PA PA F R A N J O
Najljepše priče iz Evanđelja
VERBUM
VERBUM
Najljepše priče iz Evanđelja
Biblioteka:
Posebna izdanja 146. Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Papa Francesco, Le più belle storie del Vangelo a cura di Anna Peiretti © 2018 Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano © 2018 Mondadori Libri S.p.A. Ilustracije © Giulia Orecchia Objavio Mondadori, imprint Piemme © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2019. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović Prijevod: Josip Knežević Lektura: Anđa Jakovljević Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-658-8 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 171003007.
PA PA F R A N J O
Najljepše priče iz Evanđelja Priredila
Anna Peiretti Ilustrirala
Giulia Orecchia
VERBUM
sus je volio priče. Pripovijedao je pod sjenom drveća, na obali jezera ili u šetnji s prijateljima. Netko ga je upitao: „Čemu služe tvoje priče?“ „Priče služe da otkrijemo tajnu skrivenu u stvarima kako bismo mogli vidjeti ono nevidljivo, kako bismo pratili mapu osjećaja koje imamo u sebi.“ Isus nikada nije objašnjavao svoje priče. Točno, nazivali su ga učiteljem, ali on je bio uistinu poseban učitelj. On nikada ne bi upitao dijete: „Jesi li shvatio?“ Puštao je da riječ siđe u srce njegovih prijatelja i da tu nađe svoje mjesto, tu gdje se rađaju pitanja i želje. Već odmalena papa Franjo slušao je ove priče; pripovijedale su mu ih baka, mama, ali i njegova učiteljica i poslije njegovi profesori. Često odlazi u dubinu svojega srca potražiti pitanja i osjećaje koje su Isusove priče, prije mnogo vremena, probudile u njemu i one postaju sastavni dio njegovih govora. Priče sadržane u ovoj knjizi dragocjene su; one govore svakom djetetu, bez obzira na religijsku pripadnost, na dob ili na jezik... a znaš li zašto? Isusove priče otkrivaju tajnu skrivenu u stvarima i u srcima ljudi. Napisane su i za tebe!
I
SIJAČ
8
onaj dan iziđe Isus iz kuće i sjede na obalu mora. Malo poslije zgrnu se k njemu silan svijet tako da je bio prisiljen ući u lađu; sjede u lađu i poče iz nje pripovijedati priče. Mnoštvo je stajalo na obali i slušalo ga. Ispripovjedi im i priču o sijaču... „Bio jedan sijač koji iziđe sijati. I dok je sijao, poneko zrno padne uz put; dođoše ptice i pozobaše ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nije imalo dosta zemlje; odmah izniknu jer je zemlja bila plitka, i čim ogranu sunce, izgorje, i jer nije imalo korijena, osuši se. Neko opet pade u trnje, no kad izraste, trnje ga uguši. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko za svako zrno.“
U
Ova priča ispripovijedana je u Evanđelju po Marku 4,3–9
9
U ovoj prispodobi sijač sije sjeme u svako tlo. Istinski junak prispodobe jest sjeme koje daje više ili manje ploda, ovisno o tlu na koje je palo. Prva tri tla neplodna su: sjeme koje je palo uz put pojele su ptice; ono koje je palo na kamenito tlo odmah se osuši jer nema korijenja; ono među trnjem ugušeno je. Ĉetvrto je tlo dobro tlo i samo ondje sjeme pušta korijen i donosi plod. Angelus, 13. srpnja 2014.
Prispodoba o sijaču govori nam o obrađivanju. Ukazuje nam na vrste tla, vrste sjetve, vrste plodova i odnos koji se između njih stvara. Već od Knjige Postanka Bog šapće čovjeku ovaj poziv: obrađivati i čuvati. Ne daje mu samo život nego i zemlju, stvorenje. Ne daje mu samo ženu i beskrajne mogućnosti, nego mu upućuje i poziv, daje mu poslanje. Poziva ga da sudjeluje u njegovu stvaralačkom djelu i govori mu: obrađuj! Dajem ti sjemenje, dajem ti zemlju, vodu, sunce, dajem ti tvoje ruke kao i ruke tvoje braće. Govor, 7. srpnja 2015.
10
Svaki susret s drugim sjeme je koje može postati razgranato drvo na kojemu će mnogi nalaziti zaklon i hranu. Tweet, 20. rujna 2016.
Kraljevstvo je Božje već među nama kao skriveno sjeme. Tko ima čiste oči, uspijeva vidjeti ga kako klija. Tweet, 28. siječnja 2017.
Pokušajmo razmišljati o zrnu ili o sjemenu koje pada na tlo. Ako ostane zatvoreno samo u sebe, ne će se dogoditi ništa; međutim ako se razlomi, ako se otvori, daje život klasu, klici, a poslije biljci, i ta biljka će donijeti plod. Isus je donio na svijet novu nadu i to poput sjemena: učinio se sićušnim, poput pšeničnoga zrna. Audijencija, 12. travnja 2017.
Sijač je Isus. Predstavlja se kao osoba koja se ne nameće, već se nudi; ne privlači nas osvajanjem, već sebedarjem: baca sjeme. On strpljivo i velikodušno sije svoju Riječ, a ta Riječ nije ni krletka ni zamka nego sjeme sposobno donijeti plod.
12
A kako može donijeti plod? Ako ga prihvatimo. Zbog toga se prispodoba odnosi prije svega na nas same: više govori o tlu nego o sijaču. Isus čini „duhovni rendgen“ našega srca koje je tlo na koje pada sjeme Riječi. Angelus, 16. srpnja 2017.
Ako te obuzme gorčina, vjeruj u sve one ljude koji i dalje rade za dobro: u njihovoj poniznosti nalazi se sjeme novoga svijeta. Tweet, 8. listopada 2017.
Duh Sveti daje rasti i kada dođe vrijeme, pojavljuje se plod. Kraljevstvo je Božje uvijek iznenađenje, iznenađenje koje se sprema; ono je dar koji daje Gospodin. Kraljevstvo Božje ne dolazi tako da privlači pozornost; nije spektakl. Ono se ne pokazuje s ohološću, ponosom, ne voli reklamu; ponizno je, skriveno i tako raste. Propovijed u Svetoj Marti, 16. studenog 2017.
13
Svatko od nas može reći: „Ja sam izdanak.“ Točno, ali ne po tvojoj zasluzi, nego po zasluzi sjemena koje čini da rasteš. A što je meni činiti? Zalijevaj ga, zalijevaj ga kako bi raslo i došlo do punine Duha. A kako se može zalijevati to sjeme? Brinući se za njega. Brinući se za sjeme i brinući se za klicu koja počinje rasti! Brinuti se za poziv koji smo primili. Kao što se brine o djetetu, o bolesniku, o staroj osobi. Govor, 2. prosinca 2017.
14
SOL
16
onaj dan uziđe Isus na goru i govoraše mnoštvu. Učenici sjedoše blizu njega, bijahu oko njega, poput najboljih prijatelja. Učitelj Isus poučavaše ih tko su oni koji su blaženi i nakon toga reče učenicima: „Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.“
U
Ova priča ispripovijedana je u Evanđelju po Mateju 5,13
17
Kada se ispravno koristi, okus soli se ne osjeća. Okus soli ne mijenja okus hrane; štoviše, osjeća se okus svakoga jela koje postaje sve bolje i sve ukusnije. To je kršćanska originalnost: kada naviještamo vjeru s tom solju, svaki onaj koji je primi prima je u svojoj posebnosti, kao i jela. Propovijed u Svetoj Marti, 23. svibnja 2013.
Žalosno je vidjeti kršćane koji nisu više sol zemlje, a znamo da kada sol izgubi okus, više ničemu ne služi. Njihova je sol izgubila okus jer su se predali duhu svijeta. Angelus, 31. kolovoza 2014.
Obitelj koja živi radost vjere prenosi je spontano; takva je obitelj sol zemlje i svjetlo svijeta, ona je kvasac za cijelo društvo. Angelus, 27. prosinca 2015.
Kao što se sol treba koristiti kako ne bi postala nešto što se baca van, po čemu se gazi ili muzejski primjerak ili nešto zaboravljeno u ormaru, tako se i kršćanin mora darivati i dati okus životu drugih. Kršćanin se ne smije čuvati, nego se treba dati.
18
Sol postaje sol kada se daje. To je još jedan stav kršćanina: dati se; dati okus životu drugih, dati svemu okus porukom evanđelja. Propovijed u Svetoj Marti, 7. lipnja 2016.
Veliko djelo koje treba izvršiti jest nastojati ne izgubiti „aktivno načelo“ koje ga nadahnjuje: sol ne postiže svoju svrhu povećavajući količinu, štoviše previše soli čini tjesteninu preslanom, nego čuvajući svoju „dušu“, to jest svoju kakvoću. Govor, 4. veljače 2017.
Sol je element koji daje okus hrani, ali je i čuva da se ne pokvari – u Isusovo vrijeme nije bilo hladnjaka! Stoga je poslanje kršćana u društvu dati „okus“ životu vjerom i ljubavlju koje nam je Krist darovao i istodobno se kloniti zagađenih klica sebičnosti, zavisti, ocrnjivanja drugih i tako dalje. Te klice uništavaju tkivo naših zajednica koje bi trebale blistati kao mjesta prihvaćanja, solidarnosti i pomirenja. Angelus, 5. veljače 2017.
20
Ima onih koji imaju sol, ali je ostavljaju samo za sebe i ne daruju je. Biti kršćanin znači prosvijetliti, pomagati kako se poruka i osobe ne bi iskvarile, kao što čini sol. Propovijed u Svetoj Marti, 13. lipnja 2017.
21
SVJETLO NA GORI
24
oslije, onoga istog dana, Isus nastavi govoriti učenicima u pričama, kao učitelj. „Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad koji leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“
P
Ova priča ispripovijedana je u Evanđelju po Mateju 5,14–16
25
Kako je samo lijepo to poslanje davati svjetlost svijetu! Lijepo je sačuvati svjetlo koje smo primili od Isusa, čuvati ga. Kršćanin bi trebao biti osoba koja zrači svjetlošću, koja donosi svjetlost, koja uvijek daje svjetlo. Svjetlo koje nije njegovo, nego je Božji dar, Isusov dar. Kako vi želite živjeti? Kao upaljena ili kao uga šena svjetiljka? Upaljena svjetiljka! Angelus, 9. veljače 2014.
Ako neki kršćanin ne želi pokazivati Božje svjetlo, nego mu je draža vlastita tama, nešto mu nedostaje i nije potpun kršćanin. Jedan dio njega zarobljen je, tama mu ulazi u srce jer se boji svjetla. Propovijed u Svetoj Marti, 28. siječnja 2016.
Što je ulje kršćanina? Što je baterija kršćanina koja proizvodi svjetlost? Jednostavno: molitva. Ti možeš činiti mnogo toga, mnoga djela, pa čak i djela milosrđa, možeš napraviti tolika velika djela za Crkvu – sveučilište, zavod, bolnicu... – možda ti načine spomenik kao dobročinitelju Crkve, ali ako ne moliš, sve što si učinio ne će donijeti svjetlo. Kolika
26
djela postanu mračna zbog nedostatka svjetla, zbog nedostatka molitve. Propovijed u Svetoj Marti, 7. lipnja 2016.
Kako to svjetlo može biti skriveno? Kako se može sakriti svjetlost da ne svijetli? Ako možeš činiti dobro, čini ga. Svi imaju pravo primiti dobro jer smo svi djeca Oca koji nam daruje dobro. U suprotnom, osoba koja ne čini dobro, a može ga činiti, zakriva svjetlost koja postaje tamna. Propovijed u Svetoj Marti, 19. rujna 2016.
U svakodnevnom govoru kada je neka osoba puna svjetlosti, kažemo da ta osoba „sjaji“. U tome slučaju nalazimo se pred odsjajem Oca u Isusu u kojemu su sva obećanja ispunjena. Propovijed u Svetoj Marti, 13. lipnja 2017.
Koje li milosti kada kršćanin doista postane „Kristofor“, Kristonosac, to jest „donositelj Isusa“ u svijet! Pogotovo za one koji se nalaze u situacijama žalosti, očaja, tame i mržnje. A to se vidi iz toliko malih detalja: iz svjetlosti koja se kršćaninu zrcali u
28
SADRŽAJ
Sijač. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Sol. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Svjetlo na gori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Kuća na stijeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Zrno gorušičino. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Kvasac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 Blago i dragocjeni biser . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Okrutni sluga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 Deva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Radnici u vinogradu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Talenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Dobri Samarijanac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Vrata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 Izgubljena ovca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Milosrdni otac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 Trs i loze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
Nakladnik: VERBUM d.o.o. Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u listopadu 2019.
EVANĐELJE JE NAPISANO ZA SVAKOGA OD NAS. KADA GA ČITAM, TREBAM SE UPITATI ŠTO GOSPODIN MENI ŽELI REĆI. U ovoj knjizi papa Franjo jednostavnim i izravnim riječima tumači najvažnije Kristove prispodobe iz Evanđelja: o dobromu Samarijancu, o izgubljenoj ovci, o milosrdnomu ocu, dobromu pastiru, pšeničnome zrnu, zrnu gorušičinu i mnoge druge. Njegova promišljanja otkrivaju najdublje i univerzalno značenje evanđeoske poruke te i djecu i odrasle upućuju na usvajanje temeljnih vrijednosti – u malim svakodnevnim gestama kao i u najvažnijim životnim izborima. Stoga će ova jedinstvena i privlačno ilustrirana knjiga biti dragocjeno štivo za svaku obitelj.
ISBN 978-953-235-658-8
VERBUM 115 kn