESTI • travanj 2018.

Nada Marušić i Marija Rajčić (koja je i autorica pjesme) uz orgulje, pjevale su pjesmu „Davno je davno bilo”. Zvona su zvonila, okupilo se mnoštvo naroda i svatko mu je želio poljubiti ruku – ruku koja je činila toliko dobra. „Čast nam je da je Božena Petrov, sada Nikoletić, ravnateljica OŠ Stjepana Radića“, zaključila je vjeroučiteljica Šešelj.

Prof. glazbe Vanja Gabrić nazočne je upoznala s Antinim drugim dolaskom 1976. koji je bio obilježen proslavom Velikog krsnog zavjeta. O. Ante je u Solin bio nošen na rukama mladih. Dolazak o. Gabrića i Majke Terezije 1978. predstavili su vjeroučitelji Tomislav Medak i Marinko Tošić. Četvrti Antin dolazak 1984., obilježen i euharistijskim slavljem u Mariji Bistrici, predstavile su vjeroučiteljica Rosanda Lovrić i prof. povijesti Katarina Barišić uz učenike Luciju Jerković i Brunu Vladimira, članove Udruge „Mladi oca Ante Gabrića“.

Za peti dolazak o. Gabrića, 1986., don Radojko Vidović ustupio je video isječak sa svoga mladomisničkog slavlja; ujedno je to bilo slavlje 25. obljetnice svećeništva don Mile Vidovića, na kojem je bio nazočan i o.

Gabrić. (ika) “Pomoći članovima OFS-a i Frame u svjedočenju vjere u društvu” 28. veljače 2018.

U Kući susreta Tabor u Samoboru od 26. do 28. veljače održan je XII. nacionalni tečaj za duhovne asistente Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) i Franjevačke mladeži (Frama) o temi „Pomoći članovima OFSa i Frame u svjedočenju vjere u društvu”.

Sudjelovalo je dvadesetak asistenata. Tečaj su organizirali Konferencija nacionalnih duhovnih asistenata OFS-a i Konferencija nacionalnih duhovnih asistenata Frame.

Nazočne asistente najprije su pozdravili pro-

vincijal fra Josip Blažević, OFMConv i provincijal fra Ilija Vrdoljak, OFM, domaćin tečaja, a zatim i fra Vladimir Vidović, OFMConv, predsjednik Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata OFS-a i fra Filip Đurđević, OFM, predsjednik Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata Frame.

Uvodno predavanje „Svjedočenje kršćanske vjere u hrvatskim društvenim i političkim okolnostima” održao je u prvog dana tečaja sisački biskup Vlado Košić, i sam član Franjevačkoga svjetovnog reda. U uvodu je podsjetio na nekoliko novozavjetnih riječi, polazišta, o kršćanskom svjedočenju: „Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu…“ ‒ „Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.” ‒ „Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet“ (Iv 17) – „Vi ste svjetlost svijeta” (Mt 5,14) ‒ „Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti…”

(1 Pt 3,15-16). Zatim je podsjetio da se Crkva na Drugom vatikanskom koncilu otvorila svijetu i ponovo naglasila svoju poslanost svijetu. To je očito osobito u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes. Teme o kojima se govori u toj konstituciji i danas su područja svjedočenja kršćanske vjere. Primjerice: dostojanstvo ljudske osobe, ljudski rad, svetost ženidbe i obitelji, gospodarski razvitak, život političke zajednice. „Ako je neka država ekonomski nestabilna“, istaknuo je, „dolaze u pitanje i sva nastojanja građana takve države.“ Kršćani se trebaju zalagati i za ostvarenje vrednota o kojima govori socijalni nauk Crkve. To su, osim onih već spomenutih u konstituciji Gaudium et spes, opće dobro, supsidijarnost, solidarnost, demokracija, očuvanje okoliša. Podsjetio je i na važan dokument Kongregacije za nauk vjere „Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu”.

107 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

U njoj vjernik laik može naći jasne kriterije za glasovanje na političkim izborima i za svoju suodgovornost za društvo. U razgovoru nakon predavanja bilo je riječi o aktualnim društvenim temama i o uključivanju vjernika u njih: o potrebi promjene izbornog zakona, o obitelji, pobačaju, medijima, crkvenim medijima, rodnoj ideologiji i drugima.

Prvo predavanje, „Obilježja stvarnosti hrvatskoga društva – izazovi svjedočenju vjernika laika”, u utorak 27. veljače održao je dr. Renato Matić, izvanredni profesor na Odsjeku za sociologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, član OFS-a. Iznio je mišljenje da je hrvatsko društvo još uvijek obilježeno nedemokratskim totalitarnim naslijeđem; tijekom dvadeset i osam godina od uspostave višestranačkog Sabora učinjeno je malo na području demokratske edukacije građana. Obilježja takvoga nedemokratskog društva su duhovna zapuštenost osoba, nesposobnost za kritičko mišljenje, manjak samopoštovanja, nesposobnost za kreativno razmišljanje i djelovanje. U takvom društvu vjernici ne mogu ostati pasivni jer su suodgovorni za društvo u kojem žive. Takvo je društvo izazov za kršćane, idealan prostor za njihovo djelovanje. No, to djelovanje mora biti takvo da druge ne isključuje, i mora biti djelovanje s dugoročnim ciljevima i planovima.

Drugo predavanje tog dana „Svjedočenje vjere i potreba medijskog odgoja mladih i odraslih vjernika” održao je dr. Igor Kanižaj, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U uvodu je istaknuo da je Crkva na području masovnih medija vrlo progresivna, od početka njihove pojave prati njihov razvoj i u njemu sudjeluje. U osvrtu na najutjecajnije medije u Hrvatskoj napomenuo je da se može zapaziti kako oni nisu skloni promicanju vjerskog svjedočenja poznatih osoba i kako znaju ig-

norirati događaje o kojima bi po broju sudionika morali izvijestiti (npr. Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru, Hod za život u Zagrebu). U izvještavanju o Crkvi, rekao je, ima manipulacija koje se između ostalog zapažaju u izvlačenju vijesti iz konteksta, u poopćivanju pojedinačnih slučajeva, u isticanju negativnog, u govoru o osobama, a ne o problemima itd. U nastavku je iznio rezultate istraživanja izloženosti djece i mladih novim medijima (internet, društvene mreže); ona uvelike utječe na njihov odgoj.

Istraživanje je pokazalo da 80% roditelja traži uvođenje medijskog odgoja u škole.

Govoreći o katoličkim medijima, istaknuo je njihovu nepovezanost.

Uslijedio je rad u skupinama u kojem su pod vodstvom predavača produbljene teme predavanja.

Poslijepodnevno predavanje „Svjedočenje vjernika laika u hrvatskom društvu – ostvarenja, perspektive i potrebe” održala je mr. Tanja Popec, urednica vjerskog programa na Hrvatskome katoličkom radiju.

Svjedočenje vjernika laika u društvenom je kontekstu obilježeno sekularizmom koji je sve prisutniji, duhovnim osiromašenjem, omalovažavanjem kršćanstva i polarizacijom društva. Crkveni kontekst svjedočenja obilježen je nedovoljnom unutarcrkvenom komunikacijom i smanjivanjem broja aktivnih i zauzetih vjernika. Laici su nedovoljno aktivni i u Crkvi i u društvu. Nedostaje i rad na trajnoj formaciji vjernika laika. Na antropološkoj razini svjedočenje se ostvaruje pred ljudima koji su sve više ispunjeni strahom i depresijom, koji zapadaju u ovisnosti i kojima se često manipulira. No, zaključila je mr. Popec, Isus ima povjerenja u svoje učenike, u svoje vjernike. Govori im „Vi ste sol zemlje! Vi ste svjetlo svijeta!” unatoč njihovim slabostima i granicama. Hrvatski prostor i naše vrijeme traže novo misionarsko djelovanje vjernika laika. U tom kon-

108

VIJESTI • travanj 2018.

tekstu naglasila je i primanje sakramenata.

Oni nas jačaju u novom životu s Kristom.

Bez zajedništva s Njime ne možemo svijetu pružiti njegovo svjetlo. Podsjetila je na vrijedan dokument HBK „Za život svijeta.

Pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj” (2012.) u kojem se pruža niz konkretnih poticaja, ali o kojem se premalo govori. U dužem razgovoru s predavačicom, teme predavanja povezane su s konkretnim stanjem u našoj Crkvi i društvu.

Na kraju radnog dana, Ana Fruk, član Predsjedništva Međunarodnoga vijeća Franjevačkoga svjetovnog reda, odgovorna za praćenje Franjevačkoga svjetovnog reda u zemljama Srednje i Zapadne Europe, govorila je o pripremi, tijeku i odlukama Generalnoga kapitula OFS-a koji se održao u studenom 2017. u Rimu. Franjevački svjetovni red ima oko 300.000 članova u 112 zemalja.

Nacionalna bratstva ustanovljena su u 70 zemalja. Raste broj članova OFS-a u Aziji i Africi. Franjevačka mladež, koja je povezana s OFS-om, ima oko 50.000 članova u 75 zemalja. Izvijestila je, između ostalog, da su na kapitulu osnovani Međunarodni ured za početnu i trajnu formaciju, Međunarodni ured za komunikaciju i Međunarodno tajništvo za mir, pravdu i očuvanje stvorenja te da je odlučeno da se prirede materijali za osposobljavanje za službe u vodstvu OFS-a.

Proslava 40. obljetnice obnovljenoga Pravila OFS-a održati će se od 24. lipnja 2018. do kraja liturgijske godine 2019.

Zadnjeg dana tečaja nazočnima su se obratile Branka Černugelj, nacionalna ministra OFS-a, i Anamarija Tomašević, nacionalna predsjednica Franjevačke mladeži.

Nacionalna ministra posvjedočila je kako raspoloživost i prisutnost duhovnih asistenata djeluje poticajno i ohrabrujuće na članove OFS-a. Trenutačno je najvažnija zadaća OFS-a animacija za veću raspoloživost za

prihvaćanje službi u vodstvu bratstava OFSa. Nacionalna predsjednica Franjevačke mladeži istaknula je presudnu važnost prisutnosti i primjera duhovnih asistenata Frame. Mladi imaju posebnu potrebu za osobnim susretima i razgovorima s asistentom. Važno im je također kad ih se na bratski način upozori na pogrješke ili propuste na putu njihova odrastanja, sazrijevanja i razlučivanja životnog poziva. Istaknula je da asistenti moraju još više isticati važnost primanja sakramenata i važnost svjedočenja vjere ne samo na susretima Frame nego i izvan Crkve, ondje gdje se živi i gdje se susreću drugi. U razgovoru nakon njihovih izlaganja govorilo se o pitanjima i teškoćama u životu bratstava OFS-a i Frame.

U osvrtu na tečaj sudionici su predložili nekoliko tema za buduće tečajeve i nekoliko sugestija za rad nacionalnih asistenata OFS-a i Frame sa starijim bogoslovima franjevačkih provincija u nas. (ika) Predstavljanje knjiga o. Celestina Tomića u povodu stote obljetnice rođenja 1. ožujka 2018.

Jubilarna stota obljetnica rođenja o. Celestina Tomića (1917. – 2017.) bila je glavni povod da se u Dvorani Sv. Franje na Svetom Duhu u Zagrebu, 1. ožujka proslavi „blagdan knjige”, kako je simbolički nazvan taj bratsko-kulturološki susret. Veritas – Glasnik sv. Antuna, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanska sadašnjost zajedno su na skupu priredili predstavljanje najnovijih knjiga, vezanih temom ili autorima uz ove priređivače.

Nakon uvodnih pozdrava, koje su uputili dr. fra Mario Cifrak, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, dr. Stjepan Brebrić, direktor Kršćanske sadašnjosti i fra Josip Blažević, glavni urednik Veritasa, u obliku razgovora s autorima predstavljena su djela: Dr. Celestin

109 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Tomić (Ljudevit Maračić, monografija), Jehovini svjedoci (Celestin Tomić, posmrtno) i Osluškujući Božju Riječ (Ivan Karlić, homilije). Voditeljica Tanja Popec, urednica vjerskoga programa Hrvatskoga katoličkog radija, nakon uvodnog promišljanja o Knjizi i knjigama na dobro postavljena pitanja od sugovornika dobila je zanimljive i nimalo suhoparne odgovore vezane uz pojedino djelo. Nakon svakog razgovora voditeljice s autorima, fra Ivan M. Lotar pročitao bi neki odlomak iz spomenutih knjiga, a mlade glazbenice Mirta Lice (harfa) i Tihana Golubić (flauta) umješno su stvarale glazbeni ugođaj prilagođen ovoj situaciji i korizmenom vremenu. (ika) Korizmeni susret biskupa Rogića i redovnica 4. ožujka 2018.

Korizmeni susret šibenskog biskupa Tomislava Rogića i redovnica održan je u nedjelju 4. ožujka u prostorijama Župe Presvetog Srca Isusova – Baldekin u Šibeniku. U prvom dijelu susreta biskup je redovnicama približio ulomak iz Matejeva evanđelja koji govori o Isusovoj smrti na križu.

Prije toga rastumačio je pojam saveza s Gospodinom kroz ulomke iz Starog zavjeta.

U Matejevu izvještaju o muci u središtu je rečenica: „Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete”. Paralela s tom rečenicom nalazi se u Knjizi izlaska gdje se govori o deset zala koja su pogodila Egipćane, a koja su uvjerila faraona da pusti Izraelce u obećanu zemlju. U Knjizi izlaska deveto zlo je tama, a deseto je smrt prvorođenaca.

Poruka Kalvarije jest da je po smrti Božjeg prvorođenca čovjek oslobođen tame i otvoren mu je put u obećanu zemlju, a to je vječni život s Bogom, poručio je biskup Rogić redovnicama.

Susret je zaključen molitvom Večernje u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova. Bilo je upriličeno i prigodno druženje biskupa i redovnica. (ika) U Portu održan korizmeni susret redovnica 14. ožujka 2018.

Redoviti korizmeni susret redovnica koje djeluju na području Krčke biskupije održan je u srijedu 14. ožujka u Portu u samostanu franjevaca trećoredaca te u samostanu milosrdnih sestara sv. Križa u organizaciji Povjerenstva za ustanove posvećenoga života Krčke biskupije.

Ovogodišnji susret u znaku je visokoga jubileja – 150. obljetnice dolaska redovnica Družbe milosrdnih sestara sv. Križa u hrvatske krajeve. Okupilo se dvadesetak redovnica iz Euharistijske zajednice službenica Srca Isusova i Marijina, redovnice iz Družbe sestara Presvetoga Srca Isusova, Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga te Milosrdne sestre sv. Križa, izvijestila je mrežna stranica Krčke biskupije.

Na početku susreta sudionice je u samostanskoj crkvi Sv. Marije Magdalene franjevaca trećoredaca pozdravio povjerenik za ustanove posvećenoga života Zvonimir Badurina Dudić, koji je zaželio da susret bude blagoslovljen, poticajan i plodonosan, da „uspijemo i mi biti dionici Božje pobjede nad tamom”.

Potom je predavanje „Kristov križ – ponos redovnice“ održala dr. s. Meri Gotovac iz Družbe milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova. Govorila je o susretu sa sobom u svjetlu vlastitih životnih križeva, križu u Gospodinovu te redovničkom životu, plodovima i poruci križa. Podsjetila je da svaki čovjek ima svoj križ, koji je „nezaobilazni put svakoga kršćanina, a osobito redovnika i redovnice na putu prema savršenoj ljubavi“. Pri-

110

VIJESTI • travanj 2018.

tom je istaknula da se tajna križa može razumjeti samo na koljenima, a za redovnice u takvim trenutcima nema drugoga puta nego se što više povezati s Gospodinom. „Biti s Učiteljem, slušati ga i učiti od njega kako se prima osuda, kako se prima križ, kako se pada ispod križa i podiže, kako dopustiti da nam drugi pomogne nositi križ…“. Prihvaćanje križa nije test izdržljivosti, nego poziv na nasljedovanje Krista, napomenula je predavačica, dodavši da je izvrstan način nasljedovanja put križa, služenja i ljubavi. U svakodnevnom životu to se događa u različitim okolnostima – trpeći šutljivo radi Isusa, opraštajući, ljubeći, odričući se svojih želja i planova te živeći za drugoga, služeći drugome… „Budi kao Isus! Postani sluga, prekriži sebe i stavi bližnjega na prvo mjesto“, poručila je, uz ostalo, s. Meri.

U nastavku su sudionice susreta imale mogućnost pristupiti sakramentu pomirenja te sudjelovati u pobožnosti križnoga puta, koju su predvodile milosrdne sestre sv. Križa. Slijedilo je misno slavlje, koje je predvodio povjerenik Badurina Dudić u zajedništvu s gvardijanom fra Josipom Vrdoljakom, koji je na završetku misnoga slavlja pozdravio okupljene. Nakon euharistije zajedništvo i druženje uz okrepu nastavljeno je u dvorani Milosrdnih sestara sv. Križa. (ika) Ususret 400. obljetnici dolaska franjevaca kapucina u Zagreb 17. ožujka 2018.

U kapucinskom samostanu u Varaždinu, u subotu 17. ožujka, organizacijski odbor za proslavu 400. godina kapucina u Zagrebu (1618. – 2018.) održao je sedmu sjednicu na kojoj je razmatrano sve ono što je do sada učinjeno na planu obilježavanja toga visokog jubileja kao i onoga što bi još trebalo učiniti.

Pod pokroviteljstvom Generalne kurije Reda manje braće kapucina, predsjednika

Hrvatskog sabora i gradonačelnika grada Zagreba, u Pastoralnom centru Zagrebačke nadbiskupije „Vijenac“, dana 12. i 13. listopada 2018. održat će se Međunarodni znanstveni simpozij pod naslovom „Franjevci kapucini: 400 godina u Zagrebu (1618.

– 2018.)“.

Suorganizatori ovoga simpozija i proslave visokog Jubileja biti će Zagrebačka nadbiskupija i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Na mjestu gdje se nekoć nalazio kapucinski samostan bit će postavljena spomen ploča.

Kao prinos obilježavanju Jubileja bit će postavljanje zvona na crkvi Sv. Leopolda u Gornjoj Dubravi 12. listopada. Proslava obljetnice zaključit će se svečanom misom, koju će 14. listopada u 11 sati predvoditi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Franjevci kapucini došli su u Zagreb na poziv Hrvatskog sabora, a samostan su utemeljili na Gornjem Gradu (Griču) 5. svibnja 1618. godine. Nasilno su protjerani god. 1788. odlukom cara Josipa II. Samostan je 1805. kupila Zagrebačka županija, a potom je prešao u privatne ruke. Na koncu ga je Ludovik pl.

Patačić (1792. – 1851.) dao srušiti kako bi mogao sagraditi svoju palaču (1826.), a od samostanskog vrta je dao napraviti perivoj, danas Park Grič. Od samog osnutka pa sve do raspuštanja, u samostanu su djelovali brojni kapucini koji su bili zauzeti na duhovnom i kulturnom planu grada Zagreba (najpoznatiji su Štefan Zagrebec i Juraj Maljevec). Kao uspomena na boravak kapucina na Gornjem Gradu do danas se održala Kapucinska ulica i Kapucinske stube.

Ponovni, dugo priželjkivani povratak u Zagreb, dogodio se 1941. kada su, dobrotom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, kapucini došli na periferiju grada, u današnju Donju Dubravu, i ondje preuzeli pastoralnu brigu za Župu Sv. Mihaela. (ika)

111

• VIJESTI, informativni list HRVATSKE REDOVNIČKE KONFERENCIJE • ISSN 1846-

8497 • Zagreb • travanj 2018. • br. 1. (2018.) • god. XLVI. • Prilaz Gjure Deželića 75 • HR - 10 000 Zagreb • tel.: +385 1 37-64-281 • faks: 37-64-280 • www. redovnistvo.hr konferencija@redovnistvo.hr • • odgovaraju: s. Ana Marija Antolović • fr. Slavko Slišković • uredio: Marinko Nikolić • lektura: Marko Gregorić • tisak: AKD • naklada: 800 primjeraka

• Slika na naslovnici: Heinrich Hofmann, Krist i bogati mladić, (1888/89.), ulje na platnu

•

1.

• •

•

•

•

•

•

Služenje autoriteta i posluh, 2008.

Apostolsko pismo svetoga oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, 2015.

2.

3.

Radujte se!

Okružnica posvećenim muškarcima i ženama, 2015.

Istražujte Posvećenim muškarcima i ženama u hodu za Božjim znakovima, 2015.

4.

Kontemplirajte Bogu posvećenim muškarcima i ženama na tragovima Ljepote, 2015.

5.

6.

• •

Naša biblioteka Dokumenti:

Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi, 2016.

Vultum Dei quaerere Apostolska konstitucija o ženskom kontemplativnom životu, 2016.

7.

8.

Naviještajte Posvećenim muškarcima i ženama, svjedocima evanđelja među ljudima, 2017.

Za novo vino nove mješine Posvećeni život nakon Drugog vatikanskog koncila i još uvijek prisutni izazovi, 2017.

9.

• Susret, • Časopis za promicanje redovničkog života, br. 10., god VI., 2018.

•

• Aplikacija za pametne telefone Susret Zovem Te •

Dostupno na platformama: ANDROID & IOS