Prirucnik o kartama stanista Dalmacije by United Nations Development Programme in Croatia

Priručnik o kartama staništa Dalmacije Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mreža UN-a za razvoj koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se građanima omogućilo da izgrade bolji život. UNDP djeluje u 166 zemalja. Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative kao što su: lokalni razvoj i jačanje institucionalnih kapaciteta, zaštita okoliša i racionalno korištenje energije, podrška najranjivijim skupinama u društvu, uključivanje privatnog sektora u proces razvoja te jačanje hrvatskog pravosuđa i sigurnosti građana. Globalni fond za okoliš (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zaštite okoliša.

Posebno zahvaljujemo Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji je doprinjeo realizaciji ove projektne aktivnosti.

OIKON – Institut za primjenjenu ekologiju

Autorski tim: Zrinka Mesić (koordinator za područja otoka Paga, rijeke Cetine te otoka Visa, viškog arhipelaga i pučinskih otoka), mr.sc. Hrvoje Peternel (koordinator za područja otoka Mljeta i estuarija rijeke Krke), dr.sc. Vladimir Kušan, Josip Križan, dr.sc. Oleg Antonić, Neven Matočec, Ana Pasarić, Dario Hruševar, Zoran Grgurić, Marija Bajica

Projekt COAST Očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka obalnog područja

Priručnik o kartama staništa Dalmacije Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet

Lipanj 2009. godine

Sadržaj

Kartiranje staništa prema NKS-u.................................................................................... 1 A.1 Uvod .........................................................................................................................................1 A.2 Odreÿivanje postavki kartiranja................................................................................................1 A.3 Priprema podloga......................................................................................................................4 A.4 Terensko uzorkovanje...............................................................................................................5 A.5 Obrada terenskih podataka i interpretacija rezultata.................................................................7 A.6 Izrada karte ...............................................................................................................................8

Prijedlog promjena u „Nacionalnoj klasifikaciji staništa“.......................................... 10

Opisi staništa.................................................................................................................... 13 C.1 Mljet........................................................................................................................................13 C.2 Krka ........................................................................................................................................22 C.3 Pag ..........................................................................................................................................32 C.4 Vis...........................................................................................................................................45

Provjera toþnosti terenskih podataka............................................................................ 62

Tehniþki detalji i opisi isporuþenih podloga ................................................................. 67

Sažeti opis staništa........................................................................................................... 70 F.1 Mljet ........................................................................................................................................70 F.2 Krka.........................................................................................................................................75 F.3 Pag...........................................................................................................................................79 F.4 Vis ...........................................................................................................................................84

G Short habitat descriptions............................................................................................... 93 G.1 Mljet .......................................................................................................................................93 G.2 Krka ........................................................................................................................................98 G.3 Pag ........................................................................................................................................102 G.4 Vis.........................................................................................................................................107

H Literatura ...................................................................................................................... 115

U sklopu projekta COAST kartirana su terestriþka staništa na þetiri podruþja velike biološke raznolikosti: otok Mljet, otok Vis i arhipelag, dio otoka Paga te estuarij rijeke Krke. Izvoÿenje projekta kartiranja je bilo planirano provesti u roku od godinu dana, od listopada 2007. do rujna 2008. Kartiranje je raÿeno uz pomoü daljinskih istraživanja, te uz inenzivno terensko uzorkovanje. Terensko utvrÿivanje je napravljno u proljeüe 2008. godine (od travnja do lipnja). Tijekom terenskog uzorkovanja napravljena je i pripadajuüa baza fotografija koja je, kao isporuka projekta, dio GIS karata staništa. Priruþnik sadrži kratak pregled metode kartiranja, opisi kartiranih staništa sa pripadajuüim komentarima, procjena toþnosti kartiranja te sažeti opis staništa. Tijekom kartiranja uoþeno je da je u nekim dijelovima potrebno nadopuniti Nacionalnu klasifikaciju staništa, te su neke od promjena i dodatno objašnjene. Predložene promjene su veü ukljuþene u kartu staništa. Ovaj bi priruþnik trebao pomoüi korisnicima karte staništa u snalaženju pri korištenju i interpretaciji karata staništa.

A A.1

KARTIRANJE STANIŠTA PREMA NKS-U UVOD

Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05), stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog sustava, odreÿena zemljopisnim, biotiþkim i abiotiþkim svojstvima; sva staništa iste vrste þine jedan stanišni tip. Kartiranje staništa je prepoznavanje tipa staništa i odreÿivanje njegovog položaja u prostoru radi toþnijeg poznavanja karakteristika prostora. Karta staništa ponajprije služi kao osnovni pregled staništa prisutnih na nekom prostoru (svojevrsno utvrÿivanje «nultog stanja»). Takav pregled važan je za uþinkovito planiranje upravljanja prostorom, odreÿivanje prioriteta za zaštitu, te praüenje stanja. Karta staništa takoÿer predstavlja podlogu za daljnja istraživanja pojedinih stanišnih tipova, kao i za razliþite prostorne analize (identifikacija biološki vrijednih podruþja, zaraštavanje, rasprostranjenost pojedinih vrsta i sliþno).

A.2

ODREĈIVANJE POSTAVKI KARTIRANJA

Podruþje kartiranja, tematski sadržaj i prostorna razluþivost (mjerilo ili MPK) Ovisno o veliþini podruþja i namjeni same karte, definira se tematski sadržaj i prostorna razluþivost (mjerilo ili MPK). Za karte u mjerilu 1: 25000 uobiþajena minimalna površina kartiranja (MPK) iznosi 2,25 ha. Za potrebe ovog projekta odreÿeno je da üe MPK za šumska staništa biti 2,25 ha, dok üe nešumska podruþja biti kartirana s MPK od 1 ha. Istovremeno, ukoliko se procijenilo da se u odreÿenim sluþajevima radi o rijetkom i ugroženom stanišnom tipu Hrvatske ili rijetkom stanišnom tipu u nekom od kartiranih podruþju, izdvojene su i površine manje od 1 ha. Npr. rijetka psamofitsko halofitska vegetacija na otoku Mljetu, ili toþila koja na razini Republike Hrvatske predstavljaju rijedak i ugrožen tip staništa, koji je na otoku Pagu vrlo þest i zauzima velike površine. Na takvim dijelovima Paga šumski stanišni tipovi prestavljaju rijeki tip staništa. Stoga su na podruþju otoka Paga gdje dominiraju toþila kartirane šumske površine znatno manje od 2,25 ha. Sliþan princip primijenjen je na svim podruþjima kartiranja.

Projektnim zadatkom definirana je 4. razina Nacionalne klasifikacije staništa kao osnovna razina kartiranja. Meÿutim, za neka nešumska staništa (ponajprije poljoprivredna, te izgraÿena i industrijska staništa) 4. je razina predetaljna, te smo za ta staništa þesto koristili 3. razinu kartiranja. Takoÿer, neki tipovi staništa rijetko tvore površine veüe od 1 ha, npr. staništa morske obale, te su stoga u pojedinim sluþajevima takoÿer kartirana na 3. razini. Ukoliko je to bilo moguüe, koristili smo i 5. razinu kartiranja. Ovo smo primjenjivali ukoliko smo procijenili da je stanišni tip dobro odvojen od sliþnih stanišnih tipova. Npr. na Brusniku i Jabuci je jedino nalazište stanišnog tipa „grebenjaþe maljave mrižice i šüulca“ u Hrvatskoj, te je taj stanišni tip kartiran na 5. razini. Potrebno je istaknuti da se kartiranje terestriþkih staništa velikim dijelom preklapa s metodama kartiranja vegetacije i odreÿivanjem vegetacijskih zajednica. Ovo vrijedi naroþito za 4. razinu NKS-a za šumska staništa i 5. razinu NKS-a veüine nešumskih staništa. Projektnim su zadatkom takoÿer definirane i minimalne dimenzije poligona: -

za nešumska staništa (MPK 1ha) iznose 5 x 200 m (ukoliko je širina poligona manja od 5 m, onda se prikljuþuje veüem poligonu)

za šumska staništa (MPK 2,25 ha) iznose 25 x 90 m (ukoliko je širina poligona manja od 25 m, onda se prikljuþuje veüem poligonu).

Odabir metode kartiranja S obzirom na trenutne opüe financijske moguünosti i zakonske obveze zaštiüenih podruþja u Hrvatskoj, cilj veüine zaštiüenih podruþja je u relativno kratkom roku dobiti finalni proizvod zadovoljavajuüe kvalitete. Zato se za kartiranje sve više upotrebljavaju metode daljinskih istraživanja, odnosno interpretacija avionskih i satelitskih snimaka u kombinaciji s terenskim uzorkovanjem. Kartiranje je moguüe napraviti i metodama analognim vegetacijskom kartiranju. Na taj naþin moguüe je dobiti preciznije rezultate, no, zbog dugog trajanja i visokih troškova, ta metoda uglavnom više nije isplativa za kartiranje velikih podruþja. Metode odreÿivanja vegetacijskih zajednica obuhvaüaju odreÿivanje biljnih vrsta koje obitavaju na nekom staništu. ýesto je za odreÿivanje biljnih vrsta neophodno vidjeti (zabilježiti) biljku u nekoliko fenoloških faza (pup, cvjet, plod). Kako istraživaþi ne mogu biti stalno na terenu, moguüe je da se za neku biljku ili stanište propusti neophodna fenološka faza za determinaciju. Ovakvi nedostaci u uzorkovanju (terenskom potvrÿivanju) mogu se otkloniti kartiranjem tijekom dvije vegetacijske sezone. Takvim pristupom se otklanja moguünost da zbog suše ili nekih drugih vremenskih nepogoda dobijemo netipiþne podatke.

Definiranje podloga Prije nego što se zapoþne s kartiranjem, potrebno je prikupiti sve dostupne podloge za pojedina podruþja, s time da osnovu þine satelitske snimke. Za kartiranje staništa u okviru projekta COAST korištene su ASTER satelitske snimke (Tablica 1.). Tablica 1. Nabavljene i obraÿene satelitske snimke COAST podruþje Vis s pripadajuüim arhipelagom Otok Mljet Otok Mljet Estuarij rijeke Krke Otok Pag

Satelit (senzor)

Datum snimanja

ASTER ASTER. ASTER ASTER ASTER

28.06.2007. 01.02.2006. 29.09.2006. 07.05.2003. 05.04.2003.

Ostale podloge koje se mogu upotrebljavati su: x

DOF – digitalni ortofoto (Državna geodetska uprava)

Vegetacijska karta 1:50000

Karta hidrografske mreže 1:25000 (Hrvatske vode)

Topografska karta 1:25000

Pedološka karta

Geološka karta

Digitalni model reljefa

Hrvatska osnovna karta 1:5000.

Takoÿer se mogu upotrebljavati i dodatne digitalizirane podloge. Za potrebe izrade karte staništa projekta, na osnovu DOF-a vizalnom interpretacijom su odvojene glavne kategorije korištenja zemljiša.

A.3 PRIPREMA PODLOGA

Slika 1. Prethodna obrada satelitske snimke za potrebe kartiranja staništa Odabrane satelitske snimke potrebno je pripremiti za kartiranje odreÿenog podruþja. To podrazumijeva: - Prethodnu obradu (georeferenciranje i ortorektificiranje) - Izrezivanje podruþja, poveüavanje rezolucije pankromatskim kanalom - Identifikaciju i klasifikaciju piksela - Kodiranje klasa - Prostorne operacije i upite radi filtriranja homogenih površina manjih od MPK - Pripremu karata za terensko uzorkovanje.

A.4 TERENSKO UZORKOVANJE

Slika 2. Velo Blato na otoku Pagu Na osnovi satelitske snimke izraÿuje se terenska karta TK 1:25000 s ucrtanim poligonima. Poligonima su pridruženi privremeni kodovi (klase) koji prikazuju razliþite tipove staništa/vegetacije.

Slika 3. Poligoni s pridruženim privremenim kodovima (klasama)

Terenskim obilaskom potrebno je ustanoviti tipove staništa prema pojedinim kodovima. Da bi ustanovili o kojem se tipu staništa pod pojedinim kodom radi, potrebno je prikupiti podatke za minimalno 5% ukupnog broja poligona s istim kodom. Pri tome treba izbjegavati rubna podruþja poligona, te podatke nastojati prikupljati što bliže sredini poligona. Osim toga, na velikim poligonima koji mogu sadržavati dva i/ili više stanišnih tipova, potrebno je na terenu procijeniti koji je stanišni tip prevladavajuüi. Broj odabranih poligona za uzorkovanje uvjetovan je brojem terenskih dana predviÿenih u projektu, te mjerilom karte, odnosno minimalnom površinom kartiranja. Primjerice, pri izradi karte staništa otoka Mljeta, terensko uzorkovanje trajalo je 14 dana, te su prikupljeni podaci za oko 800 terenskih toþaka.

Slika 4. Prostorni raspored terenskih toþaka za potrebe kartiranja staništa otoka Mljeta Za opisano terensko uzorkovanje potrebno je imati sljedeüu opremu/pribor: x

GPS

karte-podloge

fotoaparat

Obrazac za kartiranje staništa (primjer takvog obrasca nalazi se u nastavku) te

ostalu standardnu terensku opremu.

A.5 OBRADA TERENSKIH PODATAKA I INTERPRETACIJA REZULTATA Ureÿivanje prikupljenih terenskih podataka podrazumijeva: 1. Analizu podataka - povezivanje terenskih toþaka s pripadajuüim podacima 2. Interpretaciju kodova - pridruživanje staništa 3. Dodatno terensko uzorkovanje - u sluþaju potrebe 4. Interpretaciju kodova - pridruživanje staništa za dodatno prikupljene podatke 5. Prostorne procedure za dobivanje završnog tematskog sloja - završnu GIS obradu.

A.6 IZRADA KARTE Karta staništa u pravilu se izraÿuje prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa Republike Hrvatske (NKS). Pojedina staništa obilježavaju se NKS kodom, nazivom staništa i pripadajuüim simbolom (boja). NKS sadrži 10 glavnih klasa i jednu koja obuhvaüa komplekse staništa (Slika 5.). Glavne klase granaju se na niže, do 5. razine.

Slika 5. Klase staništa prema NKS-u. Prema potrebi se NKS kodovima mogu pridružiti pripadajuüe oznake drugih klasifikacija (PHYSIS, EUNIS, NATURA 2000).

Slika 6. Karta staništa otoka Mljeta

B PRIJEDLOG PROMJENA U „NACIONALNOJ KLASIFIKACIJI STANIŠTA“ Tijekom izrade karata staništa predviÿeno je vrednovanje postojeüe klasifikacije staništa kako bi se mogle predložiti promjene koje bi postojeüe karte uþinile jednostavnijim za korištenje. Nacionalna klasifikacija staništa je veüim dijelom (naroþito na 4. i 5. razini kartiranja) bazirana na fitocenološkoj podjeli vegetacije. Pri ovakvom pristupu problem prilikom kartiranja predstavlja odabir tipa staništa, jer se þesto biljne vrste razliþitih biljnih zajednica isprepliüu. Zato prilikom odreÿivanja tipa staništa þesto koristimo po 2 ili 3 tipa staništa. Npr. „C.3.6.1. Eu i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice

/ D.3.4.1. Zapadnomediteranski bušici ružmarina“. Ovakav opis staništa je korišten u

dva oblika: 1. kada su prisutni elementi oba tipa staništa, s time da prvi tip staništa prevladava. Vrlo þesto se na taj naþin pokušava prikazati stupanj sukcesije, tj. prelaženja iz jednog tipa u drugi tip staništa, te koji od navedenih dominira 2. mozaiþnost staništa – kada su na opisanoj površini prisutna oba staništa, ali se izmjenjuju i isprepliüu u površinama koje su manje od minimalne površine kartiranja, te se stoga ne mogu izdvojiti kao posebni poligoni. Premda se ovakav oblik kartiranja može þiniti korisniku kompliciranim, mislimo da u konaþnici daje potpunije informacije o stanju staništa. Problemi u postojeüoj klasifikaciji staništa Jedan od problema u postojeüoj klasifikaciji staništa vezan je uz klasu D.3.4. – Bušici. Bušik „velike resike i bušina“ (As. Cisto-Ericetum arboreae) kojeg je opisao Horvatiü (1958), ne postoji u NKS klasifikaciji, veü su ove sastojine uglavnom prikljuþene „makiji velike resike i planike“ (As. EricoArbutetum Allier et Lacoste 1980; NKS klasa E.8.2.5.) Meÿutim, iz dostupne literature opis asocijacije Erico-Arbutetum Allier et Lacoste 1980, a time i stanišnog tipa „makije velike resike i planike“ nije sasvim jasan. Buduüi da ova zajednica u inicijalnoj razvojnoj fazi u svom flornom sastavu ukljuþuje vrste koje su karakteristiþne za bušike, kao što su Cistus salvifolius i C. incanus, njihovo je razgraniþenje na terenu þesto vrlo teško. Osim toga, iz navedene zajednice bušika izdvojene su i sve one sastojine u kojima se razvija i dominira somina (Juniperus phoenicea) s obzirom da þine posebnu šumsku zajednicu „makije tršlje i somine“ (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987).

Zbog toga predlažemo da se izradi detaljniji opis stanišnog tipa „makija velike resike i planike“ kako bi se na terenu moglo jasnije razdvojiti ovaj tip staništa od stanišnih tipova bušika. Prijedlozi promjena i dopuna NKS klasifikacije Prijedlaže se promjena i dopuna NKS klasifikacije u klasi D.3.5. – Ljeti listopadne šikare a) Promjena termina „šikara“ u termin „grmljak“, koji bolje odgovara stvarnoj fizionomiji predmetne vegetacije, što bi znaþilo da se termin „šikara“ rezervira za kontinentalna podruþja i zimi listopadnu vegetaciju, kao što su za vazdazeleni pojas rezervirani termini makija i bušik (= garig). Temeljem toga, klasa D.3.5. promijenila bi ime u „Ljeti listopadni grmljaci“. b) Hijerarhijsko podizanje unutar klase D.3.5., na naþin da se veü na þetvrtoj razini NKS-a (a ne tek na petoj razini kao ranije) uvede podjela na: D.3.5.1. - Sastojine velike vrebine (Thymelea hirsuta) i D.3.5.2 - Sastojine drvenaste mljeþike (Euphorbia dendroides). c) Hijerarhijska podjela nove klase D.3.5.2. (vidi prethodnu toþku) na dvije klase na petoj razini NKS-a: D.3.5.2.1. – Visoki grmljak s dominacijom drvenaste mljeþike (E. dendroides) i D.3.5.2.2. – Mozaiþni niski grmljak drvenaste mljeþike (E. dendroides) D.3.5.2.1. – Visoki grmljak s dominacijom drvenaste mljeþike (Euphorbia dendroides). Ovaj tip staništa fizionomski obilježava njegova visina (prosjeþno 1.5-2.0 m, s pojedinim jedinkama višim i od 2.5 m), koja je znaþajno veüa u odnosu na ostale prisutne tipove staništa. S obzirom da u tom tipu izrazito dominira drvenasta mljeþika (E. dendroides), s pokrovnošüu veüom od 90%, ovaj se tip veü iz daljine može uoþiti tijekom ranog proljeüa po svijetložutoj boji koja potjeþe od cvatova te vrste, a tijekom kasnog proljeüa i ljeta po riÿecrvenoj boji koja potjeþe od listova drvenaste mlijeþike u doba ljetnog mirovanja. Ovaj stanišni tip zauzima tri veüa razdvojena podruþja na otoku Vela Palagruža, smještena uglavnom na blažim sjevernim padinama ispod glavnog grebena (koji se pruža u smjeru istok-zapad), spuštajuüi se mjestimiþno i do samo 20-ak metara nad morem iznad sjevernih obala otoka. Stupac tla razmjerno je ovdje najviše razvijen, a jutarnja rosa je vrlo jaka tijekom zime i ranog proljeüa, pa je površina tla mjestimiþno prekrivena mahovinama. Areal ovog staništa na otoku je prekinut na dva mjesta sjeverne padine koja se nalaze ispod izrazitih prijevoja glavnog grebena, što je vjerojatno posljedica jaþeg mehaniþkog i evapotranspiracijskog utjecaja vjetra. Sastav biljnih vrsta: edifikator - Euphorbia dendroides; ostale vrste - Lycium intricatum, Lavatera arborea, Rubus heteromorphus (grmovi), Brassica botterii, Asphodellus microcarpus, Archangelica sp., Arisarum vulgare (zeljaste biljke).

D.3.5.2.2. – Mozaiþni niski grmljak drvenaste mljeþike (Euphorbia dendroides). Ovaj tip staništa je izdaleka neupadljiv, jer je smješten na zaravnima i stjenovito-terasastom podruþju duž glavnog grebena otoka. Visina koju grmljak postiže (1.0-1.5 m) osjetno je niža u odnosu na prethodni stanišni tip (D.3.5.2.1.). Odlikuje se mozaiþnim izgledom, osobito u proljeüe u doba cvatnje, kada razliþite biljke cvatu cvjetovima razliþitih boja, te vrlo velikom raznolikošüu biljnih vrsta, uz smanjeni udjel drvenaste mljeþike (uglavnom 30-60% pokrovnosti). Ovo stanište takoÿer zauzima tri veüa razdvojena podruþja na otoku Vela Palagruža, te središnje njaviše podruþje Male Palagruže. Na Veloj Palagruži dva su podruþja smještena na malim zaravnima na krajnjem istoþnom i krajnjem zapadnom dijelu otoka, a jedno se nalazi na stjenovito-terasastoj južnoj padini na sredini otoka. Na Maloj Palagruži ovo stanište zauzima podruþje male zaravni glavnog vrha i vršne sjeverne padine, te podruþje prijevoja i južne zaravni. I ovo se stanište razvija na blagim padinama ili na stjenovitim odsjecima terasastog profila, pa je stupac tla razmjerno dobro razvijen, no jutarnja rosa je slaba tijekom zime i ranog proljeüa ili je uopüe nema. Stanište je u veüoj mjeri prekinuto ili okruženo stijenama. Sastav biljnih vrsta: edifikatori - Euphorbia dendroides, Artemisia arborescens, Matthiola rupestris, Lavatera arborea; ostale vrste - Lycium intricatum, Aurinia sp., Olea sylvestris (forma bodljastog niskog grma), Thymellea hirsuta (grmovi), Asphodellus microcarpus, Asphodelline lutea, Brassica botterii, Arisarum vulgare, Hyoscyamus sp., Urtica pilulifera, Senecio sp., Ruta sp. (zeljaste biljke).

C OPISI STANIŠTA C.1 MLJET A.1.1.1. Stalne stajaüice Stalne stajaüice – Slatkovodna jezera, lokve ili dijelovi takvih vodenih površina prirodnog ili antropogenog porijekla u kojima se stalno zadržava voda, iako njena razina može oscilirati, zajedno s prisutnim pelagiþkim i bentoskim zajednicama.

A.1.1.1. A.4.1.1. - Stalne stajaüice Tršüaci i rogozici Stalne stajaüice – Slatkovodna jezera, lokve ili dijelovi takvih vodenih površina prirodnog ili antropogenog porijekla u kojima se stalno zadržava voda, iako njena razina može oscilirati, zajedno s prisutnim pelagiþkim i bentoskim zajednicama. Tršüaci i rogozici (Red PHRAGMITETALIA W. Koch 1926) – Zajednice trske i rogoza koje se razvijaju u plitkim vodenim bazenima. Komentar: Ovim tipom staništa obuhvaüeni su i voünjaci (nar), koji se kod Slatine (Kozarica) izmjenjuju s tršüacima.

A.4.1.1. / D.3.2.1. - Tršüaci i rogozici / Termofilne poplavne šikare Tršüaci i rogozici (Red PHRAGMITETALIA W. Koch 1926) – Zajednice trske i rogoza koje se razvijaju u plitkim vodenim bazenima. Termofilne poplavne šikare - Poplavne šikare mediteranskog podruþja, ukljuþujuüi provizorne i slabo istražene asocijacije: Vitici-Tamaricetum Horvatiü 1963 i Periploco-Viticetum Lak.

B.1.4.2. Dalmatinske vapnenaþke stijene Dalmatinske vapnenaþke stijene (Sveza Centaureo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980) – Hazmofitska vegetacija stjenjaþa pukotinjarki koja se razvija u pukotinama suhih vapnenaþkih stijena u mediteranskom podruþju Južnog Jadrana.

B.1.4.2. E.8.2.7. - Dalmatinske vapnenaþke stijene Mješovita šuma alepskog bora i crnike Dalmatinske vapnenaþke stijene (Sveza Centaureo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980) – Hazmofitska vegetacija stjenjaþa pukotinjarki koja se razvija u pukotinama suhih vapnenaþkih stijena u mediteranskom podruþju Južnog Jadrana. Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

C.3.6.1.

E.8.2.7. – Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice alepskog bora i crnike

/ Mješovita šuma

bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

C.3.6.2. Jadranski travnjaci brþka Jadranski travnjaci brþka (Sveza Vulpio-Lotion H-iü. 1960) – Zajednice te sveze rasprostranjene su duž Hrvatskog primorja u sklopu eu- i stenomediteranske vegetacijske zone. Razvijaju se na dekalcificiranim više-manje pjeskovitim, ali i na glinastim tlima, koja su tijekom suhoga dijela godine vrlo tvrda. Takve su površine þesto pokrivene i slojem lišajeva. U floristiþkom sastavu istiþu se jednogodišnje biljke (terofiti), meÿu kojima prevladavaju pripadnici porodice Fabaceae (vrste rodova Trifolium, Lathyrus, Ornithopus, Lotus, Anthyllis, Coronilla, Vicia), porodice Poaceae (vrste rodova Corynephorus, Aira, Vulpia, Briza, Aegilops, Anthoxanthum). Osim toga pridolaze još Tuberaria guttata, Silene gallica, Linaria pelisseriana, Plantago bellardi, Galium divaricatum i dr.

C.3.6.2. D.3.1.1. - Jadranski travnjaci brþka Draþici Jadranski travnjaci brþka (Sveza Vulpio-Lotion H-iü. 1960) – Zajednice te sveze rasprostranjene su duž Hrvatskog primorja u sklopu eu- i stenomediteranske vegetacijske zone. Razvijaju se na dekalcificiranim više-manje pjeskovitim, ali i na glinastim tlima, koja su tijekom suhoga dijela godine vrlo tvrda. Takve su površine þesto pokrivene i slojem lišajeva. U floristiþkom sastavu istiþu se jednogodišnje biljke (terofiti), meÿu kojima prevladavaju pripadnici porodice Fabaceae (vrste rodova Trifolium, Lathyrus, Ornithopus, Lotus, Anthyllis, Coronilla, Vicia), porodice Poaceae (vrste rodova Corynephorus, Aira, Vulpia, Briza, Aegilops, Anthoxanthum). Osim toga pridolaze još Tuberaria guttata, Silene gallica, Linaria pelisseriana, Plantago bellardi, Galium divaricatum i dr. Draþici (sveza Rhamno-Paliurion Trinajstiü (1978) 1995) – Pripadaju redu PALIURETALIA Trinajstiü 1978 i razredu PALIURETEA Trinajstiü 1978. Šikare, rjeÿe živice primorskih krajeva, izgraÿene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromatiþnih biljaka nepodesnih za brst (u prvom redu koza). Draþici su vrlo rasprostranjen skup staništa, razvijenih u sklopu submediteranske vegetacijske zone kao jedan od degradacijskih stadija šuma medunca i bjelograba.

C.3.6.2. E.8.2.7. - Jadranski travnjaci brþka Mješovita šuma alepskog bora i crnike Jadranski travnjaci brþka (Sveza Vulpio-Lotion H-iü. 1960) – Zajednice te sveze rasprostranjene su duž Hrvatskog primorja u sklopu eu- i stenomediteranske vegetacijske zone. Razvijaju se na dekalcificiranim više-manje pjeskovitim, ali i na glinastim tlima, koja su tijekom suhoga dijela godine vrlo tvrda. Takve su površine þesto pokrivene i slojem lišajeva. U floristiþkom sastavu istiþu se jednogodišnje biljke (terofiti), meÿu kojima prevladavaju pripadnici porodice Fabaceae (vrste rodova Trifolium, Lathyrus, Ornithopus, Lotus, Anthyllis, Coronilla, Vicia), porodice Poaceae (vrste rodova Corynephorus, Aira, Vulpia, Briza, Aegilops, Anthoxanthum). Osim toga pridolaze još Tuberaria guttata, Silene gallica, Linaria pelisseriana, Plantago bellardi, Galium divaricatum i dr. Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

D.3.4.2. Istoþnojadranski bušici Istoþnojadranski bušici (Red CISTO-ERICETALIA H-iü. 1958)

D.3.4.2. E.8.2.3. - Istoþnojadranski bušici Makija tršlje i somine Istoþnojadranski bušici (Red CISTO-ERICETALIA H-iü. 1958) Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas najþešüe razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka

Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu otoþne skupine Korþule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Braþ). Mjestimiþno zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristiþkom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.

D.3.4.2. E.8.2.7. - Istoþnojadranski bušici Mješovita šuma alepskog bora i crnike Istoþnojadranski bušici (Red CISTO-ERICETALIA H-iü. 1958) Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

E.8.1.1. Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoka, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

E.8.1.3. ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). ýiste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvatiü 1963a), a u novije su vrijeme shvaüene kao samostalna asocijacija MyrtoQuercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Korþule), a mjestimiþno kao niska šuma (npr. Luþica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristiþkom sastavu uz Quercus ilex s veüim ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr.

E.8.2.3. Makija tršlje i somine Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas najþešüe razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu otoþne skupine Korþule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Braþ). Mjestimiþno zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristiþkom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.

E.8.2.3. E.8.2.7. - Makija tršlje i somine Mješovita šuma alepskog bora i crnike Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas najþešüe razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu otoþne skupine Korþule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Braþ). Mjestimiþno zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristiþkom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr. Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

E.8.2.5. Makija velike resike i planike Makija velike resike i planike (As. Erico-Arbutetum Allier et Lacoste 1980) – Ta se zajednica razvija kao progresivni trajni stadij nakon požara mladih sastojina alepskog bora. U floristiþkom sastavu dominiraju Erica arborea i Arbutus unedo, a pridružuju im se svi najznaþajniji elementi karakteristiþni za svezu Oleo-Ceratonion. Prouþena je na otoþnoj skupini Korþule. Toj zajednici pripadaju i sve one sastojine koje su se tijekom vremena razvile u visoku makiju, a koje je Horvatiü (1958) oznaþio kao as. Cisto-Ericetum arboreae.

E.8.2.5.

C.3.6.1. - Makija velike resike i planike pašnjaci rašþice

Eu- i stenomediteranski kamenjarski

Makija velike resike i planike (As. Erico-Arbutetum Allier et Lacoste 1980) – Ta se zajednica razvija kao progresivni trajni stadij nakon požara mladih sastojina alepskog bora. U floristiþkom sastavu dominiraju Erica arborea i Arbutus unedo, a pridružuju im se svi najznaþajniji elementi karakteristiþni za svezu Oleo-Ceratonion. Prouþena je na otoþnoj skupini Korþule. Toj zajednici pripadaju i sve one sastojine koje su se tijekom vremena razvile u visoku makiju, a koje je Horvatiü (1958) oznaþio kao as. Cisto-Ericetum arboreae. Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaüaju kamenjarskopašnjaþke, hemikriptofitske zajednice.

E.8.2.5. E.8.2.7. - Makija velike resike i planike Mješovita šuma alepskog bora i crnike Makija velike resike i planike (As. Erico-Arbutetum Allier et Lacoste 1980) – Ta se zajednica razvija kao progresivni trajni stadij nakon požara mladih sastojina alepskog bora. U floristiþkom sastavu dominiraju Erica arborea i Arbutus unedo, a pridružuju im se svi najznaþajniji elementi karakteristiþni za svezu Oleo-Ceratonion. Prouþena je na otoþnoj skupini Korþule. Toj zajednici pripadaju i sve one sastojine koje su se tijekom vremena razvile u visoku makiju, a koje je Horvatiü (1958) oznaþio kao as. Cisto-Ericetum arboreae. Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis. Komentar: Ova klasa staništa je korištena za opis tipiþnih „mješovitih šuma alepskog bora i crnike” kao i svih onih površina na kojima u sloju drveüa (ili grmlja) dominira alepski bor (Pinus halepensis).

E.8.2.7.

/ E.8.1.1. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike / Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis. Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoka, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

E.8.2.7.

E.8.1.3. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike crnike s mirtom

/ ýista, vazdezelena šuma i makija

Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis. ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). ýiste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvatiü 1963a), a u novije su vrijeme shvaüene kao samostalna asocijacija MyrtoQuercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Korþule), a mjestimiþno kao niska šuma (npr. Luþica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristiþkom sastavu uz Quercus ilex s veüim ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr.

E.8.2.8. Šuma alepskog bora sa sominom Šuma alepskog bora sa sominom (As. Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988) – U šumama alepskog bora koje se razvijaju u najtoplijem i najsušem (subhumidnom) dijelu Hrvatskog primorja, na pojedinim srednje i južnodalmatinskim otocima i otoþiüima, te na padinama južne i jugozapadne ekspozicije najznaþajniju ulogu ima vrsta Juniperus phoenicea, dok su neke mezoflnije vrste (npr. Juniperus oxycedrus, Laurus nobilis, Viburnum tinus) slabije zastupljene ili potpuno nedostaju. U floristiþkom sastavu se istiþu Pinus halepensis, Juniperus phoenicea, Pistacia lentiscus, Myrtus comunis, Phillyrea media, Arbutus unedo, Erica arborea, Rubia peregrina,

Arisarum vulgare, Ephedra fragilis, Prasium majus i dr., dok je Quercus ilex uglavnom slabije zastupljen i javlja se samo u sloju grmlja.

E.8.2.9. Šuma alepskog bora s tršljom Šuma alepskog bora s tršljom (As. Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984) – Ta se šumska zajednica razvija u onom dijelu Hrvatskog primorja (srednja i južna Dalmacija) u kojem se alepski bor poslije podizanja kultura uspješno širi dalje bez utjecaja þovjeka. U floristiþkom sastavu istiþu se u prvom redu endozookorni-ornitokorni elementi, pa u genezi zajednice ptice imaju važnu ulogu. U sloju drveüa domninira Pinus halepensis, dok su u sloju grmlja i niskog raslinja þesti Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Olea sylvestris, Lonicera implexa, Smilax aspera, Rubia peregrina, Asparagus acutifolius, Osyris alba, Arbutus unedo, Phillyrea media i dr., sve od reda ornitokorne vrste, þije se sjemenke endozookorijom rasijavaju posredstvom ptica.

E 8.2.10. Šume i nasadi pinije (Pinus pinea) i primorskoga bora (Pinus pinaster) Mediteranske šume i stari nasadi Pinus pinea. Introdukcija te vrste u davna vremena na mnoga podruþja otežava razlikovanje prirodnih šuma i davno umjetno formiranih sastojina.

E 8.2.10. J.2.3. - Šume i nasadi pinije (Pinus pinea) i primorskoga bora (Pinus pinaster) Ostale urbane površine

Mediteranske šume i stari nasadi Pinus pinea. Introdukcija te vrste u davna vremena na mnoga podruþja otežava razlikovanje prirodnih šuma i davno umjetno formiranih sastojina. Ostale urbane površine - Površine koje nemaju prvenstveno stambenu, veü im je namjena posebnog (vojni, turistiþki, povijesni objekti) ili privremenog tipa (gradilišta). Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorne komplekse u kojima se izmjenjuju izgraÿene i zelene (najþešüe neproizvodne) površine.

F.2.1.1. Površine pješþanih plaža pod halofitima Površine pješþanih plaža pod halofitima (Sveza Ammophilion australis Br.-Bl. (1921) 1933) – Pripadaju redu AMMOPHILETALIA Br.-Bl. (1931) 1933 i razredu AMMOPHILETEA Br.-Bl. et T. Tx. 1943. Psamofitska halofitska vegetacija razvijena na pješþanim plažama uglavnom s pokretnim pijeskom, dijelom zbog djelovanja valova, a dijelom zbog djelovanja vjetra.

F.4.1.1. Površine stjenovitih obala pod halofitima Površine stjenovitih obala pod halofitima - Priobalni stjenoviti grebeni (Sveza Crithmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) pripadaju redu CRITHMO-LIMONIETALIA Molinier 1934) i razredu CRITHMO-LIMONIETEA Br.-Bl. 1947. Halofitske zajednice grebenjaþa razvijene u pukotinama priobalnih grebena u zoni zraþne posolice i prskanja morskih valova. Ujedinjuju u svom floristiþkom sastavu mnogobrojne endemiþne vrste roda Limonium. U tom smislu naroþito se istiþe Sicilija s mnogobrojnim endemiþnim vrstama, dok je istoþnojadransko primorje u odnosu na uži sredozemni bazen izrazito siromašno i po broju vrsta i po broju endema.

F.4.1.1. B.1.4.2. - Površine stjenovitih obala pod halofitima Dalmatinske vapnenaþke stijene Površine stjenovitih obala pod halofitima - Priobalni stjenoviti grebeni (Sveza Crithmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) pripadaju redu CRITHMO-LIMONIETALIA Molinier 1934) i razredu CRITHMO-LIMONIETEA Br.-Bl. 1947. Halofitske zajednice grebenjaþa razvijene u pukotinama priobalnih grebena u zoni zraþne posolice i prskanja morskih valova. Ujedinjuju u svom floristiþkom sastavu mnogobrojne endemiþne vrste roda Limonium. U tom smislu naroþito se istiþe Sicilija s mnogobrojnim endemiþnim vrstama, dok je istoþnojadransko primorje u odnosu na uži sredozemni bazen izrazito siromašno i po broju vrsta i po broju endema. Dalmatinske vapnenaþke stijene (Sveza Centaureo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980) – Hazmofitska vegetacija stjenjaþa pukotinjarki koja se razvija u pukotinama suhih vapnenaþkih stijena u mediteranskom podruþju Južnog Jadrana.

I.2.1.2. D.3.1.1. - Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije Draþici Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije – Razliþite poljoprivredne kulture izmeÿu kojih je mozaiþno rasporeÿena prirodna vegetacija. Draþici (sveza Rhamno-Paliurion Trinajstiü (1978) 1995) – Pripadaju redu PALIURETALIA Trinajstiü 1978 i razredu PALIURETEA Trinajstiü 1978. Šikare, rjeÿe živice primorskih krajeva, izgraÿene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromatiþnih biljaka nepodesnih za brst (u prvom redu koza). Draþici su vrlo rasprostranjen skup staništa, razvijenih u sklopu submediteranske vegetacijske zone kao jedan od degradacijskih stadija šuma medunca i bjelograba.

I.2.1.2.

E.8.2.7. - Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije alepskog bora i crnike

/ Mješovita šuma

Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije – Razliþite poljoprivredne kulture izmeÿu kojih je mozaiþno rasporeÿena prirodna vegetacija. Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis), koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

I.2.1.2.

/ I.1.2. - Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije ruderalna vegetacija Sredozemlja

Korovna i

Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije – Razliþite poljoprivredne kulture izmeÿu kojih je mozaiþno rasporeÿena prirodna vegetacija. Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja (Red CHENOPODIETALIA Br.-Bl. (1931) 1936) – Navedeni skup pripada razredu CHENOPODIETEA Br.-Bl. 1952. Komentar: Kod I.1.2. je korišten kako bi se naglasilo da navedni stanišni tip zaraštava, odnosno da se uglavnom radi o zapuštenim poljoprivrednim površinama.

I.5.2.1. Tradicionalni maslinici Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada.

I.5.2.1. E.8.1.3. - Tradicionalni maslinici ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada. ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). ýiste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvatiü 1963a), a u novije su vrijeme shvaüene kao samostalna asocijacija MyrtoQuercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Korþule), a mjestimiþno kao niska šuma (npr. Luþica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristiþkom sastavu uz Quercus ilex s veüim ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr.

I.5.2.1. E.8.2.3. - Tradicionalni maslinici Makija tršlje i somine Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada. Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas najþešüe razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu otoþne skupine Korþule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Braþ). Mjestimiþno zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristiþkom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.

I.5.2.1. E.8.2.7. - Tradicionalni maslinici Mješovita šuma alepskog bora i crnike Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada. Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

I.5.2.1. / I.1.2. - Tradicionalni maslinici / Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada. Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja (Red CHENOPODIETALIA Br.-Bl. (1931) 1936) – Navedeni skup pripada razredu CHENOPODIETEA Br.-Bl. 1952. Komentar: Kod I.1.2. je korišten kako bi se naglasilo da navedni stanišni tip zaraštava, odnosno da se uglavnom radi o zapuštenim maslinicima.

I.5.2.1. I.5.3.1. - Tradicionalni maslinici Tradicionalni vinogradi Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada. Tradicionalni vinogradi – Vinogradi gustog razmaka sadnje s kolcima (ili bez njih u primorju). Strojna meÿuredna obrada nije moguüa.

I.5.2.1.

/ I.5.3.1. / E.8.2.3. - Tradicionalni maslinici / Tradicionalni vinogradi / Makija tršlje i somine Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada. Tradicionalni vinogradi – Vinogradi gustog razmaka sadnje s kolcima (ili bez njih u primorju). Strojna meÿuredna obrada nije moguüa. Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas najþešüe razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka

I.5.3.1. Tradicionalni vinogradi Tradicionalni vinogradi – Vinogradi gustog razmaka sadnje s kolcima (ili bez njih u primorju). Strojna meÿuredna obrada nije moguüa.

I.8.1.4. Parkovi i arboretumi izvan naseljenih mjesta Parkovi i arboretumi izvan naseljenih mjesta – Parkovi i arboretumi koji se nalaze izvan naseljenih mjesta. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.1.1. Aktivna seoska podruþja Aktivna seoska podruþja – Seoska podruþja na kojima se održao seoski naþin života. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.2.3. Ostale urbane površine Ostale urbane površine – Površine koje nemaju prvenstveno stambenu, veü im je namjena posebnog (vojni, turistiþki, povijesni objekti) ili privremenog tipa (gradilišta). Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorne komplekse u kojima se izmjenjuju izgraÿene i zelene (najþešüe neproizvodne) površine.

J.4.2. Odlagališta krutih tvari Odlagališta krutih tvari – Površine na kojima se odlažu krute tvari, najþešüe u rastresitom stanju (otpad, sirovine, meÿuproizvodi i sl.). Definicija tipa na ovoj razini ne mora, ali može podrazumijevati prostorne komplekse s izmjenom razliþtih tipova odlagališta krutih tvari, zgrada i zelenih površina. Komentar: Ovim tipom staništa obuhvaüeno je sanirano odlagalište otpada na podruþju NP, te podruþje površinskog kopa u blizini Sobre.

J.4.4.2. Površine za cestovni promet Površine za cestovni promet – Prostori za prijevoz, istovar i utovar dobara i ljudi motornim i drugim vozilima, zajedno s pripadnim površinama. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

C.2 KRKA A.1.1.1. Stalne stajaüice Stalne stajaüice – Slatkovodna jezera, lokve ili dijelovi takvih vodenih površina prirodnog ili antropogenog porijekla u kojima se stalno zadržava voda, iako njena razina može oscilirati, zajedno s prisutnim pelagiþkim i bentoskim zajednicama.

A.4.1.1. Tršüaci i rogozici Tršüaci i rogozici (Red PHRAGMITETALIA W. Koch 1926) – Zajednice trske i rogoza koje se razvijaju u plitkim vodenim bazenima.

A.4.1.1.

/ F.1.1. - Tršüaci i rogozici / Površine slanih, plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima Tršüaci i rogozici (Red PHRAGMITETALIA W. Koch 1926) – Zajednice trske i rogoza koje se razvijaju u plitkim vodenim bazenima. Površine slanih, plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima – To su plitki dijelovi mora, u zoni djelovanja plime i oseke, u kojima se trajno taloži pješþano-glinasti mulj, bogat hranjivim tvarima.

C.3.5.1. Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa.

C.3.5.1. D.3.1.1. - Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone Draþici Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. Draþici (sveza Rhamno-Paliurion Trinajstiü (1978) 1995) – Pripadaju redu PALIURETALIA Trinajstiü 1978 i razredu PALIURETEA Trinajstiü 1978. Šikare, rjeÿe živice primorskih krajeva, izgraÿene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromatiþnih biljaka nepodesnih za brst (u prvom redu koza). Draþici su vrlo rasprostranjen skup staništa, razvijenih u sklopu submediteranske vegetacijske zone kao jedan od degradacijskih stadija šuma medunca i bjelograba.

C.3.5.1.

E.3.5.1. - Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone šikara medunca i bjelograba

Šuma i

Šuma i šikara medunca i bjelograba (As. Querco-Carpinetum orientalis H-iü. 1939 (= Carpinetum orientalis croaticum H-iü. 1939) – To je najznaþajnija šumska zajednica submediteranske vegetacijske zone sjevernog Hrvatskog primorja, rasprostranjena od Istre na sjeveru do Zrmanje na jugu. Razvija se od morske razine do nekih 250(-300) mn.v. Mjestimiþno je dobro saþuvana (pojedini dijelovi Istre i otoka Krka), a negdje je razvijena u obliku više ili niže šikare. Od drvenastih vrsta istiþu se Quercus pubescens, Quercus cerris, Acer monspessulanum, Carpinus orientalis, dok su u sloju grmlja þesti Fraxinus ornus, Juniperus oxycedrus, Coronilla emeroides, Lonicera etrusca, vazdazeleni elementi Asparagus acutifolius, Ruscus aculeatus, Smilax aspera, a u sloju niskog raslinja Sesleria autumnalis, Festuca heterophylla, Luzula forsteri, Helleborus multifidus, Dictamnus albus, Clematis flammula i dr.

C.3.5.1.

E.8.1.1. - Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone šuma i makija crnike s crnim jasenom

/ Mješovita

Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

C.3.5.1.

E.8.2.7. - Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone šuma alepskog bora i crnike

/ Mješovita

C.3.6.1. Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaüaju kamenjarskopašnjaþke, hemikriptofitske zajednice.

C.3.6.1. D.3.3.1. - Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice Sastojine brnistre Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaüaju kamenjarskopašnjaþke, hemikriptofitske zajednice. Sastojine brnistre – Sastojine brnistre (Spartium junceum), najþešüe monodominantne, koje se obiþno nalaze na flišnoj podlozi u mediteranskom podruþju.

C.3.6.1.

E.8.1.1. - Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice makija crnike s crnim jasenom

Mješovita šuma i

Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaüaju kamenjarskopašnjaþke, hemikriptofitske zajednice. Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

C.3.6.1.

F.1.1. - Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima

Površine slanih,

Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaüaju kamenjarskopašnjaþke, hemikriptofitske zajednice. Površine slanih, plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima – To su plitki dijelovi mora, u zoni djelovanja plime i oseke, u kojima se trajno taloži pješþano-glinasti mulj, bogat hranjivim tvarima.

D.3.1.1. Draþici Draþici (sveza Rhamno-Paliurion Trinajstiü (1978) 1995) – Pripadaju redu PALIURETALIA Trinajstiü 1978 i razredu PALIURETEA Trinajstiü 1978. Šikare, rjeÿe živice primorskih krajeva, izgraÿene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromatiþnih biljaka nepodesnih za brst (u prvom redu koza). Draþici su vrlo rasprostranjen skup staništa, razvijenih u sklopu submediteranske vegetacijske zone kao jedan od degradacijskih stadija šuma medunca i bjelograba.

D.3.1.1. D.3.3.1. - Draþici Sastojine brnistre Draþici (sveza Rhamno-Paliurion Trinajstiü (1978) 1995) – Pripadaju redu PALIURETALIA Trinajstiü 1978 i razredu PALIURETEA Trinajstiü 1978. Šikare, rjeÿe živice primorskih krajeva, izgraÿene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromatiþnih biljaka nepodesnih za brst (u prvom redu koza). Draþici su vrlo rasprostranjen skup staništa, razvijenih u sklopu submediteranske vegetacijske zone kao jedan od degradacijskih stadija šuma medunca i bjelograba. Sastojine brnistre – Sastojine brnistre (Spartium junceum), najþešüe monodominantne, koje se obiþno nalaze na flišnoj podlozi u mediteranskom podruþju.

D.3.1.1. E.8.2.7. - Draþici Mješovita šuma alepskog bora i crnike Draþici (sveza Rhamno-Paliurion Trinajstiü (1978) 1995) – Pripadaju redu PALIURETALIA Trinajstiü 1978 i razredu PALIURETEA Trinajstiü 1978. Šikare, rjeÿe živice primorskih krajeva, izgraÿene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromatiþnih biljaka nepodesnih za brst (u prvom redu koza). Draþici su vrlo rasprostranjen skup staništa, razvijenih u sklopu submediteranske vegetacijske zone kao jedan od degradacijskih stadija šuma medunca i bjelograba.

E.3.5.1. Šuma i šikara medunca i bjelograba Šuma i šikara medunca i bjelograba (As. Querco-Carpinetum orientalis H-iü. 1939 (= Carpinetum orientalis croaticum H-iü. 1939) – To je najznaþajnija šumska zajednica submediteranske vegetacijske zone sjevernog Hrvatskog primorja, rasprostranjena od Istre na sjeveru do Zrmanje na jugu. Razvija se od morske razine do nekih 250(-300) m/n.v. Mjestimiþno je dobro saþuvana (pojedini dijelovi Istre i otoka Krka), a negdje je razvijena u obliku više ili niže šikare. Od drvenastih vrsta istiþu se Quercus pubescens, Quercus cerris, Acer monspessulanum, Carpinus orientalis, dok su u sloju grmlja þesti Fraxinus ornus, Juniperus oxycedrus, Coronilla emeroides, Lonicera etrusca, vazdazeleni elementi Asparagus acutifolius, Ruscus aculeatus, Smilax aspera, a u sloju niskog raslinja Sesleria autumnalis, Festuca heterophylla, Luzula forsteri, Helleborus multifidus, Dictamnus albus, Clematis flammula i dr.

E.3.5.1. E.8.2.7. - Šuma i šikara medunca i bjelograba Mješovita šuma alepskog bora i crnike Šuma i šikara medunca i bjelograba (As. Querco-Carpinetum orientalis H-iü. 1939 (= Carpinetum orientalis croaticum H-iü. 1939) – To je najznaþajnija šumska zajednica submediteranske vegetacijske zone sjevernog Hrvatskog primorja, rasprostranjena od Istre na sjeveru do Zrmanje na jugu. Razvija se od morske razine do nekih 250(-300) m/n.v. Mjestimiþno je dobro saþuvana (pojedini dijelovi Istre i otoka Krka), a negdje je razvijena u obliku više ili niže šikare. Od drvenastih vrsta istiþu se Quercus pubescens, Quercus cerris, Acer monspessulanum, Carpinus orientalis, dok su u sloju grmlja þesti Fraxinus ornus, Juniperus oxycedrus, Coronilla emeroides, Lonicera etrusca, vazdazeleni elementi Asparagus acutifolius, Ruscus aculeatus, Smilax aspera, a u sloju niskog raslinja Sesleria autumnalis, Festuca heterophylla, Luzula forsteri, Helleborus multifidus, Dictamnus albus, Clematis flammula i dr. Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

E.8.1.1.

C.3.5.1. - Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom kamenjarski pašnjaci submediteranske zone

Istoþnojadranski

Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum. Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa.

E.8.1.1.

/ E.8.2.7. - Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom / Mješovita šuma alepskog bora i crnike Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum. Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

E.8.2.3.

C.3.5.1. - Makija tršlje i somine submediteranske zone

Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci

Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas najþešüe razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu otoþne skupine Korþule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Braþ). Mjestimiþno zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristiþkom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr. Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa.

E.8.2.7.

/ C.3.5.1. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike / Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis. Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa.

E.8.2.7. D.3.1.1. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike Draþici Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis. Draþici (sveza Rhamno-Paliurion Trinajstiü (1978) 1995) – Pripadaju redu PALIURETALIA Trinajstiü 1978 i razredu PALIURETEA Trinajstiü 1978. Šikare, rjeÿe živice primorskih krajeva, izgraÿene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromatiþnih biljaka nepodesnih za brst (u prvom redu koza). Draþici su vrlo rasprostranjen skup staništa, razvijenih u sklopu submediteranske vegetacijske zone kao jedan od degradacijskih stadija šuma medunca i bjelograba.

E.9.2. Nasadi þetinjaþa Nasadi þetinjaþa - Kulture þetinjaþa posaÿene s ciljem proizvodnje drvne mase ili pošumljavanja prostora.

F.4.1.1.

/ E.8.2.7. - Površine stjenovitih obala pod halofitima / Mješovita šuma alepskog bora i crnike Površine stjenovitih obala pod halofitima - Priobalni stjenoviti grebeni (Sveza Crithmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) pripadaju redu CRITHMO-LIMONIETALIA Molinier 1934) i razredu CRITHMO-LIMONIETEA Br.-Bl. 1947. Halofitske zajednice grebenjaþa razvijene u pukotinama priobalnih grebena u zoni zraþne posolice i prskanja morskih valova. Ujedinjuju u svom floristiþkom sastavu mnogobrojne endemiþne vrste roda Limonium. U tom smislu naroþito se istiþe Sicilija s mnogobrojnim endemiþnim vrstama, dok je istoþnojadransko primorje u odnosu na uži sredozemni bazen izrazito siromašno i po broju vrsta i po broju endema. Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

F.5.1.1. Zajednice morske obale na pomiþnoj podlozi pod utjecajem þovjeka (mulj, pijesak, šljunak) Zajednice morske obale na pomiþnoj podlozi pod utjecajem þovjeka (mulj, pijesak, šljunak)

I.2.1.2. Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije – Razliþite poljoprivredne kulture izmeÿu kojih je mozaiþno rasporeÿena prirodna vegetacija.

I.2.1.2.

C.2.5.1. - Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije submediteranske livade rjeþnih dolina

Ilirsko-

Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije – Razliþite poljoprivredne kulture izmeÿu kojih je mozaiþno rasporeÿena prirodna vegetacija. Ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-iü. (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode.

I.2.1.2.

/ I.1.2. - Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije / Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije – Razliþite poljoprivredne kulture izmeÿu kojih je mozaiþno rasporeÿena prirodna vegetacija. Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja (Red CHENOPODIETALIA Br.-Bl. (1931) 1936) – Navedeni skup pripada razredu CHENOPODIETEA Br.-Bl. 1952. Komentar: Kod I.1.2. je korišten kako bi se naglasilo da navedni stanišni tip zaraštava, odnosno da se uglavnom radi o zapuštenim poljoprivrednim površinama

I.5.2.1. Tradicionalni maslinici Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada.

I.5.2.1.

C.3.5.1. - Tradicionalni maslinici submediteranske zone

Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci

Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada. Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa.

I.5.2.1.

C.3.6.1. - Tradicionalni maslinici rašþice

Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci

Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada. Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaüaju kamenjarskopašnjaþke, hemikriptofitske zajednice.

I.5.2.1. D.3.1.1. - Tradicionalni maslinici Draþici Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada. Draþici (sveza Rhamno-Paliurion Trinajstiü (1978) 1995) – Pripadaju redu PALIURETALIA Trinajstiü 1978 i razredu PALIURETEA Trinajstiü 1978. Šikare, rjeÿe živice primorskih krajeva, izgraÿene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromatiþnih biljaka nepodesnih za brst (u prvom redu koza). Draþici su vrlo rasprostranjen skup staništa, razvijenih u sklopu submediteranske vegetacijske zone kao jedan od degradacijskih stadija šuma medunca i bjelograba.

I.5.2.1. E.8.1.1. - Tradicionalni maslinici Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada. Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom

prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

I.8.1. Javne neproizvodne kultivirane zelene površine Javne neproizvodne kultivirane zelene površine - Ureÿene zelene površine, þesto s mozaiþnom izmjenom drveüa, grmlja, travnjaka i cvjetnjaka, razliþitog naþina održavanja i ponajprije estetske, edukacijske i/ili rekreacijske namjene, ukljuþujuüi i namjenske zelene površine za sport i rekreaciju.

J.1.1. Aktivna seoska podruþja Aktivna seoska podruþja - Seoska podruþja na kojima se održao seoski naþin života. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.1.3. Urbanizirana seoska podruþja Urbanizirana seoska podruþja - Nekadašnja seoska podruþja u kojima se razvija obrt i trgovina, a poljoprivreda je sekundarnog znaþenja, ukljuþujuüi i seoske oblike stanovanja u gradovima ili na periferiji gradova. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks u kojemu se izmjenjuju izgraÿeni ruralni i urbani elementi s kultiviranim zelenim površinama razliþite namjene.

J.2.1. Gradske jezgre Gradske jezgre - Vrlo gust, veüinom zatvoreni tip izgradnje gradskih središta. Zgrade su veüinom višekatnice s vrlo velikim udjelom trgovina, centralnim ustanovama gospodarstva i uprave, s podzemnim i nadzemnim garažama, parkiralištima i s vrlo malim udjelom zelenih površina (stupanj površinske nepropusnosti je 80-100 %). ýesto su prisutne i povijesne gradske jezgre sa starom arhitekturom, vrlo þesto unutar zidina i utvrda ili njihovih ostataka. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.2.2. Gradske stambene površine Gradske stambene površine - Gradske površine za stanovanje koje ukljuþuju i stambene blokove i privatne kuüe. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks u kojemu se izmjenjuju izgraÿene i kultivirane (najþešüe neproizvodne) zelene površine.

J.2.3. Ostale urbane površine Ostale urbane površine - Površine koje nemaju prvenstveno stambenu, veü im je namjena posebnog (vojni, turistiþki, povijesni objekti) ili privremenog tipa (gradilišta). Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorne komplekse u kojima se izmjenjuju izgraÿene i zelene (najþešüe neproizvodne) površine.

J.3.1. Izgraÿene površine za sport, rekreaciju i razonodu Izgraÿene površine za sport, rekreaciju i razonodu - Objekti i pripadajuüe površine sa zabavnom i sportsko-rekreacijskom namjenom. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.3.2. Groblja Groblja - Ureÿeni prostori na kojima se sahranjuju mrtvi. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorne komplekse s izmjenom izgraÿenih i zelenih površina.

J.4.1. Industrijska i obrtniþka podruþja Industrijska i obrtniþka podruþja – Površine na kojima se odvija proizvodnja i skladištenje sirovina i dobara. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.4.3.1. Aktivni površinski kopovi Aktivni površinski kopovi - Površine nastale eksploatacijom razliþitih sirovina koje se koriste u industriji, na kojima se zbog naþina dobivanja mineralnih i drugih sirovina otvaraju "rane" u površini zemlje, uz znaþajnu promjenu geomorfoloških karakteristika terena. Vrlo þesto se u iskopinama pojavljuje podzemna voda, pa nastaju bazeni i jezera.

J.4.4.1. Površine za pružni promet Površine za pružni promet – Prostori za prijevoz, istovar i utovar dobara i ljudi koji je baziran na pružnim vozilima, zajedno s pripadnim površinama. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.4.4.4. Luþke površine Luþki objekti – Objekti za prihvat i poslugu brodova, zajedno s pripadnim površinama. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

C.3 PAG A.1.1.1. Stalne stajaüice Stalne stajaüice – Slatkovodna jezera, lokve ili dijelovi takvih vodenih površina prirodnog ili antropogenog porijekla u kojima se stalno zadržava voda, iako njena razina može oscilirati, zajedno s prisutnim pelagiþkim i bentoskim zajednicama.

A.4.1.1.1. Tršüaci obiþne trske Tršüaci obiþne trske (As. Phragmitetum australis ("vulgaris") Soó 1927 (= Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926)) – Pripadaju svezi Phragmition australis W. Koch 1926. Jedna od najznaþajnijih zajednica vegetacije tršüaka, koja mjestimiþno, kao npr. u donjem toku Neretve, obrašüuje vrlo velike površine (koje su danas dobrim dijelom meliorirane i privedene poljoprivrednoj proizvodnji), negdje zauzima malene površine, a razvija se i u depresijama stvorenim antropogenim zahvatima, kao što su npr. šljunþane jame, iskopi gline, odvodni kanali i sl. Razvija se i u vodenim bazenima kada se snizi razina vode u procesima progresivne sukcesije. U floristiþkom sastavu u potpunosti dominira Phragmites australis, dok su sve ostale vrste zastupljene izrazito malim stupnjem pokrovnosti.

A.4.1.1.3. Zajednica obiþnog obliüa Zajednica obiþnog obliüa (As. Scirpetum lacustris Schmale 1939) – Pripada svezi Phragmition australis W. Koch 1926. Sastojine navedene zajednice razvijaju se u plitkoj vodi mnogobrojnih, uglavnom manjih vodenih bazena, u nešto dubljoj vodi od populacija trstike. Obiþno su izrazito siromašnog floristiþkog sastava, u kojem se istiþu Schoenoplectus lacustris, Equisetum fluviatile, Typha angustifolia, Roripa amphibia i druge. U starijoj fitocenološkoj literaturi zajednica obliüa bila je ukljuþena u kompleks Scirpo-Phragmitetum s.l. U Hrvatskoj je prouþavana i kao kompleks i kao samostalna asocijacija.

A.4.1.1.7. Zajednica primorskog obliüa Zajednica primorskog obliüa (As. Scirpetum maritimi (Br.-Bl. 1931) R. Tx. 1937) – Pripada svezi Phragmition australis W. Koch 1926. Navedeno ime asocijacije odnosi se na sastojine u kojima dominira Bolboschoenus maritimus i koje obrašüuju plitke moþvare s boþatom vodom. Zajednica je rasprostranjena u Hrvatskom primorju, ali samo mjestimiþno (npr. Pantana kod Trogira) zauzima veüe površine. Uglavnom je siromašnog floristiþkog sastava. Uz Bolboschoenus maritmus najþešüi je Schoenoplectus litoralis, dok su rjeÿi Typha angustifolia, Schoenoplectus tabernaemontani i Schoenoplectus lacustris, uz pojedinaþne halofilne pratilice.

A.4.1.1.7.

/ F.1.1.2. - Zajednica primorskog obliüa / Sredozemne sitine visokih sitova Zajednica primorskog obliüa (As. Scirpetum maritimi (Br.-Bl. 1931) R. Tx. 1937) – Pripada svezi Phragmition australis W. Koch 1926. Navedeno ime asocijacije odnosi se na sastojine u kojima dominira Bolboschoenus maritimus i koje obrašüuju plitke moþvare s boþatom vodom. Zajednica je rasprostranjena u Hrvatskom primorju, ali samo mjestimiþno (npr. Pantana kod Trogira) zauzima veüe površine. Uglavnom je siromašnog floristiþkog sastava. Uz Bolboschoenus maritmus najþešüi je Schoenoplectus litoralis, dok su rjeÿi Typha angustifolia, Schoenoplectus tabernaemontani i Schoenoplectus lacustris, uz pojedinaþne halofilne pratilice. Sredozemne sitine visokih sitova (Red JUNCETALIA MARITIMNI Br.-Bl. 1931) – Pripadaju razredu JUNCETEA MARITIMI R. Tx. 1951. Navedena vegetacija razvija se na zaslanjenim površinama uglavnom izvan dohvata plime i oseke.

A.4.1.1.8. Zajednica ljutka Zajednica ljutka (As. Cladietum marisci Allorge 1922) – Pripada svezi Phragmition australis W. Koch 1926. To je zajednica plitkih vodenih bazena, uglavnom ispunjenih oligotrofnom, razmjerno hladnom vodom. U Hrvatskoj se najljepše njene sastojine nalaze u Omišljanskom jezeru na otoku Krku i uz velika donja jezera u Nacionalnom parku Plitviþka jezera. Za samu zajednicu je znaþajan razmjerno siromašan floristiþki sastav. Istiþu se Cladium mariscus, Phragmites australis, Chlorocyperus longus, Hydrocotyle vulgare.

B.1. Neobrasle i slabo obrasle stijene Neobrasle i slabo obrasle stijene – Strmi odsjeci jaþe ili slabije vezanih stijena, na kojima rijetka vaskularna vegetacija obrasta samo pukotine, dok su dijelovi bez pukotina ili potpuno neobrasli, ili obrasli lišajima i/ili mahovinama.

B.1. B.2.2.1.1. - Neobrasle i slabo obrasle stijene

/ Toþilo primorskog mekinjaka

Neobrasle i slabo obrasle stijene – Strmi odsjeci jaþe ili slabije vezanih stijena, na kojima rijetka vaskularna vegetacija obrasta samo pukotine, dok su dijelovi bez pukotina ili potpuno neobrasli, ili obrasli lišajima i/ili mahovinama. Toþilo primorskog mekinjaka (As. Drypetum jacquinianae H-iü. 1934) - To je znaþajna zajednica toþilarki, razvijena na vrlo pokretljivim toþilima od Kvarnerskog primorja na sjeveru do Rtine u Ravnim kotarima na jugu. Vrlo þesto se, kao npr. na otocima Rabu i Pagu, te Rtini u Ravnim kotarima, razvija na sekundarnim staništima ekstremno degradiranih kamenjarskih pašnjaka. Isto tako, razvija se sekundarno i na mnogobrojnim žalovima koji su u Kvarnerskom primorju izloženi buri. U floristiþkom sastavu na prvom se mjestu istiþe Drypis spinosa subsp. jacquiniana, a pridružuju mu se Rumex scutatus, Peltaria alliacea, Asparagus scaber, Vincetoxicum adriaticum, Aristolochia croatica.

B.2.2.1.1. Toþilo primorskog mekinjaka Toþilo primorskog mekinjaka (As. Drypetum jacquinianae H-iü. 1934) - To je znaþajna zajednica toþilarki, razvijena na vrlo pokretljivim toþilima od Kvarnerskog primorja na sjeveru do Rtine u Ravnim kotarima na jugu. Vrlo þesto se, kao npr. na otocima Rabu i Pagu, te Rtini u Ravnim kotarima, razvija na sekundarnim staništima ekstremno degradiranih kamenjarskih pašnjaka. Isto tako, razvija se sekundarno i na mnogobrojnim žalovima koji su u Kvarnerskom primorju izloženi buri. U floristiþkom sastavu na prvom mjestu se istiþe Drypis spinosa subsp. jacquiniana, a pridružuju mu se Rumex scutatus, Peltaria alliacea, Asparagus scaber, Vincetoxicum adriaticum, Aristolochia croatica.

B.2.2.1.1. C.3.5.1. - Toþilo primorskog mekinjaka submediteranske zone

/ Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci

Toþilo primorskog mekinjaka (As. Drypetum jacquinianae H-iü. 1934) - To je znaþajna zajednica toþilarki, razvijena na vrlo pokretljivim toþilima od Kvarnerskog primorja na sjeveru do Rtine u Ravnim kotarima na jugu. Vrlo þesto se, kao npr. na otocima Rabu i Pagu, te Rtini u Ravnim kotarima, razvija na sekundarnim staništima ekstremno degradiranih kamenjarskih pašnjaka. Isto tako, razvija se sekundarno i na mnogobrojnim žalovima koji su u Kvarnerskom primorju izloženi buri. U floristiþkom sastavu na prvom mjestu se istiþe Drypis spinosa subsp. jacquiniana, a pridružuju mu se Rumex scutatus, Peltaria alliacea, Asparagus scaber, Vincetoxicum adriaticum, Aristolochia croatica. Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa.

B.2.2.1.1. E.8.2.3. - Toþilo primorskog mekinjaka Makija tršlje i somine Toþilo primorskog mekinjaka (As. Drypetum jacquinianae H-iü. 1934) - To je znaþajna zajednica toþilarki, razvijena na vrlo pokretljivim toþilima od Kvarnerskog primorja na sjeveru do Rtine u Ravnim kotarima na jugu. Vrlo þesto se, kao npr. na otocima Rabu i Pagu, te Rtini u Ravnim kotarima, razvija na sekundarnim staništima ekstremno degradiranih kamenjarskih pašnjaka. Isto tako, razvija se sekundarno i na mnogobrojnim žalovima koji su u Kvarnerskom primorju izloženi buri. U floristiþkom sastavu na prvom mjestu se istiþe Drypis spinosa subsp. jacquiniana, a pridružuju mu se Rumex scutatus, Peltaria alliacea, Asparagus scaber, Vincetoxicum adriaticum, Aristolochia croatica. Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas najþešüe razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom

primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu otoþne skupine Korþule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Braþ). Mjestimiþno zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristiþkom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.

B.4.1. Erodirane površine Erodirane površine - Gole površine nastale razliþitim oblicima površinske erozije tla, kojima je prethodilo uklanjanje vegetacije ili loše gospodarenje, te koje u trenutku kartiranja nisu sanirane. Ovdje se prikljuþuju i erodirane površine nakon elementarnih nepogoda (npr. vjetroizvala, spontanih požara i sl.), koje su relativno rijetka prirodna pojava.

C.2.5.1. Ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina Ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-iü. (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode.

C.2.5.1. A.4.1.1. - Ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina Tršüaci i rogozici Ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-iü. (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode. Tršüaci i rogozici (Red PHRAGMITETALIA W. Koch 1926) – Zajednice trske i rogoza koje se razvijaju u plitkim vodenim bazenima.

C.2.5.1. A.4.1.2. - Ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina Visoki šaševi i šiljevi Ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-iü. (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode. Visoki šaševi i šiljevi (Red MAGNOCARICETALIA Pignatti 1953) – Zajednice visokih šaševa (Carex) i šiljeva (Cyperus) razvijaju se na rubovima vodenih bazena ili obrašüuju cijele plitke depresije, najþešüe oligotrofne moþvare. ýesto su razvijene i na antropogeno formiranim biotopima.

C.2.5.1. I.5.3.1. - Ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina Tradicionalni vinogradi Ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-iü. (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode. Tradicionalni vinogradi – Vinogradi gustog razmaka sadnje s kolcima (ili bez njih u primorju). Strojna meÿuredna obrada nije moguüa.

C.3.5.1.

/ B.2.2.1.1. - Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone / Toþilo primorskog mekinjaka Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. Toþilo primorskog mekinjaka (As. Drypetum jacquinianae H-iü. 1934) - To je znaþajna zajednica toþilarki, razvijena na vrlo pokretljivim toþilima od Kvarnerskog primorja na sjeveru do Rtine u Ravnim kotarima na jugu. Vrlo þesto se, kao npr. na otocima Rabu i Pagu, te Rtini u Ravnim kotarima, razvija na sekundarnim staništima ekstremno degradiranih kamenjarskih pašnjaka. Isto tako, razvija se sekundarno i na mnogobrojnim žalovima koji su u Kvarnerskom primorju izloženi buri. U floristiþkom sastavu na prvom se mjestu istiþe Drypis spinosa subsp. jacquiniana, a pridružuju mu se Rumex scutatus, Peltaria alliacea, Asparagus scaber, Vincetoxicum adriaticum, Aristolochia croatica.

C.3.5.1.

E.8.1.1. - Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone šuma i makija crnike s crnim jasenom

/ Mješovita

Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

C.3.5.1. E.8.2.3. - Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone Makija tršlje i somine Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas najþešüe razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu

prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu otoþne skupine Korþule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Braþ). Mjestimiþno zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristiþkom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.

C.3.5.1.

I.1.2.2. - Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone utrine

/ Primorske

C.3.5.1.4. Kamenjara smilja i babosvilke Kamenjara smilja i babosvilke (As. Helichryso-Armerietum dalmaticae H-iü. 1962) – Rijetka kamenjarska zajednica u kojoj prevladavaju polugrmovi, poznata dosad samo s otoka Paga, gdje se razvija na površinama napuštenih vinograda u blizini mora s razmjerno dubokim, skeletoidnim tlom. Za nju su znaþajne Helichrysum italicum, Armeria dalmatica, Artemisia alba, Alyssum montanum, Onosma javorkae, Dianthus ciliatus.

C.3.5.1.4.

/ I.1.2. - Kamenjara smilja i babosvilke / Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja Kamenjara smilja i babosvilke (As. Helichryso-Armerietum dalmaticae H-iü. 1962) – Rijetka kamenjarska zajednica u kojoj prevladavaju polugrmovi, poznata dosad samo s otoka Paga, gdje se razvija na površinama napuštenih vinograda u blizini mora s razmjerno dubokim, skeletoidnim tlom. Za nju su znaþajne Helichrysum italicum, Armeria dalmatica, Artemisia alba, Alyssum montanum, Onosma javorkae, Dianthus ciliatus. Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja (Red CHENOPODIETALIA Br.-Bl. (1931) 1936) – Navedeni skup pripada razredu CHENOPODIETEA Br.-Bl. 1952. Komentar: Kod „I.1.2. Korovna i ruderalna vegetacija“ je korišten u kombinaciji s drugim staništnim tipovima kako bi se naglasilo da navedni stanišni tip zaraštava. Uglavnom se radi o napuštenim poljoprivrednim površinama koje su poþele zaraštati u šikaru i/ili obrastati s korovnom i ruderalnom vegetacijom. Korištenje ovog koda ne ukljuþje nužno i pripadnost stanišnog tipa nekom od navednih kodova niže razine (tj. biljne zajednice ili sveze). S druge strane, kod „I.1.2.2. Primorske utrine“ korišten je ukoliko je utvrÿen neki od stanišnih tipova primorskih utrina.

C.3.5.3. Travnjaci vlasastog zmijka Travnjaci vlasastog zmijka (Sveza Scorzonerion villosae H-iü. 1949) – Navedeni skup zajednica razvija se na razmjerno dubokim, smeÿim primorskim tlima i u pravilu na površini bez kamena. Zbog toga su takve površine bile pogodne za kosidbu i koristile su se kao livade košanice, ali i kao pašnjaci. Razvijaju se i u mediteransko-litoralnom i u mediteransko-montanom vegetacijskom pojasu.

C.3.5.3.

/ F.1.1. - Travnjaci vlasastog zmijka / Površine slanih, plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima Travnjaci vlasastog zmijka (Sveza Scorzonerion villosae H-iü. 1949) – Navedeni skup zajednica razvija se na razmjerno dubokim, smeÿim primorskim tlima i u pravilu na površini bez kamena. Zbog toga su takve površine bile pogodne za kosidbu i koristile su se kao livade košanice, ali i kao pašnjaci. Razvijaju se i u mediteransko-litoralnom i u mediteransko-montanom vegetacijskom pojasu. Površine slanih, plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima – To su plitki dijelovi mora, u zoni djelovanja plime i oseke, u kojima se trajno taloži pješþano-glinasti mulj, bogat hranjivim tvarima.

E.8.1.1. Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

E.8.1.1.

C.3.5.1. - Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom kamenjarski pašnjaci submediteranske zone

Istoþnojadranski

Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih

subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum. Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa.

E.8.2.3.

C.3.5.1. - Makija tršlje i somine submediteranske zone

Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci

E.8.2.7. I.8.1.8.3. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike Kampovi Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis. Kampovi

E.9.2.4. Nasadi alepskog bora Nasadi alepskog bora – Nasadi alepskog bora (Pinus halepensis)

E.9.2.6. Miješani nasadi autohtonih þetinjaþa Miješani nasadi autohtonih þetinjaþa - Nasadi dvije ili više vrsta autohtonih þetinjaþa.

F.1.1. Površine slanih, plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima Površine slanih, plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima – To su plitki dijelovi mora, u zoni djelovanja plime i oseke, u kojima se trajno taloži pješþano-glinasti mulj, bogat hranjivim tvarima.

F.1.1.2. Sredozemne sitine visokih sitova Sredozemne sitine visokih sitova (Red JUNCETALIA MARITIMNI Br.-Bl. 1931) – Pripadaju razredu JUNCETEA MARITIMI R. Tx. 1951. Navedena vegetacija razvija se na zaslanjenim površinama uglavnom izvan dohvata plime i oseke.

F.1.1.3. Sredozemne grmaste slanjaþe Sredozemne grmaste slanjaþe (Red SARCOCORNIETALIA FRUTICOSAE Br.-Bl. 1931) – Pripadaju razredu SARCOCORNIETEA FRUTICOSAE Br.- Bl. et R. Tx. 1952. Vegetacija niskih grmastih halofita koja se razvija na povremeno plavljenim dijelovima niske, muljevite morske obale u zoni djelovanja plime i oseke.

F.1.1.3.

C.3.5. - Sredozemne grmaste slanjaþe travnjaci

Submediteranski i epimediteranski suhi

Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci (Red SCORZONERETALIA VILLOSAE H-iü. 1975 (=SCORZONERO-CHRYSOPOGONETALIA H-iü. et Ht. (1956) 1958 p.p.) – Pripadaju razredu FESTUCO-BROMETEA Br.-Bl. et R. Tx. 1943. Tom skupu staništa pripadaju zajednice razvijene na plitkim karbonatnim tlima duž istoþnojadranskog primorja, ukljuþujuüi i dijelove unutrašnjosti Dinarida do kojih prodiru utjecaji sredozemne klime. Sredozemne grmaste slanjaþe (Red SARCOCORNIETALIA FRUTICOSAE Br.-Bl. 1931) – Pripadaju razredu SARCOCORNIETEA FRUTICOSAE Br.- Bl. et R. Tx. 1952. Vegetacija niskih grmastih halofita koja se razvija na povremeno plavljenim dijelovima niske, muljevite morske obale u zoni djelovanja plime i oseke.

F.1.1.3. F.1.1.2. - Sredozemne grmaste slanjaþe Sredozemne sitine visokih sitova Sredozemne grmaste slanjaþe (Red SARCOCORNIETALIA FRUTICOSAE Br.-Bl. 1931) – Pripadaju razredu SARCOCORNIETEA FRUTICOSAE Br.- Bl. et R. Tx. 1952. Vegetacija niskih grmastih halofita koja se razvija na povremeno plavljenim dijelovima niske, muljevite morske obale u zoni djelovanja plime i oseke. Sredozemne sitine visokih sitova (Red JUNCETALIA MARITIMNI Br.-Bl. 1931) – Pripadaju razredu JUNCETEA MARITIMI R. Tx. 1951. Navedena vegetacija razvija se na zaslanjenim površinama uglavnom izvan dohvata plime i oseke.

F.3. Šljunkovita morska obala Šljunkovita morska obala

F.3.1.1.1. Zajednica polegle mljeþike i morske makovice Zajednica polegle mljeþike i morske makovice (As. Euphorbio-Glaucietum flavi H-iü. 1934) - Ta se zajednica razvija na morskim žalovima izloženim utjecaju valova, pa se na njihovoj površini nalazi deblji ili pliüi sloj valutica ispod kojih se þesto razvija više-manje humozno tlo bogato dušikom. Izgraÿena je od razmjerno malo karakteristiþnih vrsta, meÿu kojima se istiþu Glaucium flavum, Euphorbia peplis, Euphorbia pinea, Euphorbia paralias, Cakile maritima, Salsola kali, i u nitrofilnom obliku Scolymus hispanicus, Xanthium italicum, Xanthium strumarium. Opisana je s otoka Paga, ali se barem u fragmentarnom obliku može naüi na mnogo mjesta duž Hrvatskog primorja.

I.1.2.2. Primorske utrine Primorske utrine (Sveza Hordeion Br.-Bl. (1931) 1947)

I.1.2.2. C.3.5. - Primorske utrine Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci Primorske utrine (Sveza Hordeion Br.-Bl. (1931) 1947) Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci (Red SCORZONERETALIA VILLOSAE H-iü. 1975 (=SCORZONERO-CHRYSOPOGONETALIA H-iü. et Ht. (1956) 1958 p.p.) – Pripadaju razredu FESTUCO-BROMETEA Br.-Bl. et R. Tx. 1943. Tom skupu staništa pripadaju zajednice razvijene na plitkim karbonatnim tlima duž istoþnojadranskog primorja, ukljuþujuüi i dijelove unutrašnjosti Dinarida do kojih prodiru utjecaji sredozemne klime.

I.2.1.1. Mozaiþne poljoprivredne površine Mozaiþne poljoprivredne površine – Razliþite poljoprivredne kulture na malim parcelama.

I.2.1.2.2. Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavajuüom travnom vegetacijom Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavajuüom travnom vegetacijom – Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavajuüom travnom vegetacijom više od 50 %.

I.2.1.2.3. Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavajuüom grmolikom vegatacijom i drveüem Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavajuüom grmolikom vegatacijom i drveüem – Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavajuüom grmolikom vegetacijom i drveüem koji u podruþju zauzimaju više od 50 % površine.

I.4.1. Intenzivne košanice i pašnjaci Intenzivne košanice i pašnjaci - Ovaj se tip staništa koristi ukoliko nije moguüe odrediti travnjaþku ili ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta biljaka. Ovdje pripadaju intenzivno uzgajane (obrada tla, gnojidba, dosijavanje) košanice i pašnjaci, ukljuþujuüi i višegodišnje kulture ciljanih biljnih vrsta koje služe kao hrana za stoku u zelenom i/ili suhom stanju (npr. crvena djetelina, inkarnatka, lucerka, i dr.). Komentar: ovaj kod je korišten (sam ili u kombinaciji s drugima) na svim travnjaþkim površinama na kojima nije bilo moguüe odrediti zajednicu. Najþešüe se radi o pašnjaku koji je bio popasen, te je to jedan od razloga nemoguünosti odreÿivanja zajednice. U sluþaju gdje se na pašnjaku mogao odrediti barem dio vrsta tipiþnih za poznate travnjaþke tipove staništa, ovaj kod je korišten u kombinaciji s tim tipom staništa.

I.4.1. C.2.5.1. - Intenzivne košanice i pašnjaci Ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina Intenzivne košanice i pašnjaci - Ovaj se tip staništa koristi ukoliko nije moguüe odrediti travnjaþku ili ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta biljaka. Ovdje pripadaju intenzivno uzgajane (obrada tla, gnojidba, dosijavanje) košanice i pašnjaci, ukljuþujuüi i višegodišnje kulture ciljanih biljnih vrsta koje služe kao hrana za stoku u zelenom i/ili suhom stanju (npr. crvena djetelina, inkarnatka, lucerka, i dr.). Ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-iü. (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode.

I.4.1.

C.3.5. - Intenzivne košanice i pašnjaci travnjaci

Submediteranski i epimediteranski suhi

I.4.1.

C.3.5.1. - Intenzivne košanice i pašnjaci submediteranske zone

Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci

I.4.1. C.3.5.3. - Intenzivne košanice i pašnjaci Travnjaci vlasastog zmijka Intenzivne košanice i pašnjaci - Ovaj se tip staništa koristi ukoliko nije moguüe odrediti travnjaþku ili ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta biljaka. Ovdje pripadaju intenzivno uzgajane (obrada tla, gnojidba, dosijavanje) košanice i pašnjaci, ukljuþujuüi i višegodišnje kulture ciljanih biljnih vrsta koje služe kao hrana za stoku u zelenom i/ili suhom stanju (npr. crvena djetelina, inkarnatka, lucerka, i dr.). Travnjaci vlasastog zmijka (Sveza Scorzonerion villosae H-iü. 1949) – Navedeni skup zajednica razvija se na razmjerno dubokim, smeÿim, primorskim tlima i u pravilu na površini bez kamena. Zbog toga su takve površine bile pogodne za kosidbu i koristile su se kao livade košanice, ali i kao pašnjci. Razvijaju se i u mediteransko-litoralnom i u mediteransko-montanom vegetacijskom pojasu.

I.4.1.

/ F.1.1. - Intenzivne košanice i pašnjaci / Površine slanih, plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima Intenzivne košanice i pašnjaci - Ovaj se tip staništa koristi ukoliko nije moguüe odrediti travnjaþku ili ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta biljaka. Ovdje pripadaju intenzivno uzgajane (obrada tla, gnojidba, dosijavanje) košanice i pašnjaci, ukljuþujuüi i višegodišnje kulture ciljanih biljnih vrsta koje služe kao hrana za stoku u zelenom i/ili suhom stanju (npr. crvena djetelina, inkarnatka, lucerka, i dr.). Površine slanih, plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima – To su plitki dijelovi mora, u zoni djelovanja plime i oseke, u kojima se trajno taloži pješþano-glinasti mulj, bogat hranjivim tvarima.

I.4.1.

/ I.1.2. - Intenzivne košanice i pašnjaci / Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja Intenzivne košanice i pašnjaci - Ovaj se tip staništa koristi ukoliko nije moguüe odrediti travnjaþku ili ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta biljaka. Ovdje pripadaju intenzivno uzgajane

(obrada tla, gnojidba, dosijavanje) košanice i pašnjaci, ukljuþujuüi i višegodišnje kulture ciljanih biljnih vrsta koje služe kao hrana za stoku u zelenom i/ili suhom stanju (npr. crvena djetelina, inkarnatka, lucerka, i dr.). Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja (Red CHENOPODIETALIA Br.-Bl. (1931) 1936) – Navedeni skup pripada razredu CHENOPODIETEA Br.-Bl. 1952.

I.4.1. I.1.2.2. - Intenzivne košanice i pašnjaci Primorske utrine Intenzivne košanice i pašnjaci - Ovaj se tip staništa koristi ukoliko nije moguüe odrediti travnjaþku ili ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta biljaka. Ovdje pripadaju intenzivno uzgajane (obrada tla, gnojidba, dosijavanje) košanice i pašnjaci, ukljuþujuüi i višegodišnje kulture ciljanih biljnih vrsta koje služe kao hrana za stoku u zelenom i/ili suhom stanju (npr. crvena djetelina, inkarnatka, lucerka, i dr.). Primorske utrine (Sveza Hordeion Br.-Bl. (1931) 1947)

I.5.2.2. Intezivni maslinici Intenzivni maslinici – Nasadi maslina intenzivnog industrijskog naþina uzgoja.

I.5.3.

/ I.1.2. - Vinogradi / Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja Vinogradi - Površine namijenjene uzgoju vinove loze s tradicionalnim ili intenzivnim naþinom uzgoja. Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja (Red CHENOPODIETALIA Br.-Bl. (1931) 1936) – Navedeni skup pripada razredu CHENOPODIETEA Br.-Bl. 1952. Komentar: Ovim kodom obuhvaüene su sve površine za koje je utvrÿeno da su bile vinogradi, a danas su razliþito zaraštene. Uglavnom zaraštaju s kupinom i korovnom vegetacijom.

I.5.3.1. Tradicionalni vinogradi Tradicionalni vinogradi – Vinogradi gustog razmaka sadnje s kolcima (ili bez njih, u primorju). Strojna meÿuredna obrada nije moguüa.

I.5.3.2. Intenzivni vinogradi Intenzivni vinogradi – Vinogradi širokog razmaka sadnje i plantažnog uzgoja s intenzivnom strojnom obradom.

I.7.1.2. Živice na meÿama kultiviranih površina Živice na meÿama kultiviranih površina Komentar: Ovim tipom staništa su obuhvaüene sve površine na kojima se Arundo donax toliko raširio da zauzima veliku kompaknu površinu.

I.8.1.8.3. Kampovi Kampovi

J.1.1. Aktivna seoska podruþja Aktivna seoska podruþja - Seoska podruþja na kojima se održao seoski naþin života. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.1.3.3. Vikend naselja Vikend naselja – Vikend naselja, þesto u prigradskim podruþjima i/ili uz obale voda, koja služe uglavnom za odmor i rekreaciju s kuüama za odmor i vrlo malim vrtovima raznolike strukture. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.2. Gradovi Gradovi - Ljudska naselja s gradskim naþinom života. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks u kojemu se izmjenjuju izgraÿene površine stambene i druge namjene u gradovima s kultiviranim zelenim površinama, najþešüe neproizvodne namjene.

J.2.3.1. Zgrade javne namjene s pripadnim površinama Zgrade javne namjene s pripadnim površinama – Zgrade javne namjene (trgovaþki centri, upravne zgrade, banke, škole, hoteli i sl.) s velikim udjelom više ili manje intenzivno njegovanih zelenih površina. Mjestimiþno se mogu pojaviti i spontani oblici vegetacije. Stupanj površinske nepropusnosti ovisi o udjelu zelenih površina. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.3.2. Groblja Groblja - Ureÿeni prostori na kojima se sahranjuju mrtvi. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorne komplekse s izmjenom izgraÿenih i zelenih površina.

J.4.2.2.

/ I.1.2.2. - Neureÿena (divlja) odlagališta krutog otpada / Primorske utrine Neureÿena (divlja) odlagališta krutog otpada – Površine na kojima se odlažu sve vrste krutog otpada na potpuno propusnim površinama, þesto i u razliþitim tipovima prirodne vegetacije. Dijelovi neureÿenih površina s otpadom obrastaju prirodnom vegetacijom. Primorske utrine (Sveza Hordeion Br.-Bl. (1931) 1947)

J.4.2.2.

/ J.4.3.2. - Neureÿena (divlja) odlagališta krutog otpada / Napušteni površinski kopovi (nesanirani) Neureÿena (divlja) odlagališta krutog otpada – Površine na kojima se odlažu sve vrste krutog otpada na potpuno propusnim površinama, þesto i u razliþitim tipovima prirodne vegetacije. Dijelovi neureÿenih površina s otpadom obrastaju prirodnom vegetacijom. Napušteni kopovi (nesanirani) – Površine napuštenih kopova sa strmim stranama koji poþinju obrastati prirodnom vegetacijom.

J.4.3.1.1. Kamenolomi Kamenolomi – Prostori na kojima se iskapa kamen kao sirovina. Otvaraju se "rane" u zemlji, strane iskopa su stjenovite i strme. Vrlo þesto se u sklopu kamenoloma nalaze i pogoni za usitnjavanje kamena. Stupanj površinske nepropusnosti je velik.

J.4.3.2. Napušteni površinski kopovi (nesanirani) Napušteni kopovi (nesanirani) – Površine napuštenih kopova sa strmim stranama koji poþinju obrastati prirodnom vegetacijom.

J.4.3.2.

/ J.4.2. - Napušteni površinski kopovi (nesanirani) / Odlagališta krutih tvari Napušteni kopovi (nesanirani) – Površine napuštenih kopova sa strmim stranama koji poþinju obrastati prirodnom vegetacijom. Odlagališta krutih tvari – Površine na kojima se odlažu krute tvari, najþešüe u rastresitom stanju (otpad, sirovine, meÿuproizvodi i sl.). Definicija tipa na ovoj razini ne mora, ali može podrazumijevati prostorne komplekse s izmjenom razliþtih tipova odlagališta krutih tvari, zgrada i zelenih površina.

J.4.4.2.2. Površine za cestovni promet Površine za cestovni promet – Prostori za prijevoz, istovar i utovar dobara i ljudi motornim i drugim vozilima, zajedno s pripadnim površinama. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks. Kartiranje na petoj razini podrazumijeva izdvajanje zasebnih klasa iz drugih skupina. Pojedinaþni elementi posebne namjene dobivaju šifre kako slijedi: 1 - asfaltirana i betonirana parkirališta, 2 ostala parkirališta, 3 – kolnici autocesta, 4 – kolnici državnih i regionalnih cesta, 5 - polupropusni neasfaltirani kolnici poljskih i šumskih cesta, 6 - propusni kolnici poljskih i šumskih kolnih putova.

J.4.5. Uzgajališta životinja Uzgajališta životinja - Izgraÿeni prostori koji se koriste za uzgoj životinja, zajedno s pripadnim površinama. Definicija tipa na ovoj i sljedeüoj razini podrazumijeva uže prostorne komplekse površina na kojima borave uzgajane životinje i ostalih okolnih izgraÿenih površina, iskljuþujuüi površine za proizvodnju hrane potrebne za uzgoj.

C.4 VIS

B.1. B.1.4.2. - Neobrasle i slabo obrasle stijene Dalmatinske vapnenaþke stijene Neobrasle i slabo obrasle stijene – Strmi odsjeci jaþe ili slabije vezanih stijena, na kojima rijetka vaskularna vegetacija obrasta samo pukotine, dok su dijelovi bez pukotina ili potpuno neobrasli, ili obrasli lišajima i/ili mahovinama. Dalmatinske vapnenaþke stijene (Sveza Centaureo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980) – Hazmofitska vegetacija stjenjaþa pukotinjarki koja se razvija u pukotinama suhih vapnenaþkih stijena u mediteranskom podruþju Južnog Jadrana.

B.1.

/ E.8.1. - Neobrasle i slabo obrasle stijene / Mješovite, rjeÿe þiste vazdazelene šume i makija crnike ili oštrike Neobrasle i slabo obrasle stijene – Strmi odsjeci jaþe ili slabije vezanih stijena, na kojima rijetka vaskularna vegetacija obrasta samo pukotine, dok su dijelovi bez pukotina ili potpuno neobrasli, ili obrasli lišajima i/ili mahovinama. Mješovite, rjeÿe þiste vazdazelene šume i makija crnike ili oštrike (Sveza Quercion ilicis Br.-Bl. (1931) 1936) – Navedeni skup zajednica pripada redu QUERCETALIA ILICIS Br.-Bl. (1931) 1936 i razredu QUERCETEA ILICIS Br.-Bl. 1947. To su mješovite vazdazeleno-listopadne, rjeÿe þiste vazdazelene šume i makija Sredozemlja, u kojima dominiraju vazdazeleni hrastovi (Quercus ilex ili Quercus rotundifolia ili Quercus coccifera).

B.1.4.2. / D.3.5.2. - Dalmatinske vapnenaþke stijene / Sastojine drvenaste mljeþike (Euphorbia dendroides) Dalmatinske vapnenaþke stijene (Sveza Centaureo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980) – Hazmofitska vegetacija stjenjaþa pukotinjarki koja se razvija u pukotinama suhih vapnenaþkih stijena u mediteranskom podruþju Južnog Jadrana. Sastojine drvenaste mljeþike - Ljeti listopadne šikare s potpunim ili gotovo potpunim izostankom vazdazelenih vrsta, u kojima kao edifikator dominira drvenasta mljeþika (Euphorbia dendroides). Razvijaju se na puþinskim otocima poput Sušca i Palagruže.

B.1.4.2.

D.3.5.2.2. - Dalmatinske vapnenaþke stijene mljeþike (Euphorbia dendroides)

Mozaiþni niski grmljak drvenaste

Dalmatinske vapnenaþke stijene (Sveza Centaureo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980) – Hazmofitska vegetacija stjenjaþa pukotinjarki koja se razvija u pukotinama suhih vapnenaþkih stijena u mediteranskom podruþju Južnog Jadrana. Mozaiþni niski grmljak drvenaste mljeþike (Euphorbia dendroides) – tip staništa izdaleka neupadljiv, jer je smješten na zaravnima i stjenovito-terasastom podruþju duž glavnog grebena otoka. Visina koju grmljak postiže (1.0-1.5 m) osjetno je niža u odnosu na predhodni stanišni tip (D.3.5.2.1.). Odlikuje se mozaiþnim izgledom, osobito u proljeüe u doba cvatnje, kada razliþite biljke cvatu cvjetovima razliþitih boja, te vrlo velikom raznolikošüu biljnih vrsta, uz smanjeni udjel drvenaste mljeþike (uglavnom 30-60% pokrovnosti). Ovo stanište takoÿer zauzima tri veüa razdvojena podruþja na otoku Vela Palagruža, te središnje njaviše podruþje Male Palagruže. Na Veloj Palagruži dva su podruþja smještena na malim zaravnima na krajnjem istoþnom i krajnjem zapadnom dijelu otoka, a jedno se nalazi na stjenovito-terasastoj južnoj padini na sredini otoka. Na Maloj

Palagruži ovo stanište zauzima podruþje male zaravni glavnog vrha i vršne sjeverne padine, te podruþje prijevoja i južne zaravni. I ovo se stanište razvija na blagim padinama ili na stjenovitim odsjecima terasastog profila, pa je stupac tla razmjerno dobro razvijen, no jutarnja rosa je slaba tijekom zime i ranog proljeüa ili je uopüe nema. Stanište je u veüoj mjeri prekinuto ili okruženo stijenama. Sastav biljnih vrsta: edifikatori - Euphorbia dendroides, Artemisia arborescens, Matthiola rupestris, Lavatera arborea; ostale vrste - Lycium intricatum, Aurinia sp., Olea sylvestris (forma bodljastog niskog grma), Thymellea hirsuta (grmovi), Asphodellus microcarpus, Asphodelline lutea, Brassica botterii, Arisarum vulgare, Hyoscyamus sp., Urtica pilulifera, Senecio sp., Ruta sp. (zeljaste biljke).

B.1.4.2. F.4.1.1. - Dalmatinske vapnenaþke stijene Površine stjenovitih obala pod halofitima Dalmatinske vapnenaþke stijene (Sveza Centaureo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980) – Hazmofitska vegetacija stjenjaþa pukotinjarki koja se razvija u pukotinama suhih vapnenaþkih stijena u mediteranskom podruþju Južnog Jadrana. Površine stjenovitih obala pod halofitima - Priobalni stjenoviti grebeni (Sveza Crithmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) pripadaju redu CRITHMO-LIMONIETALIA Molinier 1934) i razredu CRITHMO-LIMONIETEA Br.-Bl. 1947. Halofitske zajednice grebenjaþa razvijene u pukotinama priobalnih grebena u zoni zraþne posolice i prskanja morskih valova. Ujedinjuju u svom floristiþkom sastavu mnogobrojne endemiþne vrste roda Limonium. U tom smislu naroþito se istiþe Sicilija s mnogobrojnim endemiþnim vrstama, dok je istoþnojadransko primorje u odnosu na uži sredozemni bazen izrazito siromašno i po broju vrsta i po broju endema.

C.3.5.1.

D.3.4.1. - Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone Zapadnomediteranski bušici ružmarina

Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-iü. 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.

C.3.5.1.

E.8.1.1. - Istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone šuma i makija crnike s crnim jasenom

/ Mješovita

nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

C.3.6.1.

D.3.4.1. - Eu- i stenomediteranski Zapadnomediteranski bušici ružmarina

kamenjarski

pašnjaci

rašþice

Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaüaju kamenjarskopašnjaþke, hemikriptofitske zajednice. Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.

C.3.6.1.

E.8.1.3. - Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice šuma i makija crnike s mirtom

/ ýista, vazdezelena

Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaüaju kamenjarskopašnjaþke, hemikriptofitske zajednice. ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). ýiste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvatiü 1963a), a u novije su vrijeme shvaüene kao samostalna asocijacija MyrtoQuercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Korþule), a mjestimiþno kao niska šuma (npr. Luþica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristiþkom sastavu uz Quercus ilex s veüim ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr.

C.3.6.1.

F.4.1.1. - Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice obala pod halofitima

/ Površine stjenovitih

Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaüaju kamenjarskopašnjaþke, hemikriptofitske zajednice. Površine stjenovitih obala pod halofitima - Priobalni stjenoviti grebeni (Sveza Crithmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) pripadaju redu CRITHMO-LIMONIETALIA Molinier 1934) i razredu CRITHMO-LIMONIETEA Br.-Bl. 1947. Halofitske zajednice grebenjaþa razvijene u pukotinama

priobalnih grebena u zoni zraþne posolice i prskanja morskih valova. Ujedinjuju u svom floristiþkom sastavu mnogobrojne endemiþne vrste roda Limonium. U tom smislu naroþito se istiþe Sicilija s mnogobrojnim endemiþnim vrstama, dok je istoþnojadransko primorje u odnosu na uži sredozemni bazen izrazito siromašno i po broju vrsta i po broju endema.

D.3.4.1. Zapadnomediteranski bušici ružmarina Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.

D.3.4.1.

/ B.1. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina / Neobrasle i slabo obrasle stijene Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius. Neobrasle i slabo obrasle stijene – Strmi odsjeci jaþe ili slabije vezanih stijena, na kojima rijetka vaskularna vegetacija obrasta samo pukotine, dok su dijelovi bez pukotina ili potpuno neobrasli, ili obrasli lišajima i/ili mahovinama.

D.3.4.1.

C.3.6.1. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina kamenjarski pašnjaci rašþice

Eu- i stenomediteranski

sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius. Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaüaju kamenjarskopašnjaþke, hemikriptofitske zajednice.

D.3.4.1.

/ E.8.1.1. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina / Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat iz otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius. Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

D.3.4.1.

E.8.1.3. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina crnike s mirtom

/ ýista, vazdezelena šuma i makija

Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius. ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). ýiste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvatiü 1963a), a u novije su vrijeme shvaüene kao samostalna asocijacija MyrtoQuercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Korþule), a mjestimiþno kao niska šuma (npr. Luþica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristiþkom sastavu uz Quercus ilex s veüim ili manjim

stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr.

D.3.4.1. E.8.2.3. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina

/ Makija tršlje i somine

Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius. Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas najþešüe razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu otoþne skupine Korþule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Braþ). Mjestimiþno zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristiþkom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.

D.3.4.1. E.8.2.4. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina

/ Makija divlje masline i somine

D.3.4.1.

E.8.2.7. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina crnike

/ Mješovita šuma alepskog bora i

D.3.5.2.1. Visoki grmljak s dominacijom drvenaste mljeþike (Euphorbia dendroides). Visoki grmljak s dominacijom drvenaste mljeþike (Euphorbia dendroides) - tip staništa fizionomski obilježen svojom visinom (prosjeþno 1.5-2.0 m, s pojedinim jedinkama višim i od 2.5 m), koja je znaþajno veüa u odnosu na ostale prisutne tipove staništa. S obzirom da u tom tipu izrazito dominira drvenasta mljeþika (E. dendroides), s pokrovnošüu veüom od 90%, ovaj se tip veü iz daljine može uoþiti tijekom ranog proljeüa po svijetložutoj boji koja potjeþe od cvatova te vrste, a tijekom kasnog proljeüa i ljeta po riÿecrvenoj boji koja potjeþe od listova drvenaste mlijeþike u doba ljetnog mirovanja. Ovaj stanišni tip zauzima tri veüa razdvojena podruþja na otoku Vela Palagruža, smještena uglavnom na blažim sjevernim padinama ispod glavnog grebena (koji se pruža u smjeru istok-zapad), spuštajuüi se mjestimiþno i do samo 20-ak metara nad morem iznad sjevernih obala otoka. Stupac tla razmjerno je ovdje najviše razvijen, a jutarnja rosa je vrlo jaka tijekom zime i ranog proljeüa, pa je površina tla mjestimiþno prekrivena mahovinama. Areal ovog staništa na otoku prekinut je na dva mjesta sjeverne padine koja se nalaze ispod izrazitih prijevoja glavnog grebena, što je vjerojatno posljedica jaþeg mehaniþkog i evapotranspiracijskog utjecaja vjetra. Sastav biljnih vrsta: edifikator - Euphorbia dendroides; ostale vrste - Lycium intricatum, Lavatera arborea, Rubus heteromorphus (grmovi), Brassica botterii, Asphodellus microcarpus, Archangelica sp., Arisarum vulgare (zeljaste biljke).

D.3.5.2.2. Mozaiþni niski grmljak drvenaste mljeþike (Euphorbia dendroides) Mozaiþni niski grmljak drvenaste mljeþike (Euphorbia dendroides) – tip staništa izdaleka neupadljiv, jer je smješten na zaravnima i stjenovito-terasastom podruþju duž glavnog grebena otoka. Visina koju grmljak postiže (1.0-1.5 m) osjetno je niža u odnosu na predhodni stanišni tip (D.3.5.2.1.). Odlikuje se mozaiþnim izgledom, osobito u proljeüe u doba cvatnje, kada razliþite biljke cvatu cvjetovima razliþitih boja, te vrlo velikom raznolikošüu biljnih vrsta, uz smanjeni udjel drvenaste mljeþike (uglavnom 30-60% pokrovnosti). Ovo stanište takoÿer zauzima tri veüa razdvojena podruþja na otoku Vela Palagruža, te središnje njaviše podruþje Male Palagruže. Na Veloj Palagruži dva su podruþja smještena na malim zaravnima na krajnjem istoþnom i krajnjem zapadnom dijelu otoka, a jedno se nalazi na stjenovito-terasastoj južnoj padini na sredini otoka. Na Maloj Palagruži ovo stanište zauzima podruþje male zaravni glavnog vrha i vršne sjeverne padine, te podruþje prijevoja i južne zaravni. I ovo se stanište razvija na blagim padinama ili na stjenovitim odsjecima terasastog profila, pa je stupac tla razmjerno dobro razvijen, no jutarnja rosa je slaba tijekom zime i ranog proljeüa ili je uopüe nema. Stanište je u veüoj mjeri prekinuto ili okruženo stijenama. Sastav biljnih vrsta: edifikatori - Euphorbia dendroides, Artemisia arborescens, Matthiola rupestris, Lavatera arborea; ostale vrste - Lycium intricatum, Aurinia sp., Olea sylvestris (forma bodljastog niskog grma), Thymellea hirsuta (grmovi), Asphodellus microcarpus, Asphodelline lutea, Brassica botterii, Arisarum vulgare, Hyoscyamus sp., Urtica pilulifera, Senecio sp., Ruta sp. (zeljaste biljke).

E.8.1.1. Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvatiü 1963a) pogrešno oznaþene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliþite naþine prouþavane diljem þitavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na þitavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na þitavom se tom prostoru razvijaju u obliku razliþitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniþki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaþajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaþajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

E.8.1.3.

C.3.6.1. - ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom kamenjarski pašnjaci rašþice

/ Eu- i stenomediteranski

ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). ýiste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvatiü 1963a), a u novije su vrijeme shvaüene kao samostalna asocijacija MyrtoQuercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Korþule), a mjestimiþno kao niska šuma (npr. Luþica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristiþkom sastavu uz Quercus ilex s veüim ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr. Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaüaju kamenjarskopašnjaþke, hemikriptofitske zajednice.

E.8.1.3.

D.3.4.1. - ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom bušici ružmarina

/ Zapadnomediteranski

ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). ýiste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvatiü 1963a), a u novije su vrijeme shvaüene kao samostalna asocijacija MyrtoQuercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Korþule), a mjestimiþno kao niska šuma (npr. Luþica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristiþkom sastavu uz Quercus ilex s veüim ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr. Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom

sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.

E.8.1.3. E.8.2.7. - ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom bora i crnike

/ Mješovita šuma alepskog

ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). ýiste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvatiü 1963a), a u novije su vrijeme shvaüene kao samostalna asocijacija MyrtoQuercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Korþule), a mjestimiþno kao niska šuma (npr. Luþica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristiþkom sastavu uz Quercus ilex s veüim ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr. Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

E.8.1.6. Mješovita šuma i makija crnike s crnim grabom Mješovita šuma i makija crnike s crnim grabom (As. Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstiü (1965) 1977) – Pripadaju mediteransko-montanim šumama i makiji crnike (hemimediteranska vegetacijska zona). U onom dijelu Dalmacije i otoka u kojemu se od prirode, u sklopu mediteransko-litoralnog pojasa razvija as. Myrto-Quercetum ilicis, u sklopu mediteransko-montanog pojasa razvija se as. Ostryo-Quercetum ilicis. U sjevernom dijelu jadranskog primorja od Trsta na sjeveru do Cresa na jugu ta se zajednica razvija i u sklopu mediteransko-litoralnog pojasa. Ta je šumska zajednica, takoÿer, razvijena i u obliku visoke makije u kojoj se od listopadnih drvenastih elemenata pojavljuje, uz Fraxinus ornus, i vrsta Ostrya carpinifolia kao indikator razmjerno hladnijih i vlažnijih ekoloških prilika. U floristiþkom sastavu istiþe se izvjestan broj elemenata znaþajnih za vegetaciju reda Quercetalia pubescentis, kao što su Sesleria autumnalis, Viola alba subsp. denhardtii, Silene italica, Tamus communis, Frangula rupestris.

E.8.2.3. D.3.4.1. - Makija tršlje i somine

/ Zapadnomediteranski bušici ružmarina

Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Braþ). Mjestimiþno zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristiþkom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr. Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.

E.8.2.3. E.8.2.8. - Makija tršlje i somine Šuma alepskog bora sa sominom Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas najþešüe razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu otoþne skupine Korþule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Braþ). Mjestimiþno zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristiþkom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr. Šuma alepskog bora sa sominom (As. Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988) – U šumama alepskog bora koje se razvijaju u najtoplijem i najsušem (subhumidnom) dijelu Hrvatskog primorja, na pojedinim srednje i južnodalmatinskim otocima i otoþiüima, te na padinama južne i jugozapadne ekspozicije, najznaþajniju ulogu ima vrsta Juniperus phoenicea, dok su neke mezoflnije vrste (npr. Juniperus oxycedrus, Laurus nobilis, Viburnum tinus) slabije zastupljene ili potpuno nedostaju. U floristiþkom sastavu se istiþu Pinus halepensis, Juniperus phoenicea, Pistacia lentiscus, Myrtus comunis, Phillyrea media, Arbutus unedo, Erica arborea, Rubia peregrina, Arisarum vulgare, Ephedra fragilis, Prasium majus i dr., dok je Quercus ilex uglavnom slabije zastupljen i javlja se samo u sloju grmlja.

E.8.2.4. Makija divlje masline i somine Makija divlje masline i somine (As. Oleo-Juniperetum phoeniceae Bruno et al. 1983) – Razmjerno rijetka zajednica makije prouþavana na otoku Lastovu, djelomiþno oznaþena kao “OleoLentiscetum adriaticum”, a u novije vrijeme otkrivena i na otoku ýiovu. To je razmjerno termofilna makija u kojoj dominiraju Olea sylvestris i Juniperus phoenicea.

E.8.2.4. D.3.4.1. - Makija divlje masline i somine

/ Zapadnomediteranski bušici ružmarina

Makija divlje masline i somine (As. Oleo-Juniperetum phoeniceae Bruno et al. 1983) – Razmjerno rijetka zajednica makije prouþavana na otoku Lastovu, djelomiþno oznaþena kao “OleoLentiscetum adriaticum”, a u novije vrijeme otkrivena i na otoku ýiovu. To je razmjerno termofilna makija u kojoj dominiraju Olea sylvestris i Juniperus phoenicea. Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu

svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.

E.8.2.4. E.8.2.8. - Makija divlje masline i somine

/ Šuma alepskog bora sa sominom

Makija divlje masline i somine (As. Oleo-Juniperetum phoeniceae Bruno et al. 1983) – Razmjerno rijetka zajednica makije prouþavana na otoku Lastovu, djelomiþno oznaþena kao “OleoLentiscetum adriaticum”, a u novije vrijeme otkrivena i na otoku ýiovu. To je razmjerno termofilna makija u kojoj dominiraju Olea sylvestris i Juniperus phoenicea. Šuma alepskog bora sa sominom (As. Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988) – U šumama alepskog bora koje se razvijaju u najtoplijem i najsušem (subhumidnom) dijelu Hrvatskog primorja, na pojedinim srednje- i južnodalmatinskim otocima i otoþiüima te na padinama južne i jugozapadne ekspozicije najznaþajniju ulogu ima vrsta Juniperus phoenicea, dok su neke mezoflnije vrste (npr. Juniperus oxycedrus, Laurus nobilis, Viburnum tinus) slabije zastupljene ili potpuno nedostaju. U floristiþkom sastavu se istiþu Pinus halepensis, Juniperus phoenicea, Pistacia lentiscus, Myrtus comunis, Phillyrea media, Arbutus unedo, Erica arborea, Rubia peregrina, Arisarum vulgare, Ephedra fragilis, Prasium majus i dr., dok je Quercus ilex uglavnom slabije zastupljen i javlja se samo u sloju grmlja.

E.8.2.7. Mješovita šuma alepskog bora i crnike Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis. Komentar: Osim za opis površina tipiþnih „mješovitih šuma alepskog bora i crnike“, ova klasa staništa je korištena i u svim onim sluþajevima kada je iz terenskih podataka ili pregleda ortofota (ili satelitske snimke) jasno da u sloju drveþa (ili grmlja) dominira alepski bor (Pinus halepensis). Veliki je broj površina u kojima je u sloju drveüa razvijena šuma alepskog bora, a u sloju grmlja „zapadnomediteranski bušici ružmarina“. Prema fitocenološkom shvaüanju, ovakve površine bi se smatrale „zapadnomediteranskim bušicima ružmarina„ sa dobro razvijenim alepskim borom u sloju drveüa. S aspekta staništa je bitno naglasiti da se radi o dobro razvijenom sloju drveüa, te je stoga ova klasa staništa korištena za opisivanje svih površina sa dominantnim i dobro razvijenim alepskim borom, bez obzira na stvarnu fitocenološku pripadnost.

E.8.2.7.

D.3.4.1. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike ružmarina

Zapadnomediteranski bušici

Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis. Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.

E.8.2.7.

E.8.1.3. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike crnike s mirtom

/ ýista, vazdezelena šuma i makija

Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zaštiüenim položajima. Prvotno je bila oznaþena (Horvatiü 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis. ýista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). ýiste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojemu tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvatiü 1963a), a u novije su vrijeme shvaüene kao samostalna asocijacija MyrtoQuercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Korþule), a mjestimiþno kao niska šuma (npr. Luþica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristiþkom sastavu uz Quercus ilex s veüim ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr.

E.8.2.8. D.3.4.1. - Šuma alepskog bora sa sominom

/ Zapadnomediteranski bušici ružmarina

Šuma alepskog bora sa sominom (As. Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988) – U šumama alepskog bora koje se razvijaju u najtoplijem i najsušem (subhumidnom) dijelu Hrvatskog primorja, na pojedinim srednje i južnodalmatinskim otocima i otoþiüima, te na padinama južne i jugozapadne ekspozicije najznaþajniju ulogu ima vrsta Juniperus phoenicea, dok su neke mezoflnije vrste (npr. Juniperus oxycedrus, Laurus nobilis, Viburnum tinus) slabije zastupljene ili potpuno nedostaju. U floristiþkom sastavu se istiþu Pinus halepensis, Juniperus phoenicea, Pistacia lentiscus, Myrtus comunis, Phillyrea media, Arbutus unedo, Erica arborea, Rubia peregrina, Arisarum vulgare, Ephedra fragilis, Prasium majus i dr., dok je Quercus ilex uglavnom slabije zastupljen i javlja se samo u sloju grmlja. Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.

E.8.2.9. Šuma alepskog bora s tršljom Šuma alepskog bora s tršljom (As. Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984) – Ta se šumska zajednica razvija u onom dijelu Hrvatskog primorja (srednja i južna Dalmacija) u kojem se alepski bor poslije podizanja kultura uspješno širi dalje bez utjecaja þovjeka. U floristiþkom sastavu istiþu se u prvom redu endozookorni-ornitokorni elementi, pa u genezi zajednice ptice imaju važnu ulogu. U sloju drveüa domninira Pinus halepensis, dok su u sloju grmlja i niskog raslinja þesti Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Olea sylvestris, Lonicera implexa, Smilax aspera, Rubia peregrina, Asparagus acutifolius, Osyris alba, Arbutus unedo, Phillyrea media i dr., sve od reda ornitokorne vrste, kojih se sjemenke endozookorijom rasijavaju posredstvom ptica.

F.2. Pjeskovita morska obala Pjeskovita morska obala

F.3. Šljunkovita morska obala Šljunkovita morska obala

F.4.1.1. Površine stjenovitih obala pod halofitima Dalmatinske vapnenaþke stijene Površine stjenovitih obala pod halofitima - Priobalni stjenoviti grebeni (Sveza Crithmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) pripadaju redu CRITHMO-LIMONIETALIA Molinier 1934) i razredu CRITHMO-LIMONIETEA Br.-Bl. 1947. Halofitske zajednice grebenjaþa razvijene u pukotinama priobalnih grebena u zoni zraþne posolice i prskanja morskih valova. Ujedinjuju u svom floristiþkom sastavu mnogobrojne endemiþne vrste roda Limonium. U tom smislu naroþito se istiþe Sicilija s mnogobrojnim endemiþnim vrstama, dok je istoþnojadransko primorje u odnosu na uži sredozemni bazen izrazito siromašno i po broju vrsta i po broju endema. Dalmatinske vapnenaþke stijene (Sveza Centaureo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980) – Hazmofitska vegetacija stjenjaþa pukotinjarki koja se razvija u pukotinama suhih vapnenaþkih stijena u mediteranskom podruþju Južnog Jadrana.

F.4.1.1.3. Grebenjaþa maljave mrižice i šüulca Grebenjaþa maljave mrižice i šüulca (As. Crithmo-Limonietum vestiti Trinajstiü in Zi. Pavletiü 1989) - Endemiþna zajednica grebenjaþa znaþajna za priobalne grebene vulkanskih otoþiüa Jabuke i Brusnika, izgraÿena od malenog broja vrsta, izrazito otvorenog sklopa: Limonium vestitum subsp. vestitum, L. vestitum subsp. brusnicense, Frankenia pulverulenta, Crithmum maritimum, Daucus hispanicus.

/ D.3.5.2. / B.1. - Grebenjaþa maljave mrižice i šüulca / Sastojine drvenaste mljeþike (Euphorbia dendroides) / Neobrasle i slabo obrasle stijene

F.4.1.1.3.

Grebenjaþa maljave mrižice i šüulca (As. Crithmo-Limonietum vestiti Trinajstiü in Zi. Pavletiü 1989) - Endemiþna zajednica grebenjaþa znaþajna za priobalne grebene vulkanskih otoþiüa Jabuke i Brusnika, izgraÿena od malenog broja vrsta, izrazito otvorenog sklopa: Limonium vestitum subsp. vestitum, L. vestitum subsp. brusnicense, Frankenia pulverulenta, Crithmum maritimum, Daucus hispanicus. Sastojine drvenaste mljeþike - Ljeti listopadne šikare s potpunim ili gotovo potpunim izostankom vazdazelenih vrsta, u kojima kao edifikator dominira drvenasta mljeþika (Euphorbia dendroides). Razvijaju se na puþinskim otocima poput Sušca i Palagruže. Neobrasle i slabo obrasle stijene – Strmi odsjeci jaþe ili slabije vezanih stijena, na kojima rijetka vaskularna vegetacija obrasta samo pukotine, dok su dijelovi bez pukotina ili potpuno neobrasli, ili obrasli lišajima i/ili mahovinama.

F.5.1.1. Zajednice morske obale na pomiþnoj podlozi pod utjecajem þovjeka (mulj, pijesak, šljunak) Zajednice morske obale na pomiþnoj podlozi pod utjecajem þovjeka (mulj, pijesak, šljunak)

I.1.2.1.8. Zajednica drvolike stole Zajednica drvolike stole (As. Lavateretum arboreae Br.-Bl. et Molinier 1935) – Pripada svezi Chenopodion muralis Br.-Bl. (1931) 1936. Razmjerno rijetka ruderalna zajednica u þijem sastavu dominira vrsta Lavatera arborea, a pridružuju se Hyoscyamus albus, Ecballium elaterium, Phytolacca americana, Ballota foetida i dr. Naroþito lijepo je razvijena na otoþiüu Brusniku i otoku Murteru.

I.1.2.1.8. F.4.1.1.3. B.1. - Zajednica drvolike stole Neobrasle i slabo obrasle stijene

/ Grebenjaþa maljave mrižice i šüulca /

Zajednica drvolike stole (As. Lavateretum arboreae Br.-Bl. et Molinier 1935) – Pripada svezi Chenopodion muralis Br.-Bl. (1931) 1936. Razmjerno rijetka ruderalna zajednica u þijem sastavu dominira vrsta Lavatera arborea, a pridružuju se Hyoscyamus albus, Ecballium elaterium, Phytolacca americana, Ballota foetida i dr. Naroþito lijepo je razvijena na otoþiüu Brusniku i otoku Murteru. Grebenjaþa maljave mrižice i šüulca (As. Crithmo-Limonietum vestiti Trinajstiü in Zi. Pavletiü 1989) - Endemiþna zajednica grebenjaþa znaþajna za priobalne grebene vulkanskih otoþiüa Jabuke i Brusnika, izgraÿena od malenog broja vrsta, izrazito otvorenog sklopa: Limonium vestitum subsp. vestitum, L. vestitum subsp. brusnicense, Frankenia pulverulenta, Crithmum maritimum, Daucus hispanicus. Neobrasle i slabo obrasle stijene – Strmi odsjeci jaþe ili slabije vezanih stijena, na kojima rijetka vaskularna vegetacija obrasta samo pukotine, dok su dijelovi bez pukotina ili potpuno neobrasli, ili obrasli lišajima i/ili mahovinama.

I.2.1.1. Mozaiþne poljoprivredne površine Mozaiþne poljoprivredne površine – Razliþite poljoprivredne kulture na malim parcelama.

I.4.1.

C.3.6. - Intenzivne košanice i pašnjaci stenomediterana

/ Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i

Intenzivne košanice i pašnjaci - Ovaj se tip staništa koristi ukoliko nije moguüe odrediti travnjaþku ili ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta biljaka. Ovdje pripadaju intenzivno uzgajane (obrada tla, gnojidba, dosijavanje) košanice i pašnjaci, ukljuþujuüi i višegodišnje kulture ciljanih biljnih vrsta koje služe kao hrana za stoku u zelenom i/ili suhom stanju (npr. crvena djetelina, inkarnatka, lucerka, i dr.). Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana (Red CYMBOPOGOBRACHYPODIETALIA H-iü. (1956) 1958) – Pripadaju razredu THERO-BRACHYPODIETEA Br.Bl. 1947. Navedeni kompleks staništa, u stvari vegetacijskih oblika, koji se kao posljednji stadiji degradacije vazdazelenih šuma crnike razvijaju u sklopu eumediteranske (= mezomediteranske) i stenomediteranske (= termomediteranske) vegetacijske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa diljem Sredozemlja. Komentar: ovaj kod je korišten na svim travnjaþkim površinama na kojima nije bilo moguüe odrediti zajednicu. Najþešüe se radi o pašnjaku koji je bio popasen, te je to jedan od razloga nemoguünosti odreÿivanja zajednice. Obiþno su na ovakvim površinama naÿene vrste karakteristiþne za Kamenjarske pašnjake i suhe travnjake eu- i stenomediterana.

I.5.1.2. Intenzivni visoki voünjaci u užem smislu Intenzivni visoki voünjaci u užem smislu – Površine na kojima se uzgajaju voüke stablašice iz porodice Rosaceae, uz strojnu obradu i gnojenje tla.

I.5.1.3. Ostali visoki voünjaci Ostali visoki voünjaci - Površine na kojima se uzgajaju voüke stablašice koje ne pripadaju porodici Rosaceae.

I.5.2.1. Tradicionalni maslinici Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Moguüa je samo ruþna obrada.

I.5.2.2. Intezivni maslinici Intenzivni maslinici – Nasadi maslina intenzivnog industrijskog naþina uzgoja.

I.5.3. I.5.2. - Vinogradi Maslinici Vinogradi - Površine namijenjene uzgoju vinove loze s tradicionalnim ili intenzivnim naþinom uzgoja. Maslinici - Površine namijenjene uzgoju maslina tradicionalnog ili intenzivnog naþina uzgoja.

I.5.3.1. Tradicionalni vinogradi Tradicionalni vinogradi – Vinogradi gustog razmaka sadnje s kolcima (ili bez njih u primorju). Strojna meÿuredna obrada nije moguüa.

I.5.3.1. D.3.4.1. - Tradicionalni vinogradi Zapadnomediteranski bušici ružmarina Tradicionalni vinogradi – Vinogradi gustog razmaka sadnje s kolcima (ili bez njih, u primorju). Strojna meÿuredna obrada nije moguüa. Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istoþnu granicu svoga areala (Trinajstiü 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braþa i Lastova. U floristiþkom sastavu istiþu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.

I.5.3.1.

I.2.1.2. - Tradicionalni vinogradi vegetacije

Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne

Tradicionalni vinogradi – Vinogradi gustog razmaka sadnje s kolcima (ili bez njih, u primorju). Strojna meÿuredna obrada nije moguüa. Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije – Razliþite poljoprivredne kulture izmeÿu kojih je mozaiþno rasporeÿena prirodna vegetacija.

I.5.3.2. Intenzivni vinogradi Intenzivni vinogradi – Vinogradi širokog razmaka sadnje i plantažnog uzgoja s intenzivnom strojnom obradom.

J.1.1. Aktivna seoska podruþja Aktivna seoska podruþja - Seoska podruþja na kojima se održao seoski naþin života. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.1.2. Napuštena seoska podruþja Napuštena seoska podruþja - Napuštena seoska podruþja s kuüama ili napuštena izdvojena seoska imanja. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks u kojemu se izmenjuju izgraÿeni elementi napuštenih sela s elementima prirodne i poluprirodne vegetacije.

J.2.3.6. Vojni objekti Vojni objekti - Objekti i površine vojne namjene s pripadajuüim prostorima za vojne vježbe. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.3.2. Groblja Groblja - Ureÿeni prostori na kojima se sahranjuju mrtvi. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorne komplekse s izmjenom izgraÿenih i zelenih površina.

J.4.2.2. Neureÿena (divlja) odlagališta krutog otpada Neureÿena (divlja) odlagališta krutog otpada – Površine na kojima se odlažu sve vrste krutog otpada na potpuno propusnim površinama, þesto i u razliþitim tipovima prirodne vegetacije. Dijelovi neureÿenih površina s otpadom obrastaju prirodnom vegetacijom.

J.4.3.2. Napušteni površinski kopovi (nesanirani) Napušteni kopovi (nesanirani) – Površine napuštenih kopova sa strmim stranama koji poþinju obrastati prirodnom vegetacijom.

D PROVJERA TOýNOSTI TERENSKIH PODATAKA Važan i neizostavan dio prilikom kartiranja staništa predstavlja terensko uzorkovanje. Ono služi prikupljanju podataka vezanih uz razliþite poligone, tj. tipove staništa, koji su izdvojeni klasifikacijom satelitskih snimaka. Terensko uzorkovanje ukljuþuje: -

obilazak odreÿenog podruþja

identifikaciju razliþitih tipova staništa

popisivanje karakteristiþnih biljnih vrsta

opisivanje staništa

prikupljanje fotodokumentacije za naknadnu obradu u uredu.

Odreÿivanje položaja na terenu i prikupljanje toþaka za potrebe kartiranja staništa izvršeno je pomoüu GPS ureÿaja (Garmin GPSmap 60CSx). Prilikom terenskog uzorkovanja vodilo se raþuna da toþnost GPS ureÿaja bude izmeÿu 5-15 m. Terenske toþke prikupljane su imajuüi u vidu dva cilja: (1) identifikaciju pojedinih poligona (2) eventualnu naknadnu vizualnu interpretaciju, odnosno identifikaciju pojedinih tipova staništa koja nisu mogla biti izdvojena klasifikacijom satelitskih snimaka (prvenstveno zbog male površine koju zauzimaju). Sukladno korištenoj metodologiji, prilikom terenskog uzorkovanja nastojalo se obiüi 5 – 10 % poligona svake klase izdvojene klasifikacijom satelitskih snimaka. Ovo pravilo nije vrijedilo za rijetke klase (þiji se broj kretao od 1 do 10), koje se pokušalo obiüi u što veüem broju. Na terenu se nastojao odrediti tip staništa na najveüoj moguüoj razini (prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa), neovisno od toga koja üe razina klasifikacije biti prikazana na karti. Potrebno je istaknuti da su, zbog kašnjenja podloga, za podruþja otoka Visa i estuarija Krke u svrhu terenskog uzorkovanja napravljene privremene satelitske interpretacije, odnosno preliminarne klasifikacije satelitskih snimaka, a tek nakon dobivanja svih potrebnih podloga, izraÿena je konaþna klasifikacija satelitskih snimaka. Zbog toga je u nemalom broju sluþajeva došlo do nepravilne distribucije prikupljenih terenskih podataka, odnosno u jednom poligonu našlo se dvije ili više terenskih toþaka, dok u drugom nije bilo niti jedne. To je u konaþnici rezultiralo odreÿenim problemima prilikom identifikacije i interpretacije staništa, te izrade samih karata za navedena podruþja. Usporedo s podacima koji su korišteni za izradu karata, prilikom terenskog uzorkovanja prikupljani su i podaci za utvrÿivanje kvalitete dobivenih tematskih sadržaja, odnosno karata staništa. Ti podaci predstavljaju referentne vrijednosti koje su prilikom analize toþnosti usporeÿene s podacima s karte. Na taj se naþin odredila kvaliteta informacija dobivenih daljinskim istraživanjima, te su se eventualno utvrdili uzroci pogrešaka. Nepravilnosti ili pogreške na kartama mogu imati razliþite uzroke: pogrešna

interpretacija klasa prilikom kartiranja (najþešüe meÿu klasama koje su sliþne), problemi vezani uz položaj uzorka (kada se nalazi u rubnoj zoni ili je manje površine od minimalne površine kartiranja), nemoguünost uzimanja odgovarajuüeg uzorka (zbog teške pristupaþnosti terena), vrijeme prikupljanja uzoraka za analizu toþnosti (uzorak je prikupljen u razliþito doba od originalnih podataka, npr. proljeüe/jesen), promjene u vegetacijskom pokrovu uvjetovane razliþitim þimbenicima (požari, poplave i sl.) i dr. Analiza tematske toþnosti dobivenih kartografskih sadržaja provedena je na razini dviju osnovnih kategorija: nešumskih i šumskih staništa. Od svih prikupljenih toþaka za analizu je nasumiþno odabrano njih 100. Za prikaz toþnosti koristila se matrica grešaka (error matrix) kojom se izraþunala: -

ukupna toþnost

toþnost izraÿivanja

toþnost korištenja.

Matrica grešaka za Kartu staništa otoka Mljeta referentni podaci

klasificirani podaci

n_sum sum UKUPNO

n_sum 24 6 30

sum 8 62 70

UKUPNO 32 68 100

n_sum = nešumska staništa sum = šumska staništa

Ukupna toþnost

86 % Toþnost izraÿivanja

Toþnost korištenja

Nešumska staništa

80 %

75 %

Šumska staništa

89 %

91 %

Matrica grešaka za Kartu staništa estuarija Krke referentni podaci

klasificirani podaci

n_sum sum UKUPNO

n_sum 52 11 63

sum 4 33 37

UKUPNO 56 44 100

n_sum = nešumska staništa sum = šumska staništa

Ukupna toþnost

85 % Toþnost izraÿivanja

Toþnost korištenja

Nešumska staništa

83 %

93 %

Šumska staništa

89 %

75 %

Matrica grešaka za Kartu staništa otoka Paga referentni podaci

klasificirani podaci

n_sum sum UKUPNO

n_sum 86 0 86

sum 5 9 14

UKUPNO 91 9 100

n_sum = nešumska staništa sum = šumska staništa

Ukupna toþnost

95 % Toþnost izraÿivanja

Toþnost korištenja

Nešumska staništa

100 %

94 %

Šumska staništa

64 %

100 %

Matrica grešaka za Kartu staništa otoka Visa referentni podaci

klasificirani podaci

n_sum sum UKUPNO

n_sum 53 3 56

sum 13 31 44

UKUPNO 66 34 100

n_sum = nešumska staništa sum = šumska staništa

Ukupna toþnost

84 %

Nešumska staništa

Toþnost izraÿivanja 95 %

Toþnost korištenja 80 %

Šumska staništa

70 %

91 %

Dobiveni rezultati upuüuju na veliku tematsku toþnost izraÿenih karata. U sluþaju karata staništa otoka Mljeta, Visa i estuarija Krke, rijeþ je o gotovo jednakim vrijednostima (84 % - 86 %), dok je u sluþaju karte staništa otoka Paga vrijednost vrlo visoka (95 %). Ovakva visoka toþnost pokazuje da na otoku Pagu, u pogledu nešumskih i šumskih staništa, ne postoji velika mozaiþnost u prostoru, odnosno da je rijeþ o relativno homogenom prostoru, što nije sluþaj kod ostala tri podruþja. Tome u prilog idu i dobivene vrijednosti toþnosti izraÿivanja i korištenja. Ovi rezultati jasno pokazuju da su nastale pogreške prvenstveno posljedica prostorne generalizacije koja je uvjetovana minimalnom površinom kartiranja (1 ha za nešumska staništa, 2,25 ha za šumska staništa). Naime, greške nastale prostornom generalizacijom dovode do toga da pojedini tipovi staništa koji površinom ne prelaze minimalnu površinu kartiranja, nisu kartirani, iako su na terenu jasno prostorno i tematski definirani, veü su umjesto toga pridruženi okolnim stanišnim tipovima. Greške uzrokovane generalizacijom najviše ovise o heterogenosti istraživanog podruþju, tako da se može zakljuþiti da su navedena tri podruþja (otoci Mljet i Vis, te estuarij Krke) u pogledu nešumskih i šumskih staništa heterogenija od podruþja

otoka Paga. Kako bi se pokazalo da je to stvarno tako, napravljena je i druga analiza toþnosti tematskih sadržaja. U njoj su kao referentne vrijednosti uzete samo one terenske toþke koje predstavljaju prevladavajuüi tip staništa u poligonu, te je od tih toþaka nasumiþno odabrano 100 koje su korištene u analizi. I dok rezultati za Kartu staništa otoka Paga odgovaraju prethodnima (95%), te zbog toga nisu niti prikazani, rezultati za ostale tri karte pokazali su blago poveüanje vrijednosti (90% - 92%).

Matrica grešaka za Kartu staništa otoka Mljeta referentni podaci

klasificirani podaci

n_sum sum UKUPNO

n_sum 26 3 29

sum 5 66 71

UKUPNO 31 69 100

n_sum = nešumska staništa sum = šumska staništa

Ukupna toþnost

92 % Toþnost izraÿivanja

Toþnost korištenja

Nešumska staništa

90 %

84 %

Šumska staništa

93 %

96 %

Matrica grešaka za Kartu staništa estuarija Krke referentni podaci

klasificirani podaci

n_sum sum UKUPNO

n_sum 54 7 61

sum 3 36 39

UKUPNO 57 43 100

n_sum = nešumska staništa sum = šumska staništa

Ukupna toþnost

90 % Toþnost izraÿivanja

Toþnost korištenja

Nešumska staništa

89 %

95 %

Šumska staništa

92 %

84 %

Matrica grešaka za Kartu staništa otoka Visa referentni podaci

klasificirani podaci

n_sum sum UKUPNO

n_sum 57 1 58

sum 9 33 42

UKUPNO 66 34 100

n_sum = nešumska staništa sum = šumska staništa

Ukupna toþnost

90 %

Nešumska staništa

Toþnost izraÿivanja 98 %

Toþnost korištenja 86 %

Šumska staništa

79 %

97 %

Dobiveni rezultati pokazuju da je ukupna toþnost kartiranih tematskih sadržaja na razini nešumskih i šumskih staništa kod svih izraÿenih Karata staništa vrlo visoka, odnosno da je u svim sluþajevima jednaka ili veüa od 90 %.

E TEHNIýKI DETALJI I OPISI ISPORUýENIH PODLOGA

Za svako podruþje kartiranja napravljen je poseban direktorij/folder u kojem se nalaze sljedeüi podaci: 1. mxd file podrucje_kartiranja_karte_stanista.mxd se nalaze: a. sve podloge koje smo dobili za potrebe izrade karte staništa b. karta staništa c. granica kartiranja d. satelitska interpretacija kartiranog podruþja 2. mxd file teren-podaci-slike-podrucje_kartiranja.mxd se nalazi: a. shp file s terenskim podacima i podacima o slikama. Ovaj shp file je vezan je uz fotodokumentaciju za odreÿenu toþku. 3. folderi sa posloženom fotodokumentacijom 4. folderi sa podlogama dobivenim od provedbene jedinice projekta COAST, te podlogama koje su produkti ovog projekta. KORIŠTENJE BAZE FOTOGRAFIJA U GIS-U Sve slike sakupljene tijekom terenskog uzorkovanja su posložene prema mjestu fotografiranja u zasebne direktorije/foldere prema GPS toþkama. Fotodokumentacija nije sakupljanja na svim toþkama terenskog uzorkovanja. Zato je uz svaku toþku uzorkovanja oznaþeno: 1. postoji li fotodokumentacija za navednu toþku (polje “FOTODOKUM”). Prilikom uzorkovanja su na nekim toþkama prvo slikane slike prema þetiri glavne strane svijeta, i to redoslijedom sjever-istok-jug-zapad (polje “N_E_S_W”). 2. Na nekim toþkama su posebno slikane panoramske slike. Smjer slikanja panoramske slike je oznaþen u nazivu fotografije u obliku azimuta. Posotojanje ovakvog oblika fotodokumenatacije oznaþeno je u polju “PAN”.

Ovdje je ukratko opisan naþin aktiviranja prostornog pretraživanja GIS baze fotografija u ArcMap softveru: 1. U mdx datoteci “HYPERLINK”

naziv_podruþja_terenski_podaci.mxd

odabrati

2. Kliknuti na toþku s koje želimo (mora se pojaviti kvadrat s opisom toþke)

funkciju

3. Otvara se novi prozor sa slikama povezanim s tom toĂžkom

F F.1

SAŽETI OPIS STANIŠTA MLJET

Jedinstvenost otoka Mljeta oþituje se u þitavom nizu razliþitih prirodnih osobitosti koje su, s jedne strane, uvjetovane orografskim i klimatskim znaþajkama, a s druge strane, stoljetnim utjecajem þovjeka. Na podruþju otoka Mljeta kartirano je ukupno 45 razliþitih stanišnih tipova. S obzirom na zastupljenost, dominiraju šumska staništa, koja zauzimaju više od 3/4 površine otoka. Najveüe površine meÿu njima pripadaju stenomediteranskim šumama crnike, koje su razvijene u najtoplijem i najsušem dijelu Jadranskog primorja. U ovoj skupini posebno se istiþe „mješovita šuma alepskog bora i crnike“ koja predstavlja najrasprostranjeniju šumsku zajednicu alepskog bora (Pinus halepensis). I na Mljetu ova zajednica zauzima najveüe površine, ponajprije u zapadnom (podruþje Nacionalnog parka) i središnjem dijelu otoka. Stenomediteranskim šumama crnike pripadaju i dvije zajednice koje zauzimaju manje površine, a razvijene su u obliku više ili niže makije. To su „makija tršlje i somine“, te „makija velike resike i planike“. „Makija tršlje i somine“ predstavlja znaþajan progresijski stadij u sukcesiji vazdazelene šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima, þesto poslije šumskih požara, a razvijena je uglavnom na južnim padinama, pretežno u zapadnom i središnjem dijelu otoka. „Makija velike resike i planike“ takoÿer se razvija kao progresijski stadij u sukcesiji šumske vegetacije poslije požara šuma alepskog bora. Buduüi da u inicijalnoj razvojnoj fazi u svome flornom sastavu ukljuþuje neke vrste koje su karakteristiþne za bušike, kao što su Cistus salvifolius i C. incanus, razgraniþenje ovih zajednica na terenu þesto je vrlo teško. „Makiju velike resike i planike“ nalazimo uglavnom na sjevernoj strani otoka, ponajprije u njegovom središnjem i istoþnom dijelu. Osim toga, u istoþnom je dijelu mjestimiþno razvijena i „makija velike resike i kapinike“, koja uglavnom zauzima manje površine, te je najþešüe prikljuþena prethodno navedenim zajednicama makije i nije prikazana na karti. Od ostalih šuma alepskog bora prisutne su i šuma alepskog bora sa sominom, te šuma alepskog bora s tršljom. Ove šume razvijaju se u najtoplijem dijelu Hrvatskog primorja, þesto na padinama južne i jugozapadne ekspozicije, a najznaþajniju ulogu u njihovom floristiþkom sastavu imaju u prvom redu endozookorni-ornitokorni elementi, ponajprije somina (Juniperus phoenicea) i tršlja (Pistacia lentiscus). Ove su šume zabilježene na više lokaliteta na podruþju Nacionalnog parka. Drugu skupinu šumskih staništa þine mješovite šume crnike kojima pripadaju „þista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom“, te „mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom“. Obje ove zajednice uglavnom su razvijene u obliku više ili niže makije, dok su ostaci mediteranske prašume, izvorne šume crnike sa crnim jasenom, prisutni samo fragmentarno, a najbolje su oþuvani u predjelu Velika dolina. Osim toga, šume crnike þesto se u prostoru izmjenjuju sa šumama alepskog bora þineüi mozaiþni tip staništa. U mediteransko-montanom pojasu susreüu se i elementi „mješovite šume i

makije crnike s crnim grabom“. Meÿutim, s obzirom da ova zajednica u biljnom pokrovu otoka zauzima razmjerno malene površine, zbog prostorne generalizacije nije prikazana na karti.

Slika 7. Šuma crnike i crnog jasena – ostaci

Slika 8. Makija velike resike i planike.

mediteranske prašume na Mljetu. „Istoþnojadranski bušici“ zauzimaju razmjerno male površine, a ponajprije su prisutni na padinama južne ekspozicije u središnjem i južnom dijelu otoka. Iako su nekada zauzimali veüe površine, danas su uglavnom prepušteni prirodnoj sukcesiji šumske vegetacije, te zarastaju elementima makije (tršlje i somine ili velike resike i planike), te šumama alepskog bora. Proces zarastanja uoþljiv je i u sluþaju obradivih površina, koje su uglavnom mozaiþnog tipa i izmjenjuju se s elementima prirodne vegetacije. To je ponajprije znaþajno za udaljenije, teže dostupne obradive površine (npr. maslinike), koje se danas veüinom ne održavaju ili se održavaju samo djelomiþno, tako da zarastaju korovnom vegetacijom (prvenstveno predstavnicima redova Chenopodietalia i Plantaginetalia majoris), te elementima šikara i makije. Inaþe, najveüe površine pod maslinicima nalaze se u Babinom polju, gdje su i neki od najstarijih maslinika na otoku.

Slika 9. Babino polje. Travnjaþke zajednice koje su razvijene u maslinicima ovom prilikom nisu analizirane, veü su kartirane kao maslinici, kao i manji vinogradi koji se þesto nalaze unutar maslinika. Zajednice suhih travnjaka („eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice“ te „jadranski travnjaci brþka“) zauzimaju male površine, a razvijaju se uglavnom uz poljoprivredne kulture ili na površinama napuštenih pašnjaka.

Meÿutim, uslijed zapuštanja i ove površine sve više obrastaju elementima „draþika“ ili makije. „Draþici“ su na kartiranom podruþju prisutni samo u plitkim ponikvama i na rubovima polja gdje se zadržava hladan i vlažan zrak, te su takoÿer razvijeni na vrlo malim površinama.

Slika 10. Klifovi u Nacionalnom parku Mljet

Slika 11. Jupiterova brada (Anthyllis barba-

(Zakamenica).

jovis L.) na stijenama izloženim djelovanju juga.

Posebnu vrijednost predstavljaju stanišni tipovi koji zauzimaju male površine, ali u svom sastavu ukljuþuju mnoge rijetke i zaštiüene biljne vrste. „Dalmatinske vapnenaþke stijene“ ukljuþuju zajednice koje se razvijaju na okomitim stijenama izloženim djelovanju juga („zajednica busine i dubrovaþke zeþine“), te zajednice stjenjaþa koje obrašüuju pukotine stijena u mediteransko-montanom vegetacijskom pojasu („zajednica piramidalnog zvonþiüa i modrog lasinja“). Meÿutim, upravo zbog male površine ove zajednice, prvenstveno zajednice stjenjaþa, nisu uvijek mogle biti prikazane na karti.

Slika 12. Blatina kod Sobre.

Slika 13. Zajednica tršüaka i rogozika u rubnom dijelu blatine.

Jedna od osobitosti ovog podruþja su i mljetske „blatine“, na našim otocima rijetke pojave boüatih jezera koja povremeno presušuju. Uz njih je razvijena moþvarna vegetacija, prvenstveno „tršüaci i rogozici“, a mjestimiþno su prisutni i elemetni vlažnih travnjaka. Na Mljetu nalazimo, u Hrvatskoj vrlo rijetku, psamofitsko halofitsku vegetaciju („površine pješþanih plaža pod halofitima“), koja se razvija na plažama s uglavnom pokretnim pijeskom (dijelom zbog djelovanja valova, a dijelom zbog djelovanja vjetra). Ovaj tip staništa nalazimo na jugoistoþnom dijelu otoka, u uvalama Velika i Mala Saplunara, te uvali Blace.

Slika 14. Uvala Blace.

Slika 15. Psamofitska halofilna zajednica pokretnih pijesaka u uvali Blace.

Na krajnjem su jugoistoku prisutne i „šume i nasadi pinije (Pinus pinea) i primorskog bora (Pinus pinaster)“. Piniju na ovom dijelu otoka nalazimo na još nekoliko lokaliteta (pojedinaþno ili u manjim skupinama), prvenstveno na podruþju Pinjevac, ali s obzirom na minimalnu površinu kartiranja te sastojine nisu prikazane na karti.

Kartirane osnovne klase iz Nacionalne klasifikacije staništa i njihova zasupljenost na Karti staništa otoka Mljeta prikazane su u Tablici 2.

Tablica 2. Zastupljenost na Karti staništa otoka Mljeta glavnih klasa iz Nacionalne klasifikacije staništa (NKS) Glavne klase iz NKS

Kod

Površina (ha)

Zastupljenost (%)

35,23

0,36

A/D

3,42

0,04

6,22

0,06

B/E

16,01

0,16

0,75

0,01

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šikare

C/D

3,02

0,03

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šume

C/E

16,02

0,46

21,29

0,22

D/E

204,73

2,07

8335,8

84,37

Šume / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

E/C

167,23

1,69

Šume / Izgraÿena i industrijska staništa

E/J

4,10

0,04

38,19

0,39

F/B

105,16

1,06

295,05

2,97

I/D

5,23

0,05

I/E

431,43

4,37

167,49

1,70

Površinske kopnene vode i moþvarna staništa Površinske kopnene vode i moþvarna staništa / Šikare Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Šume Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

Šikare Šikare / Šume Šume

Morska obala Morska obala / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Šikare Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Šume Izgraÿena i industrijska staništa

F.2

KRKA

Predloženo podruþje kartiranja uz rijeku Krku obuhvaüa sva terestriþka staništa od toþke uzvodno od Skradina do rta Braniþevo, ukljuþujuüi šire podruþje ušüa Guduüe na sjeverozapadu, te Morinjski zaljev na jugoistoku. Na ovom su podruþju kartirana ukupno 53 razliþita stanišna tipa. Cijelo podruþje karakterizira velika mozaiþnost, odnosno izmjena razliþitih stanišnih tipova na malom prostoru. Šumska staništa zauzimaju nešto više od 1/3 površine, a meÿu njima prevladavaju stenomediteranske šume i makija crnike, te mješovite šume i makija crnike ili oštrike. Najveüe površine pripadaju mješovitim šumama alepskog bora i crnike, koje predstavljaju najrasprostranjeniju šumsku zajednicu alepskog bora (Pinus halepensis). Posebno velike površine nalaze se u sjevernom dijelu kartiranog podruþja, te na krajnjem jugu uz Morinjski zaljev. Drugoj znaþajnoj šumskoj zajednici pripadaju „mješovite šume i makija crnike sa crnim jasenom“. Ove su šume uglavnom razvijene u zapadnom dijelu podruþja, a þesto se izmjenjuju s drugim staništim tipovima, kao što su suhi travnjaci ili zapuštene obradive površine. Uz ove dvije zajednice primorskih vazdazelenih šuma, na kartiranom podruþju prisutne su i primorske, termofilne šume medunca. Ovoj skupini pripadaju „šume i šikare medunca i bjelograba“, koje predstavljaju najznaþajniju šumsku zajednicu submediteranske vegetacijske zone Hrvatskog primorja, a na ovom podruþju razvijene su uglavnom u obliku više ili niže šikare.

Slika 16. Mješovita šuma alepskog bora i crnike.

Slika 17. Primorska termofilna šuma medunca razvijena u obliku više šikare.

Ostala šumska staništa („makija tršlje i somine“, te „nasadi þetinjaþa“) na kartiranom podruþju zauzimaju razmjerno male površine. Na kartiranom podruþju susreüu se i elementi mješovitih šuma medunca i crnoga graba, odnosno crnike i crnoga graba. Meÿutim, s obzirom da ove zajednice zauzimaju razmjerno male površine, zbog prostorne generalizacije nisu prikazane na karti. Uz šumska staništa, znaþajne površine pripadaju suhim travnjacima (nešto manje od 1/3 površine), meÿu kojima se posebno istiþu „istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone“. Ovi se travnjaci razvijaju na plitkim karbonatnim tlima duž istoþnojadranskog primorja, ukljuþujuüi i dijelove unutrašnjosti Dinarida do kojih prodiru utjecaji sredozemne klime, a razvijeni su uglavnom u sjevernom i središnjem dijelu kartiranog podruþja. Drugu skupinu þine „eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice“, koji se kao posljednji stadiji degradacije vazdazelenih šuma crnike razvijaju u sklopu eumediteranske i stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. Ovaj tip staništa ponajprije je prisutan u južnom dijelu kartiranog podruþja. S obzirom na dogaÿaje iz nedavne prošlosti (ratna djelovanja), kao i na þinjenicu da se na kartiranom podruþju još uvijek nalaze veüe površine koje su minski sumnjive, u mnogo sluþajeva travnjaþke su zajednice zarasle elementima šikara ili makije, te su na karti vrlo þesto prikazane kao mozaiþne površine. „Draþici“ predstavljaju šikare izgraÿene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromatiþnih biljaka i vrlo su rasprostranjen skup staništa u sklopu submediteranske vegetacijske zone. Važnu ulogu u njihovom sastavu ima šmrika (Juniperus oxycedrus) koja se javlja i u sklopu mediteransko-montanog pojasa, a svugdje gdje je zastupljena veüim stupnjem pokrovnosti predstavlja posebni stadij u razvoju „draþika“. Na kartiranom podruþju prisutne su i „sastojine brnistre“, ali zbog þinjenice da uglavnom zauzimaju površine manje od 1 ha, ove su sastojine najþešüe prikljuþene „draþicima“.

Slika 18. „Sastojina brnistre“.

Slika 19. Polje za zaraštanju korovnom i ruderalnom vegetacijom.

Obradive površine na kartiranom podruþju uglavnom su mozaiþnog tipa i izmjenjuju se s elementima prirodne vegetacije. Ponajprije je rijeþ o maslinicima i vinogradima koji mjestimiþno zauzimaju i

nešto veüe površine (središnji i jugoistoþni dio kartiranog podruþja), dok su ostale kulture razvijene na manjim površinama. Kao i u sluþaju travnjaþkih staništa, uslijed napuštanja poljoprivredne proizvodnje dolazi do zaraštanja korovnom vegetacijom (prvenstveno predstavnicima redova Chenopodietalia i Plantaginetalia majoris), te elementima šikara i makije, tako da su na karti vrlo þesto prikazane kao mozaiþni tipovi staništa. Posebnu vrijednost predstavljaju stanišni tipovi koji zauzimaju male površine, ali u svom sastavu ukljuþuju mnoge rijetke i zaštiüene biljne vrste. To se ponajprije odnosi na „površine slanih, plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima“ koje su prisutne uz obale Morinjskog zaljeva, Prokljanskog jezera te M. i V. Soline. Ove se zajednice razvijaju na plitkim obalama, obiþno u zoni djelovanja plime i oseke, na kojima se trajno taloži pješþano-glinasti mulj, bogat hranjivim tvarima. U ovoj skupini posebno se istiþu „slanjaþe caklenjaþa i sodnjaþa“, „sredozemne sitine visokih sitova“, te „sredozemne grmaste slanjaþe“. Uz spomenute obale razvijeni su i „tršüaci i rogozici“ koji se mjestimiþno izmjenjuju s manjim vlažnim livadama. Naroþito lijepe i velike sastojine „tršüaka i rogozika“ nalaze se na podruþju ušüa Guduüe. Opüenito, ovaj se prostor u odnosu na ostatak kartiranog podruþja istiþe raznolikošüu stanišnih tipova, tako da su ovdje prisutna moþvarna staništa (tršüaci), travnjaci (vlažni i suhi), šikare (draþici i sastojine brnistre), šumska staništa (šume i šikare medunca i bijelog graba, šume i makija crnike), te obradive površine (prvenstveno maslinici). Kartirane osnovne klase iz Nacionalne klasifikacije staništa i njihova zasupljenost na Karti staništa estuarija Krke prikazane su u Tablici 3.

Slika 20. Sastojine „tršüaka i rogozika“ u podruþju ušüa Guduüe.

Tablica 3. Zastupljenost na Karti staništa estuarija Krke glavnih klasa iz Nacionalne klasifikacije staništa (NKS) Glavne klase iz NKS

Kod

Površina (ha)

Zastupljenost (%)

120,45

0,99

A/F

20,14

0,17

84,78

0,70

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šikare

C/D

850,13

6,97

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šume

C/E

2427,03

19,89

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Morska obala

C/F

3,10

0,03

2,96

0,03

D/E

848,93

6,96

2964,16

24,30

Šume / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

E/C

1012,81

8,30

Šume / Šikare

E/D

1092,31

8,95

Morska obala

15,44

0,13

Morska obala / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

F/B

12,93

0,11

Morska obala / Šume

F/E

2,98

0,02

569,55

4,67

I/C

86,59

0,71

I/D

701,69

5,75

I/E

69,81

0,57

1315,21

10,78

Površinske kopnene vode i moþvarna staništa Površinske kopnene vode i moþvarna staništa / Morska obala Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

Šikare Šikare / Šume Šume

Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Šikare Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Šume Izgraÿena i industrijska staništa

F.3

PAG

Ovom kartom su kartirana staništa središnjeg dijela otoka Paga, što obuhvaüa dio od Gajca na sjeveru do Velog Blata na jugu. Fitogeografski se otok Pag nalazi na prijelazu submediteranske i eumediteranske zone. Samo podruþje kartiranja se takoÿer može podijeliti na istoþni dio koji pripada submediteranskoj zoni i zapadnu obalu na kojoj postoje elementi eumediteranske zone. Kao i cijelim otokom Pagom, tako i kartiranim podruþjem dominiraju pašnjaci. Najveüe površine zauzimaju “istoþnojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone” (Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975 ). Ovaj tip staništa dolazi u nekoliko oblika, koji se mogu povezati s biljnim zajednicama sveze Chrysopogoni-Koelerion splendentis. Svakako je potrebno izdvojiti stanišne tipove „kamenjarskih pašnjaka þepljeza i kršina“ (Asphodelo-Chrysopogoentum grylli H.-iü 1958) i „kamenjaru smilja i babosvilke“ (Helichryso-Armerietum dalmaticae H-iü. 1962), koje su tipiþne za podruþje otoka Paga. Zbog svoga tipiþnog izgleda, „kamenjare smilja i babosvilke“ (HelichrysoArmerietum dalmaticae H-iü. 1962) se lako razlikuju od ostalih tipova istoþnojadranskih kamenjarskih pašnjaka submediteranske zone, te su stoga na ovoj karti staništa i kartirane kao zaseban stanišni tip. Uglavnom dolaze na obroncima sa zapadne strane Paškog zaljeva, na površinama napuštenih vinograda. Ostali tipovi „istoþnojadranskih kamenjarskih pašnjaka submediteranske zone“ dominiraju na svim degradiranim površinama zapadne strane otoka Paga. Najveüe površine se nalaze ispod Velog briga na padinama koje gledaju prema gradu Pagu, južnije od vrha Veli brig na predjelu Ravna i Dolca, na podruþju Šimunskog polja, Klaša, Veternica, te izmeÿu Kolanskog blata i rta Katarela. Na strmijim dijelovima i dijelovima s manjom koliþinom tla kamenjarski pašnjaci se isprepliþu s “ilirsko-jadranskim primorskim toþilima”. Najveüe ovakve površine nalazimo na platou južnije od Velog briga, te na podruþju Dumboke drage i jugoistoþno od Stan Okiüa. Na takvim najdegradiranijim površinama „istoþnojadranskih kamenjarskih pašnjaka submediteranske zone“ nalazi se stanišni podtip „jadranske kamenjare kadulje i kovilja“ (Stipo-Salvietum officinalis H-iü. 1958.)

Slika 21. Kamenjarski pašnjak þepljeza i kršina.

Slika 22. Jadranska kamenjara kadulje i kovilja.

Biljna zajednica Drypetum jacquiniane (stanišni tip B.2.2.1.1. Ilirsko-jadranska primorska toþila), koja je inaþe primarna vegetacija primorskih vapnenaþkih toþila, na otoku Pagu se sekundarno rasprostranila i po mnogim drugim ogoljelim kamenjarama, koje su nastale usljed ekstremene degradacije šumske, odnosno travnjaþke vegetacije. Veüe površine na kojima dominira vegetacija ilirsko-jadranskih primorskih toþila nalaze se zapadno od vrha Sv. Vid, te na podruþju Velog briga, na jugu sve do Vrþiüa. Na istoþnim padinama otoka Paga, koje gledaju prema Velebitskom kanalu, te na istoþnim padinama ispod Visokog briga, pa na jugu sve do Gradaca, dominiraju „neobrasle i slaboobrasle stijene“ na kojima se mjestimiþno razvija vegetacija „ilirsko-jadranskih primorskih toþila“.

Slika 23. „Neobrasle i slabo obrasle stijene“ s

Slika 24. Primorski mekinjak (Drypis spinosa L.

mjestimiþno razvijenom vegetacijom „ilirsko-

ssp. jacquiniana Murb. et Wettst. ex Murb.

jadranskih primorskih toþila“.

Lunds.) – vrsta „ilirsko-jadranskih primorskih toþila“.

Zaravnjena podruþja s dubljim tlom, koja su se nekoü koristila kao polja, takoÿer se uglavnom koriste kao pašnjaci. To su pašnjaþke površine oko „Velike solane“, Dinjiškog i Kolanskog polja. Na sušim podruþijma uglavnom se radi o travnjacima vlasastog zmijka (Scorzonerion villosae H-iü. 1949), a na vlažnijima dolaze “ilirsko-submediteranske livade rjeþnih dolina.” (Molinio-Hordeion secalini H-iü 1958). U podruþju Dinjiškog polja i oko Malog Blata mnoge pašnjaþke površine prekirva vegetacija „površina slanih, plitkih, muljevitih moþvara pod halofitima“, od kojih najveüe površine zauzimaju „sredozemne sitine visokih sitova“ (Juncetalia maritimi). Mnogi od ovih pašnjaka nisu mogli biti detaljnije odreÿeni jer se intenzivno napasaju, pa prikupljanje terenskih podataka tijekom jedne sezone ograniþava moguünost bolje determinacije stanišnog tipa. Takve površine su odreÿene kao stanišni tip „intenzivne košanice i pašnjaci“, premda pretpostavljamo da se ne radi o intenzivno uzgajanim površinama koje bi ukljuþivale obradu tla, gnojidbu i dosijavanje. Na podruþju otoka Paga se radi o stanišnom tipu kojemu nije bilo moguüe odrediti travnjaþku ili ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta. Ukoliko su neke bioindikatorske vrste upuüivale

na višu kategoriju stanišnog tipa, to je naznaþeno kao posebna kombinacija tipa staništa (npr. I.4.1./C.3.5.).

Slika 25. Vegetacija “ilirsko-submediteranskih

Slika 26. Intenzivno napasani pašnjaci odreÿeni

livada rjeþnih dolina” razvijena u vlažnijim

kao posebna kombinacija tipa staništa

zaravnjenim podruþjima.

(I.4.1./C.3.5.).

Na Dinjiškom i Kolanskom polju su razvijeni vinogradi, ali uglavnom na površinama manjim od 1 ha. Na navedenim poljima su mnoge obradive površine zapuštene. Na poljoprivrednim površinama zanimljiv krajobrazni element predstavljaju ograde od negundovca (Arundo donax), koje su saÿene kako bi se polja zaštitila od bure i posolice. Šumska vegetacija uglavnom dolazi u obliku makije na zapadnoj strani otoka, od Kolana do Košljuna. U podruþju oko Šimuna i Mandra prevladava makija crinke s crnim jasenom (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. 1958). U podruþju kampa Šimuni, gdje su saÿeni borovi, sada je veü lijepo razvijena mješovita šuma alepskog bora i crnike (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971). Potrebno je posebno izdvojiti šumu u podruþju Dubrave, koja je i specijalni rezervat. Na tom podruþju je lijepo razvijena šuma hrasta medunca (duba), koja pripada stanišnom tipu „šuma i šikara medunca i bjelograba“ (Querco-Carpinetum orientalis H-iü 1939). Mnogi kamenjarski pašnjaci su zarasli u grmovitu vegetaciju, naroþito na podruþju izmeÿu Šimuna i Košljuna. Na ovakvim staništima dominiraju borovica i somina, te tvore uniformno stanište koje pripada stanišnom tipu „makija tršlje i somine“ (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987). Veliki doprinos biološkoj raznolikosti i specifiþnosti otoka Paga daju moþvarna staništa na podruþju Velog, Malog i Kolanskog Blata. Veüim dijelom ova blata prekriva vegetacija tršüaka i rogozika (Phragmitetalia W.Koch 1926). Na podruþju Malog i Velog Blata dominira zajednica ljutka (Cladetum marisci Allorge 1922). U rubnim podruþjima blata razvijene su „sredozemne sitine visokih sitova“ ( Juncetalia maritimi Br.-Bl.1931).

Na podruþju Paga su þeste zajednice slanjaþe caklenjaþe i sodnjaþa, ali na podruþju kartiranja uglavnom pokrivaju površine manje od 1 ha. Ove zajednice pokrivaju velike površine na podruþju „velike“ i „male“ solane. Kartirane osnovne klase iz Nacionalne klasifikacije staništa i njihova zasupljenost na Karti staništa otoka Paga prikazane su u Tablici 4.

Slika 27. Uniformna grmovita vegetacija „makije

Slika 28. Mješovita šuma alepskog bora i crnike

tršlje i somine“ s dominacijom borovice i somine.

u okolici kampa Šimuni.

Slika 29. Velo blato.

Slika 30. Kolansko blato.

Tablica 4. Zastupljenost na Karti staništa otoka Paga glavnih klasa iz Nacionalne klasifikacije staništa (NKS) Zastupljenost Glavne klase iz NKS Kod Površina (ha) (%) Površinske kopnene vode i moþvarna staništa

215,64

1,79

A/F

1,62

0,01

2035,17

16,88

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

B/C

277,02

2,30

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Šume

B/E

9,76

0,08

4633,08

38,43

C/A

20,47

0,17

C/B

500,55

4,15

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šikare

C/D

11,23

0,09

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šume

C/E

419,89

3,48

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Morska obala

C/F

12,08

0,10

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom

C/I

25,80

0,21

Šikare

38,91

0,32

Šume

1499,01

12,43

Šume / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

E/C

529,42

4,39

Šume / Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom

E/I

3,57

0,03

100,29

0,83

F/C

5,60

0,05

4,90

0,04

945,97

7,85

I/C

353,79

2,93

I/F

9,12

0,08

402,23

3,34

J/I

0,43

0,00

Površinske kopnene vode i moþvarna staništa / Morska obala Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Površinske kopnene vode i moþvarna staništa Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

Morska obala Morska obala / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni More Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Morska obala Izgraÿena i industrijska staništa Izgraÿena i industrijska staništa / Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom

F.4

VIS

Ovom kartom staništa obuhvaüen je Vis, otoci u neposrednoj blizini Visa, te otoci: Biševo, Brusnik, Svetac (Sveti Andrija), Jabuka, te Velika i Mala Palagruža. Kako neki od otoka predstavljaju poseban tip staništa, u ovom kratkom pregledu posebno üemo se osvrnuti na svaki od njih. Kartirane osnovne klase iz Nacionalne klasifikacije staništa i njihova zasupljenost na Karti staništa otoka Visa prikazane su u Tablici 5.

Otok Vis s otocima

Klimazonalna vegetacija veüeg dijela otoka Visa je “þista, vazdazelena šuma i makija crnike s mirtom” (Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985). Ipak, najdominantniji tip staništa na otoku su „zapadnomediteranski bušici ružmarina“ (Rosmarinetalia). Ovaj tip staništa dominira veüim dijelom otoka i dolazi u kombinaciji s drugim tipovima staništa od obale mora do Huma, najvišeg vrha otoka Visa. Vrlo þesto na zapuštenim poljoprivrednim površinama, najþešüe bivšim vinogradima, dolazi u kombinaciji s daljnjim degradacijskim stadijem, a to su „eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci

rašüice“

(Brachypodio-Cymbopogonetum

hirti

H-iü.

1961).

Velike

površine

„zapadnomediteranskih bušika ružmarina“ (Rosmarinetalia) nalaze se na prijelazu u sljedeüi sukcesijski stupanj klimazonalne makije crnike ili obrastaju šumama alepskog bora.

Slika 31. „Zapadnomediteranski bušik

Slika 32. „Zapadnomediteranski bušik

ružmarina.“

ružmarina“ u ranoj fazi zaraštanja makijom.

Šume alepskog bora u južnijim dijelovima otoka veüim dijelom pripadaju stanišnom tipu „šume alepskog bora sa sominom” (Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988), dok manjim dijelom dolaze kao “šuma alepskog bora s tršljom” (Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984). U središnjem i sjevernom dijelu otoka uglavnom prevladava „mješovita šuma alepskog

bora i crnike” (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971). Ova podjela je samo okvirna, jer vrlo þesto na površinama koje su oznaþene kao “mješovita šuma alepskog bora i crnike“ nema puno crnike, veü su ovim stanišnim tipom opisane i sve one površine gariga koje su obrasle alepskim borom. Premda se fitocenološki ovakva vegetacija opisuje kao facies Pinus halepensis asocijacije EricoRosmarinetum, prilikom kartiranja staništa ovakav bi pristup bio pogrešan. Takoÿer, iz prikupljenih podataka nije bilo moguüe dovoljno dobro odvojiti „šume alepskog bora sa sominom” (Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988) od “ šuma alepskog bora s tršljom” (Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984). Na podruþju vrha Hum, na sjeverno eksponiranim padinama nalazimo stanišne tipove s listopadnim elementima. Na samom vrhu dolazi stanišni tip vlažnijih i hladnijih podruþja “mješovita šuma i makija crnike s crnim grabom” (Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstiü (1965) 1977). Na nešto nižim nadmorskim visinama, a još uvijek na sjeverno eksponiranim podruþjima, nalazimo veüe površine „mješovite šume i makije crnike sa crnim jasenom” (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958). Oba stanišna tipa dolaze u obliku makije. Takoÿer, na samom podruþju vrha Hum, na degradiranijim dijelovima makije

mozaiþno

pojavljuju

dijelovi

„istoþnojadranskim

kamenjarskim

pašnjacima

submediteranske zone” (Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975), na kojima uglavnom dominiraju Salvia officinalis i Satureja montana. U ostalim djelovima otoka Visa najþešüi tip makije je makija crnike s mirtom (Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985). Samo na južnom dijelu otoka, u blizini morske obale dolazi i makija tršlje i somine (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987). Najveüe travnjaþke površine zauzimaju „eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašüice“ (Brachypodio-Cymbopogonetum hirti H-iü. 1961), koji i najþešüe dolaze u obliku jednoliþnih sastojina u kojima dominira Brachypodium retusum. U istoþnom dijelu otoka Visa na nekim se napuštenim poljima nalaze veüe površine “jadranskih travnjaka brþka” (Vulpio-Lotion H-iü. 1960). Najznaþajnija poljoprivredna kultura na otoku Visu su vinogradi. Od ostalih kultura dolaze sporadiþno mali tradicionalni maslinici, te pokoja zapuštena poljoprivredna površina koja se kosi. Još uvijek se na otoku mogu naüi rogaþici, ali oni zauzimaju vrlo male i sporadiþno rasporeÿene površine. Od ostalih kultura potrebno je izdvojiti nedavno zasaÿen (poslije 2004. godine) veliki voünjak na padinama koje gledaju prema uvali Mala Smokova. Na podruþju Smokovo, podruþje bivše vojarne, nalazi se jedna od rijetkih površina na otoku Visu koja se još koristi kao pašnjak. Ostale poljoprivredne površine su u razliþitim fazama zarastanja. Ako su takve površine zarasle u bušik ili makiju, prikazane su s pripadajuüim stanišnim tipom i na karti staništa. U ostalim sluþajevima su zarasle poljoprivredne površine opisane stanišnim tipom “mozaika poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavajuüom grmolikom vegetacijom i drveüem”.

Slika 33. Nekada obraÿene površine na Visu danas su u razliþitim fazama zarastanja i predstavljaju “mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije.” Od rijetkih i ugroženih tipova staništa potrebno je istaknuti podruþje Velike Smokove na kojem se nalaze “površine pješþanih plaža pod halofitima” na kojima dominira Pancratium maritimum. Na više mjesta na obali otoka Visa nalaze se razvijene “dalmatinske vapnenaþke stijene”, no zanimljiv je nalaz ovoga tipa staništa na stijenama u uvali Pritišüina, jer se nalazi vrlo nisko. Novoizgraÿena cesta do uvale Pritišüina, a time i poveüan broj turista, mogli bi utjecati na izgled ovog lokaliteta u buduünosti. Premda na otoku postoje brojne pješþane i šljunþane plaže, najveüi dio je “stjenovita morska obala” na kojoj dominiraju “površine stjenovitih obala pod halofitima”.

Slika 34. Zajednica “dalmatinski vapnenaþkih

Slika 35. Dubrovaþka zeþina (Centaurea

stijena” u uvali Pritišüina.

ragusina L.) u uvali Pritišüina.

Brusnik i Jabuka Otoci Brusnik i Jabuka su vulkanskog porijekla, te imaju slabo razvijenu vegetaciju. Na oba otoka je razvijen endemiþni stanišni tip „grebenjaþe maljave mrižice i šüulca“ (Crithmo-Limonietum vestiti Trinajstiü in Zi.Pavletiü 1989). To je stanišni tip priobalnog dijela zone zraþne posolice i prskanja morskih valova.

Na otoku Jabuci se u podruþjima iznad zone zraþne posolice i prskanja morskih valova nalaze stanišni tipovi „ljeti listopadnog grmljaka drvenaste mljeþike“ i „neobrasle i slabo obrasle stijene“. Veüi dio otoka Brusnika je obrastao „zajednicom drvolike stole“ (Lavateretum arboreae Br.-Bl. et Molinier 1935), a u središnjem dijelu otoka na strmim stijenama nalazimo vrstu Centaurea ragusina.

Slika 36. Brusnik. Na otoku Jabuci i Brusniku dolaze biljke iz sveze Centaueo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980, odnosno zajednice Phagnalo-Centauretum ragusinae H-iü 1962, koje su opisane stanišnim tipom „dalmatinskih vapnenaþkih stijena“ (B.1.4.2.). Kako su Jabuka i Brusnik otoci vulkanskog porijekla, na kojima nema vapnenaca, nismo iz formalnih razloga na ovim otocima mogli opisati površine sveze Centaueo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980 kao stanišni tip „dalmatinske vapnenaþke stijene“. U vezi s tim predlažemo da se naprave dopunska istraživanja kojima bi se utvrdilo je li potrebno uvesti novu klasu na treüoj razini NKS-a ili redefinirati postojeüu klasu ili ime klase na treüoj razini.

Biševo Otok Biševo je jedan od biljnogeografski najzanimljivijih otoka. U formiranju trenutnih staništa na otoku Biševu veliku ulogu je imao požar 2003. godine, koji je zahvatio više od 3/4 otoka. Samo krajnji sjeverni dio otoka nije izgorio. Stoga trenutno na otoku Biševu dominiraju „bušici ružmarina s mnogocvjetnom resikom“ (Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958). Tako su neke površine više, a neke manje zahvaüene ponovnom sukcesijom bušika. Na površinama na kojima još nema toliko ružmarina i resike nalazimo elemente „eu- i stenomediteranskih pašnjaka rašüice“, koji su uglavnom razvijeni u obliku monodominantnosti vrste Brachypodium retusum. Na podruþjima na kojima vegetacija nije potpuno izgorjela, nalazimo manje površine drugih stanišnih tipova, ali i oni uglavnom dolaze s veüim ili manjim udjelom bušika. Na krajnjem sjeveru otoka i u središnjem dijelu nalazi se „þista, vazdazelena šuma i makija crnike s mirtom“ (Myrto-Quercetum ilicis (H-iü)Trinajstiü 1985). U sjevernom i središnjem dijelu otoka postoje manje površine na kojima je saþuvana šuma alepskog bora. Ovu šumu nalazimo u 2 stanišna oblika - kao „šumu alepskog bora sa sominom“ (Junipero

phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988) i „šumu alepskog bora s tršljom“ (Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984). U zapadnom dijelu otoka se uz obalu na nekoliko mjesta nalaze elementi “makije tršlje i somine” (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) miješani s bušikom. Na stijenama koje se nalaze na južnoj strani otoka razvila se vegetacija “dalmatinskih vapnenaþkih stijena” (Centaureo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980). U središnjem dijelu, kod Biševog polja i Potoka, te na sjeveru kod Sablunare, postoje još vinogradi koji se obraÿuju. Uglavnom se radi o malim vinogradima izmeÿu kojih su napuštena polja obrasla bušikom. Ostale, nekoü obradive površine, uglavnom su napuštene, te obraštaju bušikom, ruderalnom vegetacijom i kupinom.

Slika 37. Biševo – jugozapadni dio otoka.

Slika 38. Obraÿeni vinogradi u središnjem dijelu Biševa (Biševo polje).

Svetac (Sveti Andrija) Otok Svetac je najšumovitiji i najzeleniji otok Viškog arhipelaga. Zbog aridnije klime od otoka Visa i Biševa, na Svecu nalazimo veüe površine pod stenomediteranskom þistom vazdazelenom šumom i makijom crnike (Oleo-Ceratonion). Najveüi dio otoka Svetca prekrivaju šume alepskog bora (Pinus halepensis). U najvišem dijelu otoka nalazi se „mješovita šuma alepskog bora i crnike“ (Querco ilicisPinetum halepensis Loisel 1971). Na nekoliko mjesta je na južnim padinama razvijena „šuma alepskog bora s tršljom“ (Pistacio-Pinetum halapensis De Marco, Veri et Caneva 1984), u kojoj je Pistacia lentiscus obilno razvijena u sloju grmlja. Ostale šume alepskog bora, koje se uglavnom nalaze na sjevernoj strani otoka, opisane su kao stanišni tip „šuma alepskog bora sa sominom“ (Junipero phoeniceae-Pinetum halapensis Trinajstiü 1988), zbog veüeg udjela crnike u sloju grmlja. Na južnoj strani otoka Sveca prevladava makija u kojoj dominiraju somina (Juniperus phoenicea) i tršlja (Pistacia lentiscus Br.-Bl. 1931), koja je na ovoj karti opisana kao „makija divlje masline i somine“ (Oleo-Juniperetum phoenicaea Bruno et. al. 1983), premda u nije naÿena divlja maslina.

Ovaj tip makije þesto mozaiþno raste s „bušikom ružmarina s mnogocvjetnom resikom“ (EricoRosmarinetum H-iü 1958). Premda nekoü naseljen otok, danas ima samo nekoliko malih vinograda koji se još obraÿuju. Površine koje su se prije obraÿivale, veüinom terase s vinogradima, danas su uglavnom zarasle u bušik i makiju. U priobalnom dijelu zone zraþne posolice i prskanja morskih valova prevladava stanišni tip „površine stjenovitih obala pod halofitima“ (Critmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934). Na strmim, okomitim stijenama uz morsku obalu prevladava hazmofistka vegetacija stijenjaþa pukotinjarki „dalmatinskih vapnenaþkih stijena“ (Centaureo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980). U sjevernom dijelu otoka na nekoliko mjesta je naÿena i Euphorbia dendroides, te su te stijene opisane kao mozaik „dalmatinskih vapnenaþkih stijena“ i „ljeti listopadnih grmljaka“.

Slika 39. Rijetki preostali vinogradi na otoku

Slika 40. Hazmofitska vegetacija stijenjaþa

Svecu koji se još obraÿuju.

pukotinarki na okomitim stijenama sjeverne obale otoka Sveca.

Velika i Mala Palagruža Klima je na ovim otocima semiaridna, sa srednjom godišnjom koliþinom oborina ispod 300 mm (srednjak za razdoblje 1951-1990, ukupno variranje 110-541 mm) i dugom ljetnom, a povremeno i cjelogodišnjom sušom. Vegetacijska sezona traje od poþetka zime do sredine proljeüa, nakon þega slijedi dugo, vrlo sušno i vruüe razdoblje tijekom ljeta i jeseni, koje biljke provode u mirovanju. Ovaj vegetacijski režim snažno se razlikuje od onoga koji vlada u vazdazelenim šumama, makijama i bušicima koji dominiraju na našim priobalnim otocima i veüem dijelu kopnene obale, gdje vegetacijska sezona traje cijelu godinu. Posve obrnuta situacija vlada u našim listopadnim submediteranskim i kontinentalnim šumama i šikarama, u kojima vegetacijska sezona traje od proljeüa do sredine jeseni. Iako je podruþje Palagruže u potpunosti bez jakih mrazeva, pod takvim higriþkim uvjetima, pojaþanim visokom vodopropusnošüu karbonatnih stijena, te jakim uþincima vjetra, ovdje se ne može formirati

šumska vegetacija (najsuši tipovi vazdazelene šume mogu se na propusnoj geološkoj podlozi razvijati uz najmanje 600 mm godišnje oborine). Jedini autohtoni vazdazeleni element na otoþju je vrsta Olea sylvestris, koja se sporadiþno javlja u obliku vrlo niskih trnovitih grmova s vrlo malim listovima. Pojedina stabla ili skupine stabala dvije antropogeno unesene vrste karakteristiþne za vazdazelene šume (Ficus carica i Laurus nobilis) nalaze se u trajnoj zasjeni visoke sjeverne stijene najvišeg vrha Vele Palagruže i prekrivaju zanemarive površine. Zbog svega toga otoþje Palagruže pripada bioklimatskoj zoni ljeti listopadne vegetacije, koja je u Hrvatskoj vrlo rijetka i ograniþena samo na nekolicinu južnojadranskih otoka, što ovo podruþje þini iznimno važnim sa stajališta zaštite bioraznolikosti. Na Veloj Palagruži “mozaiþni niski grmljak drvenaste mljeþike” smješten je na malim zaravnima na krajnjem istoþnom i krajnjem zapadnom dijelu otoka, a jedan se nalazi na stjenovito-terasastoj južnoj padini na sredini otoka. Visoki grmljak s dominacijom drvenaste mljeþike uglavnom dolazi na blažim sjevernim padinama ispod glavnog grebena (koji se pruža u smjeru istok-zapad), spuštajuüi se mjestimiþno i do samo 20-ak metara nad morem iznad sjevernih obala otoka. Na sjevernoj, blago nagnutoj padini poþinje “zajednica drvolike stole” na svega 10-ak m iznad mora i proteže se mjestimiþno sve do vrha glavnog grebena. Na okomitim stijenama s južne strane otoka Vela Palagruža razvijena je vegetacija “dalmatinskih vapnenaþkih stijena”.

Slika 41. Mozaiþni niski grmljak drvenste mljeþike (Euphorbia dendroides) na otoku Vela Palagruža.

Na Maloj Palagruži “mozaiþni niski grmljak drvenaste mljeþike” zauzima podruþje male zaravni glavnog vrha i vršne sjeverne padine, te podruþje prijevoja i južne zaravni, dok se na svim stranama nižih dijelova nalazi vegetacija “dalmatinskih vapnenaþkih stijena”. Kartirane osnovne klase iz Nacionalne klasifikacije staništa i njihova zastupljenost na Karti staništa otoka Visa prikazane su u Tablici 5.

Tablica 5. Zastupljenost na Karti staništa otoka Visa glavnih klasa iz Nacionalne klasifikacije staništa (NKS) Glavne klase iz NKS

Kod

Površina (ha)

Zastupljenost (%)

15,60

0,15

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Šikare

B/D

16,14

0,16

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Šume

B/E

44,17

0,44

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Morska obala

B/F

7,65

0,08

44,97

0,44

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šikare

C/D

213,36

2,11

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šume

C/E

11,64

0,12

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Morska obala

C/F

1,62

0,02

2256,29

22,30

Šikare / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

D/B

5,34

0,05

Šikare / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

D/C

797,25

7,88

Šikare / Šume

D/E

1002,35

9,91

2395,17

23,68

Šume / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

E/C

81,04

0,80

Šume / Šikare

E/D

1614,18

15,96

Morska obala

201,55

1,99

F/B

22,68

0,22

F/D/B

2,30

0,02

1065,93

10,54

I/C

33,60

0,33

I/D

1,22

0,01

I/F/B

3,04

0,03

278,97

2,76

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

Šikare

Šume

Morska obala / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine Morska obala / Šikare / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Šikare Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Morska obala / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine Izgraÿena i industrijska staništa

G SHORT HABITAT DESCRIPTIONS G.1 MLJET Uniqueness of the island of Mljet is manifested by a series of various natural features that, on one side, are caused by orographic and climatic characteristics and, on the other side, by anthropogenous impact over many centuries. On the island of Mljet, a total of 45 different habitat types have been mapped. Forest habitats are the dominant type occupying more than 3/4 of the area. The most frequent among them are Illyrian Aleppo pine forests, especially Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971, which represent forests of the southern and central part of the meso-Mediterranean Orno-Quercetum illicis zone. To this group belong also the communities of alliances Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988 and Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984, recorded at several locations within the National park. The forest communities of alliances Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987 and Erico-Arbutetum Allier et Lacoste 1980 occupy relatively small areas and are mostly degraded to lower or higher macchia. They are mostly degradation or reconstitution stages of the broad-leaved evergreen forests. They present a progression stage of forest vegetation succesion, often after forests fires. The alliance Pistacio-Juniperetum phoeniceae is found on the southern slopes, mostly in the western and central part, and the alliance Erico-Arbutetum is found on the northern slopes, mostly in the central and eastern part of the island.

Picture 7. Illyrian holm-oak forest (Fraxino orni-

Picture 8. Erico-Arbutetum macchia.

Quercetum ilicis) – remains of fully developed Mediterranean forest on island of Mljetu. Another group of forests are Illyrian holm-oak forests (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958, Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985) that are dominant forests of the Adriatic coast, restricted to the Dalmatian archipelago and to a narrow coastal belt of the mainland. These forests are

mainly degraded to macchia. The fully developed Quercus ilex forests are recorded sporadically on the island of Mljet, the best preserved being those at Velika dolina site. Illyrian garrigues (Cisto-Ericetalia H-iü. 1958) occupy relatively small areas, in particular in the central and southern part of the island. They present low shrubby formations of the meso- and occasionally supra-Mediterranean zones of the Adriatic lowlands. In the past, garrigues occupied much larger areas, but now, due to forest vegetation succession, they are overgrown mostly by macchia (Pistacio-Juniperetum phoeniceae and Erico-Arbutetum) or Aleppo pine forests. The succession process is also visible in the case of agricultural land (especially olive groves) which is frequently abandoned and colonized by numerous pioneering, introduced or nitrophilous plants (primarily members of the genus Chenopodietalia Br.-Bl. (1931) 1936 i Plantaginetalia majoris R. Tx. (1947) 1950) or overgrown by deciduous thickets or macchia. The largest (and some of the oldest) traditional olive groves are located in Babino polje.

Picture 9. Babino polje. Dry xeric and siliceous grasslands (Cymbopogo-Brachypodion retusi H-iü. (1956) 1958 and VulpioLotion H-iü. 1960) are restricted to small areas, mostly around agricultural land and on abandoned pastures. These grasslands also are often overgrown by deciduous thickets and macchia, and are marked on the map as combination of two habitat types. Illyrio-Adriatic deciduous thickets (Rhamno-Paliurion Trinajstiü (1978) 1995) are located mainly in shallow sinkholes and field edges where cold air is retained and they occupy relatively small areas. Of special value are habitat types that although restricted to small areas comprise rare, threatened and endangered species, like Dalmatian chasmophyte communities (Centaureo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980). This habitat type includes calcareous cliff and rock communities of the alliances Phagnalo-Centaureetum ragusinae (Ht. 1942, nom. sol.) H-iü. 1962, and Campanulo-Moltkietum petraeae H-iü. 1962.

Picture 10. Cliffs in Mljet National park

Picture 11. Anthyllis barba-jovis L. on cliffs

(Zakamenica).

exposed to southern winds.

Another characteristic of Mljet are brackish, periodically dry lakes (“blatine”) with their associated water-fringe communities, primarily Common reed beds (Phragmitetum australis ("vulgaris") Soó 1927 (= Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926).

Picture 13. Water-fringe communities -

Picture 12. Blatina near Sobra.

Common reed beds (Phragmitetum australis). In the area of Velika and Mala Saplunara and Blace bay thare are some of the best preserved sandy beaches in Croatia with vegetation of the alliance Echinophoro-Elymetum farcti Géhu 1987. This area is protected in the category of “Protected landscape” since 1965. Also, around Saplunara the only natural population of Pinus pinea forests in Croatia grows.

Picture 14. Blace bay.

Picture 15. Psamophyte and halophyte community of sandy beach in Blace bay.

Presence of main classes from National habitiat classification (NKS) mapped on Habitat map of island of Mljet is shown in Table 2.

Table 2. Presence of main classes from National habitiat classification (NKS) on Habitat map of island of Mljet Main habitat classes (according to the National habitat classification)

Code

Area (ha)

Proportion (%)

35,23

0,36

A/D

3,42

0,04

Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats

6,22

0,06

Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Forests

B/E

16,01

0,16

0,75

0,01

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Scrub

C/D

3,02

0,03

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Forests

C/E

16,02

0,46

21,29

0,22

D/E

204,73

2,07

8335,8

84,37

Forests / Grasslands, fens, mires and tall herbs

E/C

167,23

1,69

Forests / Towns, villages, industrial sites

E/J

4,10

0,04

38,19

0,39

F/B

105,16

1,06

295,05

2,97

Agricultural land and artificial landscape/ Scrub

I/D

5,23

0,05

Agricultural land and artificial landscape/ Forests

I/E

431,43

4,37

167,49

1,70

Non-marine waters and water-fringe vegetation Non-marine waters and water-fringe vegetation / Scrub

Grasslands, fens, mires and tall herbs

Scrub Scrub / Forests Forests

Sea coast Sea coast / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats Agricultural land and artificial landscape

Constructed, industrial and other artificial habitats

G.2 KRKA This map presents the habitats of the Krka River basin from upstream of Skradin to rt Braniþevo, including the area around Guduþa estuary (northwest) and Morinj bay (southeast). In that territory, a total of 53 different habitat types have been mapped. The whole area is characterized by great diversity of different habitat types often alternating in a mosaic-like manner in a relatively small area. The forest habitats are dominant type occupying more than 1/3 of the mapped area. The most frequent are Illyrian Aleppo pine forests, especially Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971, which represent forests of the southern and central part of the meso-Mediterranean Orno-Quercetum illicis zone. The largest areas are in the northern part (especially on Skoriüa podi) and in the southern part near Morinj bay. Another important group of forests are Illyrian holm-oak forests (Fraxino orniQuercetum ilicis H-iü. (1956) 1958). These forests are mainly developed in the western part, especially Runjavica, Orljak and near Zaton around V. Vratnik. The third group are Dalmatian white oak woods (Querco-Carpinetum orientalis H-iü. 1939 (= Carpinetum orientalis croaticum H-iü. 1939) which are the most important forests of the sub-Mediterranean vegetation zone. In the mapped area these forests are mostly developed as lower or higher thickets.

Picture 16. Illyrian Aleppo pine forest (Querco ilicis-

Picture 17. Dalmatian white oak wood

Pinetum halepensis).

(Querco-Carpinetum orientalis).

Other forest habitats occupy small areas only (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987 and Conifer plantations). Sometimes the respective area is even smaller than the minimal mapping unit, like in case of Ostryo-Quercetum pubescentis (Ht.) Trinajstiü 1979 and Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstiü (1965) 1977, so such forests are not shown on the map.

Grasslands are also very important habitats occupying approximately 1/3 of the mapped area. The most frequent among them are Lowland savory-chrysopogon dry grasslands (Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-i端. 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon)) present mostly in the northern part of mapped area. These sub-Mediterranean xeric grasslands develop on shallow carbonate soils of warmer lowlands and hills of coast and inland (where influences of the Mediterranean climate are present). The East Mediterranean xeric grasslands (Cymbopogo-Brachypodion retusi H-i端. (1956) 1958) form another group of grassland habitats. These short-grass perennial grasslands and therophyte communities of oligotrophic, base-rich soils are present primarily in the southern part of mapped area. All these grasslands were used as pastures. Due to fact that this area was the war zone and that some parts of it are still mined, in many cases grassland communities are overgrown by thickets or macchia and are marked on the map as combination of two habitat types. Illyrio-Adriatic deciduous thickets (Rhamno-Paliurion Trinajsti端 (1978) 1995) are a widely spread habitat type in the sub-Mediterranean vegetation zone. In their composition important roles have thorny species (Paliurus spina-christi and Juniperus oxycedrus). In the mapped area the Spanishbroom fields (Spartium junceum) are also present but often occupy an area smaller than the minimal mapping unit. So these formations are mostly joined to Illyrio-Adriatic deciduous thickets.

Picture 18. Spanish-broom field (Spartium

Picture 19. Fallow field and ruderal

junceum).

communities.

Agricultural land is often alternating in a mosaic-like manner with natural vegetation. This refers mostly to olive groves and vineyards that, in some places, occupy larger areas (primarily in the central and southeastern part). Like grasslands, agricultural land is also frequently abandoned and colonized by a large number of pioneering, introduced or nitrophilous plants (primarily members of the genus Chenopodietalia i Plantaginetalia majoris) or overgrown by deciduous thickets or macchia. Of special value are habitats that are restricted to small areas, but comprise rare, threatened and endangered species. This refers in particular to Annual salt pioneer swards (Thero-Salicornietea Pignatti 1953) that can be found around Morinj bay, Lake Prokljan and M. and V. Soline. These communities (Thero-Salicornietalia Pignatti 1953, Juncetalia maritimni Br.-Bl. 1931,

Sarcocornietalia fruticosae Br.-Bl. 1931) colonized periodically inundated mud (reach with nutrients) of coastal saltmarshes and inland salt-basins. On margins of the above mentioned bay and lakes the water-fringe communities, primarily Common reed beds (Phragmitetum australis ("vulgaris") SoĂł 1927 (= Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926) are present. Especially large formations of Common reed beds can be found in GuduĂža estuary. Generally, compared to the rest of the mapped territory, this area is distinguished by habitat diversity. Here can be found marshes, grasslands, thicksets, forests and olive groves.

Picture 20. Common reed beds (Phragmitetum australis) in GuduĂža estuary. Presence of main classes from National habitiat classification (NKS) mapped on Habitat map of Krka estuary is shown in Table 3.

100

Table 3. Presence of main classes from National habitiat classification (NKS) mapped on Habitat map of Krka estuary Main habitat classes (according to the National habitat classification)

Code

Area (ha)

Proportion (%)

120,45

0,99

A/F

20,14

0,17

84,78

0,70

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Scrub

C/D

850,13

6,97

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Forests

C/E

2427,03

19,89

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Sea coast

C/F

3,10

0,03

2,96

0,03

D/E

848,93

6,96

2964,16

24,30

Forests / Grasslands, fens, mires and tall herbs

E/C

1012,81

8,30

Forests / Scrub

E/D

1092,31

8,95

15,44

0,13

Sea coast / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats

F/B

12,93

0,11

Sea coast / Forests

F/E

2,98

0,02

569,55

4,67

I/C

86,59

0,71

I/D

701,69

5,75

I/E

69,81

0,57

1315,21

10,78

Non-marine waters and water-fringe vegetation Non-marine waters and water-fringe vegetation / Sea coast Grasslands, fens, mires and tall herbs

Scrub Scrub / Forests Forests

Sea coast

Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Grasslands, fens, mires and tall herbs Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Scrub Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Forests

Constructed, industrial and other artificial habitats

101

G.3 PAG This map presents the habitats from the middle of the island Pag – from Gajca on the north to Velo Blato on the south. Pag is phytogeographicaly on the border between the submediterranean and eumediterranean zones. The mapped area could be divided at the boundary between the Eastern submediterain region and Western coastal area where there are some elements of eumeditearrain zones. The mapped area is dominated by pastures. Commonly the pastures are Lowland savory-chrysopogon dry grasslands (Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975). This habitat type comes in several forms, which includes phytocoenosis of the alliance Chrysopogoni-Koelerion splendentis. Important communities specific to the Pag area are the Dalmatian asphodel-chrysopogon grasslands (AsphodeloChrysopogoentum grylli H.-iü 1958) and the Dalmatian thrift grasslands (Helichryso-Armerietum dalmaticae H-iü. 1962), respectively. Because of their specific appearance the Dalmatian thrift grasslands (Helichryso-Armerietum dalmaticae H-iü. 1962) are easy to distinguish from other types of Lowland savory-chrysopogon dry grasslands. Therefore, the Dalmatian thrift grasslands are mapped as separate habitats. The Dalmatian thrift grasslands occur on the Western slopes of Pag bay upon abandoned vineyards. Other types of Lowland savory-chrysopogon dry grasslands dominate all the degraded areas of western part of Pag. The largest areas are under Veli brig peak on the slopes toward the town of Pag and also to the South of Veli brig peak in the region Ravna and Dolac. Further areas are on the Šimunsko polje, Klaša, Veternica and between Kolansko blato and cape Katarela.

Picture 21.The Dalmatian asphodel-chrysopogon

Picture 22. Dalmatian sage-feathergrass

grasslands

On the steeper slopes and areas with smallest amounts of soil the Lowland savory-chrysopogon dry grasslands are intertwinned with the Illyrian sub-Mediterranean screes. The biggest areas like this are on the Souther plateaux of Veli brig peak covering the area of Dumboka draga and the South-east of

102

Stan Okiü. On these degraded areas the Lowland savory-chrysopogon dry grasslands are mostly belong to plant communitie Dalmatian sage-feathergrass grasslands (Stipo-Salvietum officinalis H-iü. 1958.). The plant community Drypetum jacquiniane (habitat type B.2.2.1.1. Illyrian sub-Mediterranean screes) is typically a primary vegetation of mediterranean screes. On Pag this community is secondary growing mainly on other areas of bare rocky ground, which are a consequence of extreme forest and grassland degradation. The biggest dominant area is that of the Illyrian sub-Mediterranean screes which are on the West of Sv. Vid peak and on the area between Veli brig peak and Vrþiüi in the south. The Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats dominate the eastern slopes of Pag. These areas face Velebit kanal on the slopes under Visoki brig peak and on the south up until Gradac. On some areas of the Inland unvegetated or sparsely vegetated rocks is developed vegetation of the Illyrian subMediterranean screes.

Picture 23. The Inland cliffs and exposed rocks

Picture 24. Drypis (Drypis spinosa L. ssp.

with partially developed the Illyrian sub-

jacquiniana Murb. et Wettst. ex Murb. Lunds.) –

Mediterranean screes

from the Illyrian sub-Mediterranean screes.

The plain areas with deeper soil layers which use to be used as agricultural fields are nowadays used as pastures. Pastures like these are seen near „Velika solana“, Dinjiško and Kolansko polje. On dryer areas most dominant are the Viper's grass dry grasslands (Scorzonerion villosae H-iü. 1949). In contrast, on the humid areas most dominant are the Dalmatian riverine and humid meadows (MolinioHordeion secalini H-iü 1958). At Dinjiško polje and around Malo Blato many pastures are overgrown with Saltmarsh vegatation,, salt steppes, salt scrubs and with the most common being the Mediterranean tall rush saltmarshs (Juncetalia maritimi). Many of these pastures are not identified in detail as they are intensively grazed. Therefore, ground truthing in one season restricts detailed determination of these habitats. Pastures like these were identified as Intensive pastures and medows, although it is assumed that the areas are not intensively cultivated with 'special' soil cultivation, manure addition or reseeding. This habitat type could not be identified either as grassland or a ruderal plant community according to bioindicator species. In the

103

case that some bioindicator species were present, indicating a higher habitat class, it was marked as combination of two habitat types (for example I.4.1./C.3.5.)

Picture 25. Dalmatian riverine vegetation and

Picture 26. Intensively grazed pasture

humid meadows developed on flat areas.

determined as a special combination of two habitats (I.4.1./C.3.5.)

Across Dinjiško polje and Kolansko polje there are many vineyards and small plots of less than 1 hectare, as well as many plots which are abandoned. Interestingly landscape elements on the cultivated fields are made from giant reed (Arundo donax), which were planted as a protective fences from the strong wind, Bura, and salty sea spray. The forest vegetation on the Western side of the island is mostly composed of macchia from Kolan to Košljun. In the area surrounding Šimuni and Mandre it is dominated by Illyrian Holm-oak woodland (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. 1958). In the vicinity of kamp Šimuni pine trees were planted, but nowadays there are developed Illyrian Aleppo pine forests (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971). Dubrava has a special forest which is also protected as a special reserve with the Dalmatian white oak wood (Querco-Carpinetum orientalis H-iü 1939). Many dry grasslands are overgrown and scrubby especially in the area between Šimuni and Košljun. In these kinds of habitats Prickly juniper (Juniperus oxycedrus) and Phoenician juniper (Juniperus phoenicea) dominate. They form uniform habitats which are described as Phoenicean juniper macchia (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987). A big contribution to biodiversity and the uniqueness of Pag are the wetland habitats of Veliko Blato, Malo Blato and Kolansko Blato. The most common habitats of these wetland areas are Reed beds (Phragmitetalia W.Koch 1926). Both Veliko Blato and Malo Blato are richest in Great fen-sedge (Cladetum marisci Allorge 1922). Growing in a marginal area of the wetlands are the Mediterranean tall rush salt marshes (Juncetalia maritimi Br.-Bl.1931).

104

A very common sight on Pag are communities of the order Glasswort swards, but in the mapped area they are mostly smaller than 1 hectare. These communities have grown large in Mala and Velika solana. Proportion of the Basic mapping classes from the National habitat classification is presented in Table 4.

Picture 27. Uniform Phoenicean juniper macchia

Picture 28. Mixed Aleppo pine forest and Holm

vegetation with the dominate Prickly juniper and

oak near camp Ĺ imuni

Phoenicean juniper.

Picture 29. Velo blato.

Picture 30. Kolansko blato.

105

Table 4. Proportion for main habitat classes from the National habitat classification on the Habitat map of the island Pag Main habitat classes (according to the National habitat classification)

Code

Area (ha)

Proportion (%)

215,64

1,79

A/F

1,62

0,01

2035,17

16,88

Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Grasslands, fens, mires and tall herbs

B/C

277,02

2,30

Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Forest

B/E

9,76

0,08

4633,08

38,43

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Freshwaters and wetlands

C/A

20,47

0,17

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats

C/B

500,55

4,15

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Scrub

C/D

11,23

0,09

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Forest

C/E

419,89

3,48

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Sea coast

C/F

12,08

0,10

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation

C/I

25,80

0,21

Scrub

38,91

0,32

Forest

1499,01

12,43

Forest / Grasslands, fens, mires and tall herbs

E/C

529,42

4,39

Forest / Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation

E/I

3,57

0,03

100,29

0,83

F/C

5,60

0,05

4,90

0,04

945,97

7,85

I/C

353,79

2,93

I/F

9,12

0,08

402,23

3,34

J/I

0,43

0,00

Freshwaters and wetlands Freshwaters and wetlands / Sea coast Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats

Grasslands, fens, mires and tall herbs

Sea coast Sea coast / Grasslands, fens, mires and tall herbs Sea Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Grasslands, fens, mires and tall herbs Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Sea coast

Constructed, industrial and other artificial habitats Constructed, industrial and other artificial habitats / Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation

106

G.4 VIS This map presents the habitats of Vis island and smaller islands around Vis. The smaller islands are Biševo, Brusnik, Svetac (Sveti Andrija), Jabuka, Velika Palagruža and Mala Palagruža. As some islands have specific habitat types the summary will describe these separately. Vis island with smaller islets Climazonal vegetation of the major part of Vis is the Illyrian holm-oak woodland with common myrtle (Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985). In contrast, the most dominant habitat type is Illyrian rosemary garrigue (Rosmarinetalia). This habitat type is dominant through most of Vis (from sea level to the highest peak Hum) and in some areas is mixed with other habitat types. On abandoned agricultural plots, mostly abandoned vineyards, Illyrian rosemary garrigue (Rosmarinetalia) is mixed with the East Mediterranean xeric grasslands (Brachypodio-Cymbopogonetum hirti H-iü. 1961). Some big areas of Illyrian rosemary garrigues (Rosmarinetalia) are mixed with the next succession level the climazonal Holm oak macchia. In some areas the Illyrian Rosemary garrigues are overgrown with aleppo pine forest.

Picture 31. The Illyrian rosemary garrigue

Picture 32. The Illyrian rosemary garrigue in beginning of succession with macchia.

The Aleppo pine forest at the Southern most part of Vis belongs mostly to the habitat type Illyrian Aleppo pine forests with phoenicean juniper (Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988). Some small areas cover the Illyrian Aleppo pine forests with lentisc (Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984). Dominating in the central and Northern part of Vis are the Illyrian Aleppo pine forests with holm oak (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971). This is broad categorisation as on many areas which are determined as the Illyrian Aleppo pine forests with holm oak (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) there are not many holm oak trees. This

107

habitat type includes all sites where garrigues are overgrown with Aleppo pine trees. Although, phytocoenologically that habitat type is described as facies Pinus halepensis of the community EricoRosmarinetum, as seen on the habitat map this is wrong. From the collected data there was no possibility to separate the Illyrian Aleppo pine forests with phoenicean juniper (Junipero phoeniceaePinetum halepensis Trinajstiü 1988) from the Illyrian Aleppo pine forests with lentisc (PistacioPinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984) in all places. In the Hum peak area on the slopes with a Northerly exposition there are habitat types with deciduous elements. On the peak itself there is a habitat with more humid and colder areas where there is the existence of habitat type Illyrian supra-mediterranean Holm oak woods (Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstiü (1965) 1977). On the exposed North slopes of the lower altitudes have bigger areas of Illyrian Aleppo pine forests (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958). Both habitat types are in form of macchia. Also on the peak areas with degrade vegetation are a mosaic of Lowland savorychrysopogon dry grasslands (Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-iü. 1975) with dominant species Salvia officinalis and Satureja montana. In other parts of Vis the most common macchia type is Holm oak with myrtle (Myrto-Quercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985). The most Southern parts of Vis in the vicinity of the sea is the Phoenicean juniper macchia (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987). The grasslands mostly belong to the habitat type the East Mediterranean xeric grasslands (Brachypodio-Cymbopogonetum hirti H-iü. 1961) in a monotonous form with dominating Brachypodium retusum. On the Easter part of Vis on some abandoned fields grows the Dalmatian siliceous grasslands (Vulpio-Lotion H-iü. 1960). The most common agricultural fields on Vis are vineyards. Other fields are sporadic, where most commonly there are small traditional olive groves or abandoned arable fields now used as meadows. Currently there are Carob groves but which just remain as small sporadic fields. Recently (after 2004) a big orchard was planted on the slopes of Mala Smokova bay. The Smokovo area, where once an army training area, existed is the location for biggest pasture on Vis. Other agriculture fields are overgrown to different degrees. If these fields are overgrown with garrigues or macchia they are represented as such on the map. In all the other instances the overgrown agriculture fields are habitat type the Rural mosaics and natural vegetation with dominant shrub and trees.

108

Picture 33. Vineyards in different succesion stages(Vis) - Rural Mosaics and natural vegetation with dominant shrub and trees Importantly there is the now rare and endangered Sand beach habitat type with halophytes (including dominant Pancratium maritimum), these are in the area of Velika Smokova. In several places on the Vis shore there are some developed Dalmatian chasmophyte communities. Interesting in one locality, Prtišüina bay, this habitat type reaches an unusual and very low point. In this locality a negative influence could be a new road leading to Pritišüina bay which will consequently increase the number of tourists in this locality. Although on Vis there are many sand and pebble beaches the most dominant are the Sea-cliffs and rocky shores where there are Sea-cliff and rocky shore aerohaline communities.

Picture 34. Dalmatian chasmophyte communities in Picture 35. Centaurea ragusina L. in Pritišüina Pritišüina bay

bay

Brusnik and Jabuka Islets Brusnik and Jabuka have a volcanic origin and both have poorly developed vegetation. Both islets have a developed endemic habitat type Crithmo-Limonietum vestiti Trinajstiü in Zi.Pavletiü 1989. This habitat type is developed along the adlittoral zone.

109

On Jabuka above the adlittoral zone there are the Summer deciduous scrubs of Tree spurge (Euphorbia dendroides) and the Inland unvegetated or sparsely vegetated rocks. Most of Brusnik is covered with a Ruderal community of tree mallow (Lavateretum arboreae Br.-Bl. et Molinier 1935). In the middle section of Brusnik, where there are cliffs Centaurea ragusina grows.

Picture 36. Brusnik. On both Jabuka and Brusnik the growing plants associated with the alliance CentaueoPortenschlagiellion Trinajstiü 1980 and the plant community Phagnalo-Centauretum ragusinae H-iü 1962 are described with Dalmatian (limestone) chasmophyte communities (B.1.4.2.). As Brusnik and Jabuka have volcanic origins there is no limestone, as a consequence we were unable to describe areas as being from the alliance Centaueo-Portenschlagiellion Trinajstiü 1980 or either as Dalmatian (limestone) chasmophyte communities. Therefore, we suggest additional research with scope to define and classify this habitat (on 3. level) within the National habitat classification.

Biševo Biševo is biogeographically one of the most interesting islands. A fire in 2003 burned across 3/4 of the island. The fire’s role was crucial in the formation of the habitat types seen today. Only the most Northern part of the island escaped being burnt. Therefore, on Biševo the Illyrian rosemary garrigues (Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958) are dominant. Differences in the habitats are the levels of succession reached by the garrigues. In the areas which are not overgrown with rosemary and tree heath there are elements of the East Mediterranean xeric grasslands with dominantce of Brachypodium retusum. On the non-burned area are developed small patches of other habitat types with mosaics of garrigues. Both on the North and in the middle of island grow the Illyrian holm-oak woodlands with common myrtle (Myrto-Quercetum ilicis (H-iü)Trinajstiü 1985). On the North and in the middle of Biševo are small patches with remaining Aleppo pine forest. This forest has developed into two habitat types – the Illyrian Aleppo pine forests with phoenicean juniper (Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988) and the Illyrian Aleppo pine forests with lentisc (Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984).

110

In the Western part of Biševo close to the coast there is in several places Phoenicean juniper macchia (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) mixed with garrigues. In the middle region (Biševo polje and Potoka area) and on the North of Biševo (around Sablunara), are vineyards which are still used. Mostly these vineyards are small, forming a mosaic with abandoned fields overgrown with garrigues. The other abandoned fields are overgrown with garrigues, ruderal vegetation and bramble.

Picture 37. Biševo – South-West part of the island

Picture 38. Vineyards in the middle part of Biševo (Biševo polje).

Svetac (Sveti Andrija) Svetac Island is the greenest island with the most forest in Vis archipelago. In comparison with Vis and Biševo, Svetac has bigger areas with the stenomediterrain holm-oak forests due to more arid climate. Growing on the most of Svetac are Aleppo pine forests (Pinus halepensis). On the highest part of the island is Illyrian Aleppo pine forest with holm oak (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971). On the Southern slopes in several places is developed the Illyrian Aleppo pine forests with lentisc (Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984) and with dominant Pistacia lentiscus in the scrub stratum. On Svetac’s Northern slopes are Aleppo pine forests described as the Illyrian Aleppo pine forests with phoenicean juniper (Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988) because of a higher Holm-oak content in the scrub level. On the southern slope grows macchia with dominant phoenicean juniper (Juniperus phoenicea) and lentisc (Pistacia lentiscus Br.-Bl. 1931). This type of macchia is described on the map as Mediterranean Phoenician juniper woods (Oleo-Juniperetum phoenicaea Bruno et. al. 1983), although there were no olives (Olea europaea). This macchia type grows in a mosaic with the Illyrian rosemary garrigues (Erico-Rosmarinetum H-iü. 1958). This island was inhabited but today only a few small vineyards are still in use. The abandoned vineyard terraces are mostly overgrown with garrigues and macchia. In adlittoral zones a dominant habitat type, the Sea-cliff and rocky shore aerohaline (Critmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) is

111

present. On the cliffs next to the sea grow mostly Dalmatian chasmophyte communities (CentaureoPortenschlagiellion Trinajstiü 1980). In the Northern part of the island in several places Euphorbia dendroides is found. These places are described as mosaics of the Dalmatian chasmophyte communities and the Summer deciduous scrub.

Picture 39. A f ew small vineyards on Svetac still in

Picture 40. The Dalmatian chasmophyte

use

vegetation on the Northern parg of Svetac

Velika and Mala Palagruža These islands have a semi-arid climate with less than 300 mm precipitation per year (mean for the period 1951-1990 the variation between 110 and 541mm) and commonly have summer long droughts (sometimes year long). The vegetation’s growing season is from the beginning of winter to the middle of spring. After the growing season there follows a long and very dry period (during summer and autumn) when plants undergo aestivation. This seasonal vegetation regime is profoundly different from the evergreen forests, macchia, garrigues and seasonal vegetation regimes in other coastal areas, where the vegetation growing season is not replaced by aestivation during summer and autumn. The island’s inverse seasonal vegetation regime is found within submediterranean and continental forests and shrubs where the vegetation season is usually from spring to the middle of autumn. Although, the Palagruža area is without a strong frost the forest vegetation could not develop as the most arid evergreen forest still needs at least 600 mm/year. Olea sylvestris is the single element of the evergreen vegetation. It grows in form of short thorn scrub with small leaves. Some evergreen trees (Ficus carica and Laurus nobilis) have an anthropogenic origin. Therefore, Palagruža archipelago is a summer-deciduous zone. This bioclimatic zone is very rare in Croatia and restricted to a few Southern Adriatic islands. Consequently, Palagruža is extremely important for the conservation of biodiversity.

112

The Short scrub mosaics of tree spurge grow on small plateaus in the most Eastern areas, the most Western part and on cliff-terraces along the middle of Vela Palagruža Island. The Tall scrub containing dominant tree spruge is found on milder Northern slopes under major rocky outcrops (which stretch in an East-west direction). At 10 m above sea level on the Northern mild slope begin the habitat type - Ruderal community of tree mallow (Lavateretum arboreae Br.-Bl. et Molinier 1935). This habitat type is found to reach the top of the major ridge. On the Southernc cliff of Vela Palagruža grow the Dalmatian chasmophyte communities.

Picture 41. The Mosaic of tree spurge taking the form of short scrub (Euphorbia dendroides) on Vela Palagruža.islet Growing on Mala Palagruža’s small plateau on the tallest peak, its Northern slope notch and southern plateau is a the Short scrub mosaics of tree spurge grow. On the lower parts the Dalmatian chasmophyte communities have developed.

Proportion of the Basic mapping classes from the National habitat classification is presented in Table 5.

113

Table 5. Proportions of the Basic mapping classes from the National Habitat Classification. Main classes from NKS

Class

Area (ha)

Presence (%)

15,60

0,15

B/D

16,14

0,16

B/E

44,17

0,44

B/F

7,65

0,08

44,97

0,44

Grasslands / Scrub

C/D

213,36

2,11

Grasslands / Forests

C/E

11,64

0,12

Grasslands / Sea coast

C/F

1,62

0,02

2256,29

22,30

Scrub / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats

D/B

5,34

0,05

Scrub / Grasslands

D/C

797,25

7,88

Scrub / Forests

D/E

1002,35

9,91

2395,17

23,68

Forests / Grasslands

E/C

81,04

0,80

Forests / Scrub

E/D

1614,18

15,96

201,55

1,99

F/B

22,68

0,22

F/D/B

2,30

0,02

1065,93

10,54

I/C

33,60

0,33

I/D

1,22

0,01

I/F/B

3,04

0,03

278,97

2,76

Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Scrub Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Forests Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Sea coast Grasslands

Scrub

Forests

Sea coast Sea coast / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats Sea coast / Scrub / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Grasslands Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Scrub Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Sea coast / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats

Constructed, industrial and other artificial habitats

114

H LITERATURA Alegro A. L., Biljakoviü M., Bogdanoviü S., Boršiü I. (2003): Sporobolus pungens (Schreber) Knuth (Poaceae), rare and endangered psammophytic plant species in Croatia. Nat. Croat. 12 (7): 1-7. Alegro A. L., Biljakoviü M., Bogdanoviü S.; Boršiü I. (2004): Psammo-halophytic vegetation on the largest sand area on the Croatian coast (Island of Mljet, southern Adriatic). Biologia (Bratisl.). 59 (4): 435-445. Aniü M. (1946): Dendrologija. Šumarski priruþnik I: 475-582. Antoniü O., Kušan V., Jelaska S.D., Bukovec D., Križan J., Bakran-Petricioli T., Gottstein-Matoþec S., Pernar R., Heüimoviü Ž., Janekoviü I., Grguriü Z., Hatiü D., Major Z., Mrvoš D., Peternel H., Petricioli D., Tkalþec S. (2005): Kartiranje staništa Republike Hrvatske (2000.-2004.). Drypis 1. Arrigoni P. V., Benesperi R., Dell'Olmo L., Ferretti G. (2006): Documents for the forest vegetation map of Leghorn province (western Tuscany). Parlatorea 8: 141-156. Bogdanoviü S. (2002): Flora otoka Brusnika. Diplomski rad, Sveuþilište u Zagrebu. Bogdanoviü S., Dobroviü I., Ostojiü A., Boršiü I., Modriü Ž., Vojniü-Rogiü I. (2004): A contribution to the vascular flora of the island of Biševo (central Adriatic, Croatia). Acta Bot. Croat. 63 (2): 125-134. Domac R. (1994): Flora Hrvatske. Školska knjiga, Zagreb. Durbešiü P., Benoviü A. ed. (1995): Mljet. Priopüenja sa simpozija "Prirodne znaþajke i društvena valorizacija otoka Mljeta". Pomena, otok Mljet 4-10. rujna 1995. Ekološke monografije 6., Zbornik savjetovanja: 17-750. Heüimoviü M. (1984): Grassland vegetation of the island of Šipan. Acta Bot. Croat. 43: 161-166. Horvat I. (1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prirodoslovna istraživanja 30, Acta Biologica 2: 3-179. Horvatiü S. (1958): Tipološko rašþlanjenje primorske vegetacije gariga i borovih šuma. Acta Bot. Croat. 17: 7-98. Horvatiü S. (1961-62): Novi prilog poznavanju primorske vegetacije gariga i kamenjarskih pašnjaka. Acta Bot. Croat. 20/21: 243-260. Horvatiü S. (1963a): Biljnogeografski položaj i rašþlanjenje našeg primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja. Acta Bot. Croat. 22: 27-74. Horvatiü S. (1963b): Vegetacijska karta otoka Paga s opüim pregledom vegetacijskih jedinica hrvatskog primorja. Prirodoslovna istraživanja 33, Acta Biologica 4: 3-181. Hubbard C. E. (1984): Grasses – a guide to their structure, identification, uses, and distribution in the British Isles. 3rd Ed. Penguin Books, London. Ilijaniü Lj., Regula-Bevilacqua Lj. (1982): Treüi prilog flori otoka Mljeta. Acta Bot. Croat. 41: 171174.

115

Ilijaniü Lj., Regula-Bevilacqua Lj., Volariü-Mršiü I. (1983): ýetvrti prilog flori otoka Mljeta. Acta Bot. Croat. 42: 117-121. Jávorka S., Csapody V. (1975): Iconographia Florae partis Austro-Orientalis Europae centralis. Akadémiai Kiadó, Budapest. Kovaþiü S., Jasprica N., Rušþiü M. (2001): Floristic characteristic of Phoenician juniper macchia (ass. Pistacio lentisci – Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987) in Central and Southern Dalmatia (Croatia). Nat. Croat. 10(2): 73–81. Lovriü A. Ž., Rac M. (2002): Flora, phytocenoses, and algal phytonymes in islands Svetac, Brusnik and near bottoms of central Adriatic. Period. Biol. 104 (2): 149-157. Lovriü A. Ž., Rac M. (2003): Flora and synecology in remote islets Palagruža and adjacent benthos in central Adriatic offing. Period. Biol. 105 (4): 413-427. NGO Sunce (2003): Ecoregional Action Plan: Middle and South Dalmatian Islands and Coast, Split. Martinþiü A., Wraber T., Jogan N., Ravnik V., Podobnik A., Turk B., Vreš B. (1999): Mala flora Slovenije (kljuþ za doloþanje praprotnic in semenk. Tehniška založba Slovenije, Ljubljana. Matiü S., Oršaniü M., Aniü I. (1995): Strukturne osobine šuma otoka Mljeta. Priopüenja sa simpozija "Prirodne znaþajke i društvena valorizacija otoka Mljeta". Pomena, otok Mljet, 4-10. rujna 1995. Ekološke monografije 6., Zbornik savjetovanja, 17-750. Pandža M. (2004): Vegetation of Phoenician juniper macchia – Pistacio lentisci-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987 (Oleo-Ceratonion Br.-Bl.) on the Island of Murter and the small surrounding Islands. Nat. Croat. 13 (3): 201-212. Pandža M., Franjiü J., Škvorc, Ž., Trinajstiü I., Pavletiü Z. (2004): Šumska vegetacija otoka Murtera. Rad. Šumar. Inst. 39 (2): 131-162. Pavletiü Z. (1973): Flora i vegetacija Biševa s posebnim obzirom na biljnogeografski položaj otoka. Doktorska disertacija, Sveuþilište u Zagrebu. Pavletiü Z. (1983): Pregled flore i vegetacije nekih manjih srednjodalmatinskih otoka i otoþiüa. Zbornik Roberta Visiania Šibenþanina. Muzej grada Šibenika. Pignatti S. (1982): Flora d'Italia. Vol 1-3. Edagricole, Bologna. Regula-Bevilacqua Lj. (1991/1992): Biljni svijet otoka Mljeta. Ekol. glas. 2 (7-8): 8-13. Regula-Bevilacqua Lj., Ilijaniü Lj. (1984): Analyse der Flora der Insel Mljet, Acta Bot. Croat. 43: 119142. Regula-Bevilacqua Lj., Ilijaniü Lj., Ungar S. (1981): Novi prilog flori otoka Mljeta. Acta Bot. Croat. 40: 245-250. Regula-Bevilacqua Lj., Jurkoviü-Bevilacqua B. (1980): Prilog flori otoka Mljeta. Acta Bot. Croat. 39: 175-184. Rogošiü J. (1992): Utvrÿivanje gospodarske vrijednosti najvažnijih vrsta gariga i makije eumediteranskog podruþja srednje Dalmacije. Magistarski rad. Sveuþilište u Zagrebu, Zagreb.

116

Rose F. (1989): Colour identification guide to grasses, sedges, rushes and ferns of the British Isles and north-western Europe. Viking Books, London. Topiü J., Ilijaniü Lj., Tvrtkoviü N., Nikoliü T. (2006): Staništa: priruþnik za inventarizaciju, kartiranje i praüenje stanja. DZZP, Zagreb. Trinajstiü I. (1967-1968): Šumska vegetacija otoka Lastova. Acta Bot. Croat. 26-27: 43-51. Trinajstiü I. (1984): Vegetacija sveze Oleo-Ceratonion Br.-Bl. u jadranskom primorju Jugoslavije. 18. Simpozij Istoþnoalpsko-dinarskog društva za prouþavanje vegetacije. Acta Bot. Croat. 43: 167173. Trinajstiü I. (1985a): Dopune flori otoka Mljeta. Poljopr. šumar. 1 (31): 7-14. Trinajstiü I. (1985b): Die Vegetation des Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. Verbandes auf dem Gebiete des ostadriatischen Kuestenlandes der Balkanhalbinsel. Poljopr. Šum. (Titograd) 31(1): 51-62. Trinajstiü I. (1985c): Fitogeografsko-sintaksonomski pregled vazdazelene šumske vegetacije razreda Quercetalia Ilicis u jadranskom primojru Jugoslavije. Poljopr. Šum. (Titograd) 31(2-3): 71-96. Trinajstiü I. (1986): Fitogeografsko rašþlanjenje vegetacije istoþnojadranskog sredozemnog podruþja polazna osnovica u organizaciji gospodarenja mediteranskim šumama. Glas. Šum. Pokuse. Posebno izdanje 2: 53-67. Trinajstiü. I. (1987): Fitocenološko-tipološka analiza sastojine makije somine Juniperus phoenicea L. u Hrvatskom primorju. Acta. Bot. Croat. 46: 115-121. Trinajstiü I. (1990): Šumska vegetacija otoka Braþa. Glas. Šum. Pokuse 26: 183-205. Trinajstiü I. (2000): Fitocenološke znaþajke makije makije somine - Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987 (Oleo-Ceratonion Br.-Bl.) na obalama Malostonskog zaljeva. Rad. Šumar. Inst 35 (1): 5-12. Volariü-Mršiü I. (1984): Survey of Vegetation Aerobiological Research on the Island Mljet. Acta Bot. Croat. 43: 143-159.

117

118

Projekt COAST razvijen je uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva te drugim nadležnim ministarstvima, 4 dalmatinske županije te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima, a provodi se uz financijsku potporu Globalnog fonda za okoliš (GEF). Planirano trajanje projekta je 7 godina. Lokalni ured za provedbu Projekta smješten je u Splitu. Projekt obuhvaća obalno područje četiri dalmatinske županije: Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske. Unutar tog područja prepoznata su i odabrana 4 demonstracijska područja zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne vrijednosti. To su (1) Pelješac, Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; (2) Vis i viški akvatorij; (3) šire područje ušća rijeke Krke; te (4) otok Pag (jugoistočni dio u Zadarskoj županiji), područje uz Novigradsko i Karinsko more. Osnovni cilj projekta COAST je učinkovito utjecati na poduzetničke aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi, izravno i kroz bankarski sektor, kako bi isti u svoje prakse uključili održivo korištenje i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti. Očuvanje biološke raznolikosti dalmatinske obale, kroz promicanje održivog razvoja, moguće je jedino kroz suradnju svih partnera na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini, kao i svih zainteresiranih strana, prvenstveno na području Dalmacije. Svoje prijedloge i pitanja možete uputiti projektnom timu na sljedeću adresu:

Kraj Sv. Ivana 11 HR-21000 Split Tel: +385 21 340480 Fax: +385 21 340484 e-mail: coast@undp.hr http://www.undp.hr/coast