Benedict J. Groeschel
Vodič u poteškoćama Kako osobne nesavršenosti upotrijebiti za duhovni rast VERBUM
Poznati duhovnik i psiholog Benedict J. Groeschel, autor uspješnica Izlazak iz tame i Psihologija duhovnoga razvoja, koje su pomogle mnogim ljudima, u novoj knjizi Vodič u poteškoćama uči nas kako svoje životne poteškoće te osobne nesavršenosti i mane možemo iskoristiti za duhovni rast. Na temelju primjera stvarnih ljudi i njihovih životnih priča s kojima se svi mogu poistovjetiti otac Benedict nas poučava kako možemo postati bolji ljudi i bolji vjernici koristeći sve ono čime raspolažemo i sve ono od čega ne možemo pobjeći: grijeh, napasti, nevjera, sumnja, strah, zavist, osjećaj odbojnosti, sebičnost, sebeljublje, mržnja prema sebi, oholost, taština, tuga, žalost i patnja – svi ti nutarnji osjećaji mogu nam biti kamen spoticanja, ali i prigoda za rast. Kako to možemo učiniti? O tome nam otac Benedict svojom poznatom pronicavošću i razumijevanjem govori u ovoj knjizi.
Benedict J. Groeschel VODIČ U POTEŠKOĆAMA
Biblioteka:
Posebna izdanja
108.
Urednik: mr. sc. Petar Balta
Prijevod: Marija Pavlin
Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj
Benedict J. Groeschel
VODIČ U POTEŠKOĆAMA Kako osobne nesavršenosti upotrijebiti za duhovni rast
VERBUM Split, 2016.
Naslov izvornika: Benedict J. Groeschel, CFR STUMBLING BLOCKS OR STEPPING STONES Spiritual Answers to Psychological Questions Copyright © 1978 by Benedict J. Groeschel © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.
CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica u Splitu CIP-Katalogizacija u publikaciji UDK 248 Sveučilišna 159.9:2knjižnica u Splitu UDK 242:233 GROESCHEL, Benedikt J. Vodič u poteškoćama GROESCHEL, Benedikt J. : kako osobne nesavršenosti upotrijebiti za duhovni / Benedict Groeschel Izlazak iz tame : što rast učiniti kad život J.nema smisla /; prijevod Pavlin. - Split : Verbum, Benedict Marija J. Groeschel ; <prijevod Emanuel2016. Jurica- (Biblioteka Beroš>. - 3. Posebna izdanja / Verbum, ; 108) Posebna izdanja / izd. - Split : Verbum, 2011.Split - (Biblioteka Verbum, djela: Split ;Stumbling 18) Prijevod blocks or stepping stones. Prijevod djela: Arise from darkness. - Bibliografija. - Kazala. ISBN 978-953-235-488-1 ISBN 978-953-235-013-5 I. Duhovni život -- Savjetnik 140118029 160328017
U ime svoje braće i sestara posvećujem ovu knjigu uspomeni na naše roditelje, Marjule i Edwarda, koji su nas prvi učili kročiti na putu života s Gospodinom
Uvod
Čovjek na kraju puta Muškarac koji je sjedio nasuprot mene našao se na kraju puta. Premda je bio mlad i inteligentan, činilo se da mu je život zadao udarac za koji bi se moglo reći da je koban. Nastojao sam prikriti što osjećam u pogledu beznadnosti njegove situacije jer sam bio zadužen da mu pomognem da prođe kroz tu tešku muku i spasi ono što se još da spasiti iz ruševina njegova rada i ugleda. Obojica smo mislili – što smo kasnije shvatili – da bi nam možda bilo lakše baviti se viješću o neizlječivoj bolesti. Njegova je situacija bila gora od takve vijesti zato što se činilo da će morati doživjeti smrt svega što je postigao od vremena svojega bolnog djetinjstva. Naime, unatoč mnogim zaprjekama slijedio je ono što je smatrao pozivom da bude svećenik. A sada je njegovo svećeništvo bilo ruševina. Nakon višemjesečne borbe, iznimno teških privremenih neuspjeha, pogrješnih početaka i dugotrajna bolna samoispitivanja bio je spreman ponovno početi vraćati puno toga što je bio izgubio. Bio je iskren i velikodušan čovjek, a srećom po njega za objema se tim vrlinama vječito traga. Pitao sam ga tada može li pronaći bilo kakvu vrijednost u svemu onome kroz što je prolazio. Ima li ikakvih blagoslova u svim tim nesrećama što su ga zadesile? 7
VODIČ U POTEŠKOĆAMA
Bez trenutka oklijevanja odgovorio je: “Da. Naučio sam da sâm sebe ne mogu spasiti – da me samo Krist može spasiti.” Shvatio je da je previše vjerovao u sebe, u svoju dobrotu. Svoje mane nije shvaćao ozbiljno. Rekao je da je naučio i biti suosjećajan. Te vrline, vjera i pouzdanje u Boga te suosjećajnost, bile bi temelj novoga početka. Kada sam ga upitao mogu li se poslužiti njegovim iskustvom i njegovim riječima na početku ove knjige, zahvalno mi je odgovorio da je sretan što njegovo bolno iskustvo može biti od koristi nekome drugom. Međutim, pitao se što bi to drugi mogli naučiti iz takva iskustva. Mnogi ljudi, a možda i većina njih, imaju u sebi nešto što može dovesti do njihove propasti bilo na ovomu, bilo na onomu svijetu. Tu temeljnu životnu istinu stalno negiraju i vjernici i nevjernici. Međutim, svatko tko se trudi pomagati drugima koji imaju probleme zna da se svi mi borimo protiv nekih svojih sklonosti koje nas razaraju. U ljudskomu su srcu skrivene sjajne sposobnosti za dobro, ali i zastrašujuće mogućnosti za zlo. (Vratit ću se priči o tomu čovjeku u sljedećemu poglavlju. Postoji čitav niz stvari koje možemo naučiti iz njegova iskustva.)
Spretno kršćansko zavaravanje Kršćani na neki svoj čudan način negiraju da smo svi mi sposobni za veliko dobro, ali i za veliko zlo. Vjernici se zaista mogu zavaravati u pogledu svoje krjeposti. Iako je Krist, naš Gospodin, upozoravao da ne će svatko tko ga zove “Gospodinom” ući u kra8
UVOD
ljevstvo, dobri kršćani ustrajavaju u vjerovanju da su na neki način “iznad toga”, da su bolji. Prije puno godina ta se samoobmana pokazivala u formi “anđelizma”, to jest kao zavaravanje da smo mi u većini dobro uravnotežena i krjeposna ljudska bića. Jedina prigoda za suočavanje sa stvarnošću samodestruktivnosti javljala se subotom, kada se odlazilo na ispovijed. Kako je većina vjernika potjecala iz obitelji koje su bile cjelovite i prilično dobro uređene, nije bilo previše teško održavati privid pobožne normalnosti. Ipak, to općenito glumatanje krjeposna ugleda manje je i blaže utjecalo na živce i osjetljivost nego sadašnje stanje u kojemu se zbrka i skandali olako prihvaćaju, kao što to potvrđuje suvremena kontrakultura seksa i nasilja. Dok se dvadeseto stoljeće bližilo svojemu kraju, jedno drugo, možda čak opasnije zavaravanje, polagano je postajalo moderno u religijskim krugovima. To je pretvaranje da su svi naši poroci u stvari vrline. To bi se zavaravanje moglo nazvati “palim anđelizmom”. A prema toj novoj izmišljotini netko može sebi dopuštati patološko ponašanje, prepuštati se raznim oblicima prikrivena narcizma, ugađati svojemu povrijeđenom egu svakovrsnim racionaliziranim porocima i još uvijek vjerovati da je posve zdrava i dobro uravnotežena osoba. Zavaravanje ove vrste često je podržavalo psihologiju. Toj se znanosti, koja se još uvijek nalazi u svojim začetcima, ako ne i u povojima, pribjegava zato što ona demaskira obmane iz neposredne prošlosti samo zato da bi ponudila još veće mogućnosti za samozavaravanje na sofisticiraniji način. Zavaravanje da je netko zaista dobar kršćanin 9
VODIČ U POTEŠKOĆAMA
unatoč bezbrojnim upozorenjima u Evanđelju i u poslanicama protiv takva iluzornoga razmišljanja samo je jedna verzija općenitoga negiranja ljudskoga roda koje ima za posljedicu to da jako puno kultura i pojedinaca izbjegavaju kritički se osvrnuti na način na koji se ponašaju. Moj jadni prijatelj naučio je lekciju na težak način. Činio je ono što je znao da ne smije činiti i bio uhvaćen dok je činio ono što su mnogi drugi činili bez posljedica. Puno onih koji su bili uhvaćeni, ili koji su dopustili sebi da ih zarobi neka slabost ili mana, naučili su prije njega da se moraju obratiti Bogu. Izraženo riječima prvoga koraka Anonimnih alkoholičara: oni su uvidjeli da su nemoćni pomoći sami sebi i da moraju zatražiti pomoć od Sile koja je iznad njih i iznad svih drugih ljudskih bića.
Neka načela kršćanske psihologije Kratka promišljanja koja slijede, a koja su prvotno bila pisana za konferencije što su se organizirale jednom mjesečno, ispitivanja su češćih psihološkoduhovnih problema koji se javljaju na putu prema Bogu. Taj popis tema, premda nije iscrpan, obuhvaća nekoliko područja mogućih poteškoća za duhovnoga putnika. Često područje poteškoća – seksualni problemi – razmatram u svojoj nedavno objavljenoj knjizi The Courage To Be Chaste (Hrabrost da se bude čist). Velika popularnost toga djela ponukala me je da na sličan način pristupim razmatranju drugih čestih zaprjeka kao što su nevjerovanje, dvojba, srdžba, mržnja prema sebi i depresivnost. 10
UVOD
Budući da u ovim promišljanjima, a zapravo u svojemu cjelokupnom kliničkom radu, polazim od određenih pretpostavki, možda bi bilo korisno ukratko ih odrediti. Ako su one daleko izvan vašega sadašnjeg vidokruga, ova knjiga nije za vas. Te pretpostavke držim valjanim odrazima kršćanskoga nauka o ljudskoj naravi, njezinim potencijalima i njezinim problemima. Izvedene su više iz Svetoga pisma i katoličke predaje negoli iz suvremene psihologije. Međutim, bilo bi nepravedno ignorirati uvide koje sam stekao tijekom svojega psihološkog obrazovanja, kao i moj dug prema klasičnim piscima. Pretpostavke koje slijede bitne su za kršćanski pristup proučavanju psihologije i ljudskih slabosti: 1. Ljudska narav i ljudska osoba u biti su dobre i odraz su Božje osobe. Njihova je svrha da budu početak vječnoga života pojedinca. 2. Ljudsku narav, kao i opažanje i funkcioniranje svake osobe, oštetilo je i ranilo tajanstveno zlo zvano iskonskim grijehom. Razmatranje teorije istočnoga grijeha ne spada u okvir mojih sadašnjih namjera, ali preporučujem neke tekstove1. 3. Učinci iskonskoga grijeha umanjuju slobodu i zdravo funkcioniranje pojedinca barem na dva načina. Prvi je univerzalan za sva ljudska bića, a odražava ga činjenica da nitko, kao osoba, ne funkcionira savršeno. U stvari, kada se netko zavarava da funkcionira savršeno, na to se gleda kao na klinički znak prilično ozbiljne patologije. Drugi je kumulativan učinak grijeha i zla u životnim okolnostima svake osobe. 11
VODIČ U POTEŠKOĆAMA
Važno je primijetiti da su ljudi izloženi manjim ili većim učincima zla u ovomu životu. Na primjer, puno je izglednije da će dijete koje je rodila i odgajala jako nezrela mlada žena, ovisnica o drogi i žena koja živi na ulici, iskusiti posljedice iskonskoga, aktualnoga grijeha i društvenoga zla negoli dijete koje je odgajano u zdravoj, cjelovitoj obitelji. Međutim, primjeri navedeni u ovim tekstovima pokazat će da će neke duboko ranjene osobe ostvariti više dobra i aktivirati više svojih potencijala nego neke koje su bile rođene u puno povoljnijim okolnostima. 4. Postoji neki tajanstveni čimbenik, varijabla koja je gotovo u cijelosti izvan znanstvenoga ispitivanja i onkraj empirijskoga potvrđivanja, a koja često nepopustljivo usmjerava ljudsko ponašanje prema dobru. Taj se čimbenik naziva milošću, što naznačuje njegovo tajanstveno podrijetlo i njegovu znanstvenu neobjašnjivost. Riječ “milost” znači besplatan dar od Boga. 5. Taj se dar često dobiva kada ga se najmanje očekuje i utječe na život tako što zlo okreće u dobro, grijeh u pokajanje, očaj u nadu, destruktivnost u kreativnost, mržnju u ljubav i smrt u život. 6. Izvorište je ovoga dara brižni Bog koji, kao što je to čak i Jean-Paul Sartre otkrio, poznaje, poziva i doziva pojedinca koji je slobodan odazvati mu se ili okrenuti glavu na drugu stranu.2 Taj dar milosti daje se čak i onima koji mu se opiru i ne priznaju njegovo zbiljsko postojanje. 12
UVOD
7. Naposljetku, postoji Providnost puna ljubavi koja vodi ljude dok oni krče put kroz životne probleme, izazove i opasnosti. Ljude mogu raniti i dehumanizirati tolike sile da uopće ne bi mogli funkcionirati kada bi ih sve jasno percipirali. U te sile spadaju prirodna zla i katastrofe kao što su tjelesna bolest, potresi i požari; zla koja nastaju iz osobne moralne slabosti ili slabosti i zlonamjernosti drugih; podmukle i zloćudne sile čije podrijetlo Biblija opisuje kao dijabolično, i, najzad, psihološka patologija koja negativno djeluje na opažanja i uvide pojedinca koji nastoji preživjeti i razvijati se unatoč svim tim zaprjekama. U Evanđelju naš je Gospodin stalno tražio od svojih učenika da imaju povjerenja u tu brižnu Providnost, dajući njezinu osobnomu izvorištu ime “Abba” ili “Tata”. Poučavanjem i prispodobama, a posebice primjerom vlastite nasilne smrti i uništenja njegove male zajednice, Isus iz Nazareta poučavao je o apsolutnoj potrebi za pouzdanjem u Boga i pouzdanjem u njega samoga kao Spasitelja koji će ljudska bića ujediniti s tim brižnim Bogom. Suvremena psihologija također uči o neophodnosti pouzdanja, ali, dakako, nije kadra odrediti pravo središte toga povjerenja. Paradoksalno je da su veliki psihološki pisci razotkrili dubine egocentričnosti, destruktivne sebičnosti i bolesti ljudske psihe da bi nam potom ponudili, kao protuotrov za to, nužnost povjerenja u druge. To postavlja sljedeće pitanje: “Ako su drugi loši kao što sam ja, uključujući moje roditelje i moje drage, kako onda mogu imati povje13
VODIČ U POTEŠKOĆAMA
renja u njih?” Odgovor se može naći samo u naucima o Providnosti i milosti koji nas uče da se prepuštamo Božjemu vodstvu, njegovu izlječenju te da pomažemo drugima da ozdrave tako da zaista možemo početi imati povjerenja jedni u druge. Inače bi povjerenje u druge bila klopka. A upravo je to zaključak koji najdublja intuicija ljudskoga srca odbacuje.
Životno putovanje Mnoge su civilizacije shvaćale život kao putovanje i kao takva ga prikazivale mladim naraštajima. Ovisno o društvenim vrjednotama, život može biti putovanje k bogatstvu i svjetovnomu uspjehu (Horatio Alger u Americi), ili putovanje prema plemenitijim ciljevima altruizma (sir Galahad i vitezovi u potrazi za vrlinom), ili pak putovanje k najvišim duhovnim i vječnim ciljevima (sveti Franjo, među mnogim drugima, obećavao je vječni život onima koji slijede evanđelje). Sve usporedbe života s putovanjem kao da ukazuju da će život imati uspone i padove, pustinje i vrtove, krize i otvorene putove. Duhovni pisci često objašnjavaju izazove toga putovanja i snažno ističu različite ishode. Ni za koga to nije vrijedilo više nego za našega Gospodina Isusa Krista koji je toliko jasno vidio da je život putovanje da je prvo ime Crkve bilo “Put”. Još kao maturant počeo sam shvaćati da je život putovanje i da su njegovi ishodi različiti. Bilo mi je dostupno više profesija, premda nikada nisam ozbiljno razmišljao da bih mogao biti išta drugo doli svećenik u nekomu redu. Iako sam bio snažno zainteresiran za to zvanje, shvaćao sam ga na poprilično na14
UVOD
ivan način. Vjerovao sam da će moji problemi biti riješeni čim uđem u redovnički život, da će se moji poroci pretvoriti u vrline i da ću živjeti s mnoštvom svetaca. Djelo The Waters of Siloe (Vode Siloama) Thomasa Mertona pokazuje da čak i netko tko je imao puno više iskustva o svijetu nego ja može gajiti u srcu jednako nerealne pretpostavke.3 Neposredno prije mojega ulaska u kapucinski novicijat bio sam upozoren da se životna pitanja ne rješavaju tako jednostavno. Jedan gorljivi mladi isusovac došao je k nama, srednjoškolcima, kako bi održao duhovne vježbe. Otac John Magin, koji je sada kapelan Day Top Villagea, programa za odvikavanje od droge u New Yorku, sažeo je svoju poruku u pjesmi anonimnoga autora koja slijedi. Smisao te pjesme nadoknađuje sve njezine stilske nedostatke: Nije li čudno to što su i prinčevi i kraljevi, i klaunovi što skaču unutar krugova od piljevine, i priprosti ljudi poput tebe i mene, što smo svi mi graditelji vječnosti? Svaki od nas dobio je torbu s alatom, dušu koju treba spasiti i skupinu pravila. Svaki od nas oblikovat će, prije no što mu život protekne, bilo kamen spoticanja, bilo dasku odskočnu.
Tada sam najednom postao svjestan da preda mnom stoji golema zadaća. S Božjom pomoći i alatom koji mi je on dao imam obaviti svoj posao! A postoji mogućnost da sve zabrljam – da isklešem biblijski kamen spoticanja. Tijekom sljedećih trideset godi15
VODIČ U POTEŠKOĆAMA
na sve sam više bio svjestan onoga najvažnijeg što je rečeno u toj pjesmi: da isti život može biti prigoda za jedan od dva moguća ishoda. Moje slabosti i snage, moji grijesi i moje vrline, grijeh i milost zajedno, sve to pružit će materijal iz kojega će se ostvariti konačan rezultat. Duboko svjestan svoje potpune ovisnosti o Bogu i o njegovu milosrđu shvaćam i to da moram obaviti svoj dio posla koji će se možda sastojati samo od toga da s povjerenjem prihvaćam ono što ne mogu promijeniti. Aktivnost i pasivnost, rad i odmor, uspjeh i neuspjeh – sve to služi ostvarenju našega spasenja i posvećivanja ako prihvatimo milost raspetoga i uskrsloga Krista. U tekstovima koji slijede razmatrat ću ljudsku slabost i kako se ona može promijeniti u odskočnu dasku na putu k Bogu. Sredstva za preobražavanje tih zaprjeka u prigode za rast na životnome putu ne ograničavaju se samo na naše vlastite ideje ili stavove, iako su i oni važni. Milost zajedno s uvidom i pravilnim odabirom sredstva su promjene. Za razliku od popularnih psiholoških knjiga, mi ćemo predlagati promjene u stavovima, poput praštanja sebi i drugima, što može naposljetku nadilaziti snagu uma i volje. Tada molitva i milost moraju postati sastavnice promjene. Primjeri iz stvarnih životnih situacija koji su me duboko dirnuli poslužit će za tumačenje našega razmatranja, a na kraju knjige bit će priloženo nekoliko molitava iz kojih je jasno vidljivo značenje životnoga putovanja i u kojima je sadržano puno toga za razmatranje. No možda je važnije od svega drugoga to što su u tim molitvama sadržana raspoloženja koja su neophodna za uspješnost toga putovanja. 16
Sadržaj
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 1. Grijeh, napast i integritet . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 2. Nevjera, sumnja i vjera. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 3. Užas, strah i pouzdanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 4. Zavist, nesnošljivost i praštanje . . . . . . . . . . . . 80 5. Sebičnost, sebeljublje i milosrdna ljubav . . . . . 96 6. Mržnja prema sebi, oklijevanje i Božja ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 7. Oholost, taština i Božja ljubav . . . . . . . . . . . . . 128 8. Tuga, žalost i radost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 Epilog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171 Dodatak: Molitve na putu života . . . . . . . . . . . . 180 Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
199
Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u veljaÄ?i 2016.
O. Benedict J. Groeschel, OFMCap (1933.– 2014.), poznati duhovnik i psiholog, bio je ravnatelj Ureda za duhovni razvoj Newyorkške nadbiskupije i dugi niz godina pružao je duhovno vodstvo i psihološku pomoć mnogim ljudima. Napisao je brojne knjige o duhovnome životu, među kojima i knjige Izlazak iz tame i Psihologija duhovnoga razvoja objavljene u izdanju Verbuma.
Muče li vas osobni problemi i nesavršenosti? Ako ne možete pobjeći od stanja kao što su grijeh, napasti, nevjera, sumnja, strah, zavist, osjećaj odbojnosti, sebičnost, sebeljublje, mržnja prema sebi, oholost, taština, tuga, žalost, patnja itd., tada uz pomoć ove knjige možete učiniti da ona za vas ne budu više kamen spoticanja nego prigoda za rast. Ovdje sadržana duhovna i terapeutska promišljanja pokazuju kako naše slabosti uz Božju milost, molitvu i uz pomoć jasna uvida u našu nutrinu mogu postati put k Bogu i zrelijoj čovječnosti.
ISBN 978-953-235-488-1
VERBUM 95 kn
www.verbum.hr