U SUSRET USKRSU
DUGO SELO 21
U
2
skrs je jedan od najljepših blagdana, a osim tradicionalnih priprema možemo ga učiniti još veselijim i proslaviti ga u proljeću i igrama sa djecom. U mnogim kulturama i sredinama jaje je od davnina simbol života. U običajima mnogih naroda ima važnu ulogu jer ga povezuju sa životnom snagom, začećem, plodnošću, mladošću, jakošću, zdravljem i obiljem. Uz ta se vjerovanja veže i prastara tradicija bojenja jaja. Simbolizirajući novi život, pisanica se skladno uklopila u kršćanske običaje uz Kristovo uskrsnuće. Raznovrsnim motivima i tehnikama oslikana, u uskrsnim običajima pisanica ima pozitivno značenje: djeluje pozitivno, donosi sreću, vjeru, ljubav, dobrotu i strpljivost. U hrvatskoj narodnoj tradiciji pisanice se pišu oko 1200 g. i to se umijeće prenosi i do današnjih dana, kada je to postalo umjetnošću, usporedno s trajanjem i variranjem sličnih motiva na tradicionalnom tekstilu ili vezu. Pisanica se ukrašavala kako bi bila što ljepša, “zavodljivija” jer se razmjenjivala s dragim, voljenim osobama, s članovima obitelji, prijateljima. Pisanica je dar ljubavi, znak pažnje, komunikacija simbolima.
3
Korizma Korizma je vrijeme kada se sjećamo Kristova četrdesetodnevnog boravka u pustinji i u životu našeg naroda uvijek zauzimala posebno mjesto. Vrijeme je to duhovne obnove i priprave za veliki blagdan Uskrsa, vrijeme pokornosti i duhovne obnove. Trebalo se odricati loših navika, čistiti od grijeha, pristupiti sakramentima pričesti i ispovijedi. Jedno od najvažnijih obilježja pučkog života u vrijeme korizme bili su post i nemrs. To je ili suzdržavanje od namirnica mesnoga podrijetla ili uzimanje samo jednog potpunog obroka dnevno. Posebno se na hranu obraćala pozornost na Pepelnicu ili Čistu srijedu (kada korizma i počinje) i na Veliki petak dan Kristove muke i raspeća. Pepelnica se često provodila o suhu kruhu i vodi. Znalo se dogoditi da su se mnogi natjecali, osobito mladi, tko će više dana propostiti o kruhu i vodi. U vrijeme korizme pazilo se i na odjeću. Bila je skromnija i malo ili nima-
lo ukrašena i uopće korotnih boja. Bio je običaj da djeca baš u vrijeme korizme prvi put nose odjeću koja razlikuje spol, dakle kao znak odrastanja, dok su u prvim godinama nosila košuljicu jednakog izgleda. U korizmene večeri obitelj se okupljala oko ognjišta, a najstariji članovi znali su pričati o Kristovu životu, posebno o danima njegove pokore i muke. Za vrijeme takvih sijela stariji su pričali i razne dogodovštine iz ovozemaljskog i zgodice iz zagrobnog života što je poticalo ukućane da što savjesnije obavljaju svoje kršćanske dužnosti. Ukućani bi se posebno pripremali za korizemnu svetu ispovijed. Na nju se išlo u župnu crkvu u ranim jutarnjim satima. Prije ispovijedi župnik ili koji drugi svećenik je ispitivao vjeronauk. Sramota je bila ne znati, jer onaj koji nije slučajno znao ne bi se ispovjedio nego bi učio i onda bi se ispovjedio neki drugi dan.
5
Običaji na Veliki petak i Veliku subotu
6
Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti i vrhunac je korizmenog posta. Na Veliki petak ne slavi se misno slavlje. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju razmišljajući o Isusovoj muci. Post je obavezan na Veliki petak. Ne jede se meso toplokrvnih životinja niti mesne prerađevine, a dopušten je jedan cjeloviti obrok. Najčešće se jede grah, suho voće, kompoti, štrudle od sira te tijesto s orasima i makom. Također se jede i riba. Pije se čaša crnog vina kao spomen na prolivenu Isusovu krv. Posebno se ništa nije smjelo raditi, pogotovo poslovi u polju ili teži kućanski radovi. Stariji su molili 33 Isusove krunice. Svi bi popili po čašu crnog vina kao uspomenu na prolivenu Isusovu krv. Vjerovalo se da se taj dan vino pretvara u krv, pa bi stariji popili i koju čašicu više. Svi koji su mogli išli bi na
put križa gdje se svečano pjevala muka Isusova. Za vrijeme mise ljubio bi se križ koji je do tada bio prekriven platnom. Neizostavan dio običaja na Veliki petak su i čegrtaljke, tj. instrumenti s tankom drvenom daščicom koja pri okretanju zapinje o zupce i izaziva čegrtavi zvuk. Na Veliki petak su se i „odvezivala zvona“ koja su se „vezala“ obično na Veliki četvrtak. Velika subota obično je počinjala u znaku obnove kućne vatre. Jutro na taj dan svećenik će pred crkvom blagosloviti vatru koju su pripremili seljaci. Blagoslovljenom vatrom se na ognjištima pali nova vatra koja če domu donijeti mir i blagostanje. Na Veliku subotu je bio i poznat običaj raspetnika. Raspetniki bi kroz čitavu noć obilazili selima, jedan ili dva s raspelom te nekoliko njih koji pjevaju i sabiru darove, a ponekad je tu bio i bubnjar koji naviješta dolazak i budi ukućane. U kući ili pred kućom ukućanima se daje da ljube raspelo, pa budu darivani novcem ili počašćeni.
7
Pisanice Pisanice, bojom ukrašena jaja, od davnina je simbol stvaranja novoga života, a to nam svjedoče mnogi povijesni nalazi. U kršćanskom je svijetu pisanica prihvaćena kao metafora, ali i simbol radosti zbog Isusovog uskrsnuća. Bojanje jaja je duboko ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji. Glinena jaja pronađena su na arheološkim nalazištima starijima od dolaska Hrvata. Jaje, najčešće kokošje, vrlo je prikladan predmet za bojanje, kako zbog oblika, tako i zbog dovoljno čvrste ljuske. U prošlosti su se jaja bojala prirodnim bojama, a ta je tradicija i danas živa. Prije samog bojanja može se kroz rupicu ispuhati bjelanjak i žumanjak pa se time jajetu produži vijek trajanja. Boje su se proizvodile na razne načine. Tako se crvena dobivala kuhanjem ljuski
8
crvenog luka, a crna od bobica bazge ili čađe. Motivi na pisanicama radili su se struganjem iglama ili nožićem, a koristio se i vosak na vrhu tankog pera ili drvenog štapića, koji bi se rastalio na plamenu svijeće. Kad se završilo crtanje voskom, jaje se stavilo u boju i kuhalo. Na kraju se premazalo komadićem slanine radi sjaja. Motivi na pisanicama raznoliki su. Mogu biti biljni ili životinjski, kršćanski (uz križ je nerijetko znao biti i citat iz Biblije), ali i hrvatski: pleter, hrvatski grb ili stih iz kakve rodoljubne pjesme. Vrijeme bojanja pisanica jest navečer na Veliku subotu, a sav posao su obavljale žene posebno na veselje djece. Iako su se pisanice najčešće darivale djeci, taj čin darivanja je uvijek značio mnogo više. Ljubavnim parovima je razmjena pisanica često bila znak učvršćivanje obveze i jačanja međusobne ljubavi. Kada se išlo u posjet susjedima, darivanje pisanica je značila i učvršćivanje prijateljstva, ali i simbol želje za pomirenjem ako je u protekloj godini bilo nesuglasica. I u mnogim drugim prilikama darivanje pisanica je imalo širu društvenu ulogu u seoskom suživotu. Simbolika boja na pisanicama je također od velikog značaja. Crvena boja je simbol Kristove muke i Božje ljubavi, kao i milosrđa i duhovne predanosti. Bijela pak označuje čistoću, svjetlost i djevičanstvo. Žuta je najava dobre žetve i rodne godine općenito. Plavom se izražavala želja za dobrim zdravljem, ali i težnja prema istini. Zelena boja, koja označava plodnost, nadu i bogatstvo, ujedno je i kršćanski simbol pobjede nad smrću, dakle, samog uskrsnuća Kristovog. 9
Uskrsni krijes
10
Paljenje uskrsnog krijesa ili vuzmice kod nas je najviše raširen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Taj narodni običaj vuče svoje podrijetlo još od poganskih vremena, ali prihvaćen je u kršćanskom svijetu kao događaj snažne simbolike. Paljenje vatre u večernjim satima Velike subote nosi mnogobrojne otajstvene poruke. Vatra je najava novog svjetla, nove nade kada slavimo uskrsnuće Isusa Krista, nositelja života i svjetla u srcu svakog kršćanina. Vatra ili oganj simbol je i ognjišta, obiteljskog života, doma, u kojem obitelj s radošću dočekuje najveći kršćanski blagdan Uskrsni krijesovi najčešće su piramidalnog oblika visoki nerijetko 6 i više metara. Grade se na četiri jaka drvena potpornja koji se obično nazivaju «ražnji». Najčešće su to vitka jelova ili grabova debla čiji se donji dio zabije u zemlju, a vrhovi im se povežu žicom ili nekim drugim vezivim materijalom. Prostor između ta četiri debla ispunjava se s drvljem, granjem, suhom kukuruzovinom i vino-
vom lozom, ali i suhim lišćem. Ta se građa ne slaže odmah na zemlju, nego nego se pomoću tzv. «sohe» ostavlja prostor od kojih pola metra visine koji je potreban da se u njemu naloži vatra. Vrh vuzmice je često okićen zelenilom, najčešće grabom bora. Ponegdje se na vrh stavlja i tikva s nešto baruta. Naravno, izgled i građa vuzmice nije strogo određen. Ali postoji čitava teorija estetike kod gradnje. Naprimjer, nije samo važno naslagati mnogo građe i načiniti je visokom. Vuzmica mora biti ravna, često vrlo uredno potkresanih grana da ne strše. I redoslijed slaganja građe je važan za vrijeme gorenja. Naravno, što duže, to bolje. Sva briga oko gradnji uskrsnih vuzmica i skupljanju građe često je povjerena mladeži. Nerijetko je postojalo pravo nadmetanje pojedinih sela u gradnji što veće ili ljepše vuzmice. Posebno važna dužnost bila je straža pored vuzmice da tko potajno ne potpali vuzmicu prije reda. Straža je bdjela često i cijele noći. Vuzmica se u stara vremena palila uoči Uskrsa, na Veliku subotu uvečer ili u sâm cik zore. Paljenje se znalo najavljivati rogom kao znak da se narod počne okupljati. U čast plamena znali su se skupiti i «mužikaši», a oko vuzmice se plesalo kolo. Vuzmica je uvijek bilo veselje djece, ali i starijih. Dok se mladež zabavljala pjesmom i plesom, stariji su sjedili uokolo, pripovijedali sjećajući se svoje mladosti, promatrali igru mladeži i pili redom obično malo domaće rakije. Ako je noć, doživljaj vatre i plamtećih iskara je tim veći na pozadini zvjezdanog neba, a samim time ples i pjesma mladeži tim radosnija. Znalo je to trajati i do dnevnog svjetla, a tada su se na žaru garišta vuzmice pekla i blagovala jaja, pila rakija, a zatim se narod razilazio kućama da se pripremi za misu.
Cvjetnica Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje slavi se u nedjelju prije Uskrsa. Ona je uvod u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem kada je narod dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. Dan uoči sam Cvjetnice ubralo bi se proljetno cvijeće, ljubičice ili neko drugo, stavilo se u lavor ili neku drugu posudu i u samu bi se nedjelju ukućani, najčešće djevojke, umivali ubranim cvijećem. 12
Ipak najznakovitije jest blagoslov grančica. U našim krajevima to je najčešće drijenak, lijeska, bršljan i sl. Nošenje grančica drijenka na blagoslov, često ukrašenih šarenom vunicom ili trobojnicom, od davnina je običaj, a posebno se vjerovalo u njegovu zaštitnu funkciju. Grančice bi se u procesiji nosile na svetu misu gdje bi bile posvećene i kao posebne svetinje čuvale se po obiteljskim kućama, ponegdje zadjevene ispod krova kuće ili na pojedine predmete u samoj kući, najčešće iznad vrata ili ogledala. Vjerovalo se da ovako posvećene grančice čuvaju dom, obitelj i posjed od svakog zla. Nerijetko su se grančice ostavljale i ispod strehe štale da čuva blago i općenito cijelo gospodarstvo od nevremena i drugih nesreća.
13
Blagoslov jela na Uskrs Nakon paljenja Vuzmice odlazilo se na ranu mešu kamo se nosilo i jelo na blagoslov. Svaka kuća šalje u crkvu kojeg ukućanina s košarom napunjenom svim važnijim jestvinama tih dana. Svećenik ih osobitim blagoslovom blagoslovi pri čemu se košare s jelom otkriju, dok su
14
inače pokrivene i uređene, što se ljepše može, šarenim ručnicima. U obilju jela koja su određena po staroj tradiciji, na blagoslov se nose: obična ili šarena jaja, hljebac kruha ili uskrsno pecivo, sir (mladi), neizostavni hren, luk i sol, obično još koji komad mesa, u košarama bude i pića. Nakon blagoslova jela onaj (uglavnom ženska osoba) tko je nosio jelo mora potrčati što brže s jelom kući zbog vjerovanja da će onaj tko prvi stigne, kao i njegova obitelj, biti među prvima u radinosti i boljitku te godine ili ako je posrijedi djevojka – da će se udati. Tek po dolasku kući mogu ukućani jesti blagoslovljenu hranu. O mrvicama i otpacima od tih jela, poznato je vjerovanje da imaju moći te se ne smiju bacati, već se mora sve skupiti i spremiti (za slučaj nekih bolesti) ili spaliti u peći, pa i rasuti po vrtu ili njivi.
15
K
roz projekt USUSRET USKRSU želimo potaknuti djecu da se likovno-umjetnički izraze kroz oblik i boju te da nam prikažu kako oni vide jaje tj. Uskrs kao temu. Kroz materijale koje koristi vidi se zavidan potencijal djece od kojih će sigurno jednog dana neki od njih postati umjetnici. Gledajući njihova lica dok rade primjećuje se da se duboko unašaju u rad tako da ih ništa ne ometa. Dodatni doprinos njihovom radu je spoznaja da će za to biti i nagrađeni što je donjelo i malo natjecateljskog duha. Ovo je izvanredna prilika za zbližavanje, druženje sa ostalom djecom te rodteljima kao lijepo provedeno vrijeme.
16
17
Uskrsne igre Uskrsne igre potiču djetetove motoričke i kreativne sposobnosti te timski duh. Možete se igrati pojedinačno, po ekipama, unutar obitelji, ali i organizirati iz za djetetove prijatelje. Vrlo je lako usklađivati ih po djetetovoj dobi. Za Uskrs se većinom igraju igre koje uključuju jaja. Neke od njih su se pretvorile u natjecanja, no prije svega su sjajna prilika za zbližavanje i lijepo provedeno obiteljsko vrijeme.
uckanje”
a “t Lupanje jajim
ruci i je koje drži u ja o an h ku o ne rd tivnikovo dok Svatko ima tv ro p u a ar d u ma om laganim udarci je nije puklo, uživat će u dug ja je či aj n pukne. O životu.
Lov na skriveno bla go Jaja sakrijete u kući, vrtu na raznim mjestim a da ih djeca traže. Ovisno o godinama djeteta, od aberite lakša ili teža mjesta. Možete se poslužiti ob ojanim ili čokoladnim jajim a ili malim plastičnim koja će djeca na kraju igre za mjeniti za nagradu. Za bavna je opcija da djeca pr ipreme lov za svoje ro ditelje. 18
Utrka jajima na žlic
i
Podjelite djeci po jed nu žlicu i stavite u nj u jaje. označite start i cilja pa neka utrka počn e. Onaj kome jaje ispadne vr aća se na start. odra sli drže žlicu u zubima, a dj eca u ruci. Možete na stazu postaviti i razne prep reke.
Ples s jajima
njih, arovi plešu oko na p i ij d o p a n e s povezom Jaja se postav ožete plesati i M . iju zb ra e n a da ih očima.
Skok s jajetom Jaje stavljamo izmeđ u koljena, pobjednik je onaj koji najbrže stigne do cilja a da jaje ne ispad ne.
Kotrljanje jaja Jaja se štapom ko trljaju po označeno j livadi. Označite start i cilj ka o i prostor za kotrljan je. Pobjednik je tko prvi stign e na cilj. Igra se mož e igrati i nosom ali se ne sm ije koristiti rukama ili drugim djelovima tijela. 19
20
Izdavač: TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA DUGOG SELA Priprema tekstova: GRADSKA KNJIŽNICA DUGO SELO Odabir fotografija: ARIELA MELIĆ Grafičko oblikovanje: POU DUGO SELO Naklada: 1000 kom.