Anđeli by VERBUM d.o.o.

Ivan Pavao II.

ANÐELI Tko su, kako djeluju i zašto su važni VERBUM

Što zapravo znamo o anđelima, tim duhovnim bićima koja se u Svetomu pismu spominju već od prvih stranica Knjige Postanka? Tko su oni, kako djeluju i zašto su važni? Na sva ta i mnoga druga pitanja odgovara ova jedinstvena knjiga u kojoj su sabrane sve kateheze sv. Ivana Pavla II. u kojima je izložio stalan i provjeren crkveni nauk o anđelima te njegov govor o sv. Mihaelu Arkanđelu kojega je održao u svetištu sv. Mihaela na Monte Garganu. U Dodatku se nalaze i svi tekstovi o anđelima iz Kompendija Katekizma Katoličke Crkve, Katekizma Katoličke Crkve te Direktorija o pučkoj pobožnosti i liturgiji. Ova je knjiga nastala kao plod želje da se pripomogne izgradnji argumentirana kritičkoga stava vjernika pred modernim duhovnim trendovima new agea i sličnih sinkretističkih pokreta i nastojanja te kao doprinos posvješćivanju prave istine o anđelima koja, kako kaže sv. Ivan Pavao II., “mora biti na srcu svakomu kršćaninu”.

Ivan Pavao II. ANĐELI

Biblioteka:

FIDES 70.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Verica KraĹĄ Villa

Za nakladnika: Miro Radalj

Ivan Pavao II.

ANĐELI Tko su, kako djeluju i zašto su važni

VERBUM Split, 2015.

Izvršna urednica: Katarina Gugić, mag. theol. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 235.1 IOHANNES Paulus II, sanctus Anđeli : tko su, kako djeluju i zašto su važni / Ivan Pavao II ; <prijevod Verica Kraš Villa>. - Split : Verbum, 2015. (Biblioteka Fides ; 70) Izvornici na tal. jeziku. ISBN 978-953-235-444-7 1. Kraš Villa, Verica I. Anđeli -- Teološko gledište 151209041

RIJEČ IZDAVAČA

Anđeli i nadnaravni, duhovni svijet, kojemu oni kao čisto duhovna bića pripadaju, oduvijek su pobuđivali ljudske osjećaje i maštu uzdižući srce i um od onoga vidljivog, materijalnog i uobičajenog k onomu nevidljivom, duhovnom i uzvišenom. Doista, sve religije poznaju postojanje duhovnih bića koja okružuju ljude i prate ih na njihovu životnomu putu, bilo s dobrim, bilo sa zlim nakanama. U cijelomu Svetom pismu, već od njegovih prvih stranica, nalazimo govor o anđelima kao Božjim glasnicima i poslanicima koji obavljaju važne zadaće u ime Božje (Post 3,24; 16,7; Dn 6,23; Tob 3–14; Lk 1,26 i dr.), ali i o zlim anđelima koji žele upropastiti ljude i spriječiti poslanje dobrih anđela (Post 3; Zah 3,1–2; Dn 10; Job; Mt 4,1 i dr.). Također, kršćanska su predaja i pučka pobožnost od pamtivijeka molitvom i pjesmom častile anđele, a među njima posebno anđele čuvare te arkanđele Mihaela, Gabriela i Rafaela. U novije vrijeme moderni je new age pokret preuzeo ideju o anđelima iz kršćanstva, židovstva, drugih religija te drevnih poganskih mitova i kultova, proizvoljno izvlačeći iz njih različite elemente i tvoreći nov, neprecizan i nejasan, ali naizgled utješan koncept o anđelima kao “energet5

RIJEČ IZDAVAČA

skim bićima” koja nas prate, vole i žele nam pomoći, ostvarujući sve naše želje. Tako su police knjižara širom svijeta posljednjih godina preplavljene popularnom literaturom o anđelima, o “vidovnjacima” koji su navodno s anđelima razgovarali i te razgovore uobličili u popularne bestselere, o savjetima kako doći s njima u kontakt itd. Mnogi u tim knjigama ne vide ništa loše te ih čitaju kao popularno štivo, ali tako se, malo-pomalo, stvara iskrivljen sud o anđelima i njihovu djelovanju. Duhovni je svijet puno kompleksniji i skriveniji ljudskomu umu nego što to new age želi prikazati. Istina je da anđeli pomažu ljudima i prate ih na njihovu putu svojom zaštitom i ljubavlju, ali – željeno samoostvarenje i spasenje nije nešto što postižemo vlastitim snagama i sposobnostima, pa ni snagama ni sposobnostima anđelâ, nego je ostvareno u Isusu Kristu i ponuđeno svima nama. Anđeli nisu bucmasta krilata stvorenja ili pak blistave energetske kugle koje nam daju savjete kako ćemo biti sretni i ispunjeni u životu. Oni su uzvišena duhovna bića, navjestitelji i provoditelji volje Svemogućega, a ne zgodan lijek za našu životnu dosadu i nesigurnost, fluidna bića iz druge dimenzije koja na naš mig odgovaraju na pitanja posredstvom nekakve anđeoske ploče. Govoreći o toj suvremenoj duhovnoj zbrci u vezi s anđelima sv. Ivan Pavao II. jednom je istaknuo: “Danas, kao i u prošlim vremenima, s više ili manje znanja raspravlja se o tim duhovnim bi6

RIJEČ IZDAVAČA

ćima. Treba priznati da je pomutnja ponekad velika, što za posljedicu ima rizik da se vjerom Crkve o anđelima proglašava ono što vjeri ne pripada ili, obratno, da se izostavljaju neki važni aspekti objavljene istine.” Našemu smo hrvatskom čitateljstvu, suočenu s ovom modernom “angelomanijom”, htjeli pružiti knjigu koja će sažeto i precizno na jednomu mjestu izložiti autentičan nauk Crkve o anđelima, u nadi da će se ta pomutnja donekle razriješiti. Stoga u ovoj knjizi donosimo sabrane sve kateheze svetoga Ivana Pavla II. u kojima je izložio stalan i provjeren crkveni nauk o anđelima, a koje je iznio u sklopu svojega ciklusa kateheza o Bogu Stvoritelju. Uz kateheze donosimo i njegov tekst o sv. Mihaelu Arkanđelu, izrečen u svetištu sv. Mihaela Arkanđela na Monte Garganu. Kako bi u knjizi bio dostupan cjelovit crkveni nauk o anđelima, u nju smo na koncu uvrstili i tekstove iz Katekizma Katoličke Crkve, Kompendija Katekizma Katoličke Crkve te Direktorija za pučku pobožnost i liturgiju, a koji se odnose na postojanje i ulogu anđelâ. Nadamo se i vjerujemo da će ovo djelo, maleno opsegom, ali iznimno veliko svojim značenjem i vrijednošću, doprinijeti osvješćivanju hrvatskih vjernika o nauku Crkve o anđelima, njegovanju ispravne pobožnosti prema njima, kao i izgradnji argumentirana kritičkoga stava pred modernim duhovnim trendovima new agea i sličnih sinkretističkih pokreta i nastojanja. 7

ANĐELI SU DUHOVNA BIĆA

1. Kateheze o Bogu, Stvoritelju svijeta, ne možemo zaključiti, a da ne posvetimo pozornost određenomu sadržaju Božje objave: stvaranju čistih duhovnih bića koje Sveto pismo naziva “anđelima”. Stvaranje anđelâ jasno je izraženo u simbolima vjere, napose u Nicejsko-carigradskomu vjerovanju: “Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.” Znamo da među svime stvorenim čovjek uživa jedinstven položaj: po svojemu tijelu pripada vidljivomu svijetu dok se po duhovnoj duši, koja oživljuje tijelo, nalazi gotovo na granici između vidljivoga i nevidljivoga stvorenja. Po Vjerovanju koje Crkva ispovijeda u svjetlu objave ovomu posljednjem pripadaju druga bića, čisto duhovna, koja dakle ne pripadaju vidljivomu svijetu, iako su u njemu prisutna i djelatna. Ona tvore zaseban svijet. 2. Danas, kao i u prošlim vremenima, s više ili manje znanja raspravlja se o tim duhovnim bićima. Treba priznati da je pomutnja ponekad velika, što za posljedicu ima rizik da se vjerom Crkve o anđelima proglašava ono što vjeri ne pripada ili, obratno, da se izostavljaju neki važni aspekti objavljene istine. Postojanje duhovnih bića, koje 9

ANĐELI

Sveto pismo obično naziva anđelima, već su u Kristovo vrijeme nijekali saduceji (usp. Dj 23,8). Niječu ga i materijalisti i racionalisti svih vremena. Pa ipak, kako oštroumno primjećuje jedan suvremeni teolog, “tko želi ukloniti anđele, treba radikalno revidirati samo Sveto pismo, a s njim i čitavu povijest spasenja”.* Čitava je predaja složna u ovomu pitanju. Vjerovanje Crkve u konačnici je odjek onoga što Pavao piše Kološanima: “Ta u njemu [Kristu] je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno” (1,16). Odnosno, Krist, kao Sin-Riječ, vječan i istobitan s Ocem, “Prvorođenac svakog stvorenja” (Kol 1,15), u središtu je svemira, kao razlog i temelj svega stvorenoga. 3. To upućivanje na Kristovo prvenstvo pomaže nam razumjeti da istina o postojanju i djelovanju anđelâ (dobrih i zlih) ne tvori središnji sadržaj Božje riječi. U objavi Bog prije svega govori ljudima “te s njima druguje da ih pozove i primi u zajedništvo sa sobom”, kako čitamo u konstituciji Dei Verbum (br. 2) Drugoga vatikanskog koncila. Ta “dubina istine i o Bogu i o čovjekovu spasenju” predstavlja središnji sadržaj objave koja je “u punom svjetlu zasjala” u osobi Isusa Krista. Istina o anđelima je u određenomu smislu “uzgredna”, ali ipak neodvojiva od središnje objave koja je po* A. Winklhofer, Die Welt der Engel, Ettal, 1961, str. 144, bilješka 2, u: Mysterium salutis, II, 2, str. 726. 10

ANĐELI SU DUHOVNA BIĆA

stojanje Stvoritelja, njegova uzvišenost i slava koje blistaju u svemu stvorenomu, “vidljivomu” i “nevidljivomu”, i u spasenjskomu djelovanju Božjemu u ljudskoj povijesti. Anđeli dakle nisu stvorenja od središnje važnosti u stvarnosti objave, no ipak joj u potpunosti pripadaju tako da ih u nekim trenutcima vidimo kako izvršavaju glavne zadaće u ime samoga Boga. 4. Po objavi, sve što se odnosi na stvaranje pripada otajstvu božanske providnosti. To na izvrstan i koncizan način potvrđuje Prvi vatikanski koncil koji sam već više puta citirao: “Bog pak sve što je stvorio štiti i upravlja svojom providnošću čija se ‘snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom’ (Mudr 8,1). ‘Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno [njegovim] očima’ (usp. Heb 4,13), pa i ono što će se dogoditi slobodnim činom stvorenja” (DS 3003). Providnost dakle obuhvaća i svijet čistih duhova koji su potpunije od ljudi razumska i slobodna bića. U Svetomu pismu nalazimo dragocjene podatke koji se na njih odnose. Tu je i objava jedne otajstvene, ali ipak stvarne drame koja je dotakla ta anđeoska stvorenja, a da ništa nije promaklo vječnoj Mudrosti koja snagom (fortiter) i u isto vrijeme dobrotom (suaviter) sve vodi k ispunjenju u kraljevstvu Oca, Sina i Duha Svetoga. 5. Priznajemo prije svega da se Providnost, kao Božja mudrost puna ljubavi, očitovala upravo u 11

ANĐELI

stvaranju čistih duhovnih bića, po čemu se bolje iskazala Božja sličnost u njima koji zajedno s čovjekom, koji je također neizbrisiva slika Božja, neizmjerno nadvisuju sve stvoreno u vidljivomu svijetu. Bog, koji je apsolutno savršen Duh, prije svega se ogléda u duhovnim bićima koja su mu po svojoj prirodi, odnosno po svojoj čistoj duhovnoj naravi, puno bliža od materijalnih stvorova i koja gotovo tvore “okružje” koje je najbliže Stvoritelju. Sveto pismo pruža dovoljno jasan dokaz o toj Bogu najvećoj mogućoj blizini koju imaju anđeli, govoreći o njima slikovitim jezikom kao o “prijestolju” Božjemu, o njegovim “četama”, o njegovu “nebu”. Ono je nadahnjivalo pjesništvo i umjetnost kršćanskih stoljeća koji nam anđele prikazuju kao “Božji dvor”. Opća audijencija, srijeda, 9. srpnja 1986.

PAD ANĐELÂ

1. Nastavljamo danas s našom katehezom o anđelima čije postojanje, željeno činom vječne Božje ljubavi, ispovijedamo riječima Nicejsko-carigradskoga vjerovanja: “Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.” U savršenstvu svoje duhovne prirode anđeli su od samoga početka, na temelju svojega razuma, pozvani poznavati istinu i ljubiti dobro koje spoznaju u istini na potpuniji i savršeniji način negoli je to moguće čovjeku. Ta je ljubav čin slobodne volje zbog čega i za anđele sloboda znači mogućnost odlučiti se za ili protiv Dobra koje poznaju, odnosno samoga Boga. Potrebno je ovdje ponoviti ono na što smo već svojedobno podsjetili u vezi s čovjekom: stvorivši slobodna bića Bog je želio da se u svijetu ostvari istinska ljubav koja je moguća samo na temelju slobode. On je dakle želio da stvorenje, sazdano na sliku i priliku svojega Stvoritelja, može na što je moguće potpuniji način postati što sličnijim njemu, Bogu, koji “je ljubav” (1 Iv 4,16). Stvorivši čiste duhove kao slobodna bića Bog u svojoj providnosti nije mogao ne predvidjeti i mogućnost grijeha anđelâ. Ali upravo zato što je Providnost vječna mudrost koja ljubi, Bog je 13

ANĐELI

iz povijesti toga grijeha, neusporedivo radikalnijega budući da je to grijeh čistoga duha, znao izvući konačno dobro za čitav stvoreni kozmos. 2. Zapravo, kako jasno kaže objava, svijet čistih duhova podijeljen je na dobre i zle duhove. Pa ipak, ta podjela nije provedena Božjim stvaranjem, nego na temelju slobode vlastite duhovnoj prirodi svakoga od njih. Ona je rezultat izbora koji za čisto duhovna bića ima neusporedivo radikalniji karakter u odnosu na izbor čovjeka. S obzirom na stupanj intuitivnosti i spoznaje dobra svojstvene njihovoj inteligenciji, karakter njihova izbora ujedno je i ireverzibilan. U vezi s tim treba reći i da su čisti duhovi bili podvrgnuti kušnji moralne naravi. Bio je to odlučujući izbor koji se prije svega odnosio na samoga Boga, Boga spoznatoga na bitniji i izravniji način negoli je to moguće čovjeku, Boga koji je tim duhovnim bićima, prije nego čovjeku, dao dar sudioništva u svojoj božanskoj naravi.

Radikalan i neopoziv izbor 3. U slučaju čistih duhova odlučujući se izbor prije svega odnosio na samoga Boga, prvotno i najviše Dobro; prihvaćanje ili odbijanje, na bitniji i izravniji način negoli je moguće u okviru djelovanja čovjekove slobodne volje. Spoznaja Boga kod čistih je duhova neusporedivo savršenija nego u čovjeka jer snagom svojega uma, neuvjetovana niti 14

PAD ANĐELÂ

ograničena posredovanjem osjetilne spoznaje, oni posve jasno vide veličinu beskonačnoga Bića, prvotne Istine, vrhovnoga Dobra. Toj uzvišenoj sposobnosti spoznaje čistih duhova Bog je ponudio otajstvo svojega božanstva učinivši ih tako, po milosti, dionicima svoje beskrajne slave. Upravo zato što su bića duhovne naravi, u njihovu je umu bila sposobnost, želja za tim nadnaravnim uzdignućem na koje ih je Bog pozvao da od njih, puno prije nego od čovjeka, učini “zajedničare božanske naravi” (2 Pt 1,4), dionike intimnoga života Onoga koji je Otac, Sin i Duh, Onoga koji u zajedništvu triju božanskih osoba jest “Ljubav” (1 Iv 4,16). Prije i više nego čovjeka, Bog je sve čiste duhove primio u vječno zajedništvo ljubavi. 4. Izbor učinjen na temelju istine o Bogu, istine spoznate na dublji način zahvaljujući jasnoći njihove spoznaje, podijelio je i svijet čistih duhova na dobre i zle. Dobri su odabrali Boga kao najviše i konačno Dobro, spoznato svjetlom razuma prosvijetljena objavom. To što su odabrali Boga znači da su se posve okrenuli k njemu svom nutarnjom snagom svoje slobode, snagom koja je ljubav. Bog je postao sveobuhvatni i konačni cilj njihove duhovne egzistencije. Drugi su pak okrenuli leđa Bogu, protiv istine spoznaje koja ga je označavala kao potpuno i konačno dobro. Odlučili su se protiv objave otajstva Boga, protiv njegove milosti koja ih je činila dionicima Trojstva i vječnoga prijateljstva s Bogom u zajedništvu s njim po ljubavi. 15

ANĐELI

Na temelju svoje stvorene slobode učinili su radikalan i neopoziv izbor jednak izboru dobrih anđela, ali dijametralno suprotan: umjesto da su prihvatili Boga puna ljubavi, suprotstavili su mu se odbijajući ga, potaknuti lažnim osjećajem samodostatnosti, prijezira i štoviše mržnje koja je poprimila oblik pobune. 5. Kako razumjeti takvo suprotstavljanje i pobunu protiv Boga u bićima obdarenima tako živom inteligencijom i obogaćenima tolikim svjetlom? Kakav može biti razlog tomu radikalnu i neopozivu izboru protiv Boga? Tako duboke mržnje koja se može pojaviti jedino kao plod ludosti? Crkveni se oci i teolozi ne sustežu govoriti o “zaslijepljenosti” uzrokovanoj precjenjivanjem savršenosti vlastitoga bića do te mjere da zastire vrhovnu vlast Boga koji je zapravo zahtijevao čin pokorne i poslušne podložnosti. Sve je to na jezgrovit način izraženo riječima: “Ne služim ti više!” (Jer 2,20), koje očituju radikalno i neopozivo odbijanje sudioništva u izgradnji Božjega kraljevstva u stvorenomu svijetu. “Sotona”, pobunjeni duh, želi vlastito, a ne Božje kraljevstvo, te se uzdiže za prvoga “neprijatelja” Stvoriteljeva, za “suparnika” Providnosti, za protivnika Božje mudrosti koja ljubi. Iz Sotonine pobune i grijeha, kao i iz čovjekove pobune, moramo zaključiti prihvaćajući mudro iskustvo Pisma koje potvrđuje: “U oholosti leži mnoga propast” (Tob 4,13). Opća audijencija, srijeda, 23. srpnja 1986. 16

ZADAĆA ANĐELÂ

1. U prethodnoj smo se katehezi zaustavili na članku Vjerovanja kojim naviještamo i ispovijedamo Boga Stvoritelja ne samo čitava stvorenoga svijeta, nego i “nevidljivih stvari”, te smo promišljali o postojanju anđelâ koji su bili pozvani izjasniti se za ili protiv Boga radikalnim i neopozivim činom prihvaćanja ili odbijanja njegove spasenjske volje. Po Svetomu pismu anđeli se, kao čisto duhovna stvorenja, u našemu umu predstavljaju kao posebno ostvarenje “slike Boga”, najsavršenijega Duha, kao što sâm Isus podsjeća ženu Samarijanku riječima: “Bog je duh” (Iv 4,24). S toga su gledišta anđeli stvorenja najbliža božanskomu uzoru. Ime koje im Sveto pismo nadijeva pokazuje da je u objavi najvažnija istina o zadaćama anđelâ ona koja se odnosi na ljude: anđeo (angelus) zapravo znači “glasnik”. Hebrejski malak, koji se koristi u Staromu zavjetu, još preciznije označava “izaslanika” ili “poslanika”. Anđeli, duhovna stvorenja, imaju ulogu posredovanja i služenja u odnosima između Boga i ljudi. U tomu smislu Poslanica Hebrejima kaže da je Kristu bilo povjereno “ime”, a time i služba posredovanja, puno viša od službe anđelâ (usp. Heb 1,4). 17

ANĐELI

2. Stari zavjet prije svega ističe posebno sudjelovanje anđelâ u proslavi slave koju Stvoritelj prima kao čin hvale od strane stvorenoga svijeta. Psalmi su na poseban način tumači toga glasa, primjerice kada obznanjuju: “Hvalite Gospoda s nebesa, hvalite ga u visinama! Hvalite ga, svi anđeli” (Ps 148,1–2). Jednako tako i Psalam 103: “Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!” Ovaj zadnji stih Psalma 103 ukazuje na to da anđeli na sebi svojstven način sudjeluju u Božjemu upravljanju nad stvorenim, kao “jaki izvršitelji naredaba njegovih” po planu koji je utvrdila Božja providnost. Anđelima su na poseban način povjerene posebna briga i skrb za ljude, u čije ime iznose Bogu pitanja i molitve, kako nas podsjeća primjerice Knjiga o Tobiji (usp. Tob 3,17 i 12,12), dok Psalam 91 obznanjuje: “Jer anđelima svojim zapovjedi (...) Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen.” Prema Knjizi o Danielu može se tvrditi da se zadaće anđelâ kao poslanika Boga živoga odnose ne samo na pojedine ljude i na one koji imaju posebne zadaće, nego i na čitave narode (usp. Dn 10,13–21). 3. Novi zavjet ističe zadaće anđelâ u odnosu na poslanje Krista kao Mesije, a prije svega na otajstvo utjelovljenja Sina Božjega, kao što vidimo u izvještaju o navještaju rođenja Ivana Krstitelja i samoga Krista, u tumačenjima i uputama danima Mariji i Josipu, u smjernicama danima pastirima u noći 18

ZADAĆA ANĐELÂ

Gospodinova rođenja, u zaštiti novorođenoga pred opasnošću Herodova progona (usp. Lk 1,11.26.30 i dalje; 2,9 i dalje; Mt 1,20–21; 2,13). Evanđelja dalje govore o prisutnosti anđelâ za vrijeme Isusova četrdesetodnevnoga posta u pustinji (usp. Mt 4,11) i za vrijeme molitve u Getsemanskomu vrtu (Lk 22,43). Nakon Kristova uskrsnuća ponovno je anđeo, u liku mladića, bio taj koji je ženama koje su pohitale na grob i ostale iznenađene našavši ga prazna rekao: “Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! (...) Nego idite, recite njegovim učenicima (...)” (Mk 16,6–7). Dva je anđela ugledala i Marija Magdalena, koja je povlaštena osobnim Isusovim ukazanjem (usp. Iv 20,12–17). Anđeli “stadoše” kraj apostolâ nakon Kristova uzašašća da im kažu: “Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo” (Dj 1,10–11). Anđeli su to Kristova života, muke i slave. Anđeli onoga koji, kako piše sv. Petar, “uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile” (1 Pt 3,22). 4. Ako prijeđemo na novi Kristov dolazak, odnosno na “paruziju”, otkrit ćemo da svi sinoptici bilježe da će “doći Sin Čovječji u slavi Oca svojega s anđelima svojim”. Dakle, može se reći da anđeli, kao čisti duhovi, ne samo da na sebi svojstven način imaju dioništvo u svetosti samoga Boga, ne19

ANĐELI

go u ključnim trenutcima također okružuju Krista i prate ga u ostvarenju njegova spasenjskoga poslanja za ljude. Na isti su način i čitava predaja i redovito učiteljstvo Crkve tijekom vjekova anđelima pridavali tu posebnu značajku i tu zadaću u mesijanskoj službi. Opća audijencija, srijeda, 30. srpnja 1986.

DIREKTORIJ O PUČKOJ POBOŽNOSTI I LITURGIJI

SADRŽAJ

Riječ izdavača . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Anđeli su duhovna bića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Pad anđelâ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Zadaća anđelâ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Uloga anđelâ u povijesti spasenja. . . . . . . . . . . . 21 O palim anđelima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Kristova pobjeda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Mihael – Tko je kao Bog? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Dodatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Kompendij Katekizma Katoličke Crkve o anđelima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 Katekizam Katoličke Crkve o anđelima. . . . 50 Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji o anđelima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u lipnju 2015.

Sv. Ivan Pavao II. / Karol Wojtyła rođen je 1920. godine u mjestu Wadowice, blizu Krakova. Nakon gimnazije, za vrijeme njemačke okupacije, potajice studira teologiju istodobno radeći u rudniku i tvornici. Za svećenika je zaređen 1946. godine. Studij je nastavio na Papinskome sveučilištu Angelicum u Rimu, gdje je postigao doktorat iz filozofije. Od 1954. profesor je na Katoličkome sveučilištu u Lublinu, a 1958. godine imenovan je pomoćnim biskupom u Krakovu gdje 1964. preuzima nadbiskupsku službu. Pavao VI. ga je 1967. godine imenovao kardinalom, a za papu je izabran 19. listopada 1978. Svoj pontifikat i zemaljsko putovanje završio je 2. travnja 2005. godine. Dana 1. svibnja 2011. papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim, a papa Franjo svetim 27. travnja 2014. U izdanju Verbuma do sada su objavljene njegove knjige Ljubav i odgovornost, Prijeći prag nade, , Pisma svećenicima, zatim djelo u dva sveska posvećeno teologiji tijela Muško i žensko stvori ih, Sjećanje i identitet, Temelji etike, knjiga njegovih razmatranja za duhovne vježbe koje je održao mladima Put do Krista, te postsinodalna apostolska pobudnica Ecclesia in Europa kao i enciklika Ecclesia de Eucharistia.

“Susret sa svijetom čistih duhovnih bića čovjeku postaje dragocjena objava da je on ne samo tjelesno, nego i duhovno biće, i da je dio uistinu velika i djelotvorna djela spasenja unutar zajednice osobnih bića koja po čovjeku i s čovjekom služe Božjemu providonosnu planu.” “Danas, kao i u prošlim vremenima, s više ili manje znanja raspravlja se o tim duhovnim bićima. Treba priznati da je pomutnja ponekad velika, što za posljedicu ima rizik da se vjerom Crkve o anđelima proglašava ono što vjeri ne pripada ili, obratno, da se izostavljaju neki važni aspekti objavljene istine.”

ISBN 978-953-235-444-7

VERBUM 49 kn

www.verbum.hr

VERBUM