Duhovne vrijednosti u sportu

UVOD

Mihael Bermanec

DUHOVNE

VRIJEDNOSTI

U SPORTU

Najuspješniji sportaši poručuju ČUDESNO ZAJEDNIŠTVO DUHA I TIJELA ČINITELJ JE USPJEHA

1

Mihael Bermanec

DUHOVNE VRIJEDNOSTI U SPORTU

3

Nakladnici Studio Moderna i Mihael Bermanec Za nakladnika Veseljko Stojak Urednik Mihael Bermanec Recenzenti dr. sc. Igor Lorencin dr. Nikola Vukov Dejan Stanjević, prof.

Lektura dr. sc. Đurđica Garvanović - Porobija Korektura Darko Filčić, prof.

Dizajn korica i grafička obrada Vjeran Grabant Prijelom Vjeran Grabant Tisak Studio Moderna »DUHOVNE VRIJEDNOSTI U SPORTU« ISBN 978-953-7937-27-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 882433. © Ova se knjiga smije umnožavati, djelomično ili u cijelosti, samo uz pisano dopuštenje autora.

4

Mihael Bermanec

DUHOVNE VRIJEDNOSTI U SPORTU

Studio Modrena Zagreb, 2014.

5

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Svi biblijski citati u ovoj knjizi preuzeti su iz prijevoda Kršćanske sadašnjosti.

6

Posveta Knjigu posvećujem svima koji žele prihvatiti punu odgovornost i aktivnu ulogu u svom napretku uz pomoć duhovnosti, jer ona jedina osigurava cjelovit razvoj čovjeka.

7

SADRŽAJ

Sadržaj:

Predgovor............................................................................................................................11 Uvod......................................................................................................................................13

1. Duhovne vrijednosti iz kršćanske perspektve...............................................17

2. Kršćanska svjedočanstva sportaša......................................................................41

3. Kršćanska crkva i sport.............................................................................................51 4. Mudro probijanje granica u iskustvu sportaša...............................................75

5. Poželjni motivacijski obrazac.................................................................................93 6. Motiv i uspjeh koji nije ograničen samo na samu slavu i pobjedu......101

7. Na vrijeme učini duhovnu inventuru...............................................................105 8. Molitva i vjera kao činitelj duhovnog rasta...................................................117

9. Život određuju odluke............................................................................................125

9

PREDGOVOR

Predgovor

Uzimajući u obzir sportske zahtjeve, od sportaša se očekuje postizanje sve boljih rezultata. Iako kineziološka znanost ima značajnu ulogu u educiranju kako ostvariti što bolje rezultate, ovom knjigom želim uputiti na duhovne vrijednosti kao važan preduvjet u postizanju boljih i istinskih sportskih rezultata.

Kad čovjek traži rješenje za svoje stanje i unapređenje, nužno će naići na preporuke i usmjerenje na duhovnost. Postoji velik raspon pristupa duhovnosti i naoko su svi ispravni i iskreni, ali ipak mnogi su od njih samo puko ljudsko umovanje.

Važno je znati u čemu je prednost i bogatstvo duhovnih vrijednosti, što je istinska duhovnost, kako zadovoljiti svoje duhovne potrebe, te kako ih primijeniti za unapređenje u sportu i drugim životnim područjima. Duhovnost najbolje podržava i osigurava potrebu za životnom ravnotežom, zato je nikako ne isključujte iz svoga života. Vaš cilj može biti što god Vi zacrtali, ali postizanje tog cilja može biti otežano ako zanemarujete svoj duhovni život. Suvremen sam čovjek koji se bavi sportom, a istodobno i kršćanin, te sam često uočavao da velik broj sportaša posvjedočuje na različite načine svoju vjeru u Boga.

To me je potaknulo na istraživanje takvih izjava i značenja koja proistječu iz ozbiljnih svjedočanstava sportaša o vjeri u Boga.

Knjigu sam napisao radi pravilnog i kvalitetnog duhovnog razvoja sportaša, i namijenjena je onima koji se profesionalno ali i rekreacijski bave sportom radi očuvanja i unapređivanja zdravlja. S vama želim podijeliti svoje iskustvo i razmišljanje i prije svega argumentirano ukazati na to što je po mom sudu “najbolja investicija u sebe”, u želji da rasvijetlim zašto su kršćanske vrijednosti najdragocjenije i zašto bi im trebalo posvetiti dovoljno pozornosti i zainteresiranosti. Jedino ispravan stav otvara naše oči za vrijednost i važnost čovjeka kao duhovne osobe.

Glavna misao koja me je vodila tijekom pisanja jest vezanost za našu ukupnu vrijednost i cjeloviti razvoj našeg bića. Kao poticajna svjedočanstva takve vrijednosti naveo sam primjere sportaša kršćana, želeći time ujedno i ukazati da ova knjiga ne predstavlja isključivo mišljenje autora. Na ovom malom broju stranica želim jednostavno i razumljivo predstaviti praktičnost te bogatstvo istina vezanih za kršćansku duhovnost u sportskom životu. Ono što je izneseno, vjerujem na dovoljno jasan i primjeren način, daje pregled, objašnjenje i potporu kršćanskim duhovnim vrijednostima u sportu. Riječ duhovnost koristi se na mnoge načine, a čitanjem ove knjige vjerujem da ćete moći prepoznati što je istinska duhovnost i pravilno značenje tog termina, odnosno da ćete uočiti razliku između religioznosti i duhovnosti. Nastojao sam izbjegavati ne11

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

jasnu terminologiju, nejasne izjave i nejasne vrijednosti. Za detaljnije pojašnjavanje određenih tema i kršćanskih doktrina trebalo bi puno više prostora, što nije temeljna namjena ove knjige.

Jedna je od glavnih intencija knjige pomoć i podrška u usmjerenju da postanete osoba za koju imate potencijal. Možete prijeći svoje granice i maksimalno razvijati svoj potencijal u potpunu cjelovitost i smisao. Koliko investiramo u sebe, toliko će nam se i vratiti. Zato savjesno usvojite i preuzmite osobnu odgovornost razmišljanja i djelovanja u Bogu, kao uzroku ostvarivanja istinske sreće i uspjeha, a čovjek, sve što čini, čini s tim ciljem. Svako traženje bezuvjetne ljubavi, sreće i uspjeha izvan Boga ustvari je udaljavanje od tih ciljeva.

Uz pomoć duhovnih vrijednosti možete se razvijati do “zvjezdanih visina ljudskog postojanja”. Također ova knjiga vam može pomoći da se ispitate jesu li vaši glavni životni ciljevi i odluke utemeljene na ispravnim ili krivim životno važnim vrijednostima. Sve što je u knjizi napisano imat će veliku vrijednost kao i utjecaj na Vas ukoliko joj pristupite ozbiljno s odgovornošću, te Vas molim da savjesno preuzmete svoj dio odgovornosti. Nema smisla tražiti opravdanja niti ikoga okriviti, ali ima smisla preuzeti odgovornost - jedino tako možete stvoriti uvjete za rješenje nekog problema i osobno napredovanje.

Knjiga je pisana da bude poticaj i ohrabrenje za ozbiljan, odgovoran način razmišljanja i djelovanja u vjeri, na još dublje, radosno i hrabro upoznavanje i istraživanje Istine, onoga što je Bog učinio za Vas kao i njegovih planova za Vas. Onaj tko je stvorio čovjeka može dati pravi odgovor na pitanje: Što su, te koje su vrijednosti najbolje i najsigurnije? Takve vrijednosti su najveće bogatstvo koje imamo i zbog toga moramo činiti sve da ih istražujemo, sačuvamo, ojačamo i živimo.

Mudro i brzo izaberite najbolji i najisplativiji način života, te tako pretvorite svoje svakodnevne sportske i životne trenutke u sigurne uspjehe.

Neizmjerna mi je želja i najiskrenije se nadam da će vam ova knjiga biti doprinos cjelovitom sagledavanju duhovnih vrijednosti u sportu. Što god da se dogodi, preuzmi odgovornost.

- Anthony Robbins Odgovorni smo za ono što radimo, ali i za ono što ne radimo.

- Voltaire Put prema vrhu počinje onog dana kad preuzmete potpunu odgovornost za sebe i kad prestanete tražiti isprike.

- O. J. Simpson

12

UVOD

Uvod

Generalni pogled na vrijednosti

U svijetu je prisutna velika potreba i glad za istinskim ljudskim vrijednostima. Ljudska je priroda da čovjek želi razumjeti sebe, kao i vrijednosti koje usmjeravaju njegov život, u kojima on traži smisao, zdravlje, sreću, uspjeh i uživanje. Ostvareni su golemi iskoraci na materijalnom i znanstvenom području. Taj napredak i dojam ne znači uvijek da se povećalo i razumijevanje o potencijalu kao i jedinstvenosti, te funkcioniranju ljudskoga bića. Čovjek osjeća da se njegova vrijednost sastoji od nečega što je više od složena sklopa želja koje čine ili tvore njegovu fizičku egzistenciju, osjeća da vrijedi više. Nameće se niz pitanja o tome postoji li nešto još vrednije. Vrijednost predstavlja karakteristiku onoga što je vrijedno u materijalnom, moralnom i duhovnom smislu. Vrijednosti su osobna vjerovanja, odražavaju značenje o tome što su nam životna htijenja, što je dobro a što loše, što je ispravno a što ne, što je poželjno a što nepoželjno. Vrijednosti ističu ono što je važno, unutar čovjekova djelovanja, a vjerovanja ono što je istinito. Samo neko dobro može pozitivno pokrenuti, odnosno motivirati čovjeka da za njim teži ili da ga ostvari.

Mogućnost vrednovanja specifična je osobina jedino čovjeka. Ako su npr. moje vrijednosti ljubav, istina, mir, dobrota, prijateljstvo, zdravlje, život, pravda, moral, poštenje, iskrenost, nada, znanje, onda ću birati vjerovanja koja će biti u skladu s tim mojim vrijednostima. S druge strane, čovjek neće težiti za bilo čime kao ciljem ako u tomu ne pronalazi nešto što je vrijedno njegove težnje, dakle neku vrijednost. Različite vrijednosti imaju različiti značaj za nas. Čim su one važnije, to više nam kao takve vrijede, više im vjerujemo, više ih cijenimo i spremni smo ih razvijati, štititi te i druge upućivati na njih. Vrijednost usmjerava čovjeka da nešto ostvari. Naše vrijednosti i vjerovanja utječu na kvalitetu i kvantitetu našeg rada u svem našem djelovanju.

VIDLJIVO

DJELOVANJE

NEVIDLJIVO VRIJEDNOSTI

VJEROVANJA

13

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

“Sa sociološkog gledišta, riječ vrijednost označava opću kvalitetu i smjer u životu za koji se očekuje da ga ljudi slijede u svojem ponašanju. Vrijednosti su vidljive u načinu na koji se ljudi odnose prema okolini i načinu na koji procjenjuju okolinu.” (John J. Pilch, Bruce J. Malina, Handbook of Biblical Social Values, Peabody: Henderickson Publishers, 2000, str. 16-17) Riječ vrijednost ujedno se odnosi na preferenciju za pojedine oblike, kvalitetu i cilj ljudskog ponašanja. Tako naše ponašanje otkriva i naše temeljne životne vrijednosti.

Drugim riječima, mi živimo svoje vrijednosti. Pojmovi “vrijednost” i “cilj” međusobno su tijesno povezani.

Naši ciljevi i želje samo su sredstva kojima pokušavamo ostvariti životne vrijednosti. Naše vrijednosti dolaze iz raznih izvora. Neki od njih su: obitelj, vršnjaci (društveni utjecaj), radno mjesto (radna etika), obrazovne institucije kao što su škole, značajni događaji u životu (smrt, rastava, gubitak radnog mjesta, velika nesreća i trauma, veliki zdravstveni problemi, značajni financijski gubici, itd.), vjerski nauk, glazba, mediji, tehnologija, kultura, važni povijesni događaji (rat, ekonomske depresije, itd.).

Prije svega naša obitelj, prijatelji, zajednica, vjerski nauk i iskustva koja smo imali doprinose našem jedinstvenom osjećaju tko smo i kako mi vidimo svijet. Također vrijednosti i vjerovanja koje društvo smatra bitnima utječu i na neki način određuju naše svakidašnje ponašanje. Životne vrijednosti i vjerovanja vide se u svakom našem ponašanju.

PONAŠANJE

STAVOVI

VRIJEDNOSTI

VJEROVANJA

Pitanje je kako moje duhovne vrijednosti utječu na moj život. Kakvim sadržajem ispunjam svoje svakidašnje ponašanje. “Hoće li moja duhovna vrijednost postati vrijednost koja će mi donijeti kvantitetu - bogaćenje preko svake mjere i sebično iskorištavanje okoline? Ili ću možda duhovnu vrijednost mjeriti kvalitetom koja će se odraziti na moje međuljudske odnose, ljubav prema Bogu i čovjeku te unijeti sasvim novu dimenziju u moj život.” (Igor Lorencin, Povratak vrijednostima, ATVU, Zagreb 2012, str. 13) Upamtite da su vaše vrijednosti i vjerovanja pokazatelj vaših životnih ciljeva.

14

UVOD

ISHOD DJELOVANJE ODLUKE OSJEĆAJI MISLI VRIJEDNOSTI/VJEROVANJA

Zdravi ciljevi prije svega uključuju svrhovitost i kvalitetan način života, ispravno razmišljanje/smislenost te zdravlje kao dragocjena blaga. Ljudi teže da ostvare svoje životne ciljeve. Time naše ponašanje i životni ciljevi postaju vrijednosti koje živimo. Svi mi živimo s vrijednostima društva koje nas okružuje, odrasli smo s njima, one su jednostavno dio nas.

Kad se zdrave vrijednosti zanemaruju, čovjek trpi, a kad ih poštuje, čovjek ima najveću mogućnost da napreduje. Ispravno razumijevanje i upotreba ljudskih vrijednosti daju smisao, cjelovitost i uspjeh. To se može dogoditi na fizičkoj, društvenoj, ekonomskoj i duhovnoj razini.

Vrijednosti se tako očituju u sve većoj potrebi i interesu za razvoj, usavršavanje i ostvarivanje osobnog vrijednosnog potencijala, koji izvire iz samog temelja koji sačinjava istinsko ljudsko biće. Kroz to se ujedno vidi velika potreba za osobnim, cjelovitim razvojem u svim dimenzijama (tjelesnoj, duševnoj i duhovnoj) kako bi se mogli što bolje postizati željeni životni ciljevi. Čovjek kao osoba djeluje u svim trima dimenzijama. Sve ono što se događa na jednoj utječe na funkcioniranje drugih dimenzija.

15

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE

1.

Duhovne vrijednosti iz kršćanske perspektive

Duhovne vrijednosti predstavljaju bogatstvo i snagu pojedinca ili grupe i zasnovane su na njihovim najdubljim željama, težnjama i ciljevima. Odražavaju se u životnoj misiji tog pojedinca ili grupe, razlogu njihova postojanja, vjerovanju, težnjama, u onome za što su spremni preuzeti odgovornost.

Duhovne vrijednosti se otkrivaju postavljanjem duhovno važnih pitanja: Zašto postojim?

Koja je svrha mojega života? Što je to što doista želim postići?

Postižem li uspješno svoje ciljeve? Što treba mijenjati, održavati ili unaprijediti?

Jesu li promjene učinkovite i stabilne?

Koje su mi vrijednosti najvažnije?

Zašto imam duhovne potrebe?

Mogu li sam zadovoljiti svoje duhovne potrebe?

Kako mogu zadovoljiti svoje duhovne potrebe? Što/tko je Istina?

Kako ću iskoristiti vrijeme koje mi Bog daje? Što ometa sklad mojega odnosa s Bogom? Što je dobro, a što zlo?

Duhovno važna pitanja se prije svega odnose na razumijevanje dubokog smisla života, dublje svrhe i dubokih vrijednosti vezanih za ljudsko ponašanje.

Općenito poželjne duhovne vrijednosti prepoznaju se po nekim od sljedećih elemenata: ljubav prema Bogu, ljudima i poslu, povjerenje, poštovanje svake osobe; marljivost i ustrajnost, težnja postizanja osobnog maksimalnog potencijala; 17

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

uočavanje vrijednosti i karakteristika svakog pojedinca, sustav nagrađivanja uspješnosti; nada, ustrajnost; pravednost, dobronamjernost; sposobnost slušanja, pomaganja i podrške drugima; prihvaćanje vlastitih pogrešaka, opraštanje tuđih pogrešaka, pomirenje, mir; sposobnost da se smijemo na svoj račun, da učimo iz svojih pogrešaka i da se neprestano pozitivno mijenjamo; vodstvo s pozitivnom vizijom i sposobnošću iznalaženja rješenja; orijentacija prema pojedincu; čvrstina i snaga koja gradi, a ne uništava; vjernost, predanost, odanost, odgovornost za svoj i tuđi rad, poštenje.

Onaj tko smisao svoga života traži u duhovnom usavršavanju, ne može biti nezadovoljan.

Svaka od nabrojanih duhovnih vrijednosti utječe na povećanje produktivnosti pojedinca i smanjuje trošenje energije na nesporazume i sukobe kao otimače zdravog uspjeha. Npr. koliko vrijede pojedinci koji sami ustrajno i samostalno traže praktična rješenja problema, u usporedbi s onima koji u svakom radu izmišljaju nove probleme?

Podizanjem duhovne vrijednosti postiže se pozitivni kumulativni efekt uloženog rada. U takvoj klimi najlakše se definiraju zajednički ciljevi te se svi napori usmjeravaju istim, a ne suprotnim ciljevima. Visoke razine duhovnih vrijednosti sportskog kluba ili pojedinca najbolje osiguravaju uspjeh, štite ga od neradne klime, loših odnosa, podvala i sl. U sportskom razvoju sportaši mogu ponekad biti nezadovoljni ili čak i “propadaju” zbog toga što im rukovodstvo postavlja pogrešan sustav vrijednosti. Nažalost, u tim slučajevima se uglavnom ne ulažu sustavni napori u izgradnju duhovnih vrijednosti. One se ne ističu kao poželjne i sportaši se ne obučavaju da je za njihov “posao” važna i njihova duhovna formacija. Sve je to ostavljeno na volju pojedincu, obitelji, školi ili vjerskoj ustanovi.

18

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE

Duhovna vrijednost je ona pokretačka snaga koja omogućuje da se najbolje upotrijebe fizička, financijska, intelektualna i kulturna vrijednost u cilju stvaranja ugleda i kvalitete neke organizacije, odnosno sportskoga kluba. Na tržištu čini da neke organizacije ili timovi budu i po nekoliko puta efikasniji od drugih.

Iako se duhovna vrijednost ne mjeri i nema neku posebnu iskazanu vrijednost na tržištu, jedino ona ima sposobnost uvećanja ostalih vrsta vrijednosti, čak i u slučaju da nemaju nikakvu vrijednost na tržištu. Duhovne vrijednosti ujedno nam pomažu u izgradnji boljih odnosa s drugima. Baviti se ljudima tako da steknu ljubav prema ljudima i poslu, pravednost, etičnost, povjerenje, poštovanje razlika, osobnu odgovornost, pozitivan stav u kriznim situacijama, pomaganje, opraštanje, odanost, iznimno je važno za bilo kakav uspjeh. Ove bi činjenice svaki suvremeni menadžer, trener i sportaš morao držati na umu.

Tko želi dijeliti, mora prije sakupljati.

Kršćanska duhovna vrijednost je specifična po tome što je prima i posjeduje svatko tko vjeruje u Isusa Krista i prihvaća njegov nauk. Manifestira se kao nutarnja pokretačka snaga za osobni i timski razvoj, rad i kreativnost te čini temeljnu vrijednost (agape ljubav) iz koje proizlazi mogućnost umnažanja svih ostalih vrsta vrijednosti. Isus je jedini od “svih” sa sigurnošću rekao da je on “Put, Istina i Život” i da samo u odnosu s njim možemo naći pravi smisao i istinske vrijednosti života. Što je još posebno vezano za istinske kršćanske duhovne vrijednosti?

One se isključivo temelje na Bibliji i nemaju u sebi površnost ili folklornost. U protivnom dolazi do iskrivljenoga poimanja kako je sve duhovnost i duhovno iskustvo, te kako je sve što pojedinac na svoj subjektivistički način doživljuje od Duha i njegovog vodstva. Mogu to biti mišljenja plemenita, praktična, stoljećima provjerena, a mnoga i nalik kršćanstvu - ali mogu biti izvedena prije svega iz ljudskog mišljenja, iskustva, očekivanja i potrebe.

Svrstavam ih u nepotpuna rješenja životnoga pitanja. Nije samo pitanje postoji li Bog, važno je također pitanje kakav je Bog. U kakvog Boga vjerovati? U odnosu na same humanističke vrijednosti, ostale religije i životne smjernice koje imaju u središtu zdrav i osmišljen život, znanje, kvalitetne međuljudske 19

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

odnose i uvažavanje dostojanstva druge osobe, kršćanstvo podupire mnoge od tih vrijednosti i prihvaća ih ako su u skladu s Biblijom, ali osnova, temelj i izvor ne ovise o našim željama i predodžbama. Za kršćane Biblija je osnovni i najvažniji izvor podataka, dok se humanisti pouzdaju u raspoloživa ljudska sredstva. U našem humanističkom društvu ljudi teže k mnogim svrhama, misleći da će u njima naći istinski smisao. Neka od tih nastojanja uključuju: poslovni uspjeh, bogatstvo, dobre odnose, seks, zabavu, ali i činjenje dobrih djela drugima, itd. Mogu reći da i neki vjernici smatraju da je bogatstvo dokaz Božjeg blagoslova i naklonosti, što prema Bibliji, proučavamo li je, ne mora biti tako. Neki su sportaši posvjedočili da je u njihovoj nutrini, dok su postizali svoje ciljeve: bogatstvo, odnose i uživanja, još uvijek postojala duboka praznina - osjećaj ispraznosti koji se, kako im se činilo, ničim ne može ispuniti.

Najljepše je to o čovjeku izrazio crkveni učitelj i biskup Augustin na početku svojih Ispovijesti: “Za sebe si nas, o Bože, stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.”(Aurelije Augustin, Ispovijesti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1983, str. 7) Same nas humanističke vrijednosti upućuju da bi čovjek svoj život trebao oblikovati, ostvarivati sâm, bez Boga koji se objavio u Isusu Kristu, te negiraju da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju. Kršćanstvo smatra da čovjek ne može vlastitom snagom i sposobnošću postići “savršenstvo”. Kršćanin se ne oslanja na sebe kao individualist. Kršćanima je glavni cilj u životu proslaviti Boga i zauvijek uživati s njime (1. Korinćanima 10:3132). Život smatraju služenjem za koje je čovjek odgovoran Bogu. Kršćani mjere uspjeh prema kristocentričnosti nečijega života i Kristova karaktera u njima, a ne prema materijalnom posjedu. Kršćanin smatra kako je puno važnije biti od imati. Za kršćanstvo je mjerodavno da su sve vrijednosti povezane s Isusom Kristom. Bog želi da naš život bude svaki dan sve sličniji Isusovom zemaljskom životu, u smislu da se u nama prepoznaje karakter Boga. Isus je živio na zemlji da nam bude primjer. Bog želi da se svaki dan sve više kroz nas predstavlja i prepoznaje Kristov život u nama.

Navest ću nekoliko temeljnih vrijednosti kršćanskog bogatstva kao razliku i prednost u odnosu na same humanističke vrijednosti te ostale religije i životne smjernice: Vjera u trojedinog Boga ljubavi temeljna je istina kršćanske vjere.

Prema biblijskom nauku ljubav nije Bog. Takve ljubavi su nepouzdane i nestalne, te nemaju izvor u Bogu.

Bog je ljubav, “Ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav.” (1. Ivanova 4:7-8) Božja ljubav je opisana u Bibliji poznatim zapisom: “Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje 20

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE

se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.” (1. Korinćanima 13:4-8) Ljubav takvih karakteristika budi u nama težnju da osobno upoznamo Boga, da osobno doživimo Božju ljubav. Duh Sveti daje kršćanima da mogu voljeti onako kako On voli. Bog kako ga Biblija prikazuje je trojedini Bog ili jedan Bog a tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Premda u Bibliji ne nalazimo riječ “Trojstvo” u njoj nalazimo temelje za vjerovanje o tome kako je Bog jedan, ali tri osobe. “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” (Matej 28:19) U ovom biblijskom tekstu možemo jasno vidjeti da se tri osobe nabrajaju pod jednim imenom.

Važno je vjerovati u Boga onako kako ga Biblija objavljuje. Ovo vjerovanje je važno upravo zbog toga što Bog jest i može biti ljubav samo ako postoji u odnosu. Ljubav karakterizira odnos između najmanje dvije osobe. Ljubav i odnos triju osoba u Bogu savršeno su usklađeni. Trojstvo poziva ljude da budu kao Bog. Da budu jedno kroz različitost koja uključuje postojanje iste misli, svrhe i cilja. Ono nas također upućuje na praktičnu važnost da jedinstvo ne smije nikako ugušiti osobnost i posebnost.

“Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima.” (1. Korinćanima 12:4-6) Duboko razumijevanje i prihvaćanje duhovnih istina iz Biblije (ne samo znanje o nečemu) i njihova djelotvorna primjena u svakidašnjem životu, u svim situacijama posredstvom Duha Svetoga. Isus je istaknuo da Božji blagoslov dolazi od poslušnosti istini, a ne od učenja istine. Rekao je: “Ako to znate, blago vama budete li tako i činili.” (Ivan 13:17) “Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.” (1. Korinćanima 2:14) “No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.” (Ivan 16:3) “Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: ‘Prokletstvo Isusu’. I nitko ne može reći: “Gospodin Isus” osim u Duhu Svetom.” (1. Korinćanima 12:3) “Zadaća Svetog Duha je dokazati svijetu (pojedincu) zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud (Ivan 16:8). Bez sile Svetoga Duha ne možemo biti nikako osvjedočeni da je Božja riječ istina, da treba ostaviti grijeh, da dolazi sud i pravedna odluka za sve.” (Franjo Wagenhofer, U potrazi za smislom života, Studio Moderna, Zagreb 2013, str. 64) Osim vanjskog poziva, pojedinci moraju čuti unutarnji poziv Duha Svetoga, jer je On onaj koji nas uvjerava u naš grijeh i omogućuje nam vjerovati u 21

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Isusa Krista (Ivan 16:7-15). Primjer ovog unutarnjeg poziva je Lidija: “Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio.” (Djela 16:14) Sve promjene koje Isus Krist radi u nama ostvaruju se djelovanjem Duha Svetoga (Ivan 15:5) Nova - Kristova narav/život u vjerniku (najbolji život/vječni život i karakter koji čovjek može poželjeti). Kršćanin je osoba koja je, po vjeri, primila Isusa Krista u svoj život i potpuno se pouzdala u Njega kao jedinog Spasitelja (Ivan 3:16; Djela 16:31; Efežanima 2:8-9). Samo snaga koja dolazi od Isusa Krista vodi pravoj promjeni. Kršćanin je duhovno rođen od Boga i to mu određuje identitet, a ne njegovo ponašanje, njegova djela.

Kristova narav je njegova narav. Kršćanin nije određen onim što čini, već ono što čini određeno je onim što on jest.

“Ono što činiš kao kršćanin ne određuje tko si, već tko jesi određuje ono što činiš (2. Korinćanima 5:17; Efežanima 2:10; 1. Petrova 2:9-10; Ivan 3:1-2).

Nitko se ne može dosljedno ponašati na način nedosljedan načinu kako vidi samoga sebe.” (Neil T. Anderson, Pobjeda nad tamom: kako shvatiti moć svoje osobnosti u Kristu, Logos - Daruvar, 2002, str. 36) Osoba se sama bez Boga može puno poboljšati pomoću psihologije, psihijatrije, obrazovanja, uspjeha, glazbe, prijatelja, pjesništva i pjevanja, zabave, sporta, duhovnih programa […] biti sređen i izgledati i djelovati bolje. Sve to nije i loše, ali ima svoje područje i dosege djelovanja. Pogrešno je misliti da je duhovnost odvojena od svakodnevnog života, ona je način života. “Vjerujem da je odlučujući čimbenik mentalnog i duhovnog zdravlja i slobode pravo shvaćanje Boga i pravilan odnos s njim” (Neil T. Anderson, Pobjeda nad tamom: kako shvatiti moć svoje osobnosti u Kristu, Logos - Daruvar, 2002, str. 11) Zato je ispravna teologija neophodan preduvjet za ispravnu primjenu sporta, glazbe, psihologije... Ona nam omogućava objektivno razmišljanje i odgovornost primjene.

Ništa što je uistinu ljudsko nije kršćanstvu strano; i ništa što pripada kršćanstvu ne može naškoditi čovjeku.

- Karol Wojtyla Na primjer, mi svojom samokontrolom možemo jako dobro kontrolirati naš govor, naše riječi. Isus je došao da nam dâ više od toga, da nam dâ svoj život, svoju riječ na ustima. Također neka vanjska obilježja ne moraju odražavati ili stvarati unutarnji mir i zrelost. Neizbježna je činjenica da je grešnost osobina čovjekove naravi i čovjek ne može sâm sebe promijeniti, te zato Bog želi učiniti svoju intervenciju. Bog želi da napredujemo, primimo više uz njegovu pomoć i vodstvo. Za takvo primanje i napredovanje treba prije svega ukloniti svoje Ja (egocentričnost i sebičnost). Religioznoj osobi je dovoljno da ispuni neku svoju obvezu (npr. odlazi u crkvu i nakon toga ide za nekim svojim inte22

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE

resima koji ne uključuju Boga). “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.” (Galaćanima 2:20) Svakodnevno se treba odreći samoga sebe i krenuti za Isusom. Ukoliko to ne činimo, nismo Isusovi učenici. Duhovna osoba čini sve (maksimum) u interesu Božjeg kraljevstva, stavlja na prvo mjesto duhovne stvari, a onda svoje potrebe. Prihvaćanjem Isusa u svoj život i razumijevanjem tih istina možemo iskusiti stvarnost duhovnosti.

Duh Sveti nas želi oblikovati prema Kristovoj slici, čineći nas sličnijima Njemu. “Onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama.” (Rimljanima 8:11) Ta sličnost je vidljiva kroz plod Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, umjerenost. (Galaćanima 5:22) Kršćanin na zemlji nikada neće biti u potpunosti pobjedonosan u stalnom pokazivanju ploda Duha Svetoga. Međutim, jedan od glavnih ciljeva kršćanskoga života jest progresivno dopuštati Duhu Svetome da donosi sve više i više ploda u našem životu, te da pobjeđuje suprotstavljene grješne želje. Plod Duha jest ono što Bog želi da naši životi pokazuju, a uz pomoć Duha Svetoga to je moguće! Plod Duha je privlačan karakter koji izgrađuje i okrepljuje samu osobu, a isto tako djeluje na druge oko nje. Plod Duha možemo najbolje prepoznati u načinu na koji se ophodimo s drugima.

“Jer umrli ste s Kristom i vaš je pravi život skriven s Kristom u Bogu.”( Kološanima 3:3) “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. Korinćanima 5:17) “Tada nas - ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu - spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu, da opravdani njegovom milosti, budemo baštinici vječnoga života kojemu se nadamo.” (Titu 3:5-7) “Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje, kojim je svjedočio za Sina svoga: Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga. I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu.

Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.” (1. Ivanova 5:9-12) Pomazanje Duhom Svetim koji nam može dati odgovor, tj. otkrivenje na pitanje zašto i kako trebam živjeti. Bog nam u Bibliji daje odgovor na to pitanje, drugim riječima onaj tko ne čita Bibliju ne razmišlja na ispravan način o pitanju zašto i kako trebam živjeti.

23

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Duh Sveti nas opunomoćuje, osposobljava za određenu duhovnu službu, plan koji Bog ima za nas. Pomazanje jest Božja prisutnost po Duhu Svetom.

Kršćanin treba sebe ulagati u svrhu potpunog razvitka svakog bogomdanog dara, nadarenosti i mogućnosti. Dar treba očuvati i pokušati da ispliva na površinu. Sveti Duh je svemoguć i On razdjeljuje duhovne darove svakomu kako želi (1. Korinćanima 12:11). Bog svim vjernicima svoje Crkve u svim vremenima poklanja duhovne darove, koje svaki vjernik treba upotrijebiti u službi ljubavi za opće dobro Crkve i ljudskoga roda. Duh Sveti omogućava vjerniku da ustraje koristiti svoj duhovni dar u kršćanskoj službi.

Ne može se otvoriti srce Bogu, a da ga istodobno ne otvorimo i svom bližnjemu!

- P. Tournier U središtu kršćanskog života treba biti Božja ljubav, a ne prvenstveno duhovni darovi. Darovi su dani radi izgrađivanja Crkve, a to izgrađivanje treba biti vođeno onim što nam je dano kao naša najveća vrijednost, a to je agape ljubav. Plod Duha (Galaćanima 5:22) važniji je od darova Duha, jer on daje legitimitet darovima. Isus želi da budemo mudri i rekao nam je da ćemo vjerne i iskrene ljude prepoznati po njihovim plodovima. Time nam je želio skrenuti pozornost da kod korištenja duhovnih darova postoji i opasnost njihova korištenja npr. ne odričući se sebičnosti, ljubavi prema novcu.

Darovi Duha i plod Duha u sinergiji očituju najveće životno ispunjenje koje se događa kad osoba otkrije svoje jedinstvene darove i sposobnosti, te kad ih upotrebljava za izgrađivanje drugih i proslavljanje Boga.

“A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika.” (1. Korinćanima 12:7-10) Svi ne primaju iste darove, jer različite su potrebe pa prema tome i službe. Svetog Duha dobivaju samo oni koji su poslušni Bogu. U Bibliji piše: “I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.” (Djela 5:32) Poslušnost Bogu jedini je pokazatelj da smo primili Božju milost i tek kada smo poslušni Bogu (rezultat je plod Duha - Galaćanima 5:22-23), možemo se poistovjetiti s pojmom “kršćanin”. Ako sam zaista kršćanin, ništa osim Biblije, Njegove riječi, ne bih smio smatrati mjerodavnijim, istinitijim, autoritativnijim. Poslušnost je rezultat vjere i ljubavi prema Bogu. Poslušnost nije ropstvo i znak nezadovoljstva, nego poslušnost je sloboda i ljubav. Poslušnost Bogu najveća je vrlina. U njoj su sadržane i povjerenje i ljubav. Poslušnost je ključ za uspješan život. U Bibliji piše: “Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: 24

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE

razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima.” (Jošua 1:8) Božja snaga djeluje iznutra i ne vrši prisilu. Premda moć može prisiliti na poslušnost, samo Ljubav može izazvati odgovor ljubavi, a to je upravo ono što je Bog želio od nas i zašto nas je stvorio. Isus je isticao posljedice izbora, nije nikoga “nagovarao da ga slijedi” jer On je ljubav i odluku je prepuštao drugoj strani.

Prava kršćanska duhovna vrijednost zapravo znači trajno shvaćanje i organiziranje osobnoga sustava vrijednosti, polazeći od životne odluke za Krista i za projekt života koji On nudi svakom čovjeku.

“Došao sam da imaju život, u izobilju da ga imaju.” (Ivan 10:10)

Nikakav posao sam po sebi nije zamjena ni nadomjestak za duhovni život. Naš organizam je takav da redovito zahtijeva, svaki dan, dostatnu mjeru zadovoljstva. Ako ne nađe onu dubinsku i osnovnu utaženost u duhu, prijateljstvu i radu, prisilno će je tražiti u nedopuštenim, pogrešnim i nezadovoljavajućim oblicima duhovnosti i tjelesnim užicima.

U tom smislu može se reći kako je promišljanje duhovnosti ujedno i promišljanje kršćanskoga identiteta. Kršćanska duhovnost je nasljedovanje Krista na svim područjima života. Bog se svijetu objavio po svom Sinu Isusu Kristu. Isus Krist konačna je Riječ Božja, izgovorena ljudima i utjelovljena u ovaj naš svijet. Bog je stvorio i spasio svijet po Isusu Kristu. Prema tomu, Božji plan spasenja svijeta ostvaruje se tako da Krist bude u središtu svega našeg života, sve naše duhovnosti. Božja volja za nas je da svoje spasenje ostvarujemo po Isusu Kristu. “Bog je poslao na svijet svoga jedinorođenoga Sina da živimo po njemu.” (1. Ivanova 4:9) Jednako nam tu istinu potvrđuje i apostol Pavao kad kaže: “Jer drugog temelja nitko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, a to je Isus Krist!” (1. Korinćanima 3:11) Duhovnu vrijednost povećavamo tako da imamo trajno viši cilj. Ljubav i vjera prema Bogu i čovjeku najznačajnija je duhovna vrijednost koja osigurava razvoj ostalih. Manifestira se uspješnim rezultatima na duhovnom i materijalnom području. Danas znamo da kršćanska duhovnost nije askeza, da asketske vježbe nisu mjerilo nečije duhovnosti. Stoljećima je kršćanstvo mislilo da jest.

Možda nam je upravo nekršćanski Istok pokazao i svojim načinom provođenja velikih askeza dokazao da sve te vježbe ne moraju imati dubljih dodirnih točaka s kršćanskom duhovnošću. Askeza je nešto što ja činim, dok je kršćanska duhovnost nešto što se u meni događa.

25

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Naš um i naše srce, tj. naši osjećaji su takvi da traže odgovarajuću hranu. Bog želi da ispravnom duhovnom hranom iz njegove Riječi duhovno rastemo. Zato samo Bog može do kraja dati smisao, vodstvo i uspjeh u životu.

Zašto duhovne kršćanske vrijednosti?

Duhovnost prožima i pokriva sve što čovjek radi, što može dati smisao životu. Riječ duhovnost sadrži značenje koje se odnosi na cijeloga čovjeka, npr. od odnosa s Bogom do vrijednosti koju osoba pridaje stvarima, na povlačenje od svijeta (mir, tišina) i potrošački pristup. Duhovnost sagledavamo povezujući ga s vjerom, vodstvom, obožavanjem nečega, oslanjanjem na nešto što nam pomaže, vodi nas, razvija nas u širem smislu te riječi. Iz toga proizlazi da bi bilo mudro zapitati se o svojoj spoznaji: koje i kakvo mjesto duhovnost, odnosno Bog ima u mom životu, i u mom sportu? Spoznaja je, naime, usmjerena čovjekovim vrijednostima i vjerovanjima. Čovjek u današnjem vremenu ne mora govoriti o istinskim vrijednostima, ali njegova potreba za smislom života u ovakvom svijetu je više nego očita. U tom kontekstu naš život je na neki način obilježen i usmjeren dvjema karakteristikama: potrošačko društvo nam nudi sve, a mi idemo k tome do trenutka dok ne osjetimo da imamo toliko toga da nismo u miru i harmoniji, odnosno da nismo sretni; ritmovi života danas su postali takvi da imamo osjećaj da je jako teško, ponekad i neizdrživo.

Taj osjećaj nas vodi do te mjere da oduzima u nama vitalnu energiju za život, kreativan rad i zatvara nas u jedan svijet u kojem jednoobrazno i fokusirani samo na sebe funkcioniramo (sve manje vremena za sebe i druge, stalna trka za nečim, trka za ekonomskim profitom, nepovjerenje prema drugome). Prema tome vrlo je značajno da se duhovnost, koja daje istinski životni smisao i cilj, definira i prepozna kroz Istinu kako osoba ne bi dospjela u “ralje duhovnih programa”.

Čovjekova potreba za duhovnim vrijednostima U samoj trci za ciljem često se čovjek najčešće usredotočuje samo na tjelesno i duševno na štetu duhovnoga razvoja. U postizanju životnih kao i sportskih ciljeva najčešće se mentalno - psihičko, tjelesno zdravlje a i sam efekt - životna snaga - koji proizlazi iz toga spominju kao glavni resurs i prioritet, te nešto što je najvažnije za postizanje cilja u životu svake osobe. S druge strane, mnogi istaknuti sportaši i treneri upražnjavaju duhovnost te na prvom mjestu zahvaljuju Bogu za duhovno vodstvo i uspjeh u ostvarenju cilja. Poznata je rečenica tih osoba: “Mi smo sa svoje strane učinili što smo mogli, sve je sad u 26

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE

Božjim rukama.” Duhovnost nije novo područje u sportu, duhovnost je ustvari najvažniji partner u ostvarivanju cilja.

Postoje različiti oblici promišljanja, života i djelovanja, duhovnog obnavljanja čovjeka. Po duhovnoj dimenziji čovjek je slobodan i ima osjećaj slobode, doduše ograničene, ali ipak slobode. Čovjek ima razum koji traži istinu, ima glas savjesti preko kojega može čuti glas Božji. Duhovnost je u biti doživljaj Boga. Zahvaljujući duhovnoj dimenziji osoba može vjerovati, nadati se, spoznavati, pitati, ojačati, ljubiti i doživljavati da je slobodna. Sloboda koja se doživljuje na ovoj razini uključuje u sebi odgovornost prema sebi, svijetu, prema drugim osobama i prema Bogu. To znači da je važno da donosite odluke na temelju vlastitih vrijednosti i vjerovanja, a ne odluke koje odražavaju ono što drugi misle da bi trebalo učiniti.

Vrijednosti i vjerovanja su, dakle, snažan element u našem životu i teško ih je promijeniti, ali ne i nemoguće! Duhovnost jedina osigurava cjelovit pristup čovjeku i samim time psihofizičku i emotivnu stabilnost. Dobra je praksa razmišljati o svojim životnim vrijednostima i vjerovanjima: to pomaže da bolje razumijete sebe, i da napredujete. Možete prepoznati neka od značajnih iskustava koja su vas oblikovala, prepoznavati neke osobine u sebi i drugima te biti sve više svjesni onoga što je vrijedno, a važno za vas. Ako se izgubi vrijednost pravilnog razmišljanja, gubi se i bilo kakva ideja o budućoj perspektivi i mogućnosti da čovjek sutra živi bolje i sretnije. Tako svaka promjena dolazi prije svega promjenom u umu. Najvažnija je činjenica da se kroz duhovnu praksu zbivaju najvažnije promjene u našemu umu, koje se onda reflektiraju i na naš život. To nas upućuje na prvi korak u razvijanju duhovnosti, a to je način razmišljanja.

Postoje različita gledišta o promišljanju duhovnosti, pa se iznova postavlja pitanje: “Što je prava duhovnost, koja je njezina dobit i koja su njena obilježja? Kako je čovjek može primiti/razviti?” Sportaši često preispituju svoj život duhovnošću, jer žele napredovati.

Iz toga sam razloga i osobno proučavao neka od najčešćih shvaćanja i promišljanja o duhovnosti. Jedan takav sažeti pregled prikazan je u navedenim tablicama (Tablica 1. i Tablica 2.) u kojima se uspoređuju razlike dvaju oblika prakticiranja meditacije, a same razlike proistječu iz dvaju suprotnih shvaćanja Boga.

27

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Tablica 1. (Jon, L. Dybdahl, Glad Duše, Znaci vremena, Zagreb 2011, str. 79) Usporedba dviju vrsta meditacija po Jonu Dybdahlu Istočnjačka meditacija

Kršćanska meditacija

Pretpostavlja postojanje bezlične panteističke Kozmičke Svijesti.

Pretpostavlja postojanje osobnog Boga.

Ima za cilj da se pobjegne od misli.

Počinje u mislima.

Služi za poniranje u sebe i traženje kozmičke Svijesti u sebi.

Traga za Bogom u osobnom kontaktu.

Ne vezuje se za Svetu knjigu.

Biblija ima presudnu ulogu.

Tablica 2. (Jon, L. Dybdahl, Glad Duše, Znaci vremena, Zagreb 2011, str. 80 -81) Usporedba svojstva dviju vrsta meditacija polazeći od službenih definicija istočnjačke/novodopske meditacije (TSG) Biblijska meditacija (kontemplacija)

Meditacija u istočnjačkim i granama novog doba

OSNOVNI CILJ: UPOZNATI BOGA I SEBE PREKO NJEGA

OSNOVNI CILJ: UPOZNATI SEBE, KOJI SAM DIO BOGA

Dio je plana spasenja čovjeka i ima za cilj promjenu čovjekovog karaktera Kristovim utjelovljenjem u čovjeku.

“Često uključuje prizivanje ili njegovanje nekog osjećaja ili unutarnjeg stanja, poput suosjećanja, ili se sastoji u usredotočivanju na nešto.”

28

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE Biblijska meditacija (kontemplacija) Meditacija u istočnjačkim i granama novog doba

Polazi od činjenice grijeha kao odvojenosti od Boga i pobune protiv njega, grijeha kao uzroka nepoznavanja Boga i sebe.

Ne postoji grijeh, već samo neznanje. “Čovjek je bog koji je to zaboravio.”

Polazi od Božje ljubavi prema čovjeku i obećanja da će se odazvati na poziv svakog grešnika koji Ga pozove.

Polazi od uvjerenja da postoje tehnike samo - izgradnje koje nam pomažu da odbacimo površinsku strukturu osobnosti i pronađemo sebe.

Čovjek ne traga za odgovorima u sebi, već u Bogu.

“Duhovna bitnost ne nastaje meditacijom. Ona je već tu, duboko u nama, iza svih prepreka i strpljivo čeka da je prepoznamo.”

Čovjek razmišlja o Bogu na temelju biblijskog nauka, pomoću tih spoznaja preispituje rezultate svoje kontemplacije (duboko poniranje u misli).

“Nema svete knjige koja je autoritet i mjerilo naše potrage ili mjerilo svetosti koju očekujemo. Osjećaji i osobne potrebe mjerilo su rezultata meditacije.”

Rješenje nemira i zla u nama i oko nas nalazi se u svjesnom i svojevoljnom odbacivanju pobune protiv Boga i savršenoj zajednici s njim u srcu čovjeka i, eshatološki, u objektivnoj fizičkoj stvarnosti.

“Postizanje samosvijesti i prepoznavanje svoje duhovne naravi nadilazi svaku religiju.”

Temelji se na priznanju čovjekove grešnosti i traženju oprosta.

Nema grijeha, već postoje samo neznanja, i nitko ne mora platiti za grijehe. Postoji samo karmička pravda i reinkarnacija.

Meditacija vodi k spoznaji o tome.

Moguća je samo zahvaljujući Kristovoj žrtvi koja pokazuje Božju spremnost da čovjeka izvuče iz stanja duhovnog mraka i otuđenosti.

Ne ovisi ni o kakvoj religiji, ni o kakvom religijskom stavu praktikanata i ne vezuje se ni za kakvog boga od kojeg se očekuje spas.

29

Biblijska meditacija Mihael Bermanec: Duhovne(kontemplacija) vrijednosti u sportu

Meditacija u istočnjačkim i granama novog doba

Svaki čovjek može razmišljati o Bogu ako Ga potraži, kao razbojnik na križu.

Postoje gurui i jogini koji su svojom izuzetnošću i duhovnim podvizima došli do sadašnjeg duhovnog stanja.

Kontemplacija vodi k savršenstvu karaktera, ali je savršenstvo dar koji primamo vjerom od Boga, a ne rezultat našeg truda i meditativne vještine.

Postoje tehnike meditacije pomoću kojih se postižu različiti stupnjevi svijesti.

Kršćanska meditacija ima svijest i misao za polaznu točku i pratioca, a emocije za suputnika.

Čovjek ne može doprijeti do svoje božanske bitnosti i pronaći mir dok ne oslobodi svijest i ne “otvori vrata percepcije“: veza između meditacije, hipnoze i opojnih sredstava.

Meditacija (prema latinskom meditatio, razmišljanje, udubljivanje, usredotočenje) duhovna je vježba u kojoj meditant svoju pozornost usmjerava prema određenom misaonom sadržaju. Duboko razmišljati znači usredotočiti misli na nešto, promišljati o tome u miru, pomno i temeljito.

U narednim duhovnim istinama naveden je još jedan sažeti prikaz sagledavanja duhovnih vrijednosti, koji mi je također pomogao u argumentiranom davanju prioriteta kršćanskim duhovnim vrijednostima.

“Od svih religijskih vođa Isus Krist je jedinstven po svojoj tvrdnji da je Bog. Rekao je također da je Stvoritelj neba i zemlje i da jedino kroz njega čovječanstvo može iskusiti istinski mir i ostvariti vječni život. ‘Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.’ (Ivan 14:6) Buda nikada nije tvrdio da je Bog. Mojsije nikad nije tvrdio da je Jahve.

Muhamed nikad nije tvrdio da je Alah. Isus Krist je tvrdio da je istiniti i živući Bog! Zapisi pokazuju kako Isus nije bio raspet zato što je oživljavao mrtve ili učinio da slijepi progledaju odnosno hromi prohodaju. Bio je raspet zato što je tvrdio da je Bog. Stoga pitanje njegova božanstva postaje iznimno važno.

Buda je jednostavno rekao: ‘Ja sam učitelj u potrazi za istinom.’

Isus je ustvrdio: ‘Ja sam Istina.’

Konfucije je izjavio: ‘Ja nikad nisam tvrdio da sam svetac.’

Isus je upitao: ‘Tko me može optužiti za grijehe?’

Muhamed je rekao:’Ako Bog ne prebaci svoj ogrtač milosti preko mene, ja nemam nade.’

30

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE

Isus je rekao: ‘Ako ne vjerujete u mene, umrijet ćete u svojim grijesima.’

Ono što je svojstveno samome Bogu je da ljudima na Zemlji oprašta grijehe.

Isus nije samo izgovarao ovakve izjave već je imao dokaze za potkrjepu te tvrdnje (Marko 2:1-12). Isusa Krista skeptici i drugi ljudi koji poznaju Njegov život smatraju najjedinstvenijom osobom koja je ikada živjela. Upravo je Isusova jedinstvenost dokaz Njegova božanstva.”(John Maisel, Je li Isus Bog?, STEPress, Zagreb 1995, str. 14) Povjesničar Kenneth Scott Latourette je rekao: “Kako stoljeća prolaze, imamo sve više dokaza da je Isus bio najutjecajnija osoba koja je ikad živjela na ovom planetu mjerimo li njegov utjecaj na svjetsku povijest. A čini se da njegov utjecaj sve više jača.” Takvim i sličnim proučavanjima otklonio sam svaku dvojbu i eliminirao druge izbore, tj. konkurenciju za pomoć, a još više učvrstio prihvaćeno kršćansko razumijevanje i prakticiranje duhovnosti kao jedini ispravan način osobnog povezivanja s Bogom, tj. kako se uključiti u proces preobrazbe karaktera po uzoru na Kristov (2. Korinćanima 3:18; Rimljanima 12:2). Onaj tko je stvorio čovjeka može dati pravi odgovor na pitanje: Što su i koje su vrijednosti najbolje i najsigurnije? Čovjek ima potrebu za duhovnim vrijednostima koje su jednako važne koliko i potreba za hranom. Kad je riječ o prehrani, pred nama stoji velik izbor, budući da postoji mnoštvo raznolike hrane koja nas može održati na životu. Tako je i s duhovnošću. Postoji bezbroj kulturnih i vjerskih običaja za koje se smatra da mogu zadovoljiti naše duhovne potrebe. Mnogi smatraju da je važno baviti se nečim što je duhovne prirode, ali da pritom nije važno što netko vjeruje ili kojoj religiji pripada. Što vi mislite? Je li važno na koji način zadovoljavate svoje duhovne potrebe? Što Biblija govori o tome?

U Postanku 1:27 Biblija nam otkriva zašto imamo duhovne potrebe: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” Biblija nam otkriva jedan vrlo važan preduvjet za stjecanje duhovnosti. U 1. Korinćanima 2:12-15 ona opisuje duhovnu osobu kao osobu koja prima Božji Duh. Duh Sveti kao treća božanska osoba djeluje na čovjeka da može spoznavati duhovne istine (Ivan 16:13). Stoga osoba koja ima Božji Duh može sagledati stvari iz duhovne perspektive. S druge strane, osobu koja nema Božji Duh Biblija naziva tjelesnim čovjekom, koji sve što je biblijski, tj. duhovno smatra ludošću. Gledišta takvog čovjeka uvijek se svode na ljudsku mudrost.

Dakle, mi možemo razmišljati i postupati poput Boga zato što smo stvoreni na njegovu sliku. Stoga se prava duhovnost ne može steći produbljivanjem samosvijesti, izučavanjem ljudske mudrosti ili nekim osobnim postignućima.

Ona se stječe uz pomoć Božjeg Duha. Ustvari, oni koji ne dopuštaju Božjem Duhu da djeluje na njih, već žele živjeti po svojim bezbožnim željama, Biblija opisuje kao ljude koji nemaju duhovnosti. Njihovim životom upravljaju njiho31

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

ve tjelesne želje i sklonosti (1. Korinćanima 2:14; Juda 1:18-19).

Prvi korak do prave duhovnosti jest priznati da je Bog naš Stvoritelj i da njemu dugujemo svoj život (Otkrivenje 4:11). Kršćanska se duhovnost razvija kada nanovo rođeni vjernik načini dosljedan i trajan izbor da se podloži službi Duha Svetoga. Na taj način postajemo svjesni činjenice da naš život ima smisao samo ako vršimo njegovu volju (Psalam 115:1). Vršenje Božje volje čini naš život smislenim, što je za našu duhovnost jednako važno koliko i hrana za naše tijelo. Budući da smo stvoreni na Božju sliku, istinsko zadovoljenje naših duhovnih potreba ovisi i o tome da li svoju osobnost usklađujemo s njegovom (Kološanima 3:10). Ako to činimo, izbjegavamo postupke kojima bismo ponizili sami sebe ili kojima bismo narušili svoj odnos s Bogom i drugima (Efežanima 4:24-32). Ako je čija duhovnost autentična, što znači ako najprije traži Boga i njegovu volju, onda će i ono što ta osoba čini biti oplemenjeno, blagoslovljeno i određeno da donosi dobre plodove. Budemo li živjeli po Božjim uputama, primit ćemo nove vrijednosti, poboljšat ćemo svoje ponašanje i biti zadovoljniji svojim životom, te ćemo osjećati unutarnji mir, jer nas neće mučiti opterećena savjest (Rimljanima 2:15).

Isus je objasnio što je još važno činiti da bismo zadovoljili svoje duhovne potrebe kad je rekao: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” (Matej 4:4) O svojoj duhovnosti moramo stalno voditi brigu. Bog nam putem Biblije odgovara na pitanja koja su važna za sve ljude (2. Timoteju 3:16-17). Gladan čovjek može nezdravom hranom utažiti glad. Slično tome baveći se različitim aktivnostima ili filozofskim idejama i mi bismo naizgled mogli utažiti svoju duhovnu glad. No kao što loša prehrana vodi do pothranjenosti, bolesti ili čak nečeg goreg, tako i pogrešan način zadovoljavanja duhovnih potreba na koncu ima loše posljedice. Međutim ako razvijemo blizak odnos s Bogom, vršimo njegovu volju i slušamo njegove savjete, uvjerit ćemo se u istinitost biblijskih riječi: “Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe.” (usp. Matej 5:3) Nanovo rođen vjernik kojeg kontrolira Duh Sveti pokazivat će i takve karakteristike karaktera. Te karakteristike nalazimo u Galaćanima 5:22-23 gdje se nazivaju “plodom Duha”. To je prava kršćanska duhovnost koju proizvodi Duh Sveti djelujući u vjerniku i po njemu na druge ljude. Takav se karakter ne proizvodi vlastitim trudom. Nanovo rođen vjernik kojega kontrolira Duh Sveti imat će zdrav govor, dosljedan duhovni hod i odlučivanje zasnovano na Božjoj Riječi.

Važnost ispravnog duhovnog opredjeljenja Imamo pravo razmišljati da je vrlo teško znati koje su vrijednosti istinite i koja vjera uistinu stvara ispravan odnos s Bogom i čovjekom. Netko će 32

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE

ustvrditi da je fanatizam precizno odrediti ispravnu vjeru, ali ju je jamačno potrebno imati. Po mom sudu i uvjerenju, to je vjera u Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega.

Usprkos “vrhunskim” kršćanskim vrijednostima treba istaknuti slobodu izbora da svatko ima pravo na svoje vrijednosti. Netko se oslanja na sve osim Boga, pa ga čak i svjesno odbacuje - je li to mudro? Važno je razumjeti i poštovati da neke osobe mogu imati različite vrijednosti od naših. Na neki način nemamo pravo očekivati da i drugi promijene svoje vrijednosti samo zato što su drugačije od naših.

“Sociologija je znanost koja nam pomaže u definiranju vrijednosti današnjeg društva. Ona nam može otvoriti oči za naše vlastito ponašanje i objasniti nam što je to u našem društvu što nas tjera na određeno ponašanje. Međutim da bi uvidjeli kompleksnost vrijednosti trebaju nam teološke kategorije, a u tome će na prvom mjestu pomoći Biblija.” (Igor Lorencin, Povratak vrijednostima, ATVU, Zagreb 2012, str. 12) Najmudrije je svoje vrijednosti ispitati, izgrađivati i usporediti s biblijskim iz osnovnog razloga što je kršćanska duhovna vrijednost vezana za odnos između Stvoritelja i stvorenja. Vezana je za osobnost, karakter pojedinca kao kanala u kojem i po kojem Bog djeluje. Razlika između nekih duhovnih disciplina i kršćanske duhovnosti je u tome što duhovna disciplina nije sredstvo za ostvarenje duhovnosti, nego mjera koja nas stavlja u stanje u kojem nam Bog može pomoći (Tablica 1. i 2.). Čovjek je stvoren da obožava, bude štovatelj. Bog se objavio čovjeku kao osoban Bog, Bog svakog pojedinca.

Nismo stvoreni djelovati neovisno o Bogu, niti je naša duša stvorena kako bi funkcionirala kao gospodar.

Pitanje je kakvu povezanost imaju duhovne vrijednosti, Božja zapisana riječ - Biblija, vjera u Isusa Krista sa praktičnim životom pa tako i sportom uopće?

Možemo imati stajalište koje se temelji da Biblija nije možda knjiga koja sadrži upute kako se danas razvijati u sportu, utjecati na svoje zdravlje, upute za zdravu prehranu, način života, te još ono najvažnije kako uskladiti misli, rad i društvenu potrebu. Daje li Biblija jasnu povezanost sa svim tim važnim životnim aspektima ili su to samo razmišljanja onoga vremena i ono što je vrijedilo prije? Kakva je zapravo Biblija knjiga, kome pripada, jesam li joj pružio dostojnu priliku da djeluje na mene? To su pitanja na koja treba dati biblijski odgovor.

Prije svega, Biblija je Božja nadahnuta riječ koju su pisali ljudi vođeni 33

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Božjim Duhom Svetim, Bog je nadahnuo, vodio i dopustio da njegovom voljom izabrani ljudi zapišu samo ono što je bila Njegova sveta volja. Apostol Petar o tome piše: “Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno jer nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.” (2. Petrova 1:20-21) U Drugoj poslanici Timoteju je zapisano: “Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti.” (2. Timoteju 3:16) Duhovnost treba učiti iz Biblije. Nema stranice Biblije koja ne nosi snažnu poruku, izaziva nas na razmišljanje, na djelovanje, u svakoj stranici Biblije nalazimo Božju prisutnost.

“Biblija pripada onima koji traže istinu. Ona nije ni katolička, ni pravoslavna, ni protestantska, ni židovska, niti svojina ijedne crkve ili vjerske zajednice, iako se svi kršćani pozivaju na nju. Njezina poruka i poziv obuhvaćaju sve ljude, bez obzira na boju kože, nacionalnost, stupanj obrazovanja i način života.” (Franjo Wagenhofer, U potrazi za smislom života, Studio Moderna, Zagreb 2013, str. 33) “Blizu 4000 puta u starome zavjetu (500 puta u prvih pet knjiga) naći ćete riječi kao ‘Gospod je rekao’, ‘Gospod zapovijedi’ i ‘Gospod reče’. Na temelju takvih zapisa se tvrdi da Biblija ne bi od čovječje volje nego vođeni i naučeni od Duha Svetoga su zapisali Božje riječi.” (John Blanchard, Temeljna pitanja, Riječi iskrene, Pušćine 1991, str. 6) Osim pojedinaca koji su iskusili utjecaj Božje riječi vjerom u Boga i Njegovu pisanu objavu, npr. biblijska arheologija nam također pouzdano rasvjetljuje vjerodostojnost Biblije i tako ukida sumnju u istinitost Biblije. “Ispunjenje mnogih proročanstva koja se odnose na povijesne događaje u Izraelu, na događaje iz Kristova života, na povijest kršćanske crkve i mnoge važne događaje u svijetu do današnjih dana, sve to potvrđuje Biblija.” (Franjo Wagenhofer, U potrazi za smislom života, Studio Moderna, Zagreb 2013, str. 35) Prema biblijskom nauku, Bog je nepromjenjiv u svojem karakteru i u svojim ciljevima, stoga su se Božja obećanja ispunjavala i dalje će se ispunjavati.

“Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka.” (Malahija 3:6) “Zakleo se Jahve nad vojskama: Što zamislih, zbit će se, što naumih, izvršit će se!” (Izaija 14:24) Ni u jednoj drugoj literaturi ne možemo naći toliko mnoštvo jasnih i detaljnih proročanstava, koja su se kasnije doslovce ispunila, a izrekli su ih ljudi koji su tvrdili da govore od Boga. Bibliju mnogi cijene zbog njezine visoke književne vrijednosti, brojnih njezinih spisa. Drugi ističu njezine zasluge u civilizacijskom i kulturnom uzdizanju Izraela. Oni koji je smatraju knjigom objave posebno naglašavaju njezinu odgojnu ulogu u religiozno - moralnom pogledu. “Bibliju ne treba obožavati na idolopoklonički način, nego treba obožavati Krista kao njezinog 34

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE

Autora.” (Franjo Wagenhofer, U potrazi za smislom života, Studio Moderna, Zagreb 2013, str. 40) Biblija jasno govori da postoji samo jedan pravi put koji vodi u smislen i cjelovit život. Taj put je sam Isus Krist. “Ja sam put istina i život - reče mu Isus. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.”(Ivan 14:6) Na neki način mnogi ne razumiju tu istinu, ali ipak Bog se u Bibliji poslužio našim jezikom kako bi svatko razumom mogao jasno razumjeti poruku.

Njegov plan je da dovede čovjeka u zajedništvo s Njim samim. Grijeh je odvojio čovjeka od Boga. U Bibliji se grijeh opisuje kao prijestup Božjega zakona (1. Ivanova 3:4) i pobuna protiv Boga (Ponovljeni zakon 9:7; Jošua 1:18). Grijeh je u svojoj srži odbacivanje Boga i odbijanje da se prihvati njegova ljubav. Ovakva spoznaja ne može se dobiti proučavanjem samo nekih možda povijesnih knjiga ili pak čitanjem dnevnih novina. U Bibliji se nalazi najpotpunije otkrivenje o Bogu.

“Ako nas u proučavanju vodi Duh Sveti, koji je uvijek nadahnjivao pisce Biblije, onda ćemo moći shvatiti poruke koje su nam upućene. Isus je obećao tu pomoć: ‘Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.’ (Ivan 14:26) Potrebno je dakle, prije proučavanja Biblije, zatražiti u molitvi vodstvo Duha Svetoga; moliti se da nas On nauči činiti sve što je potrebno da bismo bili Božja djeca. U tome nam mogu pomoći i ljudi koji već dobro poznaju Sveto pismo. Oni trebaju biti spremni izvršiti Kristov nalog:’Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.’ (Matej 28:20) Ima u Bibliji nekih istina koje ćemo razumjeti kad ih bolje istražimo, neke ćemo bolje razumjeti kad ih počnemo provoditi u djelo, a neke ćemo razumjeti tek kada se susretnemo s Kristom lice u lice, kao velikim Autorom Biblije: ‘Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat.’ (1. Korinćanima 13:12)” (Franjo Wagenhofer, U potrazi za smislom života, Studio Moderna, Zagreb 2013, str. 34) Ni nakon 2000 godina ni jedan stručnjak u bilo kojoj djelatnosti ne može opovrgnuti bilo koju tvrdnju Biblije. Razlog je ovaj: “Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.” (2. Timoteju 3:16) Bez sumnje, Biblija je ono što za sebe tvrdi: neporeciva i mjerodavna Božja riječ upućena čovječanstvu.

Biblija je knjiga koja otvara put čovjeku prema njegovom maksimalnom životnom potencijalu.

35

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Biblija otvara čovjeku nove horizonte prema “vrhunskim” duhovnim vrijednostima, ali i prema onim zdravim svjetovnim, prema životu u najširem smislu te riječi. “Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost.”(2. Petrova 1:3) Ona pruža odgovor na korijene problema, najvažniju životnu potrebu oproštenje grijeha (koje uključuje da priznamo svoju pravu istinu o sebi) i neizbježna pitanja: početak života na zemlji i svršetak svijeta, otkuda svekoliko zlo, nevolje i tragedije, tko sam ja i koja je moja uloga, zašto sam ovdje na zemlji, kako možemo biti potpuni i ispuniti prazninu svog života istinskim smislom, kamo odlazimo nakon zemaljskog života. Biblija daje veliki naglasak na ovozemaljski život koji uključuje aspekte sadašnjosti, budućnosti, rada, potreba tijela, emocionalnosti, materijalnih dobara, društvenosti, potrebe za vjerom, ljubavi, ostvarenjem ciljeva… a koji treba biti prožet duhovnošću. Trebamo biti informirani o mnogo čemu, jer će informirani pojedinac vjerojatno donijeti najbolju odluku za sebe. Na svakom putovanju dobro je znati tko su ti prijatelji, a tko nisu. U životu je potrebno imati širinu informacija o važnim pitanjima. Oholo bi bilo ustvrditi “Ja sve znam!”, jer već i takva tvrdnja je neznanje. Svakom je potrebno više znanja. Možemo reći da je najveće znanje koje čovjek može steći to da zna u svojem životu prepoznati što je ispravno, a onda tako i učiniti. Takvo znanje dolazi na različite načine, ali mu je zajedničko da dolazi od Boga i treba biti u skladu s njegovim riječima iz Biblije.

“Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.” (Efežanima 4:17-18) “A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna.

Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo - riječ je Jahvina.” (Jeremija 9:23)

Opstanak i poboljšanje organizacija, timova i pojedinaca u nesigurnom i promjenljivom okruženju ovisi, prije svega, o njihovoj želji za promjenom, sposobnosti da uče.

Za promjenu se mora poduzeti određeni napor.

Možemo reći da sve nesreće čovječanstva proizlaze iz kršenja prve zapovijedi dekaloga: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.” (Izlazak 20:2-3) 36

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE

Čovjek je, ma koliko sam sebe uvjeravao u suprotno u dubini svoga bića biće klanjanja. Ako se ne klanjamo živome Bogu, klanjat ćemo se nečemu drugome: moći, utjecajima, bogatstvu, tuđim mišljenjima, drugom čovjeku, ideji, ideologijama, javnom mnijenju, raznoraznim političkim figurama, nacijama. Treba se odreći od svega što stoji u životu ispred Boga. To su idoli ili krivi bogovi, lažni štapovi, oslonci sigurnosti. Bog u svemu treba biti u centru, tj. na prvome mjestu. U duhovnom životu sudbonosnu ulogu ima naša osobna slika o Bogu i naša privatna teologija koju nosimo u svojim mislima.

Iskrivljena i pogrešna slika o Bogu nemio je i opasan neprijatelj koji guši naše duhovne korake. Slika o Bogu ovisna je o mnogim faktorima i stvara se u nama zajedno s prvim iskustvima koje skupljamo. Pravi i živi Bog iz Svetoga pisma Otac je kojega Isus Krist objavljuje. Kršćanski duhovni život je prijeko potreban za njegovanje zdravih vrijednosti i savjesti. Svako naše djelovanje treba izvirati iz osobne ljubavi prema Bogu. Realna i odgovorna ljubav počinje kad spoznam kome poklanjam svoju ljubav. Loše vrijednosti i “bolesna” savjest djeluje bolno i razorno i na samu osobu i na ljude oko nje. Pitamo se zašto je čovjek takav? “U Bibliji nalazimo niz primjera koji pokazuju kako se ponašaju ljudi koji nemaju pravu spoznaju o Bogu i, što je još gore, koji Ga niti ne žele upoznati.” (Franjo Wagenhofer, U potrazi za smislom života, Studio Moderna, Zagreb 2013, str. 50) Sukladno tome važno osobno pitanje je od kuda primam/crpim moralne vrijednosti, snagu, uzor, sustav vrijednosti za život, koje su moje privilegije, prava i odgovornosti. Odgovor na ovo pitanje nalazimo u povijesnoj osobi Isusa Krista kao središnjem fokusu same Biblije.

Biblija ostaje sila koja mijenja čovjeka, koja ga vodi ka Kristu. Samo vjera u Isusa Krista i njegov nauk može najbolje promijeniti našu narav (dati nam novu narav), vrijednosti, stav, naš cijeli život. Isus je ljudske vrijednosti u stanju ispuniti novim kvalitetnijim sadržajem, objavio se kako bi promijenio ljudske živote, došao je duboko promijeniti čovjekovo razmišljanje i vrijednosti. Da ne biste duhovno lutali i da biste izbjegli posljedice neznanja, potrebno je osigurati u svojim životima duhovno znanje.

“Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika. Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.” (Matej 7:24-29) Poznavati nekoga znači mnogo.

Nema poznanstva koje je toliko važno kao poznanstvo s Isusom Kristom. Ako samo čitamo i slušamo o nekim osobama, to ne čini da ih i poznajemo. Osobni kontakt i komuniciranje s nekom osobom apsolutno je potrebno ako želimo 37

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

upoznati tu osobu. Što je naše druženje s tom osobom stalnije i bliskije, to je naše poznavanje te osobe potpunije. Tako je i s Isusom Kristom. Najvažnije od svega je to da svaka osoba, svaki pojedini vjernik može iskusiti moć i silu uskrslog Krista u svojem životu i danas jer ima povjerenje u Njegovo vodstvo.

Općenito se postavlja pitanje: Zašto čovjek mora vjerovati i pouzdati se baš u Isusa Krista kao Spasitelja i Gospodara da bi mogao uspostaviti odnos s Bogom kroz oproštenje grijeha? Sve što mogu sažeto reći jest: Čitajte Božju riječ i razmišljate o njoj jer Bog u njoj otkriva svoj karakter i njegove namjere za naš život. Riječ Božja dovodi svijest grešnog čovjeka u Božje svjetlo. Ne možemo znati što je grijeh i što trebamo činiti ako ne poznajemo Božju riječ.

Pomoću nje čovjek vidi tko je on i osuđuje sebe (priznaje da ne želi više tako dalje), ispovijedajući svoje grijehe pred Bogom. To je obraćenje (spoznaja grijeha, pokajanje i vjera u Isusa Krista kao Spasitelja i Gospodara svojega života). Ako prihvatite Isusa Krista kao Spasitelja i Gospodara svojega života, te se pouzdate u njega, počnite promatrati neke promjene svojih stajališta, vrijednosti i prakticiranje pozitivnih djela ljubavi, jer Isus mijenja živote.

Osobno sam doživio što govori Biblija: “Blizu je tebi riječ: u tvojim ustima i u tvom srcu, to je riječ vjere koju mi propovijedamo. Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje, jer Pismo veli: “Tko god vjeruje u nj, neće se razočarati. Tko god zazove ime Gospodnje, spasit će se.” (Rimljanima 10:8-13) ”A svima koji ga (Isusa) primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.”

(Ivan 1:12) “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor: staro je nestalo, novo je, evo, nastalo!” (2. Korinćanima 5:17) Čvrsto vjerujem u nepogrešivost i autoritet Biblije, te je zato i uživam čitati.

U Bibliji čitamo da Isusova smrt na križu i njegovo uskrsnuće čine bit kršćanske vjere. Ovi su događaji izvor i temelj kršćanstva. Smrt pokazuje dubinu Božje ljubavi prema čovjeku, a bez uskrsnuća vjera u Gospodina Isusa ne bi imala nikakva smisla (1. Korinćanima 15:14,17). Kristova smrt znači mogućnost pomirenja s Bogom, a za Sotonu je značila trajni poraz: “Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.” (1. Ivanova 3:8) Isusovo uskrsnuće, dakle, stavlja božanski pečat na svaku njegovu riječ; Božji je potpis ispod njegova života i nauka.

Kristovo je uskrsnuće Amen na sva njegova obećanja.

- John Boys Isusovo uskrsnuće daje smisao povijesti i vrijednost našem životu. Da je sve završilo njegovom smrću na križu, to bi značilo kako povijest nema određenog cilja i kako život nema dubljeg smisla. Bez uskrsnuća ne bi bilo odgovora na najmučnija pitanja našeg srca: tko smo, od kuda smo, zašto smo 38

DUHOVNE VRIJEDNOSTI IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE

ovdje i kamo poslije zemaljskog života? Ne bismo nikada spoznali što će biti s čovjekom i njegovom sudbinom. Uskrsnuće otkriva kako nismo djeca pukog slučaja, jer smo određeni za uskrsnuće i život. Sve nade istinskih kršćana, sva stremljenja njihova srca i sve duhovne borbe nalaze ispunjenje u uskrsnuću.

Isus je rekao kako će oni koji prihvaćaju njegovu Riječ doista živjeti; no ne samo jednom u vječnosti poslije tjelesne smrti, već najprije, ovdje i sada. Isus je došao donijeti život i izobilje (Ivan 1:10). Svi koji ga prihvaćaju djetinjom vjerom, primaju njegov život i vječne vrijednosti (Ivan 3:16; 6:35, 47, 54).

Spoznao sam kao sportaš, trener, profesor tjelesne i zdravstvene kulture, u braku i otac troje djece: odnos s Isusom Kristom mijenja ljudske živote. Smislen život počinje tek s Bogom, što ima za sigurnu posljedicu život u punini, ispunjene želje srca i nalaženje zadovoljstva i sigurnosti. Želio bih da i vi to doživite i iskusite ako još niste. Naš Stvoritelj nas voli i želi nam najbolje (ne neophodno najlakši način života, ali zasigurno najispunjeniji). Osobno sam uvjerenja da je istinska duhovnost, tj. istinska vrijednost čovjeka upravo u neraskidivoj vezi s razumijevanjem kršćanskih duhovnih vrijednosti. Kršćaninova vrijednost se temelji na njegovoj osobnosti u Kristu i na razvoju karaktera. Čovjek je cjelina od duha, duše i tijela, a ne sastavnica tih triju dijelova, pa nema ni odvojenosti tjelesne, psihičke i duhovne dimenzije čovjeka. Ipak, većina živi život samo kao dvije trećine osobe. Kršćanska duhovnost je još prilično zanemarena u postizanju životnog i sportskog napretka. Kršćanska duhovnost u sportu ima za cilj integrirati i balansirati duhovne i psihofizičke potrebe, daje zdravlje, a samim time može najbolje utjecati na potencijal i razvoj osobe. Hvala Bogu i moj osoban doživljaj svakog novog dana je poseban i prožet takvim neprocjenjivim iskustvima.

Izvorna kršćanska vjera, vjerski način života, ako su ispravni - a to znači utemeljeni na Bibliji, uz pravilno razumijevanje, ne mogu biti zapreka niti smetnja zdravom razvoju i istinskom napretku pojedinca i društva.

Ipak u modernom načinu života, pokušava se tvrditi da je kršćanska vjera smetnja napretku, novim spoznajama i uopće nekim novim pokušajima na početku ili kraju čovjekova života. Istina, vjera i evanđeoski način života jest smetnja onima po kojima je sve ili gotovo sve moralno dopustivo. Jedna od prepreka odbacivanja kršćanske vjere može biti da osoba sumnja da je vrijedna Božje pozornosti i Njegova oproštenja, ponekad se događa da osoba jednostavno ne razumije zašto joj Bog ne govori ako postoji. Neke pak osobe odbacuju vjeru u Boga zbog raznih filozofskih razloga ili različitih predrasuda, ili neznanja/neprihvaćanja osnovnih temeljnih objava evanđelja i djelomično zbog ljubavi prema grijehu (ne žele se mijenjati, jer misle da žive dobro na temelju vlastitih napora). Ima i onih koji misle da nas Gospodin nema što naučiti u nekim područjima života (npr. sport), ponosni su da priznaju Boga, ali time sami sebe zavaravaju u svojim mislima i tako okreću Bogu leđa u nekoj 39

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

svojoj vjeri. Takva “vjera” ostaje neprepoznata vrijednost i zamijenjena je slabom religijom koja je izgubila dodir s istinskom osobnom vjerom utvrđenoj na Bibliji pomoću vodstva Duha Svetoga. Religiozna osoba je zainteresirana prije svega samo za Riječ, ali ne i osobno posvećenje ( 2. Timoteju 3:5). Bog ne želi da mi živimo polovično kršćanstvo. Istinska kršćanska duhovnost temelji se na tome do koje mjere vjernik dopušta Duhu Svetome da ga vodi i usmjerava u životu.

“Vjera u Boga bezuspješna je samo onda kad se ljudi drže svog pogrešnog shvaćanja Boga.” (Neil T. Anderson, Pobjeda nad tamom: kako shvatiti moć svoje osobnosti u Kristu, Logos - Daruvar, 2002, str. 93)

40

KRŠĆANSKA SVJEDOČANSTVA SPORTAŠA

2.

Kršćanska svjedočanstva sportaša

Naglasak svjedočanstva samih sportaša jest na njihovom doživljaju, iskustvu praktične vjere te povezanosti s Bogom. Oni čitaju Bibliju i vjeruju joj, vjeruju Bogu i traže Njegovu volju i vodstvo. Bore se da sačuvaju kršćanska mjerila u sportu i privatnom životu.

Kao što vrijedi za sportske, tako isto vrijedi i za duhovne uspjehe koji se ne ostvaruju bez poteškoća. Kod tih osoba postoji vidljiv utjecaj Boga i Biblije na njihov život. Niti jedan “drugi” Bog ili druga knjiga nemaju takvu silu da mijenjaju živote. Osobno svjedočenje ljudi o nečemu/nekomu je najbolja znanstvena praksa. Sami životni primjeri nam mogu pomoći da lakše savladavamo svakodnevne prepreke i barijere.

Svjedočanstva sportaša svjedoče da Bog postoji, da je moćan i da je vrlo važno da kršćani žive u skladu s onim što vjeruju i govore, jer svaka spoznaja gubi na svojoj vrijednosti ako ostaje samo u umu. Oni su se odlučili oslanjati na Boga do konačne pobjede, odnosno živjeti život kojem smisao i puninu daje Isus Krist.

Ako zaista vjerujemo da Bog ima najbolji životni plan za nas, trebali bismo se prepustiti Njemu i slijediti Božja “pravila igre”. Sportaši nam na svoj način poručuju, svjedoče: Bog ima plan i za Vas. Ako ga odlučite tražiti, slijediti Njegovu volju za vaš život, služiti mu, biti mu vjerni, taj savršeni Božji plan za svakoga od Vas će se i ostvariti. Možemo njihovu sportsku poruku shvatiti i na ovaj način: Kažite mi koje mjesto zauzima Krist u vašem životu, i to mjesto je sukladno prognozi izgleda i razumijevanja vašega uspjeha.

(Vjerodostojnost prihvaćanja izjava navedenih sportaša ovisi o vašem slobodnom izboru.)

SANDRA PERKOVIĆ, olimpijska, svjetska i dvostruka europska prvakinja u bacanju diska: EP u Barceloni 1. mjesto; EP u Helsinkiju 1. mjesto; OI u Londonu 1. mjesto; MI u Mersinu 1. mjesto; 2013. SP U Moskvi 1. mjesto.

Uspjeh zahvaljujemo Bogu s kojim ustajemo i liježemo “Uspjeli smo ponajviše zahvaljujući Bogu, ustajemo i liježemo s Bogom i on nam pomaže u svakodnevnom životu, na treninzima i na samim natjecanjima. On smiri one napore 41

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

i pomogne onima koji vjeruju u njegovu milost i moć, ništa od ovoga ne bismo uspjeli bez Božje pomoći”, rekli su u razgovoru za Laudato.hr Sandra Perković i njezin tadašnji trener Ivan Ivančić.

JORGINHO - JORGE DE AMORIM, u pobjedničkoj je momčadi Brazila na Svjetskom prvenstvu 1994. u reprezentaciji bilo šest kršćana, a među njima i Jorge de Amorim, poznat kao Jorginho; nakon nekoliko igračkih sezona u Njemačkoj, u Bayern Munchenu, (sada) igra u japanskom klubu.

Put, istina i život (Novi zavjet i svjedočanstva vjere vrhunskih sportaša, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb 2003.).

Godine 1985. imao sam velike osobne probleme. Bio sam uspješan profesionalni nogometaš. Za razliku od mene, stariji brat Jaime teško se probijao kroz život. Bio je alkoholičar, nije imao mnogo novca niti je često izlazio s djevojkama. Nije vozio lijep auto i nije bio poznat. Ali pošto je postao kršćaninom, prestao je piti. I dalje nije imao krasan auto ni mnogo novca, ali imao je mir - bio je zadovoljan. Ja sam bio slavan, vozio sam krasan auto i imao mnogo novca, ali nisam imao mir. Tako sam odlučio posjetiti crkvu.

Tijekom propovijedi pastor je govorio o Isusu i spasenju jer su naši grijesi oprošteni.

Nakon toga molio se za tjelesne i duhovne probleme u crkvi. To me je duboko dirnulo i podsjetilo na promjenu koju sam vidio kod brata. Upravo tada odlučio sam se za Isusa.

Ubrzo nakon što sam predao srce Bogu, pridružio sam se skupini sportaša koji su predali živote Kristu. Nekima je teško razumjeti da vrhunski nogometaši mogu biti posvećeni Bogu, ali drugi imaju pozitivan odnos prema tome. Nekima se sviđa naše ponašanje na igralištu i primjećuju kako promičemo kolegijalnost i prijateljski odnos u momčadi. Čak je i Pele na nacionalnoj televiziji izjavio da vjeruje u reprezentaciju zbog njezina jedinstva - osjećaja zajedništva koji nije dosad vidio u brazilskoj reprezentaciji. Pripisao je to utjecaju nogometaša odanih Kristu. Uvijek sam morao pobjeđivati u nogometu da bih bio zadovoljan sobom. Ali kao što Pavao kaže u 2. poslanici Korinćanima 5:17 - staro je nestalo, novo je, evo, nastalo - ne tražim smisao svojeg života u nogometu, nego u Bogu. Mnogo ljudi želi razgovarati sa mnom jer sam slavni nogometaš, a ja im govorim o svojoj vjeri u Boga. Jer vjerujem u Isusa Krista, predajem mu sve svoje probleme. Bez obzira na rezultat na igralištu ili u životu, slavim Boga. (Naravno više volim pobjeđivati.)

Naučio sam najdragocjeniju “tehničku vještinu” koju sportaš svjetske klase može imati snagu da se bori sa životnim izazovima uz pomoć Isusa Krista.

Volio bih da me zapamte kao sportaša predana Kristu, koji je preko sporta svjedočio evanđelje cijelome svijetu. Sve što činim - činim na slavu Božju.

JOSH DAVIS, osvajač mnogih plivačkih medalja od brončanih do zlatnih: - svjetski prvak na 200m.

42

KRŠĆANSKA SVJEDOČANSTVA SPORTAŠA

Pravi put do uspjeha (Novi zavjet i svjedočanstva vjere vrhunskih sportaša, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb 2003.).

Taj blistavi plivač, svjetski prvak na 200m 1995. godine, nekoć je drugačije razmišljao. Njegova sportska darovitost bila je njegov bog. “Kad sam se počeo isticati u sportskim nadmetanjima, našao sam se u središtu pozornosti, obožavanja i prihvaćanja zbog toga što sam uspješan, a osobito po završetku srednje škole kada sam se natjecao u seniorskoj konkurenciji. Zatim je slijedila uspješna brucoška godina na fakultetu i postao sam ′faca′. Postao sam ovisan o uspjehu,” priznao je. Ali nešto je nedostajalo. Alkohol i žene nisu mogle ispuniti prazninu koja je tištala njegovo srce. “Dođe vrijeme kada više nisi na vrhu. Ostaje praznina koja postaje većom nego što je bila prije. Tražio sam svoje ostvarenje u plivanju - plivanje mi je bilo bog. Kad uspješno plivaš, osjećaš se uspješnim!”

Naposljetku je Josh prevladao isprazne težnje predavši život Isusu Kristu. Odjednom mu više nije bilo važno da dokazuje svoju vrijednost uspjesima u plivanju.

“Kada je Bog posegnuo za mojim srcem i dao mi snagu da odgovorim na istinu koju mi je otkrio, počeo sam shvaćati da mi nije potrebno plivanje da bih se osjećao voljenim i prihvaćenim. Bog koji me je stvorio voli me i prihvaća.”

Kada Josh danas gleda u budućnost - s velikim izgledima da postane olimpijski pobjednik - njegov je pogled uperen prema gore, a ne prema sebi! “Ako ono što mi Bog zadaje svakog dana obavim najbolje što mogu, ne mogu pogriješiti.”

JONATHAN EDWARDS Skok vjere (Novi zavjet i svjedočanstva vjere vrhunskih sportaša, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb 2003.).

Za Jonathana Edwardsa, osvajača zlatne medalje u troskoku 2000. godine u Sydneyju, u jakoj konkurenciji, bio je šećer na kraju. Bila je to zaslužena pobjeda! Ali Jonathan je također morao podnijeti i golemo razočaranje. Otišao je na olimpijske igre 1992. godine s dobrim izgledom za medalju, ali nije uspio proći kvalifikacije, što je poslije opisao kao vjerojatno najgore razdoblje u svojemu atletskom životu. “Bio sam potpuno slomljen. Sve moje nade i snovi su se rasplinuli.” Na olimpijske igre u Atlanti 1996. otišao je kao favorit, ali morao se zadovoljiti drugim mjestom. Također je osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu 1997. i broncu 1999. godine. Svaki put očekivao je zlato. No 1995. bila je čudesna godina za Jonathana Edwardsa.

Godinu je započeo kao atletičar svjetske klase, s naslovom pobjednika u troskoku na Svjetskom kupu, dobitnika brončane medalje na Svjetskom prvenstvu i osvajača srebra na natjecanju zemalja Commonwealtha. Njegova postignuća 1995. godine bila su: 14 natjecanja, 14 pobjeda, zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu, prvi čovjek koji je preskočio 18 m uz dopušteni vjetar, postavljanje novog svjetskog rekorda tri puta. Usred publiciteta koji ga je tada okruživao Jonatahan je imao neobičan običaj da tomu ne pridaje važnost izjavljujući: “Ja sam samo Jonathan. Skačem u pijesak da zaradim za život.”

Ključ za razumijevanje njegova ponašanja u teškim trenucima poraza je vjera u Boga: 43

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

“Moj odnos s Isusom i s Bogom temelj je svega što radim. Čovjek je grešan i odvojen od Boga i ništa u vezi s tim ne može poduzeti. Ali Bog je po vlastitoj volji poslao svojega Sina da umre na križu za naše grijehe. Isus je uskrsnuo i samo ako vjerujemo u njega, možemo se izmiriti s Bogom. To je dar, ne možemo ga zaslužiti, i zahvaljujući tom daru, predajemo život na službu Bogu. “Čitanje Biblije bitan je dio njegova života: Biblija je Božja riječ. Ona govori kakvi trebaju biti moji stavovi, moja djela, upućuje me kako treba živjeti svoj život. Iz Biblije crpim temeljnu filozofiju onoga što pokušavam učiniti - proslaviti Boga u svakom području života.”

KEVIN JOHNSON, vodeći u postizanju koševa u seniorskoj godini na koledžu u Kaliforniji- 32,5 po utakmici; diplomirao na kalifornijskom sveučilištu Berkeleyju s naslovom najboljeg igrača u postizanju koševa, asistencijama i oduzimanju lopte; sedmi u ukupnom izboru NBA za 1997. (u Clevelandu, prije prelaska u Phoenix); odličja NBA i All - Stars.

50 % izgleda da dan bude dobar (Novi zavjet i svjedočanstva vjere vrhunskih sportaša, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb 2003.).

Kevinu su ta postignuća važna, no osobni pothvat koji mu najviše znači je utemeljenje St. HOPE Academy (Helping Our People Excel) u “tvrdoj” gradskoj četvrti Sacramenta, gdje je odrastao. Ondje nudi učenicima od 8 do 18 godina ozračje neprestane pažnje i ljubavi i pokušava u njih usaditi osjećaj predanosti, radnu etiku, pouzdanje i uvjerenje da se sve može postići ako se ustrajno trudimo ostvariti dostižni cilj. Kaže da mu je zamisao o utemeljenju centra St. HOPE sinula dok je jednoga ljeta boravio u četvrti u kojoj je odrastao i pitao se zašto je on uspio izići iz geta, a drugi nisu. “Razliku je činilo okruženje,” rekao je.

“Odrastao sam u domu gdje su vrijedile kršćanske vrijednosti”, ponavlja, “ali ne nužno kršćanskom domu.” U srednjoj školi moji su uzori bili pisci i sportaši, ali shvatio sam da i oni imaju svoje slabosti. Prijatelj je pozvao Kevina u crkvu i ondje je u odnosu s Isusom Kristom našao odgovore koje je tražio. “Otkad sam postao Kristov sljedbenik shvatio sam da ću imati uvijek uspone i padove”,kaže, “ali da će se oni s vremenom izravnati”. Barem imam 50 % izgleda da dan bude dobar! Evanđelje po Mateju 6:33 (“Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati”) sve mi pojednostavnjuje - mi ljudi pokušavamo sve tako zakomplicirati - jer otkriva da ako najprije tražiš Krista, ako je on tvoj prioritet, sve ostalo će doći. Ako ga vjerno slijedimo, to znači da proučavamo Bibliju i želimo živjeti onako kako on kaže.

To znači da pokušavamo biti kao Krist jer on je savršen uzor. Ako ga tražimo svim svojim srcem, svaka će naša potreba, bilo što na svijetu, biti ispunjena. To je zbilja jednostavno. Vrlo je važno da to znamo i zapamtimo.”

MICHAEL CHANG, pobjednik na turniru French Open, 1989., finalist 1996. na turnirima US Open i Australian Open.

44

KRŠĆANSKA SVJEDOČANSTVA SPORTAŠA

Bog će se za sve pobrinuti (Novi zavjet i svjedočanstva vjere vrhunskih sportaša, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb 2003.).

Michael Chang natječe se na profesionalnim teniskim turnirima od 1988. godine, kad mu je bilo 16. godina. Pobijedio je na više od 30 turnira diljem svijeta. Na ljestvici tenisača 1996. bio je drugi, što mu je najveći uspjeh. Brzina njegovog najbržeg servisa je iznosila 208 km na sat. Michael Chang je postao kršćaninom iste godine kad je počeo igrati na teniskim turnirima. “S petnaest godina mnogo sam istraživao. Smatram da se u određenoj dobi, bar je to vrijedilo za mene, pitaš o smislu života i pokušavaš se pronaći.

Imao sam mnoga pitanja. Djed i baka dali su mi Bibliju i željeli da je čitam svakog dana.

Jedne večeri nisam imao što raditi pa sam odlučio dobro proučiti Bibliju i vidjeti što mi ima reći. Pogledao sam u kazalo na kraju i vidio da sadrži brojne različite teme. Zatim sam pretražio tekstove o temama kao što su prijateljstvo i ljubav i otkrio da je Biblija doista istinita, doista čista i da govori onako kako sam želio živjeti svoj život. Od tada sam počeo čitati o životu našega Gospodina i njegovoj ljubavi za sve ljude. Na kraju sam ga prihvatio kao Gospodina i Spasitelja.” Najveća pobjeda u njegovoj karijeri bila je ona na French Openu 1989. Sa 17 godina i tri mjeseca postao je najmlađim pobjednikom u povijesti Grand Slam turnira za pojedince. Godine 1996. došao je do finala dvaju Grand Slam turnira – Australian Opena, izgubivši od Borisa Beckera, i US Opena, na kojem je pobijedio Pete Sampras.

Vjera mu je omogućila da jasnije spoznaje vlastiti život: “Kad znamo da je sve u Božjim rukama, možemo se pouzdati. Mnogo se toga događa u mojemu životu i znam da to nije slučajnost. Znam da me Gospodin ljubi, da me čuva i da će uvijek biti sa mnom i hoditi sa mnom. Veliko mi je zadovoljstvo i utjeha što znam da bez obzira na to što se dogodi, On će se uvijek pobrinuti za mene.”

GORDAN KOŽULJ - Barcelona 2003. SP 2. mjesto (200m leđno); Atena 2000.

SP - kratki bazeni 1. mjesto (200m leđno); Istanbul 1999. 2. mjesto (100m leđno); Istanbul 1999. 2. mjesto (200m leđno); Helsinki 2000. 1. mjesto (200m leđno); Berlin 2002. 1. mjesto (200m leđno); Eindhoven 2008. 2. mjesto ( 400x100m mješovito); posebna nagrada Hrvatskog olimpijskog odbora za najboljeg promicatelja hrvatskog sporta u svijetu.

Prijeloman susret s Isusom (Novi zavjet i svjedočanstva vjere vrhunskih sportaša, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb 2003.).

Duboko sam svjestan, pogotovo na početku svake plivačke sezone da nemam neke izražene plivačke predispozicije. Nisam izrazito visok ni jak, nemam dugačka stopala ili velike šake, strašnu eksplozivnost ili izdržljivost. I u hrvatskoj ima talentiranijih plivača od mene. Pa ipak, postigao sam mnoge uspjehe, a sve s golemom vjerom u Boga, ali i u sebe i svoje sposobnosti.

Prvi put sam se susreo s Biblijom u hotelskoj sobi u kojoj sam boravio tijekom natjecanja u Americi - ondje gotovo svi hoteli imaju primjerak Biblije u sobama. Da se nisam susreo s Isusom, mislim da bih imao mnogo manje vjere u sebe. Kad god osjetim potrebu, 45

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

kada trebam odgovore na svoje nedoumice ili izazove koje ne mogu prebroditi, otvorim Bibliju. Uvijek se iznova vraćam molitvi; razgovaram s Bogom, s njim dijelim svoje najdublje želje i strahove, i znam dobro da su i svakodnevne sitnice dio njegova velikog plana. Za razliku od mnogih sportaša koji na početku natjecanja pribjegavaju određenim ritualima ili rabe neke talismane, pokrete i sl. “za sreću”, ja u to ne vjerujem. Čovjek vjeruje ili ne vjeruje u Boga. To je, mislim, jedino važno.

Vjera u Boga dovoljna je za sve. Isus je došao da nam otpusti grijehe, a ne razum.

Mislim da je sve u Božjim rukama. Bog je Ljubav, a ljubav je sve.

TAMARA BOROŠ, prva u Svjetskom kupu 2001; drugo mjesto na rang-listi najboljih stolnotenisačica svijeta; dvije srebrne medalje u pojedinačnim natjecanjima Europskog prvenstva; zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 2002.

Najbolji prijatelj i utjeha (Novi zavjet i svjedočanstva vjere vrhunskih sportaša, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb 2003.).

Rođena sam u vjerničkoj obitelji i vjerujem u Boga otkako znam za sebe. Cijeli je moj život utemeljen na vjeri, poštenju i ljubavi. Bez susreta s Isusom, bio bi vrlo isprazan.

Bogu se često obraćam u trenucima mira i samoće, njemu zahvaljujem na svim darovima kojima me obdario, a ponajprije na divnoj obitelji - za mene je “Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji” najvažnija Božja zapovijed, a sklad u obitelji životni prioritet. Snagu za lakše svladavanje svakodnevnih životnih teškoća, pouzdanje u Boga, vjeru u sebe i mogućnost da budem dosljedna svojim ciljevima, crpim iz Biblije, s kojom sam se prvi put susrela u djetinjstvu i od tada je moj najdraži biblijski odlomak iz knjige Postanka - Stvaranje svijeta. Zbog nedostatka vremena, ne čitam ju često, no zato nastojim Božju Riječ svakodnevno živjeti - ne biti samo slušatelj … Bog je u moj život poslao nekoliko divnih osoba uz čiju mi se potporu ne može dogoditi osjećaj nemoći, sumnje ili očaja. No u svim takvim “napetim” trenucima moj je najbolji prijatelj i utjeha Bog, kojem se obraćam prije natjecanja, zahvaljujem za uspjeh, a dogodi li se da uspjeh izostane, molim se za snagu da bih lakše prevladala neuspjeh. Svakodnevnim postupcima nastojim pokazati prisutnost vjere u mojem životu. Poseban način molitve su i moji naporni treninzi.

KRISS AKABUSI uvijek je bio odličan trkač na 400m, posebno u štafetnim utrkama. Na svjetskom prvenstvu u Tokiju Britanci su osjećali da imaju priliku pobijediti Amerikance. U posljednjem trenutku povukli su rizičan potez. Zamijenili su Rogera Blacka s njegove uobičajene sigurne pozicije na početnu. Procijenili su da moraju biti poravnati s Amerikancima nakon prvih 400m. Sve je išlo po planu. Black, Redmond i Regis trčali su veličanstveno i Kriss je drugi preuzeo palicu, nekoliko metara iza nosioca zlatne medalje Antonia Pettigrewa. Cijeli krug Akabusi mu je bio za petama. U Engleskoj je tada bilo 10.15 ujutro. Tisuće ljudi zakasnilo je u crkvu jer su ostali prikovani na svojim stolicama, navijajući pred televizorima dok je Kriss vodio posljednjih 20 metara.

Skoro su mu otkazale noge, ali on je izdržao da bi osigurao herojsku zlatnu medalju za Veliku Britaniju. Bio je to jedan od onih sportskih trenutaka koji plijene čitavu naciju.

46

KRŠĆANSKA SVJEDOČANSTVA SPORTAŠA

Kriss Akabusi - porijeklom od nigerijskih roditelja, odrastao po domovima za nezbrinutu djecu u Engleskoj, Kriss Akabusi - danas jedan od najvećih i najpopularnijih sportaša u Velikoj Britaniji - našao je iscjeljujuću ljubav za bol svoje prošlosti.

Akabusi je pobijedio svoju tešku prošlost. Danas je on jedan od najvećih trkača na 400m s preponama. Život bez topline Napušten kao malo dijete, našavši se sam na svijetu, Kriss Akabusi vrlo je rano razvio natjecateljski poriv. Njegovi roditelji vratili su se u Afriku kad su mu bile tri godine, ostavljajući ga u prvom od domova za nezbrinutu djecu. Kad je Krisu bilo osam godina, započeo je rat u Bijafri, a novac koji su mu roditelji bili slali presahnuo je. Vlasti su ga preselile u dječji dom.

“Ljudi u dječjem domu stvarno su se trudili,” kaže Kriss. “Ali nisu imali vremena da vas stvarno vole, da vas stave u krilo, da vas privinu uza se. I čini se da tek što bi mi netko počeo pokazivati ljubav preselili bi me u drugi dom”. “Uvijek sam bio vrlo teška osoba. Sve do nedavno nisam iskazivao mnogo ljubavi. Ne možete dati ono što nemate.”

Samodokazivanje Akabusijevo djetinjstvo bilo je ispunjeno patnjom, usamljenošću i odbacivanjem. Pa ipak, dok otvoreno govori o svojoj prošlosti, možete osjetiti da je pronašao pomoć u borbi s boli. Široki osmijeh i nježan duh jasno govore da je raskrstio s gorčinom koja opsjeda ljude sličnih životnih priča. Sjećajući se djetinjstva, Akabusi otkriva početni motiv za bavljenje sportom. “Svi su mislili, to je ‘dijete iz doma’, pa tako sve što sam činio radio sam zbog toga da bih bio dobar kao oni. Pokazat ću ja tim frajerima da sam im ravan.

Htio sam biti svoj čovjek,” kaže Akabusi,”bar sam tako mislio. Uvijek sam se morao dokazivati. Izgleda kao da mi je glavni cilj bio pokazati kako će sa mnom teško izaći na kraj.” Znao je da je duboko u njemu bila pritajena nesigurnost, ali bio je preponosan - ili previše uplašen - da bi to priznao.

1986. Kriss je postao kršćanin, u isto vrijeme kad je s 400 metara prešao na 400 metara s preponama. U svojoj sobi za vrijeme igara Commonwealtha u Edinburghu našao je Novi zavjet. Tada ga je pročitao od korica do korica. Nekoliko mjeseci kasnije za vrijeme treninga u Kaliforniji, molio se: ”Bože, ako doista postojiš, želim te upoznati.” Predao je svoj život Kristu. Kao mladić dvadesetih godina, Kriss je uživao u svom sportskom usponu, poput osvajanja srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Ali nije bio zadovoljan.

Ovako je sažeo svoj stav prema životu: “U mladosti sam zaključio da je svrha života utvrditi tko će do smrti nakupiti više igračaka. Odlučio sam si uzeti sveo što sam mogao.

Trčao sam za slavom, srećom, uspjehom, sjajnim automobilima, lijepom kućom itd. Na kraju sam i uspio. Dobio sam srebrnu olimpijsku medalju, mercedes, lijepu kuću i još mnogo toga. Zanimljivo je da me ni jedna od tih stvari nikada nije u potpunosti zadovoljila. Nije prošlo mnogo i shvatio sam da me to ne ispunjava. Mislio sam: “U životu mora postojati više od ovoga”. “Cijeli moj život je zapravo bila potraga za ljubavlju,” kaže on.

“To je poput tzv. seksualne revolucije - koja nije seksualna revolucija. To je poput čežnja 47

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

za intimnosti. Svijet kaže:’Idi i učini to. Uzmi to! Što god želiš, uzmi!’ Društvo vam to govori i svatko u to vjeruje. Ali duboko u sebi oni znaju da je to laž.”

Akabusi zna jednu osobu koja u potpunosti razumije njega i njegov život: Isusa.

“Ljudi su ga ismijavali i šamarali. Nikada neću shvatiti koliko je On ponio za mene na svojim plećima. U njemu nalazim ispunjenje. On me oslobađa.”

Izjave nekih poznatih hrvatskih sportaša.

(Zlatko Vedriš, A vi, što vi kažete?, Župa “Uznesenja Blažene Djevice Marije” Močile, 2005.)

Vjerovati u Boga nešto je najvažnije u životu.

To je put koji te vodi do cilja!, izjavio je: Dario Šimić Vjera u Boga pomogla mi je u životnim uspjesima!, izjavio je: Miroslav Ćiro Blažević I zato još jedanput kažem da vjerujem u Boga jer će mi On pomoći.

On je uvijek sa mnom i nikada me napustit neće!, izjavila je: Janica Kostelić No, mogu vam reći da isto tako znam i tko sam i kome pripadam - a to je u prvom redu Bog!, izjavio je: Zoran Primorac Bog je taj koji će nam zacijelo pomoći ako mu se obraćamo iskrena i otvorena srca, izjavili su: Barbara i Tomislav Ružić U tim trenucima osjećam da je sa mnom Bog, kojemu se molim, kojemu vjerujem i kojemu se predajem, izjavila je: Ivana Brkljačić Uvjeren sam da Bog može i želi svakome pomoći, pa tako i meni u poslu koji radim, izjavio je:

Dubravko Šimenc

Ta vjera je sada čvrsta, nepokolebljiva, njoj se predajem i ona daje smisao mojemu životu, izjavio je:

48

Lino Červar

KRŠĆANSKA SVJEDOČANSTVA SPORTAŠA

Znam da je Bog onaj koji mi pomaže i koji me vodi kroz život, izjavio je: Niko Kranjčar Puno puta u životu sam se uvjerio da Bog uistinu postoji, da je uvijek sa mnom, da mi svakodnevno pomaže, pokazuje put kroz život daje mi snage za svaki novi izazov u životu, izjavio je: Robert Kovač Vjerujem u Boga i pouzdajem se svakodnevno u Njegovu pomoć, izjavio je: Niko Kovač Želim vam reći da osobno živim po Deset Božjih zapovijedi, izjavio je: Vlado Šola U slobodno vrijeme najviše čitam. A znate što najviše čitam? Bibliju!

Ne prođe dan kada liježem niti dan kada ustanem iz kreveta, a da se ne pomolim dragomu Bogu!, izjavio je: Zvonimir Boban Od Biblije se ne odvajam. Čitam je studiozno, s puno meditacije i razmišljanja, izjavio je: Gordan Kožulj Svaki moj dan počinje i završava riječima molitve i zazivom Božjeg imena, izjavio je: Igor Tudor U molitvi osjećam da sam ispunjen i smireniji u svojim nastupima, izjavio je: Vlado Šola Raduje me i volim što mogu sudjelovati u životu Crkve, izjavio je: Ivica Kostelić

Nisu spomenuta svjedočanstva mnogih drugih sportaša, a koja nisu manje važna od spomenutih svjedočanstva sportaša, te ih ovom prilikom molim za razumijevanje.

U primjerima sportaša vidimo da netko susretne Boga na vrhuncu svoje karijere, drugi možda u vrijeme teške krize. Bez obzira na sportski put, najčešće put vjere započne kad osoba počinje proučavati Bibliju ili kad sluša druge koji govore na temelju Biblije i tada prepoznaje svoju situaciju. Naš put k Bogu i vjeri je uvijek jedinstven i originalan. Ne bi smjeli vjerovati Bogu zato što drugi (sportaši) vjeruju, to treba biti prosudba našeg osobnog iskustva.

49

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Vjera u Boga je osobno i svjesno opredjeljenje za Boga.

Saznati da je Isus istina, može se tek kad pokušamo s Njime živjeti. To je slično, kao kad se susretnemo sa osobom suprotnog spola koja nam se sviđa i želimo s njom provesti ostatak života. Nitko nam unaprijed neće i ne može tvrditi da je to partner za naš cijeli život. Ali možemo ga upoznati i s njime se zbližiti i tek tada ćemo saznati da li smo našli onog pravog.

Pitanje je izbora. Ono što su odlučili navedeni sportaši (vjerovati Bogu i u njega se pouzdati) prouzročilo je razliku u njihovim životima i sportskim karijerama. Oni su rekli: “Bit ću sportaš kakav Bog želi da budem.” Bog im je pomagao, davao im snagu i uspjeh, vodio ih kroz različite situacije. Oni su izabrali ono što ima stvarnu vrijednost. Da bismo postigli prave i smislene životne vrijednosti, potrebno je: Čitati, proučavati i istraživati Bibliju; Prihvatiti Isusa Krista za svog Spasitelja i Gospodara života; Živjeti po Božjoj volji prepuštajući se vodstvu Duha Svetoga.

Sportaši smatraju da je njihova najvažnija i životna odluka bila u vezi prihvaćanja Isusa Krista i svega onoga što im je on dao. Ukoliko i vi odlučite tako, donijeli ste najvažniju i najbolju životnu odluku.

Uspjeh je rezultat dobrih odluka. Razmislite o svakom od navedenih sportaša, razmotrite kakve su posljedice njihovog prihvaćanja Krista. Istinitost Isusovih riječi također ne možemo potvrditi teoretski, već u praksi svakodnevnog života. Ako čovjek prihvati Isusa u svoj život, sam će saznati je li ta odluka ispravna i da li mu u životu pomaže. Istinitost o Isusu Kristu, kršćanskoj vjeri, moguće je upoznati samo iz svog vlastitog iskustva.

50

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

3.

Kršćanska crkva i sport

Je li u sportu uopće potrebna kršćanska duhovna vrijednost i ima li za nju mjesta?

Duhovnost i sport nisu dvije zasebne cjeline, one su u međusobnom zajedništvu. Sve što činimo u svojim životima prožeto je našom duhovnošću.

Istinska kršćanska duhovnost mora u sportu, prije svega, biti teocentrična, tj. usmjerena na Boga. To znači da je izvor i vrhunac svega duhovnog života Bog. “Jer sve je od njega i po njemu i za njega!” (Rimljanima 11:36) Razlikuje se od duhovnosti New agea, u kojoj je često neka svjetovna stvarnost (npr. financijski ili sportski uspjeh) zauzela mjesto Boga, te se ljudi onda njoj klanjaju i nju obožavaju. Prava se kršćanska duhovnost prepoznaje u vjeri da je izvor svega dobra Bog, da je On Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga i, kao takav, Bog ostaje i konačni cilj svih ljudskih čežnji za istinskom srećom.

Prema mom osobnom saznanju, Kršćanska Crkva veliki je prijatelj sporta. Želja joj je da vječne vrijednosti, ozbiljna vjera i djela, i svjedočanstvo, kršćanskih sportaša budu kako u rekreativnom bavljenju sportom tako i u natjecateljskim sportovima. Crkva zasigurno treba pridavati veliku pozornost duhovnom rastu, ali i tjelesnoj aktivnosti više no dosad, s obzirom da treba ozbiljno brinuti i o tjelesnim potrebama kao prirodnoj potrebi čovjeka. Neki bi kršćani vjerojatno izjavili: Ne trebaju nama propovijedi o zdravlju s aspekta tjelesne aktivnosti.

Istraživanja su jasno pokazala da dovoljna tjelesna aktivnost ima pozitivan učinak na zdravlje. Tjelesno vježbanje bitan je preduvjet za pravilan rast i razvoj dječjeg organizma. Pomaže u kontroli srčano - žilnih bolesti, utječe na kolesterol (HDL povećava a ukupni smanjuje), trigliceride, pretilost, hipertenziju, dijabetes, sprečava pojavu nekih oblika raka, umanjuje posljedice stresa i poboljšava raspoloženje, te ima još mnoge druge dobrobiti za očuvanje i unapređenje zdravstvenog statusa. Tjelesno će aktivna osoba biti zdravija i živjeti vjerojatno korisniji i zahvalniji život.

Sport i njegova društvena vrijednost Treba krenuti od pitanja igra li sport danas značajnu ulogu u širim razmjerima u društvu na planu moralnog razvitka čovjeka, naročito u obrazovanju i u našem osobnom životu. Tvrdnje o moralnom značaju sporta često su pre51

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

tjerane i zbog mnogih zloupotreba unutar natjecateljskog sporta, mnogi ljudi gledaju na sport kao na pokazatelj našeg moralnog propadanja, a ne kao na nešto pozitivno. Treba postaviti pitanja: Je li takvo gledište ipak pretjerano?

Igra li sport, danas, ipak važniju ulogu u našem svakodnevnom životu?

Dobar karakter i moralno ponašanje ne dobivaju se rođenjem, karakter se izgrađuje, on se stječe dobro “programiranim” i vođenim odgojnim procesom u obitelji, školi i s velikim akcentom u sportu i sportskim aktivnostima. Postoje razna istraživanja koja nedvosmisleno pokazuju da bavljenje sportom potiče razvoj moralnog karaktera, smanjuje nasilničko i delinkventno ponašanje, formiraju se socijalno poželjni oblici ponašanja i tradicionalne moralne vrijednosti, koje su stupovi svakog društva, njegova opstanka, razvoja i prosperiteta.

Moramo biti svjesni kako neke vrijednosti sporta nisu samo odraz prevladavajućeg društvenog stanja. Na primjer, ako je ideologija u nekom društvu takva da podcjenjuje vrijednosti izvrsnosti i izazova, onda će vrijednosti koje su došle do izražaja na dobrom sportskom nadmetanju, shvaćene kao zajedničko traganje za izvrsnošću kroz izazov, biti u suprotnosti s dominantnim društvenim vrijednostima, a ne njihov odraz. U tom slučaju, sport bi možda bio važan izvor moralnih vrijednosti i čak bi igrao značajnu ulogu u edukaciji i obrazovanju posebno mlade populacije.

Sport je danas postao biznis koji nudi velike materijalne koristi, međutim na to moramo dodati da je veoma velik broj svjetske populacije prisutan u sportu na raznim razinama (profesionalnom, amaterskom i rekreativnom).

Ali kad novac preuzme neko društveno područje, mnogo je teže govoriti o vrijednostima koje bi trebalo razvijati putem društvenih segmenata. Sport ima cilj socijalizirati osobu, razvijati i promicati kulturne vrijednosti, jačati komunikaciju, podučavati, graditi temeljne vrijednosti, promicati toleranciju, štititi različitost po raznim osnovama (vjerskoj, kulturnoj, političkoj, rasnoj itd.).

Sport je bio i uvijek će biti u službi oblikovanja moralnog karaktera novih generacija afirmacijom fair playa, sportskog zajedništva i sportskog karaktera.

Glavna uloga sporta jest da, vraćajući moralne vrijednosti u svoje okvire, izgrađuje i moral u društvu kao cjelini, odnosno da smanjuje sve vidove nasilja i negativnih pojava koje se iz društva neumitno pretaču u sport i ugrožavaju njegove suštinske vrijednosti i etičku osnovu.

Osnovni elementi izgradnje karaktera i sportske etike sadržani su u konceptu sportskog ponašanja i šest ključnih načela: povjerenje, poštovanje, odgovornost, pravednost, briga i socijalizacija. Najveći rezultati sporta mogu se ostvariti kada natjecanje odražava ovih šest ključnih načela karaktera. Treba se osloboditi negativnih iluzija o instant - uspjehu i bogatstvu koji su sinonimi današnjeg sporta u gotovo svim modernim društvima. Trebamo stalno raditi na razvijanju vlastitog sustava pozitivnih vrijednosti i živjeti u skladu s njima, 52

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

ne izjednačavajući bogatstvo i sreću. I na kraju, možda bismo trebali razmotriti ne samo zabavu i ljepotu koju sport pruža, nego i vrijednosti koje su ugrađene u samo sportsko natjecanje, zbog toga što sve ovo može imati pozitivan učinak na sportskom, obrazovnom, duhovnom i kulturnom planu. Što možemo osobno učiniti?

Tjelovježba, igra i kretanje integralni su dio djetinjstva i vitalna potreba svakoga djeteta. Djeca od najranije dobi spontano pokazuju interes za kretanjem, bilo da oponašaju aktivnosti koje opažaju oko sebe ili izravno pokazuju interes za neki sport. Stoga odlazak u igraonice, na treninge, sat tjelesne i zdravstvene kulture u školi, sat ritmike ili igra oblikuju dječje živote.

Roditelji bi, također, trebali poticati svoju djecu na raznolike aktivnosti, te tjelovježbom svjesno i odgovorno utjecati na tjelesno i psihičko zdravlje svoje djece kao važne uvjete skladnog rasta i razvoja. Istraživanja pokazuju da djeca koja prakticiraju tjelovježbu pokazuju skladniji rast i sazrijevanje svih organskih sustava, naročito krvožilnog, dišnog i koštano - mišićnog (pojačanje mišićne i koštane mase, kao i vitalnih kapaciteta srca i pluća). Također u budućnosti manje obolijevaju od kroničnih bolesti uzrokovanih nekretanjem i lošom prehranom, te nemaju većih problema sa spavanjem. Ispravna tjelesna aktivnost bit će sredstvo razvoja, prevencije kao i uspješno sredstvo liječenja.

Najmlađa djeca imaju veliku potrebu za igrom i kretanjem, jer je to način na koji upoznaju svijet, razvijaju osjetila, uče i stječu kontrolu nad vlastitim tijelom, a u druženju s vršnjacima stječu samopouzdanje, osjećaj sigurnosti, zbog jasnih pravila, i poštovanja. Činjenica da dijete usvaja nove vještine ili spoznaja da aktivnošću može biti prihvaćeno, omogućuje mu da ostvari potrebu za napretkom. Pružajući djetetu mogućnost da sudjeluje u odabiru sporta kojim će se baviti, zadovoljava se njegova potreba za vlastitim izborom i slobodom, a činjenica zajedništva “ekipe” može omogućiti zadovoljavanje niza socijalnih i emocionalnih vještina, te potrebu za pripadanjem. Igra je element sporta koji djecu najviše privlači, odnosno zabava, opuštanje i razonoda, što ne znači neozbiljnost i neodgovornost. Dijete, stoga, baveći se sportom, u igri ima priliku zadovoljiti i osnovne psihološke potrebe i samo - aktualizaciju.

Osim što utječe na zdravlje, redovita tjelovježba pozitivno utječe na socio emocionalni razvoj: tjelesne aktivnosti/sport pozitivno djeluju na razvoj ličnosti tako da pomažu procesu djetetove socijalizacije, razvijaju poželjne osobine, nude pozitivne modele ponašanja, stvaraju korisne navike i smanjuju nepoželjne oblike reagiranja; djeca koja prakticiraju redovito tjelesne aktivnosti emocionalno su sta53

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

bilnija, samouvjerenija, otvorenija, otpornija na stres, jer uz uvjet da dijete voli to što radi lakše će podnijeti napore, poraz ili doživljenu “nepravdu”; tjelovježba utječe i na smanjenje stresa, jačanje samopouzdanja, učenju upornosti i stjecanju radnih navika; proces igre/tjelovježbe/sporta motivira, potiče i održava interes djeteta, olakšava proces stjecanja novih spoznaja i vještina kao važnog preduvjeta za učenje; odnos prema sportu, voditelju, vršnjacima mogu biti i pokazatelji problema kod djeteta; nesigurnosti, agresivnosti, nervoze, neprihvaćenosti, teškoća vezanih uz praćenje, odnosno sport može doprinijeti razvijanju moralne odgovornosti uz pomoć poštenog odnosa prema suigraču i protivniku; negativne posljedice mogu biti u češćim fizičkim ozljedama, psihičkom pritisku radi uspjeha, vremenu koje se “gubi” za neke druge aktivnosti, nerealnim očekivanjima okoline.

Svaki kršćanin, bez obzira na starosnu dob, treba djelovati u skladu s biblijskom činjenicom da su naša tijela hram Svetoga Duha (1. Korinćanima 6:19). Naše zdravlje, naše navike, veoma su važne Bogu. Kad Bog nešto kaže, on zna zašto to govori. Radi ove Božje upute treba voditi veliku preventivnu brigu o svojem tijelu i zdravlju, osobito danas kada je naglašen sjedilački način života, stres, brza prehrana, pretilost i neka druga oboljenja (npr. srčano - žilne bolesti, bolesti kralješnice, rak debelog crijeva itd.). Kosti, mišići i zglobovi stvoreni su za kretanje, a njihova nedovoljna upotreba dovodi do sve češćih degenerativnih bolesti (bolesti koje uključuju promjenu ili propadanje stanica, tkiva, organa). Želimo li npr. izgubiti na tjelesnoj težini, a u pitanju su i zdravstveni razlozi, moramo sagledati svoj životni stil i utvrditi što ga čini nezdravim i poduzimajući korak po korak uz trud i strpljivost raditi na promjeni.

Nadalje, svaki sportaš ima tendenciju da zna bolje koju hranu konzumirati i kako se što bolje brinuti za svoje tijelo. Kršćanska crkva vidi nekoliko prednosti redovitog bavljenja sportom. To je prije svega disciplinirani zdravi način života koji pomaže izgraditi osobnost - karakter, radne navike, pomaže tjelesnom i emocionalnom razvoju, a time i socijalizaciji, stvara prijateljstva, regulira stres, što je potrebno i poželjno da osoba bude “dobar kršćanin”. Tjelesna aktivnost doprinosi zdravom tijelu, a zdravo tijelo ima zdraviji imunitet i energiju za rad. Za zdravlje je najvažnije da je imunitet snažan, a da bi imunitet bio snažan, bitno je da unosimo manje toksina (štetnih tvari) u organizam i/ili da pomognemo organizmu što prije izbaciti toksine iz organizma kako bi se organizam što prije oporavio. Budući da često ne možemo utjecati na smanjenje unosa toksina u naš organizam, važno je utjecati na izbacivanje toksina 54

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

iz organizma. Sustav koji je zadužen u našem organizmu za izbacivanje štetnih tvari je limfni sustav. Limfni sustav neka je vrsta kanalizacijskog sustava u našem tijelu. Za protok krvi imamo srce koje svojim pumpanjem pomaže cirkulaciji krvi kroz tijelo. Limfni sustav nema takvu pumpu, pa je za protok limfe najvažnije disanje. Mišićne aktivnosti prilikom disanja potiču protok limfe - pomažu da se toksini izbace iz tijela. No, ponekad samo disanje nije dovoljno, pogotovo u stresnim situacijama kad unosimo više toksina u sebe na ovaj ili onaj način. U tom slučaju plitko disanje nije dovoljno pa je potrebno duboko disati. Mišićna aktivnost prilikom dubokog disanja masira unutarnje organe i pospješuje probavu i apsorpciju hranjivih tvari kao i odbacivanje toksina. Disanje regulira srce i krvni tlak kao i protok energije kroz cijelo tijelo, a time i učinkovitost većine fizioloških funkcija. Dubokim disanjem pojačavamo protok limfe, što ubrzava izbacivanje štetnih tvari, jača imunitet, i čini nas zdravima. Također izbacivanje štetnih tvari dijelom možemo postići i drugim načinima, npr. masažom, ali se nikako ne bi smjela zanemariti tjelesna aktivnost. Tjelesna neaktivnost također utječe na slabljenje raspoloženja i osjećaja uživanja u životu. Sport i tjelesna aktivnost dobra je za sve jer se poboljšava neurobiološka aktivnost. Tjelesna aktivnost kao način života jedan je od najznačajnijih čimbenika postizanja i održavanja zdravlja u svim njegovim aspektima, te kao stil života povećava kvalitetu življenja u svim područjima.

Najvažnija posljedica vježbanja je jačanje zdravlja iznutra (osjećaj unutarnje sreće i zadovoljstva, smirivanje tenzija), a ne samo vanjski izgled - ljepota.

Ljudi su danas postali opsesivni u pogledu na zdravlje i imaju različita mišljenja kako biti što zdraviji. Neki misle da treba izbaciti meso iz prehrane, drugi su u cijelosti podređeni vježbanju ili pak suncu kao izvoru energije i zdravlja, postoje mišljenja da sve bolesti nastaju zbog nedostatka ljubavi i oprosta, života u prošlosti, stresa i nerviranja. Neprimjerena prehrana, nedostatak tjelesnog kretanja, nedostatak ljubavi i oprosta, reagiranje na stres zasigurno utječe na naše zdravlje, ali ne možemo izdvojiti samo jedan činitelj zdravlja i reći to je zbog toga, ili to je rješenje.

Kao sigurnu smjernicu prema zdravlju svakako bih istaknuo da treba krenuti uvijek od zdravoga duha. Potreban nam je zdrav um da bi tijelo bilo zdravo, kao i tjelesno kretanje koje pozitivno utječe na um. To je vidljivo u načinu razmišljanja i ispravnom praktičnom životu koji daje samo Bog. Kršćanin bi trebao prije svega čuvati svoj karakter, ali isto tako i svoje zdravlje.

55

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Kršćanin i sport Bavljenje sportom unapređuje zdravlje i kvalitetu života. Zdrava osoba može bolje i dulje služiti Bogu. Bog želi da čovjek brine o njegovom hramu.

Isus je došao da nam podari život u izobilju (Ivan 10:10), što neizostavno uključuje i tjelesno i duševno zdravlje.

Kršćanska crkva uči sa svojeg aspekta ono što je za svakog pojedinca poželjno i dobro, te svojim angažmanom želi potaknuti i ohrabriti pozitivne promjene da se izabire, te primjenjuje uvijek ono “bolje” (Otkrivenje 2:19).

Apostol Pavao sportašima poručuje: “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.” (2. Timoteju 4:7) Kao kršćani, svi smo mi trkači. Sportaš bez treninga, ponavljanja, bez vjere, nije u mogućnosti kvalitetno sudjelovati u natjecanju i zbog toga je često u sumnji, nesiguran u svoje mogućnosti. Isto tako i duhovni život traži vjeru, vježbu, ponavljanje, napredak. Apostol koristi ilustraciju iz sporta da bi progovorio vjernicima na razumljiv način, ilustrirajući njome predanost cilju i svrhovitost. Sport je “život u malome” - ugoda, neugoda, bol i patnja, neka stanja koja čovjek proživljuje dok živi svoj život.

Predanost cilju i svrhovitost mogu se vidjeti u sportskom životu kršćana kao sol i svjetlo svijetu (Matej 5:13,14). Pojedine osobe možda nikada neće htjeti čitati Bibliju i odlučiti se za ono bolje, ali će zato imati mogućnost čitati/ vidjeti sportski život kršćana i vidjeti u njima snagu i stvarnost evanđelja.

Jedan takav primjer je da milijuni ljudi posjećuju sportska natjecanja te prate na televiziji i u novinama zbivanja u svijetu sporta kao i sam život sportaša.

Sportu se posvećuje više prostora nego bilo kojem drugom događaju. Treba mudro primijeniti ispravan način na koji će kršćani sudjelovati u sportu. Često su oči mnogih mladih uprte u vrhunske sportaše u kojima oni traže svoje uzore. Prate njihovo ponašanje na terenu i izvan terena. Zato je neizmjerno važno koje životne vrijednosti pokazuju sami vrhunski sportaši kako bi se spriječilo da nam mladi ljudi odrastaju uz negativne primjere i loše modele ponašanja.

Koliko je neki čovjek vrijedan za svoju zajednicu ovisi, u prvom redu, o tome koliko su njegovi osjećaji, misli i djela usmjereni na unapređivanje života drugih ljudi.

- Albert Einstein Stav i nauk Kršćanske Crkve je da bi život sportaša - vjernika zato trebao “na terenu” pokazivati kroz svakidašnje ponašanje stav praktične i primjenjive kršćanske vjere.

Kršćani sportaši mogu biti i trebali bi težiti da svojim primjerom budu predvoditelji vjere i morala.

56

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

Kršćanska Crkva nastoji usmjeriti sportaše da u sportu razvijaju upravo one vrijednosti, stavove, sposobnosti, integritet, karakterne vrline, ponašanja koja su im potrebna i u drugim životnim prilikama, poput vjere, ljubavi, oprosta, strasti, discipline, nesebičnosti, poštovanja, hrabrosti, vodstva, odgovornosti, otpornosti, požrtvovnosti, upornosti. Zatim rad na kratkoročnim i dugoročnim ciljevima kao i izgrađivanje pozitivnih stavova kroz iskrenost u igri i poniznost u prihvaćanju vlastitih granica, što znači prihvatiti na pravi način i pobjedu i poraz.

Osoba koja drži pobjedničke karte u rukama, uvijek bi trebala igrati pravedno.

- Oscar Wilde S obzirom da je vrhunski sport često beskompromisan, Crkva želi upozoriti na vrlo važne propuste u sportu: kada se vrijednost čovjeka mjeri samo po tituli ili po medalji, kada se u trci za rekordima degradira sportaš kao osoba, ako je pobjeda sve i po svaku cijenu. Sportaš je sveden na robu, gdje se nerijetko koriste nedopuštena stimulativna sredstva za povećanje sposobnosti, te drugi načini postizanja uspjeha. Tu prestaje sport biti čovjeka dostojnim. Čovjek je čovjek, a ne hladan stroj. Kako se osjećaju takvi sportaši koji ponekad “moraju” dopustiti takav pritisak ili sami žele biti tako tretirani! Mogu li reći nekim stvarima ne?

Sport je tu radi čovjeka, a ne čovjek radi sporta.

Od sportaša se očekuje da mogu na pravom mjestu i u pravo vrijeme donijeti odluku o izboru i primjeni svojih sportskih vještina i znanja, te na taj način ispuniti “misiju sporta” - izazov i nadmetanje. Uspješan sportaš je onaj koji u pravom trenutku uspije dati najbolje od sebe i na taj način ostvariti prednost.

Problem je samo u shvaćanju koje promiče kult tijela kome bi trebalo sve žrtvovati, uzdižući tjelesno savršenstvo i sportski uspjeh kao božanstva.

Zbog vrijednosnog razlikovanja što ga stvara između jakih i slabih (pobjednika i ostalih), takvo shvaćanje može dovesti do izopačenja odnosa među ljudima. Nadasve se opasnost sporta može vidjeti kada dolazi i do vidljivih ozbiljnih tjelesnih povreda. Treba li, dakle, vjernik odbaciti tjelovježbu i sport ili on ipak može biti koristan u vjerničkom životu? Može li ipak tjelovježba koristiti u izgradnji vjernika kao osobe i u jačanju njegove vjere i osobnosti?

Na kraju, zanima li kršćanstvo samo duhovni ili i tjelesni život? Kršćanska Crkva u sportu gleda veliku mogućnost čovjekove osobne i društvene izgradnje.

57

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Sklad je cilj kojem treba težiti, jer se u skladnim okolnostima ljudi osjećaju izvrsno i sklad za posljedicu ima uspješne rezultate.

Treba jasno istaknuti da sport nije vezan uz čovjeka samo tijelom nego uz čovjeka kao kompletno biće, što uključuje i duhovnost. Tjelovježba i tjelesno odgajanje nije samo sebi svrhom. Ono ide svjesno i sustavno za tim da tijelo bude zdravo, da postane krotko i čvrsto oruđe Duha Svetoga.

Taj tjelesni aspekt ima i odgoj suzbiti lijenost i učiniti tijelo sposobnim i spremnim, može također odvući negativne misli i kvalitetno ispuniti slobodno vrijeme. Čovjek je u sport uključen slobodno sa svim svojim pozitivnim i negativnim stranama, ali isto tako sa svojim osjećajima i sa svojim umom koji mu pomažu u ostvarivanju sportskog cilja. Sport je nedvojbeno društvena kategorija, jer uključuje i druge osobe u igru. Radi toga je osobito naglašen karakter kao najvažnija karika u odnosima s drugima i nemoguće ga je kvalitetno razvijati bez ispravnog nauka, ljubavi, vjere, discipline, bez obzira čime se bavili. S druge strane, česte izjave nekih trenera u medijima svjedoče o sportaševim kvalitetama i karakteru. Drugi treneri izjavljuju: karakter ga je nosio; trebali smo više pokazati karaktera; raspali smo se nakon poraza; treba mijenjati duh ekipe; ili njegov je jedini problem temperament/to su unutrašnje greške.

Iz ovog je također vidljivo da kršćanstvo i sportski put imaju dodirne točke, jer upravo kršćanska duhovna vrijednost obilježuje novi karakter i razvoj karaktera. Uspjeh sportaša je također da, osim što razvija svoje talente, razvija i svoju osobnost.

Moramo imati na umu kako samo “sportski put” neće proizvesti temeljnu promjenu karaktera o kojoj govori Biblija. Sportski put je samo mjesto na kojem se promjena zbiva. Taj put nam omogućuje da se otvorimo Bogu, kako bi nas mogao mijenjati. Na tom putovanju Božji blagoslov nas može transformirati u Kristovu sliku. Kršćanska Crkva teži razvijanju pastoralnog rada u sportu (obuhvaća svu životnu problematiku) i vidi svijet sporta kao područje velike potrebe za kršćanskom misijom. Zalaže se za više vrijednosti i vjeru kršćanskih sportaša u rekreativnim i natjecateljskim sportovima. Mnoge stvari će se natjecati protiv kršćanskog svjedočanstva, odanosti i pouzdanja u Boga, te svaki sportaš uvijek, osim treninga, treba izdržati i pritisak koji se stvara oko njega.

U tom duhu, kršćani su pozvani da ipak ne zatvore oči prema jedinstvenoj evangelizacijskoj prilici i izazovu koji suvremeni sport pokazuje i treba.

Dakle, treba vidjeti sport i natjecanja kao potrebu i priliku za svjedočenje kršćanske vjere. Kršćani sportaši moraju živjeti “u svijetu” suvremenog sporta, 58

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

ali ne “od tog svijeta” (kao i u umjetnosti, znanosti, akademskoj zajednici, političkom životu i sl.), u kojem pokazuju uzoran evanđeoski način života vidljiv u napretku, fair play igri, disciplini, optimizmu, mudrosti, poštenju, ljubavi, vjeri i nadi. “Vi ste sol zemlji. Ako li sol obljutavi, čim će se onda osoliti? Ne valja više ni za što; izbacuje se i ljudi je pogaze. Vi ste svjetlost svijetu. Grad, koji stoji na gori, ne može se skriti. Niti se užiže svijeća i meće pod sud, nego na svijećnjak. Tada svijetli svima u kući. Tako neka se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega na nebesima.” (Matej 5:13-16) Evangelizacijska perspektiva u sportu vidljiva je također promišljanjem Tereze Avilske: Krist danas ima samo tvoje tijelo. Nema ruku, nema nogu doli tvojih.

Tvoje su oči kojima On danas gleda sa suosjećanjem na ovaj svijet. Krist nema drugog tijela na svijetu sada nego tvog.

Ukoliko iza riječi stoji životni primjer, onda je ta riječ puno vjerodostojnija.

Naše je ponašanje važno Bogu koji nas je stvorio i povezao sa sobom svojom ljubavlju. Ono je važno i cjelokupnom stvorenju koje nas okružuje. Ono je važno i za ljudsku zajednicu, jer su naši životi međusobno ovisni i usko povezani. I na kraju, naše je ponašanje važno nama samima, svakome od nas pojedinačno, jer je svako djelo, odluka i riječ sjeme koje donosi plod u karakteru i izaziva posljedice.

“Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!” (Galaćanima 6:7) “I ne opijajte se vinom, u kojemu je raspuštenost, nego se punite Duhom.” (Efežanima 5:18) Sport zasigurno može obogatiti društvenu dimenziju ljudskog života. Prije svega treba razviti nove obrasce ponašanja kod mladih ljudi, tako da mogu imati i nov kršćanski pristup sportu.

Kršćanska Crkva putem nauka iz Biblije treba i trudi se usmjeravati sportaše da u sportu razvijaju upravo one vrijednosti, sposobnosti, karakterne vrline koje su im potrebne i u drugim životnim prilikama, kako bi ovaj svijet učinili boljim mjestom za život. Postoji potencijal za stvaranje pozitivnih životnih vještina za druga područja, kao što su obitelj, zajednica i rad, koje će im osobito koristiti i nakon karijere. Stjecanje i razvoj karaktera u sportu u bogatstvu različitih situacija, može pomoći da uspjeh u jednom polju omogući i uspjeh u nekim drugim područjima.

59

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Treba ozbiljno učiti kako integrirati kršćansku vjeru u suvremeni sport.

Kršćanski svjetonazor je sveobuhvatan. Kršćanski svjetonazor u sportu treba utjecati na to kako netko pristupa i razumije natjecanje, trenersku filozofiju, koncept timskog rada i korištenje svojih sposobnosti i uspjeha.

Isus je za sebe rekao da je on “Put, Istina i Život” (Ivan 14:6), i time je postao svjetonazorom vjernika. Zato ako je tko istinski kršćanin i voli Isusa/ Istinu, dopustit će joj da raste u njegovom životu i obuhvati cijelo područje njegova života. Kršćanski svjetonazor obuhvaća svako područje života, od novca do morala, od politike do umjetnosti, sporta, zdravlja. Istinsko kršćanstvo obuhvaća više od skupine ideja koje trebamo koristiti u crkvi. Kršćanstvo kakvo uči Biblija samo je po sebi već svjetonazor. Biblija nikada ne razlikuje između “vjerskog” i “svjetovnog” života; kršćanski je život jedan cjelovit život. Ta bi činjenica trebala utjecati na pristup i poimanje bavljenja sportom, te smisao i svrhu samoga sporta.

Kršćansko - duhovne vrijednosti u sportu Ono što nam je potrebno u sportu jest netko ili nešto veće od svih naših stremljenja, problema i briga. Netko kome se možemo obratiti za pomoć, snagu, vodstvo u svako doba i koji će to ispuniti po svojem obećanju. Mnogi sportaši su ustanovili i doživjeli da Bog može biti takva osoba. Nevjerojatna je činjenica da bi Bog čitavog svemira mogao biti zainteresiran za mene malog, ali je istinita. Ako listate Bibliju, naći ćete u više tekstova da Bog kaže da ste mu vi osobno važni. “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.” (Ivan 3:16-21) U samom životu sportaša jedno od važnih mjesta njegove osobnosti treba zauzeti vjera u Isusa Krista koja se iz dana u dan nadograđuje čitanjem Biblije, osobne molitve, pouzdanja u Boga i otvorenosti da Bog djeluje putem osobe u praktičnom životu, čineći dobra djela. Duh sportaša mora biti snažan i čvrst.

A da bi se do toga došlo, treba uspostaviti vertikalu s Bogom. U slobodno 60

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

vrijeme pojedini sportaši čitaju Bibliju i nadahnjuju se njome. Neki od njih, posvjedočili su i rekli: “Biblija je promijenila moj život.” Sportaši dobro znaju da put do uspjeha nije lagan. Natjecateljski sport je veliko “nadmetanje” (kao i u mnogim drugim zanimanjima), a Isus želi da sportaši vjernici budu dijelom i nositelji i svjedoci stvarne vjere. To se ostvaruje na prvome mjestu ljubavlju prema Bogu, a onda i ljubavlju prema čovjeku. Svaki je čovjek pozvan živjeti pravim kršćanskim životom i sa svim ljudskim vrijednostima koje su najvažnije za čovjeka. Nogometaš Bayerna iz Muenchena Ze Roberto, proživljujući teške trenutke života, osjetio je Božju ljubav.

Ze Robertovo iskustvo Svaki sportaš posjeduje osnovne dvije dimenzije: fizičku i mentalnu. Ali ne treba zaboraviti ni treću dimenziju - duhovnu. Sve dok sportaš ne spozna Boga, kod njega djeluju samo prve dvije dimenzije. Sve tri dimenzije: fizička, mentalna i duhovna sačinjavaju potpunog sportaša. Ta se duhovnost izražava u činjenici da je Bog ljubav i da je naš Stvoritelj. Isus je naš Spasitelj i Otkupitelj. Upoznavajući Isusa kao Sina Božjega i živeći po njegovim zapovijedima ljubavi, dolazimo do potpunog duhovnog sjedinjenja s bližnjima i sa samim Bogom. Život sportaša razlikuje se od života drugih ljudi. Njihov brzi ritam života u kojem treniraju, natječu se i bore za što bolje rezultate najčešće se osjeti u njima samima kao nedostatak samopouzdanja i potpore. Sport traži rezultate, a povrh svega dobre talente.

Vrijeme za osobnu izgradnju pojedinog sportaša je minimalno. Zbog toga trpi obitelj, prijatelji i djeca. U problematičnom svijetu, strah i zabrinutost dva su od naših najvećih problema. Mnogi problemi kao što su suočavanje sa strahom, zabrinutošću i tjeskobom, preživljavanje pritiska zbog osjećaja tjeskobe i nesigurnosti, zbog dolaska nove nepoznate situacije ili događaja, proizlaze iz našeg osjećaja da smo sami u ovome svijetu.

Osjećamo da nemamo kontrolu nad našim životom i da smo na milosti i nemilosti mnogih nepoznanica.

Čitajući Bibliju, osjetio je nešto posebno: “Tamo sam susreo Boga koji se želi približiti čovjeku. Ne moramo se sami mučiti da bismo došli do njega, nego je on sam upravio put prema nama. I doznao sam iz ove stare knjige da je Božja ljubav prema meni aktualna.” Čitajući Bibliju, Ze Roberto je osjetio da Bog želi biti njegov otac. Osjetio je utjehu u Bibliji. U njoj se često spominje Bog koji može tješiti ljude kao što nikada nijedan čovjek nije dokraja mogao.

Svoju sreću izriče tako što je svoj život povjerio Isusu. Vrlo je važno razgovarati s Bogom i slušati ga. Takav sportaš kao što je Ze Roberto redovito čita Bibliju i ona je njegovo nadahnuće u igri i u svakodnevnom životu. Osim toga, Biblija sadrži - prema njegovim riječima - vrlo važne poruke o vjeri za sportaše: “Nogometaš koji ne vjeruje u sebe, momčad koja više nije uvjerena da može svladati teške situacije, bit će uvijek na ‘gubitničkoj’ strani.”

Mnogo je primjera u Bibliji, a mi ih i danas možemo vidjeti, u kojima su se 61

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

ljudi okrenuli krivim vrijednostima i sve izgubili. Za vodstvo i pomoć, Bogu bismo se prvome trebali obratiti. U Bibliji doznajemo da je čovjek tjelesno biće i stoga treba vježbati kako bi i na taj način razvijao u sebi darove koje mu je Bog povjerio. U sportskoj igri čovjek razvija otvorenost prema drugima, ali mu je sportska igra samo sredstvo za životnu igru pred Gospodinom.

Tjelesna agresivnost ili asertivnost?

Kako da samouvjereno izrazite ono što želite a da pritom ne povrijedite druge ljude, odnosno kako kontrolirati ‘agresivnost’ bez nanošenja ozljeda drugoj strani?

Netko će reći da bez agresivnosti nema vrhunskog sportskog uspjeha i potrebe za njom su prisutne u različitim sportovima. Stoga smatram da je važno u ispravnom kontekstu sagledati agresivnost nasuprot asertivnosti.

U sportu je postalo uobičajeno da se neprijateljska i agresivna ponašanja nazivaju nasiljem, pa se tako govori o nasilju gledatelja, nasilju na terenu (nasilnički postupci tijekom igre, međusobni verbalni ili fizički sukobi igrača), nasilju roditelja i/ili trenera nad djecom sportašima, nasilju nad sportskim sucima, nasilju nad sportskim novinarima itd. Pod nasiljem u sportu podrazumijevamo svaku riječ ili postupak sportaša, trenera, suca, roditelja, gledatelja ili drugog sudionika u sportu koji nanosi povredu onima koji su uključeni u sportsku aktivnost. Agresija je zato svaka reakcija, verbalna ili fizička, koja je počinjena s namjerom da se nanese šteta drugome.

Pojam “asertivnost” potječe od engleske riječi assertive, što znači uporan, samouvjeren, samosvjestan, samopouzdan. Riječ agresija proizlazi od latinskog aggredi (pristupiti nekome, navaliti). Agresiji se pripisuju tri značaja: agresija je jaka akcija, ili postupak s namjerom da se vlada i dominira; agresija je napad ili osvajanje; agresija je neprijateljsko (štetno i destruktivno) ponašanje.

Sport je prostor u kojemu, s jedne strane, akteri - sportaši i stručni tim - svojim znanjem, umijećem i vještinama znaju pokrenuti pozitivna emocionalna iskustva, doživljaj, oduševljenje i radost, s druge strane, taj im sport omogućuje da ljudi zaborave bar na tren na svoje egzistencijalne i socijalne probleme. Nažalost, danas se sport sve više usmjerava u pravcu neprijateljstva, druga se strana ne doživljuje kao konkurent, već kao neprijatelj koji se mora uništiti. Ponekad igra započinje asertivno pa postupno prijeđe u agresivnost i njome završava.

U korištenju termina agresivnost i nasilje u sportu vlada prilična konfuzija, jer se ove riječi najčešće upotrebljavaju kao sinonimi, a dodatnu zbrku stvara i nerazlikovanje agresivnog i asertivnog ponašanja. Asertivno ponašanje u sportu podrazumijeva čvrstu, odlučnu, snažnu igru u kojoj igrači kori62

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

ste legalna sredstva da bi došli do cilja. Zbog toga je asertivnost nesumnjivo suštinska komponenta sportskog uspjeha, dok je ciljana agresivnost u sportu ponašanje izvan pravila sporta koje je namjerno usmjereno na povređivanje ili oštećenje drugih sudionika, bez obzira je li u osnovi takvog ponašanja želja da se postigne neki krajnji cilj ili da se izazove bol i povreda druge osobe.

Učinkovitost je ovog razlikovanja i njegove primjene u preuzimanju potpune odgovornosti za svaku okolnost u kojoj se nalazimo.

Koristim li najveći izvor snage?

Vrhunskog sportaša prije svega karakterizira samodisciplina i snaga volje.

On dobro zna što treba raditi da bi imao spremno tijelo, zna kada je tjelesno spreman i možemo reći da je njegova volja jača od volje većine drugih ljudi.

Sada se postavlja pitanje treba li se kršćanin sportaš uistinu pouzdati samo u svoju tjelesnu snagu i što je to prava snaga kršćanina?

Možemo vidjeti iz biblijskog teksta u Izaiji 40:30, “Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću”, kako se snaga mladosti ne bi trebala oslanjati prioritetno na snagu tijela. Također, sportaš se ne bi trebao oslanjati na svoju popularnost, veličinu, slavu ili u svoje samopouzdanje. “Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka. Isprazno se od konja nadati spasenju, jačina njegova ne izbavlja.” (Psalam 33:16-17) “Bolje se Jahvi uteći nego se uzdati u čovjeka. Bolje se Jahvi uteći nego se uzdati u mogućnike.” (Psalam 118:8-9) Ne želim osporavati da određena starosna dob, tjelesna snaga i način razmišljanja nije povezan s kondicijskom spremnošću, i snagom volje, ali su obje ipak nedovoljno iskorištene i usmjerene ukoliko se ne razvija i duhovna snaga.

Tijelo je hram Duha Svetoga i Bog mora biti proslavljen u tijelu: “Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi, jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!” (1. Korinćanima 6:19-20) Kršćanin sportaš morao bi izbjeći napast da misli kako pobjeda ovisi samo o strogim načelima treninga, da samo vlastitim sposobnostima može postići bolji rezultat i tako kontrolirati svoj uspjeh. Sportaš mora dati sve što može kako bi mogao pobijediti, ali on se treba manje oslanjati na vlastite snage, sve se više prepuštajući u Božje ruke, i tada će biti veća njegova snaga, radost i mogućnost pobjede.

Svoje težnje i želje treba predati u Božje ruke. Bogu nisu vaše želje, težnje i ciljevi preveliki.

“Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca!” (Psalam 37:4)

63

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Početna je točka svih postignuća želja. Slabašne želje donose slabe rezultate, jednako kao što malena vatra daje malo topline. Kad su vaše želje dovoljno snažne, čini se da posjedujete nadljudsku moć stvaranja.

- Napoleon Hill “Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj.

On se ne umara, ne sustaje i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću.

Al onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.” (Izaija 40:28-31)

Svjedočenje sportaša kršćana “Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim.” (Matej 10:32) “Jer se srcem vjeruje za opravdanje, a ustima se priznaje za spasenje.” (Rimljanima 10:10) “Što god činite, činite iz duše, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu - baštinu! Gospodinu, Kristu, služite!” (Kološanima 3:23-25) “Tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi.” (1. Korinćanima 1:31) Kršćani imaju odgovornost za širenje radosne vijesti, ali Bog je taj koji ljude dovodi do pokajanja i spasonosne vjere u Isusa Krista. “Dobar” kršćanin sportaš ima spoznaju i želju evangelizirati (radi Kristove dragocjenosti za svakog čovjeka), naviještati Evanđelje kao Radosnu vijest namijenjenu svakom čovjeku. Sportaši mogu razmišljati da je njihov uspjeh važan kako bi mogli proslaviti Boga. Mogu u sebi reći: “Ja sam obećao da će to biti za Božju čast i slavu bez obzira pobijedio ili izgubio.” Ipak, smatram da je pobjeda bolja za Boga i mene jer mi pobjeda omogućuje poziciju s koje mogu govoriti i biti ozbiljno shvaćen. Dakako, postoje sportaši koji tako razmišljaju i rade da proslave Boga, a vjerojatno postoje i oni koji nemaju duhovne snage to učiniti kad im se pruži takva prilika. No, zasigurno da možemo svojim stavom i ponašanjem svjedočiti za Boga i kada izgubimo, jer imamo Božje obećanje: “Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte predati pred njima! Ta sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti.” (Ponovljeni zakon 31:6) Možda ima i onih koji propuste i jednu i drugu priliku da svjedoče svoju vjeru. Je li takav život posvećen Bogu, štovanju i proslavljanju Boga? Iskrena vjera stavlja Boga na prvo mjesto. Kršćanin ne bi smio svoj duhovni život tajiti.

“A Samuel odvrati: Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost 64

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe, da ne budeš više kralj.” (1. Samuelova 15:22-23) Ne može nitko svjesno negirati Oca i očekivati da njega Otac smatra istinskim djetetom, te da naslijedi ono što mu otac obećava. Bog je velika pomoć onome tko ga iskreno štuje i živi u Svetosti u svakodnevnom životu (“Tražite svagda njegovo lice!” Psalam 105:4). Stav i cilj sportaša ne smije biti ništa manji od toga.

“Zato vas molim, ja sužanj u Gospodinu, da živite dostojno poziva kojim ste pozvani. Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove.” (Efežanima 4:1,17) “Vjera je Božji način življenja, a razum je ljudski način, no vjera i ljudska sposobnost rasuđivanja su često u sukobu. Ne zato što je vjera nerazumna, a ne želim ni reći da trebaš zanemariti svoju sposobnost razmišljanja. Upravo suprotno, Bog od nas traži da razmišljamo i biramo. Bog je razumni Bog i djeluje po našem razumu. Problem nastupa zato što su sposobnosti našeg rasuđivanja ograničene. Gospodin je rekao: Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli. (Izaija 55:9) Božje misli ne možemo dokučiti ljudskim rasuđivanjem, već smo ovisni o božanskoj objavi. Stoga možemo živjeti na Božji način: djelujući vjerom, što ja nazivam plan A. Ili možemo živjeti na svoj način: djelujući pomoću naše ograničene sposobnosti rasuđivanja što je plan B. Mi naginjemo racionaliziranju i na tome se temelji plan B. ‘Ja to ne vidim na Božji način’ ili ‘Ne vjerujem tome’, pa činimo stvari na svoj način. Snaga plana A određena je tvojim osobnim uvjerenjem da je Božji način uvijek ispravan i time koliko se obvezuješ na poslušnost Bogu. Snaga plana B određena je iznosom energije i vremena koje ulažeš u bavljenje mislima suprotnim Božjoj riječi. Odakle dolaze misli o planu B? Dva su glava izvora.

Najprije, tvoje tijelo još uvijek stvara ljudske misli i ideje. To je onaj tvoj dio koji je prije nego što si postao kršćanin naučio živjeti neovisno o Bogu. Tada u tvojem životu još nije bilo plana A, bio si odvojen od Boga, nisi poznavao njegove putove, bio si odlučan uspjeti i preživjeti vlastitim sposobnostima. Kad si nanovo rođen Bog ti je dao novu narav i postao si nova osoba. Međutim, nitko u tvojem mozgu nije pritisnuo tipku za potpuno brisanje svega staroga.

Sve navike iz plana B kao i tjelesan način razmišljanja si donio sa sobom u život vjere. I dok tvoje novo ‘ja’ želi živjeti ovisno o Bogu i slijediti plan A, tvoje tijelo uporno predlaže putove plana B, život neovisan od Boga.

Drugo, na svijetu postoji jedna osoba koja se je još od Edenskog vrta protivi ostvarivanju plana A u ljudskim životima. Sotona i njegovi demoni te aktivno 65

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

pokušavaju omesti u hodu vjerom i zasipaju tvoj um svojim mislima i idejama. On je nepopustljiv u svojoj namjeri da u tvom umu naseli negativne, svjetovne obrasce razmišljanja koji će proizvoditi negative, svjetovne obrasce ponašanja. Jezgra bitke za um je sukob između plana A, življenja vjerom na Božji način, i plana B, ljudskoga načina koji slijedi porive svijeta, tijela i Sotone.” (Neil T. Anderson, Pobjeda nad tamom: kako shvatiti moć svoje osobnosti u Kristu, Logos - Daruvar 2002, str. 129-130) Bog želi preko svakoga ostvariti Svoj plan A kao najbolji plan za nas, no ukoliko mi ne obnavljamo, pročišćavamo svoj um Božjom riječi, ne prihvaćamo Njegove smjernice, ostvarit će se plan B koji vjerojatno ne sadrži toliko “bogatstvo” kao plan A. “Prema tome pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri.” (Efežanima 5:15) Ako se osoba dvoumi između plana A i plana B, duhovni rast i sazrijevanje u Kristu bit će zaustavljeni, svakodnevno kršćansko iskustvo obilježeno razočaranjima, obeshrabrenjima i porazima. Ohrabrujuće je da možemo i trebamo biti pobjednici i živjeti plan A učenjem (iz Božje riječi, Kološanima 3:15-17) i promjenom negativnog načina razmišljanja te cjelovitom brigom o sebi (Rimljanima 12:2; Efežanima 4:23; 1. Petrova 1:13). Taj misaoni život treba stalno obnavljati, potkrepljivati i izlagati Božjem načinu razmišljanja, kako bismo rješavali unutarnje sukobe (Filipljanima 4:7-8; 2. Korinćanima 10:5).

Kršćanin u najboljoj namjeri da potakne drugu osobu na razmišljanje i podijeli svoju vjeru - Evanđelje/Radosnu vijest, može ponekad reći onima koji ne vjeruju u Boga: ‘Dokazat ću vam da ste vi vjernik koji ne zna da je vjernik, živite s vjerom svaki dan, ali u što je polažete?’ Međutim, kao i mnogi drugi dokazi, i ovaj se može preokrenuti. Nevjernik također može reći: ‘Vi ste ateist, samo što ne znate da ste ateist. Uostalom, pogledajte svoje vrijednosti, kršćansko ponašanje.’ I doista, s te perspektive, lako je postati u drugim očima ateist. Djela uvijek otkrivaju što ljudi uistinu vjeruju. Zašto da “nevjernički svijet” gleda na crkvu (ljude) i govori: ‘Ako je to kršćanstvo, zaboravi. Imam dovoljno svojih problema i ne moram ih još dodavati.’ Oni onda vide nešto što je u suprotnosti s karakterom Isusa Krista koga poznajemo kao Gospodina, tj. života koji je u skladu s Božjom voljom “Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam?” (Luka 6:46; Matej 7:21-23) Kreni svakoga dana uvjeren da će Bog upravljati tvojim koracima i djeluj u vjeri (Izreke 3:5-6; Izaija 58:11; Psalam 32:8; Rimljanima 8:28; Psalam 37:3-7). Neka vam molitva bude ne samo da upoznate Božje putove, već i da hrabro njima idete. Molite sve dok Bog ne ispuni vašu molbu ili dok vas ne uvjeri da ono što ga molite nije njegova volja za vaš život. Ne bojte se neuspjeha. Jedino se bojte izostaviti Boga iz svojih planova. Jedino ste tada u mraku (Psalam 23:4).

Bogatstvo u sportu (novac, karakter) predstavlja veliku odgovornost. Što 66

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

je sportaš bogatiji, to bi trebao biti odgovorniji za način na koji koristi svoja sredstva. Bogat sportaš može biti velik blagoslov za društvo, za siromašne, za svoj grad i državu.

Trud uložen radi tuđe sreće uzdiže nas iznad nas samih.

- Lydia Child Sportaši, svakako stavite na prvo mjesto svojih prioriteta da je najuzvišeniji cilj služiti Bogu i bližnjima. Budite dobar instrument u Božjim rukama. “Vi ste sol zemlje. Vi ste svjetlost svijeta.” (Matej 5:13,14) “Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!” (2. Korinćanima 5:20) “Ako imate viziju i želite učiniti nešto u svom životu u godinama koje su vam preostale, nešto za Boga i bližnje, ne očekujte da će vas Sotona (neprijatelj naše duše) ostaviti na miru. Koristit će se svim mogućim oružjima da polomi to što nosite u sebi. Ne zaboravite to nikada. Kad budete iskušavani, obeshrabreni, pobijeđeni, mislite na cilj u svom životu.” (John Graz, Kako uspjeti u životu, Znaci vremena, Zagreb 1997, str. 97) Ako ste vjerni Bogu, on će vas uvijek jačati, voditi i pomoći da uspijete.

“Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.” (1. Ivanova 4:4)

Zabrinutost sportaša Veliki izazov - borba protiv tjeskobnih briga “Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?”

“Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti?

Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?”

“Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.” (Matej 6:25-34) Tjeskobna briga je osjećaj uznemirenosti, straha zbog nekoga ili nečega.

Mnogo je toga što nas napada, što se dogodi u našem životu, pa se možemo 67

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

osjećati pogaženima. Neki sportaši su više skloni brinuti se od drugih. Ako se na vrijeme ne suočavamo s tjeskobnim brigama koje nas muče, one mogu ozbiljno ugroziti naše psihofizičko zdravlje. Najčešće se narušava imunološki sustav, podiže krvni tlak te dovodi do težih oblika fobija koje mogu potpuno otežati normalno funkcioniranje u svakodnevnici. Ako znamo da živciranje i tjeskobna briga nikada ne rješavaju problem, zašto se na teške situacije najčešće reagira upravo tako?

Znanstvenici smatraju da su briga i strah vrste reakcije za preživljavanje.

Zabrinutost je u osnovi pozitivna i korisna pojava, no problem nastaje kada dopustimo da strahovi koji nas upozoravaju narastu toliko da ometaju svakodnevno funkcioniranje te postanu prepreke u ostvarivanju životnih ciljeva.

U takvim situacijama ljudi se ponašaju gotovo nelogično, primjerice, odbijaju unapređenje jer se boje promjene. I dok nas pozitivna zabrinutost aktivira i tjera da djelujemo, odnosno rješavamo problem, negativna ili “Što ako?’’ zabrinutost ima upravo suprotan učinak. Ona rezultira time što zamišljamo najgori mogući scenarij te se od tolike količine crnih misli i strahova jednostavno paraliziramo. Rješenje je u sposobnosti da razlučimo ono što je u dometu našeg djelovanja. Sve ostalo treba podvrći analizi i kritici te odrediti koliko su naši problemi stvarno utemeljeni, a koliko su tek proizvod zabrinuta uma. Razlika je između normalne brige i tjeskobne zabrinutosti. Briga ponekad može biti korisna - štiti nas od mogućih nevolja i tjera nas da ispravimo neke pogreške i nedostatke. Isus u spomenutom tekstu ne govori ‘Nemojte se uopće brinuti’, ne govori o zdravoj brizi za nekoga, o brizi za tuđe potrebe, o rješavanju osobnih problema i nevolja, niti se protivi planiranju za sutrašnji dan (ako ga dobro isplaniramo, on može donijeti mnogo blagoslova) i zalaže za površnost i nebrigu u rješavanju određenih situacija. On ovdje govori o bolesnoj zabrinutosti koja ne samo da nam razara život, nego istodobno pokazuje i kolika nam je vjera i povjerenje u živoga Boga. “Ako je malo brige dobro, još više nije bolje.”

Briga kao strah je negativna, i upravo je takva briga danas česta. Poznato je da je čovjekovo ponašanje u strahu nenormalno. Dakle, brige u strahu, ili tjeskobna briga, jest ono što remeti život, a tako i kršćanski/sportski život. Ipak tjeskobne brige ozbiljno zahvaćaju i kršćane. Kad se strah udruži s tjeskobnim brigama, nastaje veličina koja nema uporište u kršćanskim vrijednostima, te remeti normalan život i zajedništvo s Bogom. Briga u strahu nije kršćanska vrijednost. Strah se javlja i zato što se bojimo gubitka kontrole. Blokira nas u ostvarivanju Božjeg plana i sprječava razvoj snova koje nam je Bog usadio u srce. Nervoza koja je česta i kod kršćana govori da nam nedostaje pouzdanje u Boga, što nas izjednačuje s onima koji ne poznaju Boga. U Bibliji se, po nekim procjenama, 365 puta spominje rečenica “Ne boj se”, što upućuje na to da nam Isus svaki dan govori: Ne slušaj taj lažljivi glas straha! Razlog zašto 68

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

Biblija spominje strah toliko često jest taj što strah dovodi do svega drugoga.

Strah može oblikovati cijeli naš život, ako mu to dopustimo. Biblija nas poziva da prepustimo svoje brige Bogu. On je dobar i zna sve i dat će nam baš ono što nam je potrebno. “A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu.” (Filipljanima 4:19) Iako ponekad kažemo da smo Bogu sve predali da se On brine za nas, i dalje nastavljamo nositi tu tjeskobnu brigu u sebi. I dalje nas boli, o njoj neprestano pričamo i zbog nje nismo sretni. Tada, kao da želimo Bogu pomoći da se brine. Kao da ne umijemo živjeti bez tjeskobnih briga. Kršćanin koji se brine u strahu zaboravlja da postoji Bog koji pomaže. Jedino nas Bog može do kraja osloboditi, uzeti naš strah. Isus kaže da, ako stvarno želimo živjeti oslobođeni tjeskobne zabrinutosti, našu zabrinutost moramo zamijeniti brigom za Kraljevstvo Nebesko.

Brinuti se za Kraljevstvo Nebesko znači cijeli svoj život podrediti cilju da sebe održimo u vjeri u Krista i pomognemo drugima da uzvjeruju u Isusa. Dok se za to budemo brinuli, Bog će nam davati sve što nam treba. Znači li onda ne biti zabrinut za svoj život isto što i pustiti misli da odlete? Znači li to ponašati se kao čudak? Sigurno ne, Biblija ne govori o površnom rješavanju problema!

To znači da trebamo imati dovoljno hrabrosti da svoju brigu i zabrinutost prepustimo Bogu i da se brinemo da živimo po Njegovoj volji. “I zazovi me u dan tjeskobe, oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.” (Psalam 50:15) Rješenje je podići glas Bogu. “K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju.” (Psalam 25:1) Pouzdanje u Boga nije samo vjera da Bog postoji nego puno oslanjanje na Boga u svemu, vjera u božanski naum (providnost) za moj život - da sve što mi se događa nije slučajno i da ima smisla, te tako utječe na moj duhovni život i priliku za rast.

Imaj vjere, imaj hrabrosti vjerovati da je sve za tvoje dobro.

Vjeruj da ti se sve događa s razlogom, i da se događa za tebe, a ne protiv tebe. Važno je razumijevanje da su različite situacije, prije svega nevolje, potrebne za razvoj naših duhovnih mišića. To je kao treniranje tjelesne snage u teretani. Tamo su nam potrebni utezi kao otpor, za jačanje mišića i održavanje kondicije, dok nevolje i druge različite situacije poput utega služe za izgradnju duhovnih mišića.

Ako to ne možemo uočiti u nekoj situaciji, problem je u našem razmišljanju. Potrebna je promjena načina razmišljanja. Kršćanin treba “odložiti starog čovjeka” koji “u varavim požudama ide u propast” i “obući se u novog čovjeka, stvorena na sliku Božju” (Efežanima 4:22-24).

To je život bez tjeskobnih briga, koji je sve rjeđi. Jedan od temelja kršćanskog života je pouzdanje u Boga, život bez tjeskobnih briga i straha. Bog je veći od svih naših briga i problema zajedno. Morate to shvatiti i prihvatiti, ako želite imati bilo kakvu pobjedu u vašim životima.

U Luki 18:1-8 Isus govori o pouzdanju u Boga i na kraju kaže: “Ali hoće li sin Čovječji kada dođe naći pouzdanja na zemlji? Pazite sami na se da vam 69

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati onaj dan kao zamka, jer će doći na sve stanovnike cijele zemlje.”(Luka 21:34) Odgovaraju li naša vremena prilikama koje Isus ovdje opisuje? Je li ima sve manje pouzdanja u Boga, dok sve više ljudi spominje Boga? Koliko je onih koji su se oslobodili tjeskobnih briga? Taj broj vjerojatno nije velik, ali borba protiv tjeskobnih briga zasigurno je moguća. Život ne možemo kontrolirati. Nepredvidljive situacije pojavljuju se gotovo svakodnevno. Činjenica je da milijuni ljudi na svijetu bankrotiraju, gube domove, zdravlje, ljude koje vole. Takve okolnosti mogu biti opravdani razlog za tjeskobnu brigu, možda u nekoga i za sumnju u Božje postojanje.

Ljudi se ponekad u najboljoj namjeri brinu u strahu da uravnoteže i produlje život, ali ga tjeskobne brige skraćuju. “Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat?” (Matej 6:27) Čovjek ima od Boga darovanu veliku moć prilagođavanja i snalaženja u najnevjerojatnijim situacijama. Vjerujte u Božje obećanje da nema onoga s čime se ne možete nositi. “Ponizite se dakle pod silnu Božju ruku, da vas uzvisi kad dođe vrijeme. Prebacite na njega svu svoju brigu jer se on brine za vas.” (1. Petrova 5:6-7) “Mirno je srce život tijelu” (Izreke 14:30) “Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - riječ je Jahvina - naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.”

(Jeremija 29:11) Možda nam je teško priznati da je naš najveći problem tjeskobnih briga zamaskirano idolopoklonstvo. Idolopoklonstvo je prisutno u svim slučajevima kada se pouzdamo u stvari, aktivnosti ili osobe da nam pruže osjećaj vrijednosti ili značaja i/ili da nas spase od onoga čega se najviše bojimo (Izaija 44:15-17). Pitanje je tko je naš Gospodar, tko gospodari našim odlukama, planovima, poslovima. Svakako je ispravno težiti za odnosima ispunjenim ljubavlju, uzajamnim prihvaćanjem i ohrabrivanjem. Ali ako prije svega živimo za naklonost i prihvaćanje drugih, onda od ljudi stvaramo lažne bogove. Naša sklonost da to činimo proizlazi iz predodžbe da možemo živjeti neovisno o Bogu. Možda netko misli kako je on sam sebi jedini autoritet u svome životu pa mu nitko ne može reći kako će živjeti. Ako osoba tako čini, postaje sama sebi bog i pada u idolopoklonstvo. Možete misliti da to nije istina, ali to jest istina. Netko pak može reći: Ako mi je Krist dao slobodnu volju, ne želim da mi se Krist previše upleće u moj privatan život. Ako tako tko razmišlja, postaje sam sebi bog i pada u idolopoklonstvo. Svako područje našega života mora biti podređeno njegovom autoritetu. Božja nam je milost potrebna da prebrodimo sve prepreke u životu.

Ako je Isus naš Gospodar, može nam dati duhovnu moć, mir, da nosimo svoje breme, da možemo riješiti probleme, može nas rasteretiti. Nitko nam ne može jamčiti mir zbog toga što nitko ne može upravljati okolnostima ili ljudima. Mir je pitanje nutrine i Bog nam daje stvaran mir, koji ustvari već i 70

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

imamo: “Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.” (Rimljanima 5:1) “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.” (Ivan 14:27) Mnogim obraćenicima često se postavlja slično pitanje: “Sada kad živite kao kršćani, ima li razlike u usporedbi s vašim prijašnjim životom?” Najčešći odgovor glasi: “Našao/našla sam unutarnji mir.” Vjernik ne može uživati Božji mir ako ne održava molitveni odnos s Bogom, ili pak ga održava bez zahvalnosti, samo tražeći više i više.

“Mir Božji je nešto što svakog dana treba usvajati. Treba nadzirati unutarnji svijet svojih misli, osjećaja i volje dopuštajući da svakodnevno mir Božji vlada u tvojem srcu. Ohrabrujuća je misao: Danas se ne može dogoditi ništa što Bog i ja ne bismo mogli riješiti. Osobna pobožnost, molitva i dodir s Božjom riječi osiguravaju pristup miru Božjem (Kološanima 3:15-16; Filipljanima 4:6-7).” (Neil T. Anderson, Pobjeda nad tamom: kako shvatiti moć svoje osobnosti u Kristu, Logos - Daruvar, 2002, str. 125) “A ovo se sve u slici događalo njima, a napisano je za opomenu nama, koji živimo u posljednja vremena. Tko dakle misli da stoji, neka gleda da ne padne! Kušanje nije došlo na vas osim čovječjega. Ali je vjeran Bog, koji vas neće pustiti, da se iskušate većma nego što možete, nego će učiniti s kušanjem povoljan izlaz, da mognete podnijeti. Zato, ljubljeni, bježite od idolopoklonstva!” (1. Korinćanima 10:11-14) Prvo treba tražiti vrhunske, duhovne vrijednosti. Bog obećava da će se, ako se na prvom mjestu naših prioriteta nalazi briga za Božje kraljevstvo, On pobrinuti za naše ostale potrebe. Tko god se pokušao boriti protiv tjeskobnih briga dubljim poznavanjem i povjerenjem u Boga, doživio je blagoslovljene dane. Pročitao sam da je u jednoj crkvi izvješen veliki plakat s pitanjima: “Zašto moliti kad možemo tjeskobno brinuti?” i “Je li molitva vaš upravljač ili vaša rezervna guma?” Taj plakat poručuje da bi u našem fokusu trebali biti Božje Kraljevstvo i njegova pravednost. Također, da bismo se oslobodili tjeskobnih briga, treba slijediti Isusov primjer obraćanja Ocu koji karakterizira konstantna i dosljedna molitva kako bi mogao vršiti Očevu volju. To je za nas primjer kako trebamo imati molitveni život da bismo crpili snagu i mudrost koja nam je svakodnevno potrebna. Bog nam obećava: “Zazovi me, i odazvat ću ti se.” (Jeremija 53:3) “Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima! Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.” (Filipljanima 4:5-7) “Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam.” (Ivan 15:7) 71

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Tako moramo živjeti dnevno, ovisni o Kristu, čitati, proučavati njegove riječi i moliti. Trebamo otvoriti svoje ponizno srce njemu, da bi primili od njega sve što nam treba. Mi se moramo uzdati da će nas on dovesti do duhovne zrelosti. Ne možemo to učiniti sami. On je počeo raditi u nama, i on će dovršiti svoje namjere s nama. Ne postoji ništa važnije u ovom svemiru od jedne osobe, od Gospodina. Vjerujete li zaista u tu izjavu? Većina će među nama reći “da”. Ali, ako zaista vjerujemo da ne postoji ništa važnije od Gospodina i ljubavi prema drugome čovjeku, zašto živjeti drugačije?

Ako nam Krist nije na prvome mjestu, nikada ničim nismo dovoljno dugo zadovoljni i brinemo tjeskobno jer se u nama nalazi velika praznina zbog Kristove odsutnosti.

Tražiti Kraljevstvo i njegovu pravednost znači dopustiti Isusu da kontrolira svako područje našega života: naš posao - karijeru, naše planove, odnose, odmore. To je najbolji način za prevladavanje manjih i većih neuspjeha. Ako se prepustimo Božjoj providnosti, tjeskobne brige nestaju. Krist nam jasno kaže da se ne moramo tjeskobno brinuti, jer tjeskoba ne može ispuniti naše potrebe. Isus je moj Gospodar kada naučim pretvarati teškoće i padove u prilike za rast i u preobraženje u njegov lik. Bog rabi sva zbivanja u našu korist, čak i naše teškoće. Zbog toga moramo u životu na sve gledati kao na sredstva putem koja Bog djeluje. Svu svoju brigu bacite na njega i iskusite Krista i silu njegova uskrsnuća (Filipljanima 3:10). To moramo učiniti mi, osobno svaki od nas. Kao kršćani trebamo “odložiti svaki teret” koji nas ometa i usredotočiti se na to da pobijedimo u toj utrci. Da bismo osigurali pobjedu, moramo “držati naše oči uprte u Isusa” i slijediti Njegov primjer. To se sve događa onda kada usmjerimo svoj cijeli život na živoga Krista.

Ključ našega vlastitog uspjeha jest u tome da “držimo oči uprte u Isusa” jer je On središte naše vjere. A Božje je obećanje ovo: “Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.”(1. Korinćanima 10:13) “Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik.” (Psalam 55:23) Vjerovati i primjenjivati navedene istine oslobođa od svih tjeskobnih (nepotrebnih) briga.

Znajte: Ljudska duša nije stvorena za tjeskobu, strah i nemir, nego za ljubav, radost i mir!

Kako ću znati je li Bog u središtu mojega života?

Gradim li svoju životnu kuću na stijeni?

“Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko 72

KRŠĆANSKA CRKVA I SPORT

god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.” (Matej 7:24-27) Mudri savjeti koje možemo naći u Bibliji praktični su i toliko dobri da se ni sa čim ne mogu usporediti. Etička mjerila koja se u njoj zagovaraju nenadmašna su. Njeni savjeti uvijek su dobri i korisni, oni su poput dragulja. Proučavanje tih rijetkih dragulja neprocjenjive vrijednosti može ti pomoći da mudro odabereš najbolji i najisplativiji način života. Biblija daje jasnoću Božje svetosti, govori nam kako da ostanemo čisti, potiče nas na duhovno očišćenje, vraća nas na sveto življenje i nebesko razmišljanje. Ona govori o Osobi i stilu života koji je najbolji, i to treba biti naš temelj životne gradnje.

Biblija nije zastarjela, može nam pomoći da upoznamo istine dubokog značenja koje su poput dragulja. Savjeti o marljivom radu, poštenju, poštovanju, mudrom korištenju novca, komunikaciji i borbi protiv lijenosti neki su od primjera mudrih biblijskih savjeta (Izreke 6:6-8; 20:22; 31:16). Npr. po načinu kako se služimo svojim novcem može se vidjeti ljubimo li Gospodina iznad svega i bližnjega kao samoga sebe. Bog nam putem Biblije daje najbolje i najpouzdanije zakone i načela. “Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči.” (Psalam 19:8) Čovjek koji svoju kuću gradi na stijeni, a stijena je Isus Krist, prihvaća i radosno ispunjava zapovijedi Gospodnje. Prihvaćanje mudrosti našega Stvoritelja punog ljubavi doista je najbolji način učenja i življenja. Nama nije potrebna samo neka knjiga pravila, već najvažniji dokaz da je Isus Krist Gospodar mog života, što se ostvaruje onda kad znam da je poznavanje Krista postalo moja glavna ljubav, želja i cilj (Filipljanima 3:7-11), jer je on za mene izvor pravih vrijednosti (Izreke 16:6). Također možemo vidjeti je li Bog u središtu našega života ako mu ugađamo i najvažnije nam je ono što Bog misli o nama; ili je u nama tjelesna želja da uvijek zadovoljavamo ljude, da ostavimo dobar dojam, pa čak i lažnom pristojnošću, te ako ne želimo razgovarati neuobičajeno da ljudi misle o nama na temelju naše vjere u Boga (Galaćanima 1:10).

Stijena života može također predstavljati i motive zbog kojih mi nešto radimo i kome smo poslušni.

Cilj kršćanskog života nije izbjeći nevolje, nego postići zrelost u Kristu, biti onakav kakvim nas je On zamislio. Da li u nevoljama iskazujemo i dokazujemo naš kršćanski karakter, što je također veliko ogledalo je li Bog u središtu našega života i gradimo li na stijeni (Rimljanima 5:3-4). Kad imamo ispravan stav prema duhovnim vrijednostima, one nam koriste u fizičkom, duševnom i duhovnom pogledu. Kao što nas ozonski omotač koji se nalazi visoko iznad Zemlje štiti od opasnih Sunčevih zraka, tako nas biblijska mudra moralna načela štite upozoravajući na štetne posljedice. Samo trajna primjena Božje riječi može nam ozbiljno pomoći na našem životnom putu. Npr. 73

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

ako želimo da nam nova odjeća ostane čista i uredna, moramo stalno voditi računa o njoj. Čitanje Božje Riječi i razmišljanje o primjerima iz nje pomažu nam da se uvijek iznova objektivno ispitujemo.

“Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam Bog dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.” (Efežanima 3:14-19) Koliko god puta čitali Božju riječ, u njoj ćete uvijek naći nove, ranije neprimijećene misli - novu duhovnu hranu. Čitajući Bibliju, naučit ćete mnoga načela i metode rješavanja problema, shvatit ćete koliko možete očekivati od sebe. Sveto pismo je neiscrpno. Kršćani ne govore samo o tome što će biti nakon smrti, već naprotiv govore o životu, vrhunskim životnim vrijednostima i karakternim vrlinama istaknutim u Bibliji. Govore o životu na zemlji koji treba živjeti sada u njegovoj punini. Sve treba provjeravati, što se naučava i radi, što se zbiva u crkvi i u nama samima u svjetlu Božje riječi koja je jedini mjerodavni autoritet (2. Timoteju 3:16-17).

Prosperitet kršćana osigurava život u vezi s Izvorom. Ono što čovjek gleda, to ga mijenja. Omogućite stoga Bogu trajan utjecaj na svoj život, a ne samo povremen.

“Uprimo pogled u Isusa, začetnika i dovršitelja naše vjere.” (Hebrejima 12:2)

74

MUDRO PROBIJANJE GRANICA U ISKUSTVU SPORTAŠA

4.

Mudro probijanje granica u iskustvu sportaša

Da bismo mogli lakše napredovati prema pozitivnim promjenama, potrebno je usmjeriti se na sljedeća pitanja: Koliko smo uspješni?

Koliko možemo biti uspješni?

Koliko i kako možemo biti bolji?

Kako možemo učiti od drugih?

Moraju se identificirati najznačajnije prednosti i nedostaci za daljnji napredak. Treba jasno pokazati utjecaj prednosti i nedostataka kako bi se poboljšala učinkovitost. Ako je neki nedostatak znatan, to treba prikazati kao prioritetnu potrebu za promjenom. Ona područja ili one aktivnosti koje su prioritet, moraju prve proći kroz proces samo - vrednovanja te potom i promjena. Samo - vrednovanje nije nužno samo u vrijeme kriza, već i u vrijeme uspjeha (treba gledati unaprijed).

Treba osigurati da samo - vrednovanje bude dio kulture napretka, kako bi se unapređivala i povećavala kvaliteta. Vrlo je važno promjeni pristupati organizirano, strukturirano, odnosno temeljito i planski. Treba nakon određenog vremena ponovo vrednovati što je učinjeno i što se na temelju toga postiglo.

Ako postoji nedostatak, treba utvrditi kako on utječe na daljnji proces razvoja.

Davanje odgovora na postavljena pitanja predstavlja izazov i zahtijevat će dobre unutarnje procese promjena, te ponekad i stručnu pomoć izvana.

Ključno je da pojedinac zaista bude spreman na promjenu, odlučan u tome da je ostvari, te da u procesu ostvarivanja tih promjena koristi strategije poput pozitivnog razmišljanja i nagrađivanja za ustrajnost i napredovanje prema cilju.

Važno je istaknuti da oni koji vjeruju u mogućnost promjene gledaju na neuspjeh kao na izazov, najčešće reagirajući povećanjem svog truda. Preduvjet za napredak je ljubav i strast prema onome u čemu želimo uspjeti. Važan “alat” za uspjeh jest i vjera, jer ona poziva dušu da ide dalje od onoga što može vidjeti.

Gdje ima vjere, ima i volje i načina.

- Talidari 75

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Činjenica je da nam, ako u što želimo uložiti maksimalan trud i napor, treba vjera. Vjera da možemo u nečemu uspjeti jedina je koja se može suprotstaviti na pravi način nekoj sumnji, dvoumljenju, malodušnosti, nedostatku, problemu, nemotiviranosti. Očima vjere, dakle, čovjek može vidjeti ono nevidljivo i vjerničko se srce može nadati iznad svake nade.

“Jedan vrhunski sportaš prvenstveno vjeruje u sebe onakvog kakav želi i može biti: brži, jači, izdržljiviji, sposobniji, mudriji… ‘Vjera, vjerovati, ufati se… zar te riječi nisu osnovna pokretačka snaga svakog bića’?”, izjavio je Lino Červar, bivši izbornik hrvatske rukometne reprezentacije.

No, sportaš ne ostaje samo na vjeri, nego cijeloga sebe unosi u svoj projekt radeći danonoćno. Sve se podvrgava projektnom cilju i najčešće se zahtijeva podosta odricanja, koje sportašu nije teret jer on sebe vidi/nalazi u tom sportu, a vježbe mu omogućuju napredovati, samoga sebe nadilaziti i izgrađivati, te je tako njemu vježba izgrađivanje, otvaranje novih mogućnosti i pomicanje granica. Nogometaš Josip Šimić to je izrekao sljedećim riječima: “Svakome je Bog dao dara za nešto, no da bi se postigao konačni cilj, treba puno odricanja i žrtve… Bez odricanja nema uspjeha, pa ne treba stati na pola puta.”

Svaki trud, napor koji ulažemo trebao bi služiti ispunjavanju i izgradnji same osobe, a ne tek pukom nadmašivanju ostalih.

Osnovne smjernice sportske izgradnje i sportaševa dugoročna uspjeha U sportu možemo zadovoljiti dio svoje potrebe za tjelesnim kretanjem, uzbuđenjem, samokontrolom ili jednostavno riskirati i prihvatiti izazove koji će nas potaknuti da uložimo maksimalni napor. S druge strane, već npr. u samom treningu, određeni način treniranja ili nedovoljan trud ne daje očekivane rezultate, jer se nije postigao intenzitet za razvoj te sposobnosti.

U sportu je svakako potreban odgoj da se treba neizmjerno truditi i da takav pristup može dovesti do toga da se postane “najbolji”, i to ne treba poricati, ali treba biti pritom vrlo oprezan kako sportaš nešto ne bi pogrešno shvatio, te krivo počeo razmišljati o sebi i ponašati se, kad dođu rezultati, kršćanski neprihvatljivo. Sport je tako u velikoj mjeri dobar i zdrav odgoj, stav, razmišljanje, a ne samo “oblačenje tenisica”.

“Naučite dijete putu kojim treba poći, a kad odraste, neće skrenuti s njega.” (Izreke 22:6) Bavljenje djecom i mladima je najveći i najzahtjevniji posao koji je povjeren “starijima”. Oni trebaju pomoći djeci i mladima da budu sve više duhovno budni. Općenito govoreći budućnost društva se najbolje vidi u današnjoj mladeži, pa im stoga treba posvetiti posebnu pozornost i ulaganje u njihov razvoj.

76

MUDRO PROBIJANJE GRANICA U ISKUSTVU SPORTAŠA

Pravilno izgrađene vrijednosti igrača i ispravan sportski stav važna su osnova za svaku promjenu, te nošenje sa stresom (stres označava uzrokovan psihološki i fiziološki odgovor na specifične zahtjeve okoline, da bi se moglo izdržati posebna fizička i mentalna opterećenja).

Pojedinac time osigurava mentalnu stabilnost i reagiranje na pravi način u različitim situacijama. To je važan alat za postizanje promjena i vrhunskih rezultata.

Put uspjeha Kao što je život organiziranje i planiranje, tako je i sa sportskom karijerom.

Nastojanja za postizanjem rezultata nisu lako ostvariva. Trnovit je put do takvih vrhunaca, prepun velikih teškoća, ali i radosti i osobne izgradnje. Brojne su prepreke koje treba savladati i zidovi koje treba preskočiti. Psihološki morate znati što vas može čekati. Najteže zapreke su one duhovno - psihološke naravi koje namećemo uglavnom sami sebi, a da toga često nismo ni svjesni.

Napori sportaša koji nemaju osobni odnos s Bogom, usmjereni su samo na razvoj dviju dimenzija, tjelesne i mentalne. Tjelesna podrazumijeva npr. brzinu, eksplozivnost, izdržljivost. Toj dimenziji se pridaje znatna pozornost, ali u tom području se javljaju neke prepreke, kao “ograničeni” talent, ili povećani umor pri treniranju. One nas mogu spriječiti da razvijemo maksimum, jer možemo odustati od daljnjeg treninga. Neke od mentalnih prepreka koje se mogu javiti u fazi razvoja sportaša jesu motivacija, napetost, monotonija, učenje, ukočenost u važnim trenucima, obeshrabrenost - ako se ne postigne očekivano ili ako se prerano (mlađi sportaši) očekuje previše, zaokupljenost samim sobom - moje je važnije od timskog, strah, um opterećen brigom (npr. obitelj - osobni problemi, nova sredina, veza s djevojkom, zavist…), iscrpljenost.

Također ne primjeren stil i način života ozbiljno mogu ograničiti sportaša u postizanju njegovog maksimalnog potencijala. Sportaš koji teži ostvarivanju svojeg potencijala ne bi si nikako smio dopustiti da zbog svog stila i svojih loših životnih navika postiže slabiji uspjeh.

Sportaši koji žele postići najbolje mukotrpno treniraju i podvrgavaju se raznim odricanjima da ostvare taj cilj. Kad jedan sportaš trenira tjedno 7 - 12 puta, osvajajući medalje, možemo procijeniti koliko on ulaže sebe u taj proces. Proučava s trenerom što je potrebno mijenjati, koje se sposobnosti mogu poboljšati, koji trening raditi, mentalne vježbe, te kako razvijati motivaciju, koncentraciju i opuštenost. Trener i sportaš moraju jasno znati kakvi su im planovi za danas, sutra, za dane što slijede i imati uvijek na umu da nema gubljenja vremena. Možemo sve planirati, jedino što ne možemo planirati je rezultat.

Sportaš prije svega treba biti dobro vođen (treniran, učen, obrazovan), razvijati i imati intenzivnu radnu disciplinu, gledajući na naporan rad kao na 77

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

nešto posebno važno za njegov razvoj, biti discipliniran na treningu i izvan njega, imati podršku obitelji i kluba koji su spremni na različite načine investirati u njegovu izgradnju. Također prilikom izbora stožera sportaša (jedan trener je glavni trener, netko provjerava ekspertne detalje) primarno je važno njihovo znanje i iskustvo, ali i njihova stabilnost kao osoba, jer neki bi mogli iznevjeriti. Kršćanska stabilnost sastoji se u tome da vjernik bude u stalnoj povezanosti s Kristom (Ivan 15:4-8).

Vrhunski treneri gotovo svakodnevno prate nove spoznaje u treningu. Nešto prihvate, nešto odbace i kombiniraju u provođenju treninga nove i stare načine. Nađite trenera, bilo privatno ili u grupi, koji će vam pomoći da se usredotočite na vaše posebne potrebe.

Znajući da se poboljšavate u svojim vještinama i sposobnostima, gradit ćete samopouzdanje i zadovoljstvo. Te dvije osobine su temelj mentalne snage.

Najbolji svjetski treneri imaju i svoje savjetnike. Temeljno kod vrhunskih trenera jest da vas, kad mu postavite pitanje, vodi i usmjerava prema odgovoru, ne nudeći odmah brzo rješenje. Treba shvatiti sport. Trener treba biti dobar komunikator i motivator te da želi, zna i može voditi sportaša, ili ekipu.

Ukoliko dođe do slabijih odnosa, neslaganja između trenera i sportaša, ili ekipe, a žele dalje zajedno nastaviti suradnju, u tome će im prvenstveno pomoći razgovor, dogovor uz duboko razumijevanje, prihvaćanje različitosti, oprost i molitva.

Bog se nije promijenio i najbolji način da sportaš, ekipa i trener budu dobro vođeni jest spremnost naučiti, iskusiti kako Bog vodi i jača, tj. daje uspjeh (Jošua 1:8-9). U svim područjima djelovanja, oni koji žele postići izvanredne rezultate moraju razviti mentalnu izdržljivost koja uključuje jačanje navika kao što su upornost, koncentracija, vlastito motiviranje, samokontrola, emocionalna snaga i opuštenost.

Da bi sportaš imao samokontrolu, snagu volje, disciplinu i da bi znao obuzdavati emocionalnost, tj. da ne bi dopustio da ga ona nadvlada, potreban mu je Duh Sveti. U dugotrajnom razdoblju sazrijevanja oni sportaši koji vjeruju u Isusa Krista nisu prepušteni vlastitim snagama, niti svojim upornim nastojanjima da budu bolji, oslanjajući se samo na naporan trening. Na raspolaganju im je posebna snaga koju Bog šalje po Duhu Svetome. On pomaže u transformaciji osobnosti, u kontroli naših misli (npr. omogućava da sportska “trema“, uzbuđenje budu pod kontrolom), riječi, djela, oslobađa od površnosti i navika koje nam ne pomažu u izgradnji, te tako stvara novu narav i karakter; on daje snagu da osoba ljutnju pretvori u ljubav, oholost u poniznost, da ima pozitivno razmišljanje i usmjerenje u životu, samopoštovanje kao i ispravno suočavanje sa strahom.

Postoje mnogi problemi s kojima se treba suočiti. Poricati da oni postoje 78

MUDRO PROBIJANJE GRANICA U ISKUSTVU SPORTAŠA

jest neiskrenost. Ako u svojem umu imamo i stvaramo misli o porazu, vjerojatno ćemo ga i doživjeti. U sportu je jako važan sadržaj naših misli, te suočavanje sa strahom i kontrola straha. Strah se najčešće javlja s osjećajem bespomoćnosti. Strah može dovesti do toga da smo poraženi prije borbe. Samo je vjera jača od svakoga straha.

Jedina glavna misao koja se može suprotstaviti lošim mislima, i strahu, jest vjera (obnovljenog uma) u Evanđelje, tj. Gospodina Isusa Krista. Ovdje se ne radi o nekim “pozitivnim tehnikama poboljšanja” već da svoje misli ispunimo Božjom riječi. “Nije nam Bog dao duh bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.” (2. Timoteju 1:7) Kršćanska/biblijska vjera jedini je način da stvarno pobijedimo strah. Vezana je za djelovanje u vjeri, te da učinimo ono što treba uz Božju pomoć i vodstvo. Vjera nam govori: ‘Moguće je!’

Hrabrost u odnosu na strah vrlina je koja nije bez odsutnosti straha; ona znači odvažnost, odlučnost nastaviti dalje unatoč zaprekama. To znači biti otvoren, slijediti istinu bez kolebanja u svim situacijama. Iza svega stoji osluškivanje Božje istine koja vas štiti na svakom koraku. Ponekad sportaš može izgubiti vjeru u sebe i vlastite sposobnosti, ali Isus ima odgovor i rješenje, samo treba usmjeriti pogled vjere. “Isus mu reče: ‘Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome, koji vjeruje.’” (Marko 9:23) Da bi se kretali prema cilju, a i u izboru samoga cilja, uvijek treba krenuti u vjeri s razmišljanjem da je s Bogom sve moguće, te prepuštati se Njegovoj volji koju nam otkriva prije svega u Bibliji, zatim putem osoba, događaja, a najvažnije - preko uma.

U tom razmišljanju nam pomaže slika mora. Na površini su valovi (problemi), a u dubini (odnos s Bogom) mir je i tišina. Najvažnije je dubinski osluhnuti što srce govori i gdje pronalazi svoj mir, radost, ispunjenje. Poniznom (Luka 14:11) i ozbiljnom molitvom u tišini i miru možemo prepoznavati Božju volju za nas (Jeremija 29:12-13; Ezra 8:21-23) ). Samo ustrajnom molitvom i postom koji je po Božjoj volji (Matej 6:16-18; Izaija 58:6-9) moći ćete donositi ispravne odluke i otkrivati Božju volju za svoj život. Da bi Bog učinio svoj dio, čovjek mora učiniti svoj dio.

Neka vam Bog bude na prvom mjestu i ne pokušavajte potrebu za Bogom ispuniti odnosom s drugom osobom, ili nekim prevelikim analizama, aktivnostima. Ne pokušavajte svoju potrebu za ljudima ispuniti samo osobom suprotnog spola ili samo Bogom, jer trebamo i Boga i ljude. Bez obzira kakvu promjenu trebate učiniti, započnite je s Bogom, a za to je potrebna poniznost.

“Poniznost znači staviti svoj život u njegove ruke, predati Mu planove, ambicije. Imajte povjerenje u njegovo djelovanje. Zašto? Zato što vas jedino On može uzdignuti.” (John Graz, Kako uspjeti u životu?, Znaci vremena, Zagreb 1997, str. 61) Kad se suočite s bilo kakvim problemom, izgovorite molitvu u ime Isusovo, razmišljate o tome i On će vam pomoći. Zastanite na trenutak i razmislite 79

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

na čiju pomoć i vodstvo možete stvarno računati. Treba znati koristiti Božju pomoć. Sportaš mora vjerovati u svoje sposobnosti, trebao bi voljeti sebe kao osobu, te jako dobro poznavati svoju osobnost. Također možete biti najbolje talentirani, ali ako ne vjerujete i ne učite, ne radite na razvoju svojih sposobnosti, tada vam ni najbolji talent neće puno koristiti.

Kada primjenjujemo ispravno kršćansko razmišljanje - gledamo pozitivno na okolnosti, te nismo ograničeni strahom imamo najbolje predispozicije za zdrav život i uspjeh (Izreke 4:20-22).

Misli koje vladaju našim osjećajima, koje nas vode i nadziru, pomažu nam da pobjeđujemo ili nas tjeraju da potonemo.

- Oscar Schellbach “Dr. Robins smatra da su najdjelotvorniji direktori poduzeća, sportski treneri i roditelji oni koji uspijevaju sebi i drugima predstaviti životne okolnosti na pozitivan način, bez obzira na prisutnost vanjskih očitih obeshrabrujućih znakova. Zašto? Odgovor je jednostavan: Oni se održavaju u stanju raspoloženja koje im omogućuje da nastave djelovati do konačnog uspjeha. Slike i poruke koje oni šalju svojim umovima su pozitivne. Oni zauzimaju pozitivne stavove. Rezultat takvog razmišljanja: njihova je snaga mobilizirana, usredotočena na pobjedu.” (John Graz, Kako uspjeti u životu, Znaci vremena, Zagreb 1997, str. 41) Ako misliš da ne možeš (nećeš), onda ni ne možeš pobijediti.

Pozitivno kršćansko razmišljanje (Filipljanima 4:8) putem kršćanskog karaktera (Galaćanima 5: 22-23) nakon nekog vremena naš um oslobađa i čisti (Matej 15:3; Psalam 1:1-3) od mnogih nepoželjnih misli, odnosno od misli koje više ne mogu preuzeti kontrolu nad nama i zaokupiti našu pozornost i tako ometati napredak. Božja riječ upozorava: ne suobličujte se s ovim svijetom, već slijedite Boga tako da neprestano preobličavate svoj um (Rimljanima 12:1-2). Čovjek je ono što misli cijeli dan.

- Ralph Waldo Emerson Mudar bi čovjek trebao ići redovito na liječničke pretrage i trenirati organizam kako bi što dulje očuvao zdravlje na što višoj razini. Um sportaša je isto tako važan, ako ne i važniji od tijela, jer um upravlja tijelom. Zato pregledajte, obnavljajte svoj um Božjom riječju. Sportaš može imati trenutnu osobnu krizu, ponekad ga možda umaraju misli i okolnosti, ali to ga neće umarati zadugo ako razumije da je Božja snaga i njegova snaga, ako ispunjava misli Božjim obećanjima, te da je s Bogom uvijek sve pod kontrolom. Duh Sveti je jednak u svakom kršćaninu i On obnavlja naš um po našoj vjeri u Riječ (Matej 4:4) kako bismo mogli slijediti Boga.

Obnavljati svoj um znači poznavati i slijediti savršenu volju Božju. To 80

MUDRO PROBIJANJE GRANICA U ISKUSTVU SPORTAŠA

je najbolja i ujedno najteža preporuka za razvoj mentalne čvrstoće, odnosno odgovarajućeg mentalnog sklopa. Mentalna čvrstoća koja je osobito važna u sportu jest sposobnost sportaša da konzistentno djeluje na gornjoj granici vlastitog talenta i vještina, neovisno o uvjetima natjecanja. Mentalna čvrstoća je sposobnost čovjeka da se (u sportu) uspješno suočava sa stresom, to je vještina koja se uči i ostvaruje napornim radom, treningom i vježbom.

Mentalna čvrstoća podrazumijeva mentalnu i emocionalnu snagu. Odnosi se na cjelokupno mentalno i fizičko stanje, ali osobito podrazumijeva dobru emocionalnu kontrolu. Ona je najvažnija i o njoj ovisi hoće li rezultati napredovati i biti kontinuirani. Ona osigurava visok natjecateljski pristup. Ličnost treba biti spremna da se suprotstavi sama sebi, ako se želi mijenjati (Galaćanima 5:22). Moramo ciljano i uvijek snagom Duha Svetoga obnavljati svoj um.

Mnogi, pa i kršćani, podcjenjuju ulogu uma i volje u kršćanskom životu, a precjenjuju ulogu osjećaja. Osjećaji su također važni, ali ne ispred misli, ideja i razmišljanja. Nema napretka bez kontrole uma. Ovisno o tome čemu se posvećujete, postajete bolji ili lošiji. Isus je rekao da obnavljamo svoj um, jer mi često zaboravimo činiti važne stvari. Često se u sportu spominje: Prvo sredi glavu! To što sebi govorite lako vam može donijeti pobjedu ili poraz. Ako u mislima ne možete i ne znate zamisliti uspjeh, nećete ga ni dostići.

Ne smije se zaboraviti da biti kršćanin prvenstveno znači “promijeniti um’’, što označava temeljnu reorijentaciju života i radikalnu promjenu mišljenja.

Pozitivne i negativne misli utječu na naš život, pa će tako i napetost ili stres uvijek biti prisutan u našem životu. Stoga je zato važna naša reakcija na stresne situacije. Možda problem nije situacija, nego naša reakcija na situaciju. Da bi se smanjio ili izbjegao negativni stres (npr. ako smo pod neprestanim napadom vanjskih izazova), a prevladavao pozitivni stres koji karakterizira izazov, polet i pomoć u životu, potrebno je obično više nego slijediti neku jednostavnu formulu. Često je potrebno iz temelja promijeniti način razmišljanja. Razmišljanje kao takvo treba smatrati hranom za vaš um, koja će osigurati mentalnu snagu potrebnu za kontinuirani razvoj, napredovanje i kontrolu vas samih, tj. stabilno te pozitivno funkcioniranje izvan “zone ugode”. Da biste postali mentalno čvršći, kao prvi korak morate dopustiti da vas Duh Sveti oblikuje i biti svjesni da trebate kontinuirano stjecati znanje, još učiti, napredovati i usmjeravati se na najslabije karike u vašem lancu izvrsnosti koje treba stalno usavršavati.

Duhovno razvijene osobe efikasno se suočavaju sa stresom, transformirajući stresor u pozitivno i izazovno iskustvo, imajući na umu da Bog na kraju sve izvodi na dobro; traže vodstvo Duha Svetoga i njegovu volju za svoj život.

Prihvaćaju odgovornosti i izazove s pozitivnim očekivanjima i usmjerenjima na pozitivne ishode, vjerujući da će na kraju sve uvijek ispasti dobro i u nji81

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

hovu korist. Znaju da Bog nikada ne zatvara jedna vrata, a da ne otvori druga.

Primjer takvog pozitivnog stava i iskustva vidimo kod košarkaša Michaela Jordana, šesterostrukog NBA prvaka, koji je gledao na neuspjeh kao na stepenicu na putu do uspjeha.

Promašio sam više od 9000 šuteva u karijeri. Izgubio sam više od 300 puta.

26 puta su mi suigrači povjerili zadnji šut koji sam promašio.

Nisam uspijevao opet i opet i opet. I zbog toga sam i na kraju uspio.

- Michael Jordan Takvo razmišljanje i pristup zahtijeva mnogo ciljanog truda i rada na sebi (činjenju onoga što je dobro), najčešće i stručnu pomoć kvalificiranih sportskih psihologa, koje iznimno cijenim i od njih učim.

“Pozitivne misli vam mogu pomoći da steknete pozitivan stav u odnosu na događaje. Misao utječe na ponašanje koje kasnije ponovo utječe na misao.

‘Ako želite pobijediti, savjetuju psiholozi sportašima, ponavljajte što češće misao o pobjedi.’ Uz to, potrebno je znati pobijediti i prihvatiti mentalitet pobjednika. A. L. Williams piše: ‘Pozitivan stav je jedan od onih malih pojedinosti koje razlikuju pobjednike od poraženih.’ U slučaju neuspjeha, što će se dogoditi? Dobro pitanje. Sportaš je svjestan da takva mogućnost postoji.

On nije lakovjeran. Činjenica je da mu misao o pobjedi daje snagu, čak i u slučaju poraza, da krene iz početka.” (John Graz, Kako uspjeti u životu, Znaci vremena, Zagreb 1997, str. 87) Ne treba otići u krajnost kod pripreme te neopravdano izostaviti dovoljno treninga za tijelo. Ako vam također tijelo nije spremno na ono što želite učiniti, onda je sav trud, pa tako i mentalna priprema, uzaludan. Pravilnim treningom i pristupom može se puno postići, što ne vrijedi samo za one jaka talenta, već i za manje talentirane. Svakako je potrebna redovitost, temeljitost i disciplina želimo li napredovati. Netko će reći: važna je vjera, rad, odricanje da bismo postigli uspjeh. Kao što svi znamo, možete dobiti bezbroj dobrih savjeta, ali je najvažnije disciplinirano ih primjenjivati. Ako živite u neredu primjene, onda je teško posložiti stvari, koordinirati ih i postići uspjeh.

“Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih.” (Izreke 13:4) “Disciplinirana je osoba ona koja može učiniti sve što je potrebno, i kada je to potrebno. Disciplinirana osoba u skladu je s dobom u kojem živi. Odlika je npr. košarkaškog prvaka ta da momčad zabije koševe kad je to potrebno. Mnogima od nas polazi za rukom nakon mnogih pokušaja ubaciti loptu u obruč, ali ne možemo to učiniti onda kad je potrebno.” (Richard J. Foster, Duhovne discipline, STEPress, Zagreb 2008, str. 199) Korisno i mudro je shvatiti kako nam je s duhovnog aspekta potreban red u nama samima, treba se suočiti s duhovnim “zaostacima” ako postoje (svaki grijeh koji njegujemo slabi karakter), osloboditi duhovne boli (oprostom) i 82

MUDRO PROBIJANJE GRANICA U ISKUSTVU SPORTAŠA

unutrašnjih kočnica, blokada i konflikata, vjerujući osobno kao pojedinac da me Bog voli, da mi je nježni otac, da me svakodnevno vodi i pomaže.

Može se biti “izgubljen, iscrpljen, ne znati kako dalje” zbog straha, duhovne neosjetljivosti i religioznosti bez istinskog i svakodnevnog odnosa s Bogom. Izlaz iz takvoga stanja jest povratak prvoj ljubavi, Stvoritelju, upoznati bolje sebe u Njemu. Nepoznavanje Boga, udaljavanje od njega i neprijateljstvo s njime ugrožava čovjeka, stvara osjećaj bez smisla, straha, gorčine, tjeskobe, nesigurnosti. Svi će se treneri složiti da je jedan od važnih činitelja želje za uspjehom upornost, ili ustrajnost, kao adut tijekom pothvata i prihvaćanja svih promjena u vama i na vama koje se na tom putu dogode. “Ustrajnost je kvaliteta koja čini razliku. Možete imati cilj, biti poslušni, vjerovati, a kad se pojavi prva prepreka klonuti i odustati. Vaš će cilj ostati samo prazan san. Ali ako budete ustrajni postat će stvarnost.” (John Graz, Kako uspjeti u životu, Znaci vremena, Zagreb 1997, str. 52) Tajna uspjeha je nepokolebljiva vjera, ustrajnost do cilja. Svi su veliki sportaši postali veliki upravo zbog toga.

Također, kad počnete s primjenom određenih strategija za vlastitu dobrobit, očekujte napredak, ali nemojte očekivati prebrze promjene (neke se stvari trebaju ustaliti). Neke se promjene mogu dogoditi preko noći, no veća je vjerojatnost da će do promjene doći postupno. Bog nam daje nešto potencijalno i onda, prihvatimo li to i radimo na tome, naše će se želje realizirati u pravo vrijeme po Božjoj volji uz naš svakodnevni rad. Kod sportaša je veoma važna želja da “svaki dan” vježba i usavršava svoje sposobnosti. Nema kvalitetnoga napretka bez ulaganja u sebe.

Cijena izuzetnosti je odgovornost.

- Winston Churchill Sportaši znaju da je veoma važno u sportu imati dugotrajno strpljenje treba proći podosta vremena da se postane vrhunski sportaš, potrebno je uložiti mnogo kvalitetnog, napornog i strpljivog rada. Nije moguće sve odjednom.

Same crte osobnosti veoma su važne, a zamjećujemo ih kod sportaša svjetske klase u njihovoj odlučnosti, osjećaju obveze, sposobnosti savladavanja nedaća i kapacitetu za ubrzano učenje, budući da vjeruju u svoje sposobnosti i treniraju jer vole svoj sportski poziv. Također, težnja za sportskim uspjehom je kao i bilo što drugo u životu: uspjehu se mora pristupiti sa strašću i ljubavlju da bi ga se polučilo. Ono što želite, doseći ćete mnogo lakše ako se opustite, ako se ne brinete tjeskobno, smirite se. Budite uporni i dopustite nečemu dovoljno vremena da se pokaže učinkovitim, jer je to često odlučujuće. Koliko ste dugo uporni, je li to dovoljno? Ako vjerujete, oslanjajući se na Boga, strpljivi ste, pokušavate, uporni ste, pružit će vam se povoljna prilika i možete nadmašiti sebe, što je doista vrijedno truda.

83

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Trud se jedino posve isplati kad osoba odbije odustati.

- Napoleon Hill Kada se neka dobra strategija pokaže trenutno neuspješnom, vrlo se vjerojatno radi o nedostatku upornosti u njenoj primjeni. Na primjer, pokušavate prebaciti svoju pozornost jednu minutu s nečeg što vas uznemiruje na nešto drugo i tvrditi da vam to ne pomaže, slično je kao i trenirati za neko natjecanje jednu minutu, jedan dan i tvrditi da takav način treniranja nije dobar. Jedna minuta, jedan dan možda nije dovoljan, ali uporna vježba jest. Činjenica da nešto ne daje trenutne rezultate ne znači da to nije dobro. Čak i kada nema vidljivih znakova napretka, nema sumnje da su temelji za daljnji razvoj postavljeni. Sjetite se primjera s građevinskom dekom. Potrebno je vrijeme da se stegnu materijali pod određenim uvjetima, vrijeme da se beton stegne i sve poveže i postane čvrst. Kad prođe određeno vrijeme pod određenim uvjetima, onda vidimo i proces koji se trebao izvršiti i rezultat.

Kad jednom donesete čvrstu odluku da želite napredovati, ni tada vam upornost sama po sebi neće moći zajamčiti izvrsne rezultate, ona vam može zajamčiti da ćete vidno napredovati, postići svoj - maksimum. To je pothvat koji životu daje smisao - ali ipak nas ponekad “ne dovodi do cilja” na način koji smo zamislili. Treba biti spreman razvijati sve talente koje vam je Bog dao i na ispravan način ih upotrebljavati. Uz Kristovu se pomoć to može postići.

“U svojoj knjizi All you can do is all you can do, but all you can do is enough (Sve što možeš učiniti je sve što možeš učiniti, ali sve što možeš učiniti je dovoljno), A. L. Williams, bivši trener američkog nogometa koji je stvorio osiguravajuću tvrtku i za desetak godina postao multimilijunaš, napisao je šest načela koji su mu pomogli da ostvari svoj cilj. Možda nam se čine prejednostavnima, ali su ona utjecala na njegov uspjeh.

Načela su: imati određeni cilj; opisati ga; postaviti ga u pravo vrijeme; napisati plan kako ispuniti cilj; odlučiti po koju cijenu ste ga spremni ostvariti; razmišljati o tome svaki dan.

Ja bih dodao i sedmo načelo: Procijenite svoju situaciju u odnosu na cilj i vrijeme.” (John Graz, Kako uspjeti u životu, Znaci vremena, Zagreb 1997, str. 32) Pripremi za natjecanje također treba pristupati mudro i strategijski. Treba 84

MUDRO PROBIJANJE GRANICA U ISKUSTVU SPORTAŠA

nam vrlo specifičan cilj, plan, točna strategija, odluka za male korake, odgovornost. Pripreme za natjecanje nalikuju spuštanju čamca niz nabujalu rijeku.

Za početak morate uzeti u obzir sve poteškoće koje bi se mogle pojaviti i u skladu s njima zacrtati pravac djelovanja. Prvo treba savladati prvu teškoću, i tako ste spremni suočiti se s drugom. Nikada ne razmišljajte predugo o nekoj zapreci, jer se nećete moći pripremiti za sljedeću. U natjecanju će se pojaviti i porazi, što znači da ćete biti povremeno usporeni; svi smo mi ipak samo ljudi.

Mnogi su odrasli u uvjerenju da nema toga što čovjek ne može postići, samo ako marljivo radi i daje sve od sebe, koristeći se pritom svim raspoloživim sredstvima. Međutim, kad nas snađe nevolja, ubrzo shvatimo da to nije tako. Mi smo tek ljudska bića ograničenih mogućnosti. Najuspješnije teorije veoma često zaboravljaju krhkost ljudskoga tijela, pa se stoga ne precjenjujmo.

Put napretka pun je oscilacija, kretanja naprijed - nazad. Ipak dok je pravac našeg kretanja usmjeren prema “nebu”, očekujte napredak. Ljudi se nekoliko puta opeku u životu i nakon toga počnu vjerovati da se neugodna iskustva ne mogu izbjeći, niti ih je moguće kontrolirati, i tada se prestaju truditi kako bi izbjegli neugodne okolnosti. Ipak, većina je tih okolnosti takva da su ih ljudi više nego sposobni savladati. Svaki sportaš povremeno osjeti gubitak. Nitko ga ne prihvaća olako, čak ni oni najveći.

Naš najveći uspjeh nije nikada ne pasti, nego se uzdići svaki put kada padnemo.

- Confucius Zadatak bi bio prebroditi trenutni poraz u što kraćem vremenu. Važno je uočiti jesmo li zatajili iz razloga koje smo mogli kontrolirati ili zbog onih nad kojima nemamo kontrolu.

Jedina prava pogreška je ona iz koje ništa ne naučimo.

- John Powell Problem je u stavu da je svaki napor uzaludan i da nije uopće važno što je takav stav potpuno netočan. Ljudi često smatraju da nisu djelotvorni, talentirani, čak vrijedni, i tada postaju potišteni. Kada ste potišteni, čak i male zapreke izgledaju nepremostiv ponor, mali nedostaci i potreba za sitnim poboljšanjima čine se kao siguran znak naše svekolike promašenosti. Naučena bespomoćnost jedina je zapreka koju najčešće treba savladati. Najvažnija vaša odluka u tome trenutku treba biti da nećete odustati, još jednom ističem - da nećete odustati.

To uključuje zasigurno hrabru odluku, upornost, te mudar i često naporan rad.

85

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Nije dovoljno uraditi najbolje što znamo, ponekad moramo učiniti ono što se traži.

-Winston Churchill Uspjeh ne ovisi samo o tome kako dobro obavljate stvari u kojima uživate, nego koliko savjesno obavljate one dužnosti u kojima ne uživate.

- John C. Maxwell Na svaku poteškoću gledajte kao izazov, ispit snage i priliku za razvoj.

Imate li ovakav pogled, tada ste pobjednik u svakoj situaciji. Poteškoće nas mogu učiniti i ogorčenima, ali da do toga ne bi dolazilo, potrebna nam je Božja mudrost, ispravna perspektiva za ono kroz što prolazimo. Sjetite se ohrabrujuće misli: “ovo je samo put kojim me Bog vodi do cilja.”

Svaki problem u ruci ima poklon za vas.

- Richard Bach Veliki dio okolnosti za koje smatrate da su izvan vaše moći zapravo su vrlo lako premostive, i to najčešće uz veoma mali napor na koji se morate potaknuti. S druge strane, nemojte se opterećivati više nego što možete podnijeti, progresivno se opterećujte. Kod sportaša se također može javiti ozbiljan duševni umor, koji se često zamjenjuje izrazom istrošenost, osobito kada su sportaši izloženi nedovoljno kontroliranim i teškim treninzima te čestim natjecanjima u kojima se traži ne samo sudjelovanje nego i pobjeda. Također nedovoljna tjelesna pripremljenost i s tim u svezi brzo nastali tjelesni umor sa znakovima mentalne iscrpljenosti i pojave emocionalnog stresa uzrokuje u sportaša gubitak samopouzdanja, potrebne koncentracije, osjeća se manje vrijedan nego to uistinu jest i može i izbjegavati vlastite odgovornosti. To se može pojaviti ne samo tijekom natjecanja nego još češće nakon što natjecatelj mora odustati ili kad postigne rezultat ispod očekivanoga. Tada ga neuspjeh deprimira, štoviše takav neuspješan sportaš često gubi postojeći ili obećani položaj u klubu, društvenoj javnosti pa i među prijateljima i obitelji. Stoga postaje sve razdražljiviji, razočaran i neprimjeran, ne može kontrolirati svoje ponašanje prema suigračima, dolazi u sukob s trenerom i upravom kluba, za vlastite probleme krivi druge i iskrivljuje činjenice. Ako mu se tada ne pomogne, sportaš će potražiti izlaz u promjeni kluba, napuštanju sportske karijere, a krajnost je odavanje alkoholu i drogama.

Ustvari, duševni umor počinje osjećajem nepovjerenja u suradnike, ali i u samoga sebe, što često nazivamo malodušnošću. Duševni umor se može pojaviti ne samo kod psihički labilnih osoba, već kod svakoga tko osjeti da neće moći udovoljiti preuzetim obvezama ili tko već doživljava neuspjeh u radu.

Početne trenutke poleta i zadovoljstva zbog povjerenih mu zadataka tada počinju potiskivati trenuci potištenosti, zatvaranje u sebe, i na kraju veliki osjećaj 86

MUDRO PROBIJANJE GRANICA U ISKUSTVU SPORTAŠA

umora, opća tjelesna slabost, katkad i psihičko rastrojstvo. U tom procesu razvoja psihičkog umora sportašima je prije svega potrebno razumijevanje najbliže okoline, koja pritom ne bi trebala izražavati žaljenje, nego u razgovoru nastojati doznati što takvoga čovjeka tišti, pa onda taktično pokazati mogući izlaz. U sportskim klubovima tu ulogu danas sve više preuzimaju klupski psiholog, mentalni trener ili razgovor s nekim tko to razumije, tko je već to prošao i zna savjetovati kako dalje. Sportaš koji je vjernik trebao bi razgovarati s duhovnim osobama, no prije svega osloniti se na Boga i njegovo vodstvo kao na Liječnika nad liječnicima. Potrebno je Božje svjetlo i predah da bismo sve mogli sagledati iz prave perspektive. Kada nam Bog kaže nešto preko svoje Riječi da učinimo, On će nam dati i dovoljno snage da to postignemo.

“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11:28) “Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.”

(Psalam 107:5) “Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti.” (1. Korinćanima 10:13) Probleme ne možete izbaciti iz svoga života, ali ako ste duhovno razvijena osoba, gledat ćete i proživljavati svakodnevne stresne situacije iz sasvim drugoga kuta.

Biblijski lijek za probleme je duhovni rast u zajedništvu s Kristom koji vodi k zrelosti, što se dostiže progresivno. Dok sazrijevamo, mijenjaju se naša razmišljanja, naši stavovi, navike, a preduvjet za takvu preobrazbu jest osloniti se, vjerovati i pouzdati u Isusa. Taj je lijek besplatan i dostupan svima.

Kad počnete napredovati, i pobjeđivati, lako ćete se naći u situaciji da su vam očekivanja sve veća. Nađete li se u takvoj situaciji, morate preuzeti kontrolu. Odredite koliko možete učiniti i koliko želite učiniti. Sportaš ne smije sagorjeti u svojoj želji, ili da se ne usudi uzeti nekoliko dana odmora te da sagori ako propusti kakav detalj (perfekcionizam). Svaka disciplina zasigurno uživa određenu slobodu.

Povremeno vas preopterećenje neće ubiti, ali će vas neprekidno preopterećenje uništiti, oduzet će vam zdravlje, utjecati na vaše zadovoljstvo životom, odnos s Bogom i ljudima. Da biste izbjegli preopterećenje u životu, razmislite što vam je važno u ovome trenutku, i držite se toga. Koliko dodatnih aktivnosti vam omogućuje da i dalje ostanete dosljedni svojim prioritetima. No ponekad nije problem napretka preopterećenje, već nedostatno opterećenje (ne možete postići snagu bez vremena boli), tj. sportaš treba postati zahtjevniji i 87

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

ozbiljniji prema sebi samome. Isus je rekao: “Kome je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti.” (Luka 12:48) U osnovi suočavajte se s visoko stresnim situacijama planiranjem s Bogom i izbjegavajte dugotrajno prevelika preopterećenja bez odmora, koristite različite oblike pasivnog i aktivnog odmaranja između dva velika stresna događaja s dovoljno sna i odgovarajuće prehrane, uz pokoji dodatak prehrani, budite u okolini koja vas razumije i podržava, priuštite sebi dovoljno iskrene radosti i smijeha. Čuvajte svoje zdravlje i nervnu energiju. Pri izradi plana budite realistični, radije precijenite nego podcijenite količinu vremena, energije i rada koji su potrebni da nešto učinite. Koristite sve mogućnosti koje vam mogu pomoći u napretku, ali u granicama dopuštenog. Dugoročni izazov nije postići savršenstvo u sportu kojim se bavimo, već postići savršenstvo koje neće uništiti naš život.

Gotovo svi ljudi mogu podnijeti nesreću, no, želite li staviti na kušnju karakter nekog čovjeka, dajte mu moć.

- Abraham Lincoln Izgradnja može biti spor i naporan proces koji traje godinama. Uništenje pak može biti nepromišljeni čin izveden u jednom danu.

- Winston Churchill Naš život je ono što napravimo od njega.

- Marko Aurelije Samo kad prihvatimo Isusa Krista u svoj život, a tako i sami sebe (poniznost prethodi samo - prihvaćanju), možemo postati istinski nesebični i osloboditi se zaokupljenosti sobom, istodobno radeći na sebi punim potencijalom.

Ako pak nismo uspjeli pronaći sebe i otkriti vlastiti identitet, trebamo tražiti dalje. Samo - prihvaćanje isključuje neprekidnu zaokupljenost samim sobom, robovanje vlastitim sebičnim željama i potrebama. Ljubav prema sebi, koja isključuje egocentričnost, nužno prethodi oslobađanju od sebe samoga (u sportskom žargonu - najveći si neprijatelj sam sebi). Samo - prihvaćanje znači da volim sebe i omogućuje mi da usmjerim svoju ljubav i pozornost na okolinu, da se mijenjam, prihvaćam promjene i nova iskustva. Važno je također biti zadovoljan i zahvalan za trenutnu situaciju, tada se možete okrenuti svojem maksimalnom potencijalu, tražeći i primajući više.

Nemojte prihvaćati savjete i prognoze: “Ti to nikako ne možeš!”, ili pak: “Malo očekuj da se ne bi razočarao!”, “Znaš li u što se upuštaš?”. Imate li možda velik san, toliko velik da se čini neostvarivim? Sport pruža čovjeku mogućnost da iskusi vlastite granice. Ograničenost u sportu također je prigoda za duhovni rast. Koliko više prihvatim svoju tjelesnu ograničenost, to ću se lakše otvoriti Duhu Božjemu koji je Tješitelj, Pomoćnik i koji uvodi u sva88

MUDRO PROBIJANJE GRANICA U ISKUSTVU SPORTAŠA

ku istinu. Najveća je tajna kršćanskog života prepuštanje cijeloga svog bića Bogu.

Jedan je poseban problem da u natjecateljskom sportu ponekad sportaši imaju problem da se njihova natjecanja odvijaju i u Dan Gospodnji. Tu su dileme što učiniti. Da li odlaziti na natjecanja i propuštati slavljenje Boga, zajedništvo, duhovnu poruku, rast? Svakako da bi se u takvim slučajevima sportaš trebao konzultirati s vodstvom u Crkvi. Postoji ponekad i praksa bogoslužja za takve sportaše nekim drugim danom, te im se omogućuje da zajedno duhovno rastu, hvale i slave Boga.

Što dobivamo ako vjerujemo u Isusa Krista?

“Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.” (Rimljanima 10:17) Kako to najjednostavnije i ukratko shvatiti?

Snaga kršćanstva koja pomaže u sportu ne krije se toliko u snazi volje, premda je i to važno. Kršćanstvo je oslanjanje na Istinu, Božja obećanja, molitvu Bogu udruženu s napornim radom i rješavanjem problema, ali je uvijek u svemu tome potrebna vjera. Ako je tvoja vjera kolebljiva, takvo će i biti tvoje svakodnevno djelovanje. Vjera koja se spominje u Bibliji vrlo je mala, nije ni kao zrno gorušice, što upućuje na to da ne mora biti u početku velika, važno je da je živa, stvarna, primjenjivana i pravilno usmjerena te kao takva može narasti i učiniti velike stvari. Zrno gorušice može izrasti u veliko stablo, kao što iz žira može narasti veliki hrast. U malom je zrnu pohranjena silna energija rasta. Bog želi da naučimo kako u malenosti pravilno korištene vjere počiva veličina.

Vjera nije nešto poput izdržljivosti, već prije svega podrazumijeva konkretan korak neke osobe. Za konkretan korak potreban je i odlučan karakter koji moramo izgrađivati malo pomalo. Budući da sport uključuje dosta emocija, za konkretan je korak važno imati na umu da vas uvijek u vašim nastojanjima prije svega pokreće karakter (živjeti u skladu s unutarnjom istinom najvažnije je od svega), a ne toliko emocije, jer one variraju i mogu nas prevariti u mogućnostima. Vjera je mrtva bez djela, tako da ne bismo smjeli ostati samo na lijepim promišljanjima, snazi volje, željama i namjerama, već treba vjerom i djelovati u skladu s time.

Bog obećava velike stvari onima koji imaju djetinju vjeru. To je potpuno pouzdanje u njega da će vas provesti kroz sve, to je odricanje od samoga sebe te izjavljivanje: “Bože, sve predajem i stavljam na tebe!”

U sportu je potrebno imati za uspjeh tehničko - taktička znanja, kondicijsku pripremljenost, kvalitetan i pravodoban odmor i odgovarajuću prehranu, iskustvo, uvijek iznalazeći rješenja za napredak - i bez toga ne možemo biti vrhunski sportaš, ali sve to ipak nije presudno.

89

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Vjera je presudna. Bog od nas želi jednostavnu stvar. Želi da mu vjerujemo i da mu dolazimo s povjerenjem da je On dovoljno velik da vodi sportski put našega života. Vjera znači imati povjerenje, biti privržen, pouzdati se, biti uvjeren, poslušan. Teolog David Wilkerson je propovijedao “Bog nam govori: Pouzdaj se u moju Riječ za tebe. On ne prihvaća ispriku i kolebanje kako god naše situacije izgledale nemoguće. On je sve što nam je potrebno za svaku situaciju koju život stavlja pred nas. I on će stajati na Riječi koju je već objavio: Imaš moju Riječ na dohvat ruke. Moja obećanja su ‘da i amen’ za sve koji vjeruju. Dakle, počivaj na mojoj Riječi. Vjeruj joj i budi joj poslušan.”

Tko želi upoznavati Boga i napredovati s njime, uvijek to mora započeti vjerom. Vjerujte u svoje sposobnosti koje vam je Bog darovao. Čovjek koji vjeruje u Boga i njegovu Riječ nikada ne može biti bespomoćan pred bilo kojim izazovom, jer je Božja riječ neprikosnoveni i nepogrešivi vodič za život u vjeri.

“A vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.” (Hebrejima 11:1, 6) Da bi se neki određeni cilj proveo i ispunio, potrebna je vjera usprkos svim problemima i teškoćama. Sve je moguće onome koji vjeruje, jer će nam Gospodin dati vodstvo i snagu da ispunimo cilj. Ujedno neka vam bude i cilj oslanjanje na Božja obećanja da ćete uspjeti.

U Evanđeljima čitamo kako su razni ljudi dolazili Isusu s “nemogućim” problemima koje je Isus riješio, po svojoj volji, u istom momentu kada su povjerovali da to može učiniti. Vjera se oslanja na obećanje da On nagrađuje one koji ga traže. Tražimo li stvarno Boga? Ako istinski vjerujemo u to Božje obećanje, onda ga sukladno tome treba i više tražiti.

Sportska sudbina nije ono što se čeka, nego ono što se traži.

Jedino nas nevjera (Ona govori: “Nemoguće je, to je kraj!”) može spriječiti u napretku, kad mislimo da nas Bog ne čuje, da ne odgovara na molitve i da vjerojatno osuđuje neki naš neuspjeh. Napredak se neće dogoditi iz razloga što Bog nešto ne može, već zato što si obeshrabren i što ne vjeruješ. Treba stvari sagledati s Božjega gledišta. Neke stvari treba naučiti i uz pomoć neuspjeha, jer nema drugog načina da se to nauči - taj je neuspjeh nešto ostvario što se ne bi moglo ostvariti ni na jedan drugi način. Svima nam je ponekad potreban neuspjeh i neuspjeh ima svoju svrhu.

Većina velikih ljudi je ostvarila svoje najveće uspjehe samo korak nakon svojih najvećih neuspjeha.

- Napoelon Hill

90

MUDRO PROBIJANJE GRANICA U ISKUSTVU SPORTAŠA

Ne obeshrabruj se u svojem neuspjehu, sjeti se da Bog može preokrenuti tvoj neuspjeh u tvoj uspjeh. Priznaj Bogu neuspjeh i svoju slabost i On može ispuniti svoj savršeni plan u tvojemu životu. Taj savršeni plan može biti ispunjen ako imaš vjeru. Bog nam je jamac da će ispuniti svoja obećanja.

Vjera kazuje - moguće je, nevjera - nemoguće je: mi imamo izbor da odlučujemo o svome uspjehu.

Svaka vjernost treba proći kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti.

Lako je biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana.

Teško je i važno biti dosljedan kroz sav život.

- Ivan Pavao II. Za probijanje granica potrebna nam je suštinska promjena koja zahtijeva usredotočenost vjere u Boga i prepuštanje vodstvu Duha Svetoga.

91

POŽELJNI MOTIVACIJSKI OBRAZAC

5.

Poželjni motivacijski obrazac Ne postoji osoba koja nije sposobna da uradi više od onoga što misli da može.

- Henry Ford

Riječ motiv nastala je od latinske riječi motivus; što prevodimo kao onaj koji pokreće. U tom izvornom značenju motiv je svaka pobuda koja ljudsko ponašanje usmjerava prema određenom cilju. Motivaciji se oduvijek pridavao veliki značaj, jer bilo kakav oblik djelovanja tijesno je povezan s motivacijskim stanjem osobe. Naime, bez određenog stupnja motivacije osoba bi bila bez prijeko potrebnih težnji, razloga i motiva pripreme za djelovanje. Motivacija ima golemu ulogu u životu čovjeka kao pojedinca, a onda i u uspješnom funkcioniranju više osoba kao uređene grupe.

Općenito rečeno, motivacija je pokretač svekolikih čovjekovih čina i kao takva utječe na čitav niz čovjekovih djelatnosti. Jednostavno motivacija nas pokreće na sve ono što je značajno u našem životu i bez nje čovjek bi bio neaktivan, pasivan i kao takav prepušten da na njega utječu spontane okolnosti bez jasnog programa i cilja. Motivacija predstavlja temelj borbenosti, sportskog duha i čvrstoće, što se najčešće smatra nužnim osobinama kvalitetnog sportaša.

Ovdje treba istaknuti da motivacija čovjeka, a time i njegovo ponašanje, može biti usmjerena ne samo u pozitivnom nego i negativnom smjeru. Zato pazite na to kamo su usmjerene vaše misli! Cilj je, dakako, poduzimati one radnje koje će pridonositi da naše ponašanje usmjeravamo u željenom i pozitivnom smjeru. Bez valjane motiviranosti djelatnost osobe će biti nedovoljno djelotvorna. Činjenica je da je ponašanje uvjetovano pored izvanjskih faktora i unutarnjim motivima koje možemo globalno odrediti kao pokretače svekolikih čovjekovih aktivnosti.

Misli kao čovjek od akcije, a postupaj kao čovjek koji misli.

Misao koja ne potakne akciju nije ništa osobito, a akcija koja ne proiziđe iz promišljanja nije apsolutno ništa.

- Georges Bernanos

93

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Motiv je, simplificirano, motor ili pokretač svih čovjekovih djelatnosti.

Motivi daju pečat cjelokupnom ponašanju čovjeka i oni na jedan poseban način određuju osobnost čovjeka. Prisutnost motiva praćena je napetošću organizma koji motivima čine spremnost za djelatnost. Sportska psihologija daje prednost unutarnjoj (intrinzičnoj), nad vanjskom (ekstrinzičnom) motivacijom. Intrinzična motivacija je motivacija koja se javlja “iznutra” i povezana je s osjećajem zadovoljstva što ga donosi sudjelovanje u nekoj aktivnosti.

Ekstrinzična motivacija je motivacija koja se javlja kada sudjelujemo u nekoj aktivnosti zbog nagrada koje ćemo ostvariti ako budemo najbolji ili zbog izbjegavanja kazne koju ćemo dobiti ako nešto ne odradimo.

Pod pretpostavkom da dva sportaša imaju istu/sličnu razinu kondicijske pripremljenosti te tehničko - taktičkih znanja i vještina, daleko će bolje napredovati motivirani od manje motiviranog sportaša, jer će ga motivacija pokretati dalje, davati mu novu snagu. Motivirani sportaš bit će npr. energičniji, usmjereniji prema cilju i u svom treningu spreman na češće i dulje treniranje visokim intenzitetom i ekstenzitetom, bit će spreman na maksimalan podražaj kao bitan element poboljšanja. Sam će i izvan službenog treninga po potrebi vježbati. Slab učinak nije uvijek posljedica nemotiviranosti. Slab učinak može biti i posljedica nedovoljno dobre obuke ili neadekvatnih ciljeva. Neuspjeh ne možemo ponekad pripisivati nedostatku sposobnosti, nego je vjerojatno uloženo premalo truda, loša strategija. Ako postoji vrijedan cilj i plan, postoji i put. Razumijevanjem motivacije i ciljeva možemo razumjeti pojedinca i njegovo ponašanje. Ako se stvarno nešto želi, utrošit će se i vrijeme za to. Zato je vaša primarna snaga intrinzična motivacija. Čekanje osjećaja motivacije može biti i zamka. Ako stalno čekate inspiraciju, to bi mogao biti velik problem.

Umjesto čekanja, morate odmah nešto poduzeti.

Odredite konkretne korake za plan ili akciju koju imate, a potom će uslijediti i motivacija. Nemojte se prevariti misleći da samo mentalno zamišljajući poboljšanje to i ostvarujete. Da bi se postigla promjena, potrebne su uporne prave akcije koje su u skladu s vizijom onoga što želite postići.

Primjeri kršćanskog oblika motivacije (intrizične motivacije) usredotočenim razmišljanjem o Božjoj riječi.

Bog nam je dao slobodu da možemo izabrati način razmišljanja. Želim ponovo istaknuti da Božja riječ ima moć da očisti naš um od pogrešnih misli i da, umjesto njih, u um primite prave misli. Pamćenje (važnih) biblijskih stihova je također bitno za motivaciju, kao i razmišljanje o načinima kako primjenjujemo ono što smo naučili (Jošua 1:8). Biblija je moćan izvor pozitivnih misli. Ohrabrujućim mislima uvježbavamo svoj um da razvije dobre navike u razmišljanju.

94

POŽELJNI MOTIVACIJSKI OBRAZAC

Duhovnost je određeni pokretač koji izlazi iz nutrine.

Motivirajuća snaga u životu kršćanina jest Isus Krist. On nam poklanja vjeru i povjerenje. Vjera je neophodna za zdrav duhovan rast i motivaciju.

Vjerom u Isusa Krista kršćanski način života vodi k savršenom unutarnjem miru, osjećaju potpune sigurnosti i pravom zadovoljstvu, a to je srž unutarnjeg stanja pozitivne motiviranosti.

Ako nas Isus negdje obeshrabruje (ali ne podcjenjuje ili provocira), to je da bez Njega ne možemo ništa činiti! “Jer Bog je, koji čini u vama, da hoćete i izvršite, kako mu je ugodno. Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja.” (Filipljanima 2:13-14) Bog nam daje htijenje i djelovanje da mu se možemo svidjeti, ali Bog ne upravlja ljudima bez njihovog pristanka, tako da mi odlučujemo, biramo hoćemo li i kako što učiniti.

Pokretački motiv u srcu vjernika je vjera i ljubav prema Bogu oslanjanjem na njegovu riječ zapisanu u Bibliji. Kršćanin u molitvi, tražeći od Boga uspjeh, očekuje na temelju Božjeg obećanja da će ga Bog “nagraditi”, da će se ostvariti ono što je trenutno za njega najbolje. Ima unutarnju sigurnost da Bog u njegovom životu provodi svoju volju i namjeru. (“Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube.” (Rimljanima 8:28) Zbog toga sportaš kršćanin može imati stabilnu i trajnu motivaciju.

Bog je izvor motivirajuće snage svakome vjerniku.

U vrijeme uspjeha, a posebno u vrijeme neuspjeha, rješenje je da pogledamo našeg Stvoritelja kao glavnog motivatora koji nam daje želju i snažno nas motivira za naše daljnje djelovanje. Navest ću nekoliko ispravnih načina razmišljanja kako bismo imali dobru i jaku motivaciju. Prvi ilustrativan primjer preuzimam iz knjige Neila T. Andersona, Pobjeda nad tamom: kako shvatiti moć svoje osobnosti u Kristu, Logos - Daruvar, 2002, str. 96, kako slijedi:

DVADESET USPJEŠNIH “MOGU” 1. Zašto bih rekao da ne mogu kad Biblija kaže da sve mogu u Kristu koji me jača?

2. Zašto ne bih imao kada znam da će Bog ispuniti sve moje potrebe prema bogatstvu slave u Kristu Isusu?

95

(Filipljanima 4:13) (Filipljanima 4:19)

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

3. Zašto bih se bojao kad Biblija kaže da mi Bog nije dao duha bojažljivosti, već snage, ljubavi i razbora?

4. Zašto ne bih imao vjere za ispunjenje svojeg poziva kada znam da mi je Bog odmjerio mjeru vjere?

(2. Timoteju 1:7) (Rimljanima 12:3)

5. Zašto bih bio slab kada Biblija kaže da je Gospodin snaga mojeg života i da ću tu snagu pokazati i biti poduzetan jer poznajem Boga?

(Psalam 27:1; (Daniel 11:32)

6. Zašto bih dopustio Sotoni da vlada mojim životom kad je moćniji Onaj koji je u meni nego onaj koji je u svijetu?

(1. Ivanova 4:4)

7. Zašto bih prihvatio poraz kad Biblija kaže da nas Bog uvijek proslavlja?

8. Zašto ne bih imao mudrosti kada je Krist meni postao mudrost od Boga i ako mi Bog daje mudrosti u obilju kada ga zamolim?

9. Zašto bih bio potišten kada se mogu prisjećati Božje dobrote, milosrđa i vjernosti i imati nadu?

(2. Korinćanima 2:14) (Jakovljeva 1:5)

(Tužaljke 3:21-23)

10. Zašto bih se brinuo i izjedao kada svu svoju tjeskobu mogu prebaciti na Krista koji se brine za mene?

(1. Petrova 5:7)

11. Zašto bih bio u okovima ako znam da je tamo gdje je Duh Gospodnji i sloboda?

(Galaćanima 5:1)

12. Zašto bih se osjećao osuđenim ako Biblija kaže da nisam osuđen jer sam u Kristu?

(Rimljanima 8:1)

13. Zašto bih se osjećao usamljenim ako je Isus rekao da je sa mnom zauvijek i da me nikad neće zapustiti ni ostaviti?

(Matej 28:20; Hebrejima 13:5)

14. Zašto bih osjećao prokletstvo ili mislio da sam žrtva zle sreće ako Biblija kaže da me Krist otkupio od prokletstva Zakona da bih primio njegovog Duha?

15. Zašto bih bio nezadovoljan ako poput Pavla mogu naučiti biti zadovoljan u svim okolnostima?

16. Zašto bih se osjećao bezvrijednim ako je Krist umjesto mene postao grijehom da bih mogao postati Božjom pravednošću u njemu?

17. Zašto bih mislio da su svi moji neprijatelji ako znam da kada je Bog za mene, nitko ne može protiv mene?

96

(Galaćanima 3:13-14) (Filipljanima 4:11) (2. Korinćanima 5:21) (Rimljanima 8:31)

POŽELJNI MOTIVACIJSKI OBRAZAC

18. Zašto bi moj život bio nered ako je Bog izvor mira i ako mi pruža spoznaju po svojem Duhu koji prebiva u meni?

(1. Korinćanima 14:33; 2:12)

19. Zašto bih mislio da sam gubitnik ako sam u svemu pobjednik po Kristu?

20. Zašto bih dopuštao da me životni problemi pritišću ako mogu biti hrabar znajući da je Isus pobijedio svijet i njegove nevolje?

(Rimljanima 8:37) (Ivan 16:33)

“KADA KAŽEŠ…”

Kada kažeš… “Ja ne mogu ovo riješiti...”

Bog ti govori: “Ja ću ispraviti tvoje staze.” (Izreke 3:5-6) Kada kažeš… “Nije moguće”…

Bog ti govori: “Sve je moguće.” (Luka 18:27) Kada kažeš… “Usamljen sam…”

Bog ti govori: “Nikada te neću ostaviti; nipošto te neću napustiti.” (Hebrejima 13:5) Kada kažeš… “Ja to ne mogu…”

Bog ti govori: “Sve mogu u onome koji mi daje snagu.” (Filipljanima 4:13) Kada kažeš… “Ne zaslužujem oprost…”

Bog ti kaže: “Oprostio sam ti.” (1. Ivanova 1:9; Rimljanima 8:1) Kada kažeš… “Bojim se…”

Bog ti kaže: “Ne boj se, jer ja sam s tobom.”(Izaija 41:10) Kada kažeš…“Umoran sam…”

Bog ti govori: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.”

(Matej 11:28-30) Kada kažeš… “Nitko me doista ne voli…”

Bog ti govori: “Volim te.” (Ivan 3:16; Ivan 13:34) Kada kažeš... “Ne znam kako dalje…”

Bog ti govori: “Pokazat ću ti put.” (Psalam 32:8) Kada kažeš... “Koji put Bog za mene ima…?”

Bog ti kaže: “Moj ljubljeni sin ISUS KRIST.” (1. Timoteju 2:5, 4:12; Ivan 3:16) ...I kada želiš saznati sve ostalo što ti Bog želi reći…

Pročitaj u Bibliji (2. Timoteju 3:15-17) (Nepoznati autor)

97

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Drugi je primjer iz knjige Johna C. Maxwella, Pobjednički stav, Katarina Zrinski, Varaždin 2001, str. 99:

“KAD SE ČINI DA NISAM USPIO” Pokušavaš li Gospodine nešto mi reći?

Jer...

Neuspjeh ne znači da sam promašen slučaj; To znači da nisam još uspio.

Neuspjeh ne znači da nisam ništa postigao; To znači da sam nešto naučio.

Neuspjeh ne znači da sam bio budala; To znači da sam imao dovoljno vjere da eksperimentiram.

Neuspjeh ne znači da sam bio osramoćen; To znači da sam se usudio pokušati.

Neuspjeh ne znači da mi ne ide; To znači da nešto moram učiniti na drugačiji način.

Neuspjeh ne znači da sam manje vrijedan; To znači da sam nisam savršen.

Neuspjeh ne znači da sam tratio vrijeme; To znači da sam imam ispriku da počnem iznova.

Neuspjeh ne znači da bih trebao odustati; To znači da se moram jače potruditi.

Neuspjeh ne znači da nikad neću uspjeti; To znači da trebam više strpljenja.

Neuspjeh ne znači da si me ti napustio; To znači da moraš imati bolju ideju. “Amen.”

Pravilnom i jakom motivacijom (vjerom), te treningom može i “običan” čovjek puno toga postići, ne samo genetski obdareni, što možemo uočiti u sljedećoj istinitoj životnoj priči.

Prije gotovo pedeset godina u blizini Nashvillea u državi Tennessee, rođena je djevojčica s ozbiljnim zdravstvenim problemima uslijed kojih je ostala bogalj. Živjela je u velikoj, predivnoj kršćanskoj obitelji. Ali, dok su njezina braća i sestre uživali u trčanju i igranju na otvorenome, ona je bila osuđena na štake.

Roditelji su je povremeno vodili u Nashville na fizikalnu terapiju, ali su nade te male djevojčice bile slabe. “Hoću li se ikada moći igrati i trčati kao ostala djeca?” - pitala je svoje roditelje.

98

MUDRO PROBIJANJE GRANICA U ISKUSTVU SPORTAŠA

“Dušo, trebaš samo vjerovati,”- odgovorili su - “Ako vjeruješ, Bog će to učiniti.”

Ona je prigrlila savjet svojih roditelja k srcu i počela vjerovati da Bog može učiniti da prohoda bez štaka. Bez znanja roditelja, uz pomoć braće i sestara, počela je vježbati samostalno hodati. Na svoj dvanaesti rođendan iznenadila je roditelje tako što je odbacila štake i bez ičije pomoći hodala liječnikovom ordinacijom. Njezini liječnici nisu mogli povjerovati u napredak.

Nikada više nije nosila štake.

Njezin je sljedeći cilj bio da zaigra košarku. Nastavila je vježbati svoju vjeru i hrabrost - kao i slabo razvijene noge - i prijavila se za školsku košarkašku momčad. Njezinu je stariju sestru trener izabrao u momčad, a hrabroj je djevojčici rekao da nije dovoljno dobra za igru. Otac, mudar čovjek, pun ljubavi, rekao je treneru:”Moje kćeri igraju u paru. Želite li jednu, morate uzeti i drugu.” Oklijevajući, trener je uvrstio djevojčicu u sastav. Dali su joj stari dres i dopustili da trenira s ostalim igračicama.

Jednog je dana prišla treneru:”Ako me budete trenirali dodatnih deset minuta svakoga dana, dobit ćete sportašicu svjetske klase.” Nasmijao se, ali je tada shvatio da ona misli ozbiljno. Mlako je pristao na dodatni trening dva na dva s njezinom najboljom prijateljicom i još dvojicom dječaka. Nije prošlo dugo vremena, a njezina se odlučnost počela isplaćivati. Pokazala je nevjerojatnu sportsku vještinu i hrabrost, a ubrzo je bila jedna od najboljih igračica u sastavu.

Njezina je momčad otišla na državno prvenstvo u košarci. Jedan od izbornika na prvenstvu primijetio je njezinu izuzetnu sposobnost i upitao je da li je ikada trčala utrke. Ona je odgovorila da nije. Izbornik, koji je ujedno bio i trener međunarodno poznatog Tiger Belles atletskog kluba, ohrabrio je ovu djevojčicu da pokuša trčati. Tako je nakon košarkaške sezone izišla i na trkačku stazu. Počela je pobjeđivati u trkama i napokon izborila pravo trčanja na državnom prvenstvu. Sa šesnaest godina bila je jedna od najboljih mladih atletičarki u zemlji. Otišla je na Olimpijadu u Australiju i tamo osvojila brončanu medalju kao dio štafete na 400 m.

Nezadovoljna tim rezultatom, sljedećih je četiri godine naporno radila i vratila se na Olimpijadu u Rimu 1960. godine. Tamo je Wilma Rudolph pobijedila u trci na 100 m s preponama, 200 m s preponama i bila članicom pobjedničke štafete na 400 m, a u svim utrkama je oborila svjetske rekorde. Tu je godinu okrunila poznatom Sullivanovom nagradom za najboljeg sportaša amatera u Americi. Vjera i naporan rad Wilmi Rudolph isplatili su se. (Neil T. Anderson, Pobjeda nad tamom: kako shvatiti moć svoje osobnosti u Kristu, Logos - Daruvar, 2002, str. 90)

99

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Vaš život bit će uspješniji ako kršćanska vjera kao i moć pozitivnog kršćanskog razmišljanja prožimaju vašu svakodnevicu i budućnost.

100

MOTIV I USPJEH KOJI NIJE OGRANIČEN SAMO NA SAMU SLAVU I POBJEDU

6.

Motiv i uspjeh koji nije ograničen samo na samu slavu i pobjedu

Mentalni, intelektualni dio u nama traži pitanja i odgovore smisla. Značenje uspjeha se razlikuje od pojedinca do pojedinca. Jedna definicija uspjeha glasi: “Uspjeh je zadovoljavajuće postignuće željenog cilja.” Kako biste bili uspješni, morate ostvariti cilj i biti zadovoljni rezultatom. S ovom definicijom osoba se pita je li uspjeh koji ne uključuje osobno zadovoljstvo i osjećaj ispunjenosti uopće pravi uspjeh. Tko sudjeluje na nekom natjecanju ne očekuje da će se vratiti kao gubitnik, već svatko sebe vidi kao boljeg, uspješnijeg i sudjeluje s tom vizijom o sebi kao pobjedniku, s njom ulazi u susret. Osoba može ostvariti sve ciljeve u životu, a ipak ne imati npr. mir u samome sebi, smisao, unutarnje zadovoljstvo i nagradu za naporan rad.

Ako čak postoji i neki određeni mir i zadovoljstvo, može li postojati i nešto drugo, što će me dovesti u bolju životnu ravnotežu, stvoriti veći osjećaj zadovoljstva? Stvoreni smo i imamo mogućnost progresivnog napredovanja.

Malo nam koja aktivnost može toliko toga otkriti kao sportska. Malo gdje se na tako neposredan način sučeljujemo s ljudima i samim sobom. Svoje sposobnosti i vlastito okruženje dužni smo iskoristiti na najbolji mogući način neovisno koliko nas oni ograničavali ili ne. Dostizanje vlastitog napretka zahtijeva da na najbolji mogući način iskoristimo ono što nam je dano, što god to moglo biti.

Najveća stvar, koju čovjek u ovom svijetu može napraviti jest izvući najviše iz onoga što mu je dano. Samo je to uspjeh, i ništa drugo.

- Orison Swett Marden U promišljanju karijere sportaša mora se uzeti u obzir da je samo jedna karijera koja može trajati deset do dvadeset godina, i u tom periodu treba izvući najbolje. Baveći se natjecateljskim sportom, čovjekov je život neponovljiva utakmica. Preko uspona i padova pravi sportaš dolazi do istinske pobjede. U želji za tjelesnom i mentalnom pobjedom u trci života, ne smije se zaboraviti na konačnu duhovnu pobjedu. Moramo razmišljati o vrijednosti života, koliko mi on vrijedi, mogućnostima u životu i da samo jednom prolazimo ovim svijetom. Držeći te činjenice na umu, ne bismo smjeli ni jedan period svojega života potratiti, već ga posvetiti najboljoj mogućoj svrsi. Jesu li naše sadašnje 101

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

aktivnosti i težnje vrijedne ako ih promatramo u svjetlu najbolje moguće svrhe? Isus je za sebe rekao: ”Ja sam put istina i život.” (Ivan 14:6) Biblijski gledajući, čovjek je trodimenzionalno biće koje uključuje tijelo, dušu i duh. “A sam Bog mira neka vas posveti u punoj mjeri; neka se vaš duh, vaša duša i vaše tijelo posve bez prijekora sačuva za dolaska Gospodina našega Isusa Krista! Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.” (1. Solunjanima 5:23-24)

Ne (možeš) moraš sve učiniti sam.

Ako vjerujemo u citirani biblijski tekst, trebali bismo cijelo svoje biće, duh, dušu i tijelo, i sve što posjedujemo bezuvjetno podrediti Božjoj volji, potpuno se predati. Iznad tjelesne, psihičke i emocionalne razine postoji viša razina - duhovna. Ovu će činjenicu možda neki koji ne vjeruju u postojanje Boga teško prihvatiti. Međutim, iako je nevidljiva, duhovna razina zaista postoji i svatko je može izravno iskustveno doživjeti, osjetiti. Tome se suprotstavlja prepreka da smo možda odgajani od obitelji, društva, okoline, trendova, da ono što uradiš sâm to je sve; sve što je važno jest da se sami znamo snalaziti, da sami trebamo biti oni koji ispunjavaju svoje želje i potrebe ma kakve one bile. Takav način života usredotočen je da samostalno živimo i određujemo što je dobro za nas, a što nije.

Ravnoteža u svim životnim područjima ključan je element kvalitete života i napredovanja.

Da bi sportaš razvio svoj cjelovit maksimum, treba djelovati i u trećoj dimenziji - duhovnoj. Treba se osloniti na snagu i vodstvo Duha Svetoga. “Ne silom niti snagom, već duhom mojim! - riječ je Jahve nad Vojskama.” (Zaharija 4:6) U tjelesnoj i mentalnoj sudjelujemo od rođenja, a u duhovnoj tek kad upoznamo Boga. Sportaš je prije svega čovjek, te stoga on igra dvije utakmice. Jedna je sportska karijera, a druga privatan život, kojim on također formira svoj identitet.

U sportu (poslu) cilj je postići najbolji rezultat, osvojiti medalju, biti najbolji. U životu cilj je prije svega shvatiti smisao života, vrijednosti i svrhu života koji se najbolje ostvaruje vjerom u Boga na temelju poruka iz Biblije, koje nam objavljuje Duh Sveti, te praktičnog kršćanskog života.

102

MOTIV I USPJEH KOJI NIJE OGRANIČEN SAMO NA SAMU SLAVU I POBJEDU

Treća dimenzija (duhovna) može pomoći da se uklone prepreke iz prvih dviju dimenzija (tjelesne i mentalne) i omogućiti nam da se razvijemo do maksimuma.

Moramo djelovati u svim trima područjima želimo li da naš odnos s Bogom bude potpun i da ga proslavimo najbolje što možemo. Sportaši koji vjeruju u Boga shvatili su da su njihove sposobnosti dar Božji i da stoga imaju odgovornost za njihovu primjenu; da nisu dobili talent za sebične ciljeve, već za opću dobrobit i Božju slavu.

Jer moć nam nije dana zbog unapređenja vlastitih ciljeva, niti da u svijetu napravimo veliku predstavu, ili stvorimo ime.

Postoji samo jedna svrha moći, a to je da služimo ljudima.

- George Bush “Tada pristupi Isus k njima i reče im: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Zato idite i učinite sve narode učenicima krštavajući ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio. Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.’ Amen.” (Matej 28:18-20) U tom osobnom odnosu s Bogom dobivaju se dodatni pozitivni motivi, dok se egoistični tope, možemo se dodatno disciplinirati u Gospodinovoj disciplini, ustrajati, biti opušteniji i smireniji, svojim talentima i sposobnostima želimo biti korisni sebi i okolini te tako proslavljati Boga. To nas oslobađa suvišnog pritiska i omogućuje da nas prestanu ispunjavati negativni osjećaji prema drugima, loš stav prema sebi i tako sve više postajemo potpuni sportaš.

S jasnijim pogledom na poteškoće, u pravom odnosu našeg duhovnog razmišljanja važna je zadaća ovladati i emocijama tako da zdrav razum prednjači ispred osjećaja: da nismo previše vođeni osjećajima, već Božjom riječi koju u nama ostvaruje Duh Sveti. Onaj sportaš koji je opremljen boljim “oružjem” i otvoren iskustvu trenutka kojem prilazi s veseljem, uživanjem i pozitivnom energijom ima veće šanse ostvariti svoje ciljeve. Kršćanin može reći da zna sigurnu formulu životnog uspjeha.

103

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Osoba koja želi razvijati treću dimenziju (duhovnu) također mora imati plan i cilj. Zrelost u Kristu može biti odgovor i rješenje na sva životna pitanja. Čovjek koji postaje duhovan nije odmah duhovno zreo.

U životu kršćana osobito je važno za razvijanje uspjeha uz pomoć duhovne dimenzije kontinuirano čitanje i proučavanje Božje riječi, molitva, te neumoran trud u poslušnosti Bogu. Također važno je po mogućnosti pamćenje stihova iz Biblije, slušanje drugih osoba koje govore na temelju Božje riječi, druženje s onima koji žive kao istinski kršćani. Sve to zaokružuje uključenost u širenje Božjeg kraljevstva sa svojim talentima i duhovnim darovima putem svakodnevne ljubavi, vjere, učenja i predanja Božjoj volji. Uspjeti u svom životu znači razviti svoju osobnost, talente, te staviti cijeli svoj život u službu Bogu i bližnjima.

104

NA VRIJEME UČINI DUHOVNU INVENTURU

7.

Na vrijeme učini duhovnu inventuru

Duhovna reforma i revizija je jako važna. Mnogi, iako svjesni važnosti duhovnosti, priznaju da čine mnogo manje nego što bi to trebali. Svi se lako izgubimo u brzini svakodnevice i često naše najbolje namjere za promjenom ostaju zaboravljene ili odgođene za neko bolje vrijeme, koje nikako da stigne. Često se završi samo na onome što bi možda trebalo, a ne provodi se. Izgovor zbog vremena: “Nemam vremena”, okolnosti su takve… To nikako ne mogu biti izgovori, jer ljudi uvijek stvore vrijeme i okolnosti da bi radili stvari koje uistinu žele.

Ispitajte svoje aktivnosti U tome vam može pomoći i praktična vježba koju predlaže A. de Mello: “Napravite popis svih želja kojih se možete sjetiti… Velikih želja, malih želja, romantičnih želja, svakidašnjih želja… Sastavite popis problema s kojima se hvatate u koštac… Obiteljski problemi, poslovni problemi, osobni problemi…

Pitajte se sada: u ispunjenju tih svih želja, koji udio dajem Bogu? Igra li on ikakvu ulogu u ostvarenju tih svih želja? Kakvu ulogu? Zatim se pitaj: koje mjesto dajem Bogu u rješavanju problema kojima sam trenutačno zaokupljen?

Koliko se oslanjam na njega u njihovu rješavanju? Koliko povjerenja imam u njega? Još jedno pitanje: Gdje se na popisu mojih želja nalazi Bog? Na kojem se mjestu u mojem popisu problema nalazi potraga za Bogom?... Sada sva sredstva kojima se služite riješiti neki problem ili ispuniti neku želju izložite Bogu… Gledajte svako svoje djelovanje, svaku misao kako dolazi od Boga i kako se vraća k Bogu…”

Ako vaše aktivnosti nemaju potvrdan odgovor, tj. Bog nema najveći udio u njima, onda te aktivnosti nisu vjerojatno vrijedne tolike težnje, treba ih možda odbaciti ili ih pak treba samo staviti u Božje ruke.

Da bismo mogli živjeti tjelesno, svatko od nas treba uzimati hranu i vodu, jer bez toga na dulje vrijeme tjelesan je život nemoguć. Tako je i u duhovnom životu. Ne možemo duhovno rasti i razvijati se, dopuštati Bogu da ima najveći udio u našem životu ako redovito ne uzimamo duhovnu hranu, Božju riječ. “A on odgovori: Pisano je: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što 105

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

izlazi iz Božjih usta.” (Matej 4:4) Prorok Jeremija je zapisao: “Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao, riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje.” (Jeremija 15:16) Ako tako činimo, živjet ćemo uravnoteženim životom i saznat ćemo tajnu rastenja i napredovanja u kršćanskom životu, pa tako i u sportu, dopuštajući Bogu da on ima najveći udio u našem životu. Takvim životom donosit ćete duhovni rod, a onaj tko donosi duhovni rod, može davati i biti blagoslov drugima.

Duh Sveti je taj koji nas čini kadrima živjeti kršćanskim životom.

Prava kršćanska duhovnost djelo je Duha Svetoga. Duhovni je život djelovanje Duha Svetoga u duši vjernika. On je onaj koji nas potiče na molitvu i odgaja nas za pravu duhovnost. (“Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.” (Rimljanima 8:26) Važno je držati na umu da od Boga najviše primamo onda kada nas on ispunjava svojim Duhom Svetim. Ako smo ispunjeni nečim drugim, vrlo malo prostora ostavljamo za Boga - to je kao da u punu čašu želimo usuti još nešto. Koračati s Duhom znači osvajati za sebe sve veći prostor slobode i skupljati snagu za donošenje odgovornih odluka. To je dragocjeno za ono doba kad budemo morali odlučivati o stvarima koje su teške i imaju dalekosežne posljedice. Ne vježbamo li se sada, kako ćemo onda biti spremni?

“Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma...” (Luka 24:45) Duh Sveti nas ispunjava prema mjeri veličine naše vjere i čistoće našega srca, ali ne možemo isključiti ni spoznaju o Bogu, učenje da On živi kroz nas kad mu se predamo. Prema tome, što više vjerujemo i što se više čistimo od grijeha, odnosno kada se kajemo za svoje grijehe, tada postajemo sposobni primiti u punini taj najveći Božji dar - Duha Svetoga. Kad se molite za snagu Duha Svetoga, važno je da to činite sa željom da se odreknete svakoga svoga grijeha i da ispunite Božji plan za svoj život. Molitva za snagu Duha Svetoga jest molitva predanja.

Duhovnost, koja je djelo Duha Božjega, najbolje oblikuje karakter osobe i pomaže njegovu sveukupnom dozrijevanju. Duhovnost nije nešto što dodajemo našim karakternim osobinama, nego nešto što prožima sve naše karakterne osobine, što nas mijenja u svim aspektima života.

“A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje.

Ta tko od ljudi zna čovjekove tajne, osim čovječjega duha koji je u njemu?

Tako nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha. A mi nismo primili duha 106

NA VRIJEME UČINI DUHOVNU INVENTURU

ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo dariva. I mi o tom govorimo, ne riječima kakve uči ljudska mudrost, nego riječima kakve uči Duh, izražavajući duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti. Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati. Naprotiv, čovjek duhovan prosuđuje sve, a sam ne podliježe ničijem sudu, jer: ‘Tko je upoznao misao Gospodnju da ga može poučiti?’ Ali mi posjedujemo Kristovu misao.” (1. Korinćanima 2:10-16) Ta Kristova misao, možda, nije popularna u neprosvijetljenu svijetu, ali ta misao pokazuje pravu istinu, svrhu, uzroke i posljedice. Koračati s Duhom Svetim znači tražiti i pronalaziti Boga u svim stvarima. Duh Sveti oblikuje dušu istinom i smislom. On stoji iza svega u našem biću. A pronalaziti Boga znači pronalaziti samoga sebe, egzistenciju, smisao i svrhu koju nam Stvoritelj daje na dar. Što više otkrijem tko sam ja, bit će mi jasnije što hoću, a to je u praktičnom životu vrlo važno.

Isus kaže: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” (Ivan 8:31-32) Shvati Boga, Njegovu riječ ozbiljno.

Nitko ne bi smio propustiti značenje Njegovih riječi.

Cilj svega - na kraju, a i novom početku, treba biti zrcalo razvoja naše duhovne zrelosti - biti u neprekidnom zajedništvu s Kristom. “Sami sebe ispitajte da li ste u vjeri. Sami sebe istražite! Ili ne poznajete sebe - ta Krist je u vama.

Ako ne, pokazujete se nevaljanima.” (2. Korinćanima 13:4-5) Kad se istinski kršćanin preispita i ne vidi u svojoj bliskoj prošlosti plod Duha, to bi trebalo voditi k ozbiljnom pokajanju i povratku Bogu. “Zato treba da dobro pazimo na ono što smo čuli, da slučajno ne promašimo cilj.” (Hebrejima 2:1)

Napravite na vrijeme duhovnu inventuru osobnog duhovnog rasta, pregledajte svoj duhovni organizam u svjetlu Božje riječi.

Kada se transformacija spasenja dogodi, kad uzvjerujemo u Isusa kao u osobnog Spasitelja i Gospodara, započinje duhovni rast. Duh Sveti se nastanjuje u nama (Ivan 14:16-17). Mi smo nova stvorenja u Kristu (2. Korinćani107

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

ma 5:17). Stara priroda je zamijenjena novom (Rimljanima 6:6-7). Duhovni rast je cjeloživotni, progresivni proces koji se događa dok proučavamo i primjenjujemo Božju riječ (2. Timoteju 3:16-17), i hodimo “u Duhu” (Galaćanima 5:16-26). Duhovni rast se prepoznaje po tome što je plod Duha (ljubav, radost, mir…) sve očigledniji u životu vjernika. Dok tražite duhovni rast, molite se Bogu, tražeći mudrost u čemu On želi da duhovno rastete. Bog vam je dao sve što vam je potrebno za duhovni rast. Uz pomoć Duha Svetoga možete pobjeđivati grijeh sve više i više, i polako postajati kao naš Spasitelj, Gospod Isus Krist, koji nas karakterno uobličuje prema svojoj slici. “Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.” (Mihej 6:8) Možete moliti molitvu: Ispuni me, Bože, svojim Duhom Svetim. Neka Tvoja volja vlada mojim životom, pod svaku cijenu, sada i zauvijek.

Duhovna zrelost Poznavanje Boga neophodan je uvjet za zrelost i slobodu. Treba vam biti cilj da želite biti duhovna osoba ukoliko želite biti duhovno zreli. Duhovno zrela osoba živi za mišljenje koje najprije Bog ima o njoj, a ne ljudi. Životni joj je cilj da ugodi Bogu putem vodstva i pomoći Duha Svetoga. Takvo shvaćanje naše osobnosti presudni je temelj za izgradnju ispravnog sustava vjerovanja i načina ponašanja kršćana. “Osjećaj vlastite vrijednosti nije pitanje nadarenosti, talenta, inteligencije, ljepote. Osjećaj vlastite vrijednosti je pitanje osobnosti. Tvoj osjećaj osobne vrijednosti proizlazi iz tvoje spoznaje o tome tko si: Božje dijete.” (Neil T. Anderson, Pobjeda nad tamom:kako shvatiti moć svoje osobnosti u Kristu, Logos - Daruvar, 2002, str. 29). Duhovno zrela osoba ima uravnoteženo gledište, poznaje sebe i ne preuzima na se odgovornost i posao koji ne može dobro obaviti. Da biste živjeli pobjedonosnim kršćanskim životom morate znati tko ste “u Kristu”, inače nećete moći živjeti pobjedonosnim kršćanskim životom ako imate iskrivljeno shvaćanje o tome tko ste u Kristu.

Vjernik nakon spasenja treba postajati duhovno sve zreliji - biti kao Isus, odražavati Njegov karakter i tako sazrijevati u svom životu donoseći plod Duha (Galaćanima 5:22-23).

Otkrivenje 2:14-16 govori o problemu kompromisa sa svijetom i sjedinjavanju svjetovne vrijednosti s kršćanskim vrijednostima.

Duhovna zrelost pomaže nam da možemo razlučiti kojim vrijednostima treba težiti. Duhovna zrelost nam pomaže pronaći istinu. Važno je ponovo naglasiti da ako nije došlo do novog rođenja po Duhu Svetomu, čovjek se nije u potpunosti i biblijski obratio i kao takav - neobraćen čovjek - ne može se oslanjati na Gospodina Isusa Krista, očekivati od Njega blagoslove u svom zemaljskom životu i imati utjehu, nadu, sigurnost spasenja i očekivati duhovnu 108

NA VRIJEME UČINI DUHOVNU INVENTURU

zrelost. Teolog David D. Duncan je rekao: “Kada se ljudi pokaju, uzvjeruju u Gospodina Isusa, prime ga kao svog Spasitelja i obrate se, rađa se njihov duhovni život i odnos s Bogom. To je trenutna nadnaravna promjena koju Duh Sveti proizvodi u životu onoga tko se pokajao, uzvjerovao i obratio se Bogu.”

Duh Sveti je taj koji čovjeka potiče na pokajanje i uvjerava ga o zabludi, daje mu vjeru u Krista i moć da se obrati Bogu. I tada, kada čovjek spozna svoje jadno stanje bez Boga, uzvjeruje, pokaje se i obrati, tada ga Bog nanovo rađa, a novo rođenje je dokaz da je netko ispunio uvjete biblijskog obraćenja.

U neobraćenom čovjeku ne prebiva ni Božja riječ (ono što Bog primjenjuje za naše novo rođenje jest Njegova Riječ), a tako ni Božji Duh Sveti koji nas uvodi u svaku Istinu, te nema ni duhovnog rasta. Obraćen i nanovo rođen čovjek ima goruću ljubav prema Bogu. Središte njegova života sada je Bog, a ne on sam. Božja se ljubav izlila u njegovo srce preko Duha Svetoga (Rimljanima 5:5) i on tom ljubavlju uzvraća (1. Ivanova 4:19). Onaj koji je istinski obraćen i nanovo rođen ne ljubi samo Boga koji mu je dao novi život (kad se obratio) nego i svoje bližnje (1. Ivanova 4:21; 5:2). Ova je međusobna ljubav najveći dokaz da je stara narav umrla, te da vlada nova - Božja narav. Kao što je rekao apostol Ivan: “Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću.” (1. Ivanova 3:14) Duhovna zrelost koristi se kao ljestvica za određivanje duhovnog rasta i daje nam orijentaciju dokle smo stigli na svom duhovnom putovanju (Matej 28:20). Što je viša duhovna razina kod neke osobe, veća je i količina manifestiranog Božjeg načela kod nje. Duhovni ciljevi se usmjeravaju na razvoj karaktera.

S duhovnom praksom naš se ego počinje smanjivati, što izravno utječe na povećanje naše duhovne razine. “On im je govorio mnogo u prispodobama i rekao: Izađe sijač da sije. I kad je sijao, nekoje zrno pade na put, i dođoše ptice i pozobaše ga. Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje. Ono brzo izniknu, jer nije ležalo duboko u zemlji. Ali kad obasja sunce, uvenu, i jer nije imalo korijena usahnu. Opet drugo pade među trnje. Uzraste zajedno trnje i uguši ga. Drugo pade na zemlju dobru, i donosilo je rod stostruk, šezdesetostruk, tridesetostruk.” (Matej 13:3-8) Važno je biti svjestan da ne možemo na višu duhovnu razinu prije nego što smo usvojili prethodnu. To bi bilo kao da učimo neki strani jezik s početnom razinom cd 1, i to ne savladamo, a želimo učiti napredno gradivo cd 3. Preskakanje stuba u duhovnom rastu ne postoji. S porastom duhovne razine osobe, njen stav i pogled na život kao i ponašanje postupno se mijenjaju.

109

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Primjeri duhovne zrelosti Nije lako procijeniti koliko se tko obogatio u duhovnom pogledu, tj. koliko je duhovno sazrio. Sve navedene procjene (30, 60 i 100 %) duhovne zrelosti samo su moguće temeljne smjernice za razmišljanje o duhovnom rastu i ne omogućuju donošenje nekih konačnih zaključaka. Ne smijemo zaboraviti da svi još uvijek sazrijevamo i da Bog svakoga od nas još uvijek oblikuje.

Osobi na duhovnoj razini od 30 % može biti jako teško da u svom pretrpanom rasporedu nađe vremena za barem jedno duhovno predavanje. Ista osoba, s istim radnim obavezama, na duhovnoj razini od 60 % prema 100 % naći će vremena redovito odlaziti na duhovna predavanja i proučavati duhovne tekstove. Na duhovnoj razini od 30 % vrlo malo se prakticira duhovni život, želi se blagoslov, ispunjenost Duhom, ali ne i služiti, trpjeti i dijeliti svoje blagoslove. Na duhovnoj razini prema 60 % i 100 % postoji opća zainteresiranost, osoba ima snažnu želju za dobivanjem duhovnog znanja i primjenom tog znanja u praksi. Provodi mnogo slobodnog vremena baveći se duhovnošću. Na duhovnoj razini prema 100 % primarni fokus u životu je duhovni napredak, izbjegava se grijeh, tjelesnost, svjetovnost (način života u kojem Bogu nema mjesta). U skladu s tim, veći dio vremena osoba provodi baveći se duhovnošću neovisno o životnoj situaciji, odnosno o tome je li ona poslovni čovjek, domaćica itd. Mijenja se redoslijed fokusa s postizanja svjetovnog napretka na duhovni napredak. Tako osoba koja je ranije mnogo vodila računa o zarađivanju kao smislu života (i dalje radi) i tome što ljudi misle o njoj, sada više vodi računa o tome što Bog misli o njoj i kako zarađenim novcem može pomoći u izgradnji Božjega kraljevstva.

Osoba na duhovnoj razini prema 30 % može se lako naljutiti i razbjesniti jer joj je netko rekao neku neprikladnu riječ i danima patiti zbog toga. Ista osoba na duhovnoj razini prema 60 % prema 100 % može ostati stabilna čak i na vijest da joj je otkrivena neka teža bolest. Osoba na duhovnoj razini prema 30 % može biti puna sebe i ponosna na svoje intelektualne, tjelesne sposobnosti kada uspješno obavi neki veliki i značajan posao, kad pobijedi. Osoba na duhovnoj razini prema 60 % i 100 % u sličnim okolnostima bit će ispunjena Duhom i prepuna zahvalnosti Bogu na Njegovoj milosti što ju je blagoslovio takvim uspjehom i iskoristit će taj uspjeh da proslavi Boga.

Ako osoba na duhovnoj razini prema 30 % izgubi neki posao, ili utakmicu, bit će vjerojatno nervozna, ljubomorna i nesretna. Međutim, osoba na duhovnoj razini prema 60 % i 100 % u sličnim okolnostima i dalje će moći vidjeti Božju ruku u toj situaciji, naučit će nešto i nadati se da Bog nešto drugo priprema za nju. Imat će nadu, te biti zahvalna Bogu što ju je blagoslovio takvim gledištem. Duhovno zreo kršćanin ne dopušta da zemaljski problemi naruše njegov odnos s Bogom. Još jedna razlika između dva štovatelja Boga jest to 110

NA VRIJEME UČINI DUHOVNU INVENTURU

što je jedan usmjeren na individualnu duhovnu izgradnju, dok je drugi okrenut duhovnoj praksi širenja duhovnosti i duhovnog napredovanja društva te želi biti kanal kroz kojega djeluje Bog.

Duhovna zrelost vam pomaže otkrivati jesu li vaše ljestve za uspinjanje do uspjeha prislonjene na pravi zid.

Duhovne razine nam ne dopuštaju da govorimo “Ja sam bolji od tebe”, “Ja sam učinio više”, jer se u tome javlja duhovni ponos. Nitko nas ne bi smio gurati na višu duhovnu razinu, već prema svojoj slobodnoj volji donijeti odluku kako se želim razvijati, što je za mene bolje. Također nas ni Bog ni na koji način ne želi prisiljavati, nego u potpunosti poštuje slobodu našega srca. Ono što ohrabruje jest da uvijek možemo napredovati i biti duhovno zreliji. Duhovnu zrelost ne možemo postići na silu, već ispunjavanjem Duhom Svetim. “Ne silom niti snagom, već duhom mojim! - riječ je Jahve nad Vojskama.” (Zaharija 4:6; Filipljanima 1:6) Ono što Bog primjenjuje za naše novo rođenje i duhovnu hranu i rast jest Njegova Riječ, pa se stoga moramo prihvatiti teologije (biblijskih smjernica za život u Duhu), upijajući određene biblijske istine prije svega o svojem položaju u Kristu kako bi bili uspješni u kršćanskom životu.

Možemo reći da najveću duhovnu zrelost pokazuje ona osoba koja ljubi Boga i druge osobe oko sebe bezuvjetnom ljubavlju, tj. takva ljubav ne ovisi o karakteru onoga kome se poklanja.

Ozbiljna prepreka duhovnom sazrijevanju jest tjelesnost (Galaćanima 5:19-21), ubrzan ritam života, brzo čitanje i razmišljanje o tekstu iz Biblije, život koji svodimo na neku formulu, te samo formalne kratke i brze molitve.

Treba također dobro učiti o tome kako kraljevstvo tame (2. Korinćanima 2:11) utječe na napredovanje prema duhovnoj zrelosti. Sotona želi sebe prikazati da je on nekakva vjerska izmišljotina - fanatizam, da ne postoje sotonske napasti, dok Boga želi prikazati kao da je zaboravio čovjeka (neosjetljivim za ljudske potrebe), želi da čovjek krene u otvoreno protivljenje i borbu protiv Boga i Božjih vrijednosti. Sotona poziva čovjeka da ne bude vjeran Bogu do kraja ili da mu ne može biti vjeran jer je Bog prezahtjevan, želi da čovjeku duhovne vrijednosti budu u drugom planu, te da ostvarenje vlastite vlasti i slave ovoga 111

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

svijeta mu budu važnije od služenja Bogu, izokreće vrijednosti i perspektive (Sotona je zavodnik i lažac, Ivan 8:44). Da bi se duhovno napredovalo, treba prije svega čitati i proučavati Bibliju, moliti se, usporiti tempo i biti poslušan Božjoj riječi. U tom uravnoteženijem tempu možemo osluškivati Boga, spoznavati Njegovu volju i prisutnost. Kada usporimo tempo, time osvježavamo duhovni život koji djeluje blagotvorno i na duševno i tjelesno zdravlje. Kršćanski prijatelji, kršćanska glazba, entuzijazam... doprinose duhovnom rastu i razvoju. Također znanje koje se mudro upotrebljava postaje snaga za duhovni razvoj. “Zato pustimo na stranu početnu nauku o Kristu i težimo za onim što spada na zrele, ne postavljajući ponovo temelja odvraćanjem od mrtvih djela, vjerom u Boga.” (Hebrejima 6:1) Božji cilj i plan je da duhovno rastemo. Osnovni Božji cilj za tvoj život je razvitak tvojeg karaktera: da postaneš osoba kakvu Bog želi. Ako ne rastemo, vjerojatno duhovno padamo. Bog ne želi da budemo duhovno nestabilni. Duhovna nezrelost najveći je problem kršćana. Ako nismo duhovno zreli, nismo u stanju pomoći ni sebi ni drugima. Može nam se dogoditi da, ako duhovno ne rastemo, počnemo prihvaćati ono što nije Božje, ne prepoznajemo opasnost i lako povjerujemo krivoj poruci koja će u konačnici biti loša po nas. Premda religiozni, postupno odlazimo od Istine.

Ako smo duhovno stabilni, možemo imati božanski pogled na život i imati “nebeski” život na zemlji. Prije svega, duhovno zrela osoba razlikuje/raspoznaje glas Duha Svetoga i Zloga - pravdu od nepravde, istinu od laži, što je od Boga, a što nije (Galaćanima 5:1). Duhovno zrela osoba je plemenita, milostiva, ljubi druge, nije gruba niti samopravedna, pazi na prava drugih, oprašta, ne ogovara, ne vrijeđa, nadvladava grijeh, stavlja u središte svog života ljubav prema Bogu i čovjeku. Ako ne znamo npr. opraštati od srca ili lažemo, tada ne možemo duhovno rasti, jer žalostimo Duha Svetoga i on nas ne ispunjava, jer odbijamo Njegovo vodstvo. Kvalifikacija za duhovni rast nije završiti doktorat, već se puniti Duhom Svetim. Duhovni rast je proces postajanja sve sličnijima Isusu Kristu (Galaćanima 5:22-25). Naš je osobni propust ako duhovno ne rastemo. Bog nam je dao sve što je potrebno da doživimo duhovni rast. On nam daje u svome Sinu, Isusu Kristu, sve što nam je potrebno za život i pobožnost. Tajna duhovnog rasta jest u tome da ostanemo u zajedništvu s Kristom (1. Korinćanima 3:6), Božjom ljubavi koja nas dovodi do duhovne zrelosti.

Duhovna razina na kojoj smo ima ključnu ulogu u tome kako živimo svoj život, iskazujući Božju ljubav, i kako na nas utječu životne situacije.

112

NA VRIJEME UČINI DUHOVNU INVENTURU

Duhovni rast je najbolje opisan u Drugoj Petrovoj poslanici 1:3-12.

Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha.

Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada!

Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista. Zato ću vas uvijek na to podsjećati premda to znate i utvrđeni ste u primljenoj istini.

Najmoćniji dokaz u prilog uspješnosti kršćanstva jest kršćanin koji voli bezuvjetnom (agape) ljubavlju, koji je ljubazan, koji širi Riječ Evanđelja kao jedine prave Radosne vijesti u ovome svijetu, živi evanđeoskim životom, koristi snažno svoje duhovne darove, provodi vrijeme u molitvi, čitanju i poslušnosti Božjoj riječi. Poslušnost Božjoj riječi uključuje priznanje grijeha i pokajanje.

Možemo rasti samo kada dopustimo da Isus dođe do naših najslabijih točaka.

Svi razmišljaju o tome kako promijeniti čovječanstvo, a nitko ne razmišlja kako promijeniti sebe.

- Lav Tolstoj Naš je svijet gladan istinski promijenjenih ljudi.

Sve što Bog traži od nas može se sažeti u jednu jedinu riječ - ljubav.

“Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav.” (1. Ivanova 4:8) Ljubav ne smije ostati samo na riječima, nju moramo pokazivati i djelima.

“Dječice, nemojmo ljubiti riječju ni jezikom, nego djelom i istinom!” (1. Ivanova 3:18) Svjedoci smo nedostatka ljubavi o kojoj često ljudi sanjaju i koju žele primiti, a tu ljubav daje samo Duh Sveti: “Ljubav je Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan.” (Rimljanima 5:5) Bît duhovnoga života, odnosno zrele duhovnosti jest doživljaj Božje ljubavi koju Duh Sveti razlijeva u naša srca. Duh Sveti pomaže čovjeku da živi novim životom koji je ugodan Bogu, te da živi na ovoj zemlji kao obraćen čovjek s Kristom, koji će uskoro trajno živjeti s Kristom u njegovoj slavi kad se On pojavi. Sve ono važno, pa i svaka sitnica koju činimo u životu, trebala 113

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

bi proizlaziti iz duhovnog roda ljubavi (“Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.” Galaćanima 5:22 -23) Knjige imaju ograničenu moć da mijenjaju život, ali zato Božja ljubav ima tu moć da nas oblikuje, mijenja.

Svaki naš kraj, početak, zalaganje, trud, rad, uspjeh trebala bi prožimati Božja ljubav. Budimo među onima koji vjeruju kako je unutarnja promjena našega života cilj vrijedan najvećih nastojanja.

Ljubav gradi mostove gdje ih nema.

- R. H. Delaney Ovo su obilježja Božje ljubavi: “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.

Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.” (1.Korinćanima 13:4 -7) Ljudska je ljubav ograničena i nesavršena. Samo je ljubav Božja savršena i dostupna svima. Agape ljubav moguća je samo kad Krist živi u srcu čovjeka.

“Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama.” (1. Ivanova 4:12,16) Ljubeći, postajemo sve sličniji Bogu.

Čovjek se ne osjeća potpunijim nego kad je voljen i kada voli.

Božja ljubav sve nadmašuje. Ljubav u svakome od nas budi sreću, sigurnost, nadu, budućnost. Ljubav je duhovna vrijednost. Svaki stav koji ne sadrži ljubav ugrožava drugu osobu, razara njezino povjerenje. Ljubav znači zauzetost, sudjelovanje, brigu, angažman, napor i trud. Ljubav treba živjeti, jer ona je život i duhovna borba. Ljubav treba njegovati i oplemenjivati, jer ona je plod. Ljubav treba slijediti, jer ona je put. Ljubav treba izučavati, jer ona je zadaća i učenje. Ljubav treba slušati i izvršavati, jer ona je zapovijed.

Vjernik je pozvan da u ime svojega vjerovanja navješćuje ljubav kakvu je živio i naviještao Isus Krist. To je ljubav agape, koja oplemenjuje i uzdiže svjetovnu ljubav (eros). Srž kršćanskog vjerovanja i ispovijedanja je ljubav (agape). To je ono čega je svijet najviše gladan i što prepoznaje, a sama svjetovna ljubav (filija, eros) i humanističke vrijednosti nisu snažne to ostvariti.

114

NA VRIJEME UČINI DUHOVNU INVENTURU

Npr. istinsko pomirenje može stvoriti samo agape ljubav koja nesebično daje bez ikakvih očekivanja za uzvrat.

Bog nas umudruje, osnažava u ljubavi, te želi: “Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke po zloći ljudi, po lukavstvu, da zavede u zabludu; nego držeći se istine u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome, koji je glava, Krist, iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakim vezom, da jedan drugome pomaže silom, što je odmjerena svakome pojedinom udu, i čini da raste tijelo i usavršuje se u ljubavi.” (Efežanima 4:14-16) Rod ljubavi, koji je od Božjega Duha Svetoga i pod njegovim utjecajem, potiče kršćane da duhovno napreduju po uzoru na savršeni primjer koji je u Isusu Kristu.

115

MOLITVA I VJERA KAO ČINITELJ DUHOVNOG RASTA

8.

Molitva i vjera kao činitelj duhovnog rasta

Razgovor je od pamtivijeka u čovjekovu životu imao neizmjerno veliku ulogu. Još je grčki filozof Aristotel isticao da “ugodan razgovor liječi ljude”.

U opuštenom i prijateljskom razgovoru može se uspješno nagovijestiti put k rješavanju čitavog niza problema. Nadalje, dokazano je da tamo gdje ljudi ne razgovaraju otvoreno i prijateljski, nastaje čitav niz teškoća i problema u međuljudskim odnosima.

U samoći čovjek može razviti sve osim karaktera.

- Stendhal Upravo dobri međuljudski odnosi jamstvo su svakog uspjeha. Najbolji oblik razgovora i dobivanja vodstva i smjernica za život je molitva. Isus je mnogo molio. O tomu čitamo u Luki 6:12; 9:18. Svojim molitvenim životom iskazivao je ovisnost o Ocu, te nama davao primjer da ga u tome nasljedujemo. Kao što On nije mogao djelovati neovisno o Ocu, a molitva je bila jedno od sredstava da se ispuni potrebnom snagom, tako ni mi ne možemo u dobru djelovati bez Boga, a molitva i nama jest sredstvo po kojoj dobivamo neophodnu snagu za naš kršćanski život. Molitva je dio vojne opreme protiv naših najvećih neprijatelja (Efežanima 6:10-20), te bez molitve ne možemo uspjeti u našem kršćanskom životu (Matej 26:41).

Koliko puta smo čuli tvrdnju: “Ako je Isusu trebala molitva, koliko više je potrebna nama.” Naš molitveni život pokazuje koliko nam je dragocjen i koliko povjerenje imamo u Boga. Isus nas ohrabruje: “Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se. Jer svaki, koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se.” (Matej 7:7-8)

Vjernikov duhovni život neće nikada postati veći nego što je njegov molitveni život.

117

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Jedini način naučiti kako se moliti jest moliti. Molitva je jednostavno biti s Bogom (uključuje govorenje i slušanje). Živjeti duhovno znači moliti. Zanemarivati molitvu čini da se ljudi oslanjaju na svoje vlastite snage. Ako želimo postići nove pobjede, shvatiti što je punina života, unutarnji mir, unutarnji oprost i božanska sila, onda treba biti svakodnevno s Isusom u molitvi i taj kontakt ne prekidati nikada.

“Duša se hrani onim što je veseli“ - kaže crkveni učitelj i biskup Augustin, a nju ponajviše veseli druženje s Bogom koje se ostvaruje po molitvi. Ovo nas upućuje da je molitva naša velika potreba, snaga i sigurnost.

Neke vrste biblijskih molitava: Ispovijedanje grijeha (Psalam 51; Luka 18:10-24) Veličanje (1. Ljetopisa 29:10-13; Luka 1:46-55) Zahvalnosti (Psalam 105:1-7; 1. Solunjanima 5:16-18) Molbe (Postanak 24:12-14; Djela 1:24-26) Posredovanje (Izlazak 32:11-13; Filipljanima 1:9-11) Posvećenje (1. Kraljevima 8:56-61; Djela 4:24-30) Oproštenje (Daniel 9:4-19; Djela 7:60) Pouzdanje (Psalam 23; Luka 2:29-32) Blagoslov (Brojevi 6:24-26; Juda 24) Mudrost (Jakovljeva 1:5) Priprema za velike odluke (Luka 6:12-13) Svladavanje prepreka u životu (Matej 17:14-21) Dobivanje snage kako ne bismo upali u napast (Matej 26: 41) Način ohrabrivanja drugih (Efežanima 6:18-19) Duhovno i tjelesno ozdravljenje (Jakovljeva 5:13-16) Prvi korak u učenju molitve jest jednostavno se početi moliti, možete pročitati sve knjige o tome ikada napisane i sudjelovati na mnogim predavanjima i raspravama o molitvi, ali jedini način da se naučite moliti i iskusiti snagu molitve jest moliti se. Molitva je razgovor s Bogom pri kojem uz traženje i utjehu izražavamo svoju zahvalnost, vjeru, pouzdanje, poniznost i poštovanje.

Treba tražiti od Duha Svetoga da imamo želju i povjerenje da dolazimo Bogu u molitvi.

Molitva je više od samog ‘razgovora’ s Bogom. Molitva je otvaranje (prema) Bogu, susret s Bogom, susret koji se događa na svim zamislivim razinama.

- John Wesley 118

MOLITVA I VJERA KAO ČINITELJ DUHOVNOG RASTA

Molitva uključuje spremnost da Bogu predamo sve u našem životu. Molimo se kako bismo pokazali Bogu da vjerujemo u njega, želimo zajedništvo s njime i da vjerujemo kako će on odgovoriti i blagosloviti naše živote. Kakva korist od molitve ako ne vjerujemo da Bog može i želi učiniti ono što molimo?

U molitvi trebamo uvijek tražiti da se ostvari Božja volja, jer On najbolje zna što nam je i kad potrebno u životu.

Moliti se znači dopustiti Bogu da uđe u naše srce, a za to je potrebno odvojiti prije svega vrijeme. Koliko molimo pokazuje naš odnos, povjerenje prema Bogu, kao i našu svakidašnju unutarnju snagu. U situacijama kada ne znamo što je točno Božja volja, molitva je način razlučivanja Božje volje. Prilikom molitve proradi nam savjest kroz koju Bog objavljuje svoju volju. Molitva nas preobražava, ako se molimo od srca. I taj preobražaj donosi uslišanje. Bît molitve je u tome da nas ona mijenja, da ne budemo isti kao ranije. Mijenja naše htjenje i traženje, a time i naš cjelokupni život može dovesti u sklad s Božjom voljom.

Ako želiš znati tko je Krist, čitaj Bibliju; ali ako želiš (upo) znati ga osobno, onda moraš moliti.

- Sundar Singh Osnova kršćanske molitve je moliti se Bogu. Isus nam je dao uzor molitvu kao primjer po kojem se i mi trebamo moliti.

“Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!” (Matej 6:9-13) “Jer - jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus.”

(1. Timoteju 2:5) Bog odgovara na molitve na osnovi toga jesu li u skladu s njegovom voljom: “I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali.” (1. Ivanova 5:14-15) Nađi vremena za molitvu, to je najveća snaga na zemlji.

- Majka Tereza Ne bismo se trebali moliti samo kad nešto trebamo, nego se i moliti, zahvaljivati kad nešto dobivamo ili ne dobivamo. Bog odgovara na molitve sa “da, ne, pričekaj” u pravo vrijeme. Bog odgovara na naše molitve na način za koji on zna da je najbolji za nas.

Onaj koji ne moli nema Božje snage i tamo gdje se ne moli nema nadnaravnog Božjeg djelovanja. Molitva također pomaže tamo gdje sve drugo ne djeluje.

119

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Možda ste već čuli ovu priču o tome kako su naše molitve često uslišane, ali mi to ne znamo prepoznati.

Tri spasilačka čamca Svećenik je sjedio uz radni stol pokraj prozora sastavljajući propovijed o Božjoj providnosti, kadli začu nešto što je zvučalo kao eksplozija. Uskoro je vidio kako ljudi u paničnom strahu bježe amo - tamo, i saznao da je pukla brana, rijeka je izašla iz korita, a ljudi su bili evakuirani.

Svećenik je vidio kako na ulici raste voda. Imao je problema s potiskivanjem panike koja je u njemu rasla, ali rekne samome sebi: “Upravo sam sastavljao propovijed o Providnosti i evo prilike da vršim što propovijedam. Neću bježati s ostalim ljudima. Ostat ću ovdje i pouzdati se u Božju providnost da me spasi.”

Baš kad je voda došla do njegova prozora, prolazio je pokraj njega čamac pun ljudi. “Dođite, velečasni!” zvali su ga. “A ne, djeco moja”, odgovori svećenik s povjerenjem. “Uzdam se da će me Božja providnost spasiti.” Svećenik se ipak popeo na krov, i kad je voda doprla do krova, prolazio je tuda drugi čamac pun ljudi koji su pozvali svećenika da se ukrca. On je to ponovno odbio.

Na kraju se popeo na vrh zvonika. Kad je voda doprla do njegovih koljena, jedan je patrolni čamac bio poslan da ga spasi. “Ne, hvala, časniče,” reče svećenik mirnim smiješkom.

“Uzdam se u Boga. On me neće ostaviti.” Kad se velečasni utopio i došao u nebo, odmah se potužio Bogu: “Pouzdao sam se u tebe! Zašto me nisi spasio?”

A Bog odgovori: ‘Pa poslao sam ti čak tri čamca.’

(Anthony de Mello)

Važno je razmotriti kako se moliti Bogu kao sportaš koji se natječe, te želi pobjeđivati.

“Molitva na sportskom polju sigurno ne bi trebala biti bez ljubavi, ‘Daj, Bože, da baš ja pobijedim!’, nego bi trebala biti prožeta sadržajem poput sljedećega: Bože, ispuni me svojim Duhom, da u svome sportskom življenju i u ovoj utakmici i natjecanju očitujem tvoju nama darovanu ljubav po Isusu Kristu i da, po tvojoj volji, kao pobjednik ili poražen svjedočim radost tvojeg života u meni, te tvoje pobjede nad grijehom i smrću, kako bismo živjeli u tvome zajedništvu.” Ovakva molitva se ne odnosi samo na sportaše, već i na navijače gledatelje, ali i one koji su također mnogo uključeni u sportska zbivanja, a nažalost često čujemo s te strane pogrdne riječi prema drugoj strani.

Ako se traži isključivo samo pobjeda, tada je molitva zarobljena u sport120

MOLITVA I VJERA KAO ČINITELJ DUHOVNOG RASTA

skim okvirima bez ljubavi. Bogu upućujte svakako i “velike” molitve (uključujući tzv. pobjedničke molitve) kako ne bi slučajno propustili maksimalni potencijal koji Bog ima za vas.

Molitveni stav traži od nas da uvijek računamo na Božju pomoć i prepustimo sve njegovoj volji.

Naš cijeli karakter treba se oblikovati po ugledu na Njegov karakter, tako i naša volja treba biti pokorena Njegovoj volji, jer njegova je volja za naš život najbolja. Duhovni rast, kao što sam već istaknuo u prethodnom poglavlju, dolazi iz vjere, poslušnosti i pouzdanja u lsusa Krista. “Pravednik će živjeti od vjere.” (Galaćanima 3:11) Sam Bog nam je daje. Vjera je dar od Boga koji od Njega dobivaju oni koji taj dar traže. U Rimljanima 12:3 piše da je Bog svakome od nas odmjerio mjeru vjere. Drugim riječima, Bog je svakome od nas dao sposobnost da vjeruje.

Stoga se ne trebamo pitati imamo li vjeru. Ono što se trebamo upitati jest u što polažemo svoju vjeru? Što vjeruješ o sebi? U skladu s Poslanicom Kološanima 1:4 kršćanska vjera je oslanjanje naše sveukupne osobnosti na Isusa Krista u potpunom (bezuvjetnom) povjerenju i pouzdanju u Njegovu ljubav, snagu, mudrost i dobrotu. To znači vjerovati da Bog ima moć kojom nam pomaže, da ima mudrost, odnosno odgovore na naše probleme, i zbog Njegove dobrote vjerujemo da će to i učiniti, jer Bog uvijek drži na umu naše dobro.

“Kršćani, pak, imaju mnogo veći potencijal u snazi pozitivnog vjerovanja.

Vjerovanje uključuje um, ali nije ograničeno njime. Vjera ustvari natkriljuje ograničenja uma i uključuje stvaran, no nevidljiv svijet. Vjernikova vjera je jednako vrijedna kao i objekt njegovog vjerovanja, a to je živa (Krist) i pisana (Biblija) Božja riječ. Ako je objekt tvoje vjere beskrajni Bog svemira, tada doslovno nema ograničenja duhovnim visinama koje pozitivnim vjerovanjem možeš dosegnuti.” (Neil T. Anderson, Pobjeda nad tamom: kako shvatiti moć svoje osobnosti u Kristu, Logos - Daruvar, 2002, str. 95) Vjera se razvija ili izgrađuje slušanjem/čitanjem Riječi Božje, a zatim njenim prakticiranjem (Rimljanima 10:17; Jakovljeva 2:22). Na vama i meni je da svoje živote živimo po vjeri. To znači da trebamo živjeti hodajući u pouzdanju u Boga, vjerujući ono što Njegova Riječ kaže unatoč našim okolnostima, osjećajima, mislima ili onome što ljudi ili neprijatelj naše duše kažu. To znači da se pouzdajemo i oslanjamo na Njega da će nam pribaviti sve što nam je potrebno.

“Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se 121

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

ostalo dodati.” (Matej 6:33) Povjerenje u Boga je kontinuirani proces - od trenutka kada ujutro otvorimo oči sve do večeri kada ih opet zatvorimo. Jedna od najboljih stvari koje možemo učiniti svako jutro prije nego što započnemo dan jest molitva i da prepustimo sami sebe i cijeli dan Bogu. Mi rastemo iz vjere u vjeru - svaki put kad se pouzdajemo u Božju riječ više nego u bilo što drugo, naša razina vjere u Boga raste. Ovo su neke od Isusovih riječi: Neka vam bude po vašoj vjeri.

Idi, vjera te tvoja spasila! Ne boj se! Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!

To znači: kako vjeruješ, tako će ti i biti.

Vjera također ovisi o molitvi, zahvalnosti, duhovnoj borbi i svjedočenju za Krista. Vjera se prokušava u teškoći molitve, duhovne borbe i upornosti, neprihvaćenim svjedočanstvima, kao i veličini stvari koje želim raditi za izgradnju Božjega Kraljevstva. Vjera raste baš u takvim situacijama. Koliko smo spremni velike stvari raditi za Boga, takvu ćemo i vjeru imati, odnosno primati snagu. Po vjeri, naime, možemo ući u duhovnu stvarnost i raditi velike pothvate u Bogu, te primiti sve blagoslove što ih je Bog u svojoj dobroti po Isusu pripremio za svoju djecu.

“Svakom molitvom i prošnjom molite se u Duhu u svako vrijeme, i uz to bdijte sa svom ustrajnosti i molitvom za sve svete.” (Efežanima 6:18) “Gospodin je blizu ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu.” (Filipljanima 4:6) Molitva je velika blagodat, istinski pokretač i velika moć, zato provedeni dan bez molitve sliči ponašanju koje odriče postojanje Boga.

Svaki put kada dođemo Bogu u molitvi, pokazujemo da se oslanjamo, ovisimo i pouzdajemo u Njega. To je oslobađanje naše vjere. Ohrabrujem vas da uzmete Bibliju i pronađete neke specifične stihove koji se bave vašom situacijom.

Razmišljajte o njima. Ne treba hodati kroz život nadajući se i želeći da se nešto dogodi. Upotrijebite vjeru koju vam je Bog dao da se pouzdajete u Njega.

Zamijenite svoj stav “čekaj i vidi” sa stavom djelovanja koji kaže: “S Bogom je sve moguće!” To nikako ne znači: moram vjerovati da će ispasti baš onako kako molim, pa će se to onda i ostvariti. To prije svega znači kako vjerujem da će On učiniti ono što je najbolje za mene, da će se On pobrinuti za sve. A vjerovati mu mogu na taj način jedino ako ga poznajem, ako znam tko je On, kakav je, ako imam osobni prijateljski odnos s njime, ako smo nerazdvojni u molitvi.

Praktičan život vjere omogućit će vam da se sve više pouzdajete u Boga.

Prakticirajte slijedeće: da svakog dana dođete Bogu u molitvi (Ivan 15:7); da svakog dan čitate Božju riječ (Djela 17:11) - započnite s Evanđeljem po lvanu; 122

MOLITVA I VJERA KAO ČINITELJ DUHOVNOG RASTA

da neprestano budete poslušni Bogu (Ivan 14:21); da svjedočite za Krista svojim životom i riječima (Matej 4:19; Ivan 15:8); da se oslanjate na Boga u svakoj sitnici svojega života (1. Petrova 5:7); da dopustite Duhu Svetome da nadzire vaš svakodnevni život i daruje vam silu potrebnu za svjedočenje (Galaćanima 5:16-17; Djela 1:8).

Imajte prisniju zajednicu s njime, radite velike stvari za Boga/u Bogu i očekujte velike stvari od Njega.

123

ŽIVOT ODREĐUJU ODLUKE

9. Život određuju odluke

Promijenite svoje vrijednosti i promijenit ćete svoj život.

- Anthony Robbins Odluke koje ste donijeli prije nekoliko dana, mjeseci, godina, odlučile su vjerojatno o životu kakvog imate. Također odluke o izbjegavanju donošenja važnih odluka, odnosno njihovo odgađanje ne može voditi pozitivnim i ispravnim promjenama. Današnji je dan vaš i ovisi o postupcima i odlukama.

Odluku koju ćete donijeti kad pročitate ovo poglavlje također će ozbiljno odrediti vaš daljnji život. Stoga pažljivo čitajte ovo poglavlje. Svatko bi se morao ozbiljno zapitati: što je smisao moga života, u kojoj su vezi moje vrijednosti s duhovnim vrijednostima, imam li ispravan odnos prema Bogu i čovjeku, koje mjesto Bog zauzima u mome životu? Što ja očekujem od života, ali i što život očekuje od mene, u što vjerujem i koga štujem? Jesam li štovatelj Isusa Krista ili samo član Crkve?

Smijemo postavljati pitanja, ali moramo odlučiti hoćemo li stvarno prihvatiti Isusa kao svog Gospodina i slijediti ga u svakoj situaciji, ili ćemo ga ne/ priznavati samo kada nam to odgovara, kad nam je to u interesu?

U životu dolazi vrijeme kad stvarno trebamo odlučiti što nam je činiti, a što propustiti.

Životne odluke nastaju u srcu rasuđivanjem razuma koji upravlja našim mislima i djelovanjima.

“Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini.” (Ivan 4:24) Teocentričnost u kršćanskoj teologiji označava duhovnost i ima Boga u središtu pobožnosti i pozornosti, a ostvaruje se tako da je smisao naše duhovnosti i čitavoga našeg života u tome da ostvarujemo plan koji Bog Otac ima sa svakim od nas. Tako u središte naše duhovnosti i molitve ne dolazimo mi i naše želje, nego Bog i njegov plan s nama, njegova volja. Teocentrična duhovnost ne očekuje primarno da Bog ispunjava naše želje, nego se pita što ja mogu 125

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

učiniti u Bogu, što Bog očekuje od mene. Dobro je i korisno u tom smislu proučiti mudru izreku koja kaže: Ako je Bog na prvom mjestu u životu jedne osobe ili naroda, onda je sve ostalo na svome mjestu. A ako Bog nije na prvom mjestu u životu, onda je sve drugo na krivomu mjestu.

- Mijo Nikić

Možemo uistinu biti posve sigurni da se običnim, ljudskim naporima ne može ostvariti duhovna vrijednost.

Rješenja nalazimo u Bogu kao konačnom autoritetu, a spoznaju o tome dobivamo iz Biblije.

Biblija je sigurnija od svake ljudske spoznaje, jer se temelji na samoj Riječi Boga, koji ne može lagati.

Odgovori mu Isus: “Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo!

Ako li pravo, zašto me udaraš?” (Ivan 18:23)

Kao što je već spomenuto, mnogi problemi proizlaze iz našeg osjećaja da smo sami u ovome svijetu. Osjećamo da nemamo kontrolu nad našim životom i da smo prepušteni milosti i nemilosti mnogih stvari. Ono što nam je potrebno jest netko ili nešto veće od svih naših problema i briga. Neki možda stavljaju svoju vjeru u obrazovanje, neki u posao, neki u bankovni račun, neki u sebe, neki u druge ljude. To znači da se oni oslanjaju ili pouzdaju u te stvari kao izvor njihova ispunjenja, snage, sigurnosti, mudrosti i sl. Treba nam Prijatelj koji može dati novo, promijeniti, poboljšati situaciju. Netko kome se možemo obratiti u svako doba. Milijuni ljudi su ustanovili da Bog može biti takva osoba. Ako prolistate Bibliju, naći ćete da mnogo puta Bog kaže: “Ljubim te, ne boj se, moli, traži i ja ću ti odgovoriti, samo vjeruj!” U svojim moralnim i vjerskim iskušenjima zato nismo sami ni bespomoćni, nego je uz nas najmoćnija sila, sam Duh Sveti, treća božanska osoba.

U Bibliji je zapisano da je Isus Krist bio bezgrešan - za razliku od svih drugih ljudi i osnivatelja religija koji su ikada živjeli, On nikada nije sagriješio (1.

Petrova 2:22; Hebrejima 4:15). Na jednome drugome mjestu u Bibliji piše da je sâm Isus izjavio: “Ja i Otac jedno smo.” (Ivan 10:30) To Njegovo božanstvo jasno je posvjedočeno u Ivanovom evanđelju 1:1-4: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše s Bogom - i Riječ bijaše Bog. On u početku bijaše s Bogom.

Sve je po njemu postalo i bez njega nije postalo ništa što je postalo. U njemu bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.” Isusa spoznajemo vjerom, preko 126

ŽIVOT ODREĐUJU ODLUKE

Božje Riječi, te u molitvi kao razgovoru. Vjera se može iskazati kao voljni čin ili stav kojim osoba sve svoje povjerenje poklanja “predmetu” vjerovanja te dopušta predmetu da upravlja njegovim djelovanjem. Što se tiče duhovnog aspekta, predmet vjerovanja je Bog, a voljni čin se ostvaruje čitanjem, slušanjem i vjerovanjem Božjoj riječi. Isusa možete upoznati osobno. Promjena koja se događa novim rođenjem precizno je objašnjena i potvrđena u Bibliji.

Svjedočanstva sportaša navedena u drugom poglavlju osvjedočuju nas da je Biblija istinita i vjerodostojna.

Bog Vas voli toliko da je dao Isusa Krista (Ivan 3:16) kao način na koji možemo doći do Njega. Čin prihvaćanja Krista u svoj život zove se obraćenje, što znači korjenita promjena mišljenja. Treba priznati pred Bogom da smo grešnici (grijeh nas odvaja od Boga) i da želimo promijeniti svoja razmišljanja o Njemu, te da mu vjerujemo da je sve učinio za nas, prihvaćajući to kao dar.

Pod vjerom podrazumijeva se uvjerenje i povjerenje.

Vjera u odnosu na Isusa Krista uključuje tri pojedinosti koje se zasnivaju na činjenicama Božje riječi, a ne na onome što osjećamo.

Slagati se s istinom onoga što On kaže i objavljuje; Primiti ga i pouzdati se u njega osobno; Predati mu se i odlučiti biti poslušan.

Sastavni dijelovi spasavajuće vjere uključuju spoznaju, pristanak i pouzdanje.

Spoznaja - vjera se razvija spoznajom, učenjem iz Svetoga pisma koje govori o grešnoj naravi čovjeka, spasenju (oproštenju grijeha) po Isusu Kristu. Čovjekov je konačni cilj za koji je stvoren susret s Bogom.

Pristanak - jedno je znati biblijske istine i povijesne činjenice o Kristu, ali je nešto sasvim drugo vjerovati da su točne, prigrliti ih i primjenjivati u životu. U spoznaji i pristanku osoba dolazi do pokajanja, koji je plod spasavajuće vjere.

Vjera - pristanak (prihvaćanje) srca koje kaže “da” svemu što Krist jest i što obećava da će učiniti za nas. Nije lako vjerovati. To je zbog naravi vjere kao takve. Jer vjerovanje nas izlaže nečemu nedokazivom. Vjera se potpuno usredotočuje na osobu u koju vjeruje. Vjera u Krista ipak može samo rasti oslanjanjem na spoznaju i predanje. Kako osoba napreduje, spoznaja postaje sve nužnija da se bolje shvati Njegova riječ, što me privlači k Njemu, pomaže mi uzdati se u Njega. Ne misli se toliko na intelektualno shvaćanje, već na zajedništvo osoba. Nama je za zajedništvo potrebno poznavati određenu osobu kao osobu, što znači stupanje u odnos, življenje s tom osobom, a ne nekakvo analiziranje činjenica. S tim procesom upoznavanja nerazdruživo je i prihvaćanje 127

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

osobe, želja da se s njom neprestano unapređuje odnos. Vjera je povjerenje u osobu, a ne prihvaćanje vjerojatnih činjenica i zaključaka.

Onaj tko ima spasonosnu vjeru pokazat će je i u praksi. Prava vjera oslanja se na Božji integritet, Božju riječ/obećanja, osoba je duboko uvjerena u istinitost Božje riječi.

Istinska vjera će ustrajati bez obzira na okolnosti. Spasonosna vjera vjeruje i ako “svi” ne vjeruju, i bez opipljivih vanjskih dokaza, osim Božje riječi.

Spasonosna vjera jest povjerenje u Isusa Krista i ni u što drugo.

Vjera koja djeluje ljubavlju jedino je jamstvo da pripadamo Bogu (Galaćanima 5:6). Sve što radimo za Boga, ako nije potaknuto vjerom i ljubavlju, nije ugodno Bogu. Ako nam tko ne vjeruje, mi nemamo blizak odnos s tom osobom. Ako dijete ne vjeruje roditelju, nemoguće ga je učiti, imati prisan odnos, pomoći mu. Imamo li povjerenje u Božju ljubav, istinu, integritet? Prava ljubav izvire iz povjerenja. Ljubav izvire iz vjere. Što više nekomu vjerujem, više ga ljubim, trudim se da mu ugodim. Vjerovati zapravo znači napustiti svako povjerenje u svoje vlastite snage i potpuno se prepustiti Božjoj milosti.

Vjerovati podrazumijeva živjeti s Bogom kao s prijateljem, a svako pravo prijateljstvo naš život ispunja radošću, smislenošću i novom snagom. Tada se događa da vjera prerasta u svjesno odabrani način življenja. Vjera je dar od Boga. Bog je svakome dao “mjeru” vjere, ali ju svatko treba razvijati, jačati.

Osoba može steći stanovitu smirenost ili učvrstiti svoja uvjerenja, ali nitko ne može “nagomilati” vjeru, radi se o svakodnevnom hodu u vjeri. Slaba vjera nije daleko od Isusa, jer On dolazi u pomoć svima kojima je teško vjerovati.

U procesu razvoja naše vjere moramo dopustiti Kristu da živi svojim životom kroz nas (Galaćanima 2: 20). Današnja se popularna teologija svodi na moto: “Vjeruj, samo vjeruj i Bog će ti pomoći!” Ali samo vjerovati nije dovoljno, potrebna je poslušnost Božjoj riječi.

Pouzdanje predstavlja voljni čin, odluku kojom se potpuno predajemo Kristu, jer nitko se ne može spasiti ako mu se slobodnom odlukom volje aktivno ne preda. Kada to osoba učini, događaju se mnoge promjene: Krist je ušao u vaš život, vaši su grijesi oprošteni, postali ste Božjim djetetom, primili ste vječni život (Kristov život), započeli ste proces duhovnog rasta na kojem vas čeka mnogo novoga što je Bog namijenio osobno vama.

Osobine žive vjere i spasenja moraju biti dobra djela, jer ako ih nema, nema ni vjere, no to se naravno ne odnosi na to kako možemo biti spašeni dobrim djelima, ali ona su pokazatelj našega spasenja. Živa vjera iskazuje se u aktivnom djelovanju i načinu života, a ne u nekom pasivnom životarenju. Božja prisutnost i Njegova ljubav može potpuno ispuniti čovjekovo srce ukoliko mu se potpuno prepusti. Život bez povezanosti s Bogom ostavlja nutarnju prazninu i osjećaj besmisla. Kada je Isus došao živjeti na ovu zemlju, izgovorio je mno128

ŽIVOT ODREĐUJU ODLUKE

ge riječi mira i utjehe. Štoviše, došao je dati nam novi um, oživjeti naš duh i darivati nam nove načine razmišljanja. I stoga što je On još uvijek živ danas, imamo obećanje da će nam biti pravi prijatelj i pomoćnik. A On to može biti jedino ako mu damo mjesto koje mu pripada. Činjenice ne prestaju postojati zato što se ignoriraju.

- Aldous Huxley Ako se slažete s biblijskim svjedočanstvom o Isusu, ako uviđate Njegovu jedinstvenost, ne vjerujete li da bi bilo pametno odlučiti se za život s Isusom?

Svaka odluka ima svoje posljedice. Sve odluke se mogu na neki način odgađati, ali ova odluka ne.

Isus Vas pita: Daješ li mi svoje srce? Što mu odgovarate? Imate li pravi odgovor ili izgovor? Zasigurno treba argumentirano znati zašto prihvaćam ili odbacujem Isusa Krista.

Ako je Isus sve ono što je o sebi tvrdio, tada vam je to dovoljan razlog da postanete kršćaninom! Učinite to, ako još niste, te mu svojom svjesnom odlukom predajte sav svoj život i krenite za Njim! Jer ako je Isus ono što je govorio sam za sebe, ako je ono što o Njemu izvješćuje Biblija i ono što su ljudi (sportaši) s Njime doživjeli, tada ga svi trebamo kako bismo primili oproštenje grijeha i pravo na ulazak u Božje kraljevstvo. S njime dobivamo sve, bez njega gubimo sve - i to zauvijek.

Sportaši, ako to još niste učinili, danas se odlučite želite li svoje talente upotrebljavati u Gospodinovoj službi. Birate li vječno ili samo ovozemaljsko?

U odluci se doista krije velika snaga. Ta se odluka stvara vjerom. Isusove riječi nas nukaju na odluku. Ono što odlučite u vezi s Isusom danas, to je najvažnija odluka koju ćete ikada donijeti. Najvažnije životno pitanje jest kako postati dijete živoga Boga. Da biste uspjeli u svom životu, morate donijeti dobru odluku. Uskladiti svoju volju poznavanjem Božje volje presudno je za ispravno donošenje odluka.

Bog nam želi darovati vječni život koji ima svoju kvalitetu i trajanje. Svatko mora osobno odlučiti hoće li taj dar prihvatiti. “Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.” (Otkrivenje 3:20) “A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si ti poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17:3) Spoznaja Krista neće donijeti samo uživanje u vječnom životu u nekom budućem vremenu, ona donosi ovdje i sada onaj vječni život, koji počinje od trenutka kad počnemo vjerovati, u svojoj punini i kvaliteti u kome ćemo jednoga dana uživati bez prekida.

129

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Nikad ne znamo vrijednost vode dok izvor ne presuši. (engleska poslovica)

Osobni odnos, iskustvo i doživljaj s Bogom pruža nešto doista prevažno i oslobađajuće.

Odluka da ćete “uspjeti” s Bogom važnija je od svih stvari i nikada nećete zažaliti.

Isus je u Evanđelju po Mateju rekao: “Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći.”

(Matej 24:35) “Najsnažniji osjećaj sigurnosti jest popratna pojava koja se javlja kad se čvrsto uhvatiš vrijednosti i odnosa koji će trajati koliko i Bog sam.” (Neil T. Anderson, Pobjeda nad tamom: kako shvatiti moć svoje osobnosti u Kristu, Logos - Daruvar, 2002, str. 125) Pravu duhovnu vrijednost i njezino značenje doživljavamo samo onda kad je Bog na prvom mjestu i u središtu našega života, jer nemoguće je napraviti značajnu i trajnu pozitivnu promjenu u životu bez smislenosti, svrhovitosti i cjelovitosti koju daje Bog. On vam jamči da kad njega stavite na prvo mjesto i u središte svojega života da ćete snažno iskusiti djelovanje Boga u svakom segmentu vašega života (Ivan 14:21).

130

Mihael Bermanec (1976.) diplomirao je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu i završio poslijediplomski magistarski studij društvenih znanosti iz znanstvenog polja kineziologije.

Radi kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture. Vodi individualne i grupne rekreacijske programe vježbanja. Živi u Varaždinu sa suprugom Natalijom i djecom: Emanuelom, Erikom i Noemi. U svakodnevnom sportskom radu iznova spoznaje mogućnost i djelotvornost implementiranja duhovnih vrijednosti.

Za sva dodatna pitanja ili nejasnoće, osobni kontakt s autorom i informacije vezane za narudžbu knjige možete zatražiti na e-mail: dvrijednosti@yahoo.com

131

Mihael Bermanec: Duhovne vrijednosti u sportu

Nemojte pokušavati biti samo uspješna osoba nego osoba od vrijednosti - Albert Einstein Vaš je uspjeh i vrijednost prije svega u razumijevanju i primjeni duhovnih vrijednosti.

Vrijednost ovog blaga je neprocjenjiva.

Iskoračiti u novo iskustvo je teško, ali drugoga puta nema. Da bi od svih "tehnika“ išta bilo djelotvorno, morate svim srcem željeti napredak. Ako se ništa ne mijenja, ništa se neće ni promijeniti. Treba biti otvoren za novo, bez inovacije nema napretka. Preuzmite odgovornost za svoje duhovne vrijednosti. Očekujte više i učinite još jedan korak. Spoznajte i osjetite svoj puni potencijal.

žete očekivati od ove knji ge? Što mo Preispitivanje vlastitog stava prema duhovnosti Poticaj na razumijevanje i razvijanje vlastite duhovnosti Savjet kako iskoristiti svoj potencijal u duhovnosti Zorni pregled i mogućnosti duhovnih vrijednosti u sportu Kako integrirati duhovne vrijednosti u vaš sport i život

134