17. MNL "VUKOMERIČKE GORICE 2020." Glasnik CEMENTNA PRAŠINA !!! Broj: 04/2020
Datum: 28.06.2020.
Došel je i taj dan koji Mamič čeka već 2-3 leta. Da nebu padala kiša na dan lige kod njega. Bog je uslišao sva njihova silna prizivanja Njega, bez obzira na kontekst, i podario im zvijezdu sjajnu do duboko u noć. Odlično pripremljena ledina Trsišča izdržala je sve nalete i ulete gordih breških nogolopača koji su se pokazali u prekrasnom svjetlu. Svi žele pobijediti, nikome nije lako. Praznik pri Futačima u potpunosti je ispunio svoje postojanje. Snahe, cure, udane: sve su se one pokazale u vrlo dobrom svjetlu i sjaju. Mamičevi kompići obavili su solidan posao oko cijele organizacije tako da nitko nije ostao nezadovoljen. Ni žuja ni visoki gosti koji su nas posjetili. Promovirali smo i Retrovizor, polugodišnje glasilo ZŠU grada Velika Gorica u kojem ima dosta tekstova i podataka koji se tiču naših Bregof. Tko voli to pročitati, biti će ih i u Velikoj Buni. Naravno, nikako ne možemo zaobiči velike i visoke osobe iz bogate hrvatske povijesti. Za ovaj put je to Miljenko Smoje. Miljenko Smoje, naš književnik, scenarist, novinar i putopisac, rođen je 14. veljače 1923. u Veloj Varoši, starom dijelu Splita, koji će kasnije opisati kao "najzaostaliji dio Balkana" Iako je bio jedan od najuglednijih novinara 20. stoljeća, najpoznatiji će ostati po dvjema kultnim TV serijama koje su jednako kao pri prvom emitiranju, prvi svakoj idućoj reprizi za ekran držale zalijepljene tisuće ljudi. Fraze i poštapalice iz Malog i Velog mista ostale su do dana današnjeg ukorijenjene u govor i humor ljudi diljem Hrvatske, a Luigi, Bepina, Servantes, Meštar i ostali, likovi su koji su ušli u legendu i ostali zapisani duboko u našem kolektivnom pamćenju. "Naše malo misto", kronika malog, neimenovanog dalmatinskog mista od doba Drugog svjetskog rata do 60-ih godina, koja se nametnula kao univerzalna kronika svakog malog dalmatinskog mista - snimljena je 1969. godine. HRT je krajem 60-ih godina naime odlučio da mora konkurirati susjednim državama nekom humorističnom serijom, kakvih do tad nije bilo. Na natječaju je pobijedilo "Malo misto", ali skoro nije ni snimljeno. Komandu je, na sreću, preuzela njegova supruga Lepa, prihvatila ponudu umjesto njega i krenuli su na posao. Samo je prvu sezonu serije tijekom prvog prikazivanja pratilo 54% stanovništva u Hrvatskoj, a gledatelji su se za nju toliko emocionalno vezali, da kada je umro jedan od omiljenih likova, Servantes kojeg je glumio Ivica Vidović, redatelj, glumci i Smoje počeli su dobivati prijeteća pisma. Zbog (polu) ozbiljno provokativnog sadržaja i podbadanja u teme koje tadašnja socijalistička vlast nije smatrala primjerenima, jačali su pritisak i prijetnje cenzurom. U tim je nepovoljnim uvjetima, serija od predviđenih 33 epizode dobila samo njih 13. Posljednja epizoda bila je toliko kontroverzna, izazvala bijes i nevjericu kod gledatelja zbog smrti glavne junakinje Bepine, da su Smoju i fizički napali na ulici. Točno deset godina nakon "Malog", stiglo je i "Velo misto". Ovog puta, radnja je premještena u Split, prateći razdoblje prve polovice 20. stoljeća, povijesna događanja, živote ljudi i naravno, nastanak i život nogometnog kluba Hajduk. A što se tiče privatnog života, Miljenko Smoje, pisao je 2012. povodom izlaska dokumentarnog serijala "Libar Miljenka Smoje" Večernji list, imao je u životu samo jednu ljubav, Lepu, svoju muzu, s kojom je proveo čitavih pola stoljeća. Lepu je sreo 1944. u Lenjingradskoj ulici, a ona je iza sebe imala propali brak, sa židovskim trgovcem Karlom Gleicherom. Nije se htjela udavati, da bi ipak 10. travnja 1963. otišli u matični ured u Žrnovnicu, gdje su se oboje izjasnili kao Hrvati u vrijeme kad je bilo preporučljivo izjasniti se kao Jugoslaven. Smoje je
[1 od 6]