Obitelj je dragocjeno blago

PA PA F R A N J O

Obitelj je dragocjeno blago Kateheze o obitelji

...........................................................

VERBUM

“Da bi sebe bolje upoznalo i skladno raslo, ljudsko biće treba uzajamnost muškarca i žene. Kada to nije slučaj, vide se posljedice.

Stvoreni smo zato da jedni druge slušamo i uzajamno se pomažemo. Možemo reći da bez uzajamnoga obogaćivanja u tome odnosu – u mislima i djelovanju, u osjećajima i radu, pa i u vjeri – njih dvoje ne mogu niti razumjeti dokraja što znači biti muškarac i žena.”

Papa Franjo

Papa Franjo OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO Kateheze o obitelji

Biblioteka:

Posebna izdanja

104.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

Papa Franjo

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO Kateheze o obitelji

VERBUM Split, 2015.

Naslov izvornika: Papa Francesco, LA FAMIGLIA GENERA IL MONDO − Le catechesi del mercoledì 10 dicembre 2014 – 16 settembre 2015 © Libreria Editrice Vaticana © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2015.

Izvršna urednica: Lidija Piskač, mag. theol.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Napomena: prijevodi tekstova preuzeti s vatikanske službene internetske stranice i internetske stranice Informativne katoličke agencije.

Lektura: Josipa Korljan Bešlić, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 262.13 Franciscus, papa 265 FRANCISCUS, papa Obitelj je dragocjeno blago : kateheze o obitelji / Papa Franjo. - Split : Verbum, 2015. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 104) Prijevod djela: La famiglia genera il mondo.

ISBN 978-953-235-474-4 I. Obitelj -- Teološko gledište 160213029

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

Odmah na početku valja odati priznanje papi Franji i zahvaliti mu što je obitelj, koja je u današnjemu društvu suočena sa sve žešćim pokušajima redefiniranja te sve brojnijim i zahtjevnijim izazovima, stavio u središte razmatranja ne samo Crkve već i cjelokupne javnosti. Tomu je, dakako, doprinio njegov u povijesti Crkve nezapamćen potez da sazove dvije uzastopne biskupske sinode (izvanrednu u listopadu 2014. i redovnu u listopadu 2015.) na temu obitelji, ali i niz kateheza na općim audijencijama srijedom koje je izrekao u vremenu između Sinoda želeći, zajedno s vjernicima, razmišljati upravo o obitelji, tomu velikom daru koji je Gospodin dao svijetu od početka, a Isus ga potvrdio u svojemu evanđelju. U svrhu trajnoga poticaja na takvo razmišljanju, hvale je vrijedno što te kateheze sada imamo u integralnome obliku dostupne i na hrvatskome jeziku.

Niz kateheza Sveti Otac započeo je na Općoj audijenciji u srijedu 10. prosinca 2014., podsjetivši prvo na tijek i plodove izvanredne biskupske sinode održane na temu “Pastoralni izazovi vezani uz obitelj u kontekstu nove evangelizacije”, a potom je na idućih 29 općih audijencija sve do 19. rujna 2015. nastavio 5

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

obrađivati temu obitelji iz širokoga spektra motrišta, podijelivši ciklus kateheza u tri dijela.

U prvome dijelu ciklusa dotaknuo se pojedinih članova uže, ali i šire obitelji. U katehezi 17. prosinca progovorio je o Svetoj obitelji iz Nazareta, naglašavajući da nas ona “obvezuje ponovno otkriti poziv i poslanje obitelji, svake obitelji”, a potom je narednih srijeda razložio poziv i poslanje pojedinih njezinih članova, počevši od majke, zatim oca, posebno ističući problem njegove odsutnosti, potom djece s nekoliko gledišta, uključujući ulogu braće i sestara. Nije zaboravio spomenuti ni važnost uloge baka i djedova, čemu je posvetio čitavu katehezu na Općoj audijenciji 11. ožujka 2015. Prisjetimo se da je 28. rujna 2014. sa starijim osobama (bakama i djedovima) imao i poseban susret u Vatikanu, naglasivši kako je jedna od najljepših datosti obiteljskoga života milovati dijete, ali i dopustiti da ga miluju baka i djed.

Drugi dio ciklusa koji se može svesti pod naslov ženidba i obitelj započeo je pozivajući ponovo na molitvu Svetoj obitelji za redovnu Biskupsku sinodu 2015. na temu “Poziv i poslanje obitelji u Crkvi i suvremenom svijetu”. Mi u Hrvatskoj upravo smo tu molitvu, uz jedan dodatni redak, molili u pripravi za naš Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održan 19. travnja 2015. u Svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci. Tom prigodom papa Franjo uputio je čestitku nazočnim vjernicima, nazivajući Susret uvertirom Svjetskomu susretu obitelji u Philadelphiji i Biskupskoj sinodi u Rimu. Znakovito, u čestitci, iz6

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

među ostalog, Sveti Otac izrazio je želju da “hrvatski katolici, u potpunoj vjernosti Kristu i Crkvi, budu odvažni svjedoci velikoga dostojanstva i životne važnosti obitelji, neprestano se zalažući za njezin rast i razvoj na svim poljima društvenoga života”. Vjerujem da je okupljeno mnoštvo vjernika u trsatskome svetištu, ali i na radijskim i televizijskim prijamnicima čulo tu želju i da će čitajući ove kateheze dobiti dodatan vjetar u leđa kako bi ju i ispunili.

U iduće četiri kateheze drugoga dijela Sveti Otac obrađuje ženidbu i neke njezine ključne aspekte.

Vraća se na sam početak kada Bog na vrhuncu stvaranja stvara muškarca i ženu na svoju sliku i priliku kao svojevrsno remek-djelo te naglašava važnost uzajamnosti muškarca i žene. Uočavajući, zatim, krizu saveza muškarca i žene kao uzrok problema, ističe odgovornost sviju “za ponovno otkrivanje ljepote nauma stvaranja koji utiskuje Božju sliku u savez između muškarca i žene”. Prepoznaje kako je “obezvrjeđivanje stabilnoga i generativnog saveza između muškarca i žene u društvu gubitak za sve”. Zato njegov poziv “Moramo vratiti čast braku i obitelji!” valja shvatiti ozbiljno i u našemu hrvatskom društvu, uviđajući da je obitelj remek-djelo društva o čemu nas, kako reče Sveti Otac, poučava sam Isus Krist, čineći prvo čudo upravo na svadbi u Kani Galilejskoj. Kako bismo vratili čast braku i obitelji, smatra papa Franjo, moramo prije svega ukazivati na ljepotu ženidbe, a supružnici moraju imati hrabrosti težiti i ići prema idealu ljubavi kojom Krist ljubi svoju Crkvu. Na 7

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

tome tragu Papa kaže: “da bi svima ponudila darove vjere, ljubavi i nade, Crkva treba hrabru vjernost supružnika milosti njihova sakramenta!”

U trećemu dijelu ciklusa Sveti Otac pozornost usmjeruje prema pojedinim etapama obiteljskoga života kao i konkretnim situacijama u kojima su današnje obitelji ranjene. Zanimljivo je primijetiti da taj dio započinje obrazlaganjem triju ključnih riječi: “molim”, “hvala” i “oprosti”. One se mogu shvatiti i kao njegov svojevrsni zaštitni znak u pristupu obiteljima jer je o tim riječima govorio u više prigoda tijekom svojega pontifikata. Odmah nakon toga obrađuje naravni poziv obitelji na odgajanje za što je, po njemu, potrebna ljubav, nježnost i strpljivost. Potom se dotiče zaruka i razdoblja zaručništva, potičući na molitvu da zaručnici shvate ljepotu toga hoda prema ženidbi.

Papi Franji bilo je na srcu spomenuti i teškoće s kojima se obitelji suočavaju pa stoga progovara: o obitelji i siromaštvu koje danas pogađa mnoge obitelji i stavlja ih na teške kušnje u kojima ne smiju ostati same; o obitelji i bolesti koja, ako ju se doživi u kršćanskoj vjeri, može učvrstiti obiteljske veze; te o vremenu oplakivanja uslijed smrti člana obitelji podsjećajući pritom na važnost vjere u vječni život te Isusovu moć nad smrću koja je pobijeđena Njegovim križem. Želio je progovoriti i o temi nerazumijevanja i ranama koje se otvaraju unutar samih obitelji, upozoravajući kako je to nešto najgore. Svima nam je po8

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

stavio pitanje kako pomoći obiteljima u takozvanim neredovitim situacijama kako bi se spriječila ranjavanja, a osobito djece u kojima te rane mogu ostaviti trag za čitav život. Odmah u idućoj katehezi promišljao je kako skrbiti za one koji su, nakon nepovratnoga raspada njihove bračne veze, zasnovali novu zajednicu, zaključujući kako se ni njima vrata Crkve ne smiju zatvarati.

Kratki ciklus od tri kateheze koje su uslijedile tijekom kolovoza 2015. posvetio je trima dimenzijama (blagdan, rad i molitva) koje obilježavaju ritam obiteljskoga života. Ukazao je na komplementarnost rada i blagdana jer su i jedno i drugo sastavni dio Božjega nauma stvaranja, ali i da u obiteljskome životu uvijek valja izdvojiti vrijeme za molitvu, snažno potičući majke i očeve na zadaću da djecu nauče prekrižiti se i moliti. Time je otvorio pogled prema važnoj zadaći obitelji sadržanoj u prenošenju vjeru, ističući u narednoj katehezi da je upravo “Savez obitelji s Bogom pozvan danas suprotstaviti se posvemašnjoj pustoši suvremenoga svijeta”.

Posljednje dvije kateheze ciklusa Papa je posvetio vezi obitelji i kršćanske zajednice, koja je na neki način prirodna, jer je Crkva duhovna obitelj, a obitelj je mala Crkva (usp. Lumen gentium, 9) te univerzalnosti obitelji, smještajući tu katehezu u kontekst važnih događaja za sveopću Crkvu: Svjetski susret obitelji u Philadelphiji i redovnu Biskupsku sinodu 2015. Na završetku, na sve je obitelji u svakome kutku svijeta zazvao Božji blagoslov.

9

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

Osim ovoga ciklusa kateheza papa Franjo progovarao je o obitelji i u mnogim drugim prigodama te na pojedinim nedjeljnim nagovorima uz molitvu Anđeo Gospodnji, poput onoga na blagdan Svete obitelji, Isusa, Marije i Josipa 28. prosinca 2014. u kojemu je zaključio da u središtu svake obitelji treba biti Isus.

Usto, i poruku za 49. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, koja je također dio ove knjige, obojio je obiteljskom temom naslovivši ju: “Komunicirati obitelj: povlašteno mjesto susreta u daru ljubavi”.

U njoj je, između ostaloga, istaknuo kako je majčina utroba “prva škola komunikacije” te da je najljepša obitelj ona “koja zna komunicirati, polazeći od vlastitog svjedočenja, ljepotu i bogatstvo odnosa između muškarca i žene, te između roditelja i djece”.

Poznato je da je papa Franjo vrstan komunikator te da osvaja slušatelje svojom neposrednošću i jednostavnošću izričaja koje duboko prodiru u um i dušu.

Međutim, ova zbirka kateheza o obitelji dokaz je da, čak i kada su zapisane, njegove riječi ne gube ta svojstva već postaju trajan spomen na izrečeno na koji se čitatelj uvijek iznova može vratiti i pokušati primijeniti ih u svojemu obiteljskom životu i pastoralnom radu. U tome i jest vrijednost ove knjige jer kateheze zahtijevaju ne samo čitanje već i uranjanje u dubine Papine misli kako bi ih se oživotvorilo u svakodnevnici.

Djelatnicima i suradnicima u pastoralu braka i obitelji u Hrvatskoj knjiga će zasigurno biti vrijedno pomagalo u radu s obiteljima, a samim obitelji10

POPRATNA RIJEČ HRVATSKOMU IZDANJU

ma smjerokaz koji papa Franjo, poput brižnoga oca, ostavlja u baštinu ne samo ovoj generaciji već i onim idućim, jer donosi brojne svevremene istine i naputke. Naposljetku, osvijestimo si svi skupa da obitelj uistinu jest dragocjeno blago i da ju kao takvu treba čuvati i štititi u vjeri da ni tu “domaću Crkvu” vrata paklena neće nadvladati, jer ju je sâm Bog želio i utemeljio. Neka nas u tim nastojanjima prati zagovor Svete nazaretske obitelji, koja ostaje trajan uzor i nadahnuće obiteljima u sadašnjosti i budućnosti.

U Krku 8. studenog 2015.

mons. Valter Župan predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj

11

UVOD – IZVANREDNA BISKUPSKA SINODA O OBITELJI

Uvod – IZVANREDNA BISKUPSKA SINODA O OBITELJI

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Završili smo ciklus kateheza o Crkvi. Zahvaljujemo Gospodinu, koji nam je dao ostvariti taj hod, ponovno otkrivajući ljepotu i odgovornost pripadnosti Crkvi.

Sada započinjemo novu etapu, novi ciklus, a tema će biti obitelj; ta se tema uklapa u ovo razdoblje između dviju sinoda posvećenih toj tako važnoj stvarnosti. Prije nego započnem taj ciklus posvećen različitim aspektima obiteljskoga života, danas želim ponovno krenuti upravo od sinode održane u listopadu ove godine, čija je tema bila “Pastoralni izazovi vezani uz obitelj u kontekstu nove evangelizacije”.

Važno je podsjetiti na njezin tijek i njezine plodove.

Sinodu su mediji budno pratili – vladalo je veliko očekivanje, velika se pozornost pridavala tomu događaju – i zahvaljujemo im što su o tome tako opširno izvještavali. Bilo je puno, puno vijesti! To je bilo moguće zahvaljujući Tiskovnomu uredu, koji je svakoga dana održavao brifing. No, često su viđenja medija bila pomalo u stilu sportskih ili političkih izvje13

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

šća: govorilo se često o dvama timovima, za i protiv, konzervativcima i progresistima, i tako dalje. Danas želim govoriti o toj sinodi.

Prije svega zatražio sam od sinodskih otaca da govore otvoreno i hrabro te da ponizno slušaju, da hrabro kažu sve što im je na srcu. Na sinodi nije bilo prijašnje cenzure, već je svatko mogao – štoviše morao – reći ono što je imao na srcu, što je iskreno mislio. “Ali to će izazvati raspravu”. Točno, čuli smo kako su apostoli raspravljali. U tekstu se kaže da je nastala žustra rasprava. Apostoli su vikali jedni na druge jer su tražili Božju volju o poganima, raspravljajući o pitanju mogu li biti primljeni u Crkvu ili ne.

Bilo je to nešto novo. Uvijek kada se na nekome sinodskom zasjedanju traži Božja volja postoje različita gledišta i postoji rasprava. U tome nema ništa loše! Ali uvijek pod uvjetom da se to čini s poniznošću i u duhu služenja zboru braće. Prethodna bi cenzura bila loša stvar. Ne, svatko je morao reći ono što je mislio. Nakon početnoga izvješća kardinala Erdöa slijedio je prvi, temeljni dio, u kojem su svi oci mogli govoriti i u kojem su svi slušali. Taj je stav slušanja koji su imali oci bio izgrađujući. Bili su to trenutci velike slobode u kojima je svatko izložio svoju misao s parrhesia i povjerenjem. Interventi su se bazirali na “radnom instrumentu”, koji je plod prethodnih savjetovanja čitave Crkve. I tu moramo zahvaliti Državnom tajništvu za veliki posao koji je obavilo kako prije tako i tijekom sinode. Bili su doista izvrsni.

14

UVOD – IZVANREDNA BISKUPSKA SINODA O OBITELJI

Ni u jednom istupu nisu se dovodile u pitanje temeljne istine sakramenta ženidbe, to jest: nerazrješivost, jednost, vjernost i otvorenost životu (usp. Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, 48; Zakonik kanonskog prava, 1055−1056). U to se nije diralo.

Svi su interventi sabrani i tako se došlo do drugoga dijela, to jest nacrta dokumenta koji se zove Izvješće nakon rasprave. To je izvješće izložio kardinal Erdö. Podijeljeno je na tri dijela: osluškivanje konteksta i izazovi obitelji; pogled čvrsto upravljen u Krista i evanđelje obitelji; suočavanje s pastoralnim perspektivama.

Na temelju toga prvog prijedloga sinteze odvijala se rasprava u skupinama koja je predstavljala treći dio. Skupine su kao i uvijek bile podijeljene po jezicima jer se tako lakše komunicira. Jezici su bili talijanski, engleski, španjolski i francuski. Svaka je skupina na kraju svojega rada predstavila izvješće, a sva su izvješća skupina odmah objavljena. Sve se predstavljalo javnosti kako bi svi bili upućeni što se događa.

Tada je – a to je četvrti dio – jedno povjerenstvo ocjenjivalo sve prijedloge proizašle iz jezičnih skupina i napravljeno je Završno izvješće, koje je zadržalo prethodnu shemu – osluškivanje stvarnosti, pogled na evanđelje i pastoralni rad – ali su se u tekst pokušali uklopiti rezultati rasprava u skupinama. Kao i uvijek, odobrena je Završna poruka sinode, koja je za razliku od Izvješća bila kraća i namijenjena širim slojevima.

15

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

To je bio tijek sinode. Neki bi me od vas mogli pitati: “Jesu li se oci svađali?” Ne znam jesu li se svađali, ali nema sumnje da je bilo povišenih tonova Upravo je to sloboda koja postoji u Crkvi. Sve se događalo cum Petro et sub Petro, to jest u Papinoj prisutnosti, koji je jamstvo za sve slobode i povjerenja, kao i jamstvo pravovjernosti. Na kraju sam svojim interventom iznio sažeti prikaz sinodskoga iskustva.

Dakle, postoje tri službena dokumenta koji su plodovi sinode: Završna poruka, Završno izvješće i Završni Papin govor. Nema drugih.

Završno izvješće, koje je bilo vrhunac cjelokupnoga razmišljanja biskupijâ do toga trenutka, jučer je objavljeno i poslano biskupskim konferencijama, koje će o njemu raspravljati u pogledu iduće sinode, one redovne, u listopadu 2015. Kažem da je jučer objavljeno, no objavljeno je ono već i ranije, ali jučer je objavljeno s pitanjima upućenim biskupskim konferencijama i tako je postalo upravo Lineamenta iduće sinode.

Moramo znati da Sinoda nije parlament gdje dođe predstavnik ove Crkve, ove Crkve, ove Crkve…

Ne, ona nije to. Na nju dolaze predstavnici, to da, ali struktura nije parlamentarna, već je potpuno drukčija. Sinoda je zaštićeni prostor kako bi Duh Sveti mogao djelovati; to nije bio sukob stranaka, kao u parlamentu gdje je to dopušteno, već sučeljavanje mišljenja među biskupima, koje je uslijedilo nakon dugoga rada na pripremi i koji će se sada nastaviti u jednome drugom radu, za dobro obitelji, Crkve i društva. To je 16

UVOD – IZVANREDNA BISKUPSKA SINODA O OBITELJI

proces, to je redovni sinodski hod. Sada se taj Relatio vraća u partikularne Crkve i tako se u njima nastavlja rad molitve, razmišljanja i bratske rasprave u cilju priprave iduće sinode. To je biskupska sinoda. Povjerimo je zaštiti Blažene Djevice Marije, naše Majke.

Neka nam ona pomogne slijediti Božju volju, donoseći pastoralne odluke koje će više i bolje pomoći obitelji. Molim vas da taj sinodski hod do sljedeće sinode pratite molitvom. Neka nas Gospodin prosvijetli, neka nam pomogne u hodu prema sazrijevanju onoga što kao sinoda moramo reći svim Crkvama. A tu su važne vaše molitve.

Opća audijencija, Trg sv. Petra, 10. prosinca 2014.

17

ÄŒLANOVI OBITELJI

ČLANOVI OBITELJI

NAZARET

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nedavno održana Biskupska sinoda o obitelji bila je prva etapa jednoga hoda koji će se zaključiti u listopadu iduće godine drugom biskupskom sinodom na temu “Poziv i poslanje obitelji u Crkvi i svijetu”. Čitav je Božji narod pozvan pratiti taj hod molitvom i razmišljanjem. Želja mi je da uobičajena razmatranja na audijenciji srijedom također budu dio toga zajedničkog hoda. Zato sam u ovoj godini odlučio razmišljati zajedno s vama upravo o obitelji, tome velikom daru koji je Gospodin dao svijetu od početka, kada je povjerio Adamu i Evi poslanje da se množe i ispune zemlju (usp. Post 1,28). Onaj dar što ga je Isus potvrdio u svojemu evanđelju.

Blizina Božića baca veliko svjetlo na to otajstvo.

Utjelovljenje Sina Božjega označava novi početak u povijesti čitavoga svijeta. A taj novi početak dogodio se u krilu obitelji, u Nazaretu. Isus je rođen u obitelji. Mogao je doći na spektakularan način, ili kao ratnik, car... Ali, ne! On dolazi kao sin jedne obitelji, u obitelji. To je važno: gledati u jaslicama taj tako lijepi prizor.

Bog je izabrao roditi se u ljudskoj obitelji koju je on sâm stvorio. Stvorio ju je u zabačenome selu na 21

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

rubu Rimskoga Carstva. Ne u Rimu, koji je bio glavni grad Carstva, ne u nekom od velikih gradova, već na periferiji koja je bila gotovo nevidljiva i, zapravo, na poprilično lošemu glasu. Ta je ozloglašenost bila gotovo poslovična, kao što se i podsjeća u Evanđelju: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” (Iv 1,46). Možda, u mnogim dijelovima svijeta, i mi sami još uvijek tako govorimo kada čujemo ime nekog mjesta na periferiji velikoga grada. Pa ipak, upravo odatle, s periferije velikoga carstva, započela je najsvetija i najljepša povijest, povijest o Isusu koji je među ljudima! I ondje je živjela ta obitelj.

Isus je ostao na toj periferiji trideset godina. Evanđelist Luka ovako sažima to razdoblje: Isus “bijaše im [to jest Mariji i Josipu] poslušan”. Netko bi mogao reći: “Zar je Bog koji nas je došao spasiti izgubio trideset godina u toj ozloglašenoj periferiji?” Izgubio je trideset godina! On je sâm tako htio. Isusov je put bio u toj obitelji. “A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi” (Lk 2,51−52).

Ne govori se o čudima ili ozdravljenjima, propovijedanjima, u tome razdoblju nije činio ništa od toga, o mnoštvu koje hrli za njim; u Nazaretu je, čini se, sve teklo “normalnim” tijekom, u skladu s običajima pobožne i marljive židovske obitelji: radilo se, majka je kuhala, obavljala sve kućanske poslove, glačala košulje... radila sve što i ostale majke. Otac, stolar, radio je, podučavao sina zanatu. Trideset godina: “Ali koje 22

ČLANOVI OBITELJI

rasipanje vremena, oče!” Božji su putovi tajanstveni.

Ono što je bilo važno ondje jest obitelj! A to nije bilo rasipanje! Bili su veliki sveci: Marija, najsvetija žena, bezgrješna, i Josip, najveći pravednik... Obitelj.

Sigurno bi nas raznježila vijest o tome kako je Isus u mladosti sudjelovao u događanjima u vjerskoj zajednici i kako je obavljao dužnosti društvenoga života; da doznamo kako je, kao mladi radnik, radio s Josipom; a onda njegov način sudjelovanja u slušanju Svetoga pisma, u molitvi psalama i mnogim drugim običajima iz svakodnevnoga života. Evanđelja, u svojoj jezgrovitosti, ne otkrivaju ništa o Isusovoj mladosti i prepuštaju tu zadaću našoj mašti. Umjetnost, književnost, glazba u tome su pogledu davali krila mašti. Dakako, nije teško zamisliti koliko bi majke mogle naučiti iz Marijine brižnosti prema Sinu! I koliko bi očevi mogli naučiti iz primjera Josipa, pravedna čovjeka, koji je posvetio svoj život kako bi bio oslonac i zaštita djetetu i supruzi − svojoj obitelji − u teškim trenutcima! Da i ne spominjem koliko bi Isus kao mladić ohrabrio mlade da nastoje razumjeti potrebu i ljepotu njegovanja svojega najdubljeg poziva i da sanjaju velike snove! Isus je u tih trideset godina njegovao svoj poziv zbog kojega ga je Otac poslao. Isus se u tome razdoblju nije nikada dao obeshrabriti, nego je hrabro išao dalje i nastavljao svoje poslanje.

Svaka kršćanska obitelj − poput Marije i Josipa − može prije svega primiti Isusa, slušati ga, razgovarati s njim, čuvati ga, štititi, rasti s Njim; i tako učiniti 23

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

svijet boljim. Dajmo Gospodinu prostora u našim srcima i u našim danima! Tako su činili i Marija i Josip, a to nije bilo lako: kolike su samo teškoće morali prebroditi! To nije bila neka lažna obitelj, to nije bila neka nestvarna obitelj. Obitelj iz Nazareta obvezuje nas ponovno otkriti poziv i poslanje obitelji, svake obitelji. Kao što se događalo tih trideset godina u Nazaretu može se dogoditi također i nama: moramo se truditi da ljubav, a ne mržnja postane nešto normalno, da zajednička uzajamna pomoć, a ne ravnodušnost ili neprijateljstvo, postanu nešto uobičajeno.

Nije slučajno, dakle, da izraz “Nazaret” znači “ona koja čuva”, poput Marije, koja, kako kaže Evanđelje, “u sebi pohranjivaše sve te događaje” (usp. Lk 2,19.51). Otada, svaki put kada neka obitelj čuva to otajstvo, pa bila ona i na rubu svijeta, na djelu je otajstvo Sina Božjega, otajstvo Isusa, koji dolazi da nas spasi. I dolazi spasiti svijet. A to je velika misija obitelji: napraviti mjesta za Isusa koji dolazi, prihvatiti Isusa u obitelji, u osobi djece, muža, žene, baka i djedova... Isus je ondje. Prihvatiti ga tamo, da duhovno raste u toj obitelji. Neka nam Gospodin udijeli tu milost u ovim posljednjim predbožićnim danima. Hvala.

Opća audijencija, Trg sv. Petra, 17. prosinca 2014.

24

ČLANOVI OBITELJI

MAJKA

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas nastavljamo s katehezama o Crkvi, a razmišljat ćemo o majci Crkvi. Crkva je majka. Naša sveta majka Crkva.

U ovim nam je danima liturgija Crkve stavila pred oči sliku Djevice Bogorodice. Prvog dana u godini svetkovina je Majke Božje, nakon koje slijedi Bogojavljenje, sa spomenom pohoda mudracâ. Evanđelist Matej piše: “Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se” (Mt 2,11). Nakon što ga je rodila, majka Isusa predstavlja svijetu. Ona nam daje Isusa, ona nam pokazuje Isusa, daje nam vidjeti Isusa.

Nastavljamo s katehezama o obitelji, a u obitelji postoji majka. Svaki čovjek duguje život jednoj majci i gotovo uvijek njoj duguje i puno toga od kasnijega života, ljudsku i duhovnu izgradnju. Ipak, premda se majku simbolički veoma hvali – toliko je poezije, toliko lijepih stvari pjesničkim jezikom rečeno o majci – slabo ju se sluša i slabo joj se pomaže u svakodnevnomu životu, slabo se cijeni njezinu središnju ulogu u društvu. Štoviše, nerijetko se iskorištava spremnost majke da se žrtvuje za svoju djecu kako bi se “uštedjelo” na socijalnim troškovima.

25

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

I u kršćanskoj se zajednici događa da se majci ne posvećuje dužna pozornost, da ju se slabo sluša. A ipak, u središtu života Crkve Isusova je Majka. Možda bi se majke koje su spremne na tolike žrtve za vlastitu, a nerijetko i za drugu djecu, trebalo više slušati.

Trebalo bi bolje razumjeti njihovu svakodnevnu borbu da na poslu budu učinkovite, a u obitelji pažljive i osjećajne; trebalo bi bolje razumjeti čemu one teže da bi se izrazilo najvrsnije i autentične plodove njihove emancipacije. Majka s djecom uvijek ima problema, uvijek ima puno posla. Sjećam se kako nas je kod kuće bilo petero djece i dok bi jedan radio jedno, drugi je smišljao nešto drugo, a jadna bi majka trčala od jednoga do drugog, ali je bila sretna. Toliko nam je toga dala.

Majke su najbolji lijek protiv širenja sebičnoga individualizma. “Individua” znači “ono što se ne može dijeliti”. Majke se, naprotiv, “dijele”, počevši od trenutka kada prihvate začeto dijete kako bi ga donijele na svijet i odgojile. Upravo su majke te koje najviše mrze rat u kojem se ubija njihovu djecu. Toliko sam puta razmišljao o onim majkama koje prime pismo u kojem piše: “Obavještavamo vas da je vaš sin poginuo u obrani domovine...”. Jadne žene! Koliko samo trpi jedna majka! One su te koje svjedoče ljepotu života. Nadbiskup Oscar Arnulfo Romero govorio je da majke proživljavaju “mučeništvo majke”. U homiliji na pogrebu svećenika kojeg su ubili eskadroni smrti izrekao je riječi u kojima odzvanjaju zaključci Drugoga vatikanskog koncila: “Svi moramo biti 26

ČLANOVI OBITELJI

spremni umrijeti za našu vjeru, čak i ako nam Bog ne da tu čast... Dati život ne znači samo biti ubijen; dati život, posjedovati duh mučeništva, znači davati se u ispunjavanju svojih obveza, u tišini, u molitvi, u časnom izvršavanju dužnosti; u onoj tišini svakodnevnoga života; davati život malo po malo. Da, kao što ga daje majka, koja bez straha, s jednostavnošću mučeništva majke začinje dijete u svojoj utrobi, donosi ga na svijet, doji ga, pomaže mu u rastu i pazi na njega s ljubavlju. To znači dati život. To je mučeništvo.”

Da, biti majka ne znači samo donijeti dijete na svijet, to je i životni izbor. Što izabire majka, koji je životni izbor jedne majke? Životni izbor majke jest davati život. A to je veliko, to je lijepo.

Društvo bez majki bilo bi nehumano jer majke uvijek znaju, i u najtežim trenutcima, svjedočiti nježnost, predanost i moralnu snagu. Majke često prenose najdublji smisao vjerske prakse: u prvim molitvama, u raznim činima pobožnosti koje dijete uči, upisana je vrijednost vjere u životu jednoga čovjeka. To je poruka koju majke vjernice znaju prenijeti bez mnogo objašnjenja: ona će doći kasnije, ali se klica vjere krije u onim prvim, najdragocjenijim trenutcima. Bez majki ne samo da ne bi bilo novih vjernika nego bi vjera izgubila dobar dio svoje jednostavne i duboke topline. A Crkva je naša Majka, sa svim tim, ona je naša majka! Nismo siročad, imamo majku! Majka Božja, majka Crkva i naša mama. Nismo siročad, već smo djeca Crkve, djeca Majke Božje i djeca naših majki.

27

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

Predrage majke, hvala vam, hvala vam za ono što jeste u obitelji i za ono što dajete Crkvi i svijetu. I tebi, ljubljena Crkvo, hvala, hvala ti što si majka. I tebi, Marijo, majko Božja, hvala što si nam pokazala Isusa. I hvala svim ovdje prisutnim majkama: pozdravimo ih pljeskom!

Opća audijencija, Trg sv. Petra, 7. siječnja 2015.

28

ČLANOVI OBITELJI

ODSUTNOST OCA

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nastavljamo niz kateheza o obitelji. Danas će u središtu biti riječ “otac”. Ta je riječ nama kršćanima draža od bilo koje druge jer je to naziv kojim nas je Isus učio oslovljavati Boga: otac. Značenje toga naziva dobilo je novu dubinu upravo iz načina na koji ga je Isus koristio u svojemu obraćanju Bogu kako bi pokazao svoj poseban odnos s njim. Sveti misterij prisnosti Boga, Oca, Sina i Duha, koji je objavio Isus, srce je naše kršćanske vjere.

“Otac” je riječ poznata svima, univerzalna riječ.

Ona pokazuje temeljni odnos čija je stvarnost stara koliko i ljudska povijest. Danas se, međutim, ide tako daleko da se naše društvo naziva “društvo bez očeva”. Drugim riječima, osobito u zapadnoj kulturi, lik oca simbolično je odsutan, nestao, uklonjen. Isprva se to shvaćalo kao oslobođenje: oslobođenje od oca-gospodara, oca kao predstavnika zakona koji je nametnut izvana, oca koji je kovač sreće svojoj djeci i preprjeka emancipaciji i samostalnosti mladih ljudi.

Ponekad je u nekim obiteljima u prošlosti vladala autoritarnost, u nekim slučajevima čak i tlačenje: roditelji su postupali sa svojom djecom kao sa slugama, ne poštujući osobne potrebe njihova rasta. Očevi im 29

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

nisu pomogli slobodno krenuti svojim putem − ali nije lako odgajati dijete u slobodi. Očevi im nisu pomogli preuzeti vlastite odgovornosti u izgrađivanju vlastite budućnosti i budućnosti društva.

To, naravno, nije dobar stav. No, kao što se često događa, ide se iz jedne krajnosti u drugu. Problem našega vremena, čini se, nije toliko nametljiva prisutnost očeva, koliko njihova odsutnost, njihova skrivenost. Očevi su katkada tako usredotočeni na same sebe i svoj posao, a ponekad i na vlastita individualna postignuća, da zaboravljaju čak i na obitelj. Ostavljaju malene i mlade same. Već kao biskup u Buenos Airesu zamijetio sam da se današnja djeca osjećaju kao siročad. Često sam pitao tate igraju li se sa svojom djecom, imaju li hrabrosti i vole li provoditi vrijeme sa svojom djecom. Odgovor je, u većini slučajeva, bio ružan: “Pa, ne mogu, imam toliko posla...” I otac nije bio uz to dijete koje raste, nije se igrao s njim, nije gubio vrijeme s njim.

Sada, na ovome zajedničkom putu razmišljanja o obitelji, želio bih poručiti svim kršćanskim zajednicama da trebamo biti pažljiviji: odsutnost oca u životima djece i mladih ljudi stvara praznine i rane koje mogu biti vrlo ozbiljne. Zastranjivanje djece i adolescenata u velikoj se mjeri može pripisati tomu nedostatku, nedostatku primjerâ i autoritativnih vođa u njihovu svakodnevnom životu, nedostatku blizine, nedostatku ljubavi od strane očeva. I, dublje no što mislimo, to je razlog što se mnogi mladi osjećaju kao siročad.

30

ČLANOVI OBITELJI

Oni su siročad u obitelji jer su očevi često odsutni, čak i fizički, nisu kod kuće, ali prije svega zato što, čak i kada jesu kod kuće, ne ponašaju se kao očevi, ne komuniciraju sa svojom djecom, ne ispunjavaju svoju odgojnu zadaću, ne daju djeci svojim primjerom popraćenim riječima ona načela, vrijednosti, životna pravila koja su im potrebna kao kruh svagdašnji. Odgojna kvaliteta očeve prisutnosti još je potrebnija kada je otac prisiljen zbog posla biti daleko od kuće. Ponekad se čini da tate ne znaju dobro koje mjesto zauzimaju u obitelji i kako odgajati djecu. I tada, našavši se u nedoumici, drže se na udaljenosti, povlače se i zanemaruju svoje dužnosti, ili možda nalaze utočište u nemogućem “ravnopravnom” odnosu s djecom. Točno je da moraš biti “prijatelj” svojemu djetetu, ali ne zaboravi pritom da si otac! Ako se ponašaš samo kao ravnopravni prijatelj djetetu, to neće biti dobro za dijete.

Taj problem uočavamo i u društvenoj zajednici.

Društvena zajednica sa svojim institucijama ima određenu odgovornost − možemo reći očinsku − prema mladima, odgovornost koju ponekad zanemaruje ili loše obavlja. I ona ih često ostavlja kao siročad i ne nudi im perspektivnu istinu. Mladi tako ostaju siročad sigurnih putova kojim treba ići, siročad učiteljâ u koje se valja pouzdati, siročad idealâ koji mogu zagrijati srce, siročad vrijednosti i nada koje će ih svakodnevno podupirati. Ispunjeni su možda čak i idolima, ali im se zapravo otima srce; potiče ih se da sanjaju o zabavama 31

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

i užitcima, ali im se ne daje posao; zavedeni su bogom novcem, a niječu im se prava bogatstva.

Dobro je da svi, i očevi i djeca, ponovno poslušaju obećanje koje je Isus dao svojim učenicima: “Neću vas ostaviti kao siročad” (Iv 14,18). On je Put kojim treba ići, Učitelj kojeg treba slušati, Nada da se svijet može promijeniti, da ljubav pobjeđuje mržnju, da je budućnost bratstva i mira za sve moguća. Netko će mi od vas možda reći: “Ali, oče, danas ste previše negativni. Govorili ste samo o odsutnosti očeva, o tome što se događa kada očevi nisu blizu svoje djece...”. To je točno, želio sam to istaknuti, jer ću iduću srijedu nastaviti tu katehezu iznoseći na vidjelo ljepotu očinstva. Zato sam odlučio krenuti od tame da bih došao do svjetla. Neka nam Gospodin pomogne dobro shvatiti ove stvari. Hvala!

Opća audijencija, Trg sv. Petra, 28. siječnja 2015.

32

ČLANOVI OBITELJI

OTAC

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas bih želio izložiti drugi dio promišljanja o liku oca u obitelji. Prošli put govorio sam o opasnosti “odsutnih” očeva, a danas se želim usmjeriti na pozitivan aspekt. I sveti je Josip bio u iskušenju ostaviti Mariju kada je otkrio da je trudna; ali umiješao se anđeo Gospodnji, koji mu je objavio Božji naum i njegovo poslanje poočima; i Josip, pravedan čovjek, “uze k sebi svoju ženu” (Mt 1,24) i postade otac Nazaretske obitelji.

Svaka obitelj treba oca. Danas ćemo govoriti o vrijednosti njegove uloge te želim krenuti od nekih izraza koji se nalaze u Knjizi Mudrih izreka, riječi koje otac upućuje svojemu sinu: “Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim; i kliče sva nutrina moja kad ti usne govore što je pravo” (Izr 23,15−16).

Teško je bolje izraziti ponos i ganutost oca koji shvaća da je prenio svojemu sinu ono što je zaista važno u životu, a to je mudro srce. Ovaj otac ne kaže: “Ja sam ponosan na tebe jer si isti kao ja, jer ponavljaš ono što ja kažem i radim”. Ne, on mu ne govori takvo što.

Kaže mu nešto mnogo važnije, što bismo mogli ovako protumačiti: “Bit ću sretan svaki put kada vidim da djeluješ mudro, i bit ću dirnut svaki put kada ču33

OBITELJ JE DRAGOCJENO BLAGO

SADRŽAJ

Popratna riječ hrvatskomu izdanju . . . . . . . . . . . . . . 5 Uvod: IZVANREDNA BISKUPSKA SINODA O OBITELJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 ČLANOVI OBITELJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Nazaret . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Majka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Odsutnost oca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Otac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Djeca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Braća i sestre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Zanemarivanje starijih osoba. . . . . . . . . . . . . . . . 47 Važnost djedova i baka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Djeca su veliki dar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 Djeca koja pate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 ŽENIDBA I OBITELJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Molitva za sinodu o obitelji . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 Muško i žensko stvori ih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Savez između muža i žene. . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 Ženidba je remek-djelo društva . . . . . . . . . . . . . 79 Ljepota sakramenta ženidbe . . . . . . . . . . . . . . . . 83 158

SADRŽAJ

RAZDOBLJA OBITELJI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Tri ključne riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Odgoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Zaruke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Obitelj i siromaštvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 Obitelj i bolest. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Vrijeme oplakivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 Nerazumijevanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 Ponovno vjenčani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Blagdan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 Rad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 Molitva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 Prenošenje vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 Kršćanska zajednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 Univerzalnost obitelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 DODATAK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 Komunicirati obitelj: povlašteno mjesto susreta u daru ljubavi . . . . 151

159

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Trumbićeva obala 12, 21 000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u studenom 2015.

Papa Franjo (Jorge Mario Bergoglio) rođen je u Buenos Airesu 1936. Zaređen je za svećenika 1969. u Družbi Isusovoj, a 25. lipnja 1992. zaređen je za biskupa. Nadbiskupom Buenos Airesa postao je 1998. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom 21. veljače 2001.

Sudjelovao je na konklavi na kojoj je Benedikt XVI. izabran za papu. Za papu je izabran 13. ožujka 2013. te je uzeo ime Franjo.

U izdanju Verbuma dosada su objavljene njegove knjige Korupcija – zlo našega vremena, Poniznost – put prema Bogu, Ne bojte se sanjati velike stvari te Samo nas ljubav može spasiti.

Objavljena su i dva sveska Papinih obraćanja i kateheza Ne dajte da vam ukradu nadu! te Radost naviještanja kao i knjiga jutarnjih propovijedi iz Svete Marte U potrazi za pravim blagom. U Verbumovu izdanju dostupno je i nekoliko Papinih knjiga pobožnosti: Križni put s razmišljanjima pape Franje, Krunica s razmišljanjima pape Franje te Molitvenik pape Franje. Objavljene su i knjiga razgovora s kardinalom Bergogliom Papa Franjo o životu i vjeri, biografija iz pera Andree Torniellija Papa Franjo. Cjelovita biografija – život, ideje i poruke te niz kateheza o sakramentima Sakramenti. Lanac milosti, razgovori kardinala Bergoglia, rabina Skorke i pastora Figueroe u knjizi Razum i vjera, dostojanstvo, molitva, solidarnost.

Obitelj je dragocjeno blago niz je kateheza o obitelji koje je papa Franjo održao u razdoblju između dviju Sinoda o obitelji, od listopada 2014. do listopada 2015., a koje su cjelovito sakupljene u ovoj knjizi.

Ovaj poticajan i nenadomjestiv priručnik za svaku obitelj izražava Papinu duboku očinsku zabrinutost za temelje obitelji koji određuju život svakoga pojedinca i zato progovara o brojnim temama koje se tiču svakodnevnih situacija i problema obiteljskoga života: o ulozi očeva u obitelji, o majkama, braći i sestrama, o važnosti baka i djedova, o bolesti u obitelji, o nestašici novca, međusobnomu nerazumijevanju, bolesti djece, o smrti u obitelji, o važnosti molitve, svjedočenju vjere, o crkvenom i društvenom pozivu bračnih parova, o zaručništvu, kao i o vrlo aktualnim pitanjima rastave i izazova roditeljstva u modernome društvu; sva ta i mnoga druga pitanja Papa rasvjetljuje vjerom i nadom u Uskrsloga.

Ova mudra, jednostavna i životno konkretna promišljanja pape Franje bit će od goleme važnosti svima koji žele osnažiti i obogatiti svoj obiteljski život kao i svima onima koji su na bilo koji način u kontaktu s obiteljima.

ISBN 978-953-235-474-4

VERBUM 89 kn

www.verbum.hr