Integralni planovi razvoja skoljkarstva by United Nations Development Programme in Croatia

Integralni planovi razvoja školjkarstva Područja Malostonskog zaljeva, ušća rijeke Krke i akvatorija sjeverozapadnog dijela Zadarske županije

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mreža UN-a za razvoj koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se građanima omogućilo da izgrade bolji život. UNDP djeluje u 166 zemalja. Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative kao što su: lokalni razvoj i jačanje institucionalnih kapaciteta, zaštita okoliša i racionalno korištenje energije, podrška najranjivijim skupinama u društvu, uključivanje privatnog sektora u proces razvoja te jačanje hrvatskog pravosuđa i sigurnosti građana. Globalni fond za okoliš (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zaštite okoliša.

Posebno zahvaljujemo Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji je doprinjeo realizaciji ove projektne aktivnosti.

Voditelj tima: dr.sc. Branko Glamuzina Autorski tim: dr.sc. Lav Bavčević (akvatorij sjeverozapadnog dijela Zadarske županije), dr.sc. Branko Glamuzina (područje Malostonskog zaljeva), dr.sc. Drago Marguš (područje ušća rijeke Krke)

Projekt COAST Očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka obalnog područja

Integralni planovi razvoja školjkarstva Područja Malostonskog zaljeva, ušća rijeke Krke i akvatorija sjeverozapadnog dijela Zadarske županije

Lipanj 2009. godine

SADRŽAJ Integralni planovi razvoja školjkarstva za podruþje Malostonskog zaljeva, ušüa rijeke Krke i akvatorija sjeverozapadnog dijela Zadarske županije....................................................................... 1 Integralni plan razvoja školjkarstva za podruþje Malostonskog zaljeva (s Akcijskim planom za period 2009. – 2012.) .................................................................................... 5 Sažetak ......................................................................................................................................... 7 Sumary .......................................................................................................................................... 9 1. Uvod ili motivacija za izradu plana.................................................................................... 11 2. SWOT analiza školjkarskog sektora za Malostonski zaljev/Malo more............................ 12 3. Moguüi scenariji i vizija razvoja sektora školjkarstva u malostonskom podruþju.............. 18 4. Strateške smjernice / mjere za razvoj malostonske školjkarske industrije ....................... 20 5. Akcijski plan 2009-2012 .................................................................................................... 27 Integralni plan razvoja školjkarstva u ušüu rijeke Krke (s Akcijskim planom za period 2009. – 2012.) .................................................................................. 33 Sažetak ....................................................................................................................................... 35 Sumary ........................................................................................................................................ 37 1. Uvod ili motivacija za izradu plana.................................................................................... 39 2. SWOT analiza uzgoja školjkaša u ušüu rijeke Krke.......................................................... 40 3. Vizija i moguüi scenariji razvoja uzgoja školjkaša............................................................ 43 4. Strateške smjernice/mjere razvoja uzgoja školjkaša ........................................................ 45 5. Akcijski plan 2009.-2012. .................................................................................................. 51 Integralni plan razvoja školjkarstva za podruþje akvatorija sjeverozapadnog dijela Zadarske županije (s Akcijskim planom za period 2009. – 2012.) ................................................................... 59 Sažetak ....................................................................................................................................... 61 Sumary ........................................................................................................................................ 63 1. Uvod ili motivacija za izradu plana.................................................................................... 65 2. SWOT analiza školjkarskog sektora za Novigradsko more/ JI dio Velebitskog kanala /JI dio otoka Paga ............................................................................................................. 67 3. Vizija, strateški ciljevi i moguüi scenariji razvoja sektora školjkarstva u Zadarskoj županiji .............................................................................................................................. 73 4. Strateške smjernice / mjere za razvoj uzgoja školjkaša u Zadarskoj županiji .................. 75 5. Akcijski plan 2009-2012 .................................................................................................... 79 6. Dodatak............................................................................................................................. 82 Dodatak 1: Stanje i analiza školjkarstva u Malostonskom zaljevu / Malom moru ................... 109 Dodatak 2: Stanje i analiza školjkarstva u ušüu rijeke Krke ....................................................... 125 Dodatak 3: Stanje i analiza školjkarstva na podruþju Novigradsko more/Velebitski kanal i jugoistoþna strana otoka Paga ................................................................................... 149 Dodatak 4: Status školjkarstva u svijetu, EU i RH, moderni trendovi školjkarskog sektora i analiza tržišta................................................................................................................. 169

Integralni planovi razvoja školjkarstva za podruþje Malostonskog zaljeva, ušüa rijeke Krke i akvatorija sjeverozapadnog dijela Zadarske županije Marikultura, odnosno uzgoj vodenih organizama u moru, je danas u svijetu snažna industrija s godišnjom stopom rasta od oko 8% i visokoj profitabilnosti, posebice u razvijenim zemljama.Ukupna svjetska akvakulturna proizvodnja je 2008. godine veü dosegla ukupno 70 milijuna tona uzgajanih vodenih organizama. Svjetskom marikulturom koliþinski dominira uzgoj školjkaša (11 milijuna tona) i vodenog bilja (10,5 milijuna tona), a slijede morske ribe i kozice s oko 2 milijuna tona. Samo se pacifiþke kamenice u svijetu (Crassostrea gigas) uzgaja þak 4,2 milijuna tona. Iako tehnološki i tržišno zrela industrija s nizom pozitivnih uþinaka na obalna podruþja, marikultura je zadnjih desetak godina u Hrvatskoj predmet stalnih i snažnih pritisaka raznih interesnih grupa, s naglaskom na njezin negativan uþinak na okoliš i smetnje koje pravi drugim sektorima, posebice turizmu. Kao takva je u svim zemljama koje nisu do kraja isplanirale i usuglasile integralni razvoj svojih obalnih podruþja, predmet stalnih negativnih društvenih i medijskih pritisaka. Iako primjer Grþke koja danas uzgaja oko 150.000 tona morske ribe i 30.000 tona dagnje, ukazuje da je moguüe pomiriti interese turizma i marikulture kao suprotstavljenih djelatnosti, kod nas je razvoj marikulture znatno usporen. Hrvatska marikultura, iako s velikom tradicijom u školjkarstvu i prvim modernim uzgojem bijele ribe u Mediteranu, danas je prostornim planovima, ratnim i poratnim tranzicijskim problemima dovedena na niske grane. ýak se i postojeüom državnom strategijom planira rast proizvodnje, koji je u europskim okvirima beznaþajan. Državnom strategijom se od 2001. godine planirao rast u desetogodišnjem razdoblju na 10.000 tona/godišnje morske ribe i 20.000 tona/god. školjkaša, uz izgradnju mrjestilišta ribe i školjkaša i ostale prateüe infrastrukture. Tijekom proteklog razdoblja proizvodnja je ostala više-manje na istim razinama, a dodatna infrastruktura nije izgraÿena. Postojeüi planovi razvoja vode malo raþuna o postojeüem EU okruženju, razinama proizvodnje i pravilima EU tržišta, te posljedicama koje üe sektor pogoditi ulaskom na zajedniþko EU tržište, bez carinskih i drugih barijera. Integralnim planovima razvoja školjkarstva u podruþju Malostonskog zaljeva, ušüa rijeke Krke i Novigradskog mora/Paga/akvatorija Velebita, sagledavaju se specifiþnosti ovih podruþja, stanje sektora u svijetu i Europi i tržišne perspektive postojeüe i buduüe proizvodnje, usuglašene s financijskim moguünostima i socio-ekonomskim znaþajkama okruženja. Iako se planiranim sektorskim iskoracima predviÿa rast proizvodnje na svim ciljanim podruþjima, ostvarenje üe zacrtanih planova biti suoþeno s nizom problema, koji se za sva podruþja mogu grupirati u nekoliko sliþnih skupina: 1. na svim podruþjima oþita je visoka neorganiziranost uzgajivaþa u svrhu postizanja zajedniþkih ciljeva, posebice rasta proizvodnje i uspješnog marketinga. 2. nepostojanjem jakih udruga i velikih proizvoÿaþa gubi se i lobistiþka snaga sektora, a veüina važnih odluka se donosi bez sudjelovanja proizvoÿaþa. 3. marketing i prodaja školjkaša je na niskoj razini, a ne vide se uvjeti za brze iskorake prodaje niti na domaüem tržištu, što predstavlja najveüu prepreku veüem širenju proizvodnje i moguüem izvozu. Standardi koje uzgojeni školjkaši moraju zadovoljiti u prodaji su sve stroži, te se bez izgradnje modernih otpremnih centara ne može niti planirati znaþajniji rast proizvodnje. 4. uzgojne tehnologije su zastarjele, a za novi tehnološki iskorak nedostaje organiziranosti, sredstava i državnih strateških poticaja. 5. cjelokupan uzgoj se temelji na mlaÿi prikupljenoj iz prirode, koje su koliþine nepredvidljive i podložne oscilacijama, te nisu dobra osnova za ozbiljne poduzetniþke poduhvate. Postojeüe školjkarstvo u svim uzgojnim podruþjima Hrvatske ima izrazito obrtniþko- obiteljski karakter, nastao temeljem tradicije uzgoja u zadnjih 50-tak godina. Postojeüi uzgoj školjkaša se uglavnom temelji na tradicionalnim tehnologijama, posebice osiguravanja mlaÿi, te je kao takav ekonomski teško predvidljiv i stoga kritiþan za financiranje od strane komercijalnih izvora. Integralnim planom se daju pretpostavke za razvoj moderne industrije, prepoznatljive na tržištu kapitala kao uspješne i dohodovne. Postojeüe tehnologije moraju se unaprijediti posebice uzgoj plosnate kamenice, a moderne školjkarske tehnologije, posebice puþinski uzgoj dagnji i mrjestilište školjkaša, se moraju prilagoditi uvjetima hrvatske školjkarske proizvodnje.. 1

Postojeüa organizacija uzgoja, bez snažnih i velikih nositelja proizvodnje, te bez krovne organizacije malih školjkara, nema velike izglede da opstane u uvjetima zajedniþkog EU tržišta, posebice što se tiþe uzgoja dagnji. Potrebna je temeljita reorganizacija uzgojnih aktivnosti, ujedinjavanje proizvoÿaþa u proizvodnji i marketingu, tehnološka podrška u osiguravanju mlaÿi školjkaša i državna potpora strukturnim promjenama koje se moraju napraviti. Izraÿenim Integralnim planovima razvoja se školjkarska industrija želi razviti u skladu sa suvremenim proizvodnim i tržišnim trendovima u okruženju, uz oþuvanje tradicije i prirodnih vrijednosti podruþja. Planira se rast proizvodnje kamenica sa 100 tona u 2008. na 3000 tona, uzgojenih u tradicionalnom podruþju uzgoja u Malostonskom zaljevu i novim podruþjima u zadarskom podruþju, u proizvodnji zasnovanoj na divljoj mlaÿi i mlaÿi proizvedenoj u novim mrjestilištima školjkaša ukupnog kapaciteta do 50 milijuna mlaÿi godišnje. Predviÿa se rast proizvodnje dagnji sa 3000 tona u 2008. na 20.000 tona, modernim mehaniziranim puþinskim uzgojem, izmještanjem na nove do sada neiskorištene površine Malostonskog zaljeva prema rijeci Neretvi, ušüu rijeke Krke i Novigradskom moru/Velebitskom kanalu. Hrvatsko školjkarstvo se mora diversificirati uvoÿenjem novih vrsta u proizvodnju. Suradnjom znanstveno-razvojnog i gospodarskog sektora se treba pokrenuti pokusna proizvodnja novih vrsta školjkaša: od vrsta za koje veü postoji razvijena tehnologija uzgoja (kapice), preko vrsta koje su u odmakloj fazi istraživanja (brbavica, periska), do interesantnih vrsta koje tek treba istražiti (prstac). Danas potpuno neutjecajni uzgajivaþi školjkaša moraju se poslovno-interesno organizirati kroz organizaciju proizvoÿaþa (udruga, zadruga, klaster)- koji üe u suradnji sa svim drugim znaþajnim dionicima sektora školjkarstva (ukljuþujuüi u prvom redu regionalnu i lokalnu samoupravu i njihove razvojne institucije, tehnološko-inovacijski poslovne centre za marikulturu, sveuþilišta/veleuþilišta, tržišne distributere, turistiþko-ugostiteljski sektor) – biti glavni nositelj svih razvojnih aktivnosti. Treba za primjer uzeti samo razvoj vinogradarskog sektora, koji uz veliku podršku države osvaja kamenjar diljem Dalmacije, što nije bilo moguüe bez uspješne organiziranosti i lobiranja na svim razinama. Planiranim razvojnim iskoracima üe sveukupna zajednica profitirati na naþin: 1. prosjeþni mali proizvoÿaþ üe imati osiguranu pretpostavke za širenje proizvodnje i osigurano tržište 2. županije üe osigurati veüu lokalnu zaposlenost, znaþajan regionalni brand i doprinos skladnom i održivom razvoju podruþja oko Malostonskog zaljeva 3. hrvatski turizam üe dobiti atraktivne autohtone proizvode 4. država üe dobiti proizvod koji üe biti znaþajan doprinos pozitivnoj uvozno-izvoznoj bilanci u poljoprivredi / ribarstvu. Hrvatsko školjkarstvo se danas nalazi u teškoj situaciji prilagodbe na nove i sve novije uvjete poslovanja, te postoje velike šanse da doživi sudbinu veüine preradbenih kapaciteta male plave ribe, koji su u kratkom vremenu nestali iz lokalnih zajednica i tradicije naroda, kao da nikad nisu ni postojale. Lakoüa kojom nestaju tradicionalne hrvatske djelatnosti kao posljedica tranzicije i pristupanja EU, je velika prijetnja i za tradicionalno hrvatsko školjkarstvo. Integralnim planovima razvoja i akcijskim planovima za tri glavna i potencijalna školjkarska podruþja se daju smjernice kako se ovo nestajanje može sprijeþiti. Promoviranjem i usvajanjem predloženih akcijskih planova, hrvatsko školjkarstvo se može razviti u modernu industriju, koja üe svojim razvojem socio-ekonomski unaprijediti obalna i otoþna podruþja, te doprinijeti ruralnom razvoju Hrvatske. Koordinator izrade integralnih planova razvoja školjkarstva

prof.dr.sc. Branko Glamuzina

Integrated shellfish farming development plans for the areas of Mali Ston Bay, the mouth of the river Krka, the Novigrad sea and the island of Pag Aquaculture, or farming aquatic organisms in the sea, is today the world's powerful industry with an annual growth rate of about 8% and high profitability, especially in developed countries. Total world aquaculture production in year 2008 already reached a total of 70 million tonnes of cultivated aquatic organisms. World mariculture production is dominated by shellfish farming (11 million tons), and marine plants (10.5 million tons), followed by marine fish and shrimps with about 2 million tons. 4.2 million tons of Pacific oysters (Crassostrea gigas) only are cultivated in the world. Croatia mariculture, although with a great tradition in shellfish farming and early modern white-fish breeding in the Mediterranean, has been brought down onto the low branches during the post war period and due to the known transition problems. Namely, although the state strategy planned the relatively significant (in absolute terms, in European context, still rather insignificant) growth during the 10 year period starting from 2001, with up to 10 000 tonnes/year of sea fish and 20 000 tonnes/year of shellfish (from cca 3000 tonnes in 2001), along with the construction of fish and shellfish hatcheries and other infrastructure, over the past period production has remained more or less on the same level while additional infrastructure has not been built. Besides other barriers, this is also partially consequence of mariculture being subject of permanent and strong pressure from various interest groups, with emphasis on its negative impact on the environment and interference with other sectors, particularly tourism, despite the example of Greece, which now grows about 150 000 tonnes of marine fish and 30 000 tons of mussels, which clearly indicates that it is possible to reconcile the interests of tourism and aquaculture as conflicting activities, within the frame of the Integrated coastal area management. Existing plans for the development take a little in the account of existing EU environment, levels of production and the rules of the EU market, and the consequences that will hit the sector when entering the EU common market, without customs and other barriers. Integral development plans in Mali Ston Bay, the mouth of the river Krka and Novigrad sea / Pag / Velebit waters, look to the specifics of these areas, the state of the sector in the world and Europe and a market perspective of existing and future production, conciliated with financial possibilities and the socioeconomic features of the surroundings. Although the planned sectoral steps forward anticipate the growth of production in all targeted areas, the realization of the set forth plans will be confronted with a series of problems, which, for all areas, can be grouped into several similar blocks: 1. in all areas it is obvious that the breeders are not organized for the purpose of achieving common goals, especially the growth of production and successful marketing; 2. by lacking of strong associations and large manufacturers, the sector lobby power is lost and the most important decisions are made without the participation of producers. 3. marketing and sale of shellfish are very low, and the conditions for rapid growth of sales in the domestic market are not in near sight, which represents the biggest obstacle to the expansion of higher production and possible export. Standards of sales that cultivated shellfish must meet are increasingly strict, and without the construction of modern distribution centres any significant increase of production can not be planned. 4. breeding technologies are traditional, and organization, resources and state strategic incentives for new technological step forward are missing. 5. the entire cultivation is based on the spawn gathered from nature, which are unpredictable and subject to oscillations, and is not a good basis for serious business operations. The existing shellfish farming in all breeding areas of Croatia has a very crafts-family character, based on the tradition of rearing in the last 50-years. Existing shellfish farming is mainly based on traditional technologies, in particular ensuring the spawn, and as such economically difficult to predict and therefore critical for the financing by commercial sources. Integral plan provides the preconditions for the development of modern industry, recognized in the capital market as successful and profitable. Existing technologies must be improved, in particular the cultivation of European flat oysters, while modern shellfish farming technologies, especially offshore breeding of mussels and shellfish hatcheries, must be adapted to the conditions of the Croatian shellfish farming production.

The current organization of breeding, without strong and large holders of production, and without an umbrella organization of small shellfish farmers, has no big chances to survive in the conditions of the common EU market, especially regarding the rearing (breeding) of mussels. It is necessary to have a thorough reorganization of breeding activities, pooling of producers in the production and marketing, and have technological support in ensuring the bivalve spawn and state support to the structural changes that have to be done. The produced integral development plans intend to develop shellfish farming industry in line with modern production and market trends in the surroundings, while preserving traditions and values of natural areas. The increase of production of oysters from 100 tons in 2008 to 3,000 tons is planned, that will be grown in the traditional growing area in the bay of Mali Ston and in the new areas in the Zadar region, in the production based on the wild spawn and spawn produced in the new bivalves hatcheries with total capacity of up to 50 million spats per year. The growth of production of mussels is foreseen, from 3,000 tons in 2008 to 20,000 tons, by modern mechanized offshore technologies, by moving to the new so far unused areas in Mali Ston Bay towards Neretva River, the mouth of the river Krka and Novigrad sea / Velebit channel. Croatian shellfish farming must diversify by introducing new species. The cooperation of scientificdeveloping sector and economic sector should start trial production of new species of bivalves from species for which there is already developed technology for rearing (scallops), through the species that are in advanced phase of research (Venus verrucosa and Pina nobilis), to interesting species that have yet to be explored (Lithophaga lithophaga). Todayâ&#x20AC;&#x2122;s fully un-influential shellfish breeders must organize themselves on a business-interests basis through the organization of the producers (associations, cooperatives, clusters) that will, in cooperation with all other significant stakeholders in shellfish farming sector (including in the first place regional and local governments and their development institutions, technology-innovation business centres for mariculture, universities / schools, market distributors, tourism and catering sector) - be the main promoter of development activities. As an example one should take only the development of the vineyard sector, which, with great support of the state, conquers the rocky terrains throughout Dalmatia. It could not be so successful without organization and lobbying at all levels. The overall community will benefit from the planned development steps forward in several ways: 1. small average producer will have secured conditions for expansion of production and the secured market; 2. counties will provide greater local employment, significant regional brand and contribution to sustainable, nature-friendly development of the areas; 3. Croatian tourism will get attractive autohtonous products; 4. the state will get a product that will be a significant contribution to positive import-export balance in agriculture / fishing. Croatian shellfish farming is at present in difficult situation of adaptation to new business conditions, and there is a great chance that it will experience the fate of most small pelagic fish processing capacities in Croatia, which disappeared from the local communities and peopleâ&#x20AC;&#x2122;s traditions in a short time, as if they had never even existed. The ease of disappearance of traditional Croatian activities as a consequence of transition and EU accession is a big threat to traditional Croatian shellfish farming. Integral development plans and action plans for three major and potential shellfish farming areas give guidelines on how this disappearance can be prevented. By promoting and adopting the proposed action plans, Croatian shellfish farming can develop into a modern industry, which will socio-economically improve coastal and island areas, and contribute to rural development in Croatia. Coordinator for integral development plans prof.dr.sc. Branko Glamuzina

Integralni plan razvoja školjkarstva za podruþje Malostonskog zaljeva (s Akcijskim planom za period 2009. – 2012.)

Sažetak Izraÿenim Integralnim planom razvoja se školjkarska industrija Malostonskog zaljeva želi razviti u skladu sa suvremenim proizvodnim i tržišnim trendovima u okruženju, uz oþuvanje tradicije i prirodnih vrijednosti podruþja. VIZIJA INTEGRALNOG PLANA RAZVOJA DO 2015. GODINE: Proizvodnje kamenica je porasla s 100 tona u 2008. na 3000 tona, uzgojenih u tradicionalnom podruþju uzgoja (uvale Kuta, Bistrina, Soca, Bjejevica), u proizvodnji zasnovanoj na divljoj mlaÿi i mlaÿi proizvedenoj u novim mrjestilištima školjkaša ukupnog kapaciteta do 50 milijuna mlaÿi godišnje. Proizvodnje dagnji je narasla s 2000 tona u 2008. na 5000 tona, modernim mehaniziranim puþinskim uzgojem, izmještanjem na nove do sada neiskorištene površine Malostonskog zaljeva prema rijeci Neretvi. Pokrenuta je pokusna proizvodnja novih vrsta školjkaša: od vrsta za koje veü postoji razvijena tehnologija uzgoja (kapice), preko vrsta koje su u odmakloj fazi istraživanja (brbavica, periska), do interesantnih vrsta koje tek treba istražiti (prstac). Uzgajivaþi su poslovno-interesno organizirani kroz organizaciju proizvoÿaþa (udruga, zadruga, klaster)- koji u suradnji sa svim drugim znaþajnim dionicima sektora školjkarstva (ukljuþujuüi u prvom redu regionalnu i lokalnu samoupravu i njihove razvojne institucije, tehnološko-inovacijski poslovni centar za marikulturu, sveuþilište, tržišne distributere, turistiþko-ugostiteljski sektor) – glavni nositelj svih razvojnih aktivnosti. Dio uzgojenih školjkaša trži se direktnom prodajom na mjestu uzgoja putem tradicionalnih otpremnih centara smještenih na plovnim objektima. Glavnina uzgojenih školjkaša trži se kroz moderne otpremno-distribucijske i purifikacijske centre ukupnog okvirnog kapaciteta 30 tona za tržište pripremljenih školjkaša dnevno. Jedan od centara je izgraÿen na lokaciji Bistrina u vlasništvu MARIBIC-a Tehnološkog i poslovno-inovacijskog centra za marikulturu. Školjkaši malostonskog zaljeva brandirani su proizvod zajamþene zdravstvene ispravnosti, standardne kvalitete i zaštiüenog geografskog podrijetla. Planirano poveüanje proizvodnje dijelom se trži kroz unaprijeÿeni plasman u RH (u prvom redu kroz turistiþko-ugostiteljsku ponudu), a veüi dijelom na EU tržištu (u prvom redu Italija, pa i Francuska). Proizvodnja mlaÿi osigurana je kroz mrjestilišta školjkaša izgraÿena uz struþnu potporu MARIBIC-a Sveuþilišta u Dubrovniku i suradnju zainteresiranih poduzetnika/institucija. Regionalna i lokalna samouprava (Županija Dubrovaþko-neretvanska, opüine Ston, Dubrovaþko primorje, Janjina, Slivno) su uskladile prostorne planove s potrebama razvoja školjkarske industrije, te izgradile lokalnu kanalizacijsku mrežu, osigurale prostor i izradile potrebnu infrastrukturu za razvoj školjkarske industrije Marikultura se razvija u sinergiji s razvojem turizma, a planirana izgradnja novih turistiþkougostiteljskih kapaciteta vodi raþuna o zahtjevima oþuvanja okoliša i prirode. Ukupnost razvoja na podruþju Malostonskog zaljeva doprinosi oþuvanju njegove izrazite prirodne vrijednosti prepoznate njegovom zaštitom u statusu Posebnog rezervata u moru. Planiranim razvojnim iskorakom sveukupna zajednica üe profitirati na naþin: 1) prosjeþni mali proizvoÿaþ üe imati osiguranu pretpostavke za širenje proizvodnje i osigurano tržište 2) županija üe osigurati veüu lokalnu zaposlenost, znaþajan regionalni brand i doprinos skladnom i održivom razvoju podruþja oko Malostonskog zaljeva 3) država üe dobiti proizvod koji üe biti znaþajan doprinos pozitivnoj uvozno-izvoznoj bilanci u poljoprivredi / ribarstvu

Prioritetne aktivnosti kojima üe se predložena vizija postupno ostvarivati u razdoblju 2009-2012 ukljuþuju: 1. Prezentacija razvojnog plana i objašnjenje nužnosti njegove provedbe. ýinjenica da s jedne strane napravljena analiza dionika sektora školjkarstva Malostonskog zaljeva, kao i analiza rezultata veüeg broja inicijativa u posljednjih desetak godina sugerira nedostatak interesa za opisanu viziju, a s druge strane objektivna analiza izvjesnih scenarija buduünosti sektora pokazuje da je razvojni iskorak egzistencijalna nužnost za veüinu dionika, ukazuje na potrebu prioritetnog prezentiranja razloga i nužnosti predlaganih mjera. 2. Unaprijeÿenje poslovno-interesne organiziranosti školjkara (udruge, zadruge, klaster) Dubrovaþko-neretvanske županije/Malostonskog zaljeva, þime bi se postavila osnova za sustavno bavljenje problemima razvoja i stalnog unaprjeÿenja proizvodnje veüim ukljuþivanjem poslovnog sektora, koji postaje kljuþna karika razvoja. 3. Kontinuirana edukacija i pružanje sustavne struþne potpore proizvoÿaþima i njihovim poslovno-interesnim organizacijama, je uslijed procesa prilagoÿavanja cjelokupne proizvodnje i trženja proizvoda školjkarstva novom HR i EU zakonodavstvu i nužnosti modernizacije tradicionalne proizvodnje novim tehnologijama i vrstama, od kljuþnog znaþenja za planirani razvoj sektora. 4. Modernizacija cijelog sustava proizvodnje, što je osnovni preduvjet i za podizanje razine proizvodnje, ali i za sam opstanak postojeüeg obiteljskog naþina uzgoja, te svekoliko unapreÿenje postojeüih lokalnih prilika, oþuvanje gospodarsko-demografske matrice podruþja i novo zapošljavanje visokoobrazovanih kadrova. 5. Izgradnja modernih otpremno-distribucijskih centara, koji üe na sebe vezati proizvodnju, preradu, otpremu, monitoring proizvoda, standardiziranje i brigu o otpadu, a þime bi se riješili sve postojeüe barijere i kontroverze oko EU-prilagoÿenosti proizvodnje, 6. Iskorak u proizvodnji autohtone malostonske kamenice s temeljnim strateškim ciljem proizvodnje 3000 tona malostonske kamenice, a kroz mjere koje ukljuþuju: sustavno gospodarenje prirodnim i uzgajanim populacijama, daljnju organizaciju podruþja uzgoja, trajni monitoring i na njemu temeljeno adaptivno upravljanje proizvodnjom, izgradnju mrjestilišta kamenica i izradu strategije prodaje. 7. Moderni mehanizirani uzgoj dagnje na podruþju otvorenog dijela zaljeva prema rijeci Neretvi koji se odlikuje veüim dubinama i do 30 metara, veüom primarnom produktivnošüu i neiskorištenim vodenim površinama za razvoj školjkarstva. Moderna industrija dagnje u EU je visokomehanizirana i puþinska proizvodnja koja rezultira niskim cijenama i dobrom kvalitetom, te mora biti primjer na kojem se zasniva buduüi uzgoj dagnje u Malostonskom zaljevu. 8. Unaprijeÿenje zdravstvene sigurnosti i ostalih standarda kvalitete konaþnog proizvoda je od presudnog znaþenja za iskorak na nova tržišta, posebice zahtjevno EU tržište. Malostonski školjkaši moraju biti prepoznatljivi na tržištu po svojim zdravstvenim i proizvodnim standardima, te oznaþeni po izvornosti, podrijetlu, veliþini i kvaliteti. 9. Razvojno-istraživaþke aktivnosti u svrhu unaprijeÿenja školjkarske industrije trebaju postati stalna djelatnost koja üe doprinijeti uvoÿenju u uzgojnu praksu komercijalno zanimljivih autohtonih vrsta školjkaša i proizvoda, unaprijeÿenju postojeüe i transfera novih tehnologija uzgoja i prerade. 10. Osmišljavanje, pripremu i provedbu marketinške strategije kako bi se osigurala prodaja strategijom predviÿene poveüane proizvodnje na zahtjevnim EU tržištima u uvjetima velike konkurencije. 11. Planiranje izgradnje prateüe školjkarske infrastrukture, manipulativnih i skladišnih prostora, radnih obala, luþica za radne brodice i plovila, izgradnja lokalne kanalizacijske mreže i prikljuþak na reginalni kanalizacijski sustav Neum-Mljet, kao temeljna prepostavka za dugoroþno oþuvanje postojeüe kvalitete mora. 12. Trajno adaptivno participatorno usmjeravanje razvoja školjkarske industrije, temeljem praüenja prirodnih, proizvodnih i tržišnih þimbenika, koje vodi raþuna o oþuvanju prirodnih znaþajki zaštiüenog podruþja Malostonskog zaljeva.

Summary The produced integral development plans intend to develop shellfish farming industry in line with modern production and market trends in the EU, while preserving traditions and values of natural areas. INTEGRAL PLAN OF DEVELOPMENT TO 2015 YEAR â&#x20AC;&#x201C; VISION Production of oysters has increased from 100 tons in 2008. to 3,000 tons, grown in the traditional breeding areas (bays Kuta, Bistrina, SoĂža, Bjejevica), in the production based on the wild spawning and recruitment and spats produced in the new bivalves hatcheries with total capacity of up to 50 million spats per year. Production of mussels have grown from 2,000 tons in 2008. to 5,000 tons, by modern mechanized offshore breeding, by moving to the new so far unused areas in Mali Ston Bay towards Neretva River. The trial production of new species of bivalves have been started: from species for which there is already developed technology for rearing (scallops), through the species that are in advanced phase of research (Venus verrusoca and Pina nobilis), to interesting species that have yet to be explored (Lithophaga lithophaga). The breeders are organized on business interests basis, the organization of the producers (associations, cooperatives, clusters) that will, in cooperation with all other significant stakeholders in shellfish farming sector (including in the first place regional and local governments and their development institutions, MARIBIC- technology-innovation business centres for mariculture, universities / schools, market distributors, tourism and catering sector) be the main promoter of development activities. Part of the cultured shellfish is sold directly on the site through traditional breeding distribution centres located on the floating objects. The majority of the grown shellfish is sold through modern transport-distribution and purification centres with overall framework capacity of 30 tons for the market prepared shellfish per day. One such centre is built on the site Bistrina owned by MARIBIC, Technology and Business-Innovation Centre for Mariculture. Shellfish from Mali Ston Bay are branded products with guaranteed health security, standards of quality and protected geographical origin. Planned increase in production is partly sold through enhanced marketing in Croatia (primarily through tourism and catering facilities) and a larger part on the EU market (primarily in Italy and France). Production of the shellfish spats is secured through shellfish hatcheries built with the technical support from MARIBIC of the University of Dubrovnik and the cooperation of interested entrepreneurs / institutions. Regional and local government (County of Dubrovnik-Neretva, the municipality of Ston, DubrovaĂžko Primorje, Janjina, Slivno) reconciled their spatial plans with the needs of shellfish industry development and built the local sewage system, provided space and created the necessary infrastructure for the development of shellfish industry. Mariculture develops in synergy with the development of tourism, and the planned construction of new tourism and catering capacity takes into account the requirements of environmental and nature. Total development in the area of Mali Ston Bay contributes to the preservation of its outstanding natural values identified through protection by giving it the status of the Special Reserves in the sea. Priority activities that will gradually realize the proposed vision in the period 2009-2012 include: 1. Presentation of the development plan and an explanation of the necessity of its implementation. The fact that on the one hand the analysis of the shellfish farming sector stakeholders in Mali Ston Bay, as well as the analysis of the results of a number of initiatives in the past ten years suggests a lack of interest to the vision described, while on the other hand, objective analysis of certain sectors of the future scenarios shows that the

development step forward is the necessity for the majority of stakeholders, indicates priority need for presenting reasons and necessity of the proposed measures. 2. Improvement of business-interest organization of shellfish farmers (associations, cooperatives, cluster) Dubrovnik-Neretva County / Mali Ston Bay, which would set the basis for systematic engagement with the problems of development and constant upgrading of production by greater involvement of business sector, which becomes a key link in the development. 3. Continuous education and the provision of systematic support for professional shellfish farmers and their business-interest organizations is of key importance for the planned development of the sector, due to the process of adjustment of the overall production and marketing of products of shellfish framing in new Croatian and EU legislation and the necessity of modernization of traditional production technologies and new species; 4. Modernization of the entire system of production, which is a basic prerequisite for improving the level of production, but also for survival of the existing family methods of breeding, and improvement of all existing local conditions, preserving the economic and demographic matrix of the areas and new employment of highly educated personnel. 5. Building a modern dispatch-distribution centres, which will take over production, processing, shipping, monitoring of products, and standardizing of waste disposal, thus resolving all existing barriers and the controversy around the EU-adjusted production. 6. Step forward in the culture of native Mali Ston flat oysters with fundamental strategic goal of production 3000 tons of Mali Ston oysters through the measures that include: a systematic management of natural and culture populations, further organization of breeding areas, permanent monitoring and adaptive production management based on that monitoring, the construction of oysters hatcheries and creation of sale strategy. 7. Modern offshore mussels farming in the area of the open part of the bay towards the river Neretva, which is characterized by greater depths (up to 30 meters), greater primary productivity and un-used water areas for the development of shellfish farming. Modern mussels industry in the EU is highly mechanized and offshore production, which results in low prices and good quality, and must be an example and the base for future growing of the mussels in the Mali Ston bay. 8. Improvement of health safety and other standards of quality of final products are of crucial importance for a step forward to new markets, especially the demanding EU market. Mali Ston shellfish must be recognizable in the market for its health and production standards, and marked by authenticity, origin, size and quality. 9. Development and research activities to foster shellfish farming industry should become a permanent action that will contribute to the introduction into the rearing practices of commercially interesting indigenous species of shellfish and products, improving existing, and transfer of new technologies for breeding and processing. 10. The development, preparation and implementation of marketing strategies to ensure sales of the anticipated increased production and to meet the demanding EU markets in terms of great competition. 11. Planning the construction of ancillary shellfish farming infrastructure, handling and storage facilities, the working waterfront, the working harbour for boats and vessels, the construction of local sewer network and the connection to the regional sewerage system Neum-Mljet, as a fundamental presumption for long term preservation of the existing quality of the sea. 12. Continuous adaptive management of shellfish farming industry development, based on monitoring of natural, production and market factors, which takes into account the preservation of natural features of protected areas of Mali Ston Bay.

1. Uvod ili motivacija za izradu plana Marikultura, odnosno uzgoj vodenih organizama u moru, kao gospodarska aktivnost se snažno razvila u cijelom svijetu, Europi i Hrvatskoj. Danas je marikultura snažna industrija s godišnjom stopom rasta od oko 8% i visokoj profitabilnosti, posebice u razvijenim zemljama. Ukupna svjetska akvakulturna proizvodnja je 2004. godine veü dosegla ukupno 60 milijuna tona uzgajanih vodenih organizama. Svjetskom marikulturom – uzgojem morskih organizama – koliþinski dominira uzgoj školjkaša (11 milijuna tona) morskog bilja i algi (10,5 milijuna tona), a slijede morske ribe i kozice s oko 2 milijuna tona. Samo se pacifiþke kamenice u svijetu uzgaja þak 4,2 milijuna tona. Djelatnost marikulture predstavlja veliki potencijal za razvoj hrvatske obale i otoka. Osnovni argumenti za ovu tvrdnju ukljuþuju u prvom redu razvedenost obale i posljediþno puno potencijalnih lokaliteta za uzgoj ribe i školjkaša, tradiciju uzgoja i poznavanje tehnologija, postojanje velikog broja školovanih kadrova te izuzetno veliko turistiþko tržište. Imajuüi u vidu sve reþeno, moglo bi se pretpostaviti da je hrvatska marikultura veü jako razvijena i konkurentna takmacima iz Europe koji baštine sliþne proizvodne pretpostavke. Nažalost to nije tako. Iako je državnom strategijom s poþetka 21-stoljeüa predviÿen brzi rast godišnje proizvodnje na 10.000 tona morske bijele ribe i 20.000 tona školjkaša, osam godina kasnije, gotovo ništa se nije promijenilo. Proizvodnja je ostala ista, tehnološki iskorak u proizvodnji kroz izgradnju i uspostavu mrjestilišta nije se dogodio, a nije se promijenio niti naþin trženja proizvodima marikulture. Nadalje, recentno usvojenim prostornim planovima su smanjena podruþja za novi razvoj marikulture, posebice uzgoja riba. Naime, steþeni imidž velikog zagaÿivaþa i neugodnog susjeda uþinio je da se u prostornom planiranju marikultura doživljava kao konfliktna sektorima turizma, marina, vikendaša, a ne kao komplementarna što je takoÿer moguüe i štoviše – prema scenariju / modelu integralnog razvoja – poželjno. Konaþno, ulaskom u EU Hrvatska üe otvoriti tržište velikim koliþinama morske ribe iz Grþke, školjkaša iz Italije, Francuske i Španjolske, što može oznaþiti kraj razvojnih ambicija hrvatske marikulture, i daljnji doprinos scenariju razvoja hrvatskog turizma koji se svodi na „prodaju“ mora, sunca i jeftine radne snage. Ogromni potencijali razvoja marikulture o kojima su sanjale generacije üe biti gotova priþa, a veliki broj kadrova koji se danas obrazuju za njezin razvoj imati üe neke druge karijere. Ovako depresivnom, ali realnom scenariju se možemo barem dijelom suprotstaviti brzim razvojem školjkarstva u tri za to predviÿene zone: podruþju Malog mora i Malostonskog zaljeva, ušüu Krke i podruþju Novigradskog mora - JI akvatorija otoka Paga. U ove tri zone, još uvijek se stignu, u vremenom preostalom do ulaska u EU, postaviti temelji moderne industrije koja üe biti konkurentna glavnim EU takmacima. Integralnim planovima razvoja za ova tri podruþja izraÿenim u okviru projekta COAST, nastoje se objektivno sagledati komparativne prednosti i slabosti, te s njima u vezi moguünosti i prijetnje željenom razvoju, kao i predložiti konkretne aktivnosti þijom provedbom bi se u narednom kratkoroþno-srednjoroþnom razdoblju mogao napraviti iskorak od postojeüeg stanja koji je apsolutno nužan za opstanak i daljnji održivi razvoj djelatnosti.

2. SWOT analiza1 školjkarskog sektora za Malostonski zaljev/Malo more Tablica 1. prikazuje rezultat provedene SWOT analize školjkarskog sektora u podruþju Malostonskog zaljeva na radionici održanoj 30.05.2008 u Stonu. Analiza pokazuje da su razvojne perspektive školjkarstva Malostonskog zaljeva vrlo dobre, ali je evidentno da postoji i niz slabosti i prijetnji þije se potencijalno djelovanje mora sprijeþiti i smanjiti, ako se potencijali u potpunosti hoüe iskoristiti. Tablica 1. SWOT analiza školjkarskog sektora podruþja Malostonski zaljev / Malo more

SNAGA Oÿuvan i prostorno planski rezerviran prostor za uzgoj školjkaša, kvalitetno monitoriran u više zasebnih podruÿja Oÿuvana i zdrava lokalna populacija europske plosnate kamenice i potencijal za uzgoj drugih komercijalnih vrsta školjkaša Tradicija i tehnologija uzgoja kamenice s prepoznatljivim proizvodom Najbolja kvaliteta kamenica (prosinac-svibanj) poklapa se s razdobljem najveýe potražnje na EU tržištima (oko Nove godine) Stabilna lokalna potražnja zadovoljena postojeýom proizvodnjom (cca. 1-2 milijuna komada) Dovoljan radni kontigent lokalnog stanovništva u školjkarskoj proizvodnji Potpora svih razina vlasti konceptu razvoja školjkarstva, dokazana nizom financiranih projektata i aktivnosti Znanstveno-struÿna potpora Sveuÿilišta u Dubrovniku: npr. razvijena lokalna tehnologija za proizvodnju mlaĀi kamenice, uvoĀenje novih vrsta školjkaša u uzgoj, monitoring prostora i uzgoja.

MOGUüNOSTI Postojanje dodatnog prostora (sjeverna obala Pelješca, ušýe Neretve) prikladnog za puÿinski uzgoj dagnji Potencijal za brandiranje (ukljuÿujuýi zaštitu geografskog porijekla) malostonskih školjkaša kao vrhunskog proizvoda Veliko još uvijek nezasiýeno EU tržište školjkaša Rast potražnje na lokalnom i širem regionalnom tržištu tijekom turistiÿke sezone Uspostavljen sustav obrazovanja / praktiÿne izobrazbe za marikulturu-školjkarstvo na Sveuÿilištu u Dubrovniku Moguýnost zapošljavanja mladog struÿnog kadra netom educiranog na Sveuÿilištu u Dubrovniku

SLABOSTI Nestabilni izvori mlaĀi školjkaša za uzgoj Problemi s obraštajem uzgojnih instalacija Problemi s predatorskim ribama Najbolja kvaliteta kamenica (ožujak-lipanj) ne poklapa se s razdobljem najveýe potražnje na domaýeme tržištu (srpanj-rujan) Neriješeni kanalizacijski sustavi okolnih naselja Postojanje neregistrirane proizvodnje i tržišta koja onemoguýava sustavnu institucionalnu potporu I uzrokuje slabu sljedljivost proizvoda Slaba tržišna organiziranost: nerazvijen moderan marketing i nepostojanje modernih otpremnih i distributivnih centara Manjkava tehnološka organiziranost: nepostojanje komercijalnih mrjestilišta školjkaša; neiskorištena moguýnost uzgoja drugih tržišno zanimljivijih vrsta školjkaša Nepouzdani podaci tj. nepostojanje jedinstvenog pouzdanog sustava informacija Nedovoljna organiziranost sektora kao cjeline, Birokratiziranost procedura Nedovoljna informiranost, neuÿinkovit sustav edukacije za lokalne uzgajivaÿa i druge dionike sektora Neriješena morska granica s BiH PRIJETNJE Potencijalno fekalno zagaĀenje uslijed nepostojanja kanalizacijskog sustava i prekomjerne urbanizacije obale Unošenje kamenica iz drugih uzgojnih podruÿja i za njih vezanih bolesti i obraštajnih organizama u uvjetima postojanja neregistriranog prometa školjkama Prekoraÿenje nosivog kapaciteta akvatorija uslijed prevelikog uzgoja NeprilagoĀenosti postojeýih uzgajališta novim uvjetima tržišta (promjene porezne, kontrolne i veterinarske politike RH i pristupanje EU tržištu) Niža konkurentnost / produktivnost u odnosu na druge dijelove RH i uvoz živih školjkaša iz EU Neriješena zaštita prirode i okoliša obalnog podruÿja na podruÿju BiH

Analiza jakih strana koje su osnova buduüih moguünosti i slabosti kao i prijetnji iz okoliša (i fiziþkog i šireg) koje mogu znaþajno utjecati na ostvarivanje dugoroþnog razvoja, od konkurentnosti vlastite proizvodnje i drugih zemalja, tehnoloških inovacija, postojanja sivog tradicionalnog tržišta, organizacijskih problema i dr.

Nešto detaljnije, SWOT analiza ukazuje na postojanje NIZA DOBRIH I SNAŽNIH PRETPOSTAVKI RAZVOJA MODERNE INDUSTRIJE u podruþju Malostonskog zaljeva. Vrlo je važna tradicija u školjkarskoj proizvodnji, koja traje veü nekoliko stoljeüa, uz velike uspone i padove. Uzgoj je potpuno propadao i uslijed II svjetskog rata i Domovinskog rata (1991-1996), ali se tradicija uzgoja uvijek þuvala i obnavljala. Malostonske kamenice su nagraÿivane i na velikim svjetskim izložbama, npr. World Exhibition u Londonu, 1936 sa zlatnom medaljom za kvalitetu. Jedna od snaga je i dobro razvijeno lokalno tržište praüeno uhodanom i poznatom restoranskom ponudom, koja je praüena i dobrom turistiþko-gastronomskom podrškom. Na ovaj naþin se i danas veüina proizvodnje kamenice prodaje lokalno, bilo direktno na uzgajalištima i kroz restorane, a moguünosti poveüanja ovakve ponude su ogromne. Moraju se iskoristiti potencijali tradicionalnih fešti, tipa Sv.Josipa-Dan kamenica, koji se trebaju promovirati na razinu velikih turistiþkih ponuda-sajmova, kada üe se trošiti velike koliþine kamenica, po uzoru na sliþne francuske proslave. Dovoljan radni kontigent lokalnog stanovništva u školjkarskoj proizvodnji: po popisu stanovništva iz 2001. godine na prostoru koje gravitira podruþju uzgoja školjkaša i koje ima moguünosti za aktivno bavljenje ovom djelatnošüu, živi ukupno 7.492 stanovnika, od þega je radno sposobno 4.116. Najveüa zastupljenost zaposlenosti u podruþju sektora marikulture je u opüinama Ston i nešto manje Dubrovaþko primorje. U opüini Slivno se nitko ne bavi školjkarstvom kao djelatnošüu. Opüina Ston je najznaþajnija po udjelu stanovništva koje se bavi školjkarstvom. Tablica 2 daje demografske podatke za opüine Dubrovaþko primorje, Janjina, Ston i Slivno. S obzirom da bi realno ostvariv plan razvoja školjkarstva (npr. onaj predlagan ovim dokumentom) direktno i indirektno mogao u slijedeüih desetak godina zaposliti do 300 ljudi, iz tablice je vidljivo da za takav razvoj postoji dovoljno radne snage, i u postojeüem radnom kontigentu, ali i u dijelu populacije do 19 godina starosti. Osim toga, na Sveuþilištu u Dubrovniku se obrazuje trenutno oko 30-tak kadrova za planirani razvoj marikulture, što zadovoljava potrebe planiranog razvoja. Tablica 2. Popis stanovništa iz 2001. godine za opüine Dubrovaþko primorje, Janjina, Ston i Slivno. 0-19 Radni kontingent: žene (1560 i više Prosjeþna Indeks Ukupno godina 59), muškarci (15-64) godina starost starenja Dubrovaþko 2.216 462 1.203 741 44,3 160,4 primorje Janjina 593 72 307 262 51,3 363,9 Slivno 2.078 518 1.180 566 40,9 109,3 Ston 2.605 641 1.426 771 42,1 120,3

U Hrvatskoj je dobro poznat brand malostonskih kamenica, mada on nije razvijen na naþin primjeren modernim tržišnim trendovima. On se mora dalje razvijati kako bi se ova snaga do kraja iskoristila. To znaþi da ga treba uskladiti sa sliþnim europskim standardima kamenica, posebno imajuüi u vidu potencijalna izvozna tržišta. Dobra kvaliteta kamenica (prosinac-svibanj) poklapa se s razdobljem najveüe potražnje na EU tržištima (oko Nove godine), te je kroz ovo razdoblje moguü znaþajan izvoz, posebice ako se uzgojne aktivnosti ciljano orijentiraju na izvoznu proizvodnju. Vrlo je znaþajno da uslijed izoliranosti od ostalih uzgojnih podruþja, populacija malostonske kamenice do danas nije zaražena bolestima koje su uništile ostale europske populacije, a danas onemoguüavaju oporavak uzgoja u europskim zemljama. Potrebno je stalno voditi brigu o unosu drugih kamenica u akvatorij Malostonskog zaljeva, posebice iz Istre koja je u graniþnoj zoni uzgoja pacifiþke kamenice. Nažalost, iako je ova prijetnja iznošena i u javnost, i danas se istarske kamenice polažu na daljnji uzgoj u Malostonskom zaljevu, zanemarujuüi posljedice koje mogu uništiti cjelokupnu perspektivu razvoja. Prostornim planom županije Dubrovaþko-neretvanske cijeli prostor rezervata Malostonski zaljev je predviÿen za marikulturu, odnosno uzgoj morske ribe i školjkaša, u koliþini od 8.500 tisuüa tona školjkaša. Dodatno je za marikulturu predviÿena cijela sjeverna obala Pelješca od 13

Sresera do Lovišta, koja mada više otvorena, i izložena valovima i vjetru, pruža osnovu za razvoj puþinskih uzgajališta dagnji. SLABOSTI SEKTORA SU TAKOĈER IZRAŽENE, te traže posebnu analizu radi njihova rješavanja u buduünosti. Jedna od slabosti je predatorstvo karnivornih riba, posebice orade, na uzgojnim instalacijama. One pojedu mlade cementirane kamenice ili pergolare s dagnjama, þineüi ogromne štete. Kako su izgleda populacije ovih riba u velikom porastu, potencijalno predstavljaju i najveüu trenutnu prijetnju profitabilnosti uzgoja školjkaša. Plove ovih riba mogu dnevno pojesti nekoliko puta veüu koliþinu školjkaša od vlastite, te samo plova od tone orada kakve su veü viÿene u zaljevu može kroz mjesec dana pojesti i do 100 tona uzgajanih školjkaša! Jasno je da poveüanje populacije ovih riba može znaþajno smanjiti profitabilnost uzgoja, te se moraju poduzimati mjere za kontrolu brojnosti predatorskih riba, posebice orade. U podruþju uzgoja se mora dozvoliti kontrolirani izlov orada, bilo da se ta moguünost da uzgajivaþima na njihovim koncesijama ili profesionalnim ribarima na podruþjima koja nisu obuhvaüena koncesijama. U tijeku je i projekt o ribarstvu u delti Neretve koji financira Županija Dubrovaþko-neretvanska, koji kao jedan od ciljeva ima utvrÿivanje razloga porasta populacija nekih riba, pa tako i orade. Utvrÿivanjem razloga za poveüanu brojnost orade, üe se predložiti i mjere za kontrolu, bilo izlovom divlje mlaÿi za potrebe uzgoja ili poveüanim ribolovom spolno zrelih jedinka na mrijesnim migracijama. U potpunosti je nerazvijen moderan marketing posebice kamenice. Plasman je vezan uglavnom za lokalnu potrošnju, a tržište za moderni naþin prodaje trenutno ne postoji. Uglavnom se školjkaši trže lokalno na uzgajalištima ili pakirani u velike 30-kg vreüe po ribarnicama i trgovaþkim lancima, bez postojanja markica ili oznaka o podrijetlu. Vezano za ovakav naþin prodaje veže se i postojanje neregistriranog prometa školjkaša, koje je jasno vidljivo u razlici izmeÿu zbroja proizvodnje izdatih povlastica i isplaüenih subvencija za proizvodnju kamenica i dagnji. Postojanje sivog tržišta treba svesti na najmanju mjeru, mada ono postoji i u EU, posebice prilikom prodaje na uzgajalištima. Problem üe se javiti kod prvih utvrÿenih zdravstvenih problema kod potrošaþa, kada üe posljedice trpjeti cijeli sektor, jer je sljedivost proizvoda u ovakvim sluþajevima nemoguüa. Veüina naselja uz Malostonski zaljev (osim grada Neuma u BiH) nema izgraÿenu kanalizacijsku mrežu, iako regionalni kanalizacijski sustav prolazi pored svih sela. Ovo predstavlja veliku slabost, ali i potencijalnu prijetnju, ako se zagaÿenja utvrde tijekom glavne ljetne sezone prodaje, jer po pravilima EU zatvara se za prodaju cijelo podruþje, sliþno primjeru ušüa Krke iz 2007. godine. Za sve opüine (osim opüine Janjina), dakle Slivno (morski pojas), Ston i Dubrovaþko primorje postoji planirana moguünost prikljuþka na regionalni kanalizacijski sustav Neum-Mljetski kanal. Za lokaciju Bistrina je veü i dobijena lokacijska dozvola za kanalizacijski sustav do prikljuþka na regionalni sustav, kao preduvjet za poþetak projekta MARIBIC. Izvori mlaÿi dagnje su do danas relativno stabilni, dok su uzvori divlje mlaÿi kamenice zadnjih 10-godina podložni velikim kolebanjima. Na ovakav naþin se ne može planirati moderna industrijska proizvodnja, te je potrebno poduzeti organizacijske i tehnološke iskorake za poboljšanje ovakvog stanja. Dok je za kamenice jasno da je rješenje izgradnja više manjih/veüih mrjestilišta, kod dagnje se otvara moguünost kooperativnih odnosa s uzgajivaþima u Novigradskom moru, gdje su zabilježene izuzetno velike koliþine mlaÿi dagnje, a uzgoj konzuma radi problema s velikim dotocima slatke vode nije prifitabilan. MOGUûNOSTI RAZVOJA ŠKOLJKARSTVA U MALOSTONSKOM ZALJEVU su znatno uveüane razvojem lokalne tehnologije za proizvodnju mlaÿi malostonske kamenice, razvoj koji su financirali Ministarstvo znanosti, visokog obrazovanja i športa i Ministarstvo poljoprivrede, vodnog gospodarstva i šumarstva. Razvoj ove tehnologije omoguüit üe planirani iskorak proizvodnje kamenica do 3.000 tona/godišnje. Svemu ovome treba pridodati stalnu znanstvenu podršku školjkarstvu Malostonskog zaljeva od pojedinih sastavnica Sveuþilišta u Dubrovniku, izraženu kroz izvoÿenje niza projekata u zadnjih 10-tak godina. 14

Dodatno se na Sveuþilištu u Dubrovniku u zadnjih 5-godina obrazuju kadrovi kroz sve razine studiranja u oblasti marikulture. Posebnu moguünost pruža veliko i nezasiüeno EU tržište školjkaša, na kojem i najveüa planirana hrvatska proizvodnja predstavlja malu koliþinu. Dakle, s prodajom u EU ne bi trebalo biti problema, kada se dostignu i prihvate standardi proizvodnje i trženja, a koliþine školjkaša budu dovoljno velike za uspješan marketing. Temeljne znaþajke tržišta školjkaša u EU su: 1) rast potražnje za uzgajanim školjkašima; 2) rast zabrinutosti za sigurnost proizvoda; 3) poveüanje kompeticije iz cijelog svijeta; 4) sve veüa raznolikost proizvoda temeljenih na školjkašima. Glavne znaþajke modernog tržišta dagnji su: 1) rast potražnje za dagnjama, 2) rast potražnje za doraÿenim i preraÿenim dagnjama, 3) veüa važnost podrijetla, 4) inzistiranje na sigurnosti i sljedivosti dagnje i 5) sve veüa prodaja u trgovaþkim lancima CIJENA DAGNJE je uglavnom odreÿena naþinom i stanjem školjkaša prilikom prodaje, tako da dagnje koje se preraÿuju u meso tijekom glavne sezone prodaje imaju i najmanju cijenu, kao što je sluþaj sa španjolskim dagnjama. Dagnje koje na tržište dolaze u svježem stanju imaju znatno veüu cijenu. Posljediþno, cijena dagnje plaüena proizvoÿaþu znaþajno koleba u svijetu i EU. Prosjeþna je proizvoÿaþka cijena europske dagnje oko 650 €/toni, ali znaþajno koleba od zemlje i regije uzgoja. U Španjolskoj je cijena oko 350 €/toni, pa sve do 1750 €/toni u Velikoj Britaniji. Cijene europske dagnje su znaþajno veüe nego u ostalom dijelu svijetu, gdje se kreüu od 200 €/toni u Kini do prosjeþne cijene od oko 500 €/toni za ostale zemlje proizvoÿaþe. Proizvoÿaþka cijena dagnje predstavlja ¼ maloprodajne cijene, a najviše u lancu zaraÿuje se u maloprodaji. Ostali dio cijene predstavlja priprema dagnji za prodaju, dakle þišüenje i pakiranje, te transportne troškove od uzgajališta do maloprodajnih lanaca. Jednostavnom usporedbom današnje zarade proizvoÿaþa u Malostonskom zaljevu gdje se cijena ex-uzgajalište ili u direktnoj prodaji na samim uzgajalištima kreüe od 5 do 6 kuna, može se zakljuþiti da ulazak na EU tržište ili konkurencija EU proizvoÿaþa u zemlji, neüe dovesti do znaþajnih sniženja cijena dagnje. Dakle, današnje cijene hrvatske dagnje su i pored veüih troškova tradicionalne proizvodnje cijenama konkurentne europskim proizvodnim cijenama. Najveüi uvoznik dagnji je Francuska s uvozom od oko 47.000 tona godišnje, a slijedi Italija s oko 33.000 tona godišnje. Meÿutim, iz slika je takoÿer vidljivo da za dagnje najviše plaüa Belgija, više od 36% od ukupne vrijednosti uvoza, što jasno ukazuje na veliku razliku cijena dagnji koje se uvoze na tržište Belgije, u odnosu na tržišta Francuske i Italije. Glavni potrošaþ kamenica u EU je Francuska, a slijede Italija i Španjolska. Glavni uvoznik kamenica je Italija, koja uvozi oko 4 300 tona/god., Francuska oko 2 400 tona/god. i Belgija oko 1 700 tona/godišnje. Glavna znaþajka europskog tržišta kamenica je njegova zatvorenost jer se uvozi samo oko 3 500 t/god. iz zemalja van EU. Promet se uglavnom obavlja izmeÿu EU zemalja, tako da npr. Irska izvozi veüinu kamenica u Francusku. Ovo bi predstavljalo najveüu prepreku hrvatskoj proizvodnji da imamo veüe izvozne koliþine, u periodu prije ulaska RH u EU. No, kako je jasno da do veüeg rasta proizvodnje kamenica u Hrvatskoj neüe doüi prije ulaska u EU, imamo dovoljno vremena za razvoj prave izvozne strategije. Analizirajuüi potencijalna tržišta jasno je da üe najzanimljivije biti talijansko tržište, na koje se uvozi dosta kamenica, a sama Italija je ne proizvodi u veüim koliþinama. Bilokako, da bi bile konkurentne malostonske kamenice moraju biti prepoznate na EU tržištu, dakle moraju imati iste ili bolje znaþajke od ostalih kamenica. One se ne mogu prodavati samo kao kamenice iz þistih uzgojnih zona, nego moraju imati i oblik, veliþinu i koliþinu mesa, kao francuske ili irske kamenice. Veüina kamenica koje se danas trže u Malostonskom zaljevu ne zadovoljavaju ove standarde, posebice što se tiþe prodajne veliþine. Stoga se kao jedan od prioriteta postavlja razvoj proizvodnih, zdravstvenih i marketinških standarda za malostonsku kamenicu što se tiþe veliþine, oblika, boje i koliþine mesa. Jedino kamenice koje imaju dogovorene znaþajke bi na tržište trebale dolaziti s markicom podrijetla „Malostonska kamenica“.

CIJENE KAMENICA NA EU TRŽIŠTU su relativno stabilne, te su za najbolje robne marke (grade Belon npr.) izmeÿu 0.8-1 € na veletržnicama, dok u restoranima dosežu i cijene od 2 € za jedan primjerak kamenice. Cijene su u Irskoj sliþne, te iznose oko 0.7 € ex-farma, a u restoranima dvostruki iznos. Cijene malostonskih kamenica su sliþne ovima, jer je ex-farma cijena trenutno oko 5 kuna, a u restoranima je od 8-10 kuna, s tim da su standardi kamenica razliþiti od europskih, posebice što se tiþe veliþine. Uslijed dobrog prihvata mlaÿi tijekom 2006. godine, 2008. üe biti obilježena veüom proizvodnjom kamenica, što se oþituje i smanjivanju lokalnih cijena (3-4 kn fco. proizvoÿaþ, 6-8 kn restorani). Istovremeno su cijene u restoranima u Zagrebu 10-14 kn, a na crnogorskoj obali þak od 20-30 kn. Za razliku od dagnji koje su idealne za daljnju preradu, proizvode dodane vrijednosti i vakumska pakiranja, uslijed þega ulaze u trgovaþke lance kao „commodity“ proizvod, te iskazuje stalan rast potrošnje, situacija sa tržištem kamenica je potpuno drukþija. Dok veüina dagnje (64%) završava u trgovaþkim lancima, po 15% u restoranima i ribarnicama i samo 6% u direktnoj prodaji, u sluþaju kamenice strukturu prodaje je bitno razliþiti, odnosno: 32% prodaje otpada na trgovaþke lance, a þak 30% na direktnu prodaju na uzgajalištima. Ostatak je prodaja na ribarnicama od 23% i restoranima 15%. Iako je tržište stabilno, zamijeüen je blagi silazni trend u potrošnji kamenica, posebice kod mlaÿih generacija. To se posebno odnosi na europsku plosnatu kamenicu koje na tržištu ima jako malo, te je uglavnom konzumiraju stariji kao nekakvu tradicionalnu vrijednost. Mlaÿe generacije su više orijentirane na pacifiþki kamenicu jer nju jedino i poznaju. Ovo može predstavljati dugoroþni problem za izvoz malostonske kamenice. Potencijal za brandiranje (ukljuþujuüi zaštitu geografskog podrijetla) malostonskih školjkaša kao vrhunskog proizvoda üe biti jedan od kljuþnih pretpostavki ostvarenja predložene strategije razvoja. Upravo je glavni tržišni i marketinški trend zadnjih godina u EU školjkarstvu razvoj službene europske oznake kvalitete, koja obuhvaüa: 1) zaštiüeno geografsko podrijetlo; 2) zajamþeni tradicionalni proizvod; 3) proizvod iz „ekološkog uzgoja“- eko markica. Kljuþni aspekti kontrole školjkaša za uspješan dugoroþni marketing u zemlji i EU ukljuþuju: 1) kontrolu koliþine i kakvoüe mesa u školjkašima iz razliþitih proizvodnih podruþja; 2) ustanovljavanje optimalne veliþine potrebne za pojedina tržišta i organizaciju proizvodnje, prerade i prodaje prema tržišno zadanim specifikacijama; 3) kontrola sigurnosti proizvoda kroz strogo pridržavanje mikrobioloških znaþajki i stalni monitoring uzgojnog okoliša; 4) Oznaþavanje proizvoda markicama kakvoüe, podrijetla i drugim tržišno bitnim znaþajkama. Jasno je da opisani trend stavlja pred hrvatske proizvoÿaþe mnogo zahtjeva o kojima se trenutno ne vodi briga, osim na razini izrade potrebnih zakona i pravilnika. Kako je sigurno da üe veüina tereta u buduünosti i s organizacijskog i financijskog aspekta, biti na strani proizvoÿaþa, to üe biti dodatni teret, na koji se moraju pripremiti. Tablica 1 daje nekoliko primjera zaštiüenih sustava kvalitete dagnje u Europi: Tablica 1. Primjeri zaštiüenih sustava kvalitete dagnji u EU NAZIV OPIS FQC dagnje (Francuska) jamþi se da je mlaÿ francuskog podrijetla, sljedivost od mlaÿi do konzuma, minimum mesa 24% QSP dagnje (Irska) Jamþi se niz znaþajki kvalitete dagnji (minimum mesa od 23% za dagnje s parkova, 20% za divlje, minimalna veliþina dagnji 40 mm), sigurnosti hrane kroz cijeli proizvodni lanac (potpuna sljedivost proizvoda od uzgajališta do prodaje, strogi mikrobiološki standardi i monitoring biotoksina), s akreditacijom posebnog tijela za kvalitetu hrane; CCP Bouchot (Francuska) tradicionalni uzgoj na drvenim stupovima (“bouchot”), minimum mesa od 24%, vrijeme od izlova do pakiranja najviše 24 sata, potpuna sljedivost Španjolska galicijska dagnja sa uzgoj na platformama s ograniþenom gustinom, minimum 12% mesa zaštiüenim podrijetlom

PRIJETNJE RAZVOJU ŠKOLJKARSKE INDUSTRIJE, A IMAJUûI U VIDU ISKUSTVA IZ ZEMALJA EUROPE, su uglavnom fekalno zagaÿenje i biotoksini. Velike razine biotoksina su onemoguüile veliki planirani uzgoj školjkaša u Norveškoj, a fekalna zagaÿenja su i velika prijetnja uzgoju na ušüu Krke. Sliþno se može predvidjeti i za Malostonski zaljev uslijed nepostojanja kanalizacijskih sustava u veüini okolnih naselja, ali i poveüanih razina fekalnih bakterija na lokaciji Brijesta tijekom 2007. godine. Posebna prijetnja planiranom razvoju može biti smanjivanje nosivog kapaciteta zaljeva uslijed porasta proizvodnje školjkaša i obraštajnih organizama. Veü i danas je vidljiva lošija kvaliteta dagnje u uzgoju, te üe u buduünosti ovaj problem biti sve izraženiji. ýinjenica je da obraštaj veü predstavlja veliki dio težine uzgajanih pergolara s dagnjama i konopa s kamenicama, te da kao kompetitor u prehrani troši velike koliþine hrane. Uslijed recentnog zagrijavanja mora ovaj problem üe biti sve izraženiji. Istraživanje Sveuþilišta u Dubrovniku je ukazalo na veliko poveüanje kvalitativnog sastava obraštaja. Potrebno je osigurati financiranje daljnjih istraživanja koji üe dati odgovor o kvantitativnim znaþajkama obraštaja i njegove kompeticije sa školjkašima u uzgoju, kao temelj za izradu tehnoloških rješenja za njegovo smanjivanje. Dobrim poznavanjem znaþajki obraštaja i bioloških ciklusa pojedinih biljaka i životinja u njemu, moguüe je fiziþkim manipulacijama, sušenjem, izlaganjem suncu ili kratkotrajno nekim kemikalijama, djelovati na rane ili najosjetljivije stadije tih organizama, te tako sprjeþavati njihov razvoj. Posebnu prijetnju predstavlja unošenje alohtonih kamenica koje potencijalno u zaljev mogu donijeti parazite (Bonamia i Martelia), koji su uništili ostale EU populacije plosnate kamenice. Praksa unošenja alohtonih kamenica mora biti strogo zabranjena i zakonski kriminalizirana. Unošenje samo jedne bolesne kamenice može znaþiti propast uzgoja plosnate kamenice u Malostonskom zaljevu. Prijetnju predstavljaju i dva razliþita koncepta razvoja Malostonskog zaljeva u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dok se u RH ustanovio koncept zaštite zaljeva i promoviranja školjkarstva kao temeljne dugoroþne orijentacije, u BiH se razvija koncept razvoja masovnog turizma uz iskorištavanje akvatorija u turistiþke svrhe. Neriješena zaštita prirode i okoliša obalnog podruþja na podruþju BiH i njegova turistiþka namjena, predstavljat üe stalnu prijetnju održivom razvoju školjkarstva u RH.

3. Moguüi scenariji2 i vizija razvoja sektora školjkarstva u malostonskom podruþju Provedena analiza sektora pokazuje da je scenarij školjkrastva Malostonskog zaljeva u prvom redu odreÿen strukturom i organiziranošüu proizvoÿaþa i sektora u cjelini. Trenutno stanje je velika usitnjenost sektora, sa nekoliko proizvoÿaþa koji proizvode preko 200t i 60% proizvodnje koju pokrivaju proizvoÿaþi s proizvodnjom izmeÿu 5-20t, gdje veüi proizvoÿaüi okupljaju veüi broj manjih. Iako trenutni tržišni i legislativni okvir þini ovakvu strukturu najinteresantnijom veüini dionika, u uvjetima EU tržišta on više neüe biti konkurentan. Za poveüanje konkurentnosti proizvodnje koja je preduvjet opstanka postojeüeg tradicionalnog školjkarstva u Malostonskom zaljevu, nužno je okrupnjavanje / udruživanje / organiziranje sektora. Dvije raspravljane moguünosti su: 1) okrupnjavanje nekog od postojeüih veüih i/ili zadruga manjih uzgajivaüa i/ili „ulazak“ novog veüeg uzgajivaüa (najvjerojatnije i distributera); 2) udruživanje kritiþne mase postojeüih manjih uzgajivaþa u poslovno interesnu organizaciju / klaster. Druga moguünost je preferirana ovim planom, jer u veüoj mjeri þuva tradicionalni obiteljski oblik proizvodnje, osigurava kvalitetnije tržišne natjecanje jer izbjegava monopol u sektoru. Dodatno, vjerojatno najrealniji i najpoželjniji scenarij je kombinacija dva reþena scenarija, gdje je reþeni veüi subjekt glavni inicijator i nositelj razvojnih ideja, a udruženost svih uzgajivaþa u klaster omoguüuje kvalitetniju komunikaciju i suradnju „manjih“ s „velikim“. Ovo bi znaþilo da velika kompanija koja ima proizvodne i trgovaþke interese u marikulturi, a to su u Hrvatskoj danas „Agrokor“ i „Adris“, gradi cjelokupnu infrastrukturu potrebnu za opstanak i razvoj tradicionalnog školjkarstva i prilagoÿenost EU steþevinama, a da kao glavni partner u razvojnim iskoracima i planiranju proizvodnje na proizvoÿaþkoj strani sudjeluje „Klaster školjkarstva Dubrovaþko-neretvanske županije“. Veüina ostalih uzgajivaþa veže se kooperantskim odnosima s nositeljem distribucije i prodaje. Ovim se osigurava trženje cjelokupne postojeüe i strategijom planirane proizvodnje, osiguranje plasmana po prihvatljivim cijenama i najmanjim uzgajivaþima, te opstanak tradicionalnog naþina proizvodnje i življenja u cjelini. U nastavku se opisuje ovaj posljednji, poželjni scenarij, odnosno VIZIJA ŠKOLJKARSTVA MALOSTONSKOG ZALJEVA 2015 GODINE. ŽELJENI SCENARIJ RAZVOJA ILI VIZIJA (do 2015. godine) JE KAKO SLIJEDI: Rast proizvodnje kamenica sa sadašnjih oko 100 tona na 3000 tona, uzgojenih u tradicionalnom podruþju uzgoja (od uvale Kuta do tjesnaca Usko), u proizvodnji zasnovanoj na divljoj mlaÿi i mlaÿi proizvedenoj u novim mrjestilištima školjkaša ukupnog kapaciteta do 50 milijuna mlaÿi. Rast proizvodnje dagnji sa sadašnjih 2000 tona na 5000 tona dagnji, modernim mehaniziranim puþinskim uzgojem, izmještanjem na nove do sada neiskorištene površine Malostonskog zaljeva prema rijeci Neretvi. Pokrenuta je pokusna proizvodnja novih vrsta školjkaša: od vrsta za koje veü postoji razvijena tehnologija uzgoja (kapice), preko vrsta koje su u pilot fazi istraživanja (brbavica, periska, kunjka), do zanimljivih vrsta koje tek treba istražiti (prstac). Uzgajivaþi su poslovno-interesno organizirani kroz organizaciju proizvoÿaþa / klaster malostonskog školjkarstva, koji je – u suradnji sa svim drugim znaþajnim dionicima sektora školjkarstva (ukljuþujuüi u prvom redu regionalnu i lokalnu samoupravu i njihove razvojne 2

Na radionici održanoj u Stonu, 30.05.2008. godine, na kojoj su sudjelovali uzgajivaþi, predstavnici lokalne uprave i samouprave, znanstvenici i drugi zainteresirani za razvoj sektora školjkarstva, razmatrana su tri moguüa scenarija razvoja.

institucije, tehnološko-inovacijski poslovni centar za marikulturu, sveuþilište, tržišne distributere, turistiþko-ugostiteljski sektor) – glavni nositelj svih razvojnih aktivnosti. Dio uzgojenih školjkaša trži se direktnom prodajom na mjestu uzgoja putem tradicionalnih otpremnih centara smještenih na plovnim objektima. Glavnina uzgojenih školjkaša trži se kroz moderne otpremno-distribucijske i purifikacijske centre okvirnog kapaciteta 30 tona za tržište pripremljenih školjkaša dnevno, od kojih je prvi izgraÿen na lokaciji Bistrina. Drugi otpremnodistributivni i purifikacijski centar je u vlasništvu novoformiranog interesnog klastera malostonskih uzgajivaþa/velike trgovaþko-proizvodne kompanije, izgraÿen vlastitim sredstvima i sufinanciran sredstvima EU kroz IPA program. Školjkaši malostonskog zaljeva brandirani su proizvod zajamþene standardne kvalitete, zdravstvene ispravnosti i zaštiüenog geografskog porijekla. Planirano poveüanje proizvodnje dijelom üe se tržišno plasirati kroz unaprijeÿeni plasman u RH (u prvom redu kroz turistiþko-ugostiteljsku ponudu), a veüi dio na EU tržište (u prvom redu Italija, pa i Francuska). Proizvodnja mlaÿi osigurana je kroz mrjestilišta školjkaša izgraÿena kroz javno-privatna partnerstva Sveuþilišta u Dubrovniku i novoosnovanog klastera malostonskog školjkarstva ili / i zainteresiranih uzgajivaþa. Lokalna uprava (opüine Ston, Dubrovaþko primorje, Janjina, Slivno) je preko svojih komunalnih poduzeüa izgradila lokalnu kanalizacijsku mrežu, koristeüi sredstva centralne države. Turizam se razvija u sinergiji s razvojem marikulture, a planirana izgradnja novih turistiþkougostiteljskih kapaciteta vodi raþuna o zahtjevima oþuvanja okoliša i prirode. Ukupnost razvoja na podruþju Malostonskog zaljeva doprinosi oþuvanju njegove izrazite prirodne vrijednosti prepoznate njegovom zaštitom u statusu Posebnog rezervata u moru. Planiranim razvojnim iskorakom sveukupna zajednica üe profitirati na naþin: 1) prosjeþni mali proizvoÿaþ üe imati osiguranu pretpostavke za širenje proizvodnje i osigurano tržište 2) županija üe osigurati veüu lokalnu zaposlenost, znaþajan regionalni brand i doprinos skladnom i održivom razvoju podruþja oko Malostonskog zajljeva 3) država üe dobiti proizvod koji üe biti znaþajni doprinositi pozitivnoj uvozno-izvoznoj bilanci u poljoprivredi / ribarstvu

4. Strateške smjernice / mjere za razvoj malostonske školjkarske industrije 4.1 Osnivanje snažne poslovno-interesne udruge malostonskih uzgajivaþa ZA ostvarenje bilo koje vizije, scenarija i strategije razvoja školjkarstva u Malostonskom zaljevu neophodno je povezivanje svih relevantnih subjekata u snažnu poslovno-interesnu udrugu, koja üe biti temelj za povezivanje cijelog sektora u klaster sektora školjkarstva DNŽ u. Iako su svi uzgajivaþi danas udruženi u Ceh uzgajivaþa organiziran od Obrtniþke komore, njezina uloga nije izražena u smislu poslovnih iskoraka, nego je više informativnog karaktera. Osnivanje udruge „Stonski školjkari“ koja ujedinjuje sve velike i glavninu manjih školjkara je iskorak koji treba promovirati na svim razinama. Postojeüa struktura uzgajivaþa u kojoj dominira 6-7 veüih uzgajivaþa i veliki broj malih obrtnika jasno ukazuje na potrebu ovog naþina organiziranja. Nekoliko veüih obrtnika, postojeüe zadruge i trgovaþka društva mogu biti nositelji poslovanja klastera, s ciljem opstanka svih proizvoÿaþa.

4.2 Kontinuirana edukacija i pružanje sustavne struþne potpore proizvoÿaþima i njihovim poslovno-interesnim organizacijama Školjkarstvo Malostonskog zaljeva još je uvijek u velikoj mjeri temeljeno na tradicionalnim principima, korištenjem starih tehnologija uzgoja i prodajom na lokalnom tržištu. Modernizacija cijelog sektora na svom razinama ovisiti üe o uspješnom provoÿenju kontinuirane edukacije proizvoÿaþa i njihovih udruga. Ta edukacija üe biti posebno važna u svjetlu pridruživanja EU i prihvaüanju EU legislative u proizvodnji i prometu školjkaša. Edukacija üe se odvijati na principima radionica, teþajeva ili praktiþne nastave, a predmeti pojedinih edukacijskih ciklusa üe ovisiti od izraženih potreba sektora, države i znanstvenih institucija. Centralna institucija za odreÿivanje prioriteta edukacije üe biti MARIBIC Poslovno i Tehnološko-inovacijski centar za marikulturu, koji üe temeljem konzultacija sa sektorom odreÿenivati prioritete, organizirati edukacijske aktivnosti ili ih organizirati u dogovoru s drugim institucijama.

4.3 Modernizacija cijelog sustava proizvodnje Modernizacija cijelog sustava proizvodnje je osnovni preduvjet i za podizanje razine proizvodnje, ali i za sam opstanak postojeüeg obiteljskog naþina uzgoja, te svekoliko unapreÿenje postojeüih lokalnih prilika, oþuvanje gospodarsko demografske matrice podruþja i novo zapošljavanje visokoobrazovanih kadrova. Direktno vezano za prethodni stavak je i potreba za organizacijom postojeüeg akvatorija s obzirom na vrste školjkaša i životne stadije koje bi prevladavale u pojedinim zonama. a) organizacija prema vrstama: rezerviranje užeg podruþja (Usko-uvala Kuti) za uzgoj kamenica i ostalih skupljih vrsta (kapice), te ostalog (“semi i offshore”) podruþja za moderni industrijski uzgoj dagnji. b) organizacija prema životnim stadijima, kroz ustanovljavanje zaštiüenih podruþja za matiþne stokove i prikupljanje mlaÿi iz prirode. Mišljenje je svih zainteresiranih strana da je potrebno unutrašnjii dio zaljeva, od tjesnaca Usko do uvale Kuti, koristiti iskljuþivo za uzgoj visoko kvalitetnih i skupljih školjkaša, danas uglavnom kamenice, a u buduünosti i nekim vrstama kapica (Pectinidae), periskom ili brbavicom. Uzgoj ovih vrsta obilježava veüa potreba za manualnim radom i praüenjem uzgoja, uzgoj se obavlja u fazama, te radi blizine naselja i tradicije uzgoja, predstavlja odliþnu kombinaciju za uþinkovitu i isplativu proizvodnju.

Uzgoj dagnji, kao vrste koja se može industrijski uzgajati, a rutinski poslovi mogu potpuno mehanizirati u svim fazama proizvodnje, bi se izmjestio iz unutrašnjeg dijela od tjesnaca Usko do sjeverne granice uzgojnog podruþja (Sreser-Blace). Iako je ideja nove organizacije uzgoja uþinkovita i lako provediva na razini idejne osnove, njena primjena u praksi üe ovisiti od nekoliko þimbenika. To su: 1) osiguravanja adekvatnih koliþina mlaÿi kamenice i drugih vrsta, bilo iz prirode ili mrijestilišta, za potrebe promjene uzgojnih vrsta, 2) osiguravanje tehniþko-tehnoloških i financijskih uvjeta za poþetak uzgoja dagnji na otvorenijim dijelovima zaljeva, 3) reorganizacija uzgojnih aktivnosti u skladu s prihvaüenim planom novog zoniranja podruþja.

4.4

Izgradnja modernih otpremno-distribucijskih centara

Izgradnja modernih otpremno-distribucijskih centara, koji üe na sebe vezati proizvodnju, preradu, otpremu, monitoring proizvoda, standardiziranje i brigu o otpadu, a þime bi se riješili sve postojeüe barijere i kontroverze oko EU-prilagoÿenosti proizvodnje. Za normalno funkcioniranje današnje proizvodnje, po procjenama oko 3000 tona dagnji i kamenica, uz daljni rad postojeüih otpremnih centara na plovilima, je potrebno napraviti otpremni centar na kopnu kapaciteta 20-30 tona i purifikacijski centar odgovarajuüeg kapaciteta. Kako se sliþni kapaciteti planiraju izgraditi na Bistrini, kroz projekte Sveuþilišta u Dubrovniku (projekt MARIBIC- Tehnološko i poslovno-inovacijski centar za marikulturu; projekt Purifikacijski centar), moglo bi se zakljuþiti da se time zadovoljavaju interesi postojeüeg školjkarskog sektora. Za planirani iskorak u proizvodnji potrebno je pristupiti planiranju izgradnje još jednog sliþnog centra, u þiju izgradnju bi svakako bilo važno ukljuþiti jedan od velikih trgovaþkih prehrambenotrgovaþkih lanaca, kao jamstvo osiguranja prodaje svih proizvedenih koliþina školjkaša. Kako se strategijskim dokumentima na razini države planira opisani razvojni iskorak, opisan u viziji razvoja školjkarstva u Malostonskom zaljevu, potrebno je prostornim planom predvidjeti i moguünost ostvarenja ovog scenarija. To znaþi da se u prostornim planovima kao prioritet u njihovim izmjenama moraju predvidjeti lokacije za veüi otpremni i purifikacijski centar kapaciteta do 50 tona, te ostala prateüa infrastruktura za potporu ove predviÿene proizvodnje.

4.5 Iskorak u proizvodnji autohtone malostonske kamenice Iskorak u proizvodnji autohtone malostonske kamenice s temeljnim strateškim ciljem proizvodnje 3000 tona malostonske kamenice, a kroz mjere koje ukljuþuju: sustavno gospodarenje prirodnim i uzgajanim populacijama, daljnja organizacija podruþja uzgoja, trajni monitoring i na njemu temeljeno adaptivno upravljanje proizvodnjom, te izgradnju mrjestilišta kamenica. Moderna školjkarska industrija, posebice kamenica, kapica i kuüica, nezamisliva je bez proizvodnje mlaÿi u mrjestilištima. Prednosti ove mlaÿi su laka dostupnost i poznata cijena, manje nepoznanica i rizika vezano uz proizvodnju, što znaþajno olakšava planiranje proizvodnje te dobivanje bankarskih kredita. Od vrsta koje se u Europi proizvode u mrjestilištima najbrojnija je pacifiþka kamenica, (Crassostrea gigas) i filipinska kuüica (Ruditapes philipinarum), jer je i potražnja za ovim vrstama najveüa. Do razine komercijalne proizvodnje u mrjestilištima je dovedena i atlantska kapica (Pecten maximus). Veüina ostalih vrsta je na razini predkomercijalne ili pilot-znanstvene proizvodnje, a daljnji razvoj i usavršavanje onemoguüava relativno spor razvoj komercijalnog uzgoja nekih vrsta. Tehnologija proizvodnje mlaÿi plosnate kamenice je dobro poznata i usavršena. Meÿutim, proizvodnja mlaÿi u EU je vrlo mala zbog niske potražnje, jer je – zbog zaraženosti veüine

uzgojnih podruþja parazitima Bonamia i Martelia – uzgoj uslijed visokih mortaliteta ekonomski neisplativ. Rezultati pokusne proizvodnje mlaÿi plosnate kamenice obavljeni na Sveuþilištu u Dubrovniku kroz VIP projekt „Proizvodnja mlaÿi malostonske kamenice“ financiran od Ministarstva poljoprivrede, vodnog gospodarstva i šumarstva i TEST projekt „Pokusna proizvodnja mlaÿi školjkaša“ financiran od Ministarstva znanosti i tehnologije, su doveli do potpunog usvajanja postojeüe tehnologije proizvodnje mlaÿi kamenice u mrjestilištu do razine njene primjenljivosti u proizvodnji. Za poþetak proizvodnje mlaÿi malostonske kamenice, preporuþeni su najjednostavniji naþini proizvodnje; od prikupljanja liþinki od kamenica iz uzgoja, te njihova daljnjeg uzgoja u mrjestilištu kroz 15-20 dana, naseljavanja na kolektore koji se inaþe koriste, te prebacivanje takvih kolektora na daljnji uzgoj u more. Na ovakav naþin se tijekom prirodne reproduktivne sezone od ožujka do srpnja, može odraditi 5-6 proizvodnih ciklusa, te time znaþajno poveüati broj mlaÿi u uzgoju. Ovakav tip mrjestilišta je jednostavan za primjenu, kadrovi za proizvodnju postoje, a sva potencijalna mrjestilišta se mogu proizvodno vezati za mrjestilište u sklopu MARIBIC-a Sveuþilišta u Dubrovniku na Bistrini, posebice što se tiþe proizvodnje algi za prehranu liþinki. Model ovog mrjestilišta üe biti dostupan kroz suradnju sa Sveuþilištem u Dubrovniku od 2008. godine. Izgradnju veüeg punosustavog komercijalnog mrjestilišta po uzoru na irska, španjolska ili francuska mrjestilišta, üe biti potrebno usuglasiti s planom buduüeg razvoja sektora i rasta proizvodnje kamenice i s tim u vezi rasta potražnje za mlaÿi. Preporuka je da se to mrjestilište napravi kao poduzetniþki poduhvat zainteresiranih lokalnih þimbenika- uzgajivaþa, lokalne uprave i samouprave, znanstvenih institucija, kako bi se mlaÿ kao temeljni resurs školjkarske industrije, zadržala na lokalnoj razini.

4.6 Moderni mehanizirani puþinski uzgoj dagnje Moderni mehanizirani puþinski uzgoj dagnje na podruþju otvorenog dijela zaljeva prema rijeci Neretvi koji se odlikuje veüim dubinama i do 30 metara, veüom primarnom produktivnošüu i neiskorištenim vodenim površinama za razvoj školjkarstva. Tradicionalni uzgoj malostonske dagnje je obiteljskog tipa temeljen na fiziþkom radu cijele obitelji. Kao takav, u uvjetima buduüe poslovne i porezne politike, on neüe biti konkurentan dagnjama proizvedenim u EU koje se proizvode potpuno mehanizirano na uzgajalistima kapaciteta i do 1000 tona. Veü danas hrvatskim tržištem dominira preraÿena dagnja iz Španjolske, u veüim gradovima duž obale se veü prodaje talijanska svježa dagnja, te je jasno da su promjene nužne. Ovim planom se predviÿa uzgoj dagnje modernim puþinskim uzgojem od tjesnaca Usko do rijeke Neretve. Prvi parkovi na veüim dubinama su veü postavljeni ispred uvale Bjejevica uslijed nedostatka koncesija u tradicionalnom podruþju uzgoja, te oni predstavljaju osnovu za organizaciju prvo pokaznog puþinskog-mehaniziranog uzgoja dagnje. Glavna znaþajka ovakvog uzgoja su niže proizvodne cijene dagnje, te visoka ulaganja u radni brod i prateüu opremu za manipulaciju uzgojnim instalacijama u poþetku poduzetništva. Potrebno je promovirati pilot projekt puþinskog uzgoja dagnje kako bi se napravio pokazni uzgojni park i opremio radni brod za pokusnu proizvodnju, koja treba rezultirati usvojenom uzgojnom tehnologijom i finacijskom analizom, kao temelja za veüe investicije.

4.7 Unaprijeÿenje zdravstvene sigurnosti i ostalih standarda kvalitete konaþnog proizvoda Unaprijeÿenje zdravstvene sigurnosti i ostalih standarda kvalitete konaþnog proizvoda je od presudnog znaþenja za iskorak na nova tržišta, posebice zahtjevno EU tržište. Sigurnost potrošaþa je postala kljuþna znaþajka EU politike u sektoru hrane, te je postala glavna pretpostavka razvoja svih školjkarskih industrija u EU i zemljama koje izvoze na EU tržište.

Sljedivost proizvoda i izgradnja infrastrukture koja je omoguüuje je postala neizostavna karika cijelog prehrambenog sektora, posebice tržišta školjaša. Malostonski školjkaši moraju biti prepoznatljivi na tržištu po svojim zdravstvenim i proizvodnim standardima, te oznaþeni po izvornosti, podrijetlu, veliþini i kvaliteti. Potrebno je oznaþiti školjkaše ili njihove proizvode markicama podrijetla, kvalitete, ekološke proizvodnje i sliþno, na naþin na koji se to radi u pojedinim europskim zemljama. Potrebno je promovirati školjkaše i na njima temeljena jela kao svakodnevni obrok u hrvatskim hotelima i ostalim velikim potrošaþima hrane (vojska, bolnice i sl), i opüenito promovirati školjkaše kao zdravu i za zdravstveni status ljudi vrlo poželjnu hranu. Moraju se poticati inicijative i projekti kojima je za cilj kreirati robne marke tipa „malostonske školjke“, „stonska kamenica“, „hrvatske dagnje“ i sliþno, kako bi se jasno istakle znaþajke pojedinih proizvoda i proizvodnih podruþja.

4.8 Razvojno-istraživaþke aktivnosti u svrhu unaprijeÿenja školjkarske industrije (uvoÿenje komercijalno zanimljivih autohtonih vrsta školjkaša i proizvoda, tehnologija uzgoja i prerade) Diversifikacija marikulturne proizvodnje novim vrstama u uzgoju je jedan od naþina da se poveüaju profiti poduzetnika kada se nosive uzgajane vrste naÿu u tržišnoj situaciji stabilne ponude i cijena, a profitne margine postanu male. Uzgojem novih vrsta koriste se visoke cijene na tržištu, te time ostvaruju znaþajne dodatne zarade, ustaljenoj nižeprofitnoj proizvodnji osnovnih vrsta. Diversifikacija europske školjkarske industrije je znatno slabija u odnosu na uzgoj riba, ali se trenutno nekoliko vrsta uzgaja na industrijskoj razini. Dvije su glavne skupine objekti diversifikacije: školjkaši koji se uzgajaju na dnu (razne vrste kuüica i prstavaca, posebice u Španjolskoj) i školjkaši koji se uzgajaju na plutajuüim uzgojnim instalacijama (razne vrste kapica posebice Pecten maximus u Irskoj). Poseban sluþaj je uzgoj više vrsta puža petrova uha (Haliotis), koji se može uzgajati u moru ali i u recirkulacijskim sustavima. Od ovih vrsta jasno je da su u uvjetima Malostonskog zaljeva primjenjiva znanja o uzgoju kapica (porodica Pectinidae), posebice jakovske kapice (Pecten jacobaeus), male kapica (Chlamys varia), te nekih drugih kapica. Osim nekoliko manjih muljevitih površina, uzgoj kuüica na dnu nije moguü upotrebom postojeüih i poznatih tehnologija. Možebitni uzgoj brbavica kao potencijalno zanimljive vrste na veüim dubinama usporedo s uzgojem dagnji ili kamenica na plutajuüim parkovima na postojeüim koncesijama predstavlja veliki izazov. Meÿutim kako je sam uzgoj brbavice nepoznat u Europi, posebice na ovakav nepoznat naþin, te kako üe i sustav koncesioniranja trebati mijenjati jer se po postojeüoj regulativi ne koncesionira dno mora ili je to barem upitno, diversifikacija ovom vrstom üe biti složena, ali dugoroþno predstavlja izazov. Prvi koraci su veü napravljeni pokusnom proizvodnjom mlaÿi brbavice kroz projekte Sveuþilišta u Dubrovniku. Od lokalnih vrsta zanimljive su plemenita periska, Pina nobilis i kunjka (lokalni naziv školjak, Arca noae), koje su zadnjih godina objekt istraživanja Instituta za more i priobalje Sveuþilišta u Dubrovniku. Preliminarni rezultati projekta uzgoja periske koji Institut izvodi u suradnji s Braniteljskom zadrugom „Mirna Luka“ ukazuju na izuzetno dobar rast periske u uvjetima uzgoja, te su osnova za ozbiljnije aktivnosti. Od ostalih potencijalnih kandidata za uzgoj jasno je da je najveüi izazov prstac (Lithophaga litophaga), radi svoje cijene i vrijednosti za hrvatski turizam. Meÿutim uzgoj ove vrste još nije bio predmet znanstvenih istraživanja, pa je teško oþekivati komercijalne iskorake u slijedeüih nekoliko godina. Zakljuþno, postojeüu tradicionalnu proizvodnju školjkaša u Malostonskom zaljevu moguüe je u kratkoroþnom razdoblju diversificirati s vrstama: 1) jakovska kapica (Pecten jacobaeus) i 2) mala kapica (Chlamy varia), 3. brbavica (Venus verrucosa) i 4. periska (Pina nobilis)

Dugoroþno se preporuþa uvoÿenje petrova uha (Haliotis tuberculosus), kao vrsta koje zahtijevaju i razvoj novih uzgojnih tehnologija: uzgoja na dnu i recirkulacijskim sustavima. Osim toga, sugerira se i nastavak / poþetak znaþajnijih istraživanja na kunjki i prstacu.

4.9 Osmišljavanje, priprema i provedba marketinške strategije Osmišljavanje, priprema i provedba marketinške strategije kako bi se osigurala prodaja strategijom predviÿene poveüane proizvodnje. Postojeüa proizvodnja od 3000 tona se danas uspješno plasira na lokalnom tržištu tijekom cijele godinu, tržištu Istre tijekom turistiþke sezone i kroz neke maloprodajne lance. Tijekom godine javljaju se manji poremeüaji u prodaji, koji ne utjeþu znaþajno na ukupni rezultat, ali je oþito da je postojeüe opisano tržište blizu zasiüenosti, te je potrebno poþeti poduzimati odgovarajuüe mjere za mijenjanje strukture prodaje, kupaca i tržišta. Evidentno je da planirani razvojni iskorak mora, posebice što se tiþe kamenice, biti praüen iskorakom na EU tržišta. Ova aktivnost mora zapoþeti odmah, kako bi razvoj tržišta pratio razvoj sektora i poveüanje proizvodnje. Stoga je neophodno: ¾ Napraviti marketinške studije za buduüi plasman hrvatskih školjkaša i raditi stalne promidžbene akcije, ¾ Istražiti i razviti potencijalna tržišta, radi optimiziranja izvoznih aktivnosti, ¾ Aktivnije raditi na organiziranju manifestracija koje üe promovirati malostonske školjkaše- tradicionalni „Dan kamenica za Sv. Josipa, 19.03.“ unaprijediti u županijsku proslavu sektora ribarstva i marikulture, a tijekom ljetnih mjeseci organizirati stalne „turistiþke fešte“ sa školjkašima kao glavnim motom organizacije.

4.10 Planiranje izgradnje prateüe školjkarske infrastrukture, manipulativni i skladišni prostori, radne obale, luþice za radne brodice i plovila, izgradnja lokalne kanalizacijske mreže i prikljuþak na regionalni kanalizacijski sustav Neum-Mljet, kao temeljna prepostavka za dugoroþno oþuvanje kvalitete mora Trenutno stanje na terenu obilježava potpuni izostanak kvalitetne prateüe infrastrukture za postojeüu razinu proizvodnje, a posebice za planirani rast proizvodnje. Usvojenim prostornim planom Županije Dubrovaþko-neretvanske u podruþju Malostonskog zaljeva nije predviÿena infrastruktura neophodna za normalno odvijanje školjkarske proizvodnje, što predstavlja veliki problem u daljnjem razvoju. Meÿutim, isto tako je jasno da se planiranje infrastrukture mora vezati za buducu strategiju razvoja školjkarstva u regiji, jer razina proizvodnje diktira i kapacitete otpremnih i purifikacijskih centara, kapacitete luþica i manipulativnih površina i ostale prateüe infrastrukture. Analizom stanja na terenu oþito je da su lokacije za novu infrastrukturu teško dostupne, bilo da su udaljene od obale (lokacija ýesvinica), od postojeüeg regionalnog kanalizacijskog sustava (lokacije Bistrina i Soca) ili su na pomorskom dobru. Plan izgradnje mora se stoga uskladiti s nizom drugih zakonskih propisa, sto ce znatno otezati njegovu realizaciju. Po svim parametrima mogu se predvidjeti dvije pogodne lokacije, a to su: uvala Bistrina za otpremno-distribucijski centar i luka Hodilje za gradnju manipulativnih površina, te na njih treba vezati sve ostale infrastrukturne zahvate.

4.11 Trajno adaptivno participatorno usmjeravanje razvoja školjkarske industrije Tri kljuþna koraka prema uspješnom gospodarenju prostorom i razvitku moderne školjkarske industrije su: ¾ procjena biološke i proizvodne nosivosti uzgojnog akvatorija, kao osnove za procjenu moguüe razine proizvodnje kvalitetnih školjkaša

Uzgojni kapaciteti Malostonskog zaljeva su relativno teško procjenjivi te su zadnjih 30-tak godina procjene znaþajno kolebale. Po SUO marikulture u Malostonskom zaljevu iz 2003. godine (Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split-Dubrovnik, 2003), koristeüi poznate metode procjene nosivog kapaciteta akvatorija, moguüa je ukupna populacija školjkaša za komercijalnu prodaju u koliþinama od 48.870 t/g. Uzimajuüi u obzir uzgojna ograniþenja i brojnost prirodnih populacija, procijenjeno je da bi ukupna moguüa koliþina uzgajanih školjkaša bila 28.215 tona godišnje proizvodnje. Za kratkoroþno razdoblje planiranja do 2010. autori studije su preporuþili uzgoj školjkaša do 8.520 tona/god. i prateüi uzgoj morske bijele ribe od 1.280 tona/god. Iako je model uzgojnog kapaciteta usklaÿen s postojeüom legislativom i okvirnim biološkim znaþajkama akvatorija, postoji nekoliko problematiþnih pitanja koja üe biti potrebno riješiti za završnu procjenu uzgojnog kapaciteta hrvatskog dijela akvatorija, a time i optimalne okvire za buduüi razvoj školjkarske industrije. To su: 1) neriješena morska granica izmeÿu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, posebice u vanjskom dijelu izmeÿu poluotoka Kleka i Pelješca, koja može znaþajno smanjiti perspektive razvoja; 2) slabo poznata dinamika izmjene voda zaljeva, unosa hranjivih soli, uslijed recentnih izmjena hidrologije rijeke Neretve i Trebišnice, te globalnog zatopljavanja i rasta temperature morske vode; te 3) sve lošije znaþajke uzgajanih dagnji u unutrašnjem dijelu zaljeva, izražene kroz postotak mesa (koji se zadnjih godina kreüe izmeÿu 10-12% u sezoni reprodukcije) i sve veüi broj izmriještenih dagnji u ljetnoj sezoni kada je potražnja najveüa. Kako je zadnjih godina evidentno da su dagnje u unutrašnjem dijelu zaljeva loše kvalitete, te da je obraštaj izraženiji neko ikada u zadnjih 40-tak godina, moguüa je hipoteza da je ovaj dio zaljeva veü dosegao maksimalni nosivi kapacitet. Ako se pokaže da se to veü desilo, biti üe potrebno razmotriti ponovnu uspostavu uzgoja ribe u Bistrini i Bjejevici, koja je postojala do 1991. godine, radi poveüanja unosa organskih materija u more. ¾ Struþno gospodarenje divljim i uzgajanim populacijama školjkaša radi dugoroþnog osiguranja mlaÿi Uzgoj školjkaša u odreÿenom podruþju kad-tad se suoþi s nedostatkom mlaÿi za uzgoj iz prirode kao razlogom usporavanja rasta proizvodnje. Uzroka uvijek ima više; od prelova prirodnih populacija školjkaša, prodaje uzgajanih školjkaša prije prve prirodne sezone mrijesta, mortaliteta starijih jedinka, porasta predatora liþinki i mlaÿi. Problem nedostatka mlaÿi nije toliko karakteristiþan za dagnje, ali je svugdje obilježje uzgoja kamenica, posebice plosnate kamenice. Manjak mlaÿi kamenice je veü zabilježen u Malostonskom zaljevu 2002. do 2004. godine, kada je poprimio dramatiþne razmjere. Kao pokušaj da se stanje popravi poglavarstvo Županije Dubrovaþko-neretvanske je financiralo projekt „Javni matiþni stokovi malostonske kamenice“ koji je izveden od Razvojno-istraživaþkog centra za marikulturu od 2004-2006. godine. Ustanovljen je na þetiri lokacije u zaljevu matiþni stok selekcioniranih adultnih kamenica. Rezultati prvog mrijesta su bili odliþni, a prihvat na privatnim uzgajalištima u blizini matiþnih stokova odliþan. Iako je pokazano da bi ustanovljavanje veüeg broja ovakvih matiþnih stokova znaþajno poveüao brojnost liþinki i prihvat mlaÿi, on dalje nije nastavljen, jer je novaþenje i kolektiranje mlaÿi kamenice u 2006. i 2007. godini bilo znaþajno poveüano. Bez obzira na trenutno povoljno stanje, temeljem nedavnih vlastitih i svjetskih iskustava, preporuþa se ustanovljavanje javnih, zadružnih ili korporacijskih matiþnih stokova malostonske kamenice. Predviÿene lokacije su Soca, Bistrina, Bjejevica i Brijesta. Proraþun je da bi ukupan broj kamenica na svim lokacijama bio oko 100 000 reproduktivno sposobnih jedinka, starosti od 2-7 godina, selekcioniranim iz uzgojnih populacija po brzini rasta i obliku ljušture. Projekt bi se trebao vezati na financiranje putem linije unaprijeÿenja marikulture putem selekcijskog rada, koji svake godine raspisuje Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Selekcijom brzorastuüih jedinki odgovarajuüih morfoloških znaþajki u matiþnim stokovima se poboljšavaju i sveukupne znaþajke uzgojnih populacija. Pored matiþnih stokova, uobiþajeno je i formiranje zaštiüenih podruþja-zona, u kojima je zabranjen izlov školjkaša iz prirode. Ovakva podruþja nisu definirana u Malostonskom zaljevu.

Smatra se da je izlov prirodne populacije kamenica naseljenih na betonskim stupovima mosta na Bistirni, jedan od razloga za smanjen broj liþinka i mlaÿi u poratnom razdoblju. Za proglašavanje ovih zona osim prethodnih znanstvenih istraživanja, potrebno je izgraditi i svijest u lokalnoj zajednici o znaþenju tih zaštiüenih populacija za širu zajednicu. SUO studijom iz 2003. godine jedino je za podruþje tjesnaca Usko preporuþeno da se ne dozvoljava uzgoj komercijalnih školjkaša jer to podruþje treba služiti prvenstveno za prikupljanje mlaÿi kamenica. Sve sadašnje instalacije uzgoja treba ukloniti. Iako je studija trebala imati izvršnu snagu, te instalacije do danas nisu uklonjene.

U nastavku je detaljnije razraÿena svaka od identificiranih prioritetnih aktivnosti.

AKTIVNOST 1: Prezentacija razvojnog plana i objašnjenje nužnosti njegove provedbe Nositelj Sudionici

Sadržaj

Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

AKTIVNOST 2: UnaprijeĀenje poslovno-interesne organiziranosti školjkarstva u Malostonskom zaljevu (udruge, zadruge, klaster) Nositelj Sudionici

Sadržaj

Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

Inicijativni odbor za provedbu akcijskog plana Udruga „Stonski školjkari“, postojeýe Zadruge uzgajivaÿa, interesne organizacije školjkara, uzgajivaÿi, MARIBIC, Sveuÿilište U Dubrovniku, veýi distributeri, predstavnici lokalnog turistiÿkougostiteljskog sektora x Identificiranje zainteresiranih proizvoĀaÿa i drugih interesnih grupa x Javna prezentacija svrhe i oÿekivanih rezultata osnivanja udruge/klastera x Izrada statuta ili drugog dokumenta potrebnog za uÿinkovit rad klastera x Izrada plana rada klastera: prijedlog – aktivnosti iz ovog akcijskog plana ÿini osnovu za plan rada klastara, a dio sredstava projekta COAST predviĀen za potporu razvojnim aktivnostima školjkarstva u Malostonskom zaljevu koristi se kao uÿešýe koje je preduvjet u realizaciji poticajnih sredstava Ministarstva gospodarstva x Osnivanje klastera uzgajivaÿa školjkaša u Malostonskom zaljevu x Dokument o prioritetnim aktivnostima x Izbor rukovodstva za ostvarenje ciljeva Do kraja 2009 Sredstva SU RASPOLOŽIVA kroz natjeÿaje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, od projekta COAST i od Ministarstva gospodarstva

AKTIVNOST 3: Izgradnja modernog otpremno-distribucijskog i purifikacijskog centra Nositelj Sudionici Potrebni preduvjeti Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

MARIBIC Tehnološko i poslovno-inovacijski centar za marikulturu, Ston Zainteresirani uzgajivaÿi, udruge, zadruge, trgovci i distributeri Sredstva i prostor za izgradnju su osigurani od Svjetske banke, Ministarstva znanosti, visokog obrazovanja i športa te Sveuÿilišta u Dubrovniku Izgradnja otpremno-distribucijskog i purifikacijskog centra Do kraja 2009 Zatvorena financijska konstrukcija

AKTIVNOST 4: Informativno edukativne radionice za školjkare Nositelj Sudionici Sadržaj

Potrebni preduvjeti Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

MARIBIC Uzgajivaÿi, države institucije, obrazovne institucije Sadržaj pojedinih radionica ýe se dogovarati tromjeseÿno. Do kraja, 2009. su odreĀene slijedeýe prioritetne teme: „Postojeýi oblici poslovno-interesnog udruživanja“ „Higijenski paket mjera u proizvodnji školjkaša“ „HACCP standard u marikulturi” „Sljedivost proizvoda-Traceability „Puÿinski uzgoj dagnje“ „Problemi obraštaja u marikulturi“ Svijest o nužnosti stalnog obrazovanja u promjenljivim uvjetima poslovanja i trženja proizvoda Upoznavanje proizvoĀaÿa s novim tehnologijama, novim standardima u proizvodnji i prometu školjkaša, te primjena ovih standarda u proizvodnji. Stalno 30000 kuna po radionici

AKTIVNOST 5: Pilot projekti uzgoja novih vrsta školjkaša Nositelj Sudionici Sadržaj

Potrebni preduvjeti Oÿekivani rezultat

Rok izvedbe Potrebna sredstva

Svi kvalificirani ponuĀaÿi Razvoj tehnologije uzgoja novih vrsta školjaša Identifikacija vrsta pogodnih za uzgoj s biološkog, tehnološkog i tržišnog aspekta- kapice, periska, brbavica, prstac Biološko-ekološke znaÿajke vrsta zanimljivih za uzgoj Proizvodnja mlaĀi u mrjestilištu Tehnologija uzgoja u reciklažnim sustavima i otvorenom moru Identificiranje zajedniÿkog interesa znanstvenog i poslovnog sektora u marikulturi Dostupnost istraživaÿke infrastrukture za izvoĀenje projekata Studija o identifikaciji vrsta školjkaša za diversifikaciju proizvodnje u RH Izrada prijedloga projekata uvoĀenja u marikulturu novih vrsta školjkaša: kapice, brbavica, periska, kunjka, prstac i dr. Diversifikacija postojeýe školjkarske proizvodnje u RH novim vrstama školjkaša Stalno: po izabranoj vrsti dvije godine za pilot projekt Ovisno o pojedinom projektu

AKTIVNOST 6: Projekt rješavanja problema šteta od prirodnih predatora Nositelj Sudionici Sadržaj

Potrebni preduvjeti Oÿekivani rezultat

Rok izvedbe Potrebna sredstva

Svi kvalificirani ponuĀaÿi Sveuÿilište u Dubrovniku, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split, Udruga uzgajivaÿa, uzgajivaÿi Opisati razloge za recentno poveýanje brojnosti predatorskih vrsta, posebice orade Utvrditi mjere za kontroliranje prirodne populacije orade kontroliranim ribolovom mlaĀi, odraslih jedinka i mrijesnih plova. Razviti tehniÿko-tehnološke mjere zaštite uzgajališta školjkaša. Procjena o štetama nastalim na uzgajalištima prikupljanjem informacija od osiguravajuýih društava i izvješýima pojedinih izgajivaÿa Dopusnice za ciljani ribolov orade u podruÿju rezervata Malostonski zaljev Smanjivanje šteta koje predatorske vrste rade na uzgajalištima školjkaša Poveýani ulov orade u podruÿju Neretvanskog i Malostonskog kanala, kao novi resurs za komercijalni ribolov Razvoj tehniÿko-tehnoloških mjera zaštite uzgajališta školjkaša 2009-2010 Za provedbu integralnog projekta zaštite uzgajališta i ciljanog ribolova na predatore potrebno je 300 00 kuna

AKTIVNOST 7: Projekt rješavanja problema obraštaja Nositelj Sudionici Sadržaj

Potrebni preduvjeti Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

Svi kvalificirani ponuĀaÿi Odjel za akvakulturu, Institut za more i priobalje, MARIBIC, uzgajivaÿi Istražiti kvalitativne i kvantitativne znaÿajke obraštaja na uzgojnim instalacijama Opisati biološke cikluse najznaÿajnijih i najštetnijih organizama Utvrditi štete koje nastaju razvojem obraštaja, kroz kompeticiju za hranu obraštaja i uzgajanih školjkaša i poveýane troškove ÿišýenja i pripreme školjkaša za tržište Razviti tehniÿko-tehnološke metode za smanjivanje obraštaja Suradnja s uzgajivaÿima Postavljanje pokusnog uzgajališta Opisane kvalitativne i kvantitativne znaÿajke obraštaja Opisani biološki ciklusi najštetnijih vrsta Predložene tehniÿko-tehnološke metode za sprjeÿavanje obraštaja 2 godine- 2009-2010 350 000 kuna

AKTIVNOST 8: Trajni monitoring uzgojnog podruÿja i uzgojnih populacija Nositelj Sudionici Sadržaj

Potrebni preduvjeti Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

Svi kvalificirani ponuĀaÿi Znanstvene i struÿne institucije, sektor školjkarstva Monitoring kemijskih i fiziÿkih znaÿajki Malostonskog zaljeva; monitoring fitotoksina Monitoring bioloških, ekoloških i sanitarnih znaÿajki akvatorija Malostonskog zaljeva Monitoring vrsta u uzgoju, uzgojnih podruÿja Monitoring divljih populacija školjkaša i liÿinki gospodarski zanimljivih vrsta Suradnja sa sektorom Poznavanje svih znaÿajki uzgoja i uzgojnog podruÿja i pravovremeno reagiranje na promjene Trajno 250 000 kuna/godišnje

AKTIVNOST 9: Izrada markentinške studije i otvaranje novih tržišta za malostonske školjkaše Nositelj Sudionici Sadržaj

Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

Svi kvalificirani ponuĀaÿi Istražiti potencijalna tržišta za malostonske školjkaše, s aspekta potrebne kvalitete proizvoda za izlazak na pojedina tržišta, moguýih izvoznih koliÿina i potrebnih preduvjeta za uspješnu izvoznu aktivnost Marketinška studija za školjkarski sektor Lociranje potencijalnih tržišta po vrstama, sezoni prodaje i tipu proizvoda Izbor partnera za pokusni izvoz 2 godine- 2009-2010 250 000 kuna

AKTIVNOST 10: Definiranje standarda kvalitete i prepoznatljivosti malostonskih školjkaša Nositelj Sudionici Sadržaj

Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

Svi kvalificirani ponuĀaÿi Certificiranje svih uzgajališta, otpremnih centara i prodajnih mjesta potrebnim proizvodnim i prodajnim standardima- zdravstveni, sanitarni, HACCP, ekološki. Potrebno je svu proizvodnju koja zadovoljava gore navedene standarde nadalje zaštititi oznakama: zaštiýeno geografsko podrijetlo, zajamÿeni tradicionalni proizvod, proizvod iz ekološkog uzgoja, Zaštiýeni i razvijeni brandovi: „malostonske školjke“, „malostonska kamenica“ Standardizirani proizvodi po veliÿini, obliku, kvaliteti i koliÿini mesa Definirani naÿini i oblici pakiranja kao zaštitnog znaka malostonskih školjkaša 2 godine- 2009-2010 Trošak projekata za pojedine oznake proizvoda: po 100 000 kuna Naknadni troškovi certificiranja i registracije pojedinih oznaka

AKTIVNOST 11: Restrukturiranje proizvodnje u zaljevu prema predloženom planiranju Nositelj Sudionici

Sadržaj

Potrebni preduvjeti Oÿekivani rezultat

Rok izvedbe Potrebna sredstva

Udruge/klaster proizvoĀaÿa, postojeýe Zadruge uzgajivaÿa, interesne organizacije školjkara Svi Studijom identificirani znaÿajni akteri i zainteresirane strane (ukljuÿivo: školjkare i njihova interesna udruženja; predstavnike relevantnih upravnih i nadzornih tijela; ), Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva x Idejna osnova za restrukturiranje proizvodnje x Analiza prikupljenih informacija i stajališta i izrada izvješýa o zakljuÿcima x Financijska analiza troškova restrukturiranja x Završna prezentacija i rasprava sa svim sudionicima sektora Financiranje strukturne promjene proizvodnje, kroz dostupne EU fondove, na naÿin da se osiguraju povoljni uvjeti nabave opreme za puÿinski uzgoj dagnji, te da se osigura financiranje projekata za osiguranje potrebnih koliÿina mlaĀi kamenice x Upoznavanje školjkara sa idejom preustroja uzgoja po zonama i vrstama x Postizanje konsenzusa za promjene ako se zadovolje potrebni preduvjeti x Održivo korištenje postojeýeg resursa mora za uzgoj kvalitetnih školjkaša i poveýanje profitabilnosti uzgojem skupljih vrsta Do 2012 Sredstva potreba za organiziraje sastanaka i završne radionice- 20 000 kuna

AKTIVNOST 12: Izgradnja mrjestilišta školjkaša Nositelj Sudionici Sadržaj

MARIBIC u suradnji sa zainteresiranim poduzetnicima/državnim institucijama Identificiranje potencijalnih lokacija i njihovo ukljuÿivanje u prostorne planove Izrada idejne projektne dokumentacije za izgradnju i tehnologije proizvodnju mlaĀi Izbor lokacije za mrjestilište školjkaša u Malostonskom zaljevu Izrada dokumentacije za lokacijsku i graĀevinsku dozvolu Izbor partnera za investiranje u izgradnju i dogovor o naÿinu korištenja tehnologije proizvodnje Izgradnja mrjestilišta školjkaša dogovorenog kapaciteta

Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

Do kraja 2010 Okvirno 200 000 kuna za izradu projektne dokumentacije za lokacijsku i graĀevinsku dozvolu- idejni i graĀevinski projekt Ostali troškovi ýe ovisiti od kapaciteta mrjestilišta. Pravo punosustavno mrjestilište školjkaša se sastoji od pogona za uzgoj algi, liÿinaÿki uzgoj, uzgoj mlaĀi do veliÿine od 1-2 cm, prostora za strojeve, manipulativnog prostora, te ostalih prateýih sadržaja. Kako postoji moguýnost modularnog pristupa izgradnji može se za poÿetak pristupiti izgradnji i opremanju mrjestilišta kapaciteta 10 milijuna komada mlaĀi godišnje. Investicija u ovo mrjestilište, bez troška zemljišta, se procjenjuje na oko 2 milijuna kuna.

AKTIVNOST 13: Pilot projekt modernog puÿinskog mehaniziranog uzgoja dagnje Nositelj Sudionici Sadržaj

Potrebni preduvjeti Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

Udruga/klaster, zadruge, veýi uzgajivaÿi Uzgajivaÿi, znanstvene , struÿne i državne institucije Optimiranje modernog puÿinskog uzgoja dagnje uvjetima Malostonskog zaljeva Pilot proizvodnja dagnje puÿinskim uzgojem Opremanje broda opremom potrebnom za mehanizirani rad Analiza profitabilnosti puÿinske proizvodnje i kvalitete proizvedenih dagnji Izrada kvalitetnog projekta za korištenje UNDP sredstava, kao osnova za pravi IPA projekt Zainteresiranost uzgajivaÿa za ovaj naÿin proizvodnje dagnje Pilot uzgajalište dagnje na veýim dubinama i mehanizacija proizvodnje Veýa profitabilnost puÿinskog naÿina uzgoja dagnji i bolja kvaliteta proizvoda, manji obraštaj i bolji rast Do kraja 2011 Okvirno 400 000 kuna

AKTIVNOST 14: Osiguravanje prostora za izgradnju otpremih centara, mrjestilišta i obalne infrastrukture za marikulturu u prostornim planovima DNŽ i opýina Nositelj Sudionici Sadržaj

Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

Županija Dubrovaÿko-neretvanska. Opýine Ston, Dubrovaÿko primorje, Janjina, Slivno Županija, opýine, klaster uzgajivaÿa, udruge, zadruge Identificiranje potencijalnih lokacija za navedenu marikulturnu infrastrukturu UgraĀivanje izabranih lokacija u tekuýe izmjene prostornog plana DNŽ i opýina Izbor prioritetnih lokacija i izrada dokumentacije za izgradnju Rezervirane lokacije za marikulturnu infrastrukturu na kopnu u prostornim planovima županije i opýina Do kraja 2009

AKTIVNOST 15: Izgradnja kanalizacijskih sustava Nositelj Sudionici Sadržaj

Potrebni preduvjeti Oÿekivani rezultat Rok izvedbe Potrebna sredstva

Opýine Ston, Dubrovaÿko primorje, Janjina i Slivno Opýine, Županija, Vlada RH x Konsenzus svih sudionika o potrebi zajedniÿke akcije x Izrada projektne dokumentacije ako ne postoji x Zajedniÿki nastup prema Vladi RH za rješenje ovog problema Konsenzus o neophodnosti gradnje kanalizacijskih sustava kao pretpostavke za održivi razvitak školjkarstva i turizma Povezivanje svih naselja u Malostonskom zaljevu na regionalni kanalizacijski sustav Neum-Mljet, kao osnova za održivo školjkarstvo, turizam i oÿuvanje kvalitete životne sredine Do kraja 2015 Iznos dostupan nakon izrade idejne projektne dokumentacije za sve kanalizacijske sustave

Integralni plan razvoja školjkarstva u ušüu rijeke Krke (s Akcijskim planom za period 2009. – 2012.)

Sažetak Izraÿenim Akcijskim planom razvoja školjkarstva u ušüu rijeke Krke za period 2009. do 2012. prikazano je postojeüe stanje uzgoja školjkaša, a provedenom SWOT analizom objektivno su sagledane snage, slabosti, moguünosti i prijetnje njegovog daljnjeg razvoja. Vizija integralnog plana razvoja do 2012. temelji se na pretpostavkama da je lokalna samouprava, 1) uz pomoü državnih sredstava, riješila odvodnju komunalnih voda gradova i naselja uz tok rijeke Krke þime je osigurano da je ušüe podruþje I. kakvoüe mora; te 2) provela izmjene i dopune prostornih planova, kojima su proširena postojeüa uzgojna podruþja, a izgraÿena su i nova uzgajališta na Prukljanskom jezeru. Proizvodnja dagnji je oko 5.000 tona ostvarena dijelom uzgojem u dubljim vodenim slojevima, primjenom novih tehnologija i mehanizacijom proizvodnje, a temelji se na prirodnoj mlaÿi. U polikulturi s dagnjama na dubini od 5 do 8 m, a i dublje, razvijen je kontrolirani uzgoj kamenica. Proizvodnja je oko 1.000.000 kom., a temelji se na prirodnoj mlaÿi. Na Prukljanskom jezeru zapoþeo je kontrolirani uzgoj jakovske kapice (Pecten jacobaeus) i male kapice (Chlamys varia) dijelom temeljen na prirodnoj mlaÿi, a dijelom proizvedenoj u modernom mrjestilištu školjkaša u Stonu. Proizvodnja je organizirana u polikuturi (školjkaš-školjkaš). U suradnji s mrjestilištem u Stonu pojedini uzgajivaþi zapoþeli su pilot proizvodnju uzgoja na morskom dnu novih vrsta školjkaša: kuüice kuüice (Tapes decussatus) i prnjavice (Venus verrucosa). Na Martinskoj je sredstvima lokalne samouprave i države te dijelom sufinanciran sredstvima predpristupnih fondova EU kroz IPA program izgraÿen otpremni i purifikacijski centar. Centar je u vlasništvu udruge uzgajivaþa, koja je i nositelj proizvodnje i svih marketinških aktivnosti. Proizvedeni školjkaši nose robnu markicu (Šibenska pidoüa ili sl.) i zadovoljavaju sve europske kriterije. Dijelom se plasiraju u RH (u prvom redu kroz turistiþko-ugostiteljsku ponudu), a dijelom na EU tržištu (u prvom redu Italiji i Francuskoj). U tijeku je priprema dokumentacije za izgradnju mrjestilišta jakovske kapice (Pecten jacobaeus) i kuüice (Tapes decussatus), a u sinergiji s razvojem turizma izraÿuju se planovi razvoja akvakulture otoþnih podruþja. Planiranim razvojem školjkarstava zajednica üe profitirati tako da üe: 1. uzgajivaþi imati osigurane pretpostavke za širenje proizvodnje i sigurno tržište; 2. županija osigurati veüu lokalnu zaposlenost, znaþajan regionalni brand i doprinos skladnom i održivom razvoju ušüa rijeke Krke; 3. država dobiti proizvod koji üe doprinositi pozitivnoj uvozno-izvoznoj bilanci u poljoprivredi/ribarstvu. Prioritetne aktivnosti kojima üe se predložena vizija postupno ostvarivati u razdoblju 2009.2012. ukljuþuju: 1. prezentaciju razvojnog plana i objašnjenje nužnosti njegove provedbe, jer je þinjenica da uzgajivaþi nemaju interes za opisanu viziju razvoja uzgoja, unatoþ tomu što sve objektivne analize buduüih scenarija opstanka sektora ukazuju da je razvojni iskorak egzistencijalna nužnost za veüinu dionika; 2. osnivanje jake i dobro organizirane poslovno-interesne udruge uzgajivaþa (odnosno osnaživanje postojeüih oblika organiziranja), þime bi se postavila osnova za sustavno bavljenje problemima razvoja i stalnog unaprjeÿenja proizvodnje veüim ukljuþivanjem poslovnog sektora, što je kljuþna karika razvoja; 3. modernizaciju cijelog sustava proizvodnje, što je osnovni preduvjet za podizanje razine proizvodnje, opstanka postojeüeg obiteljskog naþina uzgoja, oþuvanja gospodarskodemografske slike podruþja te moguünost novog zapošljavanja visokoobrazovanih kadrova;

4. izgradnju modernog otpremnog i purifikacijskog centra, koji üe uz sebe vezati proizvodnju, otpremu, monitoring kakvoüe krajnjeg proizvoda i brigu o otpadu, a þime bi se riješili sve postojeüe barijere i kontroverze oko EU-prilagoÿenosti proizvodnje; 5. iskorak u proizvodnji, s temeljnim strateškim ciljem proizvodnje 5 000 tona dagnji i 1.000.000 kom. kamenica, a kroz mjere koje ukljuþuju: sustavno gospodarenje prirodnim i uzgajanim populacijama, trajni monitoring, daljnje zoniranje podruþja uzgoja, uzgoj novih svojti, korištenje dubljih pogodnih vodenih slojeva, oþuvanje ekološke ravnoteže akvatorija, zapošljavanje visokoobrazovanog kadra i dugoroþno izgradnju mrjestilišta; 6. osmišljavanje, pripremu i provedbu izvozne strategije, da bi se osigurala prodaja strategijom predviÿene poveüane proizvodnje bez zasiüenja lokalnog tržišta.

Summary An integral plan of development in the estuary of the Krka River shows the current status of breeding of shellfish, and conducted SWOT analysis objectively analyzed the strength, weaknesses, opportunities and threats to its future development. The vision of the integrated development plan till 2015. is based on the assumptions that the local government, 1) with the help of state funds, has resolved the drainage of waste waters from towns and villages along the course of the Krka river which secures that the estuary area is of 1st quality, and 2) has implemented amendments to regional plans, which expanded existing breeding areas, and built new ones on Prukljan Lake. Production of mussels is about 5,000 tonnes. achieved in the deeper water layers, by application of new technology and by mechanizing the production that is based on a natural spawn. In poly-culture with mussels at a depth of 5 to 8 m, and deeper, the controlled cultivation of oysters is developed. Production is about 1,000,000 pcs. (approx. 60 tonnes) and based on natural spawn. Controlled breeding of Jacob’s scallops (Pecten jacobaeus) and of small scallops (Chlamys varia) began on Prukljan lake, partly based on natural spawn, and partly on spawn produced in modern bivalves nursery in Ston. Production is organized in shells-shells poly-culture. In cooperation with the hatcheries in Ston some breeders have started pilot production of breeding on the sea bed of new types of shellfish clams (Tapes decussatus) and Wart Venus (Venus verrucosa). Distribution and purification centre is built on Martinska with the local government and state funds and partly co-financed with pre-funding of EU funds through the IPA program. The Centre is owned by breeder association, which is a bearer of production and all marketing activities. Produced shellfish carry trade-mark (“Sibenik pidoüa” or the like) and meet all European criteria. It is partly placed in Croatia (primarily through tourism and catering facilities), and partly on the EU market (primarily Italy and France). The preparation of documentation for the construction of nursery for Jacob’s scallops (Pecten jacobaeus) and clams (Tapes decussatus) is in progress. The plans are being made for the development of aquaculture of insular areas in synergy with the development of tourism. Priority activities that will gradually realize the proposed vision in the period 2009-2012 will include: 1. Presentation of the development plan and an explanation of the necessity of its implementation, because of the fact that breeders have no interest in the described vision of breeding, despite the fact that all objective analysis of future scenarios for the survival of the sector indicate that the developmental step forward is the existential necessity for the majority of stakeholders, 2. Establishment of a strong and well organized business-interest association of breeders (or strengthening of existing forms of organization), which would set the basis for systematic engagement with the problems of development and constant upgrading of production by greater involvement of business sector, which becomes a key link in the development. 3. Modernization (technological - organizational) of the entire system of production, which is - with the preserved quality of the environment (for which the prerequisites are the completion of construction of the sewage and the development and implementation of an integrated management plan for the estuary) - the basic prerequisite for raising production, for the survival of the existing methods of family farming, for preserving the economicdemographic picture of the region as well as for the possibility of new employment of highly educated personnel. 4. Building modern transport-distribution centres, (and the operational waterfront for the needs of aquaculture), which will tie themselves with the production, shipping, monitoring of

end-product quality and waste disposal, and thus to resolve all existing barriers and the controversy around the EU-adjusted production; 5. Step forward in the production, the basic strategic goal of the production of 5,000 tonnes of mussels and 1,000,000 pieces of oysters, and through measures that include: a systematic management of natural and breeding populations, permanent monitoring, further zoning of areas for breeding, cultivation of new species (Jacobâ&#x20AC;&#x2122;s cap, small cap and clams), troubleshooting biofouling, the use of suitable deep water layers, preserving the environmental environment equilibrium, employment of higher-educated personnel and in long-term construction of the nursery; 6. Development, preparation and implementation of export strategies, to ensure sales of the anticipated increased production without the saturation of local markets.

1. Uvod ili motivacija za izradu plana Marikultura, odnosno uzgoj vodenih organizama u moru, kao gospodarska aktivnost se snažno razvila u cijelom svijetu, Europi i Hrvatskoj. Danas je marikultura snažna industrija s godišnjom stopom rasta od oko 8% i visokom profitabilnosti, posebice u razvijenim zemljama. Ukupna svjetska akvakulturna proizvodnja je 2004. godine veü dosegla ukupno 60 milijuna tona uzgajanih vodenih organizama. Svjetskom marikulturom – uzgojem morskih organizama – koliþinski dominira uzgoj školjkaša (11 milijuna tona) morskog bilja i algi (10,5 milijuna tona), a slijede morske ribe i kozice s oko 2 milijuna tona. Samo se pacifiþke kamenice u svijetu uzgaja þak 4,2 milijuna tona. Djelatnost marikulture predstavlja veliki potencijal za razvoj hrvatske obale i otoka. Osnovni argumenti za ovu tvrdnju ukljuþuju u prvom redu razvedenost obale i posljediþno puno potencijalnih lokaliteta za uzgoj ribe i školjkaša, tradiciju uzgoja i poznavanje tehnologija, postojanje velikog broja školovanih kadrova te izuzetno veliko turistiþko tržište. Imajuüi u vidu sve reþeno, moglo bi se pretpostaviti da je hrvatska marikultura veü jako razvijena i konkurentna takmacima iz Europe koji baštine sliþne proizvodne pretpostavke. Nažalost to nije tako. Iako je državnom strategijom s poþetka 21. stoljeüa predviÿen brzi rast godišnje proizvodnje na 10 000 tona morske bijele ribe i 20 000 tona školjkaša, osam godina kasnije, gotovo ništa se nije promijenilo. Proizvodnja je ostala ista, tehnološki iskorak u proizvodnji kroz izgradnju i uspostavu mrjestilišta nije se dogodio, a nije se promijeni niti naþin trženja proizvodima marikulture. Nadalje, recentno usvojenim prostornim planovima su smanjena podruþja za novi razvoj marikulture, posebice uzgoja riba. Naime, steþeni imidž velikog zagaÿivaþa i neugodnog susjeda uþinio je da se u planiranju marikultura doživljava kao konfliktna sektorima turizma, marina, vikendaša, a ne kao komplementarna što je takoÿer moguüe i štoviše – prema scenariju / modelu integralnog razvoja – poželjno. Konaþno, ulaskom u EU Hrvatska üe otvoriti tržište velikim koliþinama morske ribe iz Grþke, školjkaša iz Italije, Francuske i Španjolske, što može oznaþiti kraj razvojnih ambicija hrvatske marikulture, i daljnji doprinos scenariju razvoja hrvatskog turizma koji se svodi na „prodaju“ mora, sunca i jeftine radne snage. Ogromni potencijali razvoja marikulture o kojima su sanjale generacije üe biti gotova priþa, a veliki broj kadrova koji se danas obrazuju za njezin razvoj üe imati promašene karijere. Ovako depresivnom ali realnom scenariju se možemo barem dijelom suprotstaviti brzim razvojem školjkarstva u tri za to predviÿene zone: podruþju Malog mora i Malostonskog zaljeva, ušüu Krke i podruþju Novigradskog mora - JI akvatorija otoka Paga. U ove tri zone, još uvijek se stignu, u vremenom preostalom do ulaska u EU, postaviti temelji moderne industrije koja üe biti konkurentna glavnim EU takmacima. Integralnim planovima razvoja za ova tri podruþja izraÿenim u okviru projekta COAST, nastoji se objektivno sagledati komparativne prednosti i slabosti, te s njima u vezi moguünosti i prijetnje željenom razvoju, kao i predložiti konkretne aktivnosti þijom provedbom bi se u narednom kratkoroþno-srednjoroþnom razdoblju mogao napraviti iskorak od postojeüeg stanja koji je apsolutno nužan za opstanak i daljnji održivi razvoj djelatnosti.

2. SWOT analiza uzgoja školjkaša u ušüu rijeke Krke Provedena SWOT analiza prikazana na tablici 1 rezultat je nekoliko sastanaka s uzgajivaþima školjkaša u ušüu rijeke Krke. Analiza pokazuje da u ušüu rijeke Krke postoje realne moguünosti daljnjeg razvoja uzgoja školjkaša, ali je evidentno da postoji i niz slabosti i prijetnji þiji se potencijalno djelovanje mora sprijeþiti i/ili smanjiti, ako se povoljni prirodni potencijali žele racionalno koristiti. Tablica 6. Rezultati SWOT analize

Snaga ¾ Prirodna pretpostavka: visokoproduktivno boüato podruþje; Brzi rast školjkaša ¾ Bogata prirodna rastilišta dagnje; Stabilna koliþina prirodne mlaÿi ¾ Dvadesetpetogodišnja tradicija uzgoja ¾ Osiguran prostor za daljnji razvoj školjkarstva ¾ Naþelna podrška svih razina vlasti konceptu razvoju školjkarstva

Moguünosti ¾ Uvoÿenje novih tehnika i tehnologija uzgoja dagnji ¾ Razvoj uzgoja drugih vrsta (kamenica; þešljaþa; kapice; …) ¾ Veliko EU tržište školjkaša i dobre perspektive hrvatskog tržišta

Slabosti ¾ Komunalne otpadne vode naselja i od nautiþkog turizma ¾ Neorganizirano tržište i samostalni nastup uzgajivaþa ¾ Postojanje sivog tržišta ¾ Nerazvijeni marketing; nedostatak robne marke; … ¾ Nedostatak otpremnog i purifikacijskog centra ¾ Nedostatak jake strukovne udruge lokalnih uzgajivaþa ¾ Sporost/zastoj u operativnoj provedbi razvojnih planova (npr. par godina zastoja u provedbi OPC-a) ¾ Crno tržište 30% ukupne proizvodnje (200 tona crnog uzgoja, ronjenja … a ovi s povlasticama cca 500tona)

Prijetnje ¾ Mortaliteti uzrokovani oslaÿenjem akvatorija ¾ Obraštaj uzgojnih instalacija i konzumnih školjkaša ¾ Predatorske ribe ¾ Fekalno zagaÿenje (cijeli sliv Krke do Šibenika) ¾ Plovni put i štete uzrokovane brzom plovidbom

SWOT analiza ukazuje na postojanje snažnih pretpostavki i prirodnih moguünosti za daljnji razvoja uzgoja školjkaša u ušüu rijeke Krke. Podruþje svojim geomorfološkim i ekobiološkim karakteristikama pruža izvanredne uvjete za razvoj akvakulture, a radi velikog unosa hranjivih tvari rijekom ušüe je jako eutrofizirano. Visoka organska produktivnost fitoplanktona pogoduje razvoju bogatih populacija mikrozooplanktona. Velike koliþine fitoplanktona, mikrozooplanktona i detritusa uzrokuju brzi rasta školjkaša i kratki, gotovo jednogodišnji uzgojni ciklus, te je proizvodnja znatno profitabilnija. Snaga je i 25 godina tradicije kontroliranog uzgoja dagnji. U odnosu na neka druga uzgojna podruþja u Hrvatskoj (Malostonski zaljev i Limski kanal) može se reüi da ta tradicija i nije tako

duga, no u tom vremenu skupljena su brojna saznanja i iskustva o kontroliranom uzgoju školjkaša u boüatim vodama. Izuzetna snaga ušüa rijeke Krke su bogate prirodne populacije dagnji koje su uzduž ušüa nalaze u razliþitim fizikalno-kemijskim uvjetima (slanost, temperatura i sl.) te je njihov reproduktivni ciklus razvuþen na gotovo cijelu godinu s dva maksimuma: primarni u proljeüe i sekundarni u jesen. Prirodna produkcija mlaÿi u dubljim stabilnijim slojevima (slanost >30 psu) u proljeüe (travanj) na dubini 3 m viša je od 5 000 jedinki na 125 cm2. Koliþine prihvaüene mlaÿi na uzgajalištima veüe su od potreba za daljnji uzgoj do komercijalne veliþine. Prostornim planovima Šibensko-kninske županije i Grada Šibenika osiguran je prostor za daljnji razvoj akvakulture u ušüu, a osigurani su i prostorni uvjeti za razvoj uzgoja na otocima, te bi se, prema dosadašnjim saznanjima i stupnju istraženosti podruþja, proizvodnja morskih organizama u županiji mogla višestruko poveüati bez znaþajnijeg narušavanja ekološke stabilnosti akvatorija. Uz to sve lokalne vlasti, Županija i Grad Šibenik, pružaju punu podršku razvoju uzgoja školjkaša i riba. Najizraženija slabost uzgoja školjkaša u ušüu rijeke Krke je u potpunosti neorganizirano tržište na kojem uzgajivaþi nastupaju potpuno samostalno. Uglavnom se školjkaši trže lokalno na uzgajalištima i u restoranima ili se prodaju na ribarnicama i trgovaþkim lancima, bez postojanja markica ili oznaka o podrijetlu. Uzgajivaþi sami traže nova tržišta i vlastitim vozilima hladnjaþama transportiraju školjkaše do kupca. Ne provode se ni zajedniþke marketinške aktivnosti, a nisu pokrenute niti aktivnosti da se napravi vlastita robna marka (brand) «ŠIBENSKE PIDOûE», koja bi potrošaþu garantirala kvalitetu dagnje. Stoga je tržište podložno sivom prometu i nelojalnoj konkurenciji izlovljenih prirodnih populacija dagnji, posebice u turistiþkoj sezoni kada je i prodaja najbolja. Problema sivog tržišta je i þinjenica da se školjkaši trže bez veterinarsko-zdravstvene kontrole te mogu uzrokovati trovanja potrošaþa od kojeg bi posljedice osjetili svi legalni uzgajivaþi školjkaša. Slabost ušüa su i komunalne otpadne vode naselja Bilica, Raslina i Zatona koja nemaju izgraÿeni kanalizacijski sustav. Nedostatak kanalizacijskog sustava ujedno je i prijetnja radi veü registriranih fekalnih oneþišüenja i zabrane prodaje školjkaša. Velika slabost je i nedostatak modernog otpremnog i purifikacijskog centra za þišüenje, pakiranje i održavanje živih školjkaša jer se ne mogu postiüi sanitarno-zdravstveni standardi propisani legislativom EU i Hrvatske. Slabost je i nedostatak jake strukovne udruge jer pojedini uzgajivaþi nemaju moü lobiranja kako bi privukli državna i županijska sredstava za razvoj akvakuture, a takoÿer nedostaje i zajedniþka inicijativa za rješavanje kljuþnih problema školjkarstva u ušüu rijeke Krke, posebice izgradnji otpremnog i purifikacijskog centra i obalne infrastruktura. Moguünosti razvoja školjkarstva u ušüu rijeke Krke uvoÿenje je novih tehnologija i tehnika uzgoja školjkaša te uvoÿenje novih vrsta u akvakulturnu proizvodnju, prije svega kamenice (Ostrea edulis) i školjkaša porodice þešljaþa jakovske kapice (Pecten jacobaeus) i male kapice (Chlamys varia). Velike proizvodne moguünosti kriju se u korištenju dubljih, danas nekorištenih slojeva morske vode, organizacijom uzgoja školjkaša na postojeüim plutajuüim linijama u polikulturi (školjkaš-školjkaš ili riba-školjkaš), þime bi se ostvarila poveüana proizvodnja, smanjili troškovi proizvodnje, tržištu ponudili novi proizvodi te ostvarila dodatna zarada i racionalizacija radne snage. Kontrolirani uzgoj kamenica i malih kapica mogao bi se organizirati prihvatom prirodne mlaÿi, a za uzgoj jakovske kapice, radi prelova matiþnog stoka, uz prihvat prirodne mlaÿi trebala bi se koristiti i mlaÿ uzgojena u mrjestilištu. Prema prirodnim populacijama optimalne dubine za uzgoj kamenica bile bi od 5 do 8 m, a jakovske kapice i male kapice od 10 do 15 m, no prije organizirane proizvodnje trebaju se u pokusnom uzgoju istražiti optimalne dubine za prihvat mlaÿi, tempo rasta i mortaliteti uzgajanih školjkaša. Istraživanja su nužna da bi se odredilo trajanje uzgojnog ciklusa, od liþinke do konzumne veliþine, temeljem kojeg bi se mogle izraditi

studije financijske opravdanosti uzgoja. Uz jakovsku kapicu, prilikom kolektiranja mlaÿi, mogu se sakupiti i manje koliþine i kraljiþine kapice (Aequipecten opercularis L.) i pokrovaþe (Chlamys flexuosa), þije su tehniþko-tehnološke odrednice uzgoja istovjetne uzgoju jakovske kapice. Dugoroþno u akvakulturnu proizvodnju ušüa rijeke Krke, na muljevitom dnu, mogao bi se uvesti i kontrolirani uzgoj kuüice (Tapes decussatus) temeljem postojeüih poznatih tehnologija i uzgojem mlaÿi u mrjestilištu. Razvojem ekonomski opravdane tehnologije proizvodnje mlaÿi u mrjestilištu potencijalno zanimljiv na morskom dnu mogao bi biti i uzgoj prnjavice (Venus verrucosa). Posebnu moguünost pruža veliko i nezasiüeno EU tržište školjkaša, na kojem i najveüa planirana hrvatska proizvodnja predstavlja malu koliþinu, jasno uz uvjet da se dostignu i prihvate sanitarno-zdravstveni standardi propisani legislativom EU, provede uspješan marketing i uzgoji dovoljni koliþini školjkaša za kontinuiranu opskrbu tržišta. Za hrvatsku proizvodnju dagnji najbolje potencijalno tržište je svakako talijansko tijekom ljetnih mjeseci, kada je potrošnja velika, a udaljenost od naših uzgajališta nije velika jer su veletržnice i distribucijski centri dostupni u roku od 24 sata. Za poveüanu proizvodnju kamenica, kao i u proizvodnji dagnji, talijansko tržište je najatraktivnije, jer je Italija ne proizvodi u veüim koliþinama, a najveüi je uvoznik u Europi. Najveüa prijetnja razvoju uzgoja školjkaša u ušüu rijeke Krke su fekalna zagaÿenja, jer okolna naselja Bilice, Raslina i Zaton nemaju izgraÿeni kanalizacijski sustav. Broj fekalnih bakterija od kolovoza do prosinca 2007. na pojedinim uzgajalištima kretao se od 750 do 3,5 x 103. Prodaja školjkaša je zabranjena, a sukladno þl. 5. Pravilnika o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj, proþišüavanje i stavljanje u promet živih školjkaša («Narodne novine» br. 117/04) koji propisuje podruþja kakvoüe mora, ušüe rijeke Krke uvršteno je u podruþje II kakvoüe mora (<4600 u 100 g mesa i meÿuljušturne tekuüine u 90% uzoraka), te se prije stavljanja u promet prethodno moraju dopremati u podruþja za ponovno polaganje školjkaša ili u centre za proþišüavanje. Pokažu li nova mjerenja da se broj fekalnih bakterija ne smanjuje sve uzgajivaþe stavit üe u nepovoljan položaj, a i sama proizvodnja postat üe upitna ne izgradi li se purifikacijski centar. Dodatna prijetnja uzgoju jaki je obraštaj na uzgojnoj opremi i na uzgajanim školjkašima, koji, radi kompeticije u hrani i prostoru, uzrokuju slabiji rast uzgajanih školjkaša i ošteüuju uzgojnu opremu. Obraštajni organizmi, takoÿer, narušavaju estetski izgled školjkaša, te smanjuju komercijalnu vrijednost školjkaša i zahtijevaju dodatni rad na njihovom þišüenju. Prijetnja uzgoju školjkaša su i nagli prodori slatke vode rijeke Krke koje u ušüu smanjuju slanost i katkada uzrokuju poveüane mortalitete i lošiji indeks kondicije (stupanj uhranjenosti) uzgajanih dagnji. Prijetnja uzgoju školjkaša su i karnivorne ribe koje mogu uzrokovati znatne štete na uzgajališta i brza plovidba glisera i drugih plovila, za vrijeme turistiþke sezone, koja podizanjem visokih valova ošteüuju uzgojnu opremu. Provedena SWOT analiza pokazala je da u ušüu rijeke Krke postoje realne moguünosti daljnjeg razvoja uzgoja školjkaša, ali je evidentno da postoji i niz slabosti i prijetnji þiji se potencijalno djelovanje mora sprijeþiti i/ili smanjiti, ako se povoljni prirodni potencijali žele koristiti u buduünosti.

3. Vizija i moguüi scenariji razvoja uzgoja školjkaša 3.1 Vizija VIZIJA ŠKOLJKARSTVA 2015. U UŠûU RIJEKE KRKE Ušüe rijeke Krke podruþje je I kakvoüe mora jer je osigurana infrastruktura i pravila ponašanja koja to omoguüuju (lokalna samouprava je uz pomoü državnih sredstava riješila odvodnju komunalnih voda gradova i naselja uz tok rijeke Krke; legislativom i nadzorom riješen je problem oneþišüenja od nautiþkog turizma; …). Napravljene su izmjene i dopune prostornih planova, a postojeüa uzgojna podruþja su proširena i izgraÿena su nova uzgajališta na Prukljanskom jezeru. Proizvodnja dagnji od oko 5 000 tona ostvarena je dijelom uzgojem u dubljim vodenim slojevima, primjenom novih tehnologija i mehanizacijom proizvodnje, a temelji se na prirodnoj mlaÿi. U polikulturi s dagnjama na dubini od 5 do 8 m, a i dublje, razvijen je kontrolirani uzgoj kamenica. Proizvodnja je oko 1 000 000 kom., a temelji se na prirodnoj mlaÿi. Na Prukljanskom jezeru zapoþeo je kontrolirani uzgoj jakovske kapice (Pecten jacobaeus) i male kapice (Chlamys varia) dijelom temeljen na prirodnoj mlaÿi, a dijelom proizvedenoj u modernom mrjestilištu školjkaša u Stonu. Proizvodnja je organizirana u polikuturi (školjkaš-školjkaš). U suradnji s mrjestilištem u Stonu pojedini uzgajivaþi zapoþeli su pilot proizvodnju uzgoja na morskom dnu drugih vrsta školjkaša: kuüice kuüice (Tapes decussatus) i prnjavice (Venus verrucosa). U tijeku je priprema dokumentacije za izgradnju mrjestilišta jakovske kapice (Pecten jacobaeus) i kuüice (Tapes decussatus), a u sinergiji s razvojem turizma izraÿuju se planovi razvoja akvakulture otoþnih podruþja. Na Martinskoj je izgraÿen otpremni i purifikacijski centar na Martinskoj. Centar je u vlasništvu udruge / zadruge / klastera uzgajivaþa, koja je i nositelj proizvodnje i svih marketinških aktivnosti. Proizvedeni školjkaši nose robnu markicu (Šibenska pidoüa ili sl.) i zadovoljavaju sve europske kriterije.

3.2 Moguüi scenariji razvoja uzgoja školjkaša Prostorni plan Šibensko-kninske županije (2002.) i Prostorni plan ureÿenja Grada Šibenika (2003. i 2007.) odredili su se za selektivni razvoj marikulture i prostorno su ograniþili podruþje za uzgoj školjkaša u ušüu rijeke Krke u skladu s ostalim korisnicima prostora. Studijom utjecaja na okoliš za objekte akvakulture u zoni ušüa rijeke Krke (2004.) planiran je ukupni uzgojni kapacitet školjkaša 3.000 t/god. MPŠVGD u razdoblju od 2003. do 2007. godine izdalo je 12 povlastica za uzgoj školjkaša u ušüu rijeke Krke s prijavljenom proizvodnjom od 400 t dagnji. Koncesije su dodijeljene þetrnaestorici koncesionara, od koji su: 8 obrtnici s ukupnom površinom od 92.356 m2 (51,1%) i potencijalnom proizvodnjom od 950 t (47,5%), 4 profesionalni ribari s ukupnom površinom od 55.510 m2 (30,7%) i potencijalnom proizvodnjom od 700 t (35%), te 2 dioniþka društva s ukupnom površinom od 32.973 m2 (18,2%) i potencijalnom proizvodnjom od 350 t (17,5%). Prema provedenoj anketi (2008.) koncesionari danas proizvode 507,5 t, od þega 342 t konzumnih dagnji i 165,6 t mlaÿi te 15.000 tisuüa kamenica. Na ukupno koncesioniranih 38

uzgojnih polja, ukupne površine 180.839 m2 s potencijalnim uzgojem školjkaša od 2.000 t, trenutno se proizvodi 25,4% od potencijalne proizvodnje uzmemo li u razmatranje proizvodnju mlaÿi i konzumnih školjkaša, a svega 17,1% konzumnih dagnji. Proizvodnju ostvaruje 17 zaposlenika, što je oko 30 t godišnje po zaposlenom. Oþigledno je da navedeni prostorni okviri i proizvodni kapaciteti, uvažavajuüi ostale korisnike prostora, ostavljaju prostora za daljnje poveüanje uzgoja školjkaša uz kontinuirani dugoroþni monitoring. Stoga se u buduüem razvoju uzgoja školjkaša mogu, uz danas prisutni obiteljski obrtniþki uzgoj, dugoroþno može oþekivati i razvoj industrijskog uzgoja. Za oþekivati je da üe se današnji obiteljski obrtniþki uzgoj (model proizvodnje «jedan þovjek = organizacija-proizvodnjaprodaja») teško održati bez adekvatnih plovila i opreme za þišüenje i pakiranje školjkaša (temeljen na ruþnom radu), s malim obrtnim sredstvima, zastarjelim tehnologijama, niskom produktivnošüu i malom proizvodnjom, visokim troškovima proizvodnje i s ograniþenim domaüim tržištem bez moguünosti uklapanja u europske tržišne tokove, bez meÿusobnog udruživanja u zadrugu ili neku sliþnu organizaciju. Unatoþ tomu zbog postojeüe proizvodnje, ograniþenja prostornog ureÿenja (važeüi prostorni planovi) i sociološko-ekonomskog aspekta razvoja regije kratkoroþno se predlaže nastavak obiteljskog obrtniþkog uzgoja uz minimalnu godišnju proizvodnju od 65 do 70 tona dagnji ili 100 000 (cca 8 tona) kamenica. Takva proizvodnja trenutno bi bila gospodarski opravdana i osigurala bi pozitivno poslovanje obiteljskog obrtniþkog uzgaja i mogla bi biti poticaj daljnjem razvoju uz preduvjete da se izgradi zajedniþki otpremni i purifikacijski centar. Znaþajniji industrijski razvoj (ulazak velikog trgovaþkog društva) može se oþekivati tek izmjenom prostornih planova, usvajanjem novih tehnologija, boljim korištenjem prirodnih resursa, izgradnjom modernog mrjestilišta, izgradnjom otpremnog i purifikacijskog centra, izgradnjom pogona za preradu školjkaša, organizacijom uzgoja novih svojti i kreiranjem brenda.

4. Strateške smjernice/mjere razvoja uzgoja školjkaša 4.1 Udruga uzgajivaþa Ostvarenje vizije i strategije razvoja školjkarstva u ušüu rijeke Krke velikim dijelom se temelji na osnivanju jake i dobro organizirane poslovno-interesne udruge uzgajivaþa. Danas su uzgajivaþi udruženi u Ceh uzgajivaþa organiziran od Obrtniþke komore, no njezina uloga je više informativnog karaktera i nije u moguünosti napraviti bilo kakve poslovne iskorake. Postojeüa struktura uzgajivaþa u kojoj dominiraju mali obrtnici jasno ukazuje na potrebu ovog naþina organiziranja, ali u buduünosti je nužno da veüi uzgajivaþi preuzmu ulogu nositelja razvoja i poslovanja novoosnovane udruge.

4.2 Zoniranje podruþja ušüa rijeke Krke

Postojeüe uzgojno podruþje ušüa rijeke Krke, koje se proteže uz lijevu i desnu obalu rijeke Krke od Prukljanskog jezera nizvodno do spojnice linije zona bivšeg TEF – Martinska, zbog osobitih hidroloških karakteristika i velikih dubina, zadovoljava uvjete za uzgoj svih planiranih školjkaša te ga nije potrebno zonirati po vrstama. Potencijalna nova podruþja za akvakulturu kao i nove zone koje mogu udovoljiti uvjetima uzgoja trebaju se tražiti u prostornom proširenju postojeüih uzgojnih podruþja i uvoÿenjem akvakulturne proizvodnje na podruþje Prukljanskog jezera. Studijom utjecaja na okoliš za objekte akvakulture u zoni ušüa rijeke Krke zaštiüena je cijela obalna crta što jamþi da üe se saþuvati matiþni stok i produkciju prirodnih školjkaša, stoga u uzgoju dagnji nema potrebe proglašenja zaštiüenih podruþja. U ušüu rijeke Krke tradicijski izlov kamenica i malih kapica s prirodnih rastiliša gotovo da i ne postoji, te u ovom trenutku, prema stanju prirodnih staništa, nema potrebe za proglašenjem zaštiüenih podruþja. Zbog prelova matiþnog stoka jakovske kapice (96,5%) predlaže se zaštita Prukljanskog jezera na kojem treba zabraniti svaki izlov ali omoguüiti kontrolirani uzgoj.

4.3 Trajno adaptivno upravljanje uzgojem ýetiri su kljuþna koraka prema uspješnom gospodarenju prostorom i razvitku moderne školjkarske industrije su: procjena biološke i proizvodne nosivosti uzgojnog akvatorija, kao osnove za procjenu moguüe razine proizvodnje kvalitetnih školjkaša; struþno gospodarenje prirodnim i uzgajanim populacijama školjkaša radi dugoroþnog osiguranja mlaÿi racionalnije korištenje sadašnjih uzgojnih podruþja (polikultura) i osiguranje novih uzgojnih podruþja za akvakulturnu proizvodnju; promoviranje uzgoja novih svojti školjkaša.

4.4. Osiguranje sljedivosti, zdravstvene sigurnosti i standarda kvalitete

postiüi sanitarno-higijenske standarde propisane EU legislativom kao glavnog potencijalnog izvoznog tržišta i glavnog klijenta hrvatskog turizma; izgraditi moderni otpremni i purifikacijski centar; provoditi stalni monitoring kakvoüe mesa i uzgojnog okoliša temeljen na hrvatskoj i EU legislativi.

4.5 Tržni i marketinški iskorak

izraditi marketinšku studiju za plasman hrvatskih školjkaša na EU tržište; provoditi stalne promidžbene akcije; istražiti i razviti državnim projektima potencijalna tržišta, radi optimiziranja izvoznih aktivnosti; oznaþiti školjke ili njihove proizvode markicama podrijetla, kvalitete, þistoüe, ekološke ili organske proizvodnje i sl.; promovirati školjkaše i na njima temeljena jela kao svakodnevni obrok u hrvatskim hotelima i ostalim velikim potrošaþima hrane (vojska, bolnice i sl.); promovirati školjkaše kao zdravu i za zdravstveni status ljudi vrlo poželjnu hranu.

4.6 Optimalni razvoj uzgoja školjkaša u skladu s nosivim kapacitetom akvatorija Prema Studiji utjecaja na okoliš za objekte akvakulture u zoni ušüa rijeke Krke koju je izradio Zavod za istraživanje mora i okoliša, Institut «Ruÿer Boškoviü» Zagreb 2004. godine prirodni kapacitet akvatorija [masa školjkaša koju je moguüe uzgojiti u godinu dana (kg/god) na zadanom prostoru bez dodatne prihrane akvatorija] za uzgoj školjkaša ušüa rijeke Krke izraþunat temeljem prirodnog dotoka hrane u akvatorij koju školjke mogu upotrijebiti, uz pretpostavku da su školjkaši tako rasporeÿeni da mogu upotrijebiti svu prirodno donesenu hranu (gornja teorijska vrijednost prirodnog kapaciteta). Prirodni dotok hrane u akvatorij izraþunat je prema strujanju morske vode u sloju uzgoja školjkaša (dotok hrane iz mora þije su glavne determinante brzina struje i koncentracija fitoplanktona) i dotoku hranjivih tvari raspadom slatkovodnog fitoplanktona (utjecaj na brži rast morskog fitoplanktona). Takoÿer, je uzeta u izraþun donja ograda prirodnog kapaciteta okoliša [ne ukljuþuje samo ekološke razloge veü i tehnološke (položaj odnosno izloženosti školjkaša prirodnom dotoku) i ekonomske (odnos dobitka i utroška po jedinici proizvodnje ovisan o rastu školjkaša)]. Osnova za izraþun bila je koncentracija klorofila i pretpostavka da se biomasa morskog fitoplanktona udvostruþi u 10 dana iz koje proizlazi da je produkcija fitoplanktona u ušüu oko 6 000 000 t mokre mase/god. Ako se pretpostavi da polovina produkcije prelazi u školjkaše, da je samo þetvrtina volumena morskog sloja do dubine od 10 m dostupna uzgoju školjkaša, te da je efikasnost školjkaša 10% dobivano prirodni kapacitet za proizvodnju školjkaša od 75 000 t/god. Temeljem Studije utjecaja na okoliš za objekte akvakulture u zoni ušüa rijeke Krke (Institut Ruÿer Boškoviü, Zagreb, 2004.) nadležno ministarstvo – Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureÿenja i graditeljstva namjeravani zahvat ocijenilo je prihvatljivim za okoliš rješenjem kl: UP/I351-03/05-02/0006, urbr: 531-08-3-1-ZV-06-6, od 14. travnja 2006. uz ukupni kapacitet uzgoja školjkaša 3.000 t/god i uzgoja riba 600 t/god. (þl. 30. Zakona o zaštiti okoliša – „Narodne novine“, broj: 82/94 i 128/99). Planirani uzgojni kapacitet je svega 6,8% od prirodnog kapaciteta za proizvodnju školjkaša. Struþna podloga za lokacijsku dozvolu Postavljanje naprava i opreme za uzgoj školjkaša i riba u zoni ušüa rijeke Krke predviÿeno je 55 polja za uzgoj školjkaša kapacitet uzgoja od 50 t/god/polje te potencijalni uzgoj iznosi 2 750 t/god, što je svega 3,66% od prirodnog kapaciteta za proizvodnju školjkaša. Odnos prirodnog kapaciteta za proizvodnju školjkaša i planirane proizvodnje te þinjenice da je uzgoju školjkaša namijenjeno manje od 1% površine ušüa neüe znaþajnije utjecati na biomasu fitoplanktona, a za pretpostaviti je da neüe imati znaþajniji utjecaj ni na brojnost makrozooplanktona i više razine hranidbenog lanca te su stoga iskljuþeni i negativni utjecaji za daljnji razvoj sektora ribarstva. Prema dosadašnjim saznanjima i stupnju istraženosti akvatorija oþigledno je da postoje potencijalne moguünosti poveüanja uzgoja školjkaša bez znaþajnijeg narušavanja ekološke stabilnosti akvatorija, ali uz uvažavanje prostornih moguünosti i zahtjeva ostalih korisnika prostora, prvenstveno pomorstva (plovni put) i sporta (veslaþka staza) te uz kontinuirani dugoroþni monitoring koji bi trebao dati odgovor što je razina optimalnog uzgojnoj kapaciteta ušüa.

4.7 Novo zoniranje pojedinih podruþja i mjere za njihovo ostvarivanje Na uzgojnom podruþju ušüa rijeke Krke koje se proteže uz lijevu i desnu obalu rijeke Krke od Prukljanskog jezera nizvodno do spojnice linije zona bivšeg TEF – Martinska, temeljem Studije utjecaja na okoliš za objekte akvakulture u zoni ušüa rijeke Krke (Institut Ruÿer Boškoviü, Zagreb, 2004.) i Struþne podloge za lokacijsku dozvolu – Postavljanje naprava i opreme za uzgoj školjkaša i riba u zoni ušüa rijeke Krke (URBING, Zagreb, 2006.) odreÿeno je 55 polja za uzgoj školjkaša, radi uvjeta ograniþenja prostornih planova, zahtjeva luþke kapetanije (plovni put), drugih korisnika (veslaþka staza) i graÿevina infrastrukture u koritu rijeke (ispust otpadnih voda i sl.), više nema. Potencijalna podruþja za akvakulturu kao i nove zone koje mogu udovoljiti uvjetima uzgoja trebaju se tražiti u prostornom proširenju postojeüih uzgojnih podruþja i uvoÿenjem akvakulturne proizvodnje na podruþju Prukljanskog jezera. Prostornim planom Šibensko-kninske županije predviÿena je moguünost utvrÿivanja novih uzgojnih zona, u okviru izrade Programa razvoja marikulture Županije, temeljem istraživanja potencijalnih podruþja, njihove detaljne prostorno-planske valorizacije te definiranja utjecaja uzgoja na ostale namjene u širem podruþju i gospodarske uþinke za Županiju. Uzgoj dagnji u ušüu rijeke Krke, zbog snižene slanosti obavlja se u sloju od 2 do 5 m dubine. Stoga bi se poveüanje uzgoja dagnji moglo bi se ostvariti i uzgojem školjkaša u dubljim, danas neiskorištenim, vodenim slojevima ušüa rijeke Krke do 10 m dubine. Unatoþ tomu što je prema provedenim istraživanjima prirast dužine za treüinu, mase za polovinu slabiji, a indeks kondicije za þetvrtinu slabiji od vrijednosti zabilježenih na dubinama od 2 do 5 m, mišljenja smo da je njihov uzgoj ekonomski opravdan. Organizacijom uzgoja dagnji u veüim dubinama moglo bi se ostvariti znaþajno poveüanje proizvodnje tj. poveüanje biološke nosivosti uzgojnih polja, uz minimalni rizik narušavanja ekološke ravnoteže ekosustava ušüa.

4.8 Diversifikacija proizvodnje novim vrstama školjkaša Istraživanjima zajednica morskog dna ušüa rijeke Krke zabilježeno je 52 vrste školjkaša iz 27 porodica. Horizontalna i vertikalna rasprostranjenost pojedinih vrsta ovisna je o slanosti odnosno utjecaje slatke vode rijeke Krke. Prirodne populacije gospodarsko važnih vrsta za akvakulturu (razvijene tehnologije uzgoja), njihova staništa i biometrijske karakteristike su stabilne i ukazuje na ekološke moguünosti intenzivnog kontroliranog uzgoja. U gornjem dijelu ušüa ukljuþujuüu i Prukljansko jezero na kamenitim obalama nalaze se bogate populacije kamenica (Ostrea edulis) na dubini 3 do 6 m (srednja dužina od 62,2 mm do 73,1 mm – max. 170 mm i težine više od 300 g). Na ljušturasto-pjeskovitom dnu nalaze se jakovske kapice (Pecten jacobaeus) i male kapice (Chlamys varia) na dubini 5 do 20 m. Najveüi broj jakovskih kapica nalazi se u Prukljanskom jezeru na dubini od 8 do 15 m (srednja dužina od 96,9 mm do 104,4 mm i srednja masa od 86 do 106 g). U Prukljanskom jezeru nalazi se i najveüi broj malih kapica (od 16 do 28 jedinki po m2, srednja dužina od 33,8 do 44,0 mm i srednje masa od 8 do 17,1 g). Kontrolirani uzgoj kamenica i malih kapica mogao bi se organizirati prihvatom prirodne mlaÿi, a za uzgoj jakovske kapice, radi prelova matiþnog stoka, uz prihvat prirodne mlaÿi trebala bi se koristiti i mlaÿ uzgojena u mrjestilištu. Prema prirodnim populacijama optimalne dubine za uzgoj kamenica bile bi od 5 do 8 m, a jakovske kapice i male kapice od 10 do 15 m, no prije organizirane proizvodnje trebaju se u pokusnom uzgoju istražiti optimalne dubine za prihvat mlaÿi, tempo rasta i mortaliteti uzgajanih školjkaša. Istraživanja su nužna da bi se odredilo trajanje uzgojnog ciklusa, od liþinke do konzumne veliþine, temeljem kojeg bi se mogle izraditi studije financijske opravdanosti uzgoja. Uz jakovsku kapicu, prilikom kolektiranja mlaÿi, mogu se sakupiti i manje koliþine i kraljiþine kapice (Aequipecten opercularis L.) i pokrovaþe (Chlamys flexuosa), þije su tehniþko-tehnološke odrednice uzgoja istovjetne uzgoju jakovske kapice. Uvoÿenjem novih vrsta u akvakulturnu proizvodnju na postojeüim plutajuüim linijama (polukultura dagnja-kamenica, dagnja-jakovska kapica i sl.) u dubljim neiskorištenim stabilnim slojevima morske vode ili organizacijom novih monokulturnih uzgajališta ostvarila bi se

poveüana proizvodnja, dodatne zarade zbog viših cijena, a raznolikom ponudom osvojila bi se nova tržišta zbog veüe potražnje novih vrsta. Uzgoj kamenica, jakovske kapice i male kapice mogao bi se organizirati i u polikulturi s ribama jer bi se tako racionalizirala radna snaga i pridonijelo održavanju biološke i fizikalno-kemijske ravnoteže ekosustava (ukljuþivanja više proizvodnih karika u lancu prehrane). U procesu uzgoja riba nagomilavaju se hranjive soli (fosfati, nitrati, amonijak), te se vrši odreÿeno «gnojenje» akvatorija što povoljno djeluje na primarnu produkciju fitoplanktona kojim se hrane školjkaši i tako postiže pozitivan utjecaj jedne vrste na rast i proizvodnju druge vrste. Dugoroþno u akvakulturnu proizvodnju ušüa rijeke Krke, na muljevitom dnu, mogao bi se uvesti i kontrolirani uzgoj kuüice (Tapes decussatus) temeljem postojeüih poznatih tehnologija i uzgojem mlaÿi u mrjestilištu. Razvojem ekonomski opravdane tehnologije proizvodnje mlaÿi u mrjestilištu potencijalno zanimljiv na morskom dnu mogao bi biti i uzgoj prnjavice (Venus verrucosa).

4.9 Uspostavljanje zaštiüenih „no-take“ podruþja i formiranje javnih ili grupnih matiþnih stokova kamenice Reproduktivni ciklus dagnji u ušüu rijeke Krke razvuþen je na gotovo cijelu godinu s dva maksimuma: primarni u proljeüe i sekundarni u jesen. Vremenski i prostorni obrazac prihvaüanja mlaÿi dagnji ovisan je o dotoku slatke vode rijeke Krke. Prirodna produkcija mlaÿi u dubljim stabilnijim slojevima (slanost >30 psu) u proljeüe (travanj) na dubini 3 m viša je od 5 000 jedinki na 125 cm2. Koliþine prihvaüene mlaÿi na uzgajalištima veüe su od potreba za daljnji uzgoj do komercijalne veliþine. Prirodna staništa dagnji kao euritermne i eurihaline svojte nalaze se u svim dijelovima ušüa rijeke Krke. Gustoüa jedinki, radi slabijeg utjecaja slatke vode rijeke Krke, raste iduüi od gornjeg ka donjem dijelu ušüa te dostižu i koliþine do 20 kg po m2, srednje dužina oko 60 mm i srednji težine oko 25 g. Dubina vertikalnog rasprostranjenja dagnji iduüi prema moru sve je pliüa i kreüe se od 3 m u Prukljanskom tjesnacu do zone plime i oseke u Šibenskom kanalu. Kako je Studijom utjecaja na okoliš za objekte akvakulture u zoni ušüa rijeke Krke predviÿena površina manja od 1% ušüa, a uzgajališta se moraju postaviti izvan uvala, 5 – 10 metara od linije rtova prema sredini ušüa (obale kanjona izuzete i neizgraÿene), uzgajališta ne bi trebala imati utjecaja na matiþni stok i produkciju prirodnih školjkaša, koji se nalaze na stjenovitim obalama ili kamenitom dnu do dubine 7-8 metara. Stoga u uzgoju dagnji nema potrebe za proglašenjem «no take» (zaštiüenih) podruþja. U ušüu rijeke Krke tradicijski izlov kamenica s prirodnih rastiliša i uzgoj gotovo da i ne postoje. U ovom trenutku, prema stanju prirodnih staništa i biometrijskim karakteristikama kamenica u ušüu rijeke Krke i prema podacima o prihvatu mlaÿi na plastiþne kolektore (na kolektoru postavljenom u svibnju, na dubini od 5 do 10 m, srednje vrijednosti od 15 do 20 jedinki na plastiþnoj ploþici površine 800 cm2 – neobjavljeni podaci), njihov kontrolirani uzgoj mogao organizirati prihvatom prirodne mlaÿi stoga nema potrebe za proglašenjem «no take» (zaštiüenim) podruþjem. Tradicijski izlov i uzgoj malih kapica, takoÿer, ne postoji i prema stanju prirodnih staništa i njihovim biometrijskim karakteristikama te prema podacima o prihvatu mlaÿi u kolektorima (vreüe za povrüe 75 x 50 cm, ispunjene s cca 200 g plastiþne mreže) uronjenima u more u svibnju i lipnju na dubini od 1 do 10 m iznad morskog dna, na lokalitetu dubine 20 m, može se oþekivati srednji broj od 1 000 do 2 000 jedinki po vreüi. Kontrolirani uzgoj malih kapica u poþetku mogao bi se organizirati prihvatom prirodne mlaÿi stoga nema potrebe za proglašenjem «no take» (zaštiüenim) podruþjem. U istraživanjima rasprostranjenosti jakovske kapice 1987. godine na 30 lokaliteta u ušüu rijeke Krke najveüi broj (262 jedinke u 20 min. ronjenja) sakupljen je u Prukljanu na dubi 17 m. Srednja dužina izlovljenih školjkaša iznosila je 87,1 mm, težina 60,3 g i starost 4,1 godinu. Veü godinu dana kasnije (1988.) na istom lokalitetu sakupljeno je 83 jedinki u 15 min. ronjenja, što je za 58% manje nego prethodne godine. Na istom lokalitetu 1989. u 15 min. ronjenja pronaÿeno je 7 jedinki, što je svega 3,5% u odnosu na 1987. godinu. Godine 1987. provedena su i istraživanja prihvata mlaÿi jakovske kapice. Maksimum prihvata mlaÿi od 93 jedinki po vreüi zabilježen je u lipnju (kolektor uronjen od ožujka do lipnja) na 15 m dubine. Temeljem toga

zakljuþeno je da se u kontroliranom uzgoju kolektori trebaju uroniti u more u svibnju i lipnju na dubine od 1 do 10 m iznad morskog dna, na lokalitetu dubine 20 m, pri þemu se može oþekivati srednji broj prihvaüene mlaÿi do 50 jedinki po vreüi. Zbog gore prikazanog prelova matiþnog stoka od 96,5% nije za oþekivati da bi se ti rezultati mogli oþekivati danas te je nužno da se Prukljan proglasi «no take» (zaštiüenim) podruþjem na kojem üe se zabraniti svaki izlov ali omoguüiti kontrolirani uzgoj jakovske kapice. Kratkoroþno gledano u kontrolirani uzgoj jakovske kapice danas se ne bi mogao temeljiti na prihvatu prirodne mlaÿi veü bi se trebala koristiti i mlaÿ uzgojena u mrjestilištu.

4.10 Plan izgradnje infrastrukture U poglavlju Sprjeþavanje nepovoljna utjecaja na okoliš Prostornog plana Šibensko-kninske županije navodi se da je akvatorij Županije pogodan za razvoj raznovrsnih oblika marikulture ali djelatnosti nisu dopuštene: a) na plovnom putu (ukljuþivo cijeli kanal sv. Ante); b) na manevarskom prostoru brodova koji uplovljavaju (za sve operativne obale); c) u blizini buduüeg kanalizacijskog ispusta; d) na mjestima gdje su položene vodovodne cijevi; e) uz kupališta, rekreacijske zone (šport na vodi) i druge turistiþke sadržaje i f) podruþjima gdje je tradicionalni ribolov i gdje su predviÿene podvodne aktivnosti. Prilikom zauzimanja vodenog prostora za akvakulturne djelatnosti posebnu pozornost treba posvetiti pristupu kopnu, a za obavljanje akvakulturnih djelatnosti sadržaji na kopnu ne mogu inicirati izgradnju nove infrastrukture (cesta, energetika, obala). PPUG Šibenika, takoÿer, navodi da se za nove lokacije za smještaj uzgajališta školjkaša mogu dopustiti uz uvjet da se, osim bioloških parametara, treba ispitati i moguünost smještaja prateüih sadržaja na kopnu, moguünost izgradnje potrebne infrastrukture, a posebnu pozornost, prilikom zauzimanja vodenog prostora za akvakulturne djelatnosti treba posvetiti pristupu kopnu. Stoga su današnja uzgajališta unutar uzgojnog podruþja za akvakulturu odreÿena na temelju uvjeta i ograniþenja: a) odredbi prostornih planova (Prostorni plan županije i Prostorni plan ureÿenja Grada Šibenika): minimalne udaljenosti od obale, minimalne dubine mora; b) zahtjeva luþke kapetanije: plovni put, pristup na obalu u uvali Malinica; c) izdanih koncesija i postavljenih uzgojnih polja; d) drugih korisnika - veslaþka staza i e) graÿevine infrastrukture u koritu rijeke Krke. Smještaj naprava i opreme unutar polja moraju udovoljiti uvjetima da instalacije za uzgoj školjkaša budu udaljene najmanje 15 m od obale i da se obala treba saþuvati u izvornom obliku te da se ne dozvoljava nikakva gradnja, postavljanje opreme ili ureÿivati putove i prilaze. Uz uzgajalište dopušteno je držati plutajuüu platformu 8 m x 4 m do 10 m x 5 m, nosivosti do 2 000 kg, koja podliježe zakonskoj regulativi i mora imati atest nadležnog registra brodova i moraju biti smještene izvan plovnog puta. Navedeni uvjeti i ograniþenja prostornog ureÿenja ne ostavljaju prostora za razvoj infrastrukture na uzgajalištima, a kako se u kratkoroþnom razdoblju temeljem postojeüe proizvodnje i drugih korisnika prostora (prije svega turizam) ne može oþekivati izmjena prostornih planova uzgajivaþi üe uvjete rada na uzgajalištu moüi riješiti samo kupnjom specijaliziranog plovila s opremom za þišüenje i pakiranje školjkaša. Znaþajniji poticaj razvoju uzgoja školjkaša u ušüu rijeke Krke mogla bi biti izgradnja zajedniþkog otpremnog i purifikacijskog centra na Martinskoj (prostor ex kampa) i ureÿenje operativne rive na Martinskoj, za što veü postoji prostorna regulativa u Izmjenama i dopunama PPUG Šibenik (URBING, 2007.). Skladišta opreme i radni prostor za pripremu uzgojne opreme i prostor za zbrinjavanje otpada mogli bi se takoÿer organizirati na Martinskoj. Izgradnju navedene infrastrukture prethodno treba usuglasiti s planom buduüeg razvoja akvakulturne proizvodnje, rastom proizvodnje i prostorno planskim dokumentima Županije. Obzirom na trenutnu proizvodnji i financijsku «moü» uzgajivaþa projekt bi se trebao realizirati kao zajedniþki poduzetniþki projekt uzgajivaþa, lokalne uprave i samouprave te kroz pristupne fondove EU. Dugoroþno na lokalitetu Martinska prema potrebi moglo bi se napraviti i mrjestilište jakovske kapice (Pecten jacobaeus) i kuüice (Tapes decussatus), ne samo za potrebe ušüa veü i za razvoj akvakulture otoþnih podruþja, jer njihova revitalizacija se, zbog izuzetno loše demografske slike i povijesnog razvoja koji se temeljio na poljoprivredi i manjim dijelom na

ribarstvu i stoþarstvu, ne može oþekivati razvojem industrije. Uzgojem mlaÿi jakovske kapice i kuüice u mrjestilištu, odnosno njihova dostupnost i poznata cijena, vjerujemo da bi potaknuo njihov uzgoj jer bi uzgajivaþi mogli planirati proizvodnju i temeljem razvojnih programa i oþekivanog profita dobiti povoljne bankarske kredite i državne potpore za razvoj otoka. Jasno da je izgradnja mrjestilišta vezana uz potražnju mlaÿi, razvoj gospodarski održive tehnologije njihova uzgoja i edukaciju visokostruþnog kadra.

5. Akcijski plan 2009.-2012. Akcijskim planom su razraÿene prioritetne aktivnosti koje su nužne da bi se u narednom kratkoroþnom-srednjoroþnom razdoblju uþinkovito krenulo s provedbom plana iskazanog kroz strateške smjernice/mjere u prethodnom poglavlju, odnosno ostvarila dugoroþna vizija razvoja kontroliranog uzgoja školjkaša u ušüu rijeke Krke u sklopu održivog razvoja lokalne i regionalne zajednice. Slijedi petnaest, akcijskim planom predviÿenih, prioritetnih aktivnosti koje definiraju nositelje i sudionike aktivnosti, sadržaj plana, potrebne preduvjete, oþekivane rezultate, doprinos, vremenski rok provedbe te potrebna sredstva za realizaciju aktivnosti (plana). Kronološki red provedbe nije zadan redosljedom prikazivanja, veü üe biti odreÿen od samih nositelja provedbe ovog Akcijskog plana, ovisno o njihovom interesu, dogovoru, te vanjskim uvjetima. AKTIVNOST 1: Osnivanje / daljnji razvoj poslovno-interesnog udruživanja uzgajivaþa u ušüu rijeke Krke Nositelj Postojeýa Zadruga uzgajivaÿa (Trenutno je u Zadrugu udruženo 6 uzgajivaÿa (od njih petnaestak), no Zadruga je prema postojeýem statutu otvorena za sve zainteresirane uzgajivaÿe) Sudionici Ceh uzgajivaÿa, uzgajivaÿi, ostale interesne grupe i turistiÿko-ugustiteljski sektor x Identificiranje zainteresiranih proizvoĀaÿa i drugih interesnih grupa; Sadržaj x SWOT analiza opravdanosti organizacijskog iskoraka; x Identificiranje prioritetnih zajedniÿkih projekata (uglavnom su to aktivnosti veý identificirane ovim Akcijskim planom, no moguýe da ýe neki dodatni dionici, i stalno mijenjajuýe okolnosti donijeti i nove ideje i potrebe); x Jasno prezentiranje nužnosti kvalitetnijeg udruživanja (i propuštenih prilika) svim dionicima; x Izrada statuta i poslovnika. Preduvjeti „Podvlaÿenje crte“, rješavanje „zle krvi“ oko kalanja cijena, dogovor … Konsenzus uzgajivaÿa i ostalih zainteresirani za jaÿe udruživanje x Osnivanje udruge (ili jaÿanje postojeýe zadruge) uzgajivaÿa školjkaša u ušýu rijeke Rezultati Krke; x Dokument o prioritetnim aktivnostima (ažurirani ovaj Akcijski plan); x Izbor / potvrda rukovodstva za ostvarenje ciljeva. Doprinos Jaka poslovno-interesna udruga sposobna da nosi razvoj kontroliranog uzgoja u školjkaša u ušýu rijeke Krke. Rok PRIORITETNO! Rok za poÿetak aktivnosti prvi kvartal 2009., moguýi kraj aktivnosti tijekom 2009. Sredstva (kn) Oko 100.000,00 Poticajna sredstva se mogu dobiti kroz natjeÿaje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja i Ministarstva gospodarstva.

AKTIVNOST 2: Izgradnja otpremnog i purifikacijskog centra na Martinskoj Nositelj Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša (ili postojeýa Zadruga u koju je udruženo 6 uzgajivaÿa (od njih petnaestak), no kako je prema postojeýem statutu otvorena za sve zainteresirane uzgajivaÿe, davanje koncesije zadruzi nikako nikoga ne bi stavljalo u lošiji položaj). Sudionici Grad Šibenik, Šibensko-kninska županija, MPR, meĀunarodni fondovi (EU, UNDP) x Kroz komunikaciju svih zainteresiranih i relevantnih strana razriješiti postojeýe Sadržaj prepreke, velikim dijelom uzrokovana i nepotpunom informiranošýu (npr. navodno postoji interes za turistiÿku namjenu (kamp), no to ne mora biti konflikt nego nadopuna (tržište …), a dovoljno su prostorno udaljeni; postoji i predrasuda da je proces purifikacije „prljavi“ proces koji ne ide skupa sa turizmom i zaštitom okoliša x definiranje modaliteta formalnog ustupanja na korištenje nekretnine (bivši restoran, bazen, …) na Martinskoj Zadruzi (koncesija na npr. 15 god.).… x Izrada projektne dokumentacije (specifiýnost – postoji veý bazen, cijevi do mora …) x Apliciranje na dodatne izvore financiranja (osim COAST sredstava), ukljuÿujuýi MPR i IPA. x Izgradnja centra Preduvjeti Konsenzus svih sudionika u sektoru školjkarstva (uzgajivaÿi, ugostitelji, trgovci); izbor lokacije i njezina ugradnja u prostorne planove Županije/Grada; izrada projekta za korištenje IPA predpristupnog fonda i provedba projekta gradnje. „Mrkva“ za pogurat ovu inicijativu je spremnost projekta da sufinancira izgradnju OPC-a; „Batina“ za pogurat inicijativu je opasnost da je cijeli sektor u opasnosti ako se to ne riješi u narednih pola godine, a to ÿini sva dosada uložena sredstva baÿenim novcem) x Izgradnja otpremnog i purifikacijskog centra. Rezultati x Jaÿanje zadruge / udruge, riješavanje trenutnih konflikata oko cijena i sl. Doprinos Iskorak prema modernom trženju uzgajanih i izlovljenih školjkaša. Rok Do kraja 2010. Sredstva (kn) Oko 200.000,00 za izradu projektne dokumentacije, bez troškova zemljišta i infrastrukture. Ostali troškovi ýe ovisiti o kapacitet (otpremni centar kapaciteta 20 tona/dnevno i purifikacijski pogon od 5 tona /dnevno). AKTIVNOST 3: Participativna izrada i provedba integralnog plana gospodarenja estuarijem Nositelj ŠKŽ Sudionici Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša; predstavnici svih drugih zainteresiranih sektora (turizam, nautiÿki turizam, JLS, komunalni poslovi, …) x Identifikacija svih zainteresiranih sektora Sadržaj x Iniciranje dijaloga o buduýnosti korištenja i nužnosti zajedniÿkog upravljanja prostorom estuarija x Dogovori i pregovori oko daljnjeg iskoraka u zonaciji i regulaciji, ukljuÿujuýi u prvom redu rješavanje konflikta s nautiÿkim turizmom (uvoĀenje zabrane prežnjenja tankova i sl.) x unapreĀenje nadzor (npr. veý postojeýeg ograniÿenja brzine …) Preduvjeti Kritiÿna masa relevantnih strana svjesna potrebe dogovora. x Izrada integralnog plana i konsenzusa oko potrebe njegove provedbe Rezultati x Provedba plana. Doprinos Bolje upravljanje, odnoso bolje oÿuvanje i korištenje resursa estuarija. Rok Do kraja 2009. Sredstva (kn) Oko 10.000€ za proces i izradu struÿnih podloga potrebnih za argumentiranu diskusiju i donošenje odluka.

AKTIVNOST 4: Izgradnja kanalizacijskih sustava Nositelj Grad Šibenik i Opýina Bilice Sudionici Opýine, Županija, Vlada RH Sadržaj x Pokrenuti inicijativu o potrebi zajedniÿkih ulaganja; x Izrada projektne dokumentacije; x Zajedniÿki nastup prema Vladi RH za rješenje ovog problema. Preduvjeti Konsenzus svih sudionika o potrebi rješenja odvodnje komunalnih otpadnih voda i provoĀenje postupka javnog natjeÿaja. Rezultati x Povezivanje naselja uz Krku na regionalni kanalizacijski sustav; x Održivi razvoj uzgoja školjkaša, turizam i oÿuvanje kakvoýe okoliša. Doprinos Sigurna proizvodnja školjkaša i voda ušýe rijeke Krke i kakvoýe. Rok Do kraja 2013. Sredstva (kn) Iznos poznat nakon izrade idejne projektne i izvedbene dokumentacije AKTIVNOST 5: Postupna zamjena postojeüih improviziranih plutaþa od stiropora trajnim i okolišno neškodljivijim rješenjem Nositelj školjkari Sudionici Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša, ŠKŽ kroz osiguravanje pogodnijih kreditnih uvjeta Sadržaj x Zamjena stiropora koji ima negativan utjecaj na okoliš nekom okolišno neškodljivom i krajobrazno prihvatljivijom alternativom. Preduvjeti Osigurana dovoljna sredstva, u prvom redu vlastita školjkarska, a da bi se aktivnost mogla opravdano zahtjevati. U uvjetima nepostojeýih sredstava, prisila ne bi dala rezultata. Rezultati x Zamjenjene plutaÿe. Doprinos Okolišno i krajobrazno prihvatljvija proizvodnja. Rok Ovisno o raspoloživosti sredstava. Sredstva (kn) Cca 25.000€ za svakih 100t proizvodnje AKTIVNOST 6: Odreÿivanje novih potencijalnih podruþja za razvoj akvakulture Nositelj Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša Sudionici Šibensko-kninska županija, Grad Šibenik, Opýina Bilice, Grad Skradin, uzgajivaÿi, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Sadržaj x Definiranje novih potencijalnih uzgojnih podruÿja; x Radionice za uzgajivaÿe, jedinice lokalne samouprave, nevladine udruge, interesna udruženja, tijela državne uprave i Ured državne uprave Šibensko-kninske županije; x SWOT analiza opravdanosti namjene novih površina za razvoj akvakulture; x Analiza prikupljenih mišljenja i priprema izviješýa o zakljuÿcima radionice; x Završna prezentacija / rasprava / radionica sa svim zainteresiranim sudionicima; x Izrada Programa održivog korištenja morskih resursa u razvoju akvakulture; x Priprema Akcijskog plana djelovanja. Preduvjeti Studija utjecaja na okoliš za podruÿje Prukljanskog jezera; zabrana izlovljavanja jakovske kapice na podruÿju Prukljanskog jezera; izmjene i dopune postojeýih prostornih planova; osiguranje sredstava iz pristupnih fondova EU za nabavu uzgojne opreme i uvoĀenje novih uzgojnih tehnologija. Rezultati x Osigurana nova podruÿja za razvoj akvakulture; x UvoĀenje akvakulturne proizvodnje na podruÿje Prukljanskog jezera; x Racionalnije korištenje prirodnih resursa; x Veýa proizvodnja školjkaša. Doprinos Bolja suradnja i razumijevanje lokalne samouprave, tijela državne uprave, nevladinih udruga i uzgajivaÿa te zaštita matiÿnog stoka jakovske kapice nužnog za prihvat prirodne mlaĀi i uspješan uzgoj. Rok Do kraja 2010. Sredstva (kn) Oko 40.000,00 za organizaciju radionica i završne prezentacije.

AKTIVNOST 7: Pilot projekt uzgoja jakovske kapice (Pecten jacobaeus) Nositelj Institut «RuĀer Boškoviý» Zagreb Sudionici Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša, Šibensko-kninska županija, uzgajivaÿi, Veleuÿilište u Šibeniku, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa x Analiza postojeýih tehnologija i tehnika uzgoja jakovske kapice u Europi; Sadržaj x Analiza tržišta x Izbor potencijalnih lokacija; x Primjena rezultata uzgoja jakovske kapice u ušýu rijeke Krke; x Izrada dokumentacije za gradnju uzgajališta. Preduvjeti Zainteresirani uzgajivaÿi, izmjene i dopune prostornih planova; izrada istraživaÿkog projekta pilot proizvodnje jakovske kapice; prijava projekta na natjeÿaj ministarstava i nabava uzgojne opreme za pilot proizvodnju sredstvima UNDP – moguýi IPA projekt. x Tehnologija uzgoja jakovske kapice; Rezultati x Pilot uzgajalište jakovske kapice na Prukljanskom jezeru; x Nova tržišta; x Promocija uzgoja novih vrsta školjkaša. Doprinos UvoĀenje novih uzgojnih tehnologija i novih školjkaša u akvakulturnu proizvodnju ušýa rijeke Krke i Hrvatske. Rok Do kraja 2011. Sredstva (kn) Oko 500.000,00 kn za dvogodišnji pilot projekt. AKTIVNOST 8: Pilot projekt uzgoja male kapice (Chlamys varia) Nositelj Institut «RuĀer Boškoviý» Zagreb Sudionici Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša, Šibensko-kninska županija, uzgajivaÿi, Veleuÿilište u Šibeniku, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa x Analiza postojeýih tehnologija i tehnika male kapice u Europi; Sadržaj x Analiza tržišta; x Izbor potencijalnih lokacija; x Primjena rezultata uzgoja jakovske kapice u ušýu rijeke Krke; x Izrada dokumentacije za gradnju uzgajališta. Preduvjeti Zainteresirani uzgajivaÿi; izmjene i dopune prostornih planova; izrada istraživaÿkog projekta pilot proizvodnje male kapice; prijava projekta na natjeÿaj ministarstava i nabava uzgojne opreme za pilot proizvodnju sredstvima UNDP – moguýi IPA projekt. x Tehnologija uzgoja male kapice; Rezultati x Pilot uzgajalište male kapice u ušýu rijeke Krke; x Promocija uzgoja novih vrsta školjkaša. Doprinos UvoĀenje novih uzgojnih tehnologija i novih školjkaša u akvakulturnu proizvodnju ušýa rijeke Krke i Hrvatske. Rok Do kraja 2011. Sredstva (kn) Oko 400.000,00 kn za dvogodišnji pilot projekt.

AKTIVNOST 9: Pilot projekt uzgoja kuüice (Tapes decussatus) i prnjavice (Venus verrucosa) Nositelj Institut «RuĀer Boškoviý» Zagreb Sudionici Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša, Šibensko-kninska županija, uzgajivaÿi, Razvojno-istraživaÿki centar za marikulturu u Stonu, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa x Analiza postojeýih tehnologija i tehnika uzgoja kuýice i prnjavice u Europi Sadržaj x Analiza tržišta x Izbor potencijalnih lokacija x Izrada dokumentacije za gradnju uzgajališta Preduvjeti Zainteresirani uzgajivaÿi; izrada istraživaÿkog projekta pilot proizvodnje kuýice i prnjavice; prijava projekta na natjeÿaj ministarstava; uzgoj mlaĀi u mrjestilištu; nabava uzgojne opreme za pilot proizvodnju sredstvima UNDP – moguýi IPA projekt. x Pilot uzgajalište kuýice i prnjavice u ušýu rijeke Krke; Rezultati x Tehnologija uzgoja kuýice i prnjavice; x Promocija uzgoja novih vrsta školjkaša. Doprinos UvoĀenje novih uzgojnih tehnologija i novih školjkaša u akvakulturnu proizvodnju ušýa rijeke Krke i Hrvatske. Rok Do kraja 2013. Sredstva (kn) Oko 400.000,00 kn za dvogodišnji pilot projekt. AKTIVNOST 10: Pilot projekt novih tehnika i tehnologija uzgoja dagnji i drugih školjkaša Nositelj Poslovno-interesna udruga uzgajivaþa, ili zainteresirani pojedini uzgajivaþ Sudionici HOK, FZOEU, ŠKŽ x Identifikacija u svijetu postojeýih, a u podruÿju Krke još uvijek nepoznatih tehnologija Sadržaj kojima bi se mogla poveýati produktivnost i/ili sigurnost proizvodnje (npr. rješenje za problem mortaliteta od povremenog poveýanja slatkog sloja, i sl.) x Implementacija pilot projekta kojim se demonstrira i testira tehnologija u uvjetima Krke Preduvjeti Zainteresirani uzgajivaÿ(i); spremnost institucija da pomogne u realizaciji projekta koji ima širi znaÿaj u smislu demonstriranja pozitivne prakse x Testirana tehnologija Rezultati Doprinos Potencijalno znaÿajan iskorak u produktivnosti i stabilnosti sektora. Rok trajno Sredstva (kn) Ovisno o projektu / tehnologiji AKTIVNOST 11: Gradnja operativne rive za potrebe akvakulture na Martinskoj Nositelj Šibensko-kninska županija Sudionici Grad Šibenik, Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša x Studija opravdanosti izgradnje operativne rive; Sadržaj x Moguýnost smještaja prateýih sadržaja na kopnu; x Izrada dokumentacije za gradnju operativne rive na Martinskoj. Preduvjeti Izrada Studije utjecaja na okoliš i osiguranje sredstava iz pristupnih fondova EU. x Izgradnja operativne rive na Martinskoj. Rezultati Doprinos Osiguran pristup prometnicom, sigurniji radovi pripreme uzgojen opreme te lakši i brži prekrcaj uzgojne opreme ili proizvedenih školjkaša.. Rok Do kraja 2010. Sredstva (kn) Oko 1.500.000,00

AKTIVNOST 12. Marketinške aktivnosti Nositelj Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša Sudionici Šibensko-kninska županija, uzgajivaÿi, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja x Analiza tržišta i tržne prognoze; Sadržaj x Permanentna kontrola kakvoýe mora na uzgojnom podruÿju; x Permanentna kontrola koliÿine i kakvoýe mesa dagnje; x Proizvodnja školjkaša veliÿine prema tržištu Hrvatske i EU; x Oznaÿavanje proizvoda robnom markicom kakvoýe i geografskog podrijetla «ŠIBENSKA PIDOûA»; x UvoĀenje eko markice (tradicionalna proizvodnja); x SWOT analiza; x U suradnji s medijima provoditi stalne promidžbene aktivnost o školjkašima s akcentom na organsku proizvodnju (ekološku proizvodnju). Preduvjeti Konsenzus svih sudionika u sektoru školjkarstva (uzgajivaÿi, ugostitelji i trgovci); izrada projekta marketinških aktivnosti; prijava projekta na natjeÿaj Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja i izrada projekta za korištenje sredstva iz predpristupnih fondova EU. x Proizvod zdravstveno siguran i visoke kakvoýe, oznaÿen robnom i eko markicom; Rezultati x Prepoznatljivo geografsko podrijetlo proizvoda; x Moguýnost izvoza na EU tržište. Doprinos Prepoznatljivi proizvod, konkurentnost na tržištu, bolja prodaja i poveýanje proizvodnje. Rok Do kraja 2010. Sredstva (kn) 300.000,00 AKTIVNOST 13: Projekt rješenja obraštajnih organizama u uzgoju Nositelj Institut «RuĀer Boškoviý» Zagreb Sudionici Sveuÿilište u Dubrovniku, Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša x Kvalitativni i kvantitativni sastav obraštaja na uzgojnoj opremi i školjkašima; Sadržaj x Vremenska i prostorna distribucija obraštajnih organizama; x Uloga obraštaja u proizvodnji školjkaša; x Prijedlozi tehniÿko-tehnoloških metoda sprjeÿavanja prihvata i rasta obraštajnih organizama. Preduvjeti Zainteresirani uzgajivaÿi, osigurana sredstva i izrada prijedloga projekta. x Inventarizacija obraštajnih organizama; Rezultati x RazraĀene tehniÿko-tehnološke metode sprjeÿavanja prihvata i rasta obraštaja; x Manji prihvat i rast obraštajnih organizama. Doprinos Manja ošteýenja uzgojne opreme, brži rast uzgajanih školjkaša; manje rada u pripremi školjkaša za tržište; bolji estetski izgled i veýa komercijalna vrijednost školjkaša. Rok Do kraja 2011. Sredstva (kn) Oko 200.000,00

AKTIVNOST 14: Gradnja mrjestilišta školjkaša Nositelj Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša Sudionici Šibensko-kninska županija, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Institut «RuĀer Boškoviý», Veleuÿilište u Šibeniku x Analiza potrebe gradnje mrjestilišta školjkaša; Sadržaj x Identificiranje zainteresiranih proizvoĀaÿa i drugih interesnih grupa; x SWOT analiza opravdanosti gradnje; x Identificiranje potencijalnih lokacija; x Odabir tehnologije proizvodnje mlaĀi školjkaša; x Izrada idejnog rješenja mrjestilišta; x Izrada dokumentacije za gradnju; x Edukacija visokostruÿnog kadra za uvoĀenje novih tehnologija. Preduvjeti Konsenzus svih uzgajivaÿa i drugih interesnih grupa za gradnju; izbor poslovnog partnera za investiranje i gradnju mrjestilišta; izbor partnera u razvoju tehnologija mriješýenja školjkaša; izbor lokacije i njezina ugradnja u prostorne planove Šibenskokninske županije; ÿvrsta suradnja s znanstvenim i struÿnim institucijama. x Izgradnja mrjestilišta školjkaša; Rezultati x Zapošljavanje visokostruÿnog kadra. Doprinos Osiguranje potrebnih koliÿina mlaĀi jakovske kapice, kuýice i možebitnih drugih svojti školjkaša za kontrolirani uzgoj u ušýu rijeke Krke i dodatno zapošljavanje. Rok Do kraja 2013. Sredstva (kn) Oko 3.000.000,00 – bez troška zemljišta i infrastrukture, ali ovisi o kapacitetu. AKTIVNOST 15: Edukativne radionice Nositelj Poslovno-interesna udruga uzgajivaÿa školjkaša Sudionici Institut «RuĀer Boškoviý», Veleuÿilište u Šibeniku, uzgajivaÿi, regionalne i državne institucije, ugostitelji, distributeri x Stanje i perspektive uzgoja školjkaša u ušýu rijeke Krke; Sadržaj x Tehnologije uzgoja školjkaša u Europi; x HACCP i zakonodavstvo EU u proizvodnji školjkaša; x Predatori, kompetitori i bolesti školjkaša; x Fekalna oneÿišýenja ušýa i ostali rizici u proizvodnji školjkaša. x Ostale teme prema zahtjevima uzgajivaÿa ovisno o problemima u uzgoju … Preduvjeti Svijest o potrebi dodatnog informiranja (obrazovanja) u novonastalim uvjetima proizvodnji i prometu školjkaša. x Upoznavanje uzgajivaÿa s novim tehnologijama uzgoja školjkaša; Rezultati x Upoznavanje uzgajivaÿa s novim standardima u proizvodnji i prometu školjkaša; x Profitabilnija proizvodnja školjkaša. Doprinos UsklaĀivanje proizvodnje sa zakonodavstvom EU; porast proizvodnje; viša kakvoýa proizvoda, sigurnije tržište i stalna edukacija uzgajivaÿa. Rok Trajno – godišnji ciklusi od 2009. do 2013. Sredstva (kn) Oko 20.000,00 – po radionici.

Integralni plan razvoja školjkarstva za podruþje akvatorija sjeverozapadnog dijela Zadarske županije (s Akcijskim planom za period 2009. – 2012.)

Sažetak Izraÿenim Integralnim planom razvoja se želi ubrzati razvoj školjkarstva na sjeverozapadnom dijelu Zadarske županije koji je ranijim dokumentima, odlukama i PP Županije veü prepoznat kao pogodno podruþje za razvoj ove djelatnosti. Zbog stalne prisutnosti prirodnih populacija školjkaša u prouþavanoj zoni, cijelo podruþje, a pogotovo Novigradsko more prati “legenda“ o visokom potencijalu za razvoj uzgoja školjkaša, ali je cijelo podruþje do danas ostalo bez znaþajnih proizvodnih rezultata . Nakon usvojenog županijskog prostornog plana pokrenuta su manja uzgajališta na kojima još nisu sakupljeni vrijedni podaci potrebni za tehnološki dizajn kapaciteta akvatorija za uspostavu ekološki održivog uzgoja školjkaša. Županijskim prostornim planom je utvrÿena namjena prostora za uzgoj školjkaša u dijelu županije koji je ujedno i predmetno podruþje ove studije. Lokalne samouprave su takvu namjenu površina u prostornim planovima naþelno prenijele u planove nižeg reda, ali je izostala mikrozonacija kao i planiranost obalne i kopnene infrastrukture koja je nužna za realizaciju uzgoja na planiranim površinama. Analizom literaturnih podataka i povijesnih þinjenica tri prouþavane zone, Novigradsko more, jugoistoþni dio Velebitskog kanala i jugoistoþna strana otoka Paga, se znaþajno razlikuju po veliþini primarne produkcije koja opada udaljavanjem od rijeke Zrmanje i po koliþini slatke vode koja može doüi s kopna koja je sve veüa što je lokacija bliža rijeci Zrmanji. Bez provoÿenja detaljnijih analiza i mjerenja u predmetnim zonama se može se procijeniti moguünost uzgoja od približno 1 500 000 tona dagnji i oko 3 500 000 komada kamenica što predstavlja dovoljnu startnu koliþinu uzgoja na kojoj se dodatnim procjenama može graditi rast proizvodnje do održivog maksimuma. Razliþitosti u parametrima okoliša na tri prouþavane zone navode na jednostavan zakljuþak da je u produktivnijim zonama moguüe postiüi veüe proizvodne gustoüe uzgajanih organizama što meÿu poznatim tehnologijama daje prednost uzgoju dagnji na plujtajuüim parkovima. Nasuprot tome u nisko produktivnoj zoni treba smanjiti biomasu uzgajanih školjkaša po jedinici volumena mora gdje se može pronaüi ekološka i ekonomska opravdanost za uzgoj kamenica. Jednostavno reþeno, od Novigradskog mora prema Pagu treba smanjivati relativnu koliþinu uzgajanih dagnji i poveüavati relativnu koliþinu uzgajanih kamenica. U analiziranom podruþju obitavaju i druge tržišno zanimljive vrste školjkaša, poglavito jakopska kapica i brbavica za koje potrebno obaviti i neka temeljna istraživanja o ekologoiji i biologiji vrsta kako bi se moglo nastaviti razvijati prikladne uzgojne tehnologije. Paralelno s razvojem tehnologije uzgoja i s rastom proizvodnje školjkaša potrebno je omoguüiti izgradnju otpremno-purifikacijskog centra, osigurati ili izgraditi potrebnu obalnu infrastrukturu i pokrenuti stvaranje tržišno prepoznatljivog proizvoda. Planirano poveüanje proizvodnje dijelom üe se tržišno plasirati kroz unaprijeÿeni plasman u RH (u prvom redu kroz turistiþko-ugostiteljsku ponudu), a dijelom na EU tržište (u prvom redu Italija, pa i Francuska). Proizvodnja mlaÿi osigurana je sakupljanjem prirodnog mrijesta ili kroz mrjestilišta školjkaša izgraÿena kroz javno-privatna partnerstva Sveuþilišta u Dubrovniku i novoosnovanog klastera malostonskog školjkarstva ili / i zainteresiranih uzgajivaþa. Lokalna uprave (opüine Novigrad, Posedarje, Jasenice, Starigrad i Povljana te gradovi Pag i Obrovac) imaju planiranu gradnju lokalnih kanalizacijskih sustava vodeüi raþuna o osjetljivosti akvatorija kojem gravitiraju. Turizam se razvija u sinergiji s razvojem marikulture, a planirana izgradnja novih turistiþkougostiteljskih kapaciteta vodi raþuna o zahtjevima oþuvanja okoliša i prirode. Planiranim razvojnim iskorakom sveukupna zajednica üe profitirati na naþin: 1) prosjeþni mali proizvoÿaþ üe imati osiguranu pretpostavke za širenje proizvodnje i osigurano tržište

2) županija üe osigurati veüu lokalnu zaposlenost, znaþajan regionalni brand i doprinos skladnom i održivom razvoju podruþja oko Malostonskog zajljeva 3) država üe dobiti proizvod koji üe znaþajno doprinositi diversifikaciji turistiþke gastronomske ponude i dati üe moguünost plasmanu na inozemna tržišta. Prioritetne aktivnosti kojima üe se predložena vizija postupno ostvarivati u razdoblju 2009-2012 ukljuþuju: 1. Prezentacija razvojnog plana i objašnjenje nužnosti njegove provedbe. ýinjenica da s jedne strane, napravljena analiza dionika sektora školjkarstva Zadarske županije, kao i analiza prirodnih i socioekonomskih polazišta za opisanu viziju iz koje se jasno vidi da üe traženje novih rješenja za gospodarski rast zone biti usmjerene i prema podizanju uzgajališta školjkaša. 2. Provoÿenjem predloženog akcijskog plana koji sadrži postavljanje pilot-uzgajališta riješiti üe se dileme oko uzgojnih potencijala pojedinih zona, što üe doprinijeti razvoju svake analizirane zone na dva moguüa naþina: a. Stjecanjem znanja o realno moguüem i na þinjenicama utemeljenom razvoju uzgoja školjkaša, ohrabriti üe se investitori i ruralno stanovništvo za ulazak u gospodarske projekte podizanja veüih uzgajališta ili veüeg broja za školjkaše s proizvodnjom koja može osigurati kvantitet i kontinuitet na tržištu. b. Rezultati koji bi ukazali na ograniþenja, a koja bi uzgoj školjkaša u zoni prikazali teškim i ekonomski riziþnim, dali bi argumente za promjenu prostornih planova u smislu prepuštanja planiranih površina za podizanje uzgajališta drugim moguüim aktivnostima. Modernizacija cijelog sustava proizvodnje, što je osnovni preduvjet i za podizanje razine proizvodnje, ali i za sam opstanak postojeüeg obiteljskog naþina uzgoja, te svekoliko unapreÿenje postojeüih lokalnih prilika, oþuvanje gospodarsko-demografske matrice podruþja i novo zapošljavanje visokoobrazovanih kadrova. 3. Podizanje pilot uzgajališta dagnje u Velebitskom kanalu s ciljem detaljnijeg odreÿivanja parametara znaþajnih za procjenu gospodarske opravdanosti intenzivnijeg i koliþinski veüeg uzgoja., 4. Podizanje pilot uzgajališta za uzgoj Jakopske kapice u Novigradskom moru s testiranjem uginuüa dagnji u eksperimentalnim uvjetima. 5. Podizanje pilot uzgajališta kamenica i brbavica u uvali Stara Povljana na otoku Pagu s ciljem detaljnijeg odreÿivanja parametara znaþajnih za procjenu gospodarske opravdanosti intenzivnijeg i koliþinski veüeg uzgoja kamenica te utvrÿivanje moguünosti uzgoja brbavice u sklopu istog uzgajališta.osmišljavanje, pripremu i provedbu izvozne strategije kako bi se osigurala prodaja strategijom predviÿene poveüane proizvodnje, kako ne bi došlo do zasiüenja lokalnog tržišta. 6. Konzultantski posao izrade hidrodinamiþkog modela za Novigradsko more radi procjene brzine rasta zaslaÿenog sloja i uvjeta za pravovremeno predviÿanje takvog dogaÿaja.

Summary The aim of the produced integral development plan is to accelerate development in the northwestern part of the Zadar County, which is in the earlier documents, decisions and County Physical Plan already recognized as a suitable area for the development of these activities. Due to the constant presence of natural populations of shellfish in the studied area, the "legend" about a high potential for the development of shellfish farming is linked to the whole area, and especially to the Novigrad Sea, but the whole area has no significant results in the production up to this date. After the county physical plan was adopted some small shellfish farms were started which did not yet yield valuable information necessary for the technological design of the water area capacity needed for the establishment of environmentally sustainable shellfish farming. The County zoning plan has determined allocation of space for shellfish farming in the part of county that is also the subject area of this study. Local governments have such a purpose area in spatial plans in principle transferred to the plans of lower rank, but micro-zoning and planning of coastal and terrestrial infrastructure is missing which are necessary for the realization of the breeding on the planned areas. Literature data and historical facts analysis of the three studied zones, Novigrad Sea, southeastern part of the Velebit Channel and south-eastern side of the island of Pag, shows that the zones significantly differ in the size of primary production, which decreases with the distance from Zrmanja river and by the amount of fresh water that can come from land which is becoming bigger as the locations near the river Zrmanja. Without conducting further analysis and measurements in the relevant areas, one can assess the possibility of breeding of about 1,500 tons of mussels and about 3,500,000 pieces (approx. 200 tonnes) of flat oysters, which represent a sufficient start in breeding quantity and based on the increase of the production can be built by additional estimates up to sustainable maximum. Differences in environmental parameters on the three studied zones are set to a simple conclusion that in the more productive zones it is possible to achieve higher production density of breeding organisms which, among known technologies, gives the advantage to the cultivation of mussels in floating parks. Opposing this, in low productive zones the biomass of cultivated bivalves per unit volume of the sea water should be reduced in the places where one can find the ecological and economic justification for the cultivation of oysters. Simply put, from the Novigrad Sea towards Pag one should decrease the relative amount of cultivated mussels and increase the relative amount of cultivated oysters. Other interesting types of market shellfish abide in the analyzed area, especially Jacobâ&#x20AC;&#x2122;s scallop and clams for which some basic research on the biology and ecology of species needs to be done in order to be able to continue to develop appropriate breeding technologies. Parallel with the development of breeding technology and the growth of shellfish production, it is necessary to enable the construction of distribution-purification centre, to provide or build the necessary coastal infrastructure and start creating a market recognizable product. Planned increase in production will be partly placed on the market through enhanced placement in Croatia (primarily through tourism and catering facilities), and partly on the EU market (primarily in Italy, and France). Production of the spats is secured by collecting natural spawning or from the bivalve hatchery built through public-private partnerships at the University of Dubrovnik and from the newly established cluster of shellfish farming in Mali Ston bay and / or interested breeders. Local governments (municipalities Novigrad, Posedarje, Jasenice, Starigrad and Povljana and cities Pag and Obrovac) have planned the construction of local sewage systems, taking into account the sensitivity of the water areas that they gravitate to. Tourism is being developed in synergy with the development of aquaculture, and the planned construction of new tourism and catering capacities takes into account the requirements of environmental and nature.

Priority activities that will gradually realize the proposed vision in the period 2009-2012 include: 1. Presentation of the development plan and an explanation of the necessity of its implementation. Analysis have been made of the shellfish farming sector stakeholders of Zadar County, as well as the analysis of natural and socio-economic starting point for the described vision that clearly show the search for new solutions for economic growth of the zones will be targeted towards raising shellfish farms. 2. Implementing the proposed action plan which includes setting up pilot farms to solve the dilemma about breeding potential of each zone, which will contribute to the development of each analysed zone in two possible ways: a. Gain knowledge about possible and real facts based development of shellfish farming, to encourage the investors and the rural population to enter into economic projects, raising the larger farms or larger number of shellfish production that can provide quantity and continuity in the market. b. Results that would indicate the limits and mark the shellfish farming in the area as severe and economically risky, would give the arguments for a change of spatial plans in terms of handing over the planned areas for farms to other possible activities. 3. Raising the pilot farms mussels in Velebit channel with the goal of more comprehensive determination of important parameters for assessing the economic justification for more intense and a greater quantity of rearing. 4. Raising a pilot farm for breeding Jacobâ&#x20AC;&#x2122;s scallops in Novigrad Sea and testing mussels mortalities in the experimental conditions. 5. Raising the pilot farm of oysters and clams in the bay Old Povljana on the island of Pag, with the goal of more comprehensive determination of important parameters for assessing the economic justification for more intense and a greater quantity of breeding oysters, and determining the possibilities of breeding clams within the same farm. 6. Preparation and implementation of export strategies in order to ensure sales of anticipated increased production, in order to avoid saturation of local markets. 7. Drafting the hydrodynamic model of Novigrad Sea to estimate the growth rate of freshwater layer and the conditions for the timely prediction of such events by a consultant.

1. Uvod ili motivacija za izradu plana Marikultura, odnosno uzgoj vodenih organizama u moru, kao gospodarska aktivnost se snažno razvila u cijelom svijetu, Europi i Hrvatskoj. Danas je marikultura snažna industrija s godišnjom stopom rasta od oko 8% i visokoj profitabilnosti, posebice u razvijenim zemljama. Ukupna svjetska akvakulturna proizvodnja je 2004. godine veü dosegla ukupno 60 milijuna tona uzgajanih vodenih organizama. Svjetskom marikulturom – uzgojem morskih organizama – koliþinski dominira uzgoj školjkaša (11 milijuna tona) morskog bilja i algi (10,5 milijuna tona), a slijede morske ribe i kozice s oko 2 milijuna tona. Samo se pacifiþke kamenice u svijetu uzgaja þak 4,2 milijuna tona. (aneks 1) Djelatnost marikulture predstavlja veliki potencijal za razvoj hrvatske obale i otoka. Osnovni argumenti za ovu tvrdnju ukljuþuju u prvom redu razvedenost obale i posljediþno puno potencijalnih lokaliteta za uzgoj ribe i školjkaša, tradiciju uzgoja i poznavanje tehnologija, postojanje velikog broja školovanih kadrova te izuzetno veliko turistiþko tržište. Strategijom poljoprivrede i ribarstva RH (NN 89/02) predviÿen je porast godišnje proizvodnje u marikulturi na 10 000 tona morske bijele ribe i 20 000 tona školjkaša. Ukupna proizvodnja porasla je sa 9.000 tona 2002. godine na gotovo 14.000 tona 2006. godine, što predstavlja porast od 50 %. U ukupnom porastu najveüim dijelom uþestvuje uzgoj tuna - 60%, dok je porast proizvodnje školjkaša i bijele ribe oko 40 %. U proteklom razdoblju izvršene su potrebne izmjene Zakona o morskom ribarstvu i doneseni su svi potrebni podzakonski akti koji reguliraju djelatnost marikulture. Izdano je gotovo 200 povlastica za uzgoj riba i školjkaša i svi su nositelji povlastica upisani u registar uzgajivaþa pri MPRRR, þime su stekli prava na korištenje državnih potpora. Uspostavljena je komunikacija i suradnja meÿu svim nadležnim ministarstvima, temeljem þega su stvoreni uvjeti za legalni i organizirani uzgoj ribe i školjkaša na podruþju Malostonskog zaljeva i Malog mora, što je do tada bilo znatno otežano uslijed zaštiüenog statusa ovog podruþja. Za ovo podruþje napravljena je jedinstvena studija utjecaja na okoliš i jedinstvena lokacijska dozvola, temeljem þega su stvoreni uvjeti za raspisivanje natjeþaja o koncesioniranju pomorskog dobra za potrebe uzgoja. Ista procedura napravljena je i za podruþje ušüa rijeke Krke, þime je u potpunosti stvoren zakonski okvir za legalizaciju svih uzgajivaþa i na tom podruþju. Izmjenama legislative omoguüeno je davanje koncesija za korištenje pomorskog dobra za potrebe uzgoja sa dotadašnjih 4 na 20 godina, što je takoÿer stvorilo znatno povoljnije uvjete za ulaganja u ovu djelatnost. Gotovo sve županije predvidjele su svojim prostornim planovima podruþja za odvijanje marikulture, dok je Zadarska županija izvršila i potrebno zoniranje utemeljeno na principima integralnog upravljanja obalnim pojasom. Prepoznavajuüi osnovne probleme u marikulturi, a to je osim poveüanja proizvodnje u prvom redu potreba za izgradnjom kopnene infrastrukture, modernizacija postojeüih pogona i unaprjeÿenje tehnologije u svrhu diversifikacije proizvodnje i poboljšanja kvalitete proizvoda, marikulturi je dat visoki prioritet u sklopu SAPARD i IPARD programa, te su osigurana sredstva za davanje strukturne podrške ovom sektoru. Proizvodnja se potiþe i davanjem direktnih poticaja na kilogram prodane ribe ili školjkaša. Poveüanje proizvodnje nije se dogodilo zamišljenom dinamikom, meÿutim stvaranjem svih potrebnih zakonskih okvira otvorene su moguünosti za nova ulaganja. Slijedeüi potez zacijelo je na samoj industriji koja se mora organizirati na naþin koji üe omoguüiti korištenje svih planiranih sredstava, a to znaþi u prvom redu jaþanje organizacija proizvoÿaþa i korištenje veü postojeüih institucija kao što su HGK i HOK. Povijest školjkarstva u Zadarskoj županiji se može svesti na aktivnosti u Novigradskom moru. Još u 17. stoljeüu su se izlovljavale kamenice za izvoz pa je Venecija je zbog poraslog interesa za izlov školjkaša uvela posebnog pobiraþa desetine te zakupninu za sakupljanje školjkaša. Austrougarska pomorska uprava je 1885 u N.m. odredila tri zone sakupljanja kako bi sprijeþila prelov i samo se jedna zona godišnje mogla iskorištavati. Nakon drugog svjetskog rata se pokušalo s intenzivni uzgojem dagnji ali je zbog nepoznavanja tehnologije došlo do preoptereüenja uzgojnih instalacija koje su popucale pod teretom.

Novigradsko more je od davnina bilo poznato kao izvor divlje dagnje koja je kod lokalnog stanovništva imala status poznatog proizvoda. Posebne prilike u hidrodinamici i ekologiji Novigradskog mora su pogodovale najboljoj kvaliteti školjke u ljetnom periodu što se poklopilo s turistiþkom sezonom. Tijekom posljednjih 20 godina se poveüao i broj autonomnih ronilaca koji su nekontrolirano sakupljali školjkaše meÿu kojima su dominirale dagnja i Jakubova kapica. Sadašnje stanje prirodnih naselja ne daje ekonomiþne rezultate kod sakupljanja pa je pokazan interes za podizanje uzgajališta. Osim sakupljanja dagnji u podruþju obuhvata projekta je prisutan sve veüi broj sakupljaþa brbavice (Venus veucosa) koji nelegalno opskrbljuju mnoge restorane. Postojeüe školjkarstvo u Zadarskoj županiji je slabo razvijeno. Svega þetiri mala uzgajivaþa pokušava uspostaviti uzgoj dagnji koji do sada ne predstavlja gospodarski znaþajnu djelatnost u lokalnim sredinama. Uzgojene školjke za razliku od nekad divljih populacija nemaju status poznatog proizvoda kod graÿana županije. Treba naglasiti da je ipak jedan uzgajivaþ u Novigradskom moru postigao provesti ekološku proizvodnju. Skromna razvijenost školjkarstva ipak ima znaþajnih pozitivnih elemenata koji se mogu iskoristiti za buduüe razvijanje djelatnosti. Obzirom da su sve potrebne predradnje za daljnji razvoj školjkarstva napravljene u tri za to predviÿene zone: podruþju Malog mora i Malostonskog zaljeva, ušüu Krke i podruþju Novigradskog mora - JI akvatorija otoka Paga na tim je podruþjima potrebno postaviti temelji moderne industrije koja üe biti konkurentna glavnim EU takmacima. Integralnim planovima razvoja za ova tri podruþja izraÿenim u okviru projekta COAST, nastoji se objektivno sagledati komparativne prednosti i slabosti, te s njima u vezi moguünosti i prijetnje željenom razvoju, kao i predložiti konkretne aktivnosti þijom provedbom bi se u narednom kratkoroþno-srednjoroþnom razdoblju mogao napraviti iskorak od postojeüeg stanja koji je apsolutno nužan za opstanak i daljnji održivi razvoj djelatnosti.

2. SWOT analiza3 školjkarskog sektora za Novigradsko more/ JI dio Velebitskog kanala /JI dio otoka Paga Tablica . prikazuje rezultat provedene SWOT analize školjkarskog sektora u podruþju Novigradskog mora. Analiza pokazuje da su razvojne perspektive školjkarstva u Novigradskom moru vrlo kompleksne, naroþito zbog prijetnji koje donosi povremeni porast debljine površinskog sloja slatke vode, koji je posljedica donosa rijekom Zrmanjom i drugim vodotocima i izvorima. S druge strane velika koliþina mlaÿi dagnje i najveüa popunjenost dagnje jestivim dijelom u turistiþkoj sezoni navode na promišljanja o tehnološki sofisticiranijem uzgoju. Tablica 2. SWOT analiza školjkarskog sektora podruþja Novigradskog mora.

SNAGA Prirodno stanište školjkaša posebno dagnje i kapica. Tržišno prihvatljiva popunjenost dagnji jestivim dijelom (mesom) tijekom ljeta daje moguýnost plasmana tijekom turistiÿke sezone kada je najveýa potražnja. Poveýana primarna produkcija u cijelom Novigradskom moru je dostatan izvor hrane za uzgoj veýe koliÿine filtratora. Prirodno stanište jakopske kapice ukazuje na potencijal za moguýi uzgoj pecitinida na ovom podruÿju. Oÿuvan i ŽPPom prostorno planski rezerviran prostor za uzgoj školjkaša. Provedeni monitoring ukazuje na visoku sanitarnu kvalitetu školjkaša i morske vode. Županijski prostorni plan predviĀa obvezu odvodnje otpadnih voda izvan zone za uzgoj školjkaša. Prostorni plan grada Obrovca predviĀa mikrolokaciju za postavljanje uzgajališta MOGUüNOSTI Podizanje veýeg uzgajališta školjkaša prema sredini Novigradskog mora. Podizanje uzgajališta za proizvodnju mlaĀi dagnje i plasman na druga uzgojna podruÿja.Veliko još uvijek nezasiýeno EU tržište školjkaša Rast potražnje na lokalnom i širem regionalnom tržištu tijekom turistiÿke sezone Izvrsni uvjeti za ekološku proizvodnju

SLABOSTI Nema tradicije industrijskog uzgoja školjkaša jer je nastao preveliki vremenski odmak od prethodnih pokušaja uzgajanja. Komplicirani zakonski okvir u nadležnosti više državnih institucija za stjecanje prava uzgoja i stavljanje školjkaša u promet Prostorno planska nedoreÿenost zahtjeva sektora školjkarstva na JLS razini (osim Obrovca, nijedna opýina nije mikrozonirala prostor za školjkarstvo, PP opýina ne predviĀaju obalnu infrastrukturu koja bi bila u funkciji potencijalnih uzgajališta). Kompeticija za prostor u obalnom podruÿju s lukrativnijim sektorom turizma (posebno za manje uzgajivaÿe koji preferiraju lokacije bliže obali)

PRIJETNJE Nagli dotoci slatke vode za vrijeme dugotrajnih i obilatih oborina u slivnom podruÿju Novigradskog mora. „Cvjetanje mora“ koje je zabilježeno može se ponoviti uz pojavu toksiÿnih vrsta planktonskih algi. Obraštajne zajednice u kojima dominiraju vrste koje inkrustriraju vapnenac. Snažna bura može podiÿi kratke visoke valove što može oštetiti od obale udaljena uzgajališta.

Tablica 7. prikazuje rezultat provedene SWOT analize školjkarskog sektora u podruþju Velebitskog kanala. Analiza pokazuje da su razvojne perspektive školjkarstva u Velebitskom kanalu obeüavajuüe ali i nedovoljno istražene što se može riješiti podizanjem niza pokusnih uzgajališta duž podvelebitske obale. Tablica 7. SWOT analiza školjkarskog sektora podruþja Velebitskog kanala

SNAGA Oÿuvan i prostorno planski rezerviran prostor za uzgoj školjkaša. Provedeni monitoring na dijelu Velebitskog kanala ukazuje na visoku sanitarnu kvalitetu školjkaša i morske vode. Tržišno prihvatljiva popunjenost dagnji jestivim dijelom (mesom) u proljeýe i ljeti daje moguýnost plasmana dagnje ne samo tijekom turistiÿke sezone najveýa. Podruÿje je poznato i po prirodnim populacijama školjkaša koji žive u sedimentu (posebno brbavice) Planirana industrijska zona u opýini Starigrad (moguýa izgradnja otpremnog i purifikacijskog centra) je u blizini najveýe planirane zone za uzgoj. Županijski prostorni plan predviĀa obvezu odvodnje otpadnih voda izvan zone za uzgoj školjkaša. Interes Poljoprivredno ribarske zadruge iz Starigrada ima interes integrirati proizvodnju školjkaša u ukupnu ponudu turistiÿkog tržišta koje je razvijeno i dalje se razvija. MOGUüNOSTI Pokretanje novih uzgajališta kojima bi se u prvom koraku, bez izmjena i dopuna PP, mogla dostiýi proizvodnja od 1200 tona godišnje. od ÿega oko 800 tona na podruÿju Selina. Rastuýe još uvijek nezasiýeno EU tržište školjkaša Rast potražnje na lokalnom i širem regionalnom tržištu tijekom turistiÿke sezone. Razvojem tehnologije mrijesta brbavice otvara se i moguýnost njenog uzgoja u ovom podruÿju. Izvrsni uvjeti za ekološku proizvodnju

SLABOSTI Nepoznata koliÿina dostupne mlaĀi. Nepoznati rast i popunjenost školjkaša u sjevernijim dijelovima Velebitskog kanala, u nadležnosti Zadarske županije. Komplicirani zakonski okvir u nadležnosti više državnih institucija za stjecanje prava uzgoja i stavljanje školjkaša u promet Prostornim planom opýine Starigrad ne predviĀaju obalnu infrastrukturu koja bi bila u funkciji potencijalnih uzgajališta. NeizgraĀena kanalizacijska mreža. Nema tradicije uzgoja školjkaša.

PRIJETNJE Orkanska bura koja povremeno puše uzrokuje znaÿajnu valovitost mora i izraženu bibavicu ispod samog Velebita. Snažni udari bure mogu oštetiti plutajuýe parkove (kidanje plutaÿa). Obraštajne zajednice u kojima dominiraju vrste koje inkrustriraju vapnenac. Pojava predatora (komarÿa). Pojava „cvjetanja mora“ je zabilježena što ukazuje i na opasnost od pojave toksiÿnih jednostaniÿnih algi.

Tablica 8. prikazuje rezultat provedene SWOT analize školjkarskog sektora u podruþju Jugoistoþne strane otoka Paga. Analiza pokazuje da su razvojne perspektive školjkarstva na JI strani otoka Paga obeüavajuüe za uzgoj kamenice kojoj je to podruþje i prirodno stanište. Relativno niska primarna proizvodnja navodi na oprez u odreÿivanju uzgojne gustoüe kako se intenziviranjem proizvodnje ne bi smanjio prirast i kvaliteta. Tablica 8. SWOT analiza školjkarskog sektora podruþja JI strane otoka Paga.

SNAGA Oÿuvan i prostorno planski rezerviran prostor za uzgoj školjkaša. Prirodno stanište kamenice koje se povremeno izlovljava (ronioci, turisti i sl.). Provedeni monitoring na dijelu Fortica ukazuje na visoku sanitarnu kvalitetu školjkaša i morske vode. Ostala podruÿja su pod još manjim pritiskom blizine naselja. Planiranost uzgoja bijele ribe i školjkaša u podruÿju Dinjiške otvara moguýnost razvoja integralne marikulture. Nizak stupanj izgraĀenosti turistiÿkim kapacitetima smanjuje rizik od nekontroliranog ispuštanja otpadnih voda. Kamenice u zoni imaju ÿvrstu ljušturu s malom koliÿinom kalcita što ih ÿini poželjnom u ugostiteljstvu. Županijski prostorni plan predviĀa obvezu odvodnje otpadnih voda izvan zone za uzgoj školjkaša. MOGUüNOSTI Pokretanje novih uzgajališta kojima bi se u prvom koraku, bez izmjena i dopuna PP, mogla dostiýi proizvodnja od 3 000 000 komada kamenica godišnje. Uzgoj kamenice (prednost pred uzgojem dagnji) Veliko još uvijek nezasiýeno EU tržište školjkaša Rast potražnje plodova mora na lokalnom i širem regionalnom tržištu tijekom turistiÿke sezone. Stvaranje robne marke s geografskom porijeklom. Moguýnost korištenja prirodne populacije jestivih plaštenjaka (Microcosmos) i školjkaša biocenoza pomiÿnih podloga (brbavica) Izvrsni uvjeti za ekološku proizvodnju

SLABOSTI Nema tradicije uzgoja školjkaša. Nepoznata koliÿina dostupne mlaĀi. Nepoznat rast i popunjenost školjkaša u cijelom podruÿju. Relativno niska razina primarne produkcije. NeizgraĀena kanalizacijska mreža. Komplicirani zakonski okvir u nadležnosti više državnih institucija za stjecanje prava uzgoja i stavljanje školjkaša u promet Prostorni planovi grada Paga i opýine Povljana ne predviĀaju obalnu infrastrukturu koja bi bila u funkciji potencijalnih uzgajališta. Nedostatak prilaza obali u uvali Stara Povljana kao i izostanak zaklonjenog privezišta.

PRIJETNJE Pojava predatora (komarÿa).

2.1 Snaga Opüenita i zajedniþka SNAGA sva tri podruþja je sadržana u planski rezerviranom podruþju za uzgoj školjkaša (PPZŽ_anex 2), a poznati podaci o sanitarnoj kvaliteti vode govore da se podruþja mogu svrstati u A zonu što karakterizira maksimalnu þistoüu i moguünost direktnog stavljanja na tržište prijesnih školjkaša(tablica rezultata mjerenja anex 3). Prirodne populacije filtratora (školjkaši, plaštenjaci) ukazuju na prosjeþno zadovoljavajuüu koliþinu hrane u zonama odreÿenim za uzgoj što je dobar poþetni signal za pokretanje optimizacije uzgojnog modela za svaku pojedinu zonu. Novigradsko more je poznato stanište i lovište jakopske kapice što definira ovo podruþje i kao potencijalno uzgajalište ovog organizma. Ukoliko intenzivni uzgoj ne bi dao rezultata treba razmišljati o ekstenzivnom uzgoju, odnosno o upravljanju održivim ulovom prirodnih populacija kroz iskljuþive koncesije i kvote za ulov na tom podruþju. Podruþja Velebitskog kanala i jugoistoþne strane otoka Paga obitavaju i komercijalno vrijedni školjkaši koji život provode kao rovaþi u pomiþnim podlogama. Tu prvenstveno treba

naglasiti brbavicu koja zbog potražnje na tržištu može lako doüi u prelov. Stoga je svakako treba uvrstiti u organizam koji otvara nove moguünosti marikukturi, ali su još uvijek potrebna znaþajna istraživanja in situ. Razliþite razine produktivnosti po zonama su snaga koja daje moguünost prilagodbe tehnologije uz izbor razliþitih vrsta uzgajanih školjkaša. Produktivnost zona pada od Novigradskog mora prema Velebitskom kanalu i dalje prema JI obali o. Paga, ali tim redoslijedom pada opasnost od zaslaÿivanja površinskog sloja za što je dagnja tolerantniji organizam os kamenice. Iz navedenih razloga može se preporuþiti podruþje bliže Zrmanji kao pogodnije za uzgoj dagnji dok se udaljavanjem od Novigradskog mora nalaze pogodniji uvjeti za uzgoj kamenica. (anex 4) Snagu predstavlja i razvijeno lokalno turistiþko tržište s brojnim turistiþkim centrima i naseljima u zoni. Nakon što su zone za uzgoj školjkaša planirane PPZŽ lagano raste interes poduzetnika i obrtnika za podizanje uzgajališta školjkaša što predstavlja dodatnu snagu razvoja marikulture. U Starigradu se razvija zadruga koja pokazuje interes za pokretanje uzgoja školjkaša u Velebitskom kanalu što predstavlja dodatnu snagu za razvoj ovog sektora. Popunjenost intervalvalne šupljine jestivim dijelom školjkaša (meso) varira od od lokacije do lokacije. Veü odavno je poznata visoka popunjenost mesom u kod dagnji Novigradskog mora u ljetnim mjesecima što školkaše þini konkurentnim u vrijeme turistiþke sezone. Popunjenost mesom u Velebitskom kanalu znaþajno ovisi o fluktuaciji hrane, a što je direktno povezano s intenzitetom donosa slatkih voda u to podruþje (Zrmanjom i vruljama). JI strana otoka Paga je zbog niže produktivnosti svakako pogodnija za uzgoj manje masene gustoüe, a popunjenost uzgajanih školjkaša (kamenica) treba utvrditi kroz dulji vremenski period. Na JI strani otoka Paga na jednoj lokaciji u uvali Dinjiška planira se uzgoj ribe i školjaka što daje moguþnost uzgoja u integrairanoj proizvodnji na razliþitim trofiþkim nišama. Tu se može oþekivati nešto veüa koliþina raspoložive hrane za školjkaše i moguünost njihovog uzgoja u relativno veüoj masenoj gustoüi (dagnje). Snagu predstavlja i položaj Odjela za akvakulturu, Uprave ribarstva u MPRR, kao i Odjela za ribarstvo HZPSS koji su smješteni i Zadru.

2.2 Slabosti Sve tri zone imaju zajedniþku slabost u planiranju obalnog pojasa gdje se ne planiraju i dijelovi ureÿene obale koji bi trebali poslužiti za komunikaciju uzgajališta s nužnim graÿevinama koje prate uzgoj školjkaša.. Zakonski okvir za podizanje novih uzgajališta (anex 5) takoÿer predstavlja znaþajnu slabost, a pogotovo ako se radi o novim uzgojnim zonama koje još nisu razvrstane prema propisima iz podruþja veterine. Procedura ishoÿenja potrebne dokumentacije i dozvola za stavljanje uzgajališta u gospodarski aktivnu fazu može potrajati i peko tri godine što odbija veliki broj potencijalnih ulagaþa u marikultruru. Pored uglavnom nedoreþenog lociranja uzgojnih zona na moru evidentan je nedostatak obalne infrastrukture za potrebe svih aktivnosti na moru. Razvojni planovi su prepoznali taj problem, ali su rješenja potražili samo za potrebe razvoja turizma. Svaku pojedinu zonu takoÿer karakterizira odreÿena kombinacija slabosti koje treba posebno analizirati i sukladno tome tražiti rješenja. U Novigradskom moru slabost predstavlja znaþajan interes opüina za gradnju turistiþkih kapaciteta uz obalu Novigradskog mora (posebno opüina Posedarje) što traži postavljanje uzgajališta dalje od obale koja se dodatno izlažu povremeno orkanskoj buri. Time se zapravo gotovo potpuno odbacuje podizanje malih obiteljskih uzgajališta uz obalu. Poveüanje turistiþke aktivnosti u zoni, bez obzira na paniranu gradnju kanalizacije, može spustiti kategoriju vode iz A u B što nužno zahtjeva purifikaciju koju manji uzgajivaþi ne mogu samostalno financijski podnijeti.

Tradiciju lova i sakupljanja nikada nije uspjela zamijeniti tradicija uzgoja pa je razvoj socijalnopolitiþkog okvira lokalne zajednice, za razvoj gospodarstva, priliþno neodreÿen u pogledu usmjerene akcije za razvoj marikulture. Zato su prostorni planovi opüina preopüeniti odnosno neprecizni. Jedino precizno odreÿivanje lokacije za uzgoj je planirao grad Obrovac, gdje se može kazati i da je napravljen dobar izbor lokacije. Kompeticija za prostor u obalnom podruþju s lukrativnijim sektorom turizma (posebno za manje uzgajivaþe koji preferiraju lokacije bliže obali u Velebitskom Kanalu se sva podruþja za uzgoj nalaze u obuhvatu obale opüine Starigrad. Slabost predstavlja i nedostatak podataka o prihvatu liþinki školjkaša, kao i podataka o brzini rasta, što predstavlja temelj za planiranje (tehnološko i financijsko) uzgoja školjkaša. Na podruþju jugoistoþne obale otoka Paga slabost je relativno mala primarna proizvodnja þime je ograniþena koliþina uzgajanih organizama. Kao i u Velebitskom kanalu nedostaju podaci o prihvatu liþinki školjkaša, kao i podaci o brzini rasta školjkaša. Slabost je i slaba dostupnost obale vozilima u uvali Stara Povljana i nedostatak zaklonjenog privezišta za brodice koje služe za rad na uzgajalištu.

2.3 Moguünosti Zajedniþka osobina svih podruþja je znaþajna razina oþuvanosti prostora u kojem postoje izvrsni uvjeti za ekološku proizvodnju školjkaša, þime se otvara i moguünost stvaranja robne marke. Prepoznatljivost proizvoda i standardna kvaliteta tako mogu još lakše pronaüi kvalitetno tržište koje je i tako u stalnom porastu. U Novigradskom moru se nameüe uzgoj dagnje po kojoj (zbog izlova prirodnih populacija) je ovo podruþje bilo poznato u sjevernoj Dalmaciji. Bogato je prirodnim mrijestom dagnji þija se mlaÿ u vrijeme mrijesta prihvaüa kao vrlo gusti obraštaj što daje moguünost proizvodnje mlaÿi dagnje za druga uzgojna podruþja. Moguüe je podizanje veüeg uzgajališta prema sredini Novigradskog mora i jednog uzgajališta srednje veliþine na podruþju Meke drage, ali je prethodno potrebno utvrditi rizike i metode izbjegavanja problema koje donosi nagli dotok slatke vode. Takoÿer postoji moguünost za sakupljanje i uzgoj pectinida koji su stalno prisutni u prirodnim naseljima. More u ovom podruþju je još uvijek pod vrlo malim antropogenim djelovanjem što daje dobra predviÿanja za uspjeh ekološke proizvodnje. U Velebitskom kanalu u prvoj fazi razvoja školjkarstva posebnu moguünost daje postojeüi interes zadruge za podizanje probnih uzgajališta školjkaša koja bi trebala preciznije odrediti tehnologiju uzgoja. Istovremeno se podruþje turistiþki razvija što predstavlja tržišni potencijal za proizvedene školjkaše. Dugoroþno može se oþekivati znaþajna proizvodnja podizanjem uzgajališta puþinskog tipa prema sredini Velebitskog kanala. U ovom trenutku je moguüe u Velebitskom kanalu, bez dodatnog poboljšavanja prostorno planskih odrednica, pokrenuti proizvodnju od 1200 tona dagnji. Najveüa lokacija je u podruþju Selina u þijoj blizini je prostornim planom utvrÿena i industrijska zona. Planiranost takve zone u neposrednoj blizini obale daje moguünost povezivanja proizvodnje školjkaša s izgradnjom purifikacijsko-otpremnog centra za školjkaše koji je neophodan za daljnji razvoj školjkarstva u zoni. Na JI strani otoka Paga marikultura je slabog intenziteta. Osim postojeüeg uzgajališta u Dinjiškoj (kod Fortice) tek ove godine se pokreüu nove in inicijative za novi uzgoja. Prirodna naselja kamenice i niža primarna produkcija favorizira podizanje uzgajališta kamenica i drugih bentoskih filtratora. Nepoznate koliþine prihvata mlaÿi kamenice mogu biti amortizirane korištenjem tehnologije mrijesta koja je razvijena u RIC-u u Bistrini. Tako bi se mogla mlaÿ osigurati kroz izgradnju novog mrjestilišta u Zadarskoj županiji ili pak kroz kupovinu mlaÿi iz mrjestilišta u Bistrini.

Posebnu moguünost pruža veliko i nezasiüeno EU tržište školjkaša, na kojem i najveüa planirana hrvatska proizvodnja predstavlja malu koliþinu. Dakle, s prodajom u EU ne bi trebalo biti problema, kada se dostignu i prihvate standardi proizvodnje (anex 5), a koliþine školjkaša budu dovoljno velike za uspješan marketing.

2.4 Prijetnje Imajuüi u vidu iskustva iz zemalja mediteranskog bazena glavne prijetnje predstavljaju fekalno zagaÿenje i biotoksini. Ova zona je još pod vrlo malim pritiskom otpadnih voda, ali je veü bilo zabilježeno cvjetanje algi u Novigradskom moru i Velebitskom kanalu pa þak i pojava toksiþnih vrsta fitoplanktona (anex 6). Snažna bura može podiþi kratke visoke valove što može oštetiti od obale udaljena uzgajališta. Pored toga u Velebitskom kanalu se razvija bibavica koja može uzrokovati štete i u zaklonjenijim uzgajalištima. Bura takoÿer može ometati rad na uzgajalištu, a u najgoroj varijanti kada zapuše naglo i snažno može biti i po život opasna za uzgajivaþe koji rade u manjim brodicama. Kratki i visoki valovi znaþajno utjeþu i na školjkaše uzgojnim parkovima koji se u takvim uvjetima „trešnje“ mogu þesto mrijestiti, odnosno gubiti na popunjenosti mesom. Dugotrajna trešnja parkova sa školjkašima þesto rezultira i otkidanjem dijela proizvedenih školjkaša koji onda završe na morskom dnu. Planirano poveüanje turistiþkih kapaciteta, posebno uz obalu Novigradskog mora i u uskoj zoni gradnje uz obalu Velebitskog kanala, mora pratiti i kvaliteta odvodnje i obrade otpadnih voda kako iste ne bi predstavljale najveüu prijetnju kvaliteti ekosustava. Još uvijek nema znaþajnih koliþina uzgajanih školjkaša pa se prirodni predatori nisu okrenuli lakšem izvoru hrane, ali je pri porastu proizvodnje za oþekivati i sakupljanje komarþi u jata, posebno pred mrijest, kada uobiþajeno rade veüu štetu na uzgajalištima školjkaša. Povremena orkanska bura predstavlja ozbiljnu prijetnju u Velebitskom kanalu i dijelovima Novigradskog mora i ne dozvoljava pristup jeftine izgradnje uzgajališta što dodatno þini procjenu tehnologije i investicije ozbiljnom. Najveüu prijetnju uzgoju školjkaša u Novigradskom moru predstavlja povremeni veliki donos slatke vode, dominantno rijekom Zrmanjom, ali i Karišnicom i brojnim izvorima. Pomor školjkaša koji se povezuje s naglim dotokom slatke vode je bio zabilježen i u povijesti 1872, 1877, 1948 i 1956 ali i nedavno u devedesetim godinama dvadesetog stoljeüa nakon þega se prirodne populacije još nisu potpuno obnovile. Ovakav donos poveüava sloj slatke, zimi i hladne vode, koja uzrokuje uginuüa sedentarnih filtratora i do 5 m dubine. Za vrijeme normalnog donosa slatke vode gornji boþati sloj predstavlja najbolju zonu za postavljanje uzgajanih dagnji u kojem se k tome prihvaüa znatno manje neželjenih obraštajnih organizama. Predviÿanje pojave ovog prirodnog fenomena otvara moguünost za uvoÿenje tehnoloških rješenja za izbjegavanje pomora. Posebna prijetnja planiranom razvoju može biti znaþajna koliþina obraštajnih organizama. Veü i danas je vidljiva obraštenost dagnji polihetima i drugim organizmima koji inkrustriraju vapnenac što smanjuje marketinšku vrijednost dagnji i poveüava relativne troškova rada u proizvodu. ýinjenica je da obraštaj može predstavljati veliki dio uzgajanih pergolara s dagnjama i konopa s kamenicama, te da kao kompetitor u prehrani troši velike koliþine hrane. Uslijed recentnog zagrijavanja mora ovaj problem üe biti sve izraženiji.

3. Vizija, strateški ciljevi i moguüi scenariji razvoja sektora školjkarstva u Zadarskoj županiji Strateški cilj razvoja marikulture je utvrÿena na nacionalnom nivou kroz Vladin program kojim se planira uzgoj školjkaša u koliþini od 20 000 tona (Kataviü i Vodopija, 2001). Strateški cilj brojþano ne predstavlja vrijednost ukoliko se ne postave i prepoznaju konkretni strateški parametri i definiraju vlastite moguünosti kojima üe se postiüi cilj. Pravci razvoja imaju prvenstveno polazište u definiciji pogodnih i dostupnih lokacija, ali i u utvrÿivanju nosivih kapaciteta takvih podruþja. Uzgoj se može odvijati na razliþitim razinama organizacije i veliþine uzgajališta što je prvenstveno odreÿeno prirodnim obilježjima podruþja, ali i tradicijom i poduzetniþkim interesom. Tradicija se u ovom smislu ne odnosi samo na marikulturu nego na naþin življenja i privreÿivanja lokalnog stanovništva. Analiza sektora uzgoja školjkaša u podruþjima Novigradsko more, JI dio Velebitskog kanala i JI dijela otoka Paga ukazuje na važne razliþitosti ove tri zone. Zato je, u smislu marikulture, svaku od navedenih zona potrebno posebno definirati i planirati. Veü izraÿeni prostorni planovi, opüina i grada Obrovca kojima se obala nalazi u planiranim zonama za marikulturu, planiraju znaþajnu obalnu aktivnost koja može biti inkompatibilna s podizanjem uzgajališta školjkaša. To je najizraženije u Novigradskom moru, dok je predmetno podruþje otoka Paga pod najmanjim pritiskom urbanizacije. S aspekta raspoložive hrane za rast i razvoj školjkaša situacija je suprotna stupnju urbanizacije, Naveüa produkcija je u Novigradskom moru a najmanja na JI obli otoka Paga. Klimatske i hidrološke prilike znaþajno osciliraju i predstavljaju takoÿer jednu od moguüih prepreka za razvoj marikulture u ovim podruþjima. Tu se posebno misli na buru i nagle dotoke slatke vode u Novigradsko more. Buduüi razvoj uzgoja školjkaša u ovim zonama dakle ovisi o utvrÿivanju moguünosti brzine procjene porasta sloja slatke vode te o primjeni prilagoÿene tehnologije uzgoja. U tom smislu tehnologija uzgoja obuhvaüa tehniþka rješenja i ekološke norme koje prvenstveno odreÿuju uzgajane vrste i relativnu gustoüu uzgoja. Postojeüi podaci su dovoljni za izbor uzgoja pojedinih vrsta u svakoj zoni, ali za utvrÿivanje preostalih parametara (gustoüa uzgojnih populacija u kombinaciji sa sezonom izlova za prodaju) treba pokrenutu ciljane pilot projekte. Turistiþko tržište ljeti daje ekonomsku opravdanost podizanja manjih pilot uzgajališta što onda predloženi razvojni koncept þini i manje riziþnim, a realizacija razvoja marikulture daje i moguüu znaþajnu socioekonomsku korist širem podruþju (anex 7). Diversifikacija proizvodnje se nameüe kao tržišni imperativ pa je zato nužno prouþiti i moguünost uzgoja komercijalnih autohtonih vrsta školjkaša koje imaju šire regionalno tržište. Tu je potrebno primijeniti znanja o uzgoju srodnih vrsta, ali i unijeti inovacije kojima bi se prevladale poteškoüe u tehnologiji koje su specifiþne za odabrane vrste.

ŽELJENI SCENARIJ RAZVOJA ILI VIZIJA (do 2015. godine) JE KAKO SLIJEDI: VIZIJA ŠKOLJKARSTVA U NOVIGRADSKOM MORU U 2015. U Novigradskom moru proizvodi se : ¾ 500 tona konzumnih dagnji prilagoÿenom tehnologijom puþinskog uzgoja. ¾ 500 tona mlaÿi dagnji za prodaju drugim uzgajalištima u EU. 10 000 komada jakubske kapice u eksperimentalnom uzgajalištu.Temeljene na sakupljanju mlaÿi iz prirodnog mrijesta. Jedan veliki uzgajivaþ i nekoliko (2-3) manjih uzgajivaþa dagnji pokreüu proizvodnju koja zapošljava cijelu godinu 10 – 15 lokalnih stanovnika. Turizam se razvija u sinergiji s razvojem marikulture, a izgradnja novih turistiþkih kapaciteta (hoteli, marine) vodi raþuna o zahtjevima oþuvanja okoliša. VIZIJA ŠKOLJKARSTVA U VELEBITSKOM KANALU U 2015. U Velebitskom kanalu proizvodi se : ¾ 500 tona konzumnih dagnji prilagoÿenom tehnologijom puþinskog uzgoja. ¾ 100 000 komada kamenica u eksperimentalnom uzgajalištu. Uz postojeüe malo uzgajalište dagnji poljoprivredna i ribarska zadruga iz Starigrada pokreüe uzgoj dagnji, u prvoj fazi pokusno, a zatim na jednoj veüoj i 5 manjih lokacija. Turizam se razvija u sinergiji s razvojem marikulture, a izgradnja novih turistiþkih kapaciteta (hoteli, marine) vodi raþuna o zahtjevima oþuvanja okoliša. VIZIJA ŠKOLJKARSTVA NA JI STRANI OTOKA PAGA U 2015. U uvali Stara Povljana proizvodi se : ¾ 3 500 000 komada kamenica4. ¾ Uspostavljen je uzgoj brbavice temeljen na mrijestu prirodnih populacija. ¾ Na lokaciji Fortica razvija se uzgoj školjkaša u polikulturi s ribom. Proizvodi se oko 150 tona dagnji i oko 300 tona bijele ribe.

Provoÿenjem predloženog akcijskog plana koji sadrži postavljanje pilot-uzgajališta riješiti üe se dileme oko uzgojnih potencijala pojedinih zona, što üe doprinijeti razvoju svake analizirane zone na dva moguüa naþina: 1) Stjecanjem znanja o realno moguüem i na þinjenicama utemeljenom razvoju uzgoja školjkaša, ohrabriti üe se investitori i ruralno stanovništvo za ulazak u gospodarske projekte podizanja veüih uzgajališta ili veüeg broja za školjkaše s proizvodnjom koja može osigurati kvantitet i kontinuitet na tržištu. 2) Rezultati koji bi ukazali na ograniþenja, a koja bi uzgoj školjkaša u zoni prikazali teškim i ekonomski riziþnim, dali bi argumente za promjenu prostornih planova u smislu prepuštanja planiranih površina za podizanje uzgajališta drugim moguüim aktivnostima.

Poduzeüe „Ostrea Dalmacija“ veü pokreüe uzgoj kamenica s ciljem rasta proizvodnje na respektabilnoj razini.

4. Strateške smjernice / mjere za razvoj uzgoja školjkaša u Zadarskoj županiji 4.1 Zoniranje podruþja Novigradskog mora,Velebitskog kanala i JI strane otoka Paga a) Preciznije odreÿivanje podruþja za postavljanje uzgajališta školjkaša. Zoniranje obale za izgradnju ili adaptaciju obalne infrastrukture za potrebe uzgajališta. b) Zoniranje uzgajališta kamenice i drugih vrsta u podzone za uzgoj matiþne populacije za matiþne stokove i prikupljanje mlaÿi iz prirode.

4.2 Adaptivno upravljanje uzgojem kojim se osigurava oþuvanje potrebnih ekološko/okolišnih uvjeta Kljuþni koraci prema uspješnom gospodarenju prostorom i razvitku moderne školjkarske industrije su: ¾ Identifikacija i procjena rizika od poremeüaja potrebnih ekološko/okolišnih uvjeta i uspostava sustava upravljanjem rizicima (u prvom redu problem naglog donosa velike koliþine slatke vode u Novigradsko more) ¾ Monitoring prirasta uzgajanih populacija i stalno ažuriranje procijenjene biološke i proizvodne nosivosti uzgojnog akvatorija, kao osnove za izdavanje novih povlastica; ¾ struþno gospodarenje divljim i uzgajanim populacijama školjkaša radi dugoroþnog osiguranja mlaÿi; izgradnja modernih mrjestilišta kao izvora mlaÿi u nesigurnim godinama prihvata iz prirode ¾ promoviranje uzgoja novih vrsta školjkaša i poboljšanje genetiþkih znaþajki uzgajanih populacija.

4.3 Osiguranje sljedivosti, zdravstvene sigurnosti i standarda kvalitete ¾ Dosegnuti sanitarno-higijenske standarde propisane EU legislativom kao glavnog potencijalnog izvoznog tržišta i glavnog klijenta hrvatskog turizma ¾ izgraditi moderne otpremne centre, purifikacijske sustave i sustave za držanje živih školjkaša ¾ ustanoviti uvjerljivu i vjerodostojnu proceduru monitoringa temeljenu na hrvatskoj i EU legislativi

4.4 Tržni i marketinški iskorak ¾ Napraviti marketinške studije za buduüi plasman hrvatskih školjkaša i raditi stalne promidžbene akcije ¾ istražiti i razviti državnim projektima potencijalna tržišta, radi optimiziranja izvoznih aktivnosti ¾ oznaþiti školjke ili njihove proizvode markicama podrijetla, kvalitete, þistoüe, ekološke ili organske proizvodnje i sl. ¾ promovirati školjkaše i na njima temeljena jela kao svakodnevni obrok u hrvatskim hotelima i ostalim velikim potrošaþima hrane (vojska, bolnice i sl) ¾ promovirati školjkaše kao zdravu i za zdravstveni status ljudi vrlo poželjnu hranu

4.5 Optimiranje razvoja u skladu s nosivim kapacitetima akvatorija Uzgojni kapaciteti Zadarske županije još nisu poznati. Pregledom literature i analognim modelom predviÿanja predlaže se poþetni kapacitet koji treba preciznije odrediti slijedom praüenja stanja ekosustava i životnog ciklusa uzgajanih školjkaša. U tu svrhu potrebno je na poþetku dizajnirati pokusna uzgajališta s razliþitim uzgojnim gustoüama kako bi se izraþunano relativni uzgojni optimum za poþetnu veliþinu komercijalnog uzgajališta. Kasnije je potrebno podizati uzgajališta u višegodišnjim fazama, na naþin postupnog podizanja biomase uz koji bi se pratili rast i popunjenost školjkaša kao i temeljni parametri za utvrÿivanje trofiþke degradacije vodenog stupca (od eutrofnijeg prema oligotrofinijem). Prema raspoloživim pokazateljima znanstvenih i drugih istraživanja kao i prema postojeüim prostornim planovima sektor se može razvijati u smjeru slijedeüih maksimalnih uzgojnih koliþina školjkaša: 1. Novigradsko more – cca. 1000 tona dagnje i pokusni uzgoj novih vrsta 2. JI dio Velebitskog kanala – cca. 500 tona dagnje i pokusni uzgoj novih vrsta 3. JI dio otoka Paga – cca. 3 500 000 komada kamenica i pokusni uzgoj novih vrsta 4. Postojeüe uzgajalište kod Fortice je potencijelno dobar poligon za usavršavanje integralne akvakulture za što je potrebno provesti sofisticiran znanstveni projekt. Prijedlog zona za podizanje uzgajališta školjkaša u anexu (8) Raspoložive površine za obavljanje uzgoja školjkaša predstavljanju izazov za uzgoj koji dva do tri puta nadilazi spomenute kapacitete, ali je prvo potrebno prikupiti potrebne podatke o tome kako okoliš reagira na postavljene zahvate. U meÿuvremenu takoÿer treba nadopuniti postojeüe prostorne planove s potrebnom obalnom infrastrukturom bez koje je modreno školjkarstvo veþih razmjera nezamislivo. Postojeüi propisi omoguüavaju uzgoj školjkaša do 400 tona u ZOPU i neograniþeno izvan ZOPA s obzirom na obavezu izrade SUO. Time je dana veüa sloboda uzgajivaþima i davatelju koncesije za odreÿivanje uzgajane koliþine. Neovisno o propisima zaštite okoliša županija bi trebala ugovorom o koncesiji uvesti obavezan monitoring koji se odnosi na optimizaciju proizvodnje (Indeks kondicije školjkaša, klorofil a).

4.6 Diversifikacija proizvodnje novim vrstama školjkaša Diversifikacija marikulturne proizvodnje novim vrstama u uzgoju je jedan od naþina da se poveüaju profiti poduzetnika kada se nosive uzgajane vrste naÿu u tržišnoj situaciji stabilne ponude i cijena, a profitne margine postanu male. Uzgojem novih vrsta koriste se visoke cijene na tržištu, te time ostvaruju znaþajne dodatne zarade, ustaljenoj niskoprofitnoj proizvodnji osnovnih vrsta. Diversifikacija europske školjkarske industrije je znatno slabija u odnosu na uzgoj riba, ali se trenutno nekoliko vrsta uzgaja na industrijskoj razini. Dvije su glavne skupine objekti diversifikacije: školjkaši koji se uzgajaju na dnu (razne vrste kuüica i prstavaca, posebice u Španjolskoj) i školjkaši koji se uzgajaju na plutajuüim uzgojnim instalacijama (razne vrste kapica posebice Pecten maximus u Irskoj). Poseban sluþaj je uzgoj više vrsta puža petrova uha (Haliotis), koji se može uzgajati u moru ali i u recirkulacijskim sustavima. Od ovih vrsta jasno je da su u uvjetima podruþja obuhvata studije primjenjiva znanja o uzgoju kapica (porodica Pectinidae), posebice jakovske kapice (Pecten jacobaeus) i mala kapica (Chlamys varia), te neke druge. Možebitni uzgoj brbavica kao potencijalno zanimljive vrste na veüim dubinama usporedo s uzgojem dagnji ili kamenica na plutajuüim parkovima na postojeüim koncesijama predstavlja veliki izazov. Meÿutim kako je sam uzgoj brbavice nepoznat u Europi, potrebno je postaviti novi model ekstenzivnog uzgoja brbavice. Diversifikacija ovom vrstom üe biti upitna ali dugoroþno

predstavlja izazov. Prvi koraci su veü napravljeni pokusnom proizvodnjom mlaÿi brbavice kroz projekte Sveuþilišta u Dubrovniku. Od lokalnih vrsta zanimljive su plemenita periska, Pina nobilis i kunjka (lokalni naziv školjak, Arca noae), koje su zadnjih godina objekt istraživanja Instituta za more i priobalje Sveuþilišta u Dubrovniku, ali trenutno bez znaþajnijih tehnološko-uzgojnih iskoraka / rezultata. Od ostalih potencijalnih kandidata za uzgoj jasno je da je najveüi izazov prstac (Lithophaga litophaga), radi svoje cijene i vrijednosti za hrvatski turizam. Meÿutim uzgoj ove vrste još nije bio predmet niti znanstvenih istraživanja, pa je teško oþekivati komercijalne iskorake u slijedeüih nekoliko godina. Zakljuþno, postojeüu tradicionalnu proizvodnju školjkaša u podruþju obuhvata studije je moguüe u kratkoroþnom razdoblju diversificirati s vrstama: 1) jakovska kapica (Pecten jacobaeus) i 2) mala kapica (Chlamy varia). Dugoroþno se preporuþa uvoÿenje brbavice (Venus verrucosa), kao vrsta koje zahtijevaju i razvoj novih uzgojnih tehnologija: uzgoja na dnu i recirkulacijskim sustavima. Osim toga, sugerira se i nastavak / poþetak znaþajnijih istraživanja na prstacu i kunjki.

4.7 Kontrolirana proizvodnja mlaÿi kamenice i drugih školjkaša Moderna školjkarska industrija, posebice kamenica, kapica i kuüica, nezamisliva je bez proizvodnje mlaÿi u mrjestilištima. Prednosti ove mlaÿi su laka dostupnost i poznata cijena, manje nepoznanica i rizika vezano uz proizvodnju, što znaþajno olakšava planiranje proizvodnje te dobivanje bankarskih kredita. Od vrsta koje se u Europi proizvode u mrjestilištima najbrojnija je pacifiþka kamenica, (Crassostrea gigas) i filipinska kuüica (Ruditapes philipinarum), jer je i potražnja za ovim vrstama najveüa. Do razine komercijalne proizvodnje u mrjestilištima je dovedena i atlantska kapica (Pecten maximus). Veüina ostalih vrsta je na razini predkomercijalne ili pilot-znanstvene proizvodnje, a daljnji razvoj i usavršavanje onemoguüava relativno spor razvoj komercijalnog uzgoja nekih vrsta. ŠTO SE TIýE PROIZVODNJE MLAĈI PLOSNATE KAMENICE situacija je konfuzna. Opüenito se smatra da je tehnologija proizvodnje mlaÿi dobro poznata i usavršena. Meÿutim, proizvodnja mlaÿi je vrlo mala zbog niske potražnje, jer je – zbog zaraženosti veüine uzgojnih podruþja parazitima Bonamia i Martelia – uzgoj uslijed mortaliteta ekonomski neisplativ. U vezi s tim, nije posve dostupna ni sigurna i ekonomski održiva tehnologija proizvodnje mlaÿi plosnate kamenice. Glavni problem u ovoj proizvodnji su – relativno prema proizvodnji mlaÿi pacifiþke kamenice – veüe oscilacije u rezultatima proizvodnih ciklusa, uslijed još uvijek neutvrÿenih razloga. Rezultati pokusne proizvodnje mlaÿi plosnate kamenice obavljeni na Sveuþilištu u Dubrovniku kroz VIP projekt „Proizvodnja mlaÿi malostonske kamenice“ financiran od Ministarstva poljoprivrede, vodnog gospodarstva i šumarstva i TEST projekt „Pokusna proizvodnja mlaÿi školjkaša“ financiran od Ministarstva znanosti i tehnologije, potvrdili su te probleme. Proizvedeno je nekoliko stotina tisuüa primjeraka mlaÿi kamenice do metamorfoze i naseljavanja na kolektore, ali nije razvijena proizvodnja mlaÿi do veliþine od nekoliko centimetara, a rezultati pojedinih proizvodnih ciklusa su bili vrlo razliþiti, od potpuno uspješnih do izrazito neuspješnih. Za poþetak proizvodnje mlaÿi kamenice, preporuþeni su najjednostavniji naþini proizvodnje; od prikupljanja liþinki od kamenica iz uzgoja, te njihova daljnjeg uzgoja u mrjestilištu kroz 15-20 dana, naseljavanja na kolektore koji se inaþe koriste, te prebacivanje takvih kolektora na daljnji uzgoj u more. Na ovakav naþin se tijekom prirodne reproduktivne sezone od ožujka do srpnja, može odraditi 5-6 proizvodnih ciklusa, te time znaþajno poveüati broj mlaÿi u uzgoju. Ovakav tip mrjestilišta je jednostavan za primjenu, kadrovi za proizvodnju postoje, a sva potencijalna mrjestilišta se mogu proizvodno vezati za mrjestilište Sveuþilišta u Dubrovniku na Bistrini, posebice što se tiþe proizvodnje algi za prehranu liþinki. Model ovog mrjestilišta üe biti dostupan kroz suradnju sa Sveuþilištem u Dubrovniku od 2008. godine.

Izgradnju veüeg punosustavog komercijalnog mrjestilišta po uzoru na irska, španjolska ili francuska mrjestilišta, üe biti potrebno usuglasiti sa planom buduüeg razvoja sektora, uspješnosti zoniranja podruþja, te rasta proizvodnje kamenice i s tim u vezi rasta potražnje za mlaÿi. Preporuka je da se to mrjestilište napravi kao poduzetniþki poduhvat zainteresiranih lokalnih þimbenika- uzgajivaþa, lokalne uprave i samouprave, znanstvenih institucija, kako bi se mlaÿ kao temeljni resurs školjkarske industrije, zadržala na lokalnoj razini. U suradnji svih zainteresiranih þimbenika moguüe je izgraditi mrjestilište koje üe biti financirano kroz IPA program EU.

4.8 Uspostavljanje zaštiüenih „no-take“ podruþja i formiranje javnih ili grupnih matiþnih stokova kamenice Uzgoj školjkaša u odreÿenom podruþju kad-tad se suoþi s nedostatkom mlaÿi za uzgoj kao razlogom usporavanja rasta proizvodnje. Uzroka uvijek ima više; od prelova prirodnih populacija školjkaša, prodaje uzgajanih školjkaša prije prve prirodne sezone mrijesta, mortaliteta starijih jedinka, porasta predatora liþinki i mlaÿi. Problem nedostatka mlaÿi nije toliko karakteristiþan za dagnje, ali je svugdje obilježje uzgoja kamenica, posebice plosnate kamenice. Manjak mlaÿi kamenice je veü zabilježen u Malostonskom zaljevu 2002. do 2004. godine, kada je poprimio dramatiþne razmjere. Kao pokušaj da se stanje popravi poglavarstvo Županije Dubrovaþkoneretvanske je financiralo projekt „Javni matiþni stokovi malostonske kamenice“ koji je izveden od Razvojno-istraživaþkog centra za marikulturu od 2004-2006. godine. Ukoliko se u podruþju obuhvata studije planom utvrdi moguünost veüeg broja manjih uzgajivaþa tada bi trebalo primijeniti sliþan model kao u Malostonskom zaljevu. Ukoliko se pretpostavi podizanje samo nekoliko velikih uzgajališta tada to postaje dio ukupne tehnologije uzgajivaþa koji se obvezuje (npr. ugovorom o koncesiji) postaviti odreÿeni broj parkova za uzgoj matiþnih školjkaša. Pored matiþnih stokova, uobiþajeno je i formiranje „no take“ podruþja-zona, u kojima je zabranjen izlov školjkaša iz prirode. Ovakva podruþja nisu definirana u podruþju obuhvata zahvata i zadiru u Zakon o morskom ribarstvu temeljem kojega se odreÿene zone u ribolovnom moru mogu izuzeti iz ribolova ili sakupljanja. S druge strane školjkaši iz zona koje nisu pod monitoringom Uprave veterinarstva se ne smiju izlovljavati za komercijalne svrhe. Kombiniranjem ovih nadležnosti lako se definiraju zone u kojima je zabranjeno sakupljanje školjkaša þime se ujedno formiraju i „no take“ podruþja, koja treba štititi od krivolova.

4.9 Plan izgradnje infrastrukture: purifikacijski i otpremni centri, mrijestilišta, radne obale, luþice, manipulativni prostor, skladišta opreme Usvojenim prostornim planom Zadarske županije nije predviÿena obalna infrastruktura neophodna za normalno odvijanje marikulture, k tome postoji i ograniþenje u korištenju obale u tom smislu. Zato je potrebno definirati obalne kapacitete i kroz izmjene i dopune PPZŽ omoguüiti definiranu gradnju infrastrukture u zonama s prioritetom za marikulturu. To podrazumijeva cestovno povezanu pripadajuüu obalnu infrastrukturu gdje je to moguüe, a drugdje barem izgradnja privezišta i moguünost privremene gradnje minimalno potrebnih obalnih sadržaja koji ovise o tipu i obimu marikulture koja se njih nadovezuje. Za realizaciju proizvodnje školjkaša potrebno je takoÿer, kada proizvodnja preÿe 500 tona po pojedinom pod-podruþju, izgraditi otpremne centre za školjkaše, i to u svakom pod-podruþju barem jedan dnevnog kapaciteta oko 50 tona/dan. Izgradnja ili dogradnja purifikacijskog centra üe ovisiti o oþuvanosti sanitarne kvalitete mora. Kako se strategijskim dokumentima na razini države planira razvojni iskorak u uzgoju školjkaša, potrebno je doraditi postojeüe prostorne planove kako bi predviÿeni scenariji bio praktiþno ostvariv. Po svim parametrima mogu se predvidjeti pogodne lokacije u okviru poslovnih zona, ali najbolje rješenje bi bile lokacije uz obalu koja þini dio zona s prioritetom marikulture.

5. Akcijski plan 2009-2012 Akcijskim planom su razraÿene prioritetne aktivnosti koje su nužne da bi se u narednom kratkoroþnom-srednjoroþnom razdoblju maksimalno uþinkovito krenulo s provedbom plana iskazanog kroz strateške smjernice / mjere u prethodnom poglavlju, odnosno ostvarivanja dugoroþne vizije razvoja uzgoja školjaka u sjeverozapadnom dijelu Zadarske županije. U nastavku je detaljnije razraÿena svaka od identificiranih prioritetnih aktivnosti. AKTIVNOST 1: Podizanje pilot uzgajališta dagnje u Velebitskom kanalu s ciljem detaljnijeg odreĀivanja parametara znaÿajnih za procjenu gospodarske opravdanosti intenzivnijeg i koliÿinski veýeg uzgoja. Nositelj Zadarska Županija u suradnji s HZPSS i sa ZZJZ zadarske županije. Sudionici Zainteresirani uzgajivaþi školjkaša x Izrada tehniþke dokumentacije za koncesiju (do proljeüa 2009) za podizanje pilot uzgajališta za Sadržaj dagnje x Praüenje temeljnih kemijskih i fizikalnih parametara x Praüenje prihvata mlaÿi školjkaša iz prirodnog mrijesta. x Postavljanje uzgajališta razliþite unutarnje gustoüe uzgoja školjkaša i utvrÿivanje brzine rasta i indeksa kondicije školjkaša x Cost- bennefit analiza optimalnog tehnološkog rješenja. Potrebni Ukljuþivanje barem jednog uzgajališta u dva pod-podruþja u Velebitskom Kanalu. ( prijedlog je ukljuþiti preduvjeti postojeüe uzgajalište u Selinama i podiüi novo uzgajalište na sjevernom dijelu opüine Starigrad. Dobivanje potrebnih dozvola. x Dobivanje podataka o ovisnosti gustoüe uzgoja i kemijsko-fizikalnih parametara radi utvrÿivanja Oÿekivani graniþne relativne gustoüe uzgoja školjkaša. rezultat x Dobivanje parametara o rastu i popunjenosti školjkaša u simuliranim uvjetima intenzifikacije uzgoja koji su osnovica za izradu tehnološko-ekonomskog modela za veüe investicije. Doprinos Preciznije planiranje obima proizvodnje u svakom pod-podruþju. ostvarenju mjere Rok izvedbe Do kraja 2009. Potrebna Okvirno 300 tisuüa kuna. potrebna sredstva obuhvaüaju investiciju,troškove za izradu tehniþke sredstva dokumentacije, troškove koncesije i troškove rada. AKTIVNOST 2: Podizanje pilot uzgajališta za uzgoj Jakopske kapice u Novigradskom moru s testiranjem uginuýa dagnji u eksperimentalnim uvjetima. Nositelj Zadarska Županija u suradnji s HZPSS i sa ZZJZ zadarske županije. Sudionici Zainteresirani uzgajivaþi školjkaša x Izrada tehniþke dokumentacije za koncesiju (do proljeüa 2009) za podizanje pilot uzgajališta Sadržaj za dagnje x Korištenje poznatih tehnologija za sakupljanje mlaÿi pektinida. x Utvrÿivanje dinamike prihvata mlaÿi jakopske kapice x Postavljanje uzgojnih linija za pokusni uzgoj jakopske kapice x Definiranje temeljnjih karakteristika uzgoja jakopske kapice x Praüenje uginuüa dagnji na razliþitim dubinama tijekom godine. x Cost- bennefit analiza optimalnog tehnološkog rješenja. Potrebni preduvjeti Iskaz interesa barem jednog uzgajivaþa školjkaša i dobivanje potrebnih dozvola. x Dobivanje podataka o ovisnosti gustoüe uzgoja i kemijsko-fizikalnih parametara radi Oÿekivani rezultat utvrÿivanja graniþne relativne gustoüe uzgoja školjkaša. x Dobivanje parametara o rastu i popunjenosti školjkaša u simuliranim uvjetima intenzifikacije uzgoja koji su osnovica za izradu tehnološko-ekonomskog modela za veüe investicije. Doprinos Preciznije planiranje obima proizvodnje u svakom pod-podruþju. ostvarenju mjere Rok izvedbe Do kraja 2009. Potrebna sredstva Okvirno 280 tisuüa kuna. potrebna sredstva obuhvaüaju investiciju,troškove za izradu tehniþke dokumentacije, troškove koncesije i troškove rada.

AKTIVNOST 3: Podizanje pilot uzgajališta kamenica i brbavica u uvali Stara Povljana na otoku Pagu s ciljem detaljnijeg odreĀivanja parametara znaÿajnih za procjenu gospodarske opravdanosti intenzivnijeg i koliÿinski veýeg uzgoja kamenica te utvrĀivanje moguýnosti uzgoja brbavice u sklopu istog uzgajališta. Nositelj Zadarska Županija u suradnji s HZPSS i sa ZZJZ zadarske županije. Sudionici Zainteresirani uzgajivaþi školjkaša (postojeüi ili novi uzgajivaþ) x Izrada tehniþke dokumentacije za koncesiju (do proljeüa 2009) za podizanje pilot uzgajališta za Sadržaj dagnje x Praüenje temeljnih kemijskih i fizikalnih parametara x Praüenje prihvata mlaÿi kamenice iz prirodnog mrijesta i praüenje prirasta kamenica. x Pokretanje pokusnog uzgoja u prirodi prikupljenih jedinki brbavice, u lanternama, radi utvrÿivanja moguünosti uzgoja u poznatim tehnološkim uvjetima. x Cost- bennefit analiza optimalnog tehnološkog rješenja. Potrebni Ukljuþivanje barem jednog uzgajališta u dva pod-podruþja u Velebitskom Kanalu. ( prijedlog je ukljuþiti preduvjeti postojeüe uzgajalište u Selinama i podiüi novo uzgajalište na sjevernom dijelu opüine Starigrad. x Dobivanje podataka o ovisnosti gustoüe uzgoja i kemijsko-fizikalnih parametara radi utvrÿivanja Oÿekivani rezultat graniþne relativne gustoüe uzgoja školjkaša. x Dobivanje parametara o rastu i popunjenosti školjkaša u simuliranim uvjetima intenzifikacije uzgoja koji su osnovica za izradu tehnološko-ekonomskog modela za veüe investicije. Doprinos Preciznije planiranje obima proizvodnje u svakom pod-podruþju. ostvarenju mjere Rok izvedbe Do kraja 2009. Potrebna Okvirno 280 tisuüa kuna. potrebna sredstva obuhvaüaju investiciju,troškove za izradu tehniþke sredstva dokumentacije, troškove koncesije i troškove rada. AKTIVNOST 4: Konzultantski posao izrade hidrodinamiÿkog modela za Novigradsko more radi procjene brzine rasta zaslaĀenog sloja i uvjeta za pravovremeno predviĀanje takvog dogaĀaja. Nositelj Konzultant dobiven temeljem objavljenog natjeþaja. Sudionici x Hidrodinamiþki model porasta zaslaÿenog sloja u Novigradskom moru za þetiri godišnja doba. Sadržaj x Identifikacija rubnih uvjeta na rijeci Zrmanji koji bi postali elementi za prognozu. x SWOT analiza za opravdanost uspostave sustava za prognozu porasta donosa slatke vode. Potrebni Uspostava suradnje s hidrocentralom Muškovci radi utvrÿivanja toþke monitoringa i korištenja podataka kao preduvjeti potrebnih rubnih uvjeta. Preciznija procjena rizika za ekonomsku opravdanost izgradnje veüeg uzgajališta dagnji u Novigradskom Oÿekivani rezultat moru. Doprinos Donošenje odluke o podizanju uzgajališta dagnji u Novigradskom moru. ostvarenju mjere Rok izvedbe Do svibna 2009 Potrebna Okvirno 50 000 kuna. sredstva

AKTIVNOST 5: Podloga za dopunu prostornih planova potrebnom obalnom infrastrukturom i utvrĀivanje graĀevinske zona za granju graĀevina koje su nužne za obavljanje intenzivnog uzgoja školjkaša. Nositelj Zavod za prostorno planiranje Zadarske županije. Sudionici Svi Studijom identificirani znaþajni akteri i zainteresirane strane (ukljuþivo: školjkare i njihova interesna udruženja; predstavnike relevantnih upravnih i nadzornih tijela; ), Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva x Kriteriji za dimenzioniranje obalne infrastrukture za potrebe marikulture. Sadržaj x Prijedlozi integralnog rješenja gradnje ili adaptacije graÿevina za svako pojedino pod-podruþje projekta. x Tri inicijalne prezentacije / rasprave / radionice koje bi bile odvojeno organizirane za sljedeüe tri skupine aktera: 1) JLS, predstavnici lokalne zajednice, NVU; 2) koncesionari i njihova interesna udruženja; 3) tijela državne uprave i UDUZŽ. x Analiza prikupljenih komentara i priprema konaþne podloge za dopunu prostornih planova. x Upuüivanje podloga na Upravni odjel za zaštitu okoliša i prostorno planiranje radi koordiniranja pri implementaciji postignutih rješenja. Potrebni Prihvaüanje ove aktivnosti od nadležnog tijela Zadarske županije. preduvjeti x Izrada podloge za podizanje nužno potrebnih graÿevina u zonama uzgoja školjkaša. Oÿekivani rezultat x Pokretanje izmjena i dopuna prostornih planova radi integralnog i potpunog ukljuþivanja marikulture u gospodarsku sliku podruþja zahvata. Doprinos Postizanje temeljnih uvjeta za pokretanje izgradnje potrebna infrastrukture koja nedostaje za uþinkovit razvoj uzgoja školjkaša u sjeverozapadnom dijelu ZŽ. ostvarenju mjere Rok izvedbe Tijekom 2009. godine Potrebna Okvirno 800 000 kuna sredstva

AKTIVNOST 6: Izgradnja barem jednog modernog otpremnog centra s puruifikacijom Nositelj Opüina Starigrad Sudionici Zainteresirani uzgajivaþi školjkaša x SWOT analiza za opravdanost izgradnje otpremnog centra za školjkaše Sadržaj x Identificiranje potencijalnih lokacije za izgradnju centra x Izrada dokumentacije za izgradnju Potrebni preduvjeti Izrada kvalitetnog projekta za korištenje IPA predpristupnog fonda Izgradnja otpremnog centra za školjkaše. Oÿekivani rezultat Doprinos Izgradnjom i stavljanjem u funkciju otpremnog i purifikacijskog centra daje se dimenzija sigurnosti hrane i moguünost trajnog nastupa na tržištu. ostvarenju mjere Rok izvedbe Do kraja 2012. Potrebna Okvirno 3 milijuna kuna sredstva

6. Dodatak 6.1 Aneks 1 TRŽIŠNO OKRUŽENJE HRVATSKOG ŠKOLJKARSTVA Novo okruženje koje dolazi s pristupanjem Hrvatske u EU bezrezervno otvara put svim europskim proizvodima pa tako i školjkašima što našu proizvodnju postavlja u potpuno novo tržišno okruženje. Konkurentna školjka, s podruþja zapadne Jadranske obale, þeka na moguünost ulaska na hrvatsko tržište bez graniþnih prepreka pa se postavlja pitanje kako i na koji naþin razvijati i štititi naše školjkarstvo. Inicijalno razmišljanje o potencijalu razvoja obalnih aktivnosti pa tako i školjkarstva može se kvantificirati usporedbom odnosa proizvodnje i duljine raspoložive obale koja s pozicije sukoba interesa predstavlja najznaþajniji društveni ograniþavajuüi faktor. U tablici 1. je prikazan odnos proizvodnje i duljine obale na koju se proizvodnja odnosi i to za mediteranske zemlje s razvijenom proizvodnjom i kao i za RH. Tablica 1. Usporedba veliþine proizvodnje uzgoja školjaka u nekim zemljama EU-a i Hrvatske, uz naznaku duljine raspoložive obale. Francuska Duljina obale 5 500 km (Korzika, Mediteran , Atlantske obala i otoci, Kanal i Sj. more ) 1993. -205 500 t 1998. -218 500t Grþka Duljina obale približno 15 000 km od þega 4 600 km kopnene obale 1994. -19 000t 1998. -26 598t Italija Duljina obale približno 8 600 km 1993. -165 000t 1998. -178 000t Španjolska Duljina obale približno 6 000 km 1998. -263 000t Hrvatska Duljina obale 5 835 km od þega 1 777 km kopnene obale 1993. -1000t 2000. -2 100t

2008. -3 000t

Duljina otoþne obale sredozemlja iznosi približno 45 000 km od þega 17 700 km þini duljina obale otoka. Duljina otoþne obale Jadrana iznosi 4058 km, što þini 23 % duljine otoþne obale Sredozemlja. (D.Dosdat and C. de la Pomelie, 2000), (S.E. Papautsoglou, 2000), (M. Saroglia, S. Checini and G. Seroglia- Terova, 2000), (A. Sanches-Mata and J.Mora,2000)

Uzgoj školjkaša u RH predstavlja jedan od strateških pravaca razvoja poljoprivrede odnosno akvakulture ((NN 89/02). Prateüi povijest ove grane na našoj obali zamjeüujemo permanentne fluktuacije proizvodnje koja je veüim dijelom tradicionalno obiteljska. Ratna zbivanja poþetkom devedesetih, raspad Jugoslavije, kao i donesena zabrana izvoza u zemlje EU donesenom regulativom (91/492/EEC) iz 1991. godine uzrok su nemoguünosti izvoza školjkaša što je u zemlji, tada vrlo skromnog tržišnog kapaciteta, znaþajno usporilo ili þak smanjilo proizvodnju školjkaša. Povratak turizma kao i približavanje RH Europskim integracijama uzrokuje porast interesa za obnovu i razvoj proizvodnje školjkaša. Formalni povratak ovoj proizvodnoj grani možemo propisati donošenju Pravilnika o veterinarsko sanitarnim uvjetima za izlov, uzgoj, proþišüavanje i stavljanje u promet živih školjkaša koji se temeljio na odredbi savjeta EZ krajem 1999. Od tada poþinje priprema Hrvatske za otvaranje tržišta EU što se praktiþno oþituje u uspostavi sustavnog praüenja sanitarno higijenske ispravnosti mora u uzgojnim akvatorijma i školjkaša iz

uzgojnih podruþja. Poštivanje i primjena europske regulative vezane za uzgoj , uzgojna podruþja, monitoring kao i sam plasman vezan uz higijensku ispravnost školjkaša prilikom puštanja na tržište jesu od kljuþne važnosti za širenje kapaciteta uzgoja i prestanak zabrane izvoza u zemlje EU koje predstavljaju znaþajno tržište za uzgojne školjke. Poþetna nesnalaženja u provedbama zakonodavnih mjera treba zamijeniti postavljanjem jasno definiranih smjernica za razvoj ove izuzetno znaþajne grane u ostalim Mediteranskim zemljama. Postojeüi planovi razvoja se uglavnom odnose na procijenjeni kapacitet okoliša na poznatim podruþjima uzgoja školjkaša, tako zanemarujuüi tržišnu komponentu otvorenog europskog tržišta koje üe nas zateüi u trenutku pridruživanja u EU. Tada üe se sva školjka koja legalno ide na europsko tržište naüi i na hrvatskom tržištu. Na sreüu u ovom sektoru nema viškova pa üe se cijena još neko vrijeme održati na interesantnoj razini, ali itekako moguüe nižoj od one na koju su naši uzgajivaþi navikli na domaüem tržištu. Primjerice uzgoj na podruþju otvorenog Jadrana ispred talijanske obale ima proizvodnost od preko 100 tona po djelatniku na farmi, dok u RH rijetko prelazi 20 tona po djelatniku. ŠKOLJKARSTVO U EUROPI I SVIJETU Svjetska akvakulturna proizvodnja školjkaša je u 2000. godini iznosila 9,1 milijun tona s prosjeþnom godišnjom stopom rasta od 11%. U ukupnoj svjetskoj akvakulturnoj proizvodnji školjkaši su zastupljeni s 26% koliþine i 17% vrijednosti. Kina je najveüi i dominantni proizvoÿaþ, a slijede je Japan, SAD, Koreja, Španjolska, Francuska i Italija (Tablica 1). U ukupnom prometu školjkaša preko 80% je uzgojenih, a samo 20% izlovljeno iz prirodnih populacija. Tablica 2. Glavni proizvoÿaþi školjkaša u svijetu, koliþine i dominantne vrste u 2000. (FAO)

Zemlja

Koliÿina (tona)

Vrste

Kina

7.1 milijun

Kamenica (46%)

Japan

827 000

SAD

710 000

Kamenica

Republika Koreja

318 000

Kamenica

Španjolska

275 000

Dagnja

Francuska

240 000

Kamenica

Italija

223 000

Dagnja, kuýica

U ukupnom europskom ulovu i uzgoju iz mora školjkaši þine 8%. U ukupnoj akvakulturnoj proizvodnji, školjkaši predstavljaju 39% ukupne koliþine i 18% vrijednosti. Glavne uzgajane vrste u Europi su dagnje (dvije sliþne vrste: atlantska dagnja, Mytilus edulis i mediteranska dagnja, Mytilus galloprovincialis) s proizvodnjom od 550 000 tona u 2000. godini; uglavnom u Španjolskoj i Italiji (uzgoj na plutajuüim parkovima, te Nizozemskoj (uzgoj na dnu). Slijede kamenice s proizvodnjom od 140 000 tona, pri þemu i izrazito dominira pacifiþka kamenica, Crassostrea gigas s preko 95%. Treüu grupa su kuüice s proizvodnjom od 67 500 tona, s dominiranjem filipinske kuüice, Tapes phillipinarum. A u þetvrtoj grupi su kapice s malim uzgajanim koliþinama od oko 200 tona.

DAGNJE Tablica 3. Glavni proizvoĀaÿi dagnji u svijetu 2000. (FA0, 2006).

Zemlja

Uzgoj (tona)

Kina

534 503

Španjolska

247 730

Italija

94 000

42 000

Novi Zeland

76 000

4 467

Francuska

68 000

10 468

Nizozemska

66 800

Tajland

56 000

Irska

25 660

Njemaÿka

24 122

þile

23 996

110 618

Danska

Ribarstvo (tona)

1 053

Proizvodnja dagnji u Europi je veü duže vrijeme stabilna, meÿutim njezin udjel u svjetskoj proizvodnji je pao s 64% u 1985. godini na 46% u 2000. godini, uslijed rasta proizvodnje u drugim dijelovima svijeta. Više of 76% dagnji u Europi je iz uzgoja, a atlantska dagnja dominira s preko 79%, a ostatak je mediteranska dagnja. Španjolska je najveüi proizvoÿaþ s godišnjom proizvodnjom koja koleba izmeÿu 180 000 do 290 000 tisuüa tona, a veüina se uzgaja u Galiciji na Atlantiku tehnologijom uzgoja na splavima („rafts“) koja je specifiþna za ovo podruþje. Glavni razlog uspješnosti galicijske industrije dagnji u zadnjem desetljeüu je potpuna vertikalna integracija od proizvodnje do marketinga i diversifikacija proizvodnje od prodaje svježih dagnji do prerade u gotove proizvode od mesa dagnji. Drugi proizvoÿaþ je Italija, uglavnom tehnologijom uzgoja na plutajuüim parkovima, te se veüina proizvodnje konzumira u svježem stanju. Danska je veliki proizvoÿaþ dagnji ali uglavnom izlovom prirodnih populacija u dva podruþja: Limfjord i Wadden sea. Izlov je vrlo striktno reguliran licencama i kvotama, a veliki dio se preradi u poznate gotove proizvode, uglavnom za njemaþko tržište. Sliþan naþin gospodarenja prirodnim populacijama je obilježje i Nizozemske, gdje je proizvodnja uglavnom koncentrirana u dva podruþja: Zeeland i Waddenzee. Glavno obilježje ove proizvodnje je da se veüina dagnji izvozi u Belgiju u svježem stanju. Veü dugo ih odlikuje visoka kvaliteta i standardiziranost, i stoga imaju i visoke cijene u odnosu na druge europske dagnje. Nekoliko manjih zemalja u zadnjem desetljeüu, posebice Irska i Grþka, su znaþajno razvile industriju dagnju, orijentirane gotovo iskljuþivo za izvoz na tradicionalna EU tržišta, dakle Francusku, Italiju i Belgiju. Iskustva ovih zemalja u primjeni strategije planiranja i investiranja, primjene modernih tehnologija, osvajanja tržišta su jako primjenjiva u razvoju hrvatskog školjkarstva. Najrecentniji plan brzog razvoja uzgoja dagnji i ostalih školjkaša je iz Norveške. Poþetni planovi su predviÿali ogromne uzgojne koliþine i razvoj sliþan industriji lososa. Glavna prepreka razvoju uzgoja za koji su bile osigurane sve pretpostavke, tehnološke i financijske posebice, su neoþekivano velike razine toksina u dagnjama, uslijed þestih cvjetanja mora. Iako je u 2003. godini izdano 572 licence za uzgoj dagnji, danas postoji samo jedan veüi proizvoÿaþ, a ostatak su male kompanije u obiteljskom vlasništvu. Današnja proizvodnja je oko 3 000 do 4 000 tona, a veüina se u svježem stanju izvozi u Nizozemsku i Njemaþku na daljnju preradu. Najveüi europski proizvoÿaþ, Španjolska, svoju proizvodnju temelji na dodavanju vrijednosti kroz smrzavanje i konzerviranje. U izvozu ove zemlje koliþinski dominira dagnja u svježem obliku (22000 tona), slijedi izvoz smrznutog mesa (4700 t) i konzervi (3000 t) koje nalazimo i na hrvatskom tržištu. Cijena smrznutog mesa dagnje u hrvatskoj se kreüe oko 40 kuna po kg što eventualni hrvatski proizvod þini nekonkurentnim. Nizozemska proizvodi 80000 tona dagnji koje 84

uzgaja na dnu. Cijena prvo-otkupa nizozemske dagnje se kreüe oko 920 €/t i uglavnom se izvozi u Belgiju, ali i u Francusku kojoj vlastita proizvodnja (60000 t) nije dostatna pa uvozi znaþajne koliþine. Nizozemska je razvila i industriju za preradu i pakiranje dagnji te je razvila pakiranje u modificiranoj atmosferi kojim se omoguüava držanje dagnje u svježem stanju i do sedmice dana. Italija poput Francuske predstavlja ne samo znaþajnog proizvoÿaþa nego i znaþajnog uvoznika dagnji koje uvozi iz Španjolske,Turske, Novog zelanda i Grþke. Na europskom tržištu opüenito se bilježi stalni porast potrošnje dagnji uz konstantni lagani pad cijene dok se kod kamenica zamjeüuje stalni lagani pad potrošnje. KAMENICA Europska proizvodnja kamenica se kreüe oko 150 000 tona što þini oko 3,5% svjetske proizvodnje. Porast svjetske proizvodnje i lagani pad proizvodnje kamenica u Europi rezultira padom relativnog udjela europske proizvodnje za 10%. Unatoþ zabilježenom padu proizvodnje kamenica u Europi europsku proizvodnju može se smatrati relativno stabilnom. Nakon pomora europske kamenice u Francuskoj zbog unosa parazita Bonamia ostrae, proizvodnja je temeljena na otpornoj pacifiþkoj vrsti Crassostrea gigas (95%). Ostatak proizvodnje se odnosi na uzgoj europske kamenice Ostrea edulis i uzgoj portugalske kamenice Ostrea angulata. Najveüi europski proizvoÿaþ kamenica je Francuska (135000 t) koju slijede Irska (5300 t) i Španjolska (4000 t). Proizvodnja se temelji gotovo iskljuþivo na uzgoju jer je ulov praktiþno beznaþajan (730t). (Lovatelli, 2002). Porast svjetske proizvodnje kamenica nema utjecaja na stanje na europskom tržištu jer se u europi uglavnom konzumira u svježem stanju što je važna tržišna prepreka za transport na velike udaljenosti.Glavno europsko tržište kamenica je u Francuskoj uz kojeg treba naglasiti i talijansko tržište koje uvozi 4-5000 tona kamenica godišnje. Cijena kamenica ovisi o kvaliteti praüenoj brendom. Najskuplja je tako kamenica klase Belon 00 koja dostiže oko 7 kuna po komadu dok su ostale kategorije jeftinije (oko 5,5 kuna po komadu

6.2 Aneks 2 ŽUPANIJSKI PROSTORNI PLAN ZADARSKE ŽUPANIJE Uzgoj školjkaša na podruþju Novigradsko more/Velebitski kanal i jugoistoþna strana otoka Paga je utvrÿen županijskim prostornim planom Zadarske županije. Planom su obuhvaüena morska podruþja, bez utvrÿivanja ili planiranja potrebnih sadržaja obalne infrastrukture. To nije bilo niti moguüe napraviti bez poznavanja intenziteta moguüe proizvodnje koja gotovo da nije postojala u vrijeme donošenja prostornog plana. Planiranje nepostojeüe ili slabo razvijene djelatnosti u prostoru ima þistoüu forme koja je s urbanistiþko-pravnog stajališta vrlo poželjna jer pretpostavlja priželjkivani red u tijekom njenog razvoja. Takav pristup koji se oslanja na naþelo „planiranjem u razvoj“ ima teorijsku dosljednost, ali krije i opasnost usporavanja logiþnog razvoja. Logiþni razvoj je maksimalno adaptivan stanju na tržištu koje u na vremenskoj skali planiranja može znaþajno fluktuirati. Dugim rijeþima ne-adaptivno planiranje uvodi formalni red u prostor, ali mora biti preširoko postavljeno da ne bi stvaralo pretpostavku za ekonomsko propadanje djelatnosti kada se ukaže potrebnim tehnološki izmijeniti zahvat u prostoru. Za ovako dinamiþan pristup korištenja prostora koji je adaptivan u planiranju i upravljanju potrebno je pomaknuti težište planiranja s jednoznaþnog ucrtavanju djelatnosti u karte na utvrÿivanje pravila korištenja prostora kojima se integriraju sve predviÿene aktivnosti u prostoru. Planiranost djelatnosti i namjena površina u PP Zadarske županije

Slika 1. PodruĂžje Novigradskog mora

Slika 2. PodruĂžje SI dijela Velebitskog Kanala

Slika 3. PodruĂžje JI strane otoka Paga

6.3 Aneks 3 Kategorizacija uzgojnih podruþja – rezultati mjerenja Fekalne bakterije nisu posebno štetne za školjkaše, osim što postoji korelacija izmeÿu fekalnog zagaÿenja, donosa kemikalija otpadnim vodama i eutrofikacije sustava što može biti posebnim sluþajevima štetno za uzgajane školjkaše. Fekalno optereüenje se uglavnom vezuje za oneþišüenje školjkaša kao ljudske hrane. Za razliku od fitotoksina koje izluþuju pojedine vrste fitoplanktona koji nisu termolabilni, crijevni mikroorganizmi su, što ukljuþuje i one patogene (enterovirusi i patogene bakterije), osjetljivi na poveüanu temperaturu i pri termiþkoj obradi koja je þesta u pripremi školjkaša prestaju biti štetni za ljudsko zdravlje. Obzirom da u mnogim zemljama postoji tradicija jedenja svježih školjkaša uspostavljen je sustav higijenske kategorizacije podruþja za uzgoj i sakupljanje školjkaša kao je to gore opisano. Školjkaši u zoni A (do 230 koliforma u 100 g mesa školjkaša i meÿuljušturne tekuüine) mogu biti stavljeni na tržište bez depuracije), oni u zoni B (od 230-4600 koliforma u 100 g mesa školjkaša i meÿuljušturne tekuüine) mogu biti stavljeni na tržište nakon depuracije, školkaši u zoni C (od 4600-46000 koliforma u 100 g mesa školjkaša i meÿuljušturne tekuüine) moraju biti postavljeni u podruþja za ponovno polaganje dok se ne oþiste. Zona D (preko 46000 koliforma u 100 g mesa školjkaša i meÿuljušturne tekuüine) je zona iz koje je zabranjeno stavljanje školjkaša u promet. Školjkaši iz zona A,B i C mogu biti stavljeni na tržište bez depuracije i otpreme ako idu na preradu u kojoj se provodi termiþka obrada. Zona obuhvata je pod monitoringom Uprave veterinarstva MPRRR i to radi kategorizacije proizvodnih podruþja. Monitoring se provodi skoro godinu dana i svi nalazi do sada ukazuju na visoku kvalitetu staništa odnosno na kategoriju A. Tablica rezultata mjerenja koliþine E. coli u 100 g mesa i meÿuljušturne tekuüine dagnji u podruþju obuhvata projekta. (Izvor- Uprava veterinarstva MPRRR). Rezultati ukazuju na visoku razinu þistoüe akavtorija što ga þini pogodnim za uzgoj školjkaša za prijesnu konzumaciju.

Preliminarna proizvodna podruÿja u kojima se uzgajaju školjkaši

vrsta školjkaša

toÿka uzorkovanja

Uvala Dinjiška

dagnje

M1 vrh

<20

M1 sredina

<20

M1 dno

<20

220

<20

M1 vrh

<20

M1 sredina

<20

M1 dno

<20

M1 vrh

<20

160

M1 sredina

<20

200

<20

M1 dno

<20

na Pagu

Rovanjska

Novigradsko more

dagnje

6 mj 2007

7 mj 2007

8 mj 9 mj 10 mj 2007 2007 2007

11 mj

12 mj

01 mj

02 mj

2007

2008

6.4 Aneks 4 PRIMARNA PROIZVODNJA ORGANSKE TVARI Primarna proizvodnja organske tvari, ili skraüeno primarna produkcija, je od kljuþnog znaþenja u strategijskom planiranju razvoja školjkarske industrije. Pojednostavljeno, mogu se planirati onoliki uzgojni kapaciteti, koliko ima hrane za predviÿene koliþine školjkaša, ne zanemarujuüi moguüi negativni utjecaj na druge organizme i na njima temeljene djelatnosti. Estuarij su u naþelu visoko produktivna podruþja u kojima nalazimo zone transformacije nutrijenata i to izmeÿu zaslaÿenog sloja i morske vode te izmeÿu vodenog stupca i sedimenta. Hranjive soli predstavljaju temeljne limitirajuüe faktore za intenzitet primarne produkcije, a najznaþajniji limitirajuüi faktor primarne produkcije u Jadranskom moru jesu anorganske soli fosfora. Jadran tako opüenito ima karakteristike estuarija što posebno vrijedi za podruþja Novigradskog mora i jugoistoþnog dijela Velebitskog kanala, ali i za podruþje jugoistoþne obale otoka Paga i to naroþito u doba veüeg donosa kopnenih voda vruljama. Snažni utjecaj kopna na cijelo podruþje obuhvata projekta odražava se na koncentraciju mikronutrijenata pa tako prema rijetkom i relativno starim podacima raspon koncentracije reaktivnog fosfora u Novigradskom moru iznosi 0-0,25 µmol l-1. U Velebitskom kanalu -1 koncentracija se kreüe izmeÿu 0,02-0,05µmol PO4 l , a u podruþju Ninskog zaljeva 0,02-0,06 µmol PO4. Prema novijim mjerenjima srednja koncentracija fosfata u Novigradskom moru iznosi 0,06 µmol PO4 l-1 Radi usporedbe s poznati uzgajalištem školjkaša navesti üemo i raspon koncentracije reaktivnog fosfora u Malostonskom zaljevu koja se kreüe od 0.01-0.47 µmol PO4 l-1 . Novija istraživanja pokazuju distribuciju hranjivih soli niz estuarij zrmanje gdje se uoþava rast koncentracije fosfata od ušüa prema Novigradskom moru i u dubinu te ponovni pad prema Velebitskom kanalu (0,05- 0,15 µmol PO4 l-1) Koncentracija ukupnog dušika ( 1-15 µmol TIN l-1) na drugoj strani pokazuje proporcionalno obrnutu distribuciju u vodenom stupcu od koncentracije fosfata . Silikati najveüu koncentraciju imaju u površinskom sloju gdje se koncentracija smanjuje u podruþju Novigradskog mora i ponovo poveüava prema Velebitskom kanalu (2-26 µmol SiO4 l-1). Silikati su k tome znaþajan limitirajuüi faktor za razvoj kremenjašica koje su posebno važne za izgradnju ljuštura školjkaša. Donos silikata u Novigradsko more je relativno visok, a u Ninskom zaljevu 1-4 µmol SiO2-Si l-1, dok radi usporedbe u Malostonskom zaljevu bilježe se koncentracije od 0.21-7.98 µmol l-1. Najþešüi naþin prikazivanja biomase fitoplanktona je kroz prikaz koncentracije klorofila a. Na predmetnom podruþju nisu vršena sustavna mjerenja, ali su utvrÿeni ljetni i zimski režim (Viliþiü 2007.) distribucije klorofila a. Zimski distribucija koncentracije klorofila površinskog sloja (0,2 – 1 µg Chl l-1) Ima maksimum kao i koncentracija na dubini od 4 metra u zoni Novigradskog mora. Dublji sloj ima nešto veüu koncentraciju klorofila od površinskog sloja prema rijeci, a nižu prema Velebitskom kanalu. Ljeti koncentracije klorofila površinskog i dubljeg sloja drastiþno opadaju od Zrmanje prema Velebitskom kanalu (1 – 0,1 µg Chl l-1). Jedno relativno staro istraživanje Viliþiüa (1989.) procjenjuje stupanj trofije od I-IV, koristeüi podatke o relativnoj zastupljenosti pojedinih veliþinskih skupina fitoplanktona(mikro i nanoplantona) kao i na temelju volumena fitoplanktonskih stanica. Usporedbom s drugim poznatim i bolje istraženim podruþjima, kao jedinog instrumenta vrednovanja, nalazimo da su Novigradsko more i Malostonski zaljev svrstani u istu trofiþku kategoriju (III) dok su Velebitski kanal i Ninski zaljev za kategoriju niži (II). Recentna istraživanja (Viliþiü i sur. 2007.) (slika q) ukazuju na slab donos nutrijenata iz hrvatskih krških rijeka što rezultira oligotrofijom mora na istoþnoj obali Jadrana, ali u samoj blizini ušüa primarna produkcija biva ipak poveüana što uzrokuje posebnost tih staništa.

Slika 1. Box Whisker plot distribucije koncentracije klorofila u estuariju rijeke Zrmanje (iz Viliþiü i sur. 2007.) od Jankoviüa buka (Z4) preko Novigradskog mora (N1) do Velebitskog kanala i V1 5 km zapadno od toþke V2)(Iz Viliþiü i sur. 2007.). Podruþje obuhvata projekta je tijekom proteklih godina bilo vrlo slabo istraživano. Jedini relevantni podaci o fitoplanktonskim populacijama jesu rezultati istraživanja Viliþiüa (1989.) koje se odnosi samo na utvrÿivanje gustoüe stanica i volumena mikroplanktona i nanoplanktona. To istraživanje je raÿeno u sklopu istraživanja šireg podruþja istoþne obale Jadrana pa je usporedivost ovih parametara s temeljito istraživanim lokacijama, kao što je Malostonski zaljev, korisna za donošenje naþelnih zakljuþaka o sliþnosti Novigradskog mora i Malostonskog zaljeva. Prema Herstak (2007.) ograniþavajuüi þimbenik za razvoj fitoplanktona tijekom godine u estuariju Zrmanje je fosfor, ali ljeti mjestimiþno dušik ograniþava rast fitoplanktona. Terziü i sur.(2005) ukazuju na povezanost gradijenta slanosti u estuariju s relativnim poveüanjem udjela sitnijeg fitoplanktona u ukupnoj populaciji. Buriü i sur (2005.), Viliþiü i sur. (2007.) i Buriü i sur. (2007.) detaljnije istražuju podruþje izlijevanja rijeke Zrmanje u Novigradsko more i mikroskopskim pretraživanjima fitoplanktona nalaze dominaciju morskih dijatomea (prosj. red veliþine 105 stanica L-1) dok su dinoflagelati (prosj. red veliþine 104 stanica L-1), i coccolitophoridi (prosj. od 102 – 104 stanica L-1) nešto manje zastupljeni. Na slici 2. dan je Box Whisker plot abundancije dijatomea i prostorne distribucije prozirnosti iz Viliüiü i sur. 2007.

Slika 2. Prostorna distribucija abundancije dijatomea i distribucija prozirnosti u estuariju rijeke Zrmanje od Jankoviüa buka (Z4) preko Novigradskog mora (N1) do Velebitskog kanala (V2 ispred Vinjerca, V1 5 km zapadno i VJ1 50 km Zapadno od toþke V2)(Iz Viliþiü i sur. 2007.). Provedena istraživanja ukazuju na priliþno usko podruþje poveüane produktivnosti koje je najproduktivnije u Novigradskom moru i relativno naglo opada u Velebitskom kanalu od ždrila prema Zapadu.

6.5 Aneks 5 Postupci stjecanja uvjeta za obavljanje djelatnosti uzgoja morskih riba i školjkaša Inicijativu za pokretanje postupka dodjele koncesije na pomorskom dobru za potrebe uzgoja može pokrenuti svaka fiziþka ili pravna osoba koja je registrirana (obrt, d.o.o., d.d. i sliþno) za obavljanje djelatnosti uzgoja ribe i drugih morskih organizama. Inicijativa se podnosi nadležnom Upravnom odjelu u Županiji. Pismo inicijative treba sadržavati podatke o podruþju pomorskog dobra i namjeni koncesije kao i planirani godišnji kapacitet uzgoja. (Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru «Narodne novine», br. 23/04 i 101/04). Nadležni Upravni odjel u Županiji provjerava usklaÿenost inicijative s dokumentima prostornog ureÿenja i to na naþin da ishodi potvrdu od uprave nadležne za prostorno planiranje da je zahvat planiran odgovarajuüim dokumentima prostornog ureÿenja. (Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš «Narodne novine” br.59/00 i 136/04, Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru). Nadležni Upravni odjel u Županiji odluþuje da li üe samostalno podnijeti zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole ili üe ovlastiti podnositelja inicijative da u ime i za raþun davatelja koncesije ishodi lokacijsku dozvolu. (Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru). Nadležni ured za izdavanje lokacijskih dozvola temeljem zaprimljenog zahtjeva, ukoliko je isti potpun, traži posebne uvjete temeljem Zakona o prostornom ureÿenju i gradnji. (Zakon o prostornom ureÿenju i gradnji NN 76/07) Ako se radi o uzgajalištu kapaciteta preko 50 tona konzumne ribe ili školjkaša godišnje, ili mrjestilišta kapaciteta preko 500.000 komada mlaÿi godišnje obavezna pokrenuti postupak procjene utjecaja na okoliš koji se provodi na temelju izraÿene studije o utjecaju planiranog zahvata na okoliš (u daljnjem tekstu SUO). (Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš «Narodne novine” br.59/00 i 136/04) Moguüe su promjene u Uredbi o zahvatima za koje je potrebna procjena utjecaja na okoliš koji slijede po donošenju novog Zakona o zaštiti okoliša (N.N. 107/2006)

U sluþaju izrade SUO o naþinu podnošenja zahtjeva za procjenu utjecaja zahvata na okoliš, o minimalnom sadržaj studije o procjeni utjecaja zahvata na okoliš u sluþaju kada sadržaj studije nije odreÿen uputom, o naþinu sudjelovanja ovlaštenika koji je izradio studiju o procjeni utjecaja zahvata na okoliš; o naþinu podnošenja zahtjeva za ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, o naþinu pojedinaþnih ispitivanja i kriteriji na temelju kojih se odluþuje o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš,o naþinu davanja ocjene; naþinu podnošenja zahtjeva za izdavanje upute o sadržaju studije o procjeni utjecaja na okoliš i naþinu izdavanja te upute; o obveznom sadržaju pismena koja se izdaju vezano za informiranje javnosti i sudjelovanje zainteresirane javnosti u postupcima: o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, o ocjeni o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš i izdavanju upute o sadržaju studije o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, te o naþinu rada i obvezni sadržaj mišljenja koje izdaje povjerenstvo koje sudjeluje u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš, pobliže ureÿuje Vlada uredbom. Zakona o zaštiti okoliša (N.N. 107/2006) Postojeüa iskustva se temelje na prethodnim propisima prema kojima je nositelj zahvata dužan tražiti pokretanje postupka procjene utjecaja na okoliš od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ureÿenja i graditeljstva, a Ministarstvo bi imenovalo Komisiju za PUO koja je u roku 4 mjeseca donosila zakljuþak temeljem kojeg je Ministarstvo izdalo rješenje o procjeni utjecaja planiranog zahvata na okoliš. (Zakon o zaštititi okoliša NN 82/94 i 128/99, Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš). Nadležni Upravni odjel u Županiji traži od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja suglasnost za objavljivanje javnog prikupljanja ponuda za dodjelu koncesije. (Zakon o morskom ribarstvu «Narodne novine», br. 74/94, 57/96, 46/97-proþišüeni tekst i 48/05).

Nakon dobivanja suglasnosti nadležni Upravni odjel u Županiji izraÿuje prijedlog odluke o javnom prikupljanju ponuda za dodjelu koncesije i obavještava jedinicu lokalne samouprave na þijem podruþju se pokreüe postupak koncesije o prijedlogu odluke. (Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru). Nadležni Upravni odjel u Županiji donosi odluku o javnom prikupljanju ponuda koju objavljuje u Narodnim novinama. Provodi postupak i donosi odluku o dodjeli koncesije. Potpisuje ugovor o davanju koncesije na pomorskom dobru za potrebe uzgoja sa podnositeljem inicijative. (Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama «Narodne novine», br. 158/03.) Podnositelj inicijative traži od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja izdavanje povlastice za uzgoj. Zahtjevu prilaže Ugovor o davanju koncesije na pomorskom dobru za potrebe uzgoja, rješenje PUO (ako je potrebno), dokaz o registraciji za obavljanje djelatnosti uzgoja ribe i drugih morskih organizama. Zakon o morskom ribarstvu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu “Narodne novine”, br. 48/05, Pravilnik o povlastici za uzgoj ribe i drugih morskih organizama i registru o izdanim povlasticama “Narodne novine”, br. 29/0, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o povlastici za uzgoj ribe i drugih morskih organizama i registru o izdanim povlasticama “Narodne novine”, br. 134/05 Zakonske obaveze za vrijeme trajanja povlastice Za vrijeme trajanja povlastice za uzgoj nositelj je dužan jednom godišnje dostavljati podatke o uzgoju u prethodnoj kalendarskoj godini. Zakon o morskom ribarstvu i Pravilnik o oþevidniku o uzgoju ribe i drugih morskih organizama Narodne novine”, br. 66/03 U sluþaju provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš nositelj je dužan provoditi redovni monitoring na uzgajalištu. Zakon o zaštititi okoliša i Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš Za vrijeme trajanja uzgoja na svim uzgajalištima školjkaša jednom godišnje, u proljeüe (ožujak/travanj) moraju biti uzeti uzorci i laboratorijski pretražene kamenice na nazoþnost uzroþnika bonamioze (Bonamia ostreae). Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametniþkih bolesti i njihovom financiranju (NN 134/07) Kada se uspostavi uzgajalište u novim proizvodnim zonama potrebno je razvrstati proizvodno podruþje i to na naþin da Nadležno tijelo razvrsta proizvodno podruþju u kojem dopušta sakupljanje/izlovljavanje živih školjkaša u jednu od tri kategorije ovisno o razini fekalnog oneþišüenja. A razred se utvrÿuje za podruþja u kojima se žive školjke smiju sakupljati/izlovljavati ali se mogu staviti na tržište za prehranu ljudi bez obrade u centru za proþišüavanje. To se odnosi na školjkaše koji ne smiju sadržavati više od 200 E. coli na 100 g mesa i meÿuljušturne tekuüine. Pravilnik o higijeni hrane životinjskog podrijetla N.N. 99/07. U B razred su svrstana ona podruþja u kojima se žive školjke smiju sakupljati/izlovljavati ali se mogu staviti na tržište za prehranu ljudi tek nakon obrade u centru za proþišüavanje ili nakon ponovnog polaganja u podruþjima A razreda. Žive školjkaše sakupljene/izlovljene na podruþjima B razreda ne smiju sadržavati više od 4600 E. coli na 100 g mesa i meÿuljušturne tekuüine. (Referentna metoda za ovu analizu je MPN test s tri razrjeÿenja u 5 epruveta, kako je navedeno u ISO 16649-3. Mogu se upotrijebiti alternativne metode ako su validirane ovom referentnom metodom u skladu s kriterijima u EN/ISO 16140). U razred C se svrstavaju ona podruþja u kojima se živi školjkaši smiju sakupljati/izlovljavati, ali oni se mogu staviti na tržište tek nakon što su bili tijekom duljeg razdoblja ponovno položeni u podruþju razreda A. Živi školjkaši iz podruþja C ne smiju sadržavati više od 46000 E. coli na 100 g mesa i meÿuljušturne tekuüine. Nadležno tijelo za razvrstavanje proizvodnih podruþja ili podruþja za ponovo polaganje sastavlja popis izvora oneþišüenja ljudskog i životinjskog podrijetla koji bi mogli uzrokovati oneþišüenje proizvodnog podruþja, ispituje koliþine organskih oneþišüivaþa koji se ispuštaju tijekom razliþitih godišnjih razdoblja, ovisno o sezonskim promjenama u populacijama ljudi i životinja u porjeþju, koliþini oborina, obradi otpadnih voda itd., utvrÿuje znaþajke kruženja oneþišüivaþa na temelju djelovanja morskih struja,

batimetrije i morskih mijena u proizvodnom podruþju i izraÿuje plan uzorkovanja školjkaša u proizvodnom podruþju koji se temelji na ispitivanju utvrÿenih podataka i u kojemu broj uzoraka, zemljopisna rasporeÿenost toþaka uzorkovanja te uþestalost uzorkovanja moraju osigurati da rezultati analiza budu što je moguüe reprezentativniji za navedeno podruþje. Podruþja za ponovno polaganje i proizvodna podruþja koja su razvrstana u razrede moraju se periodiþno kontrolirati kako bi se provjerilo postojanje zlouporaba u odnosu na podrijetlo i odredište živih školjkaša, mikrobiološka kakvoüa živih školjkaša u odnosu na proizvodna podruþja i podruþja za ponovno polaganje, prisutnost planktona koji proizvodi toksine u vodama na proizvodnom podruþju i na podruþju za ponovno polaganje, te prisutnost biotoksina u živim školjkašima i prisutnost kemijskih oneþišüivaþa u živim školjkašima. U svrhu provedbe navedene kontrole þelnik nadležnog tijela donosi plan uzrokovanja kojim odreÿuje obavljanje kontrola u redovitim vremenskim razmacima, ili od sluþaja do sluþaja ako su razdoblja sakupljanja/izlovljavanja neredovita. Zemljopisna rasporeÿenost toþaka uzorkovanja te uþestalost uzorkovanja moraju osigurati da rezultati analiza budu što je moguüe reprezentativniji za navedeno podruþje. Plan uzorkovanja u svrhu kontrole mikrobiološke kakvoüe živih školjkaša mora naroþito uzeti u obzir moguüe varijacije u oneþišüenju fekalnim bakterijama i o eventualnim toksinima koje proizvode planktonski organizmi. Planovi uzorkovanja u svrhu provjere prisutnosti kemijskih oneþišüivaþa moraju omoguüiti otkrivanje svakog prekoraþenja graniþnih vrijednosti utvrÿenih Pravilnikom o toksinima, metalima, metaloidima te drugim štetnim tvarima koje se mogu nalaziti u hrani (»Narodne novine«, broj 16/05). (Pravilnik o službenim kontrolama hrane životinjskog podrijetla N.N. 99/07) je sastavni dio tzv. higijenskog paketa kojim je higijenska mi sanitarna ispravnost školjkaša u potpunosti usklaÿena s normama EU. Vlasnici otpremnih centara I purifikacijskih centara za školjkaše dužni su þetiri puta godišnje obavljati samokontrole u ovlaštenom laboratoriju. Plan praüenja kvalitete mora I školjkaša na podruþjima uzgoja, izlova I ponovnog polaganja za 2007. godinu (NN 49/07) Uzgajivaþi imaju navedenu obavezu uspostavljanja, provoÿenja i održavanja sustava analize opasnosti i kritiþnih toþaka (HACCP) najkasnije do 01. sijeþnja 2009. godine. Pravilnik o higijeni hrane (NN 99/07) Uzgajivaþi su nakon razvrstavanja proizvodnog podruþja dužni pridržavati se odredbi vezano za registraciju i odobravanje objekata, oznake zdravstvene ispravnosti i identifikacijske oznake, propisanih opüih uvjeta za stavljanje u promet živih školjkaša, zahtjeva za proizvodna podruþja, zahtjeva za sakupljanje/izlovljavane i rukovanje nakon sakupljanja/izlovljavana, zahtjeva za osnovno polaganje živih školjkaša, konstrukcijskih zahtjeva za otpremne centre i centre za proþišüavanje, zdravstvenih uvjeta za žive školjkaše, pakiranje i ambalažiranje živih školjkaša, identifikacijskih oznaka i deklaracija, te posebnih zahtjevi za þešnjaþe izlovljene izvan proizvodnih podruþja koja su razvrstana u razrede. Moraju se poštivati propisane zdravstvene norme kojima moraju udovoljavati živi školjkaši sakupljeni/izlovljeni u odreÿenim razredima. Pravilnik o higijeni hrane životinjskog porijekla (NN 99/07)

6.6 Aneks 6 CVJETANJE FITOPLANKTONA Povišene koncentracije hranjivih soli mogu uzrokovati promjene u strukturi fitoplanktona te dolazi do cvjetanja pojedinih vrsta fitoplanktona. U Jadranu, pod pojmom cvjetanje mora najþešüe se podrazumijeva cvjetanje fitoplanktona iz skupine diatomeja, þije je osnovno obilježje proizvodnja velikih koliþina sluzi, tzv. sluzave nakupine ili sluzavo cvjetanje. Razgradnja koja slijedi štetno djeluje na morske organizme (smanjenje kisika, zaþepljivanje škrga). Cvjetanje toksiþnoga fitoplanktona (rod Dinophysis) je od izuzetne važnosti za podizanje uzgajališta školjkaša, a kod nas je vrlo rijetko. Podruþja koja su najpodložnija cvjetanju i monospecifiþnim cvatnjama jesu Šibenski i Kaštelanski zaljev, a sluzave nakupine uþestalo se javljaju u sjevernome Jadranu. Prostorni i vremenski raspored cvjetanja mora prikazan je u tablici i na karti.

Tablica a. Cvjetanje fitoplanktonskih algi (izvješüe o stanju okoliša u RH 2007.)

6.7 Aneks 7 Financijska ocjena uzgoja do 50 t i 500 t dagnje Opis strukture ulaganja Pored kompletnog sustava plutajuüih parkova koji predstavljaju osnovna ulaganja pod ostale kategorije podrazumijevaju se plovila, te prateüi objekti s pripadajuüom opremom (otpremni centri ).

Dinamika realizacije ulaganja Polazište za pokretanje ove investicije je dobivanje predmetne koncesije. Prva faza ukljuþuje investiranje u osnovna sredstva za postavljanje plutajuüih parkova i njihovo sidrenje. Ekonomska interpolacija u ovom sluþaju odnosi se na promatranje projekta kao zasebne cjeline. Na visinu investicije utjeþu uzgojne instalacije. Druga faza je investiranje u obrtna sredstva odnosno u nabavku repromaterijala kao i izgradnja otpremnog centra za školjkaše. Polaznu osnovu za kvantificiranje ekonomsko-financijskih aspekata planiranog ulaganja su informacije o naturalnim i vrijednosnim veliþinama, poglavito, tehniþko-tehnološki, zatim tržišnih i ostalih elemenata projekta, što je naprijed navedeno. Kako je bitna procjena ekonomskog tijeka za scenarij uzgoja u dugom promatranom periodu to üe se ulazi ulovne i sakupljene mlaÿi školjke jedinstveno kvantificirati. Troškovi poslovanja Temeljem tehniþko-tehnoloških uvjeta i predviÿene tehnološke osnove proizvodnje izvršen je proraþun troškova proizvodnje prema orijentacijskim cijenama u skladu s opüim kretanjima cijena koje prevladavaju na domaüem i inozemnom tržištu. Navedeni varijabilni troškovi, zbog stavljanja uzgajališta u puni pogon izjednaþeni su u prvoj godini s ostalim godinama redovnog poslovanja. Troškovi osnutka uzgojnih parkova se, ovisno o veliþini, za kapacitete od 50 i 500 t konzumnih školjki i kreüu se od 15.000 do 130.000 Eura za plutajuüe parkove. S obzirom na randman mesa (odnos ukupne mase školjaka i mesa), od 15 do 18%, industrijski tip uzgajališta može razmišljati o ulaganju u preradu. Potreba otpremnog centra naglašena je zakonom, tako da se s obzirom na veliþinu I tip potrebnog otpremnog centra kao I pripadajuüu opremu treba izdvojiti cca 40 000 Eura za manji plutajuüi otpremni centar I cca 140 000 Eura u otpremni centar na kopnu. U ostalu prateüu opremu ulaze brodice I ostala oprema te se raspon ulaganja opet odreÿuje prema visini ulaganja I kreüe se od 10 000- 100 000 Eura. .Potrebne vodene površine za ustroj parkova su u intenzivnoj proizvodnji, prema suvremenim tehnološkim mjerilima, od 7.000 do 50.000 m2. Za uzgoj 50 t potrebna su minimalno dva djelatnika dok je za veüe uzgajalište ovisno o stupnju automatizacije potrebno raþunati na 7 djelatnika.

Orijentacijska projekcija raþuna dobiti i gubitka Tablica b. Raþun dobiti i gubitaka pri uzgoju 50 i 500 t dagnji na plutajuüim parkovima Proizvodnja daganja (kg)

50.000

500.000

Prihod

300.000

3.000.000

Troškovi proizvodnje

190.000

930.000

Materijal I ostalo

40.000

430.000

Vlastiti rad ili djelatnici

150.000

500.000

6.000

50.000

48.000

270.000

Investicijsko održavanje

5.000

60.000

Ostali troškovi

8.000

40.000

257.000

1.350.000

Bruto dobit

43.000

1.650.000

Porezi

8. 600

330.000

Neto dobit

34.400

1.320.000

Koncesija na pomorsko dobro Amortizacija

Ukupno rashodi

Financijsko-tržišna ocjena Realizacijom investicijskog projekta se u potpunosti osigurava puna poslovna sposobnost Investitora u uzgajalište veüih kapaciteta kao I osiguravaju prihodi na malom obiteljskom uzgajalištu do 50 t. Pored neto dobiti kod malog uzgajališta treba ukljuþiti I dio koji se odnosi na plaüe. Nakon raþuna dobiti i gubitka utvrÿen je financijski tijek projekta (Investment Model) koji nije prikazan. U financijskom tijeku obuhvaüeni su svi poslovni dogaÿaji od poþetka izgradnje projekta do kraja ekonomskog vijeka trajanja projekta. Financijskim tijekom utvrÿena je likvidnost projekta i to za svaku godinu i za cijeli vijek trajanja projekta. Sam projekt je likvidan ako je zbir (kumulativ) neto primitka u financijskom toku pozitivan. Neto primici su ustvari ostvarena, sredstva za investiciju - tj. ostvarena akumulacija + amortizacija. na osnovu ostvarenih neto primitaka u svim godinama vijeka trajanja projekta (osim u prvoj godini proizvodnje koji je uvjetovan trajanjem uzgoja), neto primici su znatno veüi od nule, što pokazuje da je financijski potencijal dovoljan za podmirenje svih financijskih obveza, a istovremeno dokazuje da je projekt likvidan u svim godinama vijeka trajanja. Polazna osnova za kvantificiranje financijsko-tržišnog aspekata planiranog ulaganja informacije su o naturalnim i vrijednosnim veliþinama u okviru, poglavito, tehniþko-tehnološki, zatim tržišnih i ostalih elemenata projekta, što je naprijed navedeno.

Modeli i njihova financijsko-ekonomska analiza Iz pregleda karakteristika podruþja obuhvata projekta vidjeli smo da imamo tri razliþita podruþja: Novigradsko more koje je nešto bogatije hranom, ali ima oscilaciju izražene termokline; Velebitski kanal niže produktivnosti od Novigradskog Mora i nešto produktivnije od paškog dijela koje je pod snažnim utjecajem bure i paški dio koji ima slabiju prostrujenost akvatorija od dva prethodna dijela i nižu primarnu produkciju. Svaki dio posebno treba ispitati kroz primjenu razliþitih tehnoloških rješenja pa tek onda pokrenuti izradu pouzdanih poslovnih planova. Od ostalih moguüih poslovnih modela uzeta je moguünost uzgoja kamenice koja u prihodovnoj strani može donijeti više, a projekcija raþuna i dobiti je uzeta iz investicijske studije prema PUROpüine Starigrad. Ocjene o poslovnoj uþinkovitosti zbog prethodnog navedenih razloga treba uzeti kao orijentacijske modele, a nikako kao oslonac za investiranje. To je pogotovo važno za podizanje uzgajališta kamenica koje podrazumijeva kompleksniju tehnologiju i detaljnije poznavanje uzgojnog okoliša. Troškovi podizanja uzgojnih parkova su približni onima za dagnje kod iste proizvodnje i kod ove proizvodnje treba u investicijsko ulaganje uraþunati izgradnju veüeg ili manjeg otpremnog centra. Potrebno je napomenuti da ukoliko se radi o više manjih obiteljskih uzgajališta kao i u sluþaju uzgoja dagnji zajedniþko ulaganje u otpremni centar znatno smanjuje potrebna ulaganja. Tablica c. Raþun dobiti i gubitka pri uzgoju kamenica na plutajuüim parkovima (kn) Prihod Troškovi proizvodnje Materijal Vlast rad i djelatnici Amortizacija Investicijsko održavanje Ostali troškovi Koncesija na pomorsko dobro Ukupni rashodi Bruto dobitak Porezi Neto dobitak

III

260.000 165.000

540.000 285.000

1.220.000 340.000

15.000

45.000

115.000

240.000

480.000

3.884

8.068

16.733

1.000

2.000

1.000

2.000

150.000

6.000

176.884 83.116 16.623 66.493

15.000 312.068 227.932 45.586 182.346

6.000 5.000 37.500 560.233 659.767 131.953 527.814

(iz PUR. Starigrad) Napomena; U raþunu dobiti i gubitka prikazani godišnji iznos amortizacije je umanjen i trebao bi biti veüi jer i ovaj uzgoj iziskuje veüa inicijalna ulaganja nego što se može išþitati iz prikazane amortizacijske stope. iznos amortizacije može biti u veüim rasponima ovisno o izboru tehnologije kao i vrstom i opremom otpremnog centra Analiza moguüih pravaca razvoja: obiteljsko obrtniþko ili industrijsko školjkarstvo Metodologija: ekonomsko-financijska analiza pojedinih modela razvoja; optimiziranje pojedinih razina proizvodnje i njihovo usklaÿivanje s planom razvoja; posljedice izbora pojedinog modela na postojeüi sektor i projekcije stanja u buduünosti, posebice sa sociološko-ekonomskog aspekta i ruralnog razvoja regije.

Uzgoj se može odvijati na razliþitim razinama organizacije i veliþine uzgajališta što je prvenstveno odreÿeno prirodnim obilježjima podruþja, ali i tradicijom i poduzetniþkim interesom. Tradicija se u ovom smislu ne odnosi samo na marikulturu nego na naþin življenja i privreÿivanja lokalnog stanovništva. Vodeüi raþuna o trenutnim zakonskim okvirima postavljena su tri moguüa modela za determinaciju razvoja -obiteljski uzgoj dagnje do 50 tona godišnje. -industrijski uzgoj dagnje s polazištem od 500 tona godišnje. -iskljuþivi uzgoj kamenice ili kombinirani uzgoj kamenice i dagnje Osnovni kriteriji izbora opsega proizvodnje su uposlenost radne snage, troškovi ulaganja i stupanj povrata uloženih sredstava S danom otvaranja moguünosti izvoza u Europske zemlje pretpostavka je da üe doüi do veüe koncentracije kapitala tako da se može oþekivati pojavljivanje veüih uzgajališta te raznih sustava okrupnjavanja postojeüih farmi bilo podizanjem proizvodnje, bilo stvaranjem zadruga odnosno oblicima udruživanja u školjkarstvu. Model obiteljskog uzgoja do 50 tona uzet je kao gornja granica za zahvat koji je radi donedavne potrebe za izradu studije utjecaja na okoliš za veüa uzgajališta u Hrvatskoj postao najþešüi sustav uzgoja. Tradicionalan uzgoj može s jaþanjem tržišta kao i s konstantnom dinamiþnošüu tržišta prerasti u tržišno okrupnjivanje putem stvaranja zadruga kao i podizanjem individualnih koliþina. Kao drugi model uzgoja uzet je uzgoj dagnji u koliþini od 500 tona –industrijski sistem koji podrazumijeva jaþe definiranu infrastrukturu I suprastrukturu odnosno raspoloživu obalu. Determinaciju pojedinih modela zapoþet üemo s analizom koristi I troškova u ovom poglavlju vezano uz nemjerljive troškove. Uzgajališta školjki u Hrvatskoj veliþine preko 400 tona dužna su izraditi studiju utjecaja na okoliš koja ukljuþuje i analizu koristi i troškova zahvata kao jednu od metoda procjene društvene koristi i okolišne štete. Vezano uz Europsku regulativu (Environmental Impact Assessment Directive 97/11/EC) veliþinu zahvata ili prirodu projekta determinira svaka zemlja þlanica za sebe. Osnovni preduvjet za što potpuniju izradu analize troškova i koristi zahvata jest kvaliteta ulaznih podataka i informacija iz feasibility studija i ostalih predinvesticijskih studija i dokumenata. Osnovni podaci potrebni za izradu analize odnose se na poznavanje nositelja projekta, lokacije, opisa projekta, provedene analiza utjecaja na okoliš, financijski i ekonomski tijek potrebni za izraþun Neto sadašnje vrijednosti (NSV) i Interne stope rentabilnosti (ISR), kao i jasno prepoznavanje mjerljivih od nemjerljivih vrijednosti troškova koristi i šteta. Okviri ove analize se uglavnom odnose na razumljive ili shvatljive parametre koji u najveüoj mjeri predstavlja kompletna ekonomska analiza u nedostatku drugih metodologija koje pobliže odreÿuju odnose izmeÿu troška i dobiti odreÿenog zahvata u okoliš (graniþni trošak/graniþna dobit). Osnovu predstavlja opis granica analize, prepoznavanje troška i dobiti , financijska procjena i pretvaranje financijske procjene u ekonomske odnose s alternativnim djelatnostima te usporedbe ekonomskih vrijednosti kroz vrijeme u razliþitim okolnostima. Za razliku od klasiþne financijske analize oþekivanih prihoda i troškova zahvata u sklopu mikroekonomskog pristupa, spomenuta analiza u sklopu makro ekonomskog pristupa dodatno ukljuþuje financijski mjerljive i nemjerljive elemente društvenih koristi i šteta. Metodologija izrade CBA odnosi se na odreÿivanje mjerljivih koristi i troškova okoliša izraženih u novþanim jedinicama, te izražavanje nemjerljivih troškova i koristi okoliša kroz razliþite ljestvice usporeÿivanja vrijednosti. Novþano mjerljivi troškovi koji se prikazuju analizom u procjeni utjecaja na okoliš sadrže interne troškove projekta i okoliša, no potrebno je razluþiti troškove koji se odnose na okoliš . Direktno nemjerljivi (neekonomski, netržišni, nefinancijski) utjecaji u našem sluþaju su; promjene krajolika, oneþišüenje morskog dna i vode (trofiþko optereüenje) i promjene u bioraznolikosti (biodiverzifikacija) i neki drugi koje üemo kasnije navesti. Metode za novþano odreÿivanje netržišnih troškova okoliša još se u praksi ne primjenjuju. Na temelju financijski mjerljivih elemenata (internih i eksternih troškova) u ovoj

100

analizi izraþunat üe se i neto sadašnja vrijednost zahvata, koja uz ocjenu financijski nemjerljivih elemenata služi za omoguüavanje dobivanja ukupne ocjene zahvata. S aspekta društva u cjelini uzete su izravne eksterne koristi i stavljene u relaciju s štetama dok je iz ekonomskog tijeka cijelog projekta na osnovu vrijednosti realne investicije izraþunata NSVneto sadašnja vrijednost. Pitanje oportunog troška odnosno troška ukoliko se zahvat ne provede nije analiziran jer je prostornim planom predviÿena i priželjkivana djelatnost marikulture, a taj trošak se može išþitati iz provedene analize o korisnosti zahvata. Pored pitanja troškovno korisne i okolišno društvene suprotstavljenosti , dolazi i pitanje socijalne suprotstavljenosti, odnosno koliko je zahvat prihvatljiv sa strane u prvom redu lokalnog stanovništva odnosno želje za prihvaüanjem zahvata. Vrijednosti se ovdje jedino mogu dobiti pomoüu reprezentativnih anketnih analiza ili na temelju akata lokalne samouprave od kojih se oþekuje da izražavaju raspoloženje lokalnog stanovništva prema toj djelatnosti. Kako su metodologije za utvrÿivanje meÿusobnih odnosa izmeÿu navedenih vrijednosti manjkave i nekad nemjerljive, u veüini sluþaja se koristi ekonomska analiza koja procjenjuje u okviru postojeüeg stanja u društvu ekonomsku vrijednost, dok procjena emisija tvari u okoliš omoguüuje procjenu utjecaja na okoliš . Vrijednosti koje se odnose na okoliš izluþuju se iz rizika proizvodnje i emisija tvari u akvatorij. Iz procjene troškova realizacije i rada zahvata izvuüi üemo ekonomske vrijednosti . Kategoriju društva obradit üemo s aspekta granica odnosno podruþja u kojem se djelatnost obavlja, a najveüim dijelom je definirano aktima prihvaüanja prostornih planova. Studija (Study of Community aquaculture, MacAlister Eliott and Partners Ltd., 1999.) izraÿena za potrebe Europske komisije s obzirom na utjecaj kaveznih instalacija na moru u odnosu na okruženje definirala je visinu utjecaja koja se vidi iz Tablice b. U našem sluþaju uzgoj na plutajuüim parkovima može se poistovijetiti s kaveznim instalacijama za utgoj ribe. Tablica d. Utjecaj kaveznih instalacija na okruženje (EC 1999)

Okupacija mjesta

Urbani razvoj

Vizualni utjecaj

+++

Industrijski razvoj

Upotreba vode

Turistiþki razvoj

Utjecaj na vode

Rekreacija

Transport kopnom

Navigacija

+++

Konzervacija

Ribolov

Veüi (+++), Srednji (++), Mali (+) i ne postoji (-) Pojedina podruþja interesa koji se mogu identificirati u sluþaju marikulture ; Ruralni razvoj i stabilnost Veüina obalnih aktivnosti u marikulturi i na teritoriju Europske zajednice dogaÿala se u manje naseljenim podruþjima. Na neki naþin to je doprinijelo i osiguravanju posla mladima tijekom cijele godine odnosno van turistiþke sezone. Svakako da to ima utjecaja prema malom porastu populacije obalnih zajednica. Na taj naþin ruralna marikultura doprinosi poveüanju društvene stabilnosti i baš zato je potrebno razumjeti društveno gospodarske interakcije marikulture s gospodarstvom ruralnih zajednica.

101

Moguünost zaposlenja tijekom cijele godine Za marikulturu je potrebna izravna radna snaga tijekom cijele godine za razliku od turizma koji je sezonska djelatnost. I s te strane se može zakljuþiti da ukoliko je razvoj marikulture onemoguüen u smislu zaštite okoliša gubi se na društveno gospodarskim koristima. Gospodarsko planiranje Marikultura je aktivnost koja iskorištava zajedniþka dobra. Korisniþka prava odnosno koncesija dodjeljuje se u okviru održiva i ekološkog i gospodarskog razvoja i tim putem se uvlaþi razvojni kapital i omoguüuje dugoroþno planiranje. U sljedeüem prikazu navodimo neke od opüih pozitivnih društvenih efekata koje bi ostvarivala ova proizvodnja: Tablica e. Prikaz pozitivnih društvenih efekata Porast vanjsko trgovinske bilance Porast zaposlenosti Povrat osnovne investicije Visoka profitna stopa Povisuje komunalni standard Povisuje individualni standard Gospodarska razvijenost županije Nije u sukobu sa alternativnim djelatnostima Razvija i uvodi nove tehnologije

radi se dijelom o izvozu finalnog proizvoda na ciljano tržište (u sluþaju otvaranja izvoza realna je pretpostavka podizanja proizvodnje) U oba scenarija 3-5 godina (ovisno o varijanti uzgoja) (omoguüuje elastiþnost proizvodnje i rezervu porezi, koncesija Zaposlenje visoka proizvodnja ne postoje drugi interesi za uži akvatorij «eko prihvatljiva tehnologija» i «best practise»

Osigurava dobit drugim službama Pridržavanje visokih standarda Projekt je aktima prihvaüen od lokalne samouprave U direktnoj je vezi s programom otoþke orijentacije

veterinarske, prijevozne, špediterske i dr. usluge sukladni EU normama lokalna zajednica podržava projekt, županijsko podruþje odreÿeno za marikulturu društveno-gospodarska ravnoteža i stabilnost

Prihvatljiva «inshore I offshore» tehnologija

Smanjenje kompeticije s alternativnim djelatnostima

Pored navedenih pozitivnih predznaka koji bi bili realizirani sa strane projekta podizanja proizvodnje u školjkarstvu stavlja se naglasak na moguüi utjecaj trofiþkog optereüenja I pojave sedimentacije te utjecaj na bentonske biocenoze. Pojavnost te moguünosti predlaže program kontinuiranog praüenja stanja okoliša odnosno monitoring i predlaže postupke za smanjenje utjecaja na okoliš. Moguüi rizici od havarija u velikoj mjeri su pravilnim postavljanjem I oznaþavanjem uzgajališta. Osnovna pitanja i ciljevi koji se provlaþe u svezi zaštite okoliša u okvirima analize troškova i koristi zahvata (CBA (Cost Benefit Analysis)), odnose se na oþuvanje biodiverziteta, oþuvanje bogatstva ribljeg fonda, zaštite raritetnih vrsta, minimaliziranje algalnih cvatova, te održanje postojeüe kvalitete vode. Za optimalni uzgoj I ispravnost školjke kao namirnice treba imati i održavati kvalitetne uvjete uzgojne sredine. Postizanje toga cilja omoguüuju pravilni zootehnološki postupci i provedba kontinuiranog monitoringa.

102

Izbor troškova koji ulaze u cost-benefit analizu Troškovi okoliša su, prema najþešüe korištenoj definiciji, eksterni (vanjski) troškovi koje neka aktivnosti uzrokuje u okolišu i koji ne terete njezino poslovanje. Tu definiciju nalazimo u odredbama Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš koje definiraju koristi i troškove koji ulaze u CB analizu samo kao eksterne troškove i koristi . a) Izraþunavanje razlike izmeÿu nemjerljivih koristi i troškova Vezano uz nemjerljive troškove i koristi sastavljena je tablica u kojoj je bodovima od 0 do 10 dat znaþaj identificiranim utjecajima . Za procjenu znaþaja nemjerljivih utjecaja u okoliš najþešüe se koristi Metoda procjene eksperata uz korištenje Višekriterijalne analize. Omjer izmeÿu koristi i troškova se izravno izražava kao koeficijent jednog indikatora podijeljen sa koeficijentom drugog. Izraþunavanje omjera koristi i troškova uzima u obzir ne samo veliþinu razlike izmeÿu koristi i troškova nego i njegovu skalu u odnosu na originalne uvjete (veliþina troškova u ovom sluþaju). Druga prednost korištenja omjera koristi i troškova je što je on lako izražen u jedinstvenoj vrijednosti koeficijenta koji se može usporediti po projektima. Zato se u posljednje vrijeme pri izradi studija teži ujednaþavanju modela radi lakše usporedbe. Tablica f. Vrednovanje znaþajnijih nemjerljivih koristi i šteta projekta 50 t Utjecaj

Rad projekta

Štete

Bodovi 2 4 5 2 4

na ljudsko zdravlje na morsku faunu na morsku floru na bliže objekte na akvatorij (morsko dno) na promjenu mikroklime na kopno stav javnosti na prirodnu populacije

pojava bolesti populacija školjki nesreüe turizam/rekreacija javno zdravstvo

gospodarska korist od resursa korist za druge aktivnosti porast standarda zapošljavanje na otocima demografski poticaj podrška lokalne zajednice socio-ekonomska korist

Bodovi 7 8 5 10 6 7 7

1 3 2 divljih 2 1 3 2

Rad projekta

nematerijalna šteta oneþišüenje vode i dna (trofiþko optereüenje I sedimentacija)

1 5

Korištenje akvatorija

narušavanje krajolika-vizualna slika zauzetost obalne infrastrukture I suprastrukture

Uklanjanje sidrenja

UKUPNO:

Uklanjanje

Korist

prirast okolne ribe stanište divljih populacija ribe i školjke ribolov

5 7 5

nema trajne izgradnje

reverzibilnost promjena

OCJENA (KORISTI – ŠTETE) = 87 – 47 = 30 Projekt je po znaþajnijim nemjerljivim utjecajima prihvatljiv s obzirom na njegov utjecaj na okoliš. Koeficijent je pozitivan i iznosi 1,85.

103

Tablica g. Vrednovanje znaþajnijih nemjerljivih koristi i šteta projekta 500 t Utjecaj

Rad projekta

Štete

Bodovi

na ljudsko zdravlje na morsku faunu na morsku floru na bliže objekte na akvatorij (morsko dno) na promjenu mikroklime na kopno stav javnosti na prirodnu populacije

pojava bolesti u divljih populacija školjki nesreüe turizam/rekreacija javno zdravstvo

1 4 6 2 5 0

gospodarska korist od resursa korist za druge aktivnosti porast standarda zapošljavanje na otocima demografski poticaj podrška lokalne zajednice socio-ekonomska korist

Bodovi 8 8 5 10 6 7 6

1 4 2 3 1 3 2

Rad projekta

nematerijalna šteta oneþišüenje vode i dna (trofiþko optereüenje I sedimentacija)

1 6

Korištenje akvatorija

narušavanje vizualna slika zauzetost infrastrukture suprastrukture

krajolika-

obalne I

Uklanjanje

Korist

Uklanjanje sidrenja

UKUPNO:

prirast okolne ribe stanište divljih populacija ribe i školjke ribolov

5 8

nema trajne izgradnje

reverzibilnost promjena

OCJENA (KORISTI – ŠTETE) = 88 – 53 = 35

Projekt je po znaþajnijim nemjerljivim utjecajima prihvatljiv s obzirom na njegov utjecaj na okoliš. Koeficijent je pozitivan i iznosi 1,66. Skupna obrazloženja za oba scenarija se mogu išþitati iz sljedeüe tablice;

104

Tablica h. Identifikacija pojedinih važnijih eksternih troškova za ulaz u CB analizu u oba scenarija Smijer Oþekivano g Utjecaja (B=poz./C= neg.)

Reverzibiln ost (Da/Ne)

dali je utjecaj minimiziran propisanim mjerama (Da/Ne)

Podruþje utjecaja (lokalno, globalno)

Ulaz u analizu koristi i troškova

Vodeni stupac - unos organske tvari trofiþko optereüenje, cvjetanje algi, biotoksini,

negativan

Lokalno

Da (dijelom se kroz izbor tehnologije provodi internalizacija troškova kroz mjere zaštite okoliša)

Sediment organsko optereünje, moguünost razvoja hipoksije, Poveüan BOD

negativan

Lokalno

Da (dijelom se kroz izbor tehnologije provodi internalizacija troškova kroz mjere zaštite okoliša) Sedimentacija izmeta školjke može utjecati na kvalitetu vode. Uzgoj na veüim dubinama

Bentos – promjena u zajednicama na morskome dnu, utjecaj na bioraznolikost

negativan

Lokalno

Da (dijelom se kroz izbor tehnologije provodi internalizacija troškova kroz mjere zaštite okoliša)

Ugrožene i zaštiüene vrste

negativan

Lokalno

Da (dijelom se kroz izbor tehnologije provodi internalizacija troškova kroz mjere zaštite okoliša

Utjecaj pomorski promet

Neutralan

Lokalno

Vizualni utjecaj

Negativan

Lokalno

Utjecaj u sluþaju nesreüe od pomorske nezgode

Negativan

Lokalno

Oznaþavanje po propisima

Utjecaj u sluþaju ugibanja veüeg broja školjki i prijenosa bolesti

Negativan

Lokalno

veterinarski nadzor

Utjecaji

Inte nzit eT (1 do 10)

Utjecaji su dijelom internalizirani propisivanjem mjera i monitoringa. Iz navedene analize se vidi da su oba scenarija prihvatljiva s stanovišta analize nemjerljivih troškova, s time da kod manjeg uzgoja imamo veüi pozitivni koeficijent

105

6.8 Aneks 8 PRIJEDLOG LOKACIJA ZA PODIZANJE UZGAJALIŠTA ŠKOLJKAŠA NA SZ DIJELU ZADARSKE ŽUPANIJE

Slika 4. Prijedlozi za lociranje uzgajališta školjkaša. JZ strana otoka Paga i dio Velebitskog Kanala 2

Uzgajališta površine 80 000 m za uzgoj do 250 tona dagnji ili oko 850 000 komada kamenica. U predloženim modelima 2 dva ovakva su analogna jednom od 160 000 m . 2

Uzgajališta od 7000 m za uzgoj 5o tona dagnji ili 170000 komada kamenica. Z2 zone za uzgoj školjkaša prema PPZŽ - s visokim prioritetom marikulture Z3 zona –PPZŽ- Postavljanje uzgajališta do 50 t- sukladno drugim djelatnostima Potencijalno nova Z3 zona Potencijalno uzgajalište površine 160 000 m 2

Potencijalno uzgajalište površine 80 000 m .

106

Slika 5. Prijedlozi za lociranje uzgajališta školjkaša. JZ strana otoka Paga i dio Velebitskog Kanala 2

Uzgajlišta površine 160 000 m za uzgoj do 500 tona dagnji ili oko 1700 000 komada kamenica. 2

Uzgajališta od 7000 m za uzgoj 5o tona dagnji ili 170000 komada kamenica. Podruþje uzgoja bijele ribe i školjkaša u polikulturi. Kapacitet ovisi o dizajnu polikulture i broju povlastica Z2 zone za uzgoj školjkaša prema PPZŽ - s visokim prioritetom marikulture Z3 zona –PPZŽ- Postavljanje uzgajališta do 50 t- sukladno drugim djelatnostima Potencijalno nova Z3 zona Potencijalno uzgajalište od 160 000 m

107

108

Dodatak 1: Stanje i analiza školjkarstva u Malostonskom zaljevu / Malom moru

109

110

Trenutne i planirane zone uzgoja

Slika 1 prikazuje podruþje Malostonskog zaljeva koje je predviÿeno za obavljanje djelatnosti marikulture, odnosno uzgoja školjkaša i nekoliko lokacija za uzgoj morske ribe.

Slika 1. Malostonski zaljev: trenutne i planirane zone uzgoja

Oznaþene su redom: zona a koja je tradicionalna zona uzgoja; zona b u kojoj se uzgoj razvija u zadnjih 10-tak godina; zona c koja je ovim planom previÿena za puþinski uzgoj dagnji, zona d u kojoj je neriješeno razgraniþenje izmeÿu RH i BiH. Iako je prostornim planom cijelo podruþje akvatorija Malostonskog zaljeva osim Neumskog zaljeva obilježeno kao hrvatsko podruþje, jasno je da je realna situacija drukþija, te se za podruþje koje je predmet neriješenog graniþnog pitanja ne izdaju koncesije. Na terenu je vidljivo da se u akvatoriju uz južnu obalu poluotoka Kleka u BiH obavlja uzgoj školjkaša od strane poduzetnika iz ove države. Ovo neriješeno pitanje razgraniþenja akvatorija üe znaþajno usporiti razvoj školjkarstva u spornom podruþju u obe države. To se uglavno odnosi na akvatorij koji je na slici obilježen kao zona d. Zona a je podruþje tradicionalnog uzgoja koje se ovim planom predviÿa iskljuþivo za uzgoj kamenice. U ovoj zoni se veü uzgaja oko 2000 tona dagnji, te oko 100 tona kamenica, te su uz veü vidljive posljedice na kvalitetu dagnji moguüe i druge posljedice prevelikog uzgoja kao što je veliki obraštaj. Kako se planira iskljuþivo uzgoj kamenice, þije uzgojne instalacije nisu u veüoj mjeri podložne obraštaju kao dagnje, ciljani uzgoj bi mogao biti realan. U zoni c koja obuhvaüa akvatorije opüina Ston, Janjina i Slivno predviÿa se uzgoj dagnji modernim nehaniziranim naþinom na veüim dubinama i otvorenijem moru. Dostupna površina osigurava kapacite proizvodnje od previÿenih 5000 tona/godišnje.

Analiza postojeüeg stanja

Malostonski zaljev je tradicionalno školjkarsko podruþje. Industrijski uzgoj kamenica traje od 19stoljeüa, a tijekom razdoblja 1970-1990. godine, uz sva ograniþenja socijalistiþke ekonomije, ovo podruþje je bilo meÿu najznaþajnijim europskim školjkarskim podruþjima. Slom socijalizma, domovinski rat i post-ratni problemi tranzicije potpuno su uništili proizvodnju. Ona se poþela razvijati na novim organizacijskim modelima, a veüina malih proizvoÿaþa se suoþila s problemima financiranja i trženja proizvodnje. Iako je proizvodnja do 2005. godine dostigla prijeratne razine, ona je dijelom ostala u zoni neregistrirane, a raskorak izmeÿu državnih ulaganja posebice u poštivanje EU pravila, obrazovanje, znanstvene projekte, veterinarski i sanitarni monitoring i nadzor, subvencije i pomoüi s jedne strane, te

111

povrata kroz plaüene poreze s druge strane, je znaþajan. Iako razumljiv jer se radi o strateški znaþajnom podruþju države, posebice uništenom u ratu s velikim problemom malog nataliteta i starenja populacije, ovaj raskorak može imati velike posljedice kod ulaska u EU i prijavljivanja proizvodnje i dobijanja kvota za uzgoj. Iako je školjkarstvo kao sektor u EU deficitaran, tijekom pregovora su moguüi razliþiti negativni scenariji. Stupanj planiranosti školjkarstva u Malostonskom zaljevu je dobar, gledano relativno prema druga dva spomenuta podruþja od strateškog znaþaja za razvoj školjkarstva u RH. Strateškom studijom utjecaja na okoliš marikulture iz 2003. godine, predviÿa se uzgoj do 8500 tona školjkaša u granicama rezervata. Meÿutim od izrade studije do danas nisu napravljeni nikakvi realni iskoraci u proizvodnji. Ona je ostala ista, uz stalne probleme prilagoÿavanja EU i hrvatskoj regulativi. Prilagoÿavanje ovim standardima predstavlja stalnu aktivnost, koja znaþajno ometa sve ostale aktivnosti.i odražava se u višegodišnjem stagniranju proizvodnje, te nerealiziranju niza razvojnih potencijala. TRENUTNO STANJE UZGOJA – opisano parametrima broja i površina koncesija, neiskorištenog / još uvijek slobodnog prostora za uzgoj, prostora za uzgoj predviÿen prostornim planom županije, broja izdanih povlastica za uzgoj, strukturom uzgajivaþa s obzirom na proizvodnju, broj zaposlenih i tip organizacije poslovanja, brojem i znaþajkama otpremnih centara, ostalom potrebnom infrastrukturom – je kako slijedi. Ukupno do kraja 2007. godine izdato je of MPVŠ 66 povlastica za uzgoj. Od toga su þetiri povlastice izdate trgovaþkim društvima, jedna braniteljskoj zadruzi, a sve ostale fiziþkim osobama, u statusu obrtnika. Veüina povlastica vrijedi do 2010. godine. Ukupno je izdato povlastica za uzgoj 1787 tona školjkaša. Na dan 15. prosinca 2007. ukupno je izdato povlastica za uzgoj na 450.455 m2 morske površine na prostoru rezervata Malostonski zaljev. Na nizu odobrenih koncesija ne postoje odobrene povlastice za uzgoj, a neke nisu u funkciji komercijalnog uzgoja, nego su predviÿene za znanstvena i razvojna istraživanja, te je koncesionar Sveuþilište u Dubrovniku. Od toga su koncesije za školjkaše na Bistrini 54.944 m2 i 47.180 m2 , a u uvali Bjejevica koja je predviÿena za kombinirani uzgoj 100 tona morske ribe i školjkaša 187.434 m2 . Danas je ovaj prostor uglavnom bez uzgojnih aktivnosti, ali üe poþetak uzgoja znaþajno utjecati na nosivi uzgojni kapacitet tradicionalne zone. Veüi dio koncesionara na odobrenim koncesijama još nije dobio povlastice za uzgoj, te üe s brojem izdatih novih povlastica i ukupna odobrena proizvodnja porasti. Ukupno 118 povlastica je do kraja 2007. godine upisano u registar MPVŠ. Kako je koncesionirana znatno veüa površina mora, za oþekivati je porast broja povlastica za uzgoj. Trenutno na prostoru Malostonskog zaljeva postoje þetiri otpremna centra izgraÿena na plutajuüim objektima koji uglavnom zadovoljavaju potrebe današnje organizacije i razine proizvodnje. Centri zadovoljavaju i EU i hrvatske propise što se tiþe prometa živih školjkaša, mada uz stalne potrebe dodatnih unaprijeÿenja sukladno izmjeni pojedinih pravilnika. U TIJEKU JE I IZGRADNJA MALOG PURIFIKACIJSKOG CENTRA koji kroz projekt Tehnološkog i poslovno-inovacijskog centra za marikulturu Sveuþilišta u Dubrovniku – MARIBIC financira Županija Dubrovaþko-neretvanska, a koji üe biti završen do kraja 2008. þime üe se dodatno osnažiti poþetne pozicije sektora školjkarstva u Malostonskom zaljevu pri ulasku u EU. Ovaj purifikacijski centar kapaciteta od 5 tona/dnevno nije dostatan za postojeüu proizvodnju, te üe biti više pokaznog tipa. Trenutni nedostatak infrastrukture, posebice organiziranih luka i manipulativnog prostora na kopnu predstavlja veliki problem uzgajivaþima. Zbog nepostojanja nikakvih radnih površina na kopnu, primarna manipulacija školjkašima, posebice þišüenje odvija se ili na plovilima ili plutajuüim platformama. Osim toga, zbrinjavanje otpada nije organizirano te veüina obraštajnih organizama i ljuštura školjkaša završava direktno u moru, što je naþelno zabranjeno. Otpad se mora odvajati, spremati u posebne kontejnere i odlagati na smetlišta, ili ga dalje preraÿivati u kompost. Ovakva aktivnost nije razvijena u Malostonskom zaljevu, iako neke formalne odluke o odlaganju postoje. Problematika otpada bi se definitivno riješila izgradnjom modernog distribucijskog centra.

112

Funkcija tržišta kao regulatora i promotora dugoroþnog razvitka

Glavna tržišta europske plosnate kamenice iskazuju stalan nedostatak ponude, te je svaka nova ponuda brzo prihvaüena, kao što je bio sluþaj s irskim kamenicama u Francuskoj. Postojeüi standardi kvalitete malostonske kamenice, posebice veliþina i oblik, nisu poznati na glavnim tržištima, te üe predstavljati glavni problem u poþetku izvoznih aktivnosti. Svakako üe biti potrebno napraviti vlastitu robnu marku i uvesti nove standarde proizvodnje za domaüe i inozemno tržište, barem što se tiþe veliþine, jer je oblik kamenica koje su uzgojene cementiranjem prepoznatljiv. Dodatno üe biti potrebno razviti tehnike pripreme kamenica za prodaju na udaljenim tržištima. U sluþaju dagnje, kapacitet hrvatskog tržišta je veü dosegnut postojeüom proizvodnjom. Njegov daljnji razvoj traži veüe i znaþajnije promidžbene aktivnosti na državnoj razini. Europsko tržište dagnje je dobro razvijeno, ali mu je glavno obilježje konkurencija iz cijelog svijeta, posebice što se tiþe preraÿenih dagnji. Najbolja izvozna tržišta svježih dagnji su Francuska, Belgija i Italija. Glavna prepreka uspostavljanju uspješnog izvoza dagnji u ove zemlje su mala proizvodnja, þak i u sluþaju njezinog višestrukog poveüanja, slabe veliþine indeksa koliþine mesa u ljušturi tijekom veüeg dijela godine, i udaljenost pojedinih tržišta. Najbolje potencijalno tržište je svakako talijansko tijekom ljetnih mjeseci, kada je potrošnja velika, a udaljenost od naših uzgajališta nije velika jer su veletržnice i distribucijski centri dostupni u roku od 24 sata.

Potencijalna oneþišüenja u prostoru Malostonskog zaljeva

Potencijalni zagaÿivaþi u samom prostoru zaljeva ukljuþuju: kanalizacijski ispusti svih naselja koji okružuju Malostonski zaljev, osim grada Neuma koji je prikljuþem na regionalni kanalizacijski sustav Neum-Mljet. Svo ostala naselja: Blace, Komarna, Duboka, Klek, Mali Ston, Luka, Hodlje, Stonska Duba, Brijesta, Draþe, Sreser, nemaju izgraÿen kanalizacijski sustav. Za oþekivati je da veüi dio fekalija procjeÿivanjem kroz septiþke jame u podzemlje ulazi u akvatorij. Povremeni nalazi poveüane brojnosti fekalnih koliforma u morskoj vodi se mogu pripisati baš zagaÿenju iz septiþkih jama. Sve do prikljuþena svih naselja na regionalni kanalizacijski sustav, a što se oþekuje u slijedeüih pet godina mogu se oþekivati iznenadne promjene kvalitete mora, posebice iza veüih oborina. zagaÿenje Neretve, koje može u zaljev donijeti potencijalna zagaÿivala, posebice teške metale od industrije uzvodno od Metkoviüa do Mostara. intenzivna poljoprivreda u Donjoj Neretvi, gdje se koriste veüe koliþine pesticida i herbicida. Meÿutim, za sada nema naznaka da su ribe i školjkaši u samoj delti Neretve kritiþno zagaÿeni ovim spojevima, pa se može pretpostaviti da u buduünosti neüe biti znaþajnih problema. luþka postrojenja u Ploþama, posebice naftni terminal, mogu u sluþaju veüeg incidenta predstavljati problem, posebice u sluþaju nepovoljnih vjetrova. Bez vjetrova, uslijed izlaznih površinskih strujanja naftna zagaÿenja bi bila odnešena prema otvorenom moru. Sliþno vrijedi i za brodove koji se sidre ispred Ploþa: izlazne površinske struje pridonose da svako potencijalno zagaÿivalo ili alohtoni organizam, bivaju odnešeni prema otvorenom moru. Promet brodova i þamaca samim rezervatom nije velik te ne predstavlja opasnost za školjkarstvo, osim u sluþaju izlijevanja veþih koliþina goriva. Rizik se može smanjiti osiguravanjem potrebne opreme za brzu reakciju u sluþaju ekoloških incidenata. promet kopnom, posebice cestovni promet, vrlo je gust tijekom ljetnih mjeseci, ali uslijed konfiguracije obale i nedostatka mjesta za parkiranje i odmor, ne predstavlja potencijalno znaþajan izvor zagaÿenja. Izuzetak predstavljaju cisterne s naftnim derivatima izmeÿu Ploþa i Dubrovnika. Jedan sluþaj izlijevanja cisterne u more može kratkoroþno uništiti cijelo školjkarstvo zaljeva. Izgradnjom auto-ceste bi se svi rizici znatno smanjili. veliki potencijalni problem za školjkarstvo Malostonskog zaljeva üe predstavljati planirana izgradnja Pelješkog mosta, posebice tijekom same izgradnje i sidrenja i ukopavanja nosaþa u muljeviti i glineni sloj. U more üe dospjeti ogromne koliþine þestica

113

koje mogu potpuno uništiti uzgajališta školjkaša, uslijed oblaganja škrga, potrošnje kisika, smanjenja prozirnosti i opüeg narušavanja kakvoüe mora. Iako se pažljivom gradnjom koja üe koristiti izlazne površinske struje, praüenjem poveüanja broja þestica u moru i monitoringom uzgajališta rizik može znaþajno smanjiti, potrebno je napraviti „Akcijski plan prevencije moguüih šteta“, te odrediti institucije koje üe ga provesti.

Socio-ekonomske znaþajke prostora

Prostor Malostoskog zaljeva dijele opüine: Ston, Dubrovaþko primorje, Janjina i Slivno, od kojih najveþi akvatorij pripada opüini Ston. Najznaþajnija opüina što se tiþe aktivnosti školjkarstva je Ston, koja danas predstavlja više od 90% ukupnog uzgoja. Uzgoj se odvija od uvale Kuta, preko Malog Stona, Hodilja, Dube Stonske, sve do uvale Brijesta u podruþju Malog mora. Manji dio aktivnosti se odnedavno odvija i u uvali Bistrina koja pripada opüini Dubrovaþko primorje. Opüina Janjina ima manji dio uzgoja školjkaša kao prateüu aktivnost uzgoja morskih riba na nekoliko uzgajališta, dok opüina Slivno nema razvijen uzgoj školjkaša.

6. 6.1

Prirodne znaþajke Geografsko-morfološke znaþajke prostora

Geografski pojam Malostonski zaljev obuhvaüa podruþje od uvale Kuta do spojnice rta Rat na Pelješcu i rta Rivine na kopnu. Odlukom skupštine Dubrovaþko-neretvanske županije (2002.g.) ovo je podruþje zaštiüeno i proglašeno posebnim rezervatom u moru. Po nekim znaþajkama – u prvom redu dubini i izloženosti valovima, te svime što iz toga slijedi – ovaj morski prostor se može podijeliti na tri razliþite zone: Unutarnji dio: od uvale Kuta do tjesnaca Usko, u kojem se tradicionalno odvijala proizvodnja dagnji i kamenica, a þije temeljne znaþajke su manje dubine (do 15 metara) i dobra zaštiüenost od valova i vjetra Središnji dio: od tjesnaca Usko ukljuþivo uvalu Bjejevica do linije koju okvirno þine vrh poluotoka Klek- Rep Kleka i rt Blaca na Pelješcu, a temeljena znaþajka je veüa dubina (uglavnom od 20 do 25 metara) i dobra zaštiüenost od vjetrova uslijed male širine kanala, ali veüa izloženost valovima u odnosu na unutarnji dio. Glavna prepreka bržem razvoju uzgoja üe biti rješavanje morske granice s Bosnom i Hercegovinom koja prolazi upravo ovim podruþjem, a koja može znaþajno utjecati na površine dostupne za uzgoj. Vanjski dio: koji obuhvaüa Malo more, uvalu Brijesta i obalno podruþje opüine Slivno, a þije temeljne znaþajke su veüe dubine (i do 30 metara) i izloženost valovima i vjetru. Dužina zaljeva od uvale Kuta do vanjske granice rezervata je 28 km, a najveüa je širina na spojnici luka Draþe uvala Soline 6,1 km dok je širina zaljeva na spojnici rt Rat - rt Rivine 4,5 km. Obale su u središnjem dijelu slabo razvedene, dok su vanjski i unutrašnji dijelovi vrlo razvedeni s veüim brojem velikih uvalama: Brijesta, Bijejevica, Bistrina, Kuta, Soline, Neumski akvatorij. Zaljev ima 20 otoþiüa i hridi. Ukupna dužina obale je oko 102 km, od kojih 6,5 km pripada otocima. Obale Malostonskog zaljeva su blage i kamenite, obrasle makijom, koja ponegdje doseže do razine mora. Okolna brda su strma i visoka. Uz samu obalu morsko dno je hridinasto i postupno prelazi u muljevito. Skoro 80 % površine zaljeva ima dubine izmeÿu 20 i 29 m. U krajnjem dijelu zaljeva, u uvali Kuta, dubina ne prelazi 10 m, a sliþno je i u uvali Bistrina. Najveüa dubina u Bistrini je 17,5 m dubine na mjestu gdje je locirana vrulja.

6.2

Hidrološke znaþajke5

Za zaslaÿivanje Malostonskog zaljeva, odnos unos slatke vode, važni su brojni obalni izvori manjih kapaciteta uglavnom povremenog rada vezanog za oborine i podvodni izvori ("vrulje") 5

Metodologija: prikupljanje i analiza literature o znaþajkama mora u zaljevu, ulaznih i izlaznih struja, dotjecaja slatkih voda putem izvora i rijeke Neretve, kemijske znaþajke mora s posebnim osvrtom na znaþajke važne za uzgoj školjkaša

114

koji dobivaju vodu uglavnom iz Popova polja. Najvažnije vrulje se nalaze u uvalama Kuta i Bistrina, te Neumskom akvatoriju. Nakon betoniranja i potpunog reguliranja toka Trebišnjice tijekom 1970-ih godina, mnogi su izvori prestali funkcionirati þime se izgubila njihova tradicionalna funkcija kao termoregulatora. Zimi su s nešto toplijom vodom (oko 13°C) zagrijavali, a tijekom ljeta hladili more unutarnjeg dijela zaljeva. Pored znatnog utjecaja na hidrografska svojstva Malostonskog zaljeva izvori i vrulje imali su važnu ulogu u donosu hranjivih soli. Nakon regulacije Trebišnjice prilike su se znatno izmijenile, posebno što se tiþe dotoka slatke vode i hranjivih soli. Kako više nema plavljenja Popova polja, tako je i unos hranjivih soli znaþajno smanjen, te je danas uglavnom ograniþen na unose oborinskim vodama s okolnih brda. Ovo je svakako utjecalo na produktivnost Malostonskog zaljeva, ali to nikad nije znanstveno valorizirano i procijenjeno. Današnje loše znaþajke uzgajanih dagnji su možda upravo posljedica promjena koje su napravljene prije 30-tak godina. Na sjevernoj granici rezervata izražen je utjecaj rijeke Neretve, posebice u vanjskom i središnjem dijelu Malostonskog zaljeva sve do uvale Bjejevica. Vodostaj Neretve raste od listopada i dostiže godišnji maksimum u prosincu ili sijeþnju. Drugi maksimum u proljeüe je znatno manji (ožujak ili travanj). Najmanji vodostaji su zabilježeni tijekom srpnja i kolovoza. Obilne oborine tijekom zime u podruþju sliva rijeke Neretve uvjetuju redovno visok vodostaj, þak i poplave, dok proljetni vodostaj ovisi o otapanju snijega s podruþja dinarskog masiva. Koliþina vode Neretve koja dospijeva u more koleba iz godine u godinu uslijed razlike u radu hidroenergetskog sustava na Neretvi. Ovo ima veliki utjecaja na ekološke prilike Malostonskog zaljeva, dovodeüi do nepredvidljivosti pojedinih pojava. Kako Neretva nakon izgradnje brana donosi vrlo malo nanosa (pijeska i mulja) do ušüa, tako je i donos hranjivih materija u Malostonski zaljev drastiþno smanjen, sliþno kao kod Trebišnjice. Vode Neretve su nakon ulijevanja u more na ušüu tradicionalno zakretale prema Makarskom primorju. Meÿutim nakon jakih sjeverozapadnih vjetrova, zaslaÿeni površinski sloj je dospijevao i do kraja zaljeva. Stonjani pojavu nazivaju "renj" ili "vodina". Zadnjih 5-6 godina došlo je do znaþajne eksploatacije pijeska na ušüu Neretve, uslijed þega je znaþajno promijenjen naþin ulaska voda u more, tako da danas Neretva veüim dijelom ulazi direktno prema Pelješcu, a samo manjim prema Makarskom primorju. Iako je nakon stalnih prosvjeda znanstvenika, struþnjaka i nevladinih ekoloških udruga eksploatacija pijeska prekinuta 2007. godine, posljedice su ostale, a moguüi utjecaji na ekološke znaþajke Malostonskog zaljeva i školjkarstva nisu procijenjeni niti valorizirani. Morske struje Vodeni stupac Malostonskog zaljeva se može podijeliti na dva sloja, þije debljine kolebaju tijekom godine. U gornjem sloju prevladava izlazno, a u pridnenom ulazno strujanje. Tijekom cijele godine postoji razlika u fazama strujanja izmeÿu površinskog i pridnenog strujanja za 180°. Zimi je najþešüe prisutan estuarni tip cirkulacije, tj. u površinskom sloju postoji izlazna, a u pridnenom ulazna struja. Moguüa odstupanja pojavljuju se jedino kao posljedica utjecaja vjetra iz sjevernog kvadranta. Ljeti je podjednaka vjerojatnost ulazne i izlazne struje u oba sloja. Izvori slatke vode u unutrašnjem dijelu zaljeva su uzroþnik estuarne cirkulacije zimi, a vjetrovi ljeti. Strujanje u pridnenom sloju je manje promjenljivo. Najveüe brzine zabilježene su u površinskom i pridnenom, a manje u srednjem sloju. Najþešüe godišnje brzine strujanja u površinskom i pridnenom sloju kreüu se od 10-15 cm/sek. Srednje strujanje na površini iznosi 4 cm/sek, a na dubini od 15 m 2.3 cm/sek. Temperature morske vode Temperature u Malostonskom zaljevu imaju najveüi raspon na površini (npr. na postaji Usko, temperatura koleba od 9.5oC u sijeþnju do preko 26oC u srpnju). U uvali Kuta i Bistrina su 2006. godine na površini zabilježene i temperature od 27oC! S porastom dubine godišnji raspon vrijednosti se smanjuje. Nakon zimske izotermije tijekom ožujka i travnja, zagrijavanje površine poþinje u svibnju. Od lipnja do rujna jaþe je izražena termiþka stratifikacija vodenog stupca. Površinski zagrijani sloj je tijekom ljeta izražen do dubine od oko 6 m. Hlaÿenje površinskog sloja zapoþinje u listopadu, a izotermija je uspostavljena u studenom. U razdoblju izmeÿu prosinca i travnja povremeno se javlja inverzna stratifikacija.

115

U vanjskom dijelu zaljeva površinske temperature su rijetko ispod 10 oC i iznad 23oC, radi veüih dubina vodenog stupca i izmjena vode. Za jakih zima, u plitkim dijelovima unutrašnjeg dijela zaljeva površinske temperature se mogu približiti 0 oC. Posebice hladne zime 1929/1930 i 1941/1942 su dovele do masovnog ugibanja prirodnih populacija dagnje. Zamrzavanje priobalnog mora je zabilježeno i 2001. godine. Izuzetno niske temperature mogu biti pogubne za školjkaše i ribe u uzgoju. Slanost Na profilu od Trpnja do Kuta, najmanji godišnji saliniteti zabilježeni su u površinskom sloju s vrijednostima od 15,00 psu kod Brijeste do 33,08 psu kod Trpnja. Godišnje kolebanje saliniteta od þak 22,23 psu je utvrÿeno kod Brijeste, zbog velikog utjecaja rijeke Neretve na ovaj dio zaljeva. U uvali Kuta godišnje kolebanje saliniteta je 10,90 psu. Najviši saliniteti s malim godišnjim kolebanjem su ispod 10 m dubine. Kod Sresera u prosincu, ispod 5 m dubine vrijednosti slanosti su od 38,36 do 38,83 psu, što ukazuje na utjecaj otvorenog mora u Malostonski zaljev. U tjesnacu Usko slanost morske vode jaþe varira uz površinu. Niske površinske vrijednosti manje od 35 psu indirektno dokazuju pojaþan dotok oborinskih voda i slatke vode vruljama i rijekom Neretvom. Najþešüi oborinski maksimum u ovom podruþju jest u studenom i prosincu, ali ciklonalna aktivnost u proljeüe i jesen nije rijetkost. Niske površinske slanosti zabilježene su i u lipnju, minimum od 28,31 psu. Smanjene razlike saliniteta u vodenom stupcu prisutne su za vrijeme zimske izotermije. U pridnenom sloju nikad nije zabilježena slanost manja od 36 psu. Prema vertikalnoj raspodjeli slanosti vodeni stupac se može podijeliti na dva dijela. Granica izmeÿu površinskog i pridnenog sloja najþešüe je prisutna na dubini izmeÿu 5 i 10 m. Slanost je od presudnog znaþenja za uspješno razmnožavanje školjkaša, posebice dagnje i kamenice, koje tijekom gametogeneze trebaju slanosti od 25-30 psu za njezino normalno zaokružavanje i uspješan mrijest. Loši rezultati mriješüenja kamenice i prikupljanja mlaÿi u zadnjih 5-6 godina mogu biti i rezultat poremeüaja u ciklusu snižavanja slanosti u Malostonskom zaljevu. Ovaj aspekt nije još znanstveno istražen! Prozirnost Vidljivost bijele Secchijeve ploþe 30 cm promjera koleba izmeÿu 5 i 9 m, a prosjeþno iznosi 7 m. Najmanja prozirnost zabilježena je u proljeüe (3 m), a maksimalna zimi (11 m), što se može povezati s koliþinom živih i neživih suspendiranih þestica.

6.3

Pojava zvana „seši“

Seši su iznenadna kolebanja visine mora, s vrlo kratkim vremenskim amplitudama Oni su obiþno umjerene jaþine na otvorenom moru i uz obalu, meÿutim ponekad mogu biti vrlo izraženi u dugim zaljevima, kao što su veloluþki, starigradski i malostonski. Ponekad se u samo pola sata nekoliko puta naglo podigne razina morske vode a potom spusti. Pojava se javlja obiþno krajem ljeta i u ranu jesen. Brzina struja je tada i do 3 m u sekundi! Nagla promjena nivoa mora te vrlo jaka struja mogu izazvati velike štete na uzgojnim parkovima i kavezima za uzgoj ribe; stoga ovu pojavu trema imati na umu kod projektiranja i smještaja uzgojnih instalacija, posebice u unutarnjem dijelu zaljeva. U dosadašnjem uzgoju školjkaša u Malostonskom zaljevu više puta je došlo do rušenja instalacija i velikih materijalnih šteta. Poznati su seši u jesen 1947. godine kada je zabilježeno kolebanje razine mora veüe od 2 m u vremenu od pola sata. Sliþno se dogodilo u lipnju 2003. godine u istoþnim dijelovima Malostonskog zaljeva kada su uništeni nasadi dagnji i kamenica, a štete na uzgojnim instalacijama su bile velike.

6.4

Valovi

Premda su vjetrovi (jugo, bura i maestral) u Malostonskom zaljevu vrlo jaki, zbog morfoloških karakteristika se ne formiraju veliki i jaki valovi, stoga ni obale nisu formirane djelovanjem valova. Na dnu Malostonskog zaljeva pijeska i šljunka gotovo i nema, te prevladavaju duboke naslage mulja, od desetak metara u uvali Bistrina do sedamdeset metara na mjestu gradnje buduüeg mosta „Komarna-Pelješac“.

116

6.5

Znaþajke primarne produkcije

Primarna produkcija je od kljuþnog znaþenja u strategijskom planiranju razvoja školjkarske industrije. Pojednostavljeno, mogu se planirati onoliki uzgojni kapaciteti, koliko ima hrane za predviÿene koliþine školjkaša, ne zanemarujuüi moguüi negativni utjecaj na druge organizme i na njima temeljene djelatnosti. Prema koncentraciji hranjivih soli i distribuciji frekvencije koliþine fitoplanktona, Malostonski zaljev se klasificirao kao prirodno-umjereno eutroficiran ekosustav. Lošije znaþajke proizvodnje zadnjih godina ukazuju na moguüe pogoršanje ove znaþajke. Za primarnu produkciju u moru najvažnije su hranjive soli tzv. mikronutrijenti, a to su anorganske soli dušika, fosfora i silicija. Tijekom procesa fotosinteze fitoplankton koristi otopljene hranjive soli za stvaranje nove organske tvari. Tako one ulaze u lanac ishrane od fitoplanktona preko zooplanktona do školjkaša i riba. Koncentracija hranjivih soli u akvatoriju je u direktnoj funkciji fitoplanktonske proizvodnje. Kod niskih vrijednosti hranjivih soli akvatorij je siromašan ili oligotrofan. Visoke vrijednosti hranjivih soli poveüavaju primarnu proizvodnju i podruþje postaje eutrofno. Hranjive soli dospijevaju u more: donosom s kopna, - za Malostonski zaljev važno je oborinsko ispiranje strmih litica oko zaljeva, donos vruljama i izvorima te rijekom Neretvom; biološkom razgradnjom organske tvari - aktivnošüu bakterija, heterotrofnih flagelata i cilijata i mikrometazoa – razgradnjom organske tvari oslobaÿaju se dušikovi i fosforni spojevi. Snažni utjecaj kopna na Malostonski zaljev odražava se na koncentraciju mikronutrijenata, osobito na pojavu ekstremnih vrijednosti. Meÿutim, usporeÿujuüi koncentracije mikronutrijenata u Malostonskom zaljevu s onima u otvorenom moru južnog Jadrana, ustanovljeno je, kako su u Malostonskom zaljevu koncentracije NO3 i reaktivnog silikata manje, dok su NO2, NH4 i PO4 veüe, ali statistiþki ne znaþajno. Objašnjenje je vjerojatno u brzom kruženju kako anorganske tako i organske tvari u ovom ekosustavu. Ljeti se koncentracija PO4 smanjuje istovremeno s porastom fotosintetske aktivnosti fitoplanktona, a poveüava se ponovo zimi, pojavom izotermije i miješanja vodenog stupca te aktivnošüu bakterija pri regeneraciji organske tvari. Raspon koncentracije nitrata iznosi 0.01-9.73 µmol/l. Najþešüe godišnje vrijednosti za cijeli vodeni stupac iznose 0.5-1.5 µmol NO3/l. Poveüane vrijednosti (>2 µmol NO3/l) odreÿene su u dva navrata; u veljaþi i u lipnju, u površinskom sloju. Najniže koncentracije zabilježene su u pridnenom sloju, gdje su vrijednosti najstabilnije (u svibnju i kolovozu). Raspon koncentracije nitrita iznosi 0.01-1.11 µmol/l. Najþešüe godišnje vrijednosti za cijeli vodeni stupac su 0.03-0.06 µmol/l. Poveüane koncentracije nitrita nalazimo u razdobljima kada je poveüana gustoüa populacije fitoplanktona. Raspon koncentracija iznosi 0.01-5.54 µmol/l. Poveüane koncentracije amonijaka (>2 µmol l-1) zabilježene su u proljetnom razdoblju (ožujak-lipanj) Poveüane ljetne koncentracije amonijaka mogu se povezati sa gušüim populacijama zooplanktona (kopepoda i njihovih liþinka), te njihovom pojaþanom metaboliþkom aktivnošüu. Zasiüenje morske vode kisikom poveüano je (>100%) u razdoblju kada je poveüana fotosintetska aktivnost fitoplanktona (u razdoblju od travnja do listopada). Ljeti nije zabilježeno zasiüenje kisikom manje od 80%, a u jesen i zimi, zabilježene su vrijednosti neznatno manje od 100%. U pridnenim slojevima vrijednosti nisu manje od 90 %. Godišnji prosjek za cijeli vodeni stupac iznosi 109 %, a raspon zasiüenja kisikom je 86-141 %. Najuþestalije vrijednosti su 100-120%.

6.6

Biološke znaþajke prostora6

Temeljna znaþajka akvatorija u kojem se planira školjkarstvo mora biti visoka primarna produkcija povezana s visokim koncentracijama hranjivih soli (dušiþnih, fosfatnih i silikatnih). Primarna produkcija, uglavnom fitoplanktona te u manjoj mjeri bakterioplanktona, je osnova hranidbene piramide na koju se direktno ili indirektno vežu sve životinjske skupine, od razliþitih skupina zooplanktona, razliþitih morskih beskralješnjaka, školjkaša do riba, kao gospodarski najvažnijih morskih organizama. Gospodarske djelatnosti vezane za more koje su u direktnoj kompeticiji korištenja hranidbene piramide su školjkarstvo i ribarstvo. Iako školjkaši i 6

Metodologija: analiza postojeüe znanstvene i struþne literature o biološkim znaþajkama akvatorija, s posebnim osvrtom na znaþajke koje utjeþu na ekonomiþnost školjkarske proizvodnje-obraštaj i predatorske vrste

117

ribe nisu direktni konkurenti u korištenju organizama iz hranidbene piramide, razvoj školjkarstva posebice neplaniran i stihijski direktno negativno utjeþe na ribarstvo. Za život riba je posebice važan makrozooplankton, te dio mezoplanktona posebice za prehranu liþinki i mlaÿi. Ove skupine zooplanktona se kao i školjkaši hrane fitoplanktonom, i mikrozooplanktona, uslijed þega su direktni kompetitori, posebice kod uzgoja školjkaša na plutajuüim parkovima. Poznavanje bioloških znaþajki akvatorija je stoga od presudne važnosti za integralno planiranje školjkarske industrije, posebice u podruþjima gdje je i ribarstvo razvijeno Pregledno üe biti prikazani do danas prikupljeni podaci za najvažnije skupine morskih organizama u Malostonskom zaljevu. Iako je u zadnjih 30-tak godina prikupljeno dosta podataka, koji su sintetizirani u „Studiji utjecaja na okoliš zahvata marikulture na podruþju Malostonskog zaljeva i Malog mora“ izraÿenoj 2003. godine od Instituta za ocenanografiju i ribarstvo Split-Dubrovnik, ovi podaci nisu dostatni za moderno planirane školjkarske industrije, niti mogu biti osnova izrade pravog izraþuna nosivog kapaciteta akvatorija za školjkarstvo i ribarstvo. Njihov znaþaj je u potvrdi pogodnosti Malostonskog zaljeva/Malog mora za razvoj moderne školjkarske industrije, ali za njezino integralno planiranje su manjkavi. Bakterioplankton U Malostonskom zaljevu gustoüa populacija bakterija najveüa je ljeti, a najmanja zimi. Prostorna kolebanja brojnosti bakterija i biomase fitoplanktona uglavnom se podudaraju. Gustoüa populacija slobodnih bakterija odreÿivana direktnom metodom koleba od 3.3x105 do 8.6x106 stanica / ml (u tjesnacu Usko). Maksimalni razvoj populacije zabilježen je u ožujku, a minimalan je zimi. Najþešüe vrijednosti kreüu se oko 1x106 stanica / ml. Brojnost bakteriplanktona je poveüana u površinskom sloju u razdoblju svibanj-kolovoz. Najveüe vrijednosti su utvrÿene na površini, a rjeÿe u sredini vodenog stupca ili pri dnu. Vremenska i dubinska raspodjela broja ukupnih bakterija je sliþna kao i u sluþaju slobodnih bakterija. Slobodne bakterije tijekom þitave godine dominiraju u odnosu na priþvršüene bakterije. Fitoplankton U Malostonskom zaljevu odreÿeno je ukupno 195 vrsta i nižih taksonomskih kategorija mikrofitoplanktona (stanice veüe od 20 µm). Od toga dvije svojte pripadaju silikoflagelatima, sedam kokolitoforidima, 101 dijatomejama, 84 dinoflagelatima i jedna euglenofitima. Centriþne dijatomeje su þešüe, dok je penatnih svojti samo 36. U gustoüi populacija, dijatomeje dominiraju tijekom cijele godine. Takodjer, dinoflagelati su prisutni kroz cijelu godinu, ali su brojniji u ljetnojesenskom razdoblju. Bogatstvo malostonskog zaljeva kremenjašicama jedan je od razloga uspješnog oþuvanja prirodnih populacija i uzgoja, jer su one neophodne za izgradnju ljušture. Smanjenje populacija kremenjašica koje prati smanjenje unosa silikata u akvatorij, može biti rani znak lošijih znaþajki prirodnih i uzgajanih školjkaša u buduünosti. Struktura fitoplanktonskih populacija ukazuje na stabilne uvjete tijekom cijele godine. U flornom sastavu je zastupljeno nekoliko toksiþnih i/ili potencijalno toksiþnih vrstadijatomeja (Pseudo-nitzschia spp.) i dinoflagelata (npr. Dinophysis acuta, D. fortii). Toksiþni uþinak tih vrsta na školjkaše i ljude koji ih konzumiraju nije zabilježen. Intenzivni razvoj i pojava gustih populacija mikrofitoplanktona javlja se u razdoblju od svibnja do kolovoza, ali su moguüi i u jesenskom razdoblju. Ponekad intenzivniji razvoj mikrofitoplanktona zapoþinje u ožujku, a poveüane gustoüe populacija traju tijekom proljeüa, te se ponovno bilježi u kolovozu. Na osnovi analize raspodjele uþestalosti gustoüe populacija i biomase mikrofitoplanktona, nanofitoplanktona i ukupnog fitoplanktona, Malostonski zaljev može se klasificirati kao prirodno umjereno eutroficirani ekosustav. Dosada je najþešüa biomasa fitoplanktona izražena kao koncentracija klorofila a bila od 0.5 do 1.0 Pg/l. Vertikalna raspodjela koncentracije klorofila a podudara se s raspodjelom biomase izraženom kao fitovolumen. Istraživanja IZOR-a razdoblju 2001.-2002. godine u usporedbi s prijašnjim analizama, ukazala su na niže koncentracije klorofila, a razlozi tomu mogu biti i prekapacitiranost uzgojnih podruþja moguüe se radi i o godišnjim oscilacijama.

118

Zooplankton Zooplankton se dijeli na nekoliko skupina prema veliþini: mikrozooplankton, mezozooplankton i makrozooplankton. Za prehranu školjkaša je najznaþajniji mikrozooplankton i neke skupine mezozooplanktona. U mikrozooplankton ubrajaju se zooplanktonti koji prolaze kroz planktonsku mrežu s veliþinom pora od 200 µm. Glavni predstavnici mikrozooplanktona jesu Protozoa i mali Metazoa. Mezozooplankton saþinjavaju planktonski organizmi koje zadržava planktonska mreža s veliþinom pora od 200 µm. Glavni predstavnici mezozooplanktona su Copepoda, te povremeno Cladocera i Apendicularia. Guste populacije skupine tintinina razvijaju se zimi, u veljaþi i ožujku. Maksimalni razvoj populacije je u razdoblju od ožujka do svibnja, a gušüe populacije su prisutne u dubljim slojevima (maksimum u sloju 4-6 m). Visoke vrijednosti populacije tintinina nalaze se u središnjem dijelu Malostonskog zaljeva (Malo more-Usko). Pojedini struþnjaci i znanstvenici smatraju da je upravo brojnost ove skupine presudna za visoku kakvoüu kamenice tijekom zimsko-proljetnog razdoblja, te da je osnova za visoke razine glikogena kao glavne rezervne supstance u gonadama kamenica. Mali kopepodi su dominantna skupina metazojskog mikrozooplanktona, a u Malostonskom zaljevu su najbrojniji u proljeüe i ljeti. Odrasli mali kopepodi iz rodova Oithona i Oncea su dominantni kopepodi. Ostali mikrometazoi nemaju znaþajniju ulogu u ukupnom mikrozooplanktonu. Gustoüa populacije ovih organizama poveüava se u unutrašnjem dijelu Malostonskog zaljeva. Osobito su znaþajne liþinke školjkaša koje se oslobaÿaju nakon mrijesta u podruþju uzgajališta. Makrozooplanktonti zauzimaju važno mjesto u hranidbenom lancu morskih organizama. Poznati su kao znaþajni konzumenti detritusa, nano i fitoplanktona, te mikrozooplanktona. S druge strane predstavljaju vrlo kvalitetnu hranu mnogim pelagiþkim i pridnenim ribama. Glavnina su predstavnici obalnih podruþja (mizidi, kumacei, amfipodi) koji tijekom dana borave na dnu, a u plankton se dižu samo noüu. Makrozooplankton i školjkaši su direktni kompetitori u prehrani, te je uobiþajena posljedica uzgoja školjkaša u nekom ekosustavu, znaþajno smanjenje brojnosti makrozooplantkona. Ovim se potpuno remeti prirodni lanac prehrane, posebice organizama koji se hrane makrozooplanktonom, prvenstveno nekih adultnih riba (plava riba, gavuni) te liþinka i mlaÿi svih vrsta riba. Liþinke europske plosnate kamenice (Ostrea edulis, Linnaeus (1758)), te mediteranske dagnje (Mytilus galloprovincialis, Lamarck (1819)) nazoþne su u promjenljivom broju po m3 morske vode tijekom cijele godine. Dakle ovi školjkaši u Malostonskom zaljevu se stalno mrijeste. Liþinke kamenice dominiraju u planktonu od ožujka do srpnja, dok su liþinke dagnje dominantne u kasno ljeto i jesen. Prostorno-vremenska raspodjele liþinki školjkaša u Malostonskom zaljevu je predmet monitoringa od 2000 do 2006. godine kroz razliþite projekte. Povijesni rezultati pokazuju da je 70.-tih godina prošlog stoljeüa najveüi broj liþinki kamenice bio preko 75.000 jedinki/ m3. Tijekom 80.-tih godina zabilježeno je preko 55.000 liþinka/m3 u vanjskom dijelu zaljeva. U razdoblju od 1998-2003. god. ovi brojevi su znatno niži, te je opažen maksimum u unutrašnjem dijelu zaljeva u uvali Bistrina, jedva prelazio 5000 liþinka/m3. Posebno je bila loša situacija u sezoni 2002-2003. god. kada je na svim istraživanim postajama broj liþinki tijekom mrijesta bio ispod 1000 liþinki/m3. Rezultati monitoringa u 2005. i 2006. godini pokazuju porast broja liþinka kamenice u odnosu na prošle godine. Naime 2004. god. najveüa koliþina liþinki (527 kom./m3) zabilježena je poþetkom listopada u uvali Žuronja, dok je 2006. maksimum od 1.125 kom./ m3 opažen u uvali Brijesta krajem lipnja. Unatoþ opüenito relativno malim koliþinama liþinki, treba napomenuti da je 2005. od svibnja do kolovoza broj liþinka/ m3 morske vode šest puta prelazio vrijednost od 300, za razliku od 2006. godine kad je u istom razdoblju koliþina od preko 300 kom./ m3 zabilježena devet puta, što bi takoÿer mogao biti pokazatelj laganog poveüanja reproduktivnog kapaciteta zaljeva, vezan zasigurno i dijelom za postavljene matiþne stokove kamenice. Rezultati prihvata mlaÿi u 2007-07 po podatcima pojedinih uzgajivaþa su izuzetno dobri, što može biti znak boljih rezultata u buduünosti. Poþetni monitoring liþinka u 2008. godini ukazuje na izuzetno poveüanje brojnosti liþinka u svim dijelovima zaljeva.

119

Fitobentos Bentoska flora šireg podruþja Malostonskog zaljeva je bogata. Utvrÿene su 243 alge i jedna morska cvjetnica. Glavninu bentoske flore alga saþinjavaju naselja cistozira, koje rastu na kompaktnom stjenovitom dnu do dubine 5 m. Broj bentoskih alga znatno koleba od Sresera do Uskog. U unutrašnjim dijelovima zaljeva, pogotovo u Bistrini broj vrsta je znatno smanjen, dok su u uvali Kuta alge vrlo rijetke.Visok kvocijent crvenih i smeÿih algi ukazuju da je zaljev þista priobalna zona južnog Jadrana. Pojedine vrste alga predstavljaju zadnjih godina veliki problem kao obraštaj na uzgojnim instalacijama, dovodeüi do potrebe uþestalijeg þišüenja školjkaša tijekom uzgojnog ciklusa. Zoobentos Najznaþajnija je skupina školjkaša, meÿu kojima je u Malostonskom zaljevu zabilježeno 89 vrsta. Najbrojnije su, osim uzgajanih populacija Ostrea edulis i Mytilus galloprovincialis, i školjkaši Nucula hanleyi, Tellina donacina i Abra alba. Gospodarski važne populacije pokazuju vrste kunjka, Arca noae i Modiolus barbatus na dubinama od 2 – 4 m. Zbog relativno uskog pojasa tvrde kamenite podloge u litoralu cijelog zaljeva (pridneni supstrat je muljevit), prirodne populacije uzgajanih školjkaša europske plosnate kamenice Ostrea edulis (Linnaeus, 1758) i mediteranske dagnje Mytilus galloprovincialis (Lamarck, 1819) zastupljene su gotovo iskljuþivo na umjetnim supstratima.

6.7

Ribarstvena biologija i ribarstvo

Podruþje Malostonskog zaljeva odlikuje se bogatstvom bentoske produkcije i znaþajnim brojem vrsta riba, rakova i glavonožaca. Analize koüarskih lovina ukazuju na 41 vrstu riba, 6 vrsta glavonožaca i 2 vrste rakova. U ulovu se posebno istiþu gospodarski zanimljive vrste: arbun (Pagellus erythrinus), trlja blatarica (Mullus barbatus), osliü (Merluccius merluccius), bukva (Boops boops), i tragalj (Spicara maena), i gambor (Penaeus kerathuris). Poseban aspekt ribarstva predstavljaju mjesta mriještenja i života ranih liþinaþkih stadija. Tako je u ovom podruþju zabilježeno 13 vrsta riba u liþinaþkom i 17 vrsta u stadiju mlaÿi. U planktonu dominiraju jaja i liþinke inüuna, vuþiüa i šnjura. Riblja su jaja najbrojnija u srpnju (54,8% od godišnjeg broja). Od potencijalnih predatora školjkaša (komarþa, šarag, ovþica) zabilježena je mlaÿ svega triju vrsta, iako je samo mlaÿ komarþe brojna. Na ušüu Neretve mlaÿ i 2 i 3-godišnje komarþe i ovþice se love u veüim koliþinama mrežama popunicama i udicama, a u lovinama mrežom potegaþom tijekom razdoblja novaþenja (ljeto-jesen) izrazito dominira u lagunarnim ekosustavima. Ribarstvo predstavlja znaþajnu djelatnost na užem i širem podruþju zone predviÿene za školjkarstvo, a njegov gospodarski znaþaj je sliþan znaþaju školjkarstva. ýesta je fiziþka kompeticija za prostor izmeÿu ribara i uzgajivaþa, a kako je ulazak ribara u koncesije ograniþen zakonom, mogu se oþekivati i potencijalni sukobi interesa u sluþaju strožeg nadzora.

7 7.1

Potencijalni štetni organizmi i spojevi Fekalne bakterije

Iz rezultata sanitarno bakterioloških analiza vidljivo je da Malostonski zaljev nije ugrožen fekalnim otpadnim vodama prema postojeüim kriterijima za vrednovanje voda. Naÿeno je maksimalno 38-72 ukupna koliforma i 0-3 fekalna koliforma/100 ml. Meÿutim posljednjih godina zabilježeno je trenutaþno ekscesno poveüanje fekalnih bakterija u podruþju intenzivnog uzgoja školjkaša (npr. u Bistrini i oko Otoka Života). Sanitarna kvaliteta mora zadovoljava, ali su koncentracije ukupnih koliforma, iako minimalno, povremeno iznad dozvoljenih vrijednosti za I. kategoriju mora.

7.2

Teški metali

analizirano podruþje može se okarakterizirati kao izuzetno þisto. Koncentracija teških metala u sedimentu su poveüane, ali još uvijek u okviru vrijednosti karakteristiþnih za obalne vode prve kategorije. Prema novijim istraživanjima teških metala u sedimentu kod Luke Ploþe vrijednosti se kreüu u okviru sredozemnih vrijednosti. Recentna analiza školjkaša novijim metodama obavljena u ýeškoj, na nekoliko vrsta školjkaša iz Malostonskog zaljeva i ušüa Neretve ukazala su na vrlo niske koncentracije teških metala, pesticida i herbicida u mesu školjkaša.

7.3

Fitotoksini

Do danas je u svijetu poznato oko 80 toksiþnih i potencijalno toksiþnih fitoplanktonskih vrsta od kojih 20-tak obitava u Jadranu. Veüinom su to pripadnici skupine dinoflagelata (rodovi: Dinophysis, Gymnodinium, Prorocentrum, Alexandrium, Gyrodinium, Lingulodinium i Gonyaulax) te manjim dijelom pripadnici iz skupine dijatomeja (Pseudo-nitzchia). Tipove toksiþnosti dijelimo prema svojstvima proizvedenih toksina odnosno prema simptomima koje izazivaju (vidi 1) Tablica 1. Vrste trovanja školjkašima, uzroþnici i simptomi

VRSTA TROVANJA UZROýNICI I SIMPTOMI DSP (Dijaretiþko trovanje školjkašima - uzroþnici su pripadnici dinoflagelata iz rodova Dinophysis i Prorocentrum, tipiþni Diarrethic Shellfish Poisoning) simptomi su muþnina, povraüanje, proljev, znojenje, bol u trbuhu, poznato je i kancerogeno djelovanje (rak želuca) PSP (Paralitiþko trovanje školjkašima - uzroþnici su pripadnici dinoflagelata iz rodova: Alexandrium, Gymnodinium, Paralytic Shellfish Poisoning) Pyrodinium, karakteristiþni simptomi su ukoþenost i trnci u pojedinim djelovima tijela, mišiüna obamrlost, gubitak ravnoteže i u težim sluþajevima paraliza dišnog sustava i smrt ASP (Amnezijsko trovanje školjkašima uzroþnici su pripadnici dijetomeja, roda Pseudo-nitzschia, karakteristiþni simptomi su - Amnestic Shellfish Poisoning) muþnina, povraüanje, grþevi u trbuhu, vrtoglavice, halucinacije, kratkoroþni gubitak pamüenja NSP (Neurotoksiþno trovanje uzroþnik je dinoflagelat Gymnodinium breve. Simptomi su pareza usana i jezika, školjkašima - Neurotoxic Shellfish gubitak okusa, usporen puls, osjeüaj hladnoüe i topline, proljev Poisoning), AZA (Azaspiracidno trovanje uzroþnik je dinoflagelat Protoperidinium crassipes, koji je do ovog otkriüa smatran školjkašima - Azaspiracids poisoning) bezopasnim. Simptomi su sliþni kao i kod DSP trovanja: muþnina, proljev, grþevi u stomaku, povraüanje, ali su analize pokazale da azaspiracidi dodatno ošteüuju jetru, gusteraþu, slezenu, probavni trakt te T i B limfocite VSP (Venerupinsko trovanje školjkaša povezano je s cvjetanjem dinoflagelata Prorocentrum minimum, kemijski sastav još - Venerupin Shellfish Poisoning) nije toþno odreÿen.

Prisustvo toksiþnog fitoplanktona može potpuno uništiti uzgojnu sezonu, te potpuno onemoguüiti uzgoj na pojedinim podruþjima. Dobar primjer je Norveška koja je planirala veliki uzgoj dagnje i kamenice, ali se uslijed stalne prisutnosti toksiþnog fitoplanktona na velikom dijelu obale ovaj plan slabo realizira. Uzduž istoþno-jadranske obale do danas nisu zabilježene kritiþne brojnosti toksiþnih vrsta.

Potencijalna oneþišüenja u prostoru

121

zagaÿenje Neretve, koje može u zaljev donijeti potencijalna zagaÿivala, posebice teške metale od industrije uzvodno od Metkoviüa do Mostara. intenzivna poljoprivreda u Donjoj Neretvi, gdje se koriste veüe koliþine pesticida i herbicida. Meÿutim, za sada nema naznaka da su ribe i školjkaši u samoj delti Neretve kritiþno zagaÿeni ovim spojevima, pa se može pretpostaviti da u buduünosti neüe biti znaþajnih problema. luþka postrojenja u Ploþama, posebice naftni terminal, mogu u sluþaju veüeg incidenta predstavljati problem, posebice u sluþaju nepovoljnih vjetrova. Bez vjetrova, uslijed izlaznih površinskih strujanja naftna zagaÿenja bi bila odnešena prema otvorenom moru. Sliþno vrijedi i za brodove koji se sidre ispred Ploþa: izlazne površinske struje pridonose da svako potencijalno zagaÿivalo ili alohtoni organizam, bivaju odnešeni prema otvorenom moru. Promet brodova i þamaca samim rezervatom nije velik te ne predstavlja opasnost za školjkarstvo, osim u sluþaju izlijevanja veþih koliþina goriva. Rizik se može smanjiti osiguravanjem potrebne opreme za brzu reakciju u sluþaju ekoloških incidenata. promet kopnom, posebice cestovni promet, vrlo je gust tijekom ljetnih mjeseci, ali uslijed konfiguracije obale i nedostatka mjesta za parkiranje i odmor, ne predstavlja potencijalno znaþajan izvor zagaÿenja. Izuzetak predstavljaju cisterne s naftnim derivatima izmeÿu Ploþa i Dubrovnika. Jedan sluþaj izlijevanja cisterne u more može kratkoroþno uništiti cijelo školjkarstvo zaljeva. Izgradnjom auto-ceste bi se svi rizici znatno smanjili. veliki potencijalni problem za školjkarstvo Malostonskog zaljeva üe predstavljati planirana izgradnja Pelješkog mosta, posebice tijekom same izgradnje i sidrenja i ukopavanja nosaþa u muljeviti i glineni sloj. U more üe dospjeti ogromne koliþine þestica koje mogu potpuno uništiti uzgajališta školjkaša, uslijed oblaganja škrga, potrošnje kisika, smanjenja prozirnosti i opüeg narušavanja kakvoüe mora. Iako se pažljivom gradnjom koja üe koristiti izlazne površinske struje, praüenjem poveüanja broja þestica u moru i monitoringom uzgajališta rizik može znaþajno smanjiti, potrebno je napraviti „Akcijski plan prevencije moguüih šteta“, te odrediti institucije koje üe ga provesti.

Socio-ekonomske znaþajke prostora

10. Demografska struktura opüina koje gravitiraju podruþju uzgoja školjkaša Po popisu stanovništva iz 2001. godine na prostoru koje gravitira podruþju uzgoja školjkaša i koje ima moguünosti za aktivno bavljenje ovom djelatnošüu, živi ukupno 7.492 stanovnika, od þega je radno sposobno 4.116. Najveüa zastupljenost zaposlenosti u podruþju sektora marikulture je u opüinama Ston i nešto manje Dubrovaþko primorje. U opüini Slivno se nitko ne bavi školjkarstvom kao djelatnošüu. Opüina Ston je najznaþajnija po udjelu stanovništva koje se bavi školjkarstvom. Meÿutim kako je ono obiteljsko-obrtniþkog tipa teško je procijeniti realan broj ljudi koji se bave i žive od školjkarstva kao glavne djelatnosti. Tablica 2 daje demografske podatke za opüine Dubrovaþko primorje, Janjina, Ston i Slivno. S obzirom da bi realno ostvariv plan razvoja školjkarstva (npr. onaj predlagan ovim dokumentom) direktno i indirektno mogao u slijedeüih desetak godina zaposliti do 300 ljudi, iz tablice je vidljivo da za takav razvoj postoji dovoljno radne snage, i u postojeüem radnom kontigentu, ali i u dijelu populacije do 19 godina starosti. Osim toga, na Sveuþilištu u Dubrovniku se obrazuje trenutno oko 50-tak kadrova za planirani razvoj marikulture, što zadovoljava potrebe planiranog razvoja.

122

Tablica 2. Popis stanovništa iz 2001. godine za opüine Dubrovaþko primorje, Janjina, Ston i Slivno. 0-19 Radni kontingent: žene (1560 i više Prosjeþna Indeks Ukupno godina 59), muškarci (15-64) godina starost starenja Dubrovaþko 2.216 462 1.203 741 44,3 160,4 primorje Janjina 593 72 307 262 51,3 363,9 Slivno 2.078 518 1.180 566 40,9 109,3 Ston 2.605 641 1.426 771 42,1 120,3

123

124

Dodatak 2: Stanje i analiza školjkarstva u ušüu rijeke Krke

125

126

Povijest uzgoj školjkaša u ušüu rijeke Krke

Nalazi ljuštura školjkaša u neolitskoj naseobini na Danilu Bitinju, kod Šibenika, ukazuju na þinjenicu da su se školjkaši na šibenskom podruþju od pretpovijesti koristili u prehrani. Prve pisane podatke o školjkašima šibenskog podruþja podario nam je veliki šibenski humanista Juraj Šižgoriü u svom djelu: “De situ Illyriae et Civitate Sibenici a. 1487.” u kojem, zbog osebujnog okusa, spominje "dalmatinsku kamenicu" (“Ostrea Dalmatico nimium saturata liquore”) iz šibenskog kanala. Dagnje i kamenice na prirodnim rastilištima šibenskog akvatorija spominje i talijanski zoolog C. Marchesetti u svom djelu: “La pesca lungo le coste orientali dell'Adria” iz 1882. godine. Poþetkom dvadesetog stoljeüa za razvoj akvakulture (uzgoj kamenica) u šibenskom akvatoriju zalaže se naduþitelj Vinko Belamariü, amater i ljubitelj ribarstva, u svojoj knjizi “Priruþnik za ribare, ljubitelje ribarstva i ribarskog obrta” iz 1909. godine. Belamariü posebni akcent stavlja na oþuvanje þistih uvala za uspješan uzgoj kamenica. U izuzetno produktivnim boüatim vodama ušüa rijeke Krke izlov prirodnih populacija školjkaša tradicionalna je djelatnost, no na razvoj akvakulture, od vizionarskih rijeþi V. Belamariüa, trebalo je þekati sedam desetljeüa. Prva istraživanja kontroliranog uzgoja dagnji (Mytilus galloprovincialis) u ušüu rijeke Krke zapoþela su 1980. godine. Rezultati istraživanja potaknuli su 1983. godine postavljanje prva dva privatna uzgajališta s moguünošüu godišnje proizvodnje oko 100 tona. U razdoblju od 1984. do 1989. godine zapoþela su istraživanja moguünosti kontroliranog uzgoja jakovske kapice (Pecten jacobaeus) i male kapice (Chlamys varia). Istraživanja su ukazala na realne moguünosti njihovog komercijalnog uzgoja i rezultirala su razvojem tehnologija njihovog kontroliranog uzgoja u ušüu rijeke Krke.

Prostorno planiranje marikulture/akvakulture

Šibensko-kninska županija zbog svog položaja i obilježja ima izuzetne komparativne prednosti u razvoju turistiþkog i pomorskog gospodarstva, ukljuþujuüi i marikulturu.

2.1

Prostorni plan Šibensko-kninske županije

Prostorni plan Šibensko-kninske županiju izmeÿu ostalog kao jedan od opüih ciljeva prostornog razvoja i ureÿenja Šibensko-kninske županije navodi i selektivni razvoj marikulture u skladu s ostalim korisnicima prostora, a naroþito u sprezi s turistiþkim gospodarstvom. Lokaliteti pogodni za uzgoj riba, rakova i školjkaša kategorizirani su prema salinitetu vode u: 1) lokaliteti pogodni za uzgoj morskih organizama (marikultura) i 2) lokaliteti pogodni za uzgoj slatkovodnih organizama (akvakultura). Prema moguüem kapacitetu uzgoja podijeljeni su u 3 kategorije: 1) lokalitet manjeg kapaciteta – uzgoj do 50 tona godišnje; 2) lokalitet srednjeg kapaciteta – uzgoj 50-200 tona godišnje i 3) lokalitet veüeg kapaciteta preko 200 tona godišnje. Uzgoj riba i školjkaša u vrijeme izrade PP Županije 2002. odvijao se na 27 lokaliteta, ukupne površine 123.939 m2, a razvoj marikulture predviÿen je na novih 24 lokaliteta. PP takoÿer, prema prirodnim obilježjima, razvijenosti infrastrukture, kompetecijskim ograniþenjima (podmorski ispusti naselja i industrijskih kapaciteta, marine, hoteli, podmorski kablovi i dr.), navodi i odreÿene potencijalno povoljne zone koje se namjenjuju za potrebe razvoja uzgoja kao inicijalna mjesta razvoja marikulture temeljem posebno izraÿene Studije razvitka akvakulture na podruþju Šibensko-kninske županije, II dio. U PP Šibensko-kninske županije, u interesu zaštite okoliša od negativnog utjecaja marikulture uslijed samozagaÿenja i vjerojatnosti prenošenja bolesti, odreÿeni su naþelni standardi minimalnog razmaka izmeÿu pojedinih uzgajališta školjkaša: a) 1000 m izmeÿu uzgajališta školjkaša i hotela ili sliþnih objekata; b) 800 m izmeÿu uzgajališta školjkaša i naselja; c) 400 m izmeÿu uzgajališta školjkaša i kolonije ptica i d) 300 m izmeÿu uzgajališta školjkaša i ribolovnog podruþja. Naveden su i maksimalne koliþine uzgoja školjkaša: a) 70 t/godišnje za dagnje na površini od 3000 m2 i 8 t/godišnje za kamenice na površini od 2400 m2.

127

PP je odreÿeno da se u zoni u kojoj se namjerava smjestiti više uzgajališta riba ili školjkaša u nizu, koji pojedinaþno ne prelaze kapacitete za koje je propisana izrada procjene utjecaja na okoliš, za zonu u cijelosti (za ukupni kapacitet lokaliteta/zone) treba izraditi procjena utjecaja na okoliš. Takoÿer, se navodi potreba izrade Programa razvoja marikulture Županije, u kojem üe se istražiti potencijalna podruþja za marikulturu, kao i moguünosti utvrÿivanja novih zona za marikulturu, potrebnih za provedbu PP, a koji üe biti prihvaüeni od strane Županijske skupštine. Programom se mora obraditi: a) površine potrebne za smještaj marikulture, ukupne potencijalne kapacitete po lokalitetima, utjecaje na ostale namjene u širem podruþju s detaljnom prostornoplanskom valorizacijom potencijalnih lokaliteta te gospodarske uþinke za Županiju.

2.2

Prostorni plan ureÿenja Grada Šibenika

Prostorni plan ureÿenja Grada Šibenika meÿu relevantnim gospodarskim aktivnostima navodi i akvakulturu, koja se zadnjih dvadesetak godina razvila u ušüu rijeke Krke uzvodno od Šibenika. No konstatira se da su prirodne moguünosti akvakulture nedovoljno iskorištene i ispod proizvodnih moguünosti djelatnosti, te ih je potrebno i dalje razvijati jer se zadnjih godina smanjuje koliþina ulovljene ribe, te se poveüanje koliþine i kvalitete može osigurati samo kontroliranim uzgojem. Posebno se istiþu otoci na kojima se zbog, ograniþene prostorne moguünosti za poljoprivrednu djelatnost, intenzivirati marikultura (uzgoj školjkaša, riba..) i poticati razvitak preraÿivaþkih kapaciteta. Takoÿer, istiþe da je za intenzivniji razvoj akvakulture u ušüu rijeke Krke potrebno izraditi Studije utjecaja na okoliš, a djelatnost se ne smije dozvoliti: a) na plovnom putu (ukljuþivo cijeli kanal sv. Ante); b) na manevarskom prostoru brodova koji uplovljavaju (za sve operativne obale); c) u neposrednoj blizini buduüeg kanalizacijskog ispusta; d) na mjestima gdje su položene vodovodne cijevi; e) gdje su kupališta, rekreacijske zone (šport na vodi) i drugi turistiþki sadržaji; f) gdje je tradicionalni ribolov i g) gdje su predviÿene podvodne aktivnosti. PPUG Šibenika navodi da se za nove lokacije za smještaj uzgajališta školjkaša mogu dopustiti uz uvjet da se, osim bioloških parametara, treba ispitati i moguünost smještaja prateüih sadržaja na kopnu, moguünost izgradnje potrebne infrastrukture, a posebnu pozornost, prilikom zauzimanja vodenog prostora za akvakulturne djelatnosti treba posvetiti pristupu kopnu. PPUG Šibenika odreÿene su zone povoljne za razvoj uzgoja ribe i školjaka kao inicijalna mjesta razvoja marikulture: a) ušüe rijeke Krke – Prukljanski tjesnac, ukupne površine 24.000 m2 s potencijalnim uzgojem riba od 400 t, ušüe rijeke Krke (od Šarine drage do Martinske), ukupne površine 21.000 m2 s potencijalnim uzgojem riba od 210 t i ušüe rijeke Krke, ukupne površine 90.000 m2 s potencijalnim uzgojem školjkaša od 2.100 t. Uzgoj riba i školjkaša u vrijeme izrade PPUG Šibenika 2003. odvijao se na 20 lokaliteta, ukupne površine 80.262 m2. Od toga u ušüu rijeke Krke uzgoj školjkaša odvijao se na 17 lokaliteta, ukupne površine 75.962 m2, uzgoj ribe na 1 lokalitetu površine 2.500 m2. Odredbama za provoÿenje PPUG Šibenika gospodarske djelatnosti marikulture smještene su unutar akvatorija, odnosno graÿevina za primarni tretman školjkaša koje se uzgajaju na podruþjima planiranim za marikulturu u izdvojenom graÿevinskom podruþju. Uvjeti smještaja, ureÿenja i korištenja lokacija za akvakulturu u ušüu rijeke Krke mogu se utvrditi tek po izraÿenim studijama utjecaja na okoliš kojima üe se cjelovito obuhvatiti podruþja: a) od kanala sv. Ante do Šibenskog mosta; b) od Šibenskog mosta do ulaza u kanal Sv. Josipa i c) kanal Sv. Josipa do ulaza u Prukljansko jezero. Osim navedenih podruþja smještaj zona za marikulturu moguü je i na drugim podruþjima koja zadovoljavaju zahtjevima uzgoja, osim: a) na plovnim putovima; b) na podruþjima posebne namjene; c) u zaštiüenim podruþjima i podruþjima koja se Planom predlažu za zaštitu; d) na oneþišüenim podruþjima; e) na prostorima veüe gospodarske važnosti i intenzivne rekreacijske aktivnosti i f) na podruþjima s nepovoljnim utjecajem na marikulturu (ispust otpadnih voda i sl.). Potencijalna podruþja za akvakultutu kao i nove zone koje mogu udovoljiti uvjetima uzgoja trebaju se utvrdit na temelju Programa razvoja marikulture Županije. PPUG Šibenika odreÿeno je, radi oþuvanja okoliša za potrebe akvakulture, obveza provoÿenja istraživanja: a) stalne kontrole kakvoüe vode i mora; b) prirodnih pojava koje utjeþu na uzgoj; c) utvrÿivanje zagaÿenja koja dolaze od priobalja; d) dotoka hranjivih tvari koje dolaze od priobalja ili od uzgajališta; e) zdravstvenog stanja slobodno živuüih riba i školjkaša i f) stalne kontrole kakvoüe uzgajanih organizama. 128

U Prostornom planu ureÿenja Grada Šibenika: izmjene i dopune iz 2007. u odredbama za provoÿenje u þlanku 46. navodi se da se na svim postojeüim zonama i lokalitetima može nastaviti s djelatnošüu marikulture u skladu sa svim odredbama Plana te je moguüe poveüati kapacitet uzgoja odnosno površinu obuhvata, ukoliko se praüenjem stanja okoliša na lokaciji dokaže da nema negativnog utjecaja na kvalitetu mora i morskog dna i u skladu s posebnim propisom. U suprotnom je potrebno provesti procjenu utjecaja na okoliš kojom üe se utvrditi i maksimalni kapacitet lokacije. U þlanku 47. navodi se da je unutar zone ušüa rijeke Krke, koja zauzima prostor nizvodno od Prukljanskog jezera do linije Martinska-TEF, uz postojeüe pojedinaþne lokalitete, moguü smještaj i novih pojedinaþnih lokacija, temeljem Studije utjecaja na okoliš i struþnom podlogom za izdavanje lokacijske dozvole, ali tako da se obala saþuva u izvornom obliku te se ne dozvoljava nikakva gradnja. U istom þlanku odreÿeno je da se na podruþju Martinske planira se smještaj otpremno-depuracijskog centra za školjke. Maksimalna površina centra ne može biti veüa od 4000 m2, a osnovna graÿevina mora biti smještena najmanje 70 m od obalne linije mora.

2.3

Stanje akvakulture na dan 31. 12. 2007. godine

Do 31.12.2007. godine na temelju þlanka 20. stavka 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine”, broj 158/03 i 141/06 i þlanka 45. Statuta Šibensko-kninske županije (Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije”, broj 8/07), Županijsko poglavarstvo Šibenskokninske županije donijele o odluku o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu uzgoja školjkaša u zoni ušüa rijeke Krke za 38 uzgojnih polja, ukupne površine 180.839 m2 s potencijalnim uzgojem školjkaša od 2.000 t. Temeljem struþne podloge ostalo je slobodno ili nije proveden natjeþaj za 17 uzgojnih polja s potencijalnim ugojem školjkaša od 850 t. Postojeüe koncesije za uzgoj školjkaša u ušüu rijeke Krke

Br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Koncesija Vesna Alviž, vl. Obrta Karmelina Bosniü, vl. Obrta Marko ûoran, vl. Obrta DAR MORA d.o.o. / J. Vranjiü Boris Grþiü, vl. Obrta Ivica Vranjiü, prof. ribar Zoran Marenci, vl. Obrta MYTILUS d.o.o. MYTILUS d.o.o. Siniša Pauk, prof. ribar Dušan Preleviü, prf. Ribar Valter Štrkalj, prof. ribar

Lokacija / polje Ušüe rijeke Krke - Š29, Š30 Ušüe rijeke Krke - Š19, Š20 Ušüe rijeke Krke - Š35 Ušüe rijeke Krke - Š52 Ušüe rijeke Krke - Š13, Š14 Ušüe rijeke Krke - Š1,Š2, Š50, Š51 Ušüe rijeke Krke - Š17, Š18 Ušüe rijeke Krke - Š46, Š47, Š48, Š49 Ušüe rijeke Krke - Š33, Š34 Ušüe rijeke Krke - Š3, Š4, Š5, Š6 Ušüe rijeke Krke - Š38, Š39 Ušüe rijeke Krke - Š7, Š8, Š9, Š10 Ušüe rijeke Krke - Š23, Š24, Š40, Š41, 13 Tomislav Travþiü, vl. Obrta Š42, Š43 14 Stipe Vukiþeviü Devota, vl. obrta Ušüe rijeke Krke - Š11, Š12 15 Josipa Iviü, vl. Obrta Ušüe rijeke Krke - Š15, Š16 Ukupno 40 polja

Površina Kapacitet m2 tona 9.099 100 7.184 100 3.180 50 4.370 50 12.511 100 16.364 200 11.659 100 19.646 200 8.957 100 15.493 200 9.499 100 14.154 200 28.977 10.469 9.277 180.839

300 100 100 2.000

Uzgojno podruþje namijenjeno razvoju akvakulturu unutar kojeg je dozvoljeno postavljanje naprava i opreme za uzgoj školjkaša zoni ušüa rijeke Krke podruþje je lijeve i desne obale rijeke Krke od Prukljanskog jezera nizvodno do spojnice linija zona bivšeg TEF - Martinska. Polja za uzgoj odreÿena su: odredbama prostornih planova (Prostorni plan županije i Prostorni plan ureÿenja Grada Šibenika): minimalne udaljenosti od obale, minimalne dubine mora;

129

zahtjevi luþke kapetanije: plovni put, pristup na obalu u uvali Malinica; izdane koncesije i postavljena uzgojna polja; drugi korisnici - veslaþka staza; graÿevine infrastrukture u koritu rijeke Krke.

Trenutni položaj uzgajališta u ušüu rijeke Krke nije u skladu s kriterijima odreÿenim Studijom utjecaja na okoliš za objekte akvakulture u zoni ušüa rijeke Krke“ (Institut Ruÿer Boškoviü, Zagreb, 2004.) i Struþnom podlogom za lokacijsku dozvolu – Postavljanje naprava i opreme za uzgoj školjkaša i riba u zoni ušüa rijeke Krke (URBING, Zagreb, 2006.) te se moraju izmjestiti unutar uzgojnih polja koja su odreÿena koordinatama, dimenzijama i ucrtanim pozicijama polja. Takoÿer, ne zadovoljavaju propisane uvjete da instalacije za uzgoj moraju biti udaljene najmanje od 15 m od obale i da se uzgojna instalacija oblikom, veliþinom i bojom uklapa u okoliš (u jednom polju plutaþe moraju biti iste boje). Stoga üe se postojeüe naprave i oprema za uzgoj školjaka koje su postavljene obali bliže od 15 m morati izmjestiti na udaljenost min. 15 m od obale. Plutajuüe uzgojne linije nisu oznaþene propisanom signalizacijom nadležne luþke vlasti, niti je zona zahvata mora obilježena (na kopnu i u moru) kao podruþje za proizvodnju hrane. Broj izdanih povlastica za uzgoj MPŠVGD u razdoblju od 2003. do 2007. godine izdalo je 12 povlastica za uzgoj školjkaša u ušüu rijeke Krke s prijavljenom proizvodnjom od 400 t dagnji. Kako je u 2007. godini proveden novi natjeþaj za dodjelu koncesije za uzgoj školjkaša, ni jedan uzgajivaþ nije obnovio povlasticu te dana 15. prosinca 2007. uvjetno nije postojao niti jedan legalni koncesionar. Povlastice koncesionara za uzgoj školjkaša u ušüu rijeke Krke 2003./07. Br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Koncesija / br. Povlastice Vesna Alviž / 173 Karmelina Bosniü / 34 Boris Grþiü / 298 Zoran Marenci / 294 Ante Bašiü / 249 MYTILUS d.o.o. / 102 Siniša Pauk / 295 Dušan Preleviü / 300 Valter Štrkalj / 253 Tomislav Travþiü / 10 Tomislav Travþiü / 9 Stipe Vukiþeviü Devota / 177 UKUPNO

Lokacija / Red. br. upisa u MPŠVG Kapacitet / t Vrijdedi do Prukljanski tjesnac / 138 45 10.07. 2007. JI od rta Smišnjak / 180 50 11.08.2007. Uvala Kamiþak / 107 25 14.08.2007. S od rta Nova Pošta / 141 48 11.08.2007. Uvala Nova pošta / 144 15 08.08.2007. Uvala Strmica / 239 45 01.09.2007. Uvala Plavalište / 142 30 08.08.2007. Rt Velika Kapela / 130 25 08.08.2007. S od uvale Plavalište / 143 45 11.08.2007. Uvala Jažina / 155 30 14.08.2007. J od uvale Peüina / 156 30 14.08.2007. Rt Arasovo / 129 12 08.08.2007. 400

Struktura uzgajivaþa s obzirom na proizvodnju, broj zaposlenih i tip organizacije poslovanja Koncesije su dodijeljene þetrnaestorici koncesionara, od koji su: 8 obrtnici s ukupnom površinom od 92.356 m2 (51,1%) i potencijalnom proizvodnjom od 950 t (47,5%), 4 profesionalni ribari s ukupnom površinom od 55.510 m2 (30,7%) i potencijalnom proizvodnjom od 700 t (35%), te 2 dioniþko društvo s ukupnom površinom od 32.973 m2 (18,2%) i potencijalnom proizvodnjom od 350 t (17,5%).

130

Struktura koncesionara po organizaciji poslovanja

Obrtnik

Profesionalni ribar

Dioniþko društvo

Površina (%) i potencijalna proizvodnja dagnji (%) prema strukturi koncesionara i po organizaciji poslovanja Površina Proizvodnja

60 47,5

17,5

51 30,7

20 0 Obrtnik

Profesionalni ribar

Proizvodnja

18,2

Dioniþko društvo

Površina

Prema provedenoj anketi (2008.) koncesionari danas proizvode 507,5 t, od þega 342 t konzumnih dagnji i 165,6 t mlaÿi te 15.000 tisuüa kamenica. Na ukupno koncesioniranih 38 uzgojnih polja, ukupne površine 180.839 m2 s potencijalnim uzgojem školjkaša od 2.000 t, trenutno se proizvodi 25,4% od potencijalne proizvodnje uzmemo li u razmatranje proizvodnju mlaÿi i konzumnih školjkaša, a svega 17,1% konzumnih dagnji. Proizvodnju ostvaruje 17 zaposlenika, što je oko 30 t godišnje po zaposlenom.

131

Struktura uzgajivaþa prema godišnjoj proizvodnji, potencijalnoj moguünosti i broju zaposlenika (anketa)

Br.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Koncesionar Vesna Alviž, v,l. obrta Karmelina Bosniü, vl. obrta Marko ûoran, vl. obrta DAR MORA d.o.o. Boris Grþiü, vl. obrta Ivica Vranjiü, prof. ribar Zoran Marenci, vl. obrta MYTILUS d.o.o. MYTILUS d.o.o. Siniša Pauk, prof. ribar Dušan Preleviü, prf. Ribar Valter Štrkalj, prof. ribar Tomislav Travþiü, vl. Obrta Stipe Vukiþeviü Devota, vl. obrta Josipa Iviü, vl. Obrta UKUPNO

Površina/ Kapacitet / m2 t Proizvodnja / t Broj zaposlenih 9.099 100 U 17 (K 10 M 7) 1 7.184 100 U 12 (K10 M2) 1 3.180 50 U 40 (K 30 M 10) 1 4.370 50 U 14 (K 10 M 4) 1 12.511 100 U 22 (K 12 M 10) 1 16.364 200 U 37, 5 (K 25 M 12,5) 1 11.659 100 U 25 (K 15 M 10) 1 19.646 200 U 120 (K 80 M 40) 3 8.957 100 15.493 200 U 37,5 (K 25 M 12,5) 1 9.499 100 U 40 (K 25 M 15) 2 14.154 200 U 37,5 (K 25 M 12,5) 1 28.977 300 U 40 (K 30 M10) 1 10.469 100 U 25 (K 15 M 10) 1 9.277 100 U 40 (K 30 M10) 1 U 507,5 (K 342 M 180.839 2.000 17 165,5)

Napomena: K = konzumna dagnja; M = mlaÿ ; U = ukupna proizvodnja Potencijalna proizvodnja po ugovoru, prema povlastici i prijavljena u anketi Br. Koncesionar

Površina/m2 Ugovor / t

Povlastica / t Proizvodnja / t

Vesna Alviž, vl. Obrta

9.099

100

Karmelina Bosniü, vl. Obrta

7.184

100

Marko ûoran, vl. Obrta

3.180

Nema

DAR MORA d.o.o.

4.370

Nema

Boris Grþiü, vl. Obrta

12.511

100

Ivica Vranjiü, prof. ribar

16.364

200

Nema

37,5

Zoran Marenci, vl. Obrta

11.659

100

MYTILUS d.o.o.

19.646

200

22,5

120

MYTILUS d.o.o.

8.957

100

22,5

Siniša Pauk, prof. ribar

15.493

200

37,5

Dušan Preleviü, prf. Ribar

9.499

100

Valter Štrkalj, prof. ribar

14.154

200

37,5

Tomislav Travþiü, vl. Obrta

28.977

300

Stipe Vukiþeviü Devota, vl. obrta

10.469

100

Josipa Iviü, vl. Obrta

9.277

100

Nema

2 000

385

507,5

UKUPNO

180.839

Povlasticu ima 11 koncesionara na prijavljenu proizvodnju od 385 t dagnji.

132

2 1

SSS

VŠS

VSS

Struktura uzgajivaþa prema struþnoj spremi zaposlenika Provedenom anketom utvrÿeno je da je veüina uzgajivaþa osnovala uzgajalište temeljem iskustva prethodnika, a bez poznavanja biologije i ekologije školjkaša, novih tehnologija i tehnika uzgoja u Europi. Veüina uzgajivaþa je srednje struþne spreme te je nužno organizirati dodatno obrazovanje kroz strukovne škole. Broj i znaþajke otpremnih centara Na podruþju Šibensko-kninske županije prema bazi podataka Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja postoje þetiri otpremna centra, koji ispunjavaju uvjete odreÿene Pravilnikom o higijeni hrane životinjskog podrijetla («Narodne novine» br. 99/07). Tri su otpremna centra na podruþju ušüa rijeke Krke (Dušan Preleviü i Stipe Vukiþeviü Devota na pontonu te Mytilus d.o.o. na plovilu). ýetvrti otpremni centar je u Pirovcu (Tome Erak). Infrastruktura uzgajališta Na podruþju ušüa rijeke Krke nema ribarske luke. Izgradnja nove ribarske luke u Šibeniku, u okviru postojeüe luke ne potiskujuüi njezinu osnovnu funkciju, predviÿena je Prostornim planom Šibensko-kninske županije. Provedenom anketom i obilaskom uzgajališta utvrÿeno je da pristupni put do uzgajališta imaju samo 2 koncesionara: Boris Grþiü i Josipa Iviü. Radnu obalu površine od 10 do 20 m2 ima 3 koncesionara: Vesna Alviž, Boris Grþiü i Ivica Vranjiü, a 3 koncesionara koristi se manjim plutajuüim pontonima: Valter Štrkalj, Josipa Iviü i Karmelina Bosniü. Struju, vodu i prostor za zbrinjavanje otpada nema niti jedno uzgajalište. Takoÿer, niti jedno uzgajalište nema skladišni prostor niti prostor za dnevni boravak.

Tržište

Provedenom anketom utvrÿeno je da uzgajivaþi školjkaša u ušüu rijeke Krke dagnje iskljuþivo prodaju na hrvatskom tržištu. Dagnja se plasira u Šibenik, Zadar, Poreþ, Pulu, Labin i Zagreb. Svi proizvoÿaþi (osim MYTILUS9 d.o.o) dagnje þiste i pakiraju ruþno (50 do 80 kg/h) i u promet ih stavljaju žive, pakovane u mrežaste PVC vreüe u maloprodaji od 1, 2, 5, 10, a u veleprodaji od 20 do 30 kg. Školjkaše uzgajivaþi uglavnom prodaju na ribarnicama, restoranima ili na uzgajalištima. Jedino MYTLUS d.o.o. prodaje trgovaþkim lancima: Interspaar i Metro. Školjkaše do kupca transportiraju vlastitim vozilima hladnjaþama. Na hrvatskom tržištu dagnje nema organiziranog otkupa te uzgajivaþi sami traže nova tržišta i transportiraju školjkaše do kupca. Zbog toga ne provode se nikakve zajedniþke marketinške aktivnosti, a nisu pokenuti niti aktivnosti da se napravi vlastita robna marka (brand) «ŠIBENSKE PIDOûE», koja bi portošaþu garantirala kvalitetu dagnje. Tržište je podložno sivom prometu i nelojalnoj konkurenciji izlovljenih prirodnih populacija dagniji, posebice u turistiþkoj sezoni kada je i prodaja najbolja.

133

Do danas niti jedan uzgajivaþ, zbog male proizvodnje i velikih transportnih troškova na udaljena tržišta, nije niti pokušao izvesti svježe dagnje na tržište EU.

4. 4.1

Potencijalna oneþišüenja u prostoru Antropogeni pritisak na podruþju ušüa rijeke Krke

Meÿu toþkastim izvorima oneþišüenja vodotoka Krke, ukljuþujuüi ušüe rijeke, najznaþajnije su komunalne otpadne vode grada Knina i Drniša, dok je dispozicija otpadnih voda Šibenika riješena izgradnjom proþistaþa i dugog podmorskog ispusta kojim se otpadne vode ispuštaju u otvoreno more izvan Šibenskog kanala. Poseban problem su komunalne otpadne vode Bilica, Raslina i Zatona (nema kanalizacijskog sustava – septiþke jame). Na podruþju ušüa nema znaþajnijih industrijskih zagaÿena jer su Brodogralište i TLM danas spojeni na sustav odvodnje otpadnih voda grada Šibenika. Najveüi zagaÿivaþ ušüa i stalna potencijalna opasnost je Luka Šibenik u kojoj se prekrcava fosfatna ruda za proizvodnju umjetnih gnojiva. Potencijalna opasnost su i balastne vode brodova. Na podruþju ušüa nema registriranih legalnih deponija. Pritisak na ušüe može se oþekivati planiranom izgradnjom golf terena na slivnom podruþju Prukljana. Od raspršenih izvora oneþišüenja najznaþajniji utjecaj ima poljoprivreda. Kako su poljoprivredne površine u slivnom podruþju ušüa male trenutni pritisci od poljoprivrede (optereüenje dušikom, kalijem i fosforom) su zanemarivi, a kako ne postoje planovi njezina intenzivnija razvoja mala je vjerojatnost da üe utjecaj poljoprivrede biti znaþajan i u buduünosti. Trenutno su u izradi planovi melioracije Petrova polja i podruþja Gaþeleza i Grabovca za oþekivati je da üe se zahvaüanje vode za potrebe poljoprivrede poveüati što bi se moglo odraziti na proizvodnju školjkaša (smanjene dotoke slatke vode, porast slanosti, smanjena koliþina hranjivih tvari i sl.). Potencijalni oneþišüivaþi površinskih voda ušüa rijeke Krke koji mogu imati utjecaj na uzgoj školjkaša su: oborinske vode gradova Šibenika, poljoprivreda u Petrovom polju (neiskorištena umjetna gnojiva, pesticidi i sl.), ACI marina u Skradinu te izlijevanje polutanata s brodova nautiþkog turizma u i Luci Šibenik.

4.2

Fekalne bakterije

Pravilnikom o veterinarsko zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj, proþišüavanje i stavljanje u promet živih školjkaša («Narodne novine» br. 117/04), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva 2005. donio je Plan praüenja kvalitete mora i školjkaša na podruþjima uzgoja, izlova i ponovnog polaganja školjkaša («Narodne novine» br. 53/05) radi praüenja kvalitete uzgajališta školjkaša. Plan je obuhvatio 10 najznaþajnijih lokaliteta na kojima se uzgajaju školjkaši, a meÿu njima i ušüe rijeke Krke. Prema mikrobiološkim analizama broj fekalnih bakterija (Escherichia coli) u 100 g mesa i meÿuljušturne tekuüine, u ušüu rijeke Krke, kretao se od 20 do 220, dok bakterije roda Salmonella nisu zabilježene, te je podruþje ušüa zadovoljavalo uvjete Pravilnika o kriterijima o pogodnosti dijelova pomorskog dobra za uzgoj riba i drugih morskih organizama («Narodne novine» br. 8/99). Meÿutim 2007. godine od kolovoza do prosinca broj fekalnih bakterija u podruþju uzgoja školjkaša znatno se poveüao i kretao se od 750 do 3,5 x 103. Sukladno þl. 5. Pravilnika o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj, proþišüavanje i stavljanje u promet živih školjkaša («Narodne novine» br. 117/04) koji propisuje podruþja kakvoüe mora, ušüe rijeke Krke trenutno je uvršteno u podruþje II kakvoüe mora (<4600 u 100 g mesa i meÿuljušturne tekuüine u 90% uzoraka), te se prije stavljanja u promet prethodno moraju dopremati u podruþja za ponovno polaganje školjkaša ili u centre za proþišüavanje. Takvo stanje je vjerojatno privremeno a moglo je biti uzrokovano komunalnim otpadnim vodama Rasline i Zatona (septiþke jame) i dijelom balastnim vodama brodova, što üe se utvrditi novim analizama.

4.3

Toksiþni metali

Sediment najveüeg dijela ušüa uglavnom nije zagaÿen toksiþnim metalima. Uoþljiv je porast koncentracija nekih metala u središnjem dijelu estuarija na podruþju grada Šibenika, a posebno su visoke koncentracije Cd, Pb, U, Cr, Mn, Cu, Zn, i Hg naÿene u sedimentu šibenske luke. Oþito je dugotrajan unos metala u ušüe rijeke Krke putem neobraÿenih gradskih otpadnih voda,

134

kao i iz industrijskih izvora (pretovar fosfatne rudaþe), uzrokovao optereüenje sedimenta ovog sustava nizom metala i metaloida. Raspon i srednje vrijednosti koncentracija (mg/kg) toksiþnih metala u akvatiþkim sedimentima s podruþja Hrvatske Metal

Hrvatske rijeke

Ušüe rijeke Krke

Šibenska luka

Arsen (As)

4,5-71 (12)

2,2-14,6 (8,5)

29-47 (37)

Kadmij (Cd)

0,2-1,1 (0,6)

0,4-07 (0,5)

13-23 (17)

Krom (Cr)

45-113 (80)

20-93 (69)

170-293 (217)

Bakar (Cu)

11-57 (29)

9-41 (24)

120-186 (140)

Živa (Hg)

0,1-09 (0,4)

0,1-1,5 (0,6)

2,8-3,8 (3,4)

Nikalj (Ni)

23-68 (44)

15-65 (44)

40-60 (46)

Olovo (Pb)

12-93 (40)

13-95 (59)

215-408 (290)

1,2-2,3 (1,7)

1,1-2,8 (2,2)

9,4-21,2 (15,1)

39-87 (67)

22-99 (62)

79-139 (101)

24-317 (127)

24-195 (113)

2 606-4 712 (3 530)

Uran (U) Vanadij (V) Cink (Zn)

Nasuprot tome, koncentracije otopljenih metala u površinskom sloju ušüa rijeke Krke vrlo su niske i ne odražavaju zagaÿenje metalima opaženo u sedimentu. To je vjerojatno posljedica brze izmjene vode u tom sloju i efikasnog uklanjanja metala iz vodenog stupca putem njihova vezivanja na suspendirane þestice i taloženja u sediment. Koncentracije tragova metala (Zn, Cd, Pb, Cu i Hg) u vodi ušüa Krke na razini su koncentracija izmjerenih u nezagaÿenim ušüima i kreüu se: Zn do 500 ng l-1, Cd u rasponu od 5 do 13 ng l-1, Pb od 70 do 230 ng l-1, Cu od 375 do 840 ng l-1 i otopljena živa od 0,1 do 0,8 ng l-1. Tragovi metala u mesu dagnji ušüa Krke, izraženi u mg/kg mokre težine mesa, kreüu se: Zn od 15 do 40 mg/kg, Cd u rasponu od 0,12 do 0,30 mg/kg, Pb od 0,11 do 0,42 mg/kg i Cu od 0,70 do 1,1 mg/kg i otopljena živa od 0,1 do 0,8 ng l-1 i Hg od 0,02 do 0,33.

5. 5.1

Socio-ekonomske znaþajke prostora Demografska struktura

Popisom stanovništva 2001. godine utvrÿeno je da Šibensko-kninska županija ima 112.891 stanovnika, što je 39.586 stanovnika ili 25,96% manje nego li je popisano stanovništva 1991. godine (152.477 stanovnika). Grad Šibenik 2001. godine ima 49.374 stanovnika što je 4.825 stanovnika ili 8,9% manje nego li je popisano stanovništva 1991. godine (54.199 stanovnika). Na podruþju Grada Šibenika (i županijsko središte) nalazi se 31 samostalno naselje. Šibenik je najveüe naselje na podruþju Grada (i Županije) i u njemu je živi gotovo dvije treüine stanovnika Grada, odnosno 43,7% svih stanovnika Županije. Sva ostala naselja po veliþini su bitno manja. U skupini izmeÿu 1.000 i 2.000 stanovnika (Dubrava kod Šibenika i Zaton), pet naselja u skupini 500 - 1.000 stanovnika (Danilo, Grebaštica, Raslina, Sitno Donje, Vrpolje) dok su ostala naselja u skupini ispod 500 stanovnika. Grad

Stanovništvo % stanovništva Stanovništvo % stanovništva 1991. Županije 2001. Županije 54 199

35,6

49 374

43,7

Ukupno Županija

152 477

100,0

112 891

100,0

Ukupno Hrvatska

4 784 265

Šibenik

4 437 460

Izvor: Popis stanovništva 2001., DZSRH, Zagreb, 2003. (w.w.w.dsz.hr); Popis stanovništva 1991., Stanovništvo u zemlji i inozemstvu, Dokumentacija 911, DZSRH, Zagreb, 1996.

135

Zbog stjecanja hrvatske neovisnosti i kao posljedica Domovinskog rata mijenjala su se vitalna demografska kretanja i obilježja u naseljima Grada Šibenika. Podruþje Grada Šibenika nije bilo okupirano, ali je bilo u neposrednoj blizini privremeno okupiranih podruþja i crte bojišnice, stalno izloženo neprijateljskim napadima, tako da su sva naselja na odreÿeni naþin zahvaüena ratnim nedaüama. Dio srpskog i jugoslavenski orijentiranog stanovništva napušta svoje domove i naselja, bilo zamjenom stanova/kuüa s hrvatskim stanovništvom koje je živjelo u krajevima i naseljima u kojima je bilo u veüini srpsko stanovništvo, bilo privremenim iseljavanjem. Osim toga, iz privremeno okupiranih podruþja u Šibensko-kninskoj županiji, ali i susjednih županija, iz Vukovara, pa i iz susjedne Bosne i Hercegovine, kao i iz drugih podruþja bivše države, privremeno se smjestilo na podruþju Grada Šibenika nekoliko tisuüa prognanika i izbjeglica, þiji se broj mijenjao tijekom vremena. Uz navedene migracije razloge pogoršanja demografske slike treba tražiti u veüem broju poginulih i stradalih u Domovinskom ratu meÿu mlaÿim stanovništvom, te izrazito veüem udjelu u definitivnom iseljavanju meÿu skupinom mladog i zrelog stanovništva, dok je iseljenje sigurno bilo manje zastupljeno meÿu skupinom starog stanovništva. Prisutan je znatno veüi broj osoba s osobnim prihodima i aktivnog stanovništva izvan djelatnosti, jer je nakon rata veliki broj bivših radnika otišao u mirovinu ili je ostao bez zaposlenja (nezaposleni). Tako je 2001. gustoüa naseljenosti u Šibeniku (31 naselje) je 121,17 i manja je za 11,84 stanovnika/km2 nego 1991. godine. Dodamo li tomu podatak da je u Šibeniku tijekom 2002. godine roÿeno 400 djece, a umrlo 486 osoba prirodni pad od 86 osoba dodatni je doprinos lošoj demografskoj slici. Udjel mladog stanovništva (do 19 godina starosti) je 23,14%, radno sposobnih (od 20 do 64 godina) 56,94% i starih stanovnika (65 i više godina) 19,46%. Udjel staraþko stanovništva je u porastu što nesumnjivo ukazuje na proces demografskog starenja.

Grad Šibenik

Šibenskokninska županija

Republika Hrvatska

Stanovništvo starosti od 0 do 6 godina

7,01

7,52

7,59

Stanovništvo starosti od 7 do 14 godina

9,26

9,41

Stanovništvo starosti od 15 do 19 godina

7,01

6,36

6,73

Stanovništvo starosti od 20 do 64 godina

55,41

56,94

60,20

Stanovništvo starosti 65 i više godina

21,31

19,46

15,63

0,44

41,04

39,29

% stanovništva prema godinama starosti

Stanovništvo nepoznate dobi Srednja strost

39,8

Izvor: Popis stanovništva 2001., DZSRH, Zagreb, 2003. (w.w.w.dsz.hr) Udjel žena u ukupnom broju stanovnika grada Šibenika je 51,74%, što je vjerojatno, posljedica veüeg stradanja muškaraca tijekom Domovinskog rata, ali i višeg udjela muškog stanovništva u migracijama, napose u iseljeniþkim tokovima. Udjel aktivnog u ukupnom stanovništvu Grada Šibenika je 43,20%, neaktivnog stanovništva, napose osoba s osobnim prihodima, tj. uglavnom umirovljenika i primatelja razliþitih oblika socijalne pomoüi je 26,75%. Ovako visoki broj umirovljeniþke populacije odraz je ekonomske krize i odlaska u mirovinu prije navršene gornje granice radne dobi (64 godine za muškarce i 60 godina za žene) kao i odlaska u vojne i invalidske mirovine zbog rata. Zahvaljujuüi relativno visokim stopama nataliteta kao i doseljavanju obitelji s veüim brojem djece, obujam kontingenta Uzdržavano stanovništvo je 30,09% što je znatno niže od opüe stope ekonomski aktivnog stanovništva, što je dugoroþno gledano još jedan negativan okvir za formiranje buduüih kontingenata radne snage.

136

Stanovništvo Grada Šibenika prema aktivnostima Stanovništvo aktivnosti

prema %

Ukupno stanovništvo

100

Aktivno stanovništvo

43,20

Obavlja zanimanje

32,16

Osobe s prihodom

26,75

Uzdržavano stanovništvo

30,09

Izvor: Popis stanovništva 2001., DZSRH, Zagreb, 2003. (w.w.w.dsz.hr) Temeljem popisnih podataka, može ustvrditi da dosegnuta razina obrazovanja stanovništva grada Šibenika ni izdaleka ne zadovoljava potrebe suvremenog tehniþkog, tehnološkog i gospodarskog razvoja i relevantan je pokazatelj jednog od iznimno važnih þimbenika opüeg zaostajanja grada i gospodarstva u odnosu na razvijenija podruþja ili zemlje svijeta. Bez ikakve škole je 4,75% stanovništva Šibenika, nezavršenu osnovnu školu ima 12,15% stanovništva, završenu osnovnu školu tek 16,27%, završenu srednju školu relevantnih 53,64%, višu i visoku školu svega 12,48%, a magisterij i doktorat svega 0,23% ukupnog stanovništva Grada. Upravo nedostatak visokoobrazovanog kadra predstavlja koþnicu bržem oporavku gospodarstva i prepreku snažnijem ekonomskom napretku. Obrazovna struktura stanovništva grada Šibenika OBRAZOVANJE

Broj

Postotak

Osnovna škola - od 1 do 3 razreda

2 106

4,88

Osnovna škola - od 4 do 7 razreda

3 140

7,27

Osnovna škola

7 023

16,27

Srednja škola

23 153

53,64

Viša škola, VI stupanj fakulteta i struþni studij

1 989

4,61

Fakulteti, umjetniþke akademije i sveuþilišni studij

3 399

7,87

Magisterij

0,16

Doktorat

0,07

Nepoznato

204

0,47

Osobe bez škole

2 050

4,75

Ukupno stanovnika u Šibeniku

43 166

100,00

Izvor: Popis stanovništva 2001., DZSRH, Zagreb, 2003. (w.w.w.dsz.hr)

5.2

Gospodarstvo i infrastruktura

Gospodarstvo županije Šibensko-kninske zaostaje za drugim županijama u Hrvatskoj, jer je industrijska postrojenje uvelike ošteüena tijekom rata. Jedino podruþje u gospodarstvu koja bilježi stalni rast od 1995. je turizam. Gospodarstvo u županiji je u postupku revitalizacije s

137

akcentom na razvoju sektora malog i srednjeg poduzetništva uz veüu eksploataciju županijskih prirodnih resursa, obalnog podruþja i lokalne tradicije u obrtništvu. Glavni izazov razvoja gospodarstva je odljev mlaÿe obrazovane populacije u urbane centre izvan županije, što nepovoljno utjeþe na razvoj poduzetniþkih djelatnosti i odvraüa strane ulagaþe od regije. Novom auto cestom Zagreb-Split koja prolazi pokraj Šibenika oþekuje se stvaranje boljih uvjeta za razvoj županije i grada Šibenika. U županiji postoji duga tradicija morskog ribarstva. Unatoþ tomu prema popisu stanovništva 2001. u Šibensko-kninskoj županije u djelatnosti ribarstva bilo je zaposlenih svega 335 ljudi što je þini manje od 1% zaposlenih. U uzgoju školjkaša danas radi svega 17 zaposlenika. Kljuþni problemi ribarstva danas su nedostatak postrojenja za preradu ribe, prevelik izlov, loša veleprodajna tržišta i loša kontrola ribljeg fonda. Uzgoj riba i školjkaša smatra se dugoroþnim rješenjem za poveüanje koliþine i kvalitete ulova/uzgoja. Kljuþni izazovi s kojima je sektor suoþen danas su nedostatak postrojenja za preradu ribe, otpremni centar školjaka, prevelik izlov, loša veleprodajna tržišta i loša kontrola prirodnih resursa.

5.3

Cestovni promet

Gustoüa cestovne mreže u županiji je 40,6 km/100 km2 (hrvatski prosjek 48,4 km/100 km2), što je znatno manje nego u razvijenim dijelovima srednje i zapadne Europe, gdje je prosjek 77 km/100 km2. Sveukupna cestovna mreža ima zadovoljavajuüu teritorijalnu poziciju, no s niskom razinom modernizacije i krajnje lošim stanjem elemenata tehniþke/prometne potpore. To dovodi do niskih prosjeþnih brzina putovanja, visokih troškova transporta i velikog broja prometnih nesreüa. U tijeku je izgradnja Jadranske autoceste: Zagreb (Luþko) – Bosiljevo – Split – Dubrovnik (A1). Dio autoceste sa 4 þvora/izlaza za povezivanje Šibensko-kninske županije (Pirovac, Skradin, Šibenik i Vrpolje) je izgraÿen te njegova dužina kroz županiju iznosi 44,5 km. Aautocesta Zagreb – Split je kljuþna prometna veza izmeÿu Zagreba i Splita koja üe omoguüiti uþinkovitiji prijevoz za cijelu Dalmaciju. Planira se i modernizacija Jadranske autoceste, brze ceste Šibenik-Drniš-Knin-granica B i H i njene veze na jadransku autocestu, brze ceste Graþac-KninSinj-Split i brze ceste Knin-Perkoviü.

5.4

Pomorski promet

Šibenska luka je od posebnog meÿunarodnog i državnog gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku. Gradska luka Šibenik od državnog je znaþaja, a direktno je povezana s autocestom. Šibenska luka glavno je prometno središte za prijevoz roba u županiju i iz županije.

5.5

Željezniþki promet

Željezniþki promet Županije zacrtan je razvojnim dokumentima na državnoj razini: Strategija i Program prostornog razvitka RH i Strategija prometnog razvitka RH. Razvoj željeznice na podruþju Šibensko-kninske županije može se promatrati kroz dvije razvojne etape. Prva je konsolidacija postojeüih željezniþkih pruga i kolodvora: Oštarije – Vrhovine – Knin, Knin – Split, Knin –Kistanje – Zadar, Perkoviü – Šibenik, te unske pruge Knin – Martin Brod. Druga razvojna etapa je odraz dugoroþne strategije povezane uz europske integracijske procese i tokove tereta i putnika, a ukljuþuje mjere kao što su: poboljšanja elektrifikacije, izgradnja drugog kolosijeka uz postojeüe pruge do izgradnje novih pruga velikih brzina i propusnosti. U skladu s takvim strateškim odrednicama u PP Županije zadržane su sve postojeüe željezniþke pruge i ucrtan planirani prikljuþak radne zone Podi na podruþju grada Šibenika na postojeüu željezniþku prugu Perkoviü – Šibenik. U okviru dugoroþne razvojne perspektive a u skladu sa Strategijom i Programom prostornog ureÿenja RH u planu su na osnovi grubih istraživanja trase uneseni koridori novih pruga kroz županijski prostor: Graþac – Raduþiü – Oklaj –Šibenik – Split.

5.6

Zraþni promet

U okviru Strategije prostornog planiranja Republike Hrvatske (svibanj, 1999.), lokacija Pokrovnik (opüina Drniš) navedena je kao potencijalna lokacija za izgradnju zraþne luke kategorije 2C. Potreba za zraþnom lukom temelji se na uþinku jadranske autoceste i blizini industrijske zone

138

na Podima. Trenutno županiju opslužuju splitska i zadarska zraþna luka do koji je oko 40 minuta vožnje.

6. 6.1

Prirodne znaþajke Geografsko-geološko-klimatske znaþajke prostora

6.1.1 Geografske znaþajke Rijeka Krka smještena je u vrlo okršenom predjelu Dalmacije. U makroprostoru krša Dalmacije i þitavih Dinarida urezana je izmeÿu ravnokotarskog prostora, zaravni ýikole i Dalmatinske zagore, a sa zapada, sjevera i istoka nadvisuju je planinski masivi Velebita, Dinare, Svilaje i Mosora. Izvire u podnožju planine Dinare, tri i pol kilometra sjeveroistoþno od Knina. Od izvora do ušüa duga je 72,5 km. Od izvorišnog dijela do utoka u Jadransko more, odnosno do razine Prukljanskog jezera, njezin ukupni pad iznosi 242 m. Slatkovodni dio njenog toka dug je 49 km, a na preostalih 23,5 km osjeüa se utjecaj slane vode Jadranskog mora. U slatkovodnom dijelu toka prima pet pritoka promjenljive izdašnosti (Krþiü, Kosovþica, Orašnica, Butišnica i ýikola, a u potopljenom dijelu ušüa jednu (Guduþa). Uzmemo li u obzir i þinjenicu da i dio voda rijeke Zrmanje od Mokrog polja podzemno pritjeþe u Krku (vrelo Miljacka), tada se pretpostavlja da opažani hidrogeološki slijev rijeke Krke prekriva površinu od 2500 do 2650 km2. Ušüe rijeke Krke raznolik je prostor složenog reljefa kojeg þine Skradinski kanal, Prukljansko jezero, Kanal sv. Josipa, Šibenski zaljev i Kanal sv. Ante. Dubina potopljenog ušüa raste od 1 m, podno Skradinskog buka, do 42 m, uz tvrÿavu sv. Nikole u kanalu sv. Ante, sa srednjim nagibom od 1,6 m/km. Obale ušüa su stjenovite, a morsko dno je hridinasto te postupno prelazi u ljušturasto-pjeskovito, ljušturasto-muljevito i muljevito. 6.1.2 Geološke znaþajke Prostor kojim protjeþe vodotok rijeke Krke, poþevši od izvorišnog dijela oko Knina pa do ušüa kod Šibenika, izgraÿen je od vapnenaca i dolomita, te dolomitiþnih vapnenaca paleozojske i mezozojske starosti, ali i od tercijarnih paleogenskih vapnenaca, lapora, pješþenjaka i konglomerata. Kao najmlaÿi sedimenti javljaju se i kvartarne naslage u poljima kroz koja protjeþe Krka i njezine pritoke. U pleistocenu taložena je i sedra, koja se javlja uz gornji tok Butišnice, na nizvodnom dijelu vodotoka Krþiü, kao i u kanjonu Krke nizvodno od Kninskog polja do Skradinskog buka. Korito rijeke Krke usijecalo se u sjevernodalmatinsku kršku zaravan (nastala krajem pliocena i poþetkom pleistocena) tektonski i litološki predisponiranim smjerovima kao posljedica kasnopleistocenske oledbe. Uzdužni smjer rijeke posljedica je tektonskih rasjeda te rasprostranjenosti slabije propusnih karbonatnih naslaga (dolomiti) drugaþijeg litološkog sastava unutar dobropropusnih karbonatnih stijena i/ili nepropusnih stijena (škriljavi pješþenjaci, lapori, glinoviti vapnenci i sl.) koje su hidrogeološke barijere za podzemne vode unutar vodonosnih kabonatnih stijena. Mladi, neotektonski rasjedi, þiji je smjer pružanja uglavnom sjever-jug, uvjetovali su smjer toka na onim mjestima gdje rijeka “presijeca” dominantne geološke strukture. Za vrijeme posljednje Würmske oledbe (18.000 godina) kada je razina mora bila oko 120-125 metara niža od današnje tadašnja rijeka usijecala je kanjon do južne obale otoka Zlarina. Zbog opüeg otapanja ledene kore na planeti Zemlji došlo je do dizanja razine mora za 90-95 metara u holocenu (8.500 godina). U to vrijeme dolazi do potapanja današnje jadranske obale, a oblikovano je i ušüe rijeke Krke od Šibenika do Prukljana. 6.1.3 Klima Najvažniji modifikatori klime ušüa rijeke Krke su more, þiji utjecaj dolinom Krke prodire duboko u kopno, i okolna orografija Dinarida (oblik terena, rijeþna dolina, nadmorska visina). Prema Köppenovoj klasifikaciji klime podruþje toka rijeke Krke ima umjereno toplu kišnu klimu. Srednja godišnja temperatura zraka je kod ušüa Krke u more oko 15 oC. Srednja temperatura zraka u najhladnijem mjesecu (sijeþnju) iznosi 7 oC, a u najtoplijem (srpnju) 24,6 oC. Apsolutno najviša temperatura zraka zabilježena u Šibeniku iznosila je 39,2 oC, a najniža -10,2 oC. Ovo podruþje

139

ima stotinjak vedrih dana godišnje, a izravno je obasjano sunþevim zrakama oko 2 600 sati. Godišnja koliþina oborina u Šibeniku iznosi oko 800 mm. Od listopada do prosinca padne treüina ukupne godišnje koliþine oborine pa u to doba rijeka obiluje vodom. Najmanje oborine ima ljeti, posebno u srpnju, kada u Šibeniku prosjeþno padne tek oko 30 mm oborine.

Godišnji hod srednje, srednje minimalne i maksimalne temperature zraka i relativne vlažnosti zraka, razdoblje 1961-1900.

Koliþina oborine i broj dana s koliþinom oborine 1 mm, razdoblje 1961-1990.

140

NNW NW WNW W

N 20 15 10 5 0 -5 27.5

NNE NE ENE E

WSW

ESE VJETAR slabi vjetar (1-3B) umjereni vjetar (4-5B) jaki vjetar (6-7B)

SW SSW

SSE S

Godišnja ruža vjetra u Šibeniku, razdoblje 1961-1990. U Šibeniku prevladavaju vjetrovi iz sjeveroistoþnog i zapadnog ili jugozapadnog smjera. Zimi je u svim terminima prevladavajuüi vjetar iz sjeveroistoþnog smjera (bura). U ostalim godišnjim dobima u jutarnjim i veþernjim satima prevladava sjeveroistoþnjak, najþešüe slabi, dok u popodnevnim satima obiþno puše slabi maestral, koji u Šibeniku puše iz zapadnog ili jugozapadnog smjera.

6.2

Hidrološke znaþajke

Za ukupni vodni režim vodotoka Krke znaþajno je planinsko podruþje iz kojeg se prihranjuju vode Butišnice, Orašnice, Mraþaja, Došnice, Radljevca i Krþiüa. Drugo Idvojeno podruþje su krška polja ili, bolje reþeno, polja u kršu, kao: Plavno, Kninsko, Kosovo i Petrovo polje sa svojim vodotocima. Treüe je Sjevernodalmatinska zaravan u kojoj su, vezano uz podzemnu cirkulaciju, znaþajni dotoci izvor-špilja Miljacka, podvodni izvori ("vrulje") u vodotoku Krke i izvor Torak u kanjonu ýikole. Najznaþajniji þimbenici koji utjeþu na fizikalno-kemijska svojstva ušüa rijeke Krke i rasprostranjenost školjkaša su površinski dotoci slatke vode rijekom Krkom, ýikolom i Guduüom i miješanje slatke i slane vode u pridnenom sloju. Analizom karakteristiþnih godišnjih vodostaja i protoka (minimumi, srednjaci i maksimumi), u razdoblju 1951.-2000. apsolutno najmanji protok od 4,99 m3 s-1 , registriran je u listopada 1961., a najveüi, od 565 m3 s-1 , u prosincu 1982. godine, dok je prosjeþni protok 52,7 m3 s-1. H (cm) 160 Hmin Hsred Hmax

140 120 100 80 60 40 20 0

T (god) I

III

VII

VIII

XII

Slika 6. Karakteristiþni mjeseþni vodostaji na postaji Skradinski Buk Gornji, razdoblje 1951. - 2000.

141

Q (m /s) 600 Qmin Qsred Qmax

500

400

300

200

100

T (god) I

III

VII

VIII

XII

Slika 7. Karakteristiþni mjeseþni protoci na postaji Skradinski Buk Gornji, razdoblje 1951. - 2000.

Karakteristiþni mjeseþni vodostaji i protoci na istoj postaji i za navedeno analizirano razdoblje. Iz tih podataka vidi se da su najmanji mjeseþni protoci u kolovozu, a najveüi u prosincu. Plimni val smanjuje se od kraja ušüa prema Skradinu i kod tvrÿave sv. Nikola (Šibenik) je oko 40 cm, a u Prukljanskom jezeru oko 20 cm. Dotok slatke vode, uz mali plimni val, uzrokuje izraženu haloklinu, koja je þesto i termoklima te piknoklima. Slanost i debljina površinskog slatkog sloja vode ušüa Krke ovisi o dotoku slatke vode rijekom, brzini površinskog i pridnenog strujanja, plimi i oseki, te smjeru vjetrova, a kreüe se od 1 na površini do 39 psu pri dnu. Najveüe godišnje amplitude slanosti poveüavaju se od mora uzvodno (20, odnosno 30 psu). Dubina halokline najviše ovisi o dotoku slatke vode i njezin raspon je od 0,2 do 6,3 m. Boüati sloj u ušüu nizvodno se stanjuje jer se zaslanjuje dotokom mora. Na dubinu boüatog sloja utjeþe i vjetar, pogotovo bura koja ima jaki utjecaj na brzinu izmjene vode u ušüu. Struja nizvodno od dotoka slatke vode je u rasponu od 1 do 20 cm/s, a amplituda struje plime i oseke, u donjem dijelu ušüa, je oko 20 cm/s. Uz udare vjetra ukupna struja u kanjonu može biti do 50 cm/s. Prozirnost u Šibenskom zaljevu je oko 12, a u Šibenskom kanalu oko 15 m. Termiþka stratifikacija u ušüu postoji tijekom cijele godine, a temperatura se kreþe od 4,8 (sijeþanj) do 25,6 oC (kolovoz). Neposredno ispod halokline u ljetnom razdoblju zabilježena je temperatura od 31 oC. Koliþina kisika otopljenog u vodi, na površini, u zimskom razdoblju prelazi vrijednost od 15 mg/l. Gotovo cijele godine prisutna je hipersaturacija (poveüana koliþina otopljenog kisika), osim ujesen, kada se koliþina u pridnenim slojevima gornjeg dijela ušüa (od Prukljanskog jezera prema Skradinu) spušta na vrijednosti ispod 1 mg/l. Srednje vrijednosti otopljenog kisika površinske vode ušüa rijeke Krke kreüu se izmeÿu 80 i 120%. Hipoksija (smanjena koliþina kisika) prirodna je pojava, a uzrokovana je potrošnjom kisika prilikom raspada organske tvari na morskom dnu (istaloženi uginuli slatkovodni fitoplankton).

142

6.3

Znaþajke primarne produkcije

6.3.1 Hranjive tvari Glavni izvor hranjivih soli u ušüu rijeke Krke prirodni su donosi hranjivih soli, ispiranje okolnih sedimenata, biološkom razgradnjom organske tvari (aktivnost bakterija, heterotrofnih flagelata, cilijata i mikrometazoa) i donos otpadnih voda gradske kanalizacije. Koncentracija hranjivih soli u ušüu je relativno niska. U ljetnom razdoblju u proširenom dijelu ušüa koncentracija amonijaka (NH4) je od 0,8 do 1,0 mmol/m3. Koncentracija nitrita (NO2) najveüa je iznad halokline (0,12 mmol/m3) i opada prema dnu (0,03 mmol/m3). Koncentracija nitrata (NO3) takoÿer opada od površine prema dnu i kreüe se u raponu od (0,08-0,15 mmol/m3). Koncentracija ukupnog dušika (TIN) prati trend raspodjele dušika (NH4). Koncentracija fosfata (PO4) najveüa je u površinskom sloju (0,41 mmol/m3), iznad halokline, i opada prema dnu. Koncentracija silikata (SiO4) najveüa je na površini i takoÿer opada prema dnu (1,9-0,5 mmol/m3). U kanjonskom dijelu ušüa koncentracije amonijaka (NH4) veüa je iznad halokline (1,2-1,0 mmol/m3). Koncentracije i raspodjela nitrita (NO2) kretala se u rasponu od 0,1 do 0,03 mmol/m3), a koncentracije nitrata (NO3) od 2,2 do 0,3 mmol/m3). Koncentracije ukupnog dušika (TIN) je od 3,5 mmol/m3 na površini do 1,2 mmol/m3 na dubini 5 m. Koncentracija fosfata (PO4) podjednaka je iznad halokline, tako i ispod halokline, i kreüe se od 0,04 do 0,08 mmol/m3). Koncentracije silikata (SiO4) opada ispod halokline, a kreüe se od 10,7 do 2,6 mmol/m3). Krka Kanjon

Ušüe

dubina/m 0 1,5 3 5 10 20 0 1 2 5 10

NO3 2,239 2,006 1,104 0,358 0,165 1,031 0,155 0,136 0,138 0,087 0,143

NO2 0,113 0,072 0,053 0,037 0,030 0,112 0,124 0,091 0,075 0,023 0,030

NH4 1,184 0,985 0,676 0,862 0,979 1,066 0,880 0,800 0,793 0,992 1,066

TIN 3,536 3,063 1,832 1,257 1,174 2,209 1,159 1,026 1,007 1,102 1,239

PO4 0,053 0,067 0,048 0,039 0,043 0,087 0,410 0,333 0,227 0,039 0,034

SiO4 10,040 8,835 10,743 5,190 2,579 6,981 1,897 1,567 0,810 0,522 0,469

Tablica . Vertikalna raspodjela nitrita, nitrata, amonijaka, ukupnog dušika, fosfata i silikata u kanjonu i ušüu rijeke Krke Raspodjela hranjivih soli ukazuje na dominantan utjecaj slatkovodnih donosa, ali i na utjecaj bioloških procesa u ušüu na njihove razine te sezonsku i prostornu raspodjelu. Koncentracija hranjivih soli u akvatoriju je u direktnoj funkciji fitoplanktonske proizvodnje. Najvažnije hranjive soli, þiji unos slatkim vodama omoguüava poveüani cvat fitoplanktona u ušüu, su nitrat i silikat. Njihove koncentracije u površinskom sloju ponekad su veüe od 20 µmol/l. Koncentracije nitrata i silikata u pridnenom sloju su 10-ak puta niže nego u površinskom sloju te je morski sloj karakteriziran vrlo niskim koncentracijama biomase fitoplanktona. Koncentracija fosfata u ušüu vrlo je niska i fosfor je najvjerojatnije limitirajuüi nutrijent za primarnu produkciju, ali i za bakterijsku aktivnost. Dotok komunalnih otpadnih voda grada Šibenika (0,3 m3/s) u odnosu na protok rijeke Krke zanemariv je, osim tijekom ljeta, kada je protok rijeke znatno smanjen a koliþine komunalnih otpadnih voda poveüane uslijed turistiþke sezone. 6.3.2 Organske tvari Istraživanja organske tvari u rijeci Krki ukazuju na izražene sezonske promjene sadržaja površinski aktivnih tvari (PAT) i otopljenog organskog ugljika (DOC), s najnižim prosjeþnim vrijednostima u zimskom razdoblju i višim u ljetnim mjesecima. Rijeka Krka svrstava se u visoku kategoriju kakvoüe vode s vrlo niskim sadržajem organske tvari, uglavnom autohtonog podrijetla, osim uz naseljena mjesta, koja su izložena antropogenom utjecaju. Visovaþko jezero glavni je izvor autohtone organske tvari za cijelo ušüe, te ima izuzetno važnost u uzgoju

143

školjkaša. Zbog izražene raslojenosti vodenog stupca organska tvar se u vertikalnom profilu nakuplja na granici slatke i morske vode. Najveüi sadržaj površinski aktivnih tvari zabilježen je u boüatom sloju gdje je koncentracija u rasponu od 0,08 do 0,32 mg/l što, dok je koncentracija u morskom sloju do 0,08 mg/l, a u površinskom slatkom sloju u rasponu od 0,04 do 0,16 mg/l. 6.3.3 Sezonska i vertikalna raspodjela ugljikohidrata Koncentracija ukupnih ugljikohidrata i odnos otopljenih (DTCHO) i partikularnih (PTCHO) ugljikohidrata u uüu rijeke Krke pokazaju znatne sezonske varijacije. Koncentracija ukupnih ugljikohidrata kreüe se u rasponu od 55 do 1107 µg C/l, a najviša koncentracija izmjerena je u površinskom slojupokraj Šibenika. Raspodjela DTCHO karakterizirana je tipiþnim maksimumom tijekom ljeta, u eutrofnom površinskom sloju, što ukazuje na njezinu povezanost s dinamikom fitoplanktona. Najviša koncentracija DTCHO (990 µg C/l), zabilježena u srpnju, najvjerojatnije je nastala kao rezultat aktivnosti dijatomejskog cvata u uvjetima snažne nutrijentne limitacije. Varijabilnost PTCHO nešto je slabije izražena. Zbog poveüanog donosa hranjivih soli tijekom proljeüa koncentracije ugljikohidrata rastu, a posebno koncentracije PTCHO (do 616 µg C/l). Koncentracija DTCHO u površinskom sloju tijekom zimskog razdoblja 3 do 5 puta je niža nego u ljetnom maksimumu, što ukazuje na znatnu akumulaciju CHO u ušüu u toplijem dijelu godine. Akumulacija je nešto slabije izražena u morskom sloju, a maksimum je zabilježen na prijelazu proljeüa u ljeto. Vertikalne raspodjele PTCHO i DTCHO uvelike se razlikuju. Najviše koncentracije PTCHO opažene su u boþatom sloju (do 3 m), dok su u morskom sloju u pravilu vrlo niske. Nastajanje PTCHO može se povezati s bujanjem fitoplanktona, koje potiþe unos hranjivih soli, pretežno u boþatom sloju. U pojedinim sezonama uoþen je još jedan maksimum PTCHO, koji je smješten na haloklini, što ukazuje na akumulaciju fitodetritusa na meÿusloju izmeÿu boþatog i morskog sloja. Ovaj proces može biti vrlo izrazit u situacijama kad zbog halofobnog šoka doÿe do masovnog ugibanja slatkovodnog fitoplanktona. Dok kod partikulatnih ugljikohidrata opažamo najþešüe kontinuirano smanjenje koncentracije s poveüanjem dubine, kod otopljenih ugljikohidrata vertikalna raspodjela pokazuje razliþite oblike. Na haloklini se koncentracija DTCHO skokovito mijenja, s tim da u slojevima ispod halokline najþešüe dolazi do smanjenja, ali je u nekim sluþajevima zabilježeno i poveüanje.

6.4

Biološke znaþajke prostora

6.4.1 Fitoplankton Ušüe rijeke Krke, radi velikog unosa hranjivih tvari rijekom i znaþajnih varijacija ekoloških faktora, odlikuje se velikim oscilacijama u kvalitativnom i kvantitativnom sastavu fitooplanktona. Prema koliþini fitoplanktona donji dio ušüa rijeke Krke jako je eutrofizirano. Najveüe vrijednosti koncentracije klorofila a bile su najþešüe tijekom hladnijeg doba godine, a gustoüe heterotrofnih bakterija u razdoblju rujan-listopad. U Pruljanskom jezeru koncentracija klorofila a je do 3 mg m3 , Šibenskom zaljevu do2 mg m-3, a u Šibenskom kanalu do 1 mg m-3. Maksimalna gustoüa mikrofitoplanktona u šibenskoj luci na površini (travanj) dostiže 1,6 x 107 l-1 stanica. Nakupljanje fitoplankona (dinoflagelata) najizraženije je uz haloklinu, a intenzivni”cvat” zabilježeno je u podpovršinskom sloju. U ušüu rijeke Krke utvrÿeno je ukupno 94 vrste fitoplanktona, skupina: (Cyanobacteria - 4 vrste, Euglenophyta - 1 vrsta, Chrysophyta - 60 vrsta >Chrysophyceae - 1 i Bacillariophyceae - 59@, Dinophyta - 26 vrsta >Desmophyceae - 4 i Dinophyceae - 22@ i Chlorophyta - 3 vrste). Prevladavaju dijatomeje Asterionella formosa, Chaetoceros spp., Skeletonema costatum i Pseudonitzschia complex. Pored morskih svojti u gornjem dijeli ušüa nalaze se i brojne svojte slatkovodnog fitoplanktona koje rijeka donosi zi Visovaþkog jezera. Slatkovodni fitoplankton radi porasta slanosti vode brzo ugiba i tone te ga na izlazu iz Prukljanskog jezera više nema. Raspadnute stanice oslobaÿaju organske tvari koje se uglavnom nakupljaju na haloklini. Daljnijm raspadanjem i remineralizaciom do hranjivih tvari znaþajno utjeüu na obogaüenje ušüa i razvoj morskog fitoplanktona. Istraživanjima fitoplanktona u Prukljanskom jezeru determinirano je 89 svojti i utvrÿena je podjednaka zastupljenost dviju skupina mikrofita, Bacillariophyceae (Diatomeae – 43 vrste) i Dinophyta (Dinoflagellatae – 44 vrste). Broj vrsta, dijatomeja i dinoflagelata, neznatno je rastao

144

u toplijem dijelu godine, a zapaženo je se broj vrsta mikrofita poveüava od površine prema dnu jezera. U Pruklanskom jezeru cvatnje autotrofnog cilijata Mesodinium rubrum uobiþajene su u proljetnom razdoblju. Maksimalna gustoüa fitoplanktona u Prukljanskom jezeru ispod halokline iznosi 1,4 x 106 l-1 stanica (sijeþanj). Prvladavaju dijatomeje Asterionella formosa , i Pseudonitzschia complex. Analizom sadržaja probavnog trakta jakovske kapice (Pecten jacobaeus L.) utvrÿeno je 16 vrsta mikrofita, meÿu kojima su prevladavale dijatomeje. Dominacija dijatomeja u probavnom traktu jakovske kapice može se povezati s boljom ingestijom i probavljivošüu dijatomeja u odnosu na druge skupine mikroalga. U probavnom traktu dagnje (Mytilus galloprovincialis) u ušüu rijeke Krke utvrÿeno je 18 vrsta fitoplanktona, meÿu kojima su takoÿer prevladavale dijatomeje. U sastavu fitoplanktona zabilježen je dinoflagelat Gonyaulax polyedra, potencijalno toksiþna vrsta, s maksimalnom gustoüom od 6 x 107 stanica l-1, koji je u listopadu 1988. u Prukljanskom jezeru, ispod halokline u morskom sloju, uzrokovao potpovršinsko cvjetanje mora. Njegov toksiþan uþinak na ljude do danas nije zabilježen, ali þinjenica da pojava cvata dinoflagelata porodica Protogonyaulax, Gonyaulux i Dinophysis, koji sadrže fitotoksine (akumuliraju se u probavilu i dijelom u tkivu školjkša), može imati pogubne posljedice za ljudsko zdravlje i život, potrebno je istražiti njegovu toksiþnost (“mouse-test”), jer je potencijalna prijetnja buduüem kontroliranom uzgojm školjkaša. 6.4.2 Zooplankton Visoka organska produktivnost fitoplanktona u ušüu pogoduje razvoju bogatih populacija zooplanktona. Glavni predstavnici mikrozooplanktona ušüa rijeke Krke su od Protozoa cilijati i tintinini, a od Metazoa mali kopepodi, njihove liþinke (naupliji i kopepoditi), te liþinke razliþitih drugih životinja (bentonskih organizama i planktonskih tunikata). Meÿu cilijatima dominantne su vrste Strombidium strobilus, Tontonia apendiculariformis i Lohmanniella spiralis. Najveüa gustoüa cilijata u Prukljanskom jezeru je u proljeüe (maks. 247 jed. l-1 na dubini 5 m), sa srednjom vrijednosti od 98 jed. l-1, a ostali dio godine ne prelazi 35 jed. l-1. U Šibenskom zaljevu ciljati su u cijelom vodenom stupcu prisutni þitave godine, a izrazito dominiraju u prijelaznoj i hladnoj sezoni. U pravilu najviše vrijednosti gustoüe su u površinskom sloju postaje. Tijekom cijelog ljeta gustoüa populacije prelazi 1 000 jed. l-1, a apsolutni maksimum od 10 770 jed. l-1 zabilježen je u rujnu, s izrazitom dominacijom vrste Lohmanniella spiralis. Fauna tintinina ušüa rijeke Krke raznolika s potvrÿenim nalazima 30% poznatih vrsta jadranskog mora, meÿu kojima dominiraju estuarske i obalne vrste iako se u Šibenskom zaljevu u velikom broju jedinki pojavljuju i vrste otvorenog mora. Broj i gustoüa tintinina izuzetno je siromašna je zimi i u proljeüe. Gustoüa u Prukljanskom jezeru raste postupno i u listopadu dostiže maksimum od 31 jed. l-1. U Šibenskom zaljevu maksimalna gustoüa ukupnog broja tintinina od 3 542 ind. l-1 je u rujnu 1997. godine na 5 m dubine. Meÿu njima samo tri vrste tintinina dosežu vrlo visoke vrijednosti gustoüe: Tintinnopsis minuta 2300 ind. l-1 u listopadu, Helicostomella subulata, 2 300 ind. l-1 u rujnu i Eutintinnus tubulosus 2 600 ind. l-1 u srpnju 2002. godine. Rotatoriji se u ušüu pojavljuju samo sporadiþno u površinskim slojevima. Maksimum od 480 jed. l-1 je u rujnu na 5 m dubine, a najþešüe vrste su sporadiþno Synchaeta curvata i S. neapolitana. U Šibenskom zaljevu i Prukljanskom jezeru, kao u svim morskim sredinama, najraniji razvojni stadiji kopepoda su najbrojniji. Vrlo velike gustoüe zabilježene su u toploj i u prijelaznoj sezoni, dok su zimi uobiþajeno niske. Najveüa gustoüa populacije je zbog snižene slanosti uglavnom u sloju ispod 5 m dubine. U Prukljanskom jezeru srednja vrijednost nauplija je 86 jed. l-1, a maksimum od 985 jed. l-1 zabilježen je u svibnju. U Šibenskom zaljevu srednja vrijednost nauplija je 38 jed. l-1, što je znatno manje nego u ostalim zaljevima uz istoþnu obalu jadranskog mora. Najveüa gustoüa nauplija od 105 jed. l-1 zabilježena je u srpnju. Kalanoidni kopepodi su prvenstveno herbivorni organizmi važni u regulaciji fitoplanktonske proizvodnje. Stalno su prisutni u planktonu estuarija s relativno niskim vrijednostima gustoüe tijekom toplog i zimskog razdoblja te na površini i pridnenim slojevima postaje. Vrijednosti gustoüe kalanoida u pravilu su povišene tijekom prijelazne sezone u subpovršinskim slojevima. Maksimum od 56 je. l-1 zabilježen je u rujnu na 10 m dubine, a dominirali su kopepoditski stadiji i odrasle jedinke vrste Paracalanus parvus.

145

Oitonidni kopepodi su stalno prisutni u ušüu, meÿutim, s izrazito niskim vrijednostima na površini. Kvantitativno su vrlo važni kopepodi za toplog i prijelaznog razdoblja. Iznimno visoka gustoüa jedinki zabilježena je u lipnju u subpovršinskim slojevima (5 i 10 m) s vrijednostima od 160 jed. l-1. U populaciji dominiraju kopepoditi i odrasle jedinke vrste Oithona nana, dok je O. similis malobrojna. Od ostalih kopepoda zabilježeni su, iako slabo zastupljeni, onceidi, kao važni karnivorni kopepodi svih ekosustava mora. U ušüu rijeke Krke javljaju se sporadiþno u dubljim slojevima s niskim vrijednostima gustoüe populacije. Najviše onceida, 12 jed. l-1, zabilježeno je u subpovršinskom sloju. Dominiraju kopepoditski stadiji i odrasli primjerci vrste Monothula subtilis. Javljaju se i neritiþka vrsta Oncaea waldemari i vrlo rijetko vrsta otvorenog mora O. zernovi. Od harpaktikoidnih kopepoda Euterpina acutifrons i Microsetella norvegica þesti su planktoni ušüa, ali s vrlo niskim vrijednostima gustoüe, koje ne prelaze 15 jed. l-1. Ostali metazojski organizmi nemaju znaþajniju ulogu u ukupnom mikrozooplanktonu, ali su povremeno iznimno brojni u podruþju ušüa, osobito dvije skupine: liþinke školjkaša i juvenilne apendikularije. Liþinke školjkaša iznimno su brojne, 100 jed. l-1, u prosincu na 5 m dubine. Juvenilne apendikularije prisutne su povremeno a prosjeþne gustoüe obiþno nisu veüe od 10 jed. l-1. Meÿutim, katkada je njihova brojnost ekstremna. U rujnu 1998. godine utvrÿeno je 440 jed. l-1 na površini i 330 jed. l-1 na dubini od 5 m, a u kolovozu 2001. utvrÿeno je 770 jed. l-1 na površini i maksimum od 830 jed. l-1 na dubini od 5 m. 6.4.3 Fitobentos U Prukljanskom jezeru i ušüu rijeke Krke na sedimentnom dnu u sloju sniženog saliniteta razvijene su zajednice boüatih cvjetnica Zannichellia palustris i Ruppia maritima, koje u razdoblju maksimalne vegetacije (proljeüe i ljeto) mogu prekrivati 100% morsko dno. Na njima se kao epifiti razvijaju svojte rodova Enteromorpha i Cladophora. Na veüoj dubini (ispod 6 m) razvijena je livada morske cvjetnice Zostera noltii. Na stjenovitom dnu do 4 m dubine razvijena je biocenoza fotofilnih algi, u kojoj prevladava Cystoseira barbata te svojte rodova Enteromorpha, Cladophora i Ulva. U pojasu od 10 do 30 m dubine mjestimiþno dolaze «grmovi» alge Stilophora rhizoides takoÿer, a prisutna je i sluzava busenasta crvena alga Rhodophyta indet. Vrsta Rhodymenia ardissonei obrasta stijene i školjkaše. Ponegdje u gušüim nakupinama nalazi se vrsta Peysonnelia squamaria. Na sedimentu ima nešto vapnenaþkih koralinacea meÿu kojima dominira vrsta Lithothamnium calcareum. 6.4.4 Zoobentos U Prukljanskom jezeru utvrÿeno je 28 vrsta školjkaša. Na stjenovitom dnu, u boüatom sloju do 4 m, prevladava dagnja (Mytilus galloprovincialis). U morskom sloju na stjenovitom dnu od 4 do 6 m brojna je kamenica (Ostrea edulis), a od 6 do 13 m kunjka (Arca noae) i mala kapica (Chlamys varia). Na ljušturasto-pjeskovitom dnu obitavaju jakovska kapica (Pecten jacobaeus) i (Lima hians). Ostale životinje su zastupljene s malo svojti ali s velikim brojem jedinki, a prevladavaju bodljikaši ježinac (Paracentrotus lividus), trp (Cucumaria planci), morski ljiljan (Antedon mediterranea), crvena zvjezdaþa (Echinaster sepositus) i zmijaþa (Ophidiaster ophidianus). Brojni su bodljikavi volak (Murex brandaris), mješþiünice (Halocynthia papillosa, Phallusia mammilata, Phallusia fumigata i Microcosmus sulcatus), žarnjaci (Cladocera cespitoosa, Cerianthus membranaceus i Veretillum cynomorium), te mnogoþetinaš (Serpula vermicularis). U ušüu rijeke Krke utvÿeno je 30 vrsta školjkaša. Najbrojnije svojte stjenovitog dna su dagnja (Mytilus galloprovincialis), kamenica (Ostrea edulis), kunjka (Arca noae), kamenotoþac (Petricola lithophaga) i prstac (Lithophaga lithophaga), a muljevitih i ljušturastih dna kuüica (Tapes decussatus), prnjavica (Venus verrucosa) i jestiva srþanka (Cerastoderma glaucum), koju nalazimo u gustoüama veüim od tisuüu jedinki po þetvornom metru. Od porodice þešljaþa (Pectinidae) nalazimo malu kapicu (Chlamys varia) i kraljiþinu kapicu maþju nogu (Chlamys pesfelis) i jakovsku kapica (Pecten jacobaeus). Od ostalih životinja veüim brojem zastupljene su: ježinac (Paracentrotus lividus), obiþni trp (Holothuria tubulosa), morski ljiljan (Antedon mediterranea), crvena zvjezdaþa (Echinaster sepositus), kvrgava zvjezdaþa (Marthasterias glacialis), bodljikavi volak (Murex brandaris), kvrgavi volak (Murex trunculus), mješþiünice 146

(Halocynthia papillosa, Phallusia mammilata i Microcosmus sulcatus), žarnjaci (Cladocera cespitoosa, Anemonia sulcata i Actinia equina) i mnogoþetinaš (Serpula vermicularis). U boüatoj vodi ušüa rijeke Krke izlov prirodnih populacija školjkaša tradicionalna je djelatnost. Izlovljavaju se gotovo sve gospodarski znaþajne vrste: kamenica (Ostrea edulis), dagnja (Mytilus galloprovincialis), jakovska kapica (Pecten jacobaeus), mala kapica (Chlamys varia), prstac (Lithophaga lithophaga), kunjka (Arca noae), kuüica (Tapes decussatus), prnjavica (Venus verrucosa) i jestiva srþanka (Cerastoderma glaucum). 6.4.5 Kompetitori i predatori O uþincima kompetitora (takmaci u prehrani i prostoru) i predatora (grabežljivci) na kontrolirani uzgoj školjkaša u ušüu rijeke Krke ne postoje sustavna istraživanja, veü samo pojedina praktiþna opažanja o njihovom prostornom i vremenskom pojavljivanju. U kontroliranom uzgoju školjkaša obraštajni organizmi (poliheti, ascidije, brijozoji, neke vrste školjkaša i neke vrste algi) javljaju se na uzgojnoj opremi i/ili na uzgajanim školjkašima. U obrštaju kolektora za prihvat mlaÿi dagnji težinski je najzastupljeniji mješþiünica (Phallusia mammilata). S jedne stane svojim prisustvom (kompetitori u hranidbi školjkaša) utjeþu na slabiji rast uzgajanih školjkaša, a s druge strane svojim prisustvom (prostorni kompetitori) znatno optereüuju i ošteüuju uzgojnu opremu te þesto uzrokuju mehaniþka ošteüenja. Obraštajni organizmi (ciripedni rak Balanus sp. i mnogoþetinaš (Serpula vermicularis) narušavaju estetski izgled školjkaša, te smanjuju komercijalnu vrijednost školjkaša i zahtijevaju dodatni rad na njihovom þišüenju. Ponekad se na školjkašima i kolektorima za prihvat mlaÿi u veüem broju nalaze crvena moruzgva, smeÿa vlasulja i neke vrste spužava. Najznaþajniji predatori školjkaša su: kvrgava zvjezdaþa (Marthasterias glacialis), kvrgavi volak (Murex trunculus) i bodljikavi volak (Murex brandaris), rak (Maia verrucosa). Na morskom dnu ispod uzgajališta u ušüu rijeke Krke uvijek se u može pronaüi veüi broj kvrgavih zvjezdaþa i volaka, koji þine velike štete ako kolektori ili uzgojna oprema dodiruju dno ili za vrijeme nevremena padne na dno. Takoÿer je primijeüeno da kvrgave zvjezdaþe u postupku kolektiranja mlaÿi þešljaþa u ušüu rijeke Krke þini i do 100% štete ako za vrijeme planktonskog razvoja uÿu u sabirne mreže. Od potencijalnih predatora školjkaša u ušüu zabilježen je i veüi broj riba: (komarþa (Sparus aurata), pagar (Sparus pagrus), pic (Diplodus puntazzo), šarag (Diplodus sargus), fratar (Diplodus vulgaris), zubatac (Dentex dentex), a krajem jeseni u veüem broju i zubatac krunaš (Dentex gibbosus). 6.4.6 Paraziti Paraziti školjkaša u ušüu rijeke Krke do danas nisu sustavno istraživani ali postoje zabilježeni sporadiþni nalazi (mikrosporidij Chytridiopsis mytilovu, trematod Bucephalus mytili, kopepod Mytilicola intestinalis, rak Pinnotheres pisum). Obzirom da postoje saznanja iz literature o njihovim uþincima na smanjeni prirast i indeks kondicije te slabiji rasplodni ciklus školjkaša u buduüe üe se toj problematici trebati posvetiti više pažnja.

147

148

Dodatak 3: Stanje i analiza ĹĄkoljkarstva na podruĂžju Novigradsko more/Velebitski kanal i jugoistoĂžna strana otoka Paga

149

150

Trenutne i planirane zone uzgoja

Uzgoj školjkaša na podruþju Novigradsko more/Velebitski kanal i jugoistoþna strana otoka Paga je utvrÿen županijskim prostornim planom Zadarske županije. Planom su obuhvaüena morska podruþja, bez utvrÿivanja ili planiranja potrebnih sadržaja obalne infrastrukture. To nije bilo niti moguüe napraviti bez poznavanja intenziteta moguüe proizvodnje koja gotovo da nije postojala u vrijeme donošenja prostornog plana. Planiranje nepostojeüe ili slabo razvijene djelatnosti u prostoru, na naþelu „planiranjem u razvoj“, ima teorijsku dosljednost i pretpostavlja priželjkivani red tijekom njenog razvoja, ali krije i opasnost koþenja spontano-kreativnog razvoja. ima þistoüu forme koja je s urbanistiþko-pravnog stajališta vrlo poželjna jer. Za dinamiþan pristup korištenja prostora, koji je diktiran razvojem civilnog društva, potrebno je pomaknuti težište planiranja s jednoznaþnog ucrtavanju djelatnosti na adaptivno integriranje aktivnosti u prostoru, koje nužno prati upravljanje temeljeno na utvrÿenim pravila korištenja prostora. Postojeüa školjkarska aktivnost je uglavnom obiteljskog organizacijskog tipa, koja je još uvijek u veüem dijelu u podruþju sive ekonomije, iako zadnjih godina znaþajno promovirana i subvencionirana od države, nije sposobna sama planirati svoj razvoj prema modernoj tehnološki i tržišno održivoj industriji, posebice u svjetlu skorog pristupanja EU.

Slika 1. 2. i 3. prikazuju podruþja u Zadarskoj županiji koja su obuhvaüena ovim dokumentom, a kojima je prostornim planom predviÿen uzgoj školjkaša.

Slika 1. Novigradsko more: planirane zone uzgoja školjkaša H

151

Slika 2. Velebitski kanal: planirane zone uzgoja školjkaša H

H Slika 3. Jugoistoþna strana otoka Paga: planirane zone uzgoja školjkaša

Prostornim planom ZŽ su odreÿena podruþja za uzgoj školjkaša kao zona 2, što znaþi da marikultura ima najveüi prioritet meÿu djelatnostima i da se dozvoljavaju i druge djelatnosti koje su kompatibilne s planiranim uzgojem školjkaša. Ovako široko odreÿivanje uzgojnih podruþja postiže potrebna zaštitu, ali neodreÿenost unutar podruþja otežava uklapanje drugih aktivnosti u prostor.

Analiza postojeüeg stanja

Školjkarstvo u Novigradskom moru je bilo poznato još u 17. stoljeüu kada su se kamenice izlovljavale i odvozile u inozemstvo. Venecija je zbog poraslog interesa za izlov školjkaša uvela

152

posebnog pobiraþa desetine te zakupninu za sakupljanje školjkaša. Austrougarska pomorska uprava je 1985 u N.m. odredila tri zone sakupljanja kako bi sprijeþila prelov i samo se jedna zona godišnje mogla iskorištavati. U Novigradskom moru se spominje nekoliko velikih pomora školjkaša 1872, 1877, 1948 i 1956 godina ranije i nedavno u devedesetim godinama dvadesetog stoljeüa nakon þega se prirodne populacije još nisu potpuno obnovile. Pomori se povezuju s naglim i velikim dotokom slatke vode. Nakon drugog svjetskog rata se pokušalo s intenzivni uzgojem dagnji ali je zbog nepoznavanja tehnologije došlo do preoptereüenja uzgojnih instalacija koje su popucale pod teretom. Novigradsko more je od davnina bilo poznato kao izvor divlje dagnje koja je kod lokalnog stanovništva imala status poznatog proizvoda. Posebne prilike u hidrodinamici i ekologiji Novigradskog mora su pogodovale najboljoj kvaliteti školjke u ljetnom periodu što se poklopilo s turistiþkom sezonom. Tijekom posljednjih 20 godina se poveüao i broj autonomnih ronilaca koji su nekontrolirano sakupljali školjakše meÿu kojima su dominirale dagnja i Jakubova kapica. Sadašnje stanje prirodnih naselja ne daje ekonomiþne rezultate kod sakupljanja pa je pokazan interes za podizanje uzgajališta. Osim sakupljanja dagnji u podruþju obuhvata projekta je prisutan sve veüi broj sakupljaþa brbavice (Venus veucosa) koji nelegalno opskrbljuju mnoge restorane. Postojeüe školjkarstvo u Zadarskoj županiji je slabo razvijeno. Svega þetiri mala uzgajivaþa pokušava uspostaviti uzgoj dagnji koji do sada ne predstavlja gospodarski znaþajnu djelatnost u lokalnim sredinama. Uzgojene školjke za razliku od nekad divljih populacija nemaju status poznatog proizvoda kod graÿana županije. Treba naglasiti da je ipak jedan uzgajivaþ u Novigradskom moru postigao certificirati ekološku proizvodnju te jedini ima registrirani otpremni centar. Ovakvo stanje ukazuje na potrebu cjelovitijeg planiranja razvoja školjkarstva posebno s pozicije približavanja EU, gdje se ne toleriraju polu-legalni i pol-ureÿeni sustavi kakvim možemo opisati sadašnje školjkarstvo u zoni. Temeljem utvrÿenih zona za marikulturu, odnosno zona za uzgoj školjkaša koje þine sastavni dio ŽPP, Zadarska županija je do sada dodijelila 4 koncesije na pomorskom dobru za potrebe uzgoja školjkaša (Otok Pag - uvale Stara Povljana, Novsko ždrilo, Velebitski kanal - uvala Seline, Novigradsko more – Prdelj). Dodijeljene su i 2 koncesije za uzgoj školjkaša u polikulturi sa bijelom ribom (Otok Pag - uvala Dinjiška). Sukladno izdanim koncesijama Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja do sada je izdalo 4 povlastice uzgoj školjkaša 2 povlastice za uzgoj školjkaša u polikulturi sa lubinom i komarþom. Ukupna površina ovih koncesija i maksimalni kapaciteti u predmetnim zonama su prikazane u tablici 1. Ukupno uzgojena koliþina ne prelazi 30 tona školjkaša i to gotovo iskljuþivo dagnji Tablica 1. Pregled izdanih koncesija za uzgoj školjkaša u zonama s maksimalno dopuštenim koliþinama godišnje proizvodnje. Lokacija Otok Pag, uvala Stara Povljana

Površina

Kapacitet uzgoja 50 tona daganja i kamenica

6000

Trajanje koncesije 13.12.2026.

Novsko ždrilo

6300

45 tona daganja

01.03.2008.

Velebitski kanal, uvala Seline

3200

50 tona daganja

21.02.2015.

Novigradsko more, Prdelj

5000

17.09.2017.

Otok Pag, uvala Dinjiška

10000

Otok Pag, uvala Dinjiška

5000

50 tona daganja 20 tona daganja i kamenica 30 tona lubina i komarþe 30 tona daganja i kamenica 20 tona lubina i komarþe

17.01.2015. 17.09.2017.

U podruþju obuhvata ove studije nema izgraÿenih otpremnih centara na kopnu i prostornim planovima nije predviÿena njihova izgradnja. S obzirom na sve veüe zahtjeve pri odobravanju 153

ovakvih objekata upitna je uobiþajena koncepcija jedan uzgajivaþ- jedan otpremni centar. U tom smislu bolje je oþekivati interes za izgradnju veüeg otpremnog centra na temelju pokretanja znaþajnije koliþine uzgajanih školjkaša što daje cjelovitu ekonomsku smislenost razvoja sektora uzgoja školjkaša. U prostornim planovima nije predviÿena obalna infrastruktura za planiranu marikulturu što ih þini nepotpunim. Postojeüi obalni sadržaji mogu biti u funkciji razvoja školjkarstva, ali ne mogu odgovoriti potrebi razvijenog školjkarstva nadasve zbog sukob s drugim korisnicima ureÿene obale. Na podruþju obuhvata projekta veliki je broj nepotpuno ureÿenih privezišta koja ne udovoljavaju uvjetima u smislu potrebne obalne infrastrukture za razvoj marikukture ili su veü izgraÿene luke i luþice koje su privedene namjeni i traže dodatne zahvate za eventualnu prilagodbu stavljanja u funkciju za marikulturu.

Funkcija tržišta kao regulatora i promotora dugoroþnog razvitka

Opüenito se oþekuje rast potrošnje plodova mora u zemljama Europe što hrabri investiranje u uzgoj školjaka. U sluþaju dagnje, kapacitet hrvatskog tržišta je veü dosegnut postojeüom proizvodnjom. Njegov daljnji razvoj traži veüe i znaþajnije promidžbene aktivnosti na državnoj razini. Europsko tržište dagnje je dobro razvijeno, ali mu je glavno obilježje konkurencija iz cijelog svijeta, posebice što se tiþe preraÿenih dagnji. Najbolja izvozna tržišta svježih dagnji su Francuska, Belgija i Italija. Glavna prepreka uspostavljanju uspješnog izvoza dagnji u ove zemlje su mala proizvodnja, þak i u sluþaju njezinog višestrukog poveüanja, slabe veliþine indeksa koliþine mesa u ljušturi tijekom veüeg dijela godine, i udaljenost pojedinih tržišta. Najbolje izvozno potencijalno tržište je svakako talijansko tržište tijekom ljetnih mjeseci jer su veletržnice i distribucijski centri dostupni u roku od 24 sata. s druge strane dagnja nije oþekivani proizvod na lokalnom turistiþkom tržištu jer ne predstavlja lokalni proizvod. Za oþekivati je znaþajni porast interesa kod gostiju i lokalnog stanovništva kada proizvodnja dagnji osigura kontinuiranu opskrbu svježim proizvodima iz regije. Što se tiþe drugih vrsta tek treba ispitati uzgojnu isplativost, izabrati najbolju tehnologiju i paralelno s time stvarati lokalno turistiþko tržište koje se može promovirati i poþetnom veüom ponudom školjkaša iz drugih uzgojnih podruþja Hrvatske.

Potencijalna oneþišüenja u prostoru podruþju Novigradsko more/Velebitski kanal i jugoistoþna strana otoka Paga

Najznaþajniji izvori oneþišüenja morskog okoliša u podruþju zahvata jesu donosi otopljenih i suspendiranih tvari koje donose vode s kopna, a onda i potencijalna oneþišüenja koja mogu uzrokovati pražnjenja kaljužnih i fekalnih voda iz jahti i drugih plovila. Vode s kopna možemo podijeliti na one koje prirodno dotjeþu kao površinske i podzemne slatke vode i na antropogene donose voda iz sustava odvodnje. Donos potencijalnih oneþišüenja s kopnenih voda se odnosi na moguüe izvore eutrofikacije za jakih i dugotrajnih oborina i na otopljene tvari koje ispiru sa poljoprivrednih i drugih površina (hranjive soli, pesticidi i dr.). Podaci o donosu hranjivih soli i organske tvari kopnenim vodama su priliþno šturi, ali se iz postojeüih podataka o donosu organskog oneþišüen ja rijekom Zrmanjom može pretpostaviti relativno mali donos. Cijelo podruþje obuhvata projekta ima prioritet turistiþkog razvoja što smanjuje moguünost izgradnje industrijskih zagaÿivaþa, ali se poveüava pritisak na otpadne vode. Zato je najznaþajniji oþekivani izvor oneþišüenja mora u podruþju obuhvata projekta dolazi od buduüih ili postojeüih sustava odvodnje. Izvadci iz prostornih planova ukazuju na nedostatno i loše ureÿennu odvodnju. Kako broj stanovnika nije velik, konstatacije o izlijevanju otpadnih voda u vodotok zrmanje ne daje negativne rezultate na analizama školjkaša u Novigradskom moru. Potencijalni prast privreneog ili stalnog stanovnštva može divesti saadašnje povoljno stanje u pitanje ukolko se ne pristupi izgradnji kanalizacijskih sustava. Grad Obrovac je u tom smjieru izradio projektnu

154

dokumentaciju cjelovitog sustava kanalizacije sa sustavom za proþišüavanje. Meÿutim nisu izvršena oceanografska istraživanja kako bi se utvrdilo najpogodnije mjesto za ispuštanje obraÿenih voda. Opüina Posedarje, prema prostornom planu, teži veüoj izgraÿenosti turistiþkih kapaciteta u podruþju Novigradskog mora što predstavlja potencijalni izvor oneþišüenja pa je stoga u listopadu 2007. godine potpisala ugovor o izradi glavnog projekta za Sustav zbrinjavanja otpadnih voda Posedarja koji zajedniþki financiraju Hrvatske vode (80 posto) i Opüina Posedarje (20 posto), a rok njegove realizacije je 12 mjeseci. Vrijednost sustava je procjenjena na približno 40 milijuna kuna. Predviÿa se poþetak graÿevinskih radova tijekom 2009. godine, što obuhvaüa gradnju 20 kilometara glavnih kanala, sedam precrpnih stanica, ureÿaj za proþišüavanje otpadnih voda (bioproþistaþa) te gradnju ispusta u recipijent. Opüina Starigrad takoÿer nema riješenu kanalizacijsku mrežu, postoji samo sustav odvodnje iz hotela Alan. Obzirom na sve veüi broj turista nameüe potreba za uspostvaom organiziranog kvalitetnog sustava odvodnje. Iz tog razloga pokrenuta je izrada cjelovite projektne dokumentacije þija izrada je pri završetku. Opüina Povljana na otoku Pagu ima prostornim planom odreÿeno postavljanje mreže sabiranja i odvodnje otpadnih voda koji takoÿer ima predviÿenu ugradnju mehaniþko-biološkog proþišüivaþa. Sustav je planiran uvažavajuüi odredbu iz Županijskog PP u kojoj se zabranjuje ispuštanje otpadnih voda u podruþje odreÿeno za uzgoj školjkaša. eta“, te odrediti institucije koje üe ga provesti.

Socio-ekonomske znaþajke prostora

Stanovništvo u podruþju zahvata predstavlja uglavnom ruralno stanovištvo Zadarske županije i naseljenost je uglavnom rijetka. Tako niska naseljenost s druge strane otvara moguünosti razvoja djelatnosti koje nude prirodne znamenitosti za odmor i rekreaciju u prirodi. Takve prilike pokreüu sukobe u prostoru izmeÿu interesnih skupina, posebno zato što odreÿenom „zapuštenom“ podruþju raste pojedinaþna turistiþka vrijednosti ako uspije istisnuti ostale potencijalne korisnike prostora. Sukob interesnih skupina partikularizira prostor razbijajuüi prirodne cjeline na interesne teritorije. Zato je u Zadarskoj županiji pokrenuto integralno upravljanje prostorom koje još nije preneseno iz sektora planiranja u sustav upravljanja. Temeljna odrednica razvoja cijelog podruþja obuhvata je oslonjena na turizam i uz njega vezane djelatnosti. Tu se ostavilo prostora i za marikulturu koju je Zadarska županija svrstala u djelatnosti od županijskog interesa. Obalno podruþje obuhvata projekta je u nadležnosti velikog broja lokalnih samouprava (opüina Novigrad, grad Obrovac, opüina Posedarije, opüina Jasenice, opüina Starigrad, grad Pag, opüina Povljana) što komplicira usklaÿivanje razvojnih planova. Poznavajuüi kompleksnost problema, ali i na temelju þinjenice da pomorsko dobro nije podijeljeno na razini lokalne samouprave nego samo na razini županija, Zadarska županija je preuzela planiranje pomorskim dobrom koje je potrebno detaljnije urediti u skladu s planovima opüina i gradova. Radi važnosti i interesa za razvijanjem turizma na slici (qqq) su dani raspored i koliþina planiranih turistiþkih sadržaja. Stanovništvo podruþja Grada Obrovca raste i broji oko 9000 stanovnika te je sve veüi pritisak na podizanje naselja uz Karinskog mora i oko ušüa Zrmanje (Ribnica). Grad Obrovac ima prioritet u razvoju turizma i tercijarnih djelatnosti, ali se odreÿena aktivnost planira razvojem poljoprivrede i šumarstva. U popis djelatnosti za koje s planira prostor je ubrojena i marikultura kojoj se daje prednost u u smislu moguüeg korištenja mora. Opüina Novigrad bilježi konstantan pad broja stanovnika(1368-2001.). Udio aktivnog stanovništva je 2001. godine bio na razini od 35%, a osobne prihode je stvorilo 28% stanovnika. Ribarstvo je nekad predstavljalo znaþajni izvor prihoda za stanovnike Novigrada, ali sada sve veüu važnost preuzima turizam. Tu treba uraþunati i interese vlasnika imovine kojima stvarno prebivalište nije Novigradu pa su njihovi interesi okrenuti ladanju ili uslužnim djelatnostima. Opüina Posedarje spada u II skupinu podruþja od posebne državne skrbi. Broj stanovnika (2001.godina) 3.513, Broj nezaposlenih 231 Broj zaposlenih 853. Opüina Posedarije planira uspostavu poslovno proizvodne zone od 380 000 m2 u kojoj se planira gradnja graÿevina namjenjenih skladištima, servisima, ekološkoj proizvodnji, veletrgovinama, trgovinama, prodajnim salonima te ugostiteljstvu.

155

Opüina Jasenice broji oko 2000 stanovnika. Razvojni interes opüine je kao i drugdje u zoni okrenut tercijarnim djelatnostima. Predviÿaju u moguünost izgradnje 4 gospodarske zone meÿu kojima je naveüa zona Bravar (podruþje bivše tvornice glinice) od cca 160ha. Ostale gospodarske zone sve zajedno zauzimaju oko 35 ha. Sadržaj tih podruþja mora biti okrenut tzv. þistoj proizvodnji. U obalnom podruþju se planiraju luþice ukupnog kapaciteta od 460 vezova koji bi koristili uglavnom u kontekstu turizma, rekreacije i športa. Posebni naglask se daje na uzgoj stoke i biljnu proizvodnju dok se u izvršnim aktima ne predviÿa uzgoj školjkaša u moru. U svakom sluþaju je interesantna trajektana luka kao i „luka za prekrcaj glinice” koja u dijelu može dobiti funkciju za potrebe ribara i uzgajivaþa iz podruþja Novigradskog mora. Opüina Starigrad je posebno razvila turistiþku djelatnost, koja ima tradiciju ne samo u turizmu koji se vezuje za more, veü i uz nacionalni park Paklenicu koji privlaþi sve više posjetitelja. Opüina Starigrad izmeÿu drugih djelatnosti ima u vidu i moguüi razvoj marikulture sukladno PP ZŽ što iskazuje izradom pojedinaþnih razvojnih projekata. U podruþju Selina se nalazi malo uzgajalište školjkaša koje je u proceduri kategorizacije proizvodnog podruþja.Ukupan broj stanovnika u Opüini Starigrad je u opadanju, ali je to posebno izraženo u zapadnom dijelu opüine, dok se sam Starigrad održava na razini 1100 stanovnika. Položaj opüine koja je protegnuta duž obale Velebitskog proimorja u okviru Parka prirode Velebit i s Nacioanalnim parfkom „Paklenica” u pozadini odreÿuje smještaj najveüe koncentraciju razvojnih gospodarskih akitivnosti u priobalju. Grad Pag podrazumijeva šire podruþje otoka Paga i samo naselja Dinjiška, Miškoviüi, Vlašiüi i Smokvica gravitiraju podruþju obuhvata projekta. Naseljenost ovih naselja je niska (oko 500 stanovnika) kojima se ljeti može pripisati dodatnih cca 500 privremenih rezidentnih stanovnika. Planirani turistiþki kapaciteti u podruþju obuhvata ukupno iznose 1500 ležajeva i to po 500 u podruþjima Dinjiške(10 ha), Smokvice (10 ha) i Vlašiüa(10 ha). Podruþje obuhvata je gotovo potpuno okrenuto turizmu i poljoprivredi. Nema tradicije u marikulturi. U podruþju Fortice (Dinjiška) više godina postoji malo ribogojilište koje je tek nedavno ušlo u proceduru kategorizacije podruþja za uzgoj školjkaša, a u podruþju uvale Stara Povljana je dodijeljena koncesija za uzgajalište školjkaša (do 50 t/godišnje) koje se tek pokreüe. U izmjenama i dopunama prostornog plana definira se i moguünost razvoja marikulture. Opüina Povljana obuhvaüa podruþje dijela uvale Stara Povljana i Virskog kanala iz obuhvata ove studije. Prema popisu 2001. opüina Povljana broji 713 stanovnika i prema prostornom planu stanovnici pokazuju interes za raznovrsni razvoj opüine s naglaskom na razvoj turizma, ali i s dovoljno prostora za razvoj marikulture.

6. 6.1

Prirodne znaþajke Geografsko-morfološke znaþajke prostora

Geomorfološki Podruþje obuhvata projekta možemo podijeliti na podruþje Ravnih kotara, podruþje Velebita i podruþje Paga izmeÿu kojih se nalaze predmetne morske površine. Podruþje Ravnih Kotara karakteriziraju vapnenaþka uzvišenja izmeÿu kojih su flišne udoline što karakterizira i otok Pag, a podruþje Velebita izgraÿuju karbonatne i dolomitno-vapnenaþke stijena. Novigradsko je more s prosjeþnom dubinom u središnjem dijelu od 28 m, svojoj površinom od 28,65 km2 (dužina 11 km, širina 5 km) i vodenom masom od 0,5 km3, veüe od Karinskog mora, koje ima površinu od 5,4 km2 (dužina 3,8 km, širina 2,4 km) i volumen od 0,04 km3. Najveüa mu je dubina 11 m, a izobata od 10 m se nalazi vrlo blizu ruba kopna. Oba su akvatorija povezana tjesnacem Karinsko tisno. Tjesnac je širok 110 – 250 m, dug je 2,5 km, dubina mu iznosi 12 m. S druge strane Novigradsko more spojeno je s Novskim ždrilom, kanjonom strmih obala, koje se obrušavaju ispod morske površine do dubine od 40 m. Na jugoistoþnoj strani Novigradsko more preko Novskog kanala komunicira s Velebitskim kanalom. Velebitski kanal je omeÿen Velebitom s istoþne/sjeveroistoþne strane i otoþkim nizom Krk - Rab – Pag sa zapadne/jugozapadne strane. Širina kanala varira od desetak do manje od dva kilometra. Dubina kanala u najveüem dijelu je izmeÿu 60 i 80 m, a podruþju izmeÿu Otoka Raba i Jablanca premašuje 100 m. 156

Na jugoistoþnom kraju Paga, Velebitski kanal preko Ljubaþkih vrata i Povljanskog kanala komunicira s podruþjem Kvarneriüa. U podruþju ove komunikacije uz vrlo razvedenu obalu otoka Paga se nalazi predviÿena zona za uzgoj školjkaša. Pašku strana podruþja obilježavaju duboko usjeþene uvale stjenovitih obala (Dinjiška, Vlašiüi i Stara Povljana) dok su na drugoj strani, sjeverozapadnom kraju Ravnih kotara uval široke plitke i pjeskovite (Plemiüi, Lubaþka vala, Jasenovo i Ninnski zaljev). Neposredna povezanost i blizina s podvelebitskim podruþjem rezultira i vrlo sliþnim klimatskim prilikama koje najznaþajnije obilježava snažna bura.

6.2

Hidrološke znaþajke7

Istraživano podrþje je opüenito pod snažnim utjecajem dotoka površinskih i podzemnih voda koje se rijekama, bujicama i vruljama slijevaju s planinskih podrþja, kao i dotoka slatke vode s podruþja Ravnih kotara i otoka Paga. Hidrografske karakteristike Novigradskog mora i Velebitskog kanala u dijelu obuhvata projekta su odreÿene dotokom slatke vode u Novigradsko i Karinsko more koja se nakon toga kroz Novsko ždrilo prenosi u jugozapadni dio Velebitskog kanala. Rijeka Zrmanja ima brojne pritoke i predstavlja najvažniji hidrološki potencijal Obrovca. Zrmanja je dugae 69 km i plovna je nizvodno od Jankoviüa buka do kojega se miješa slana i slatkovodna voda. Minimalna godišnja protoþnost Zrmanje iznosi od 2,0m3/sek Za vrijeme jaþih oborina ili otapanja snijega i leda u vodonosnom podruþju protok zrmanje može porasti na koliþinu od 180-240 m3 /sec. Podruþje Novigradskog mora je pod snažnim utjecajem kraških površinskih i podzemih voda, a duž obala izviru brojne vrulje. Raspon je godišnjeg protoka Zrmanje od 65 do 125 m3. Zatvorenost Novigradskog mora i dotok površinskih dotoka rijekama Zrmanjom i Karinšüicom, potokom Slapaþa, vrelom Nozreti, jarugom Bašþica, ali i brojnim vruljama utjeþe na bitno nižu slanost i temperaturu ovoga podruþja u svim sezonama osim ljeti. Salinitet na površini varira izmeÿu 1,46‰ i 35,77‰, a u dubljim slojevima varira izmeÿu 35‰ i 38‰. Velebit ne predstavlja hidrogeološku barijeru pa dio podzemnih voda iz Like dotjeþu obliku vrulja u Velebitski kanal. U podruþju jugoistoþnog kraju otoka Paga poznat je veüi broj vrulja i površinskih dotoka slatke vode koje su u veüini aktivne nakon veüih oborina. 6.2.1 Morske struje U cijelom podruþju obuhvata studije nisu napravljena ozbiljna istraživanja dinamike vodenih masa. Heterogena morfologija reljefa s brojnim tjesnacima, povremenom izraženom haloklinom u Novigradskom moru i snažna bura i kanalski položaj govore o specifiþnim prilikama u svakom pojedinom dijelu akvatorija. U sluþaju intenziviranja aktivnosti i znaþajnog poveüanja povremenih i stalnih stanovnika svakako üe zahtijevati izradu opsežnog hidrodinamiþkog modela. Prostrujenost SI obale Paga je znaþajno odreÿena vjetrovima ali opüenito je mala pa je flux vode kroz odreÿeni presjek þesto vrlo mali što navodi na potrebu postupnog unošenja filtratora u sustav i njegovog postupnog poveüavanja kako ne bi došlo do „gladi“ školjkaša“. 6.2.2 Temperature morske vode Prema dostupnim literaturnim podacima temperatura morske vode znaþajno ovisi o dotoku slatke vode pa je u pravilu sloj iznad halokline hladniji od dubljih slojeva. U Novigradskom moru temperatura vode u stupcu varira i to u od 4,6-23oC, u Velebitskom kanalu (Ražanac) od 823,1oC, a u Ninskom zaljevu od 7,9-24,7. Iz jednogodišnjih mjerena (2007.) koja su provedena u sklopu program praüenja stanja okoliša i oneþišüenja obalnog i morskog podruþja Zadarske županije vide razlike u varijacijama temperatura mora pojedinih podruþja. U Novigradskom moru temperatura površinskog mora je varirala od 10,2-24,5oC, u Velebitskom kanalu od 9,2-24,6 oC, a izmeÿu Vlašiüa i Ljubüa od 10,2-27 oC. U navedenoj godini su se ljeti više zagrijavale površinske vode Novigradskog mora

157

od Velebitskog kanala i Ljubaþkog zaljeva što ukazuje na utjecaj vjetra u relativno dubljem moru na pomicanje vodenih masa i na njihovo eventualno miješanje. 6.2.3 Slanost Prema rijetkim podacima slanost u Novigradskom moru varira od 11,72 do 36,92 ‰, u Velebitskom kanalu ispred Ražanca od 34,1-37,92 ‰, a u Ninskom zaljevu koji je najbliži jugoistoþnoj obali otoka Paga se kreüe od 36,5 do 38,1 ‰. Za vrijeme veüeg dotoka slatke vode haloklina je izražena u podruþju Novigradskog mora, ali nešto slabije izražena ostaje prisutna i u jugoistoþnom dijelu Velebitskog kanala. Dubina halokline varira od 0,5 m do 3m ovisno o dotoku vode s rijekama i ovisno o odaljenosti od ušüa Zrmanje. Prosjeþna slanost estuarija Zrmanje je oko 21‰. Prosjeþna slanost iznad halokline iznosi 0.5 ‰, a ispod halokline oko 30 ‰. Slanost površinskog mora s udaljenošüu od utjecaja Zrmanje opada. Niža slanost podruþju Paškog zaljeva indicira na i na mjerljiv utjecaj dotoka slatke vode iz vrulja i ponora na podruþje Velebitskog kanala. Iz jednogodišnjih mjerena (2007.), koja su provedena u sklopu program praüenja stanja okoliša i oneþišüenja obalnog i morskog podruþja Zadarske županije, opažaju se znaþajnija kolebanja slanosti u Novigradskom moru (od 11 ‰-32,6‰), dok je u ostalim podruþjima taj raspon puno manji (31,6-37,4 ‰). 6.2.4 Prozirnost Jedina mjerenja prozirnosti koja su dostupna dolaze iz iz jednogodišnjih mjerena (2007.) koja su provedena u sklopu program praüenja stanja okoliša i oneþišüenja obalnog i morskog podruþja Zadarske županije. Najniža prozirnost je oþekivano utvrÿena u Novigradskom moru (6,5-13 m). U velebitskom kanalu proizrnost je oscilirala izmeÿu 12 i 21 metra, a u podruüju JI strane otoka Paga 12-15 metara.

6.3

Vjetar i valovi

Podruþja podno Velebita i Velebitskog kanala poznato je jakoj i orkanskoj buri. Na postaji Karlobag vjetar je najþešüe jaþine 1-3 bofora. Vjetar jaþine veüe od 4 bofora puše u 15.8 % sluþajeva i onda je NE smjera. Bura najþešüe puše zimi kada se izmjenjuje s þesto jakim jugom. Relativno mali broj podataka govori o utjecaju vjetrova na razvoj valova na moru u ovako specifiþnom geomorfološkom okruženju, meÿutim ugrubo se može pretpostaviti da valovi koji nastaju nisu prepreka postavljanju naprava za uzgoj, dok na drugoj strani snažni udari vjetra sigurno mogu prouzroþiti štete na plutajuüim uzgojnim konstrukcijama. Prema skromnim iskustvima na postojeüim uzgajalištima vjetar nije iskljuþujuüi faktor, ali poveüava troškove održavanja uzgojnih instalacija.

6.4

Biološke znaþajke, primarna produkcija, fitoplankton

Estuarij su u naþelu visoko produktivna podruþja u kojima nalazimo zone transformacije nutrijenata i to izmeÿu zaslaÿenog sloja i morske vode te izmeÿu vodenog stupca i sedimenta. Za primarnu produkciju u moru najvažnije su hranjive soli tzv. mikronutrijenti, a to su anorganske soli dušika, fosfora i silicija. Najznaþajniji limitirajuüi faktor u Jadranskom moru koji odreÿuje primarnu produkciju jesu anorganske soli fosfora. To je opüenito karakteristika estuarija pa to posebno vrijedi za podruþje Novigradskog mora i podruþje jugoistoþnog dijela Velebitskog kanala, ali i za podruþje jugoistoþne obale otoka Paga i to naroþito u doba veüeg donosa kopnenih voda vruljama. Tijekom procesa fotosinteze fitoplankton koristi otopljene hranjive soli za stvaranje nove organske tvari. Snažni utjecaj kopna na cijelo podruþje obuhvata projekta odražava se na koncentraciju mikronutrijenata pa tako prema rijetkom i relativno starim podacima raspon koncentracije reaktivnog fosfora u Novigradskom moru iznosi 0-0,25 µmol l-1. U Velebitskom kanalu -1 koncentracija se kreüe izmeÿu 0,02-0,05µmol PO4 l , a u podruþju Ninskog zaljeva 0,02-0,06 µmol PO4. Prema novijim mjerenjima srednja koncentracija fosfata u Novigradskom moru iznosi 0,06 µmol PO4 l-1 Radi usporedbe s poznati uzgajalištem školjkaša navesti üemo i raspon koncentracije reaktivnog fosfora u Malostonskom zaljevu koja se kreüe od 0.01-0.47 µmol 158

PO4 l-1 . Novija istraživanja pokazuju distribuciju hranjivih soli niz estuarij zrmanje gdje se uoþava rast koncentracije fosfata od ušüa prema Novigradskom moru i u dubinu te ponovni pad prema Velebitskom kanalu (0,05- 0,15 µmol PO4 l-1) Koncentracija ukupnog dušika ( 1-15 µmol TIN l-1) na drugoj strani pokazuje proporcionalno obrnutu distribuciju u vodenom stupcu od koncentracije fosfata . Silikati najveüu koncentraciju imaju u površinskom sloju gdje se koncentracija smanjuje u podruþju Novigradskog mora i ponovo poveüava prema Velebitskom kanalu (2-26 µmol SiO4 l-1). Silikati su k tome znaþajan limitirajuüi faktor za razvoj kremenjašica koje su posebno važne za izgradnju ljuštura školjkaša. Donos silikata u Novigradsko more je relativno visok, a u Ninskom zaljevu 1-4 µmol SiO2-Si l-1, dok radi usporedbe u Malostonskom zaljevu bilježe se koncentracije od 0.21-7.98 µmol l-1. Najþešüi naþin prikazivanja biomase fitoplanktona je kroz prikaz koncentracije klorofila a. Na predmetnom podruþju nisu vršena sustavna mjerenja, ali su utvrÿeni ljetni i zimski režim distribucije klorofila a. Zimski distribucija koncentracije klorofila površinskog sloja (0,2 – 1 µg Chl l-1) Ima maksimum kao i koncentracija na dubini od 4 metra u zoni Novigradskog mora. Dublji sloj ima nešto veüu koncentraciju klorofila od površinskog sloja prema rijeci, a nižu prema Velebitskom kanalu. Ljeti koncentracije klorofila površinskog i dubljeg sloja drastiþno opadaju od Zrmanje prema Velebitskom kanalu (1 – 0,1 µg Chl l-1). Mjerenja za potreba programa praüenja stanja okoliša i oneþišüenja obalnog i morskog podruþja Zadarske županije nalaze niske vrijednosti klorofila a ( Nin 0,07-0,28 Pg l-1; velebitski kanal 0,08-0,18 Pg l-1; Ljubaþka vala 0,2-0,51 Pg l-1 i Novigradsko more 0,06-0,81 Pg l-1. Jedno relativno staro istraživanje Viliþiüa (1989.) procjenjuje stupanj trofije od I-IV, koristeüi podatke o relativnoj zastupljenosti pojedinih veliþinskih skupina fitoplanktona(mikro i nanoplantona) kao i na temelju volumena fitoplanktonskih stanica. Usporedbom s drugim poznatim i bolje istraženim podruþjima, kao jedinog instrumenta vrednovanja, nalazimo da su Novigradsko more i Malostonski zaljev svrstani u istu trofiþku kategoriju (III) dok su Velebitski kanal i Ninski zaljev za kategoriju niži (II). Recentna istraživanja istog autora ukazuju na slab donos nutrijenata iz hrvatskih krških rijeka što rezultira oligotrofijom mora na istoþnoj obali Jadrana, ali u samoj blizini ušüa primarna produkcija biva ipak poveüana što uzrokuje posebnost tih staništa. Temeljna znaþajka akvatorija u kojem se planira školjkarstvo mora biti visoka primarna produkcija povezana s visokim koncentracijama hranjivih soli (dušiþnih, fosfatnih i silikatnih). Primarna produkcija, uglavnom fitoplanktona te u manjoj mjeri bakterioplanktona, je osnova hranidbene piramide na koju se direktno ili indirektno vežu sve životinjske skupine, od razliþitih skupina zooplanktona, razliþitih morskih beskralješnjaka, školjkaša do riba, kao gospodarski najvažnijih morskih organizama. Gospodarske djelatnosti vezane za more koje su u direktnoj kompeticiji korištenja hranidbene piramide su školjkarstvo i ribarstvo. Iako školjkaši i ribe nisu direktni konkurenti u korištenju organizama iz hranidbene piramide, razvoj školjkarstva posebice neplaniran i stihijski direktno negativno utjeþe na ribarstvo. Za život riba je posebice važan makrozooplankton, te dio mezoplanktona posebice za prehranu liþinki i mlaÿi. Ove skupine zooplanktona se kao i školjkaši hrane fitoplanktonom, i mikrozooplanktona, uslijed þega su direktni kompetitori, posebice kod uzgoja školjkaša na plutajuüim parkovima. Poznavanje bioloških znaþajki akvatorija je stoga od presudne važnosti za integralno planiranje školjkarske industrije, posebice u podruþjima gdje je i ribarstvo razvijeno. Podruþje obuhvata projekta je tijekom proteklih godina bilo vrlo slabo istraživano. Jedini relevantni podaci o fitoplanktonskim populacijama jesu rezultati istraživanja Viliþiüa (1989.). Navedeno istraživanje se odnosilo samo na utvrÿivanje gustoüe stanica i volumena mikroplanktona i nanoplanktona. Istraživanja su raÿena na širem podruþju istoþne obale jadrana pa je usporedivost ovih parametara s temeljito istraživanim lokacijama, kao što je Malostonski zaljev, korisna za donošenje naþelnih zakljuþaka o sliþnosti Novigradskog mora i Malostonskog zaljeva. Prema Herstak (2007.) ograniþavajuüi þimbenik za razvoj fitoplanktona tijekom godine u estuariju Zrmanje je fosfor, ali ljeti mjestimiþno dušik ograniþava rast fitoplanktona. Isto tako navodi dominaciju morskog fitoplanktona, dok slatkovodni fitoplankton postupno ugiba u gradijentu saliniteta. Terziü i sur.(2005) ukazuju na povezanost gradijenta slanosti u estuariju s relativnim poveüanjem udjela sitnijeg fitoplanktona u ukupnoj populaciji.

159

Buriü i sur (2005.), Viliþiü i sur. (2007.) i Buriü i sur. (2007.) detaljnije istražuju podruþje izlijevanja rijeke Zrmanje u Novigradsko more i mikroskopskim pretraživanjima fitoplanktona nalaze dominaciju morskih dijatomea (prosj. red veliþine 105 stanica L-1) dok su dinoflagelati (prosj. red veliþine 104 stanica L-1), i coccolitophoridi (prosj. od 102 – 104 stanica L-1) nešto manje zastupljeni. Na slici 4. dan je Box Whisker plot abundancije dijatomea i prostorne distribucije prozirnosti iz Viliüiü i sur. 2007.

Slika 4. Prostorna distribucija abundancije dijatomea i distribucija prozirnosti u estuariju rijeke Zrmanje od Jankoviüa buka (Z4) preko Novigradskog mora (N1) do Velebitskog kanala (V2 ispred Vinjerca, V1 5 km zapadno i VJ1 50 km Zapadno od toþke V2)(Iz Viliþiü i sur. 2007.). Provedena istraživanja ukazuju na priliþno usko podruþje poveüane produktivnosti koje je najproduktivnije u Novigradskom moru i relativno naglo opada u Velebitskom kanalu od ždrila prema Zapadu. Cvjetanje fitoplanktonskih algi Povišene koncentracije hranjivih soli mogu uzrokovati promjene u strukturi fitoplanktona te dolazi docvjetanja pojedinih vrsta fitoplanktona. U Jadranu, pod pojmom cvjetanje mora najþešüe se podrazumijeva cvjetanje fitoplanktona iz skupine diatomeja, þije je osnovno obilježje proizvodnja velikih koliþina sluzi, tzv. sluzave nakupine ili sluzavo cvjetanje. Razgradnja koja slijedi štetno djeluje na morske organizme (smanjenje kisika, zaþepljivanje škrga). Cvjetanje toksiþnoga fitoplanktona (rod Dinophysis) je od izuzetne važnosti za podizanje uzgajališta školjkaša, a kod nas je vrlo rijetko. Podruþja koja su najpodložnija cvjetanju i monospecifiþnim cvatnjama jesu Šibenski i Kaštelanski zaljev, a sluzave nakupine uþestalo se javljaju u sjevernome Jadranu. Prema podacima IORA –Split u Novigradskom moru je 2005. godine zabilježeno je cvjetanje toksiþnih vrsta fitoplanktona.

7. 7.1

Potencijalni štetni organizmi i spojevi Predatori i paraziti

U podruþju Novigradskog mora þesta su nakupljanja zvjezdaþa posebno križalina (Marthasterias sp.) i to nakon što se haloklina podigne. Zvjezdaþe su naime stenohalini organizmi i ne ulaze u zaslaÿena podruþja u kojima dagnje normalno obitavaju. Kada se smanji unos slatke vode školjkaši postaju lak plijen ovih bodljikaša. To u tehnologiji plutajuüih parkova ne predstavlja znaþajan problem jer su uzgajani školjkaši trajno odvojeni od dna. Od riba najveüe štete na uzgajalištima školjkaša þine komarþe koje se s vremenom naviknu na postojanje novog hranilišta i þine sve veüe i veüe štete. U ovom podruþju komarþe predstavljaju uobiþajen ulov pa je vjerojatna znatna šteta u uzgoju školjkaša. Obraštajne zajednice koje naseljavaju ljušture školjkaša i tako otežavaju njihovu hranidbu i smanjuju im tržišnu vrijednost. U obraštajnim zajednicama osim algi nalazimo plaštenjake i sjedilaþke mnogoþetinaše koji grade vapnene kuþice (slika 5.).

160

Slika 5. Oobraštajni organizmi ljuski školjkaša þesto obuhvaüaju organizme (þetinaše Pomatoceros, Serpula- i druge) koji inkrustriraju vapnenac. Ovi organizmi umanjuju vrijednost školjke na tržištu.

7.2

Fekalne bakterije

Fekalne bakterije nisu posebno štetne za školjkaše, osim što postoji korelacija izmeÿu fekalnog zagaÿenja, donosa kemikalija otpadnim vodama i eutrofikacije sustava što može biti posebnim sluþajevima štetno za uzgajane školjkaše. Fekalno optereüenje se uglavnom vezuje za oneþišüenje školjkaša kao ljudske hrane. Za razliku od fitotoksina koje izluþuju pojedine vrste fitoplanktona koji nisu termolabilni, crijevni mikroorganizmi su, što ukljuþuje i one patogene (enterovirusi i patogene bakterije), osjetljivi na poveüanu temperaturu i pri termiþkoj obradi koja je þesta u pripremi školjkaša prestaju biti štetni za ljudsko zdravlje. Obzirom da u mnogim zemljama postoji tradicija jedenja svježih školjkaša uspostavljen je sustav higijenske kategorizacije podruþja za uzgoj i sakupljanje školjkaša kao je to gore opisano. Školjkaši u zoni A (do 230 koliforma u 100 g mesa školjkaša i meÿuljušturne tekuüine) mogu biti stavljeni na tržište bez depuracije), oni u zoni B (od 230-4600 koliforma u 100 g mesa školjkaša i meÿuljušturne tekuüine) mogu biti stavljeni na tržište nakon depuracije, školkaši u zoni C (od 4600-46000 koliforma u 100 g mesa školjkaša i meÿuljušturne tekuüine) moraju biti postavljeni u podruþja za ponovno polaganje dok se ne oþiste. Zona D (preko 46000 koliforma u 100 g mesa školjkaša i meÿuljušturne tekuüine) je zona iz koje je zabranjeno stavljanje školjkaša u promet. Škojkaši iz zona A,B i C mogu biti stavljeni na tržište bez depuracije i otpreme ako idu na preradu u kojoj se provodi termiþka obrada. Zona obuhvata je pod monitoringom Uprave veterinarstva MPŠVG i to radi kategorizacije proizvodnih podruþja. Dostupni podaci (Tablica 2.) ukazuju na visoku kvalitetu staništa odnosno na kategoriju A.

161

Tablica 2. Rezultati mjerenja koliþine E. coli u 100 g mesa i meÿuljušturne tekuüine dagnji u podruþju obuhvata projekta. (Izvor- Uprava veterinarstva MPRRR). Rezultati ukazuju na visoku razinu þistoüe akavtorija što ga þini pogodnim za uzgoj školjkaša za prijesnu konzumaciju.

Proizvodna podruþja Uvala Dinjiška na Pagu

vrsta školjkaša dagnje

Rovanjska

dagnje

Novigradsko more

dagnje

7.3

toþka uzorkovanja M1 vrh M1 sredina

10 11 12 02 mj mj 01 mj mj 8 mj 9 mj mj 2007 2007 2007 2007 2007 2008 2008 <20 70 <20 <20 20 <20 <20 70 40 <20 20 <20

6 mj 2007 <20 <20

7 mj 2007 <20 <20

M1 dno M1 vrh M1 sredina M1 dno

<20 <20 <20 20

<20 <20 20 40

<20 <20 20 50

<20 20 40 40

220 <20 <20 <20

M1 vrh M1 sredina M1 dno

<20 <20 <20

20 200 20

<20 <20 <20

<20 20 <20

<20 <20 40

<20 20 <20 <20 50 40 <20

<20 <20 <20 <20

160 20 <20

40 50 40

Teški metali

Dobivene vrijednosti iz zaljeva te Mediterana i ostalih dijelova Jadrana, ukazuju da se koliþine teških metala kreüu unutar veü poznatih granica. Razmatrajuüi maksimalne dobivene koncentracije teških metala u dagnjama, morskoj vodi te raspodjelu frekvencija vrijednosti, analizirano podruþje može se okarakterizirati kao izuzetno þisto. Koncentracija teških metala u sedimentu su poveüane, ali još uvijek u okviru vrijednosti karakteristiþnih za obalne vode prve kategorije. Prema novijim istraživanjima teških metala u sedimentu kod Luke Ploþe vrijednosti se kreüu u okviru sredozemnih vrijednosti. Recentna analiza školjkaša novijim metodama obavljena u ýeškoj, na nekoliko vrsta školjkaša iz Malostonskog zaljeva i ušüa Neretve ukazala su na vrlo niske koncentracije teških metala, pesticida i herbicida u mesu školjkaša.

3.4

Fitotoksini

162

Tablica 3. Vrste trovanja školjkašima, uzroþnici i simptomi VRSTA TROVANJA DSP (Dijaretiþko trovanje školjkašima - Diarrethic Shellfish Poisoning) PSP (Paralitiþko trovanje školjkašima - Paralytic Shellfish Poisoning) ASP (Amnezijsko trovanje školjkašima Amnestic Shellfish Poisoning) NSP (Neurotoksiþno trovanje školjkašima Neurotoxic Shellfish Poisoning), AZA (Azaspiracidno trovanje školjkašima Azaspiracids poisoning)

VSP (Venerupinsko trovanje školjkaša Venerupin Shellfish Poisoning)

UZROýNICI I SIMPTOMI uzroþnici su pripadnici dinoflagelata iz rodova Dinophysis i Prorocentrum, tipiþni simptomi su muþnina, povraüanje, proljev, znojenje, bol u trbuhu, poznato je i kancerogeno djelovanje (rak želuca) uzroþnici su pripadnici dinoflagelata iz rodova: Alexandrium, Gymnodinium, Pyrodinium, karakteristiþni simptomi su ukoþenost i trnci u pojedinim djelovima tijela, mišiüna obamrlost, gubitak ravnoteže i u težim sluþajevima paraliza dišnog sustava i smrt uzroþnici su pripadnici dijetomeja, roda Pseudo-nitzschia, karakteristiþni simptomi su muþnina, povraüanje, grþevi u trbuhu, vrtoglavice, halucinacije, kratkoroþni gubitak pamüenja uzroþnik je dinoflagelat Gymnodinium breve. Simptomi su pareza usana i jezika, gubitak okusa, usporen puls, osjeüaj hladnoüe i topline, proljev uzroþnik je dinoflagelat Protoperidinium crassipes, koji je do ovog otkriüa smatran bezopasnim. Simptomi su sliþni kao i kod DSP trovanja: muþnina, proljev, grþevi u stomaku, povraüanje, ali su analize pokazale da azaspiracidi dodatno ošteüuju jetru, gusteraþu, slezenu, probavni trakt te T i B limfocite povezano je s cvjetanjem dinoflagelata Prorocentrum minimum, kemijski sastav još nije toþno odreÿen.

Još neki društveno gospodarski aspekti

Cjelo podruþje je strateški okrenuto turizmu, što se reflektira i kroz zauzimanje obale za dominantno turistiþke sadržaje. Prostorna dispozicija uzgoja morskih organizama koja ne troši nužno obalnu crtu kao resurs, ima nedovoljno jasnu percepciju u javnosti i obilježena je snagom medijskog istupanja interesnih skupina koje žele maksimizirati potrošnju obale za svoje potrebe. Tako se dovodi u opasanost socio-ekonomski diverzitet koji je jednako nužan za rezistenciju i resilenciju društva kao odgovor stres kao što je biodiverzitet važan za stabilnost ekosustava. Težnja demografskog pretakanja ruralnih podruþja u gardove, pretvara naselja u imovinu umjesto mjesta življenja pa su interesi vlasnika imovine u ruralnim podruþjima s prebivalištem u gradovima potpuno drugaþiji od stanovnika ruralnih podruþja. Takva društvena slika stvara podlogu za sukob interesa na obalnom podruþju, gdje su uvijek snažniji argumenti onih koji mogu obeüati veüu investiciju, a koja je uvijek naglašenija od rezultata njene kasnije eksploatacije. Ujednaþeni razvoj društva podrazumijeva suživot više djelatnosti zajedno na nekom podruþju, za što je u zonama visokog interesnog pritiska nužno uvesti sustav gospodarenja s podlogama za upravljanje. Tako IOUP za svako podruþje postaje obvezujuüi ugovor sa standardima u ponašanju i odgovornostima nositelja upravljanja i nositelja djelatnosti. To je još uvijek pre zahtjevan zalogaj za društvene zajednice Mediterana jer je u suprotnosti s mentalitetom preživljavanja u þesto teškim životnim uvjetima. Zato je nužno pokrenuti dijalog o zajedniþkom prostoru gdje nema ideoloških ili ekoloških viših ciljeva u korištenju resursa nego nasuprot tome

163

postoje konkretni interesi ljudi i znanje koje treba koristiti kako bi se ti interesi pomirili uz najmanju prosjeþnu štetu. U lokalnim zajednicama se javlja interes za diversifikaciju proizvodnje što ukljuþuje i uzgoj školjkaša. S obzirom da danas uzgoj podrazumijeva sve od tehnologije i higijene hrane preko marketinga i financija potrebno je provoditi stalnu edukaciju nositelja djelatnosti i davati im podršku sukladno podršci koju dobiva njihova europska konkurencija.

„Cost benefit“ analiza

Za cjelovitije komparativno vrednovanje djelatnosti u prostoru danas se koristi analiza mjerljivih koristi i troškova okoliša izraženih u novþanim jedinicama, te izražavanje nemjerljivih troškova i koristi okoliša kroz razliþite ljestvice usporeÿivanja vrijednosti. Novþano mjerljivi troškovi koji se prikazuju analizom u procjeni utjecaja na okoliš sadrže interne troškove projekta i okoliša, no potrebno je razluþiti troškove koji se odnose na okoliš . Direktno nemjerljivi (neekonomski, netržišni, nefinancijski) utjecaji u našem sluþaju su; promjene krajolika, oneþišüenje morskog dna i vode (trofiþko optereüenje) i promjene u bioraznolikosti (biodiverzifikacija) i neki drugi koje üemo kasnije navesti. Metode za novþano odreÿivanje netržišnih troškova okoliša još se u praksi ne primjenjuju. Na temelju financijski mjerljivih elemenata (internih i eksternih troškova) u ovoj analizi izraþunat üe se i neto sadašnja vrijednost zahvata, koja uz ocjenu financijski nemjerljivih elemenata služi za omoguüavanje dobivanja ukupne ocjene zahvata. S aspekta društva u cjelini uzete su izravne eksterne koristi i stavljene u relaciju s štetama dok je iz ekonomskog tijeka cijelog projekta na osnovu vrijednosti realne investicije izraþunata NSVneto sadašnja vrijednost. Pitanje oportunog troška odnosno troška ukoliko se zahvat ne provede nije analiziran jer je prostornim planom predviÿena i priželjkivana djelatnost marikulture, a taj trošak se može išþitati iz provedene analize o korisnosti zahvata. Pored pitanja troškovno korisne i okolišno društvene suprotstavljenosti , dolazi i pitanje socijalne suprotstavljenosti, odnosno koliko je zahvat prihvatljiv sa strane u prvom redu lokalnog stanovništva odnosno želje za prihvaüanjem zahvata. Vrijednosti se ovdje jedino mogu dobiti pomoüu reprezentativnih anketnih analiza ili na temelju akata lokalne samouprave od kojih se oþekuje da izražavaju raspoloženje lokalnog stanovništva prema toj djelatnosti. Kako su metodologije za utvrÿivanje meÿusobnih odnosa izmeÿu navedenih vrijednosti manjkave i nekad nemjerljive, u veüini sluþaja se koristi ekonomska analiza koja procjenjuje u okviru postojeüeg stanja u društvu ekonomsku vrijednost, dok procjena emisija tvari u okoliš omoguüuje procjenu utjecaja na okoliš . Vrijednosti koje se odnose na okoliš izluþuju se iz rizika proizvodnje i emisija tvari u akvatorij. Iz procjene troškova realizacije i rada zahvata izvuüi üemo ekonomske vrijednosti . Kategoriju društva obradit üemo s aspekta granica odnosno podruþja u kojem se djelatnost obavlja, a najveüim dijelom je definirano aktima prihvaüanja prostornih planova.Studija (Study of Community aquaculture, MacAlister Eliott and Partners Ltd., 1999.) izraÿena za potrebe Europske komisije s obzirom na utjecaj kaveznih instalacija na moru u odnosu na okruženje definirala je visinu utjecaja koja se vidi iz Tablice 4. U našem sluþaju uzgoj na plutajuüim parkovima može se poistovijetiti s kaveznim instalacijama za utgoj ribe. Tablica 4; Utjecaj kaveznih instalacija na okruženje (EC 1999) Okupacija mjesta

Urbani razvoj

Vizualni utjecaj

+++

Industrijski razvoj

Upotreba vode

Turistiþki razvoj

Utjecaj na vode

Rekreacija

Transport kopnom

Navigacija

+++

Konzervacija

Ribolov

Veüi (+++), Srednji (++), Mali (+) i ne postoji (-)

164

Pojedina podruþja interesa koji se mogu identificirati u sluþaju marikulture. Ruralni razvoj i stabilnost Veüina obalnih aktivnosti u marikulturi i na teritoriju Europske zajednice dogaÿala se u manje naseljenim podruþjima. Na neki naþin to je doprinijelo i osiguravanju posla mladima tijekom cijele godine odnosno van turistiþke sezone. Svakako da to ima utjecaja prema malom porastu populacije obalnih zajednica. Na taj naþin ruralna marikultura doprinosi poveüanju društvene stabilnosti i baš zato je potrebno razumjeti društveno gospodarske interakcije marikulture s gospodarstvom ruralnih zajednica. Moguünost zaposlenja tijekom cijele godine Za marikulturu je potrebna izravna radna snaga tijekom cijele godine za razliku od turizma koji je sezonska djelatnost. I s te strane se može zakljuþiti da ukoliko je razvoj marikulture onemoguüen u smislu zaštite okoliša gubi se na društveno gospodarskim koristima. Gospodarsko planiranje Marikultura je aktivnost koja iskorištava zajedniþka dobra. Korisniþka prava odnosno koncesija dodjeljuje se u okviru održiva i ekološkog i gospodarskog razvoja i tim putem se uvlaþi razvojni kapital i omoguüuje dugoroþno planiranje. U sljedeüem prikazu (tablica 5.) navodimo neke od opüih pozitivnih društvenih efekata koje bi ostvarivala ova proizvodnja: Tablica 5; Prikaz pozitivnih društvenih efekata Porast vanjsko trgovinske bilance

Radi se o izvozu finalnog proizvoda na ciljano tržište (u sluþaju otvaranja izvoza - pretpostavka podizanja proizvodnje)

Porast zaposlenosti

U oba scenarija

Povrat osnovne investicije

3-5 godina (ovisno o varijanti uzgoja)

Visoka profitna stopa

(omoguüuje elastiþnost proizvodnje i rezervu

Povisuje komunalni standard

porezi, koncesija

Povisuje individualni standard

Zaposlenje

Gospodarska razvijenost županije

visoka proizvodnja

Nije u sukobu djelatnostima

ne postoje drugi interesi za uži akvatorij

alternativnim

Razvija i uvodi nove tehnologije

«eko prihvatljiva tehnologija» i «best practise»

Osigurava dobit drugim službama

veterinarske, prijevozne, špediterske i dr. usluge

Pridržavanje visokih standarda

sukladni EU normama

Projekt je aktima prihvaüen od lokalne samouprave

lokalna zajednica podržava projekt, županijsko podruþje odreÿeno za marikulturu

U direktnoj je vezi s programom otoþke orijentacije

društveno-gospodarska ravnoteža i stabilnost

Prihvatljiva «inshore I offshore» tehnologija

Smanjenje kompeticije s alternativnim djelatnostima

Pored navedenih pozitivnih predznaka koji bi bili realizirani sa strane projekta podizanja proizvodnje u školjkarstvu stavlja se naglasak na moguüi utjecaj trofiþkog optereüenja i pojave

165

sedimentacije te utjecaj na bentonske biocenoze. Pojavnost te moguünosti predlaže program kontinuiranog praüenja stanja okoliša odnosno monitoring i predlaže postupke za smanjenje utjecaja na okoliš. Moguüi rizici od havarija u velikoj mjeri su pravilnim postavljanjem I oznaþavanjem uzgajališta. Osnovna pitanja i ciljevi koji se provlaþe u svezi zaštite okoliša u okvirima analize troškova i koristi zahvata (CBA (Cost Benefit Analysis)), odnose se na oþuvanje biodiverziteta, oþuvanje bogatstva ribljeg fonda, zaštite raritetnih vrsta, minimaliziranje algalnih cvatova, te održanje postojeüe kvalitete vode. Za optimalni uzgoj i ispravnost školjke kao namirnice treba imati i održavati kvalitetne uvjete uzgojne sredine. Postizanje toga cilja omoguüuju pravilni zootehnološki postupci i provedba kontinuiranog monitoringa.

9.1 Izbor troškova koji ulaze u cost-benefit analizu i usporeba uzgajališta od 50 t i 500t Troškovi okoliša su, prema najþešüe korištenoj definiciji, eksterni (vanjski) troškovi koje neka aktivnosti uzrokuje u okolišu i koji ne terete njezino poslovanje. Tu definiciju nalazimo u odredbama Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš koje definiraju koristi i troškove koji ulaze u CB analizu samo kao eksterne troškove i koristi . a) Izraþunavanje razlike izmeÿu nemjerljivih koristi i troškova Vezano uz nemjerljive troškove i koristi sastavljena je tablica u kojoj je bodovima od 0 do 10 dat znaþaj identificiranim utjecajima . Za procjenu znaþaja nemjerljivih utjecaja u okoliš najþešüe se koristi Metoda procjene eksperata uz korištenje Višekriterijalne analize. Omjer izmeÿu koristi i troškova se izravno izražava kao koeficijent jednog indikatora podijeljen sa koeficijentom drugog. Izraþunavanje omjera koristi i troškova uzima u obzir ne samo veliþinu razlike izmeÿu koristi i troškova nego i njegovu skalu u odnosu na originalne uvjete (veliþina troškova u ovom sluþaju). Druga prednost korištenja omjera koristi i troškova je što je on lako izražen u jedinstvenoj vrijednosti koeficijenta koji se može usporediti po projektima. Zato se u posljednje vrijeme pri izradi studija teži ujednaþavanju modela radi lakše usporedbe. Vrednovanje koristi i šteta za uzgajalište od 50 t dano je u tablici 6, aza uzgajalište od 500 t u tablici 7. Tablica 6. Vrednovanje znaþajnijih nemjerljivih koristi i šteta projekta 50 t Utjecaj

Štete Bodovi na ljudsko zdravlje 2 na morsku faunu 4 Rad projekta na morsku floru 5 na bliže objekte 2 na akvatorij (morsko dno) 4 na promjenu mikroklime 0 na kopno 1 stav javnosti 3 na prirodnu populacije 2 Rad projekta pojava bolesti u divljih populacija školjki 2 nesreüe 1 turizam/rekreacija 3 javno zdravstvo 2 Rad projekta nematerijalna šteta 1 oneþišüenje vode i dna 5 (trofiþko optereüenje I sedimentacija) Korištenje narušavanje krajolika5 akvatorija vizualna slika zauzetost obalne 4 infrastrukture I suprastrukture Uklanjanje Uklanjanje sidrenja 1 UKUPNO: 47 OCJENA (KORISTI – ŠTETE) = 87 – 47 = 30

166

Korist gospodarska korist od resursa korist za druge aktivnosti porast standarda zapošljavanje na otocima demografski poticaj podrška lokalne zajednice socio-ekonomska korist

Bodovi 7 8 5 10 6 7 7

prirast okolne ribe stanište divljih populacija ribe i školjke ribolov

5 7

nema trajne izgradnje

reverzibilnost promjena

10 87

Projekt je po znaþajnijim nemjerljivim utjecajima prihvatljiv s obzirom na njegov utjecaj na okoliš. Koeficijent je pozitivan i iznosi 1,85. Tablica 7. Vrednovanje znaþajnijih nemjerljivih koristi i šteta projekta 500 t Utjecaj

Rad projekta

Štete na ljudsko zdravlje na morsku faunu na morsku floru na bliže objekte na akvatorij (morsko dno) na promjenu mikroklime na kopno stav javnosti na prirodnu populacije pojava bolesti u divljih populacija školjki nesreüe turizam/rekreacija javno zdravstvo

Bodovi 1 4 6 2 5 0 1 4 2 3 1 3 2

Rad projekta

nematerijalna šteta oneþišüenje vode i dna (trofiþko optereüenje I sedimentacija)

1 6

Korištenje akvatorija

narušavanje krajolika-vizualna slika zauzetost obalne infrastrukture I suprastrukture

Uklanjanje sidrenja

UKUPNO:

Uklanjanje

Korist

Bodovi

gospodarska korist od resursa korist za druge aktivnosti porast standarda zapošljavanje na otocima demografski poticaj podrška lokalne zajednice socio-ekonomska korist

8 8 5 10 6 7 6

prirast okolne ribe stanište divljih populacija ribe i školjke ribolov

5 8

nema trajne izgradnje

reverzibilnost promjena

OCJENA (KORISTI – ŠTETE) = 88 – 53 = 35

Projekt je po znaþajnijim nemjerljivim utjecajima prihvatljiv s obzirom na njegov utjecaj na okoliš. Koeficijent je pozitivan i iznosi 1,66. Slijedi skupno obrazloženje za oba scenarija koje dano u tablici 8.

167

Tablica 8: Identifikacija pojedinih važnijih eksternih troškova scenarija

za ulaz u CB analizu u oba

Utjecaji

Smijer Reverzibiln Dali je Oþekivanog ost utjecaj Utjecaja minimiziran (Da/Ne) propisanim (B=poz./C=n mjerama eg.) (Da/Ne)

Podruþj e utjecaja (lokalno, globalno )

Ulaz u analizu koristi i troškova

Vodeni stupac - unos organske tvari trofiþko optereüenje, cvjetanje algi, biotoksini,

negativan

Lokalno

Da (dijelom se kroz izbor tehnologije provodi internalizacija troškova kroz mjere zaštite okoliša)

Sediment- organsko optereünje, moguünost razvoja hipoksije, Poveüan BOD

negativan

Lokalno

Da (dijelom se kroz izbor tehnologije provodi internalizacija troškova kroz mjere zaštite okoliša) Sedimentacija izmeta školjke može utjecati na kvalitetu vode. Uzgoj na veüim dubinama

Bentos – promjena u zajednicama na morskome dnu, utjecaj na bioraznolikost

negativan

Lokalno

Da (dijelom se kroz izbor tehnologije provodi internalizacija troškova kroz mjere zaštite okoliša)

Ugrožene i zaštiüene vrste

negativan

Lokalno

Da (dijelom se kroz izbor tehnologije provodi internalizacija troškova kroz mjere zaštite okoliša

Utjecaj na pomorski promet

Neutralan

Lokalno

Vizualni utjecaj

Negativan

Lokalno

Utjecaj u sluþaju nesreüe od pomorske nezgode

Negativan

Lokalno

Oznaþavanje po propisima

Utjecaj u sluþaju ugibanja veüeg broja školjki i prijenosa bolesti

Negativan

Lokalno

veterinarski nadzor

168

Dodatak 4: Status školjkarstva u svijetu, EU i RH, moderni trendovi školjkarskog sektora i analiza tržišta

169

170

Školjkarstvo u svijetu i Europi

Svjetska akvakulturna proizvodnja školjkaša je u 2004. godini iznosila 11 milijuna tona s prosjeþnom godišnjom stopom rasta od 11%. U ukupnoj svjetskoj akvakulturnoj proizvodnji školjkaši su zastupljeni s 26% koliþine i 17% vrijednosti. Kina je najveüi i dominantni proizvoÿaþ, a slijede je Japan, SAD, Koreja, Španjolska, Francuska i Italija (vidi Tablica 2). U ukupnom prometu školjkaša preko 80% je uzgojenih, a samo 20% izlovljeno iz prirodnih populacija. Tablica 2. Glavni proizvoÿaþi školjkaša u svijetu, koliþine i dominantne vrste u 2004. (Izvor: FAO) ZEMLJA KOLIýINA (tona) VRSTE Kina 7.1 milijun Kamenica (46%) Japan 827 000 SAD 710 000 Kamenica Republika Koreja 318 000 Kamenica Španjolska 275 000 Dagnja Francuska 240 000 Kamenica,dagnja Italija 223 000 Dagnja, kuüica

U ukupnom europskom ulovu i uzgoju iz mora školjkaši þine 8%. U ukupnoj akvakulturnoj proizvodnji, školjkaši predstavljaju 39% ukupne koliþine i 18% vrijednosti. Glavne uzgajane vrste u Europi su dagnje – dvije sliþne vrste: atlantska dagnja (Mytilus edulis) i mediteranska dagnja (Mytilus galloprovincialis) – s proizvodnjom od 550 000 tona u 2005. godini; uglavnom u Španjolskoj i Italiji (uzgoj na plutajuüim parkovima, te Nizozemskoj (ekstenzivni uzgoj na dnu). Slijede kamenice s proizvodnjom od 140 000 tona i izrazitom dominacijom pacifiþke kamenica (Crassostrea gigas) s udjelom od preko 95%. Treüa grupa su kuüice s proizvodnjom od 67 500 tona i dominacijom filipinske kuüice (Tapes phillipinarum). U þetvrtoj grupi su kapice s malim uzgajanim koliþinama od oko 200 tona.

Školjkarstvo u RH

Iako tehnološki i tržišno zrela industrija s nizom pozitivnih uþinaka na obalna podruþja, marikultura je zadnjih desetak godina u Hrvatskoj, dijelom i kao posljedica nedostatno integralnog planiranja i upravljanja obalnim podruþjem, predmet stalnih i snažnih pritisaka raznih interesnih grupa i medija, s naglaskom na njezin negativan uþinak na okoliš i smetnje koje pravi drugim sektorima, posebice turizmu. Iako primjer Grþke koja danas uzgaja oko 150 000 tona morske ribe i 40 000 tona dagnje, a istovremeno je turistiþka „velesila“, jasno ukazuje da je moguüe pomiriti interese turizma i marikulture, odnosno da ove nisu nužno suprotstavljene djelatnosti, kod nas je razvoj marikulture definitivno zakoþen nizom praksi koje karakteriziraju trenutno stanje. U prvom redu to se odnosi na prostorne planove iz kojih je izbaþen niz pogodnih marikulturnih podruþja, potrebu izrade skupih studija utjecaja na okoliš, komplicirani i dugotrajni proces dobivanja koncesije i povlastice, te niz drugih administrativnih barijera. Samo dobijanje koncesije i povlastice za uzgoj traje i do dvije godine. Jasno je da investicije zato bježe u druge sektore, poglavito u turizam. Hrvatska marikultura, iako s velikom tradicijom u školjkarstvu i prvim modernim uzgojem bijele ribe u Mediteranu, danas je prostornim planovima, lošim državnim planiranjem, ratnim i poratnim tranzicijskim problemima dovedena na niske grane. Postojeüom državnom strategijom planiran rast proizvodnje u europskim okvirima je beznaþajan8, a upitna je i njegova sudbina. 8

Najveüi EU proizvoÿaþi – Španjolska, Francuska i Italija – imaju svaka godišnju proizvodnju školjkaša na razini od oko 250.000 tona.

171

Državnom strategijom se od 2001. godine planirao rast u desetogodišnjem razdoblju na 10.000 tona/godišnje morske ribe i 20.000 tona/god. školjkaša, uz izgradnju mrjestilišta ribe i školjkaša i ostale prateüe infrastrukture. Tijekom proteklog razdoblja proizvodnja je ostala više-manje na istim razinama, a jedini porast bilježi se kod uzgoja tuna, gdje smo lideri na Mediteranu. Postojeüi planovi razvoja, tipa studija utjecaja na okoliš, prostornih planova, državne strategije, vode malo i nimalo raþuna o postojeüem EU okruženju, razinama proizvodnje i pravilima tržišta, te posljedicama koje üe sektor pogoditi ulaskom na zajedniþko EU tržište, bez carinskih i drugih barijera. Na primjer, planiranje tržišta dagnje uopüe ne vodi raþuna da üe 2010., na dalmatinsko tržište tijekom ljetnih mjeseci, iz Ancone ili Pescare, bez bilo kakvih formalnih kontrola, carina, prepreka, svako jutro dolaziti svježe talijanske dagnje cijenama konkurentne malostonskim ili šibenskim. Postavlja se temeljno pitanje na koji naþin zaštiti naše školjkarstvo u tim uvjetima. U tom kontekstu, znaþajan cilj Integralnog plana razvoja školjkarstva u podruþju Malostonskog zaljeva i Malog mora je svakako sagledati specifiþnosti ovog podruþja, njegove komparativne prednosti s obzirom na stanje sektora u svijetu i Europi, te u vezi s tim tržišne perspektive postojeüe i buduüe proizvodnje, usuglašene s financijskim moguünostima i socioekonomskim znaþajkama okruženja. POSTOJEûE ŠKOLJKARSTVO U MALOSTONSKOM ZALJEVU razvijeno nakon domovinskog rata ima izrazito obrtniþko-obiteljski karakter, nastao temeljem tradicije uzgoja u zadnjih 50-tak godina. U prijeratnom razdoblju postojalo je društveno poduzeüe „Dalmacija bilje“ koje je pored vlastite proizvodnje putem kooperantskih ugovora suraÿivalo s veüim brojem privatnih uzgajivaþa. Poduzeüe se skrbilo o plasmanu i naplati robe, organizaciji tržišta i svemu bitnom za školjkarsku proizvodnju. Kako je poslije rata poduzeüe propalo, mali proizvoÿaþi su se našli u teškoj situaciji gdje su morali preuzeti brigu ne samo o proizvodnji, nego i plasmanu, naplati i drugim poslovima, otežanih s nizom novih zakona o koncesijama, prometu, sanitarnim pravilima, potrebom za izgradnjom otpremnih centara i niza drugih ograniþenja. Sve ovo je pred veliki broj malih obiteljskih uzgajivaþa obrtnika postavilo pitanje opstanka na tržištu. Nadalje, postojeüi uzgoj školjkaša se uglavnom temelji na tradicionalnim tehnologijama, posebice osiguravanja mlaÿi, te je kao takav ekonomski teško predvidljiv i stoga kritiþan za financiranje od strane komercijalnih izvora. Iz reþenog je jasno da postojeüa organizacija uzgoja, bez snažnih i velikih nositelja proizvodnje, te bez krovne organizacije malih školjkara, nema velike izglede da opstane u uvjetima zajedniþkog EU tržišta, posebice što se tiþe uzgoja dagnji. Potrebna je temeljita reorganizacija uzgojnih aktivnosti, ujedinjavanje proizvoÿaþa i u proizvodnji i marketingu, tehnološka podrška u osiguravanju mlaÿi školjkaša i državna potpora strukturnim promjenama koje se moraju napraviti. Integralnim planom üe se dati pretpostavke za razvoj moderne industrije, prepoznatljive na tržištu kapitala kao uspješne i dohodovne.

Uzgoj dagnje

Svjetska proizvodnja niza vrsta školjkaša koji na tržište dolaze pod zajedniþkim imenom dagnje (eng. mussel) se procjenjuje na 1.550.000 tona, u þemu Kina dominira koliþinama. Iako nije bila tradicionalni proizvoÿaþ, Kina je u zadnjih 20-tak godina poveüala proizvodnju s 100 000 t na više od 0,5 milijuna tona. Sliþan trend izrazito brzog rasta bilježi se i u Novom Zelandu, gdje je proizvodnja zapoþela 1980-ih, a danas iznosi 84 000 tona godišnje9. Tablica 3 prikazuje zemlje najznaþajnije proizvoÿaþe dagnji u svijetu po podacima iz 2004. godine.

Školjkarstvo u Novom Zelandu je temeljeno na zelenoj dagni, Perna canaliculus. Glavna znaþajka industrije je uzgoj na plutajuüim pragovima, visoka mehanizacija proizvodnje i dobra integracija proizvodnje i prerade. Uzgoj je zapoþet prije 30-tak godina, a danas ga obavlja 600 uzgajivaþa. Zbog velike udaljenosti od glavnih tržišta dagnje, prodaja se temelji iskljuþivo na smrznutim proizvodima. Veüinu od preko 90%, þini smrznuto meso u jednoj ljusci, koje se danas može naüi u svim trgovaþkim lancima u Europi, a polako ulazi i na hrvatsko tržište.

172

Tablica 3. Glavni proizvoÿaþi dagnji u svijetu 2004. (FA0, 2006) ZEMLJA UZGOJ (tona) Kina 534 503 Španjolska 247 730 Italija 94 000 Novi Zeland 76 000 Francuska 68 000 Nizozemska 66 800 Tajland 56 000 Irska 25 660 Njemaþka 24 122 ýile 23 996 Danska -

RIBARSTVO (tona) 42 000 4 467 10 468 1 053 110 618

U Europi postoje tri naþina uzgoja dagnji: 1) francuski „bouchot“ naþin uzgoja na stubovima pobodenim u mulj, koji dominira na atlantskoj francuskoj obali; 2) uzgoj na dnu („bottom“ culture), koji predstavlja ekstenzivno gospodarenje koncesioniranim dnom, koji je najrazvijeniji u Nizozemskoj i Danskoj; 3) uzgoj na plutajuüim parkovima, koji dominira u Mediteranu. Proizvodnja dagnji u Europi je veü duže vrijeme stabilna, meÿutim njezin udjel u svjetskoj proizvodnji – uslijed rasta proizvodnje u drugim dijelovima svijeta – pao je s 64% u 1985. godini na 46% u 2000. godini. Više of 76% dagnji u Europi je iz uzgoja, a atlantska dagnja dominira s preko 79%, a ostatak je mediteranska dagnja. Španjolska je najveüi proizvoÿaþ s godišnjom proizvodnjom koja koleba izmeÿu 180 000 do 290 000 tisuüa tona, a veüina se uzgaja u Galiciji na Atlantiku tehnologijom uzgoja na splavima („rafts“) koja je specifiþna za ovo podruþje. Glavni razlog uspješnosti galicijske industrije dagnji u zadnjem desetljeüu je potpuna vertikalna integracija od proizvodnje do marketinga i diverzifikacija proizvodnje od prodaje svježih dagnji do prerade u gotove proizvode od mesa dagnji. Španjolska je i veliki izvoznik svježih dagnji (oko 20.000 tona godišnje), smrznutog mesa (oko 5.000 tona godišnje) i konzerviranih dagnji (oko 3.000 tona/god.). Ova zadnja dva proizvoda su sada uobiþajena i u hrvatskim trgovaþkim lancima, a cijena je sliþna onoj u EU i kreüe se od 40 do 70 kuna u ovisnosti od tipa pakiranja. Jasno je da se hrvatska dagnja, posebice malostonska uslijed male koliþine mesa, ne može na tržištu nositi sa španjolskim smrznutim dagnjama. Drugi najveüi EU proizvoÿaþ je Italija, uglavnom tehnologijom uzgoja na plutajuüim parkovima, te se veüina proizvodnje konzumira u svježem stanju. Italija je u zadnjem desetljeüu preuzela drugo mjesto u EU po proizvodnji dagnje, te se ona kreüe oko 150.000 tona godišnje, uglavnom na puþinskim uzgajalištima u sjevernom Jadranu. Sva proizvodnja se uglavnom trži u samoj Italiji, koja dodatno i uvozi velike koliþine dagnji. Danska je veliki proizvoÿaþ dagnji ali uglavnom izlovom prirodnih populacija u dva podruþja: Limfjord i Wadden sea. Izlov je vrlo striktno reguliran licencama i kvotama, a veliki dio se preradi u poznate gotove proizvode, uglavnom za njemaþko tržište. Sliþan naþin gospodarenja prirodnim populacijama je obilježje i Nizozemske, gdje je proizvodnja uglavnom koncentrirana u dva podruþja: Zeeland i Waddenzee. Glavno obilježje ove proizvodnje je da se veüina dagnji izvozi u Belgiju u svježem stanju. Veü dugo ih odlikuje visoka kvaliteta i standardiziranost, i stoga imaju i visoke cijene u odnosu na druge europske dagnje. Nizozemska uzgaja oko 60 000 tona/god., uglavnom za izvoz u Belgiju, i to naþinom ekstenzivnog uzgoja na dnu. Radi sve strožih mjera zaštite glavnih uzgojnih regija smatra se da üe uzgoj u Nizozemskoj u iduüim godinama znaþajno stagnirati. Francuska uzgaja oko 60 000 tona godišnje, ali i uvozi istu koliþinu iz ostalih zemalja, posebice Španjolske i Irske. Nekoliko manjih zemalja, posebice Irska i Grþka, u zadnjem desetljeüu su znaþajno razvile industriju uzgoja dagnji, s gotovo iskljuþivom izvoznom orjentacijom na tradicionalna EU tržišta

173

– Francusku, Italiju i Belgiju. Iskustva ovih zemalja u primjeni strategije planiranja i investiranja, primjene modernih tehnologija, osvajanja tržišta su jako primjenjiva u razvoju hrvatskog školjkarstva. Najrecentniji plan brzog razvoja uzgoja dagnji i ostalih školjkaša je iz Norveške. Poþetni planovi su predviÿali ogromne uzgojne koliþine i razvoj sliþan industriji lososa. Glavna prepreka razvoju uzgoja za koji su bile osigurane sve pretpostavke, tehnološke i financijske posebice, su neoþekivano velike razine toksina u dagnjama, uslijed þestih cvjetanja mora. Iako je u 2003. godini izdano 572 licence za uzgoj dagnji, danas postoji samo jedan veüi proizvoÿaþ, a ostatak su male kompanije u obiteljskom vlasništvu. Današnja proizvodnja je oko 3 000 do 4 000 tona, a veüina se u svježem stanju izvozi u Nizozemsku i Njemaþku na daljnju preradu. Zakljuþak svih razvojnih planova razvoja uzgoja dagnji u Europi i postojeüih tržišnih analiza je da uzgoj dagnji ima odliþne pretpostavke za daljnji razvoj, jer je tržište još uvijek nezasiüeno, a razvijaju se nove tržišne niše gotovih proizvoda od oþišüenog mesa dagnji. Meÿutim, tržištem dominira prodaja u velikim trgovaþkim lancima, te se sve buduüe strategije izvoza moraju ovome prilagoditi.

Uzgoj kamenica

Proizvodnja kamenica u Europi se zadnjih godina ustalila na razini od oko 150.000 tona razliþitih vrsta, s dominacijom pacifiþke kamenice (Crassostrea gigas) koja ima udjel od oko 95%. U svjetskom kontekstu, radi se o malenih 3,5% ukupne svjetske proizvodnje, što predstavlja pad s nekadašnjih 10% udjela. Razlog je rast proizvodnje kamenica u svijetu, te stagniranje EU proizvodnje. Meÿutim, svjetska proizvodnja ne predstavlja prijetnju EU proizvodnji, jer se u Europi kamenica konzumira u svježem stanju, te su troškovi prijevoza kamenica iz Kine ili Koreje preveliki, da bi opravdali prodajnu cijenu i profit. Glavni proizvoÿaþ kamenica u EU je Francuska s oko 135.000 tona u 2000. godini. Slijede Irska s 5.300 tona i Španjolska s 4.000 tona. Izlov divljih kamenica je samo oko 730 tona godišnje (Lovatelli, 2002). Današnje tržište malostonskih kamenica je ograniþeno na lokalno tržište, putem direktne prodaje na uzgajalištima ili u restoranima. Manje koliþine se prodaju tijekom godine u Dubrovniku, te nešto veüe tijekom ljeta u Istri. Sve veüi interes se javlja i iz Crne Gore, ali uslijed nereguliranosti prometa školjkaša izmeÿu dvije zemlje, još uvijek nije organiziran legalni izvoz. Ovakav naþin osigurava dnevne prodaje malih koliþina tijekom cijele godine, što osigurava dobro poslovanje malih uzgajivaþa. Trenutna mala proizvodnja od stotinjak tona skoro da zadovoljava ovakav naþin organizacije tržišta. Meÿutim, ako se planira rast proizvodnje do 3.000 tona i izvoz u zemlje Europe, ovakva organizacija tržišta mora doživjeti temeljite promjene. Planiranim razvojnim iskorakom sveukupna zajednica üe profitirati na naþin: 1) proizvoÿaþ üe imati osiguranu pretpostavke za širenje proizvodnje i osigurano tržište 2) županija üe osigurati veüu lokalnu zaposlenost, znaþajan regionalni brand i doprinos skladnom i održivom razvoju podruþja oko Malostonskog zajljeva 3) država üe dobiti proizvod koji üe znaþajni doprinositi pozitivnoj uvozno-izvoznoj bilanci u poljoprivredi / ribarstvu Jasno je da üe biti potrebno osigurati tjedne isporuke od barem 20 tona standardizirane kamenice prilagoÿene europskom tržištu po obliku i kakvoüi mesa te dokazima sljedivosti. Jedino na ovakav naþin üe se moüi opravdati troškovi transporta, marketinga, promidžbe i drugih aktivnosti potrebnih za osiguravanje stalne nazoþnosti na pojedinim tržištima. Potrošnja kamenica u EU znaþajno je sezonski odreÿena, tako da se više od 50% konzumira za Božiü i Novu Godinu, uglavnom u velikim EU gradovima. Stoga üe razvijanje uspješne izvozne marketinške strategije biti kljuþno i za razvoj moderne proizvodnje. Korištenje modela iz drugih zemalja, posebice Irske üe znaþajno ubrzati ove aktivnosti.

174

Može se takoÿer zakljuþiti da se postojeüa proizvodnja malostonske kamenice može po standardima kvalitete izvoziti u EU samo u razdoblju od ožujka do lipnja, jer tijekom ovog razdoblja zadovoljava stroge zahtjeve pojedinih tržišta posebice francuskog. U ostalom dijelu godine malostonska kamenica nema znaþajke kvalitete, posebice koliþine mesa, da bi mogla konkurirati drugim europskim kamenicama.

Moguünosti plasmana školjkarske proizvodnje RH na EU tržište

Današnje tržište školjkaša u RH je obilježeno konzumiranjem cijele hrvatske prozvodnje u zemlji, s jednim glavnim tržištem i nekoliko manjih lokalnih. Najveüe mjesto potrošnje školjkaša je Istra, posebice tijekom turistiþke sezone. Slijedi potrošnja u Dubrovaþko-neretvanskoj županiji, uglavnom u podruþju Stona i nešto manje Dubrovnika. Tržište je uglavnom nerazvijeno, te postoje velike neiskorištene moguünosti plasmana kroz hotele i maloprodajne lance. U nekim maloprodajnim lancima veü se mogu kupiti svježe talijanske dagnje (cijena oko 15 kn/kg, i francuske pacifiþke kamenice (cijena oko 50 kn/kg). Dodatno se stalno poveüava potrošnja smrznutog skuhanog mesa dagnje (oko 40-60 kn/kg). Europsko tržište je danas segmentirano na dvije vrste proizvoda od dagnje: dagnje u svježem stanju i preraÿene dagnje. Francuske i talijanske svježe dagnje se uglavnom konzumiraju u potpunosti unutar države, dok se holandske svježe dagnje uglavnom izvoze u Belgiju. Španjolske dagnje uglavnom preraÿene se prodaju po cijeloj Europi po vrlo konkurentim cijenama. Veüina tržišta svježe dagnje je tradicionalno orijentirana prema pojedinim uzgojnim podruþjima, te je za ulazak novih igraþa potrebno dosta vremena i novca usmjerenih u reklamne kampanje. Dobar primjer osvajanja francuskog (uglavnom pariškog) tržišta su irske dagnje, te se ovaj primjer može uspješno iskoristiti za možebitni hrvatski izvoz dagnje ili kamenice. Glavni problem za uspjeh na tržištima Parisa ili Bruxellesa üe biti udaljenost, koja u biti znaþi da üe kamionska isporuka od 20 tona dagnje, doüi u veleprodaju u ove gradove tek treüi dan od izlova iz mora u Stonu. Kako je vrijeme presudno za kakvoüu svježih školjkaša, jasno je da üe ovo znatno utjecati na moguünosti plasmana na ova tržišta. Sliþna situacija je i u Norveškoj. Prijevoz avionom, iako moguü, znatno poskupljuje dagnju, te je ovakav naþin transporta upitan. Dakle ostaje otvoreno pitanje gdje plasirati buduüu hrvatsku proizvodnju dagnje od planiranih 15-20 000 tona godišnje. Odnosno, kako poveüati potrošnju u okvirima Hrvatske, i kakve mjere poduzeti da se ukupna potrošnja hrane iz mora znaþajnije poveüa. Za izvozne perspektive svježih dagnji preostaje samo talijansko tržište tijekom ljetne sezone, koje je blizu s dostavom u roku od 24 sata, a þiji su kapaciteti potrošnje ogromni. Meÿutim, talijanska proizvodnja dagnje je velika, cijene su relativno sliþne postojeüim hrvatskim, te je i plasman velike proizvodnje upitan, osim kada talijanima ponestane domaüe dagnje. Ne treba zanemariti ni moguünost suprotnog scenarija, odnosno uzvoza talijanske dagnje u Hrvatsku na istim principima. Treüa moguünost je razvoj proizvoda dodane vrijednosti, odnosno konzerviranih dagnji u razliþitim umacima. Ova strategija dominira danskom proizvodnjom dagnje. Ovaj segment tržišta je nedovoljno razvijen u Europi i postoje moguünosti izvoza kvalitetnih proizvoda. Rezultati projekta „Razvoj novih proizvoda temeljenih na malostonskoj dagnji“, koji je 2002-03. godine financiralo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, kojima su razvijeni konzervirani proizvodi od dagnje i lokalnog povrüa i zaþinskog bilja, ukazuju da se dio hrvatske dagnje može preraditi na ovaj kao vrhunski gastronomski proizvod. Situacija s kamenicom znaþajnim elementima sliþna je onoj s dagnjom. Temeljnji preduvjet za uspješne izvozne aktivnosti je prije svega veliko poveüanje proizvodnje, kojom üe se osigurati stabilne isporuke. Kako plosnate kamenice nema puno na EU tržištu (po nekim podacima izmeÿu 5-10 000 tona godišnje), planirana buduüa malostonska proizvodnja od 3 000 tona/god. može imati znaþajan izvozni potencijal. Kao i u sluþaju dagnje evidentno je da üe talijansko tržište biti najatraktivnije, jer je Italija veliki uvoznik kamenica, a sama ih ne proizvodi. 175

Analiza procesa prilagodbe RH školjkarstva EU legislativi

Za potpuno prenošenje svih propisa EU koji reguliraju trženje školjkaša u nacionalnu legislativu potrebno je još izraditi pravilnik koji üe ove propise prenijeti u našu legislativu. Izrada ovog pravilnika je u postupku. Time se uspostavljaju potpuni zakonski okviri za trženje školjkašima u skladu sa propisima EU. Svrstavanje uzgojnih podruþja u razrede je u tijeku i oþekuje se da üe biti dovršeno do kraja 2008. Država je dužna uspostaviti referentne laboratorije þime üe se omoguüiti izvoz školjkaša na tržište EU. Postupak akreditacije i registracije laboratorija je u tijeku, tako da se þini izvjesnim da bi cijela procedura mogla biti završena do kraja ove godine. Propisi EU koji reguliraju akvakulturu donose se najþešüe na nacionalnoj razini, i nisu ujednaþeni. Za sve projekte u akvakulturi koji se baziraju na nacionalnom financiranju, države same odluþuju o potrebi provoÿenja postupka procjene utjecaja na okoliš, dok je isti postupak obavezan za sve projekte koji se financiraju iz zajedniþkih EU fondova. U pravilu zahtjevi u provoÿenju ovog postupka su znatno manji od onih koje propisuje legislativa RH, te se odnose samo na uzgajališta ribe þija proizvodnja prelazi 100 tona godišnje. Uzgajališta školjkaša u pravilu nisu u obavezi provoÿenja postupka procjene utjecaja na okoliš, bez obzira na veliþinu godišnje proizvodnje. Provoÿenje nove legislative dovesti üe do velikih promjena u naþinu rada domaüih uzgajivaþa. Obzirom da su gotovo sva uzgajališta u RH malih kapaciteta uzgoja (do 50 tona), te da se koriste tradicionalne tehnologije, nema komercijalnih mrjestilišta, što znaþi da uzgoj u potpunosti ovisi o nasadu mlaÿi iz prirode, biti üe neophodno promijeniti pristup ovoj djelatnosti. Ukoliko se želi zaštiti tradicionalni naþin uzgoja, država mora osigurati sredstva koja üe omoguüiti preživljavanje malih uzgajivaþa. Iako se uzgajivaþi opiru bilo kojem naþinu udruživanja, jedino üe uspostava udruga proizvoÿaþa osigurati njihov opstanak. Troškovi i naþini trženja tradicionalnog uzgoja ne mogu pratiti jaku tržišnu konkurenciju EU. Država üe putem posebnih potpora morati stimulirati udruživanje, posebno obzirom da je Strategijom razvoja poljoprivrede i ribarstva RH (NN 89/02) planirano poveüanje uzgoja þak na 20.000 tona godišnje. Za osnivanje i poticanje proizvoÿaþkih udruga potrebno je prije svega stvoriti zakonske okvire, koji za sad ne predviÿaju uspostavu istih na naþin kako to propisuje EU. ýinjenica je da osim uzgajivaþa sa podruþja Istre nema organiziranih inicijativa uzgajivaþa prema nadležnim državnim institucijama kojima bi se pokazao interes za razumijevanjem novih uvjeta tržišta koji su veü na snazi. SLIJEDEûI UVJET KOJEG JE NEOPHODNO OSIGURATI jest prostornim planovima rezervirati podruþja na kojima üe se uspostaviti centri za distribuciju i proþišüavanje školjkaša. Naime, tamo gdje su županijskim prostornim planovima predviÿena veüa podruþja za uzgoj, gdje su þak izraÿene i studije utjecaja na okoliš za þitava podruþja (Malostonski zaljev, ušüe rijeke Krke), na županijsko razini potrebno je riješiti i ovaj problem. Sva podruþja koja su županijskim prostornim planovima predviÿena za uzgoj školjkaša potrebno je razvrstati u razrede i ukljuþiti u državni monitoring. OSNOVNE SMJERNICE PRILAGODBE EUROPSKOJ REGULATIVI KAO I JAýANJA PROIZVODNE OSNOVE ODNOSE SE NA definiranje proizvodnih podruþja u koja spadaju izlovna i uzgojna podruþja, definiranje podruþja za ponovno polaganje školjaka, uvoÿenje sustavnog monitoringa na kvalitetu vode i školjkaše, definiranje institucija za praüenje parametara, pojednostavljenje provoÿenja regulative na terenu, definiranje zona sakupljanja mlaÿi, umetanje u županijskim prostornim planovima moguünosti izgradnje depuracijskih centara manjeg ili veüeg kapaciteta, razmatranje i predviÿanje nadoknade školjkarima u sluþaju pojave fitotoksina te posljediþne zabrane prodaje i na kraju pitanje veliþine zahvata za koji se nameüe potreba izrade studije na okoliš i financiranja izrade studija na okoliš za ovu djelatnost.

176

Prilagodba regulativi EZ i trenutni problemi Hrvatskog školjkarstva

Sami poþeci donošenja regulativa koje se odnose na promet školjkama u okvirima Europske zajednice bili su protkani raznim disparitetima vezanih za zdravstvene uvjete unutar samih zemalja EU. Osnovu je þinilo postavljanje jednakih uvjeta da bi se osigurala meÿusobna konkuretnost u zdravim okvirima za potrošaþe diljem Europe. Osnovni nacrt je odredba savjeta Europske zajednice od 15.srpnja, 1991 godine u kojoj se propisuju zdravstveni uvjeti za proizvodnju i plasiranje na tržište školjkaša namjenjenih za ljudsku ishranu u živom stanju ili za daljnju preradu prije potrošnje. Te iste godine Europska zajednica donijela je zabranu uvoza školjkaša iz Hrvatske do prilagoÿenja novom pravilniku koji ukljuþuje i sustavno praüenje akvatorija u kojem se uzgajaju ili izlovljavaju školjke. Pravilnik o veterinarsko sanitarnim uvjetima za ulov, uzgoj, proþišüavanje i otpremu živih školjaka koji prati smjernice regulative EZ donešen je krajem 1999 god. Pravilnikom su odreÿeni veterinarsko zdravstveni uvjeti u obavljanju djelatnosti izlova, uzgoja školjaka (þime su obuhvaüena proizvodna podruþja, uzgajališta školjaka, podruþja za ponovno polaganje školjaka, centri za proþišüavanje i otpremni centri) .Od toga vremena pa do poþetka 2002 god. donešen je moratorij na pravilnik u cilju ostavljanja dovoljno vremena za prilagodbu istom. Poþetkom sijeþnja 2000 godine zapoþelo se sa sustavnim monitoringom na lokacijama odreÿenim od Uprave za veterinarstvo – uzgojne zone Limski kanal, ušüe rijeke Krke, Malostonski zaljev, Vabriga-pliüina ýivran, Novigradsko more te jedno izlovno podruþje Vabriga-Novigradski dio – no te zone nisu obuhvatile glavne izlovne i neke uzgojne zone veü usko ograniþene zone veüeg uzgoja školjkaša. Zakon je donesen, a moratorij na provedbu istog donesen da bi se na terenu napravile pripreme za njegovo provoÿenje. U okvirima novijih pravilnika koje ureÿuju ovo podruþje definirane su i nove proizvodne zone i zone za ponovno polaganje školjaka, odnosno podruþja pod monitoringom. Pojedina podruþja je potrebno proširiti na temelju postojeüeg monitoringa da bi se stvorila osnova za daljnje podizanje proizvodnje.

177

178

Projekt COAST razvijen je uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva te drugim nadležnim ministarstvima, 4 dalmatinske županije te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima, a provodi se uz financijsku potporu Globalnog fonda za okoliš (GEF). Planirano trajanje projekta je 7 godina. Lokalni ured za provedbu Projekta smješten je u Splitu. Projekt obuhvaća obalno područje četiri dalmatinske županije: Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske. Unutar tog područja prepoznata su i odabrana 4 demonstracijska područja zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne vrijednosti. To su (1) Pelješac, Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; (2) Vis i viški akvatorij; (3) šire područje ušća rijeke Krke; te (4) otok Pag (jugoistočni dio u Zadarskoj županiji), područje uz Novigradsko i Karinsko more. Osnovni cilj projekta COAST je učinkovito utjecati na poduzetničke aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi, izravno i kroz bankarski sektor, kako bi isti u svoje prakse uključili održivo korištenje i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti. Očuvanje biološke raznolikosti dalmatinske obale, kroz promicanje održivog razvoja, moguće je jedino kroz suradnju svih partnera na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini, kao i svih zainteresiranih strana, prvenstveno na području Dalmacije. Svoje prijedloge i pitanja možete uputiti projektnom timu na sljedeću adresu:

Kraj Sv. Ivana 11 HR-21000 Split Tel: +385 21 340480 Fax: +385 21 340484 e-mail: coast@undp.hr http://www.undp.hr/coast