Drugo izdanje je djelimično dopunjeno, i to u dijelu koji se odnosi na Bijedićevu aktivnost neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Naime, kada sam objavio prvo izdanje knjige, nisam imao u vidu jedan referat što ga je akademik Dragoslav Mihailović saopćio na skupu o Jugoslavensko-sovjetskim odnosima 1948. godine. U tom je referatu, kasnije proširenom i objavljenom kao zasebna knjiga, Mihailović ustvrdio da je Džemal Bijedić imao udjela u radu Centralnog zatvora u Sarajevu te da je, najvjerovatnije, njegova ideja bila da se na Golom otoku primjenjuju mučenja na način da su u ćelije podmetani lažni optuženici koji su terorizirali uhapšene informbirovce i primoravali ih da priznaju krivicu. U ovom izdanju knjige nastojao sam pokazati neutemeljenost te Mihailovićeve tvrdnje.