Ženska posla br. 18 by Sanja Herak

Godina II broj 18/2013

www.zenskaposla.hr p

cijena: 20 kn

Almira Osmanović

Život je ples

Kako biti žena u donjem rublju i bez njega

Veliki Gatsby haljine za kojima ISSN 1848-2899

čeznemo

Zona45

zona dobrog dizajna

LJICA DAR CITATE

KUPONI ZSTAA

20% POPU

SARDINIJA otok užitka

Rujana Jeger ◊ Julijana Matanović ◊ Nenad Korkut ◊ Zoran Pongrašić ◊ Rosie Kugli ◊ Irena Plejić Premec ◊Zoran Happ ◊ Andrea Šitum

sadržaj

svibanj 2013.

4 želim… – kud’ vi okom, tud’ mi skokom 6 babinjak 7 (kulturni) svašteraj – najave, osvrti, recenzije 20

i novosti iz svijeta knjiga, muzike, muzeja, kazališta i kina bez šminke: Almira Osmanović Pirueta u džepu

stara i umorna 28 Viki Vekslić Vikendica

Almira

30 kolumna star i umoran 32 37 38 42 44 50

ljepota 56 njega Cvjetne vodice

58 lijepa&zdrava uz Naturala.hr 59

Osmanović

Ostanite u garaži ogledalo Jeste li za kupku ili masažu? Zvukom... dobar odabir poduzetna 21 put prema uspjehu Slobodan pad Rujane Jeger Kako biti žena razglednica Trebam grudnjak! intervju: Mladen Kušec U životu je važno...

str. 20

grudnjak!

Dubinska hidratacija izlog U tonu s prirodom

moda 61 Perwoll Zona 45

66 71 72

Martina Matušin: Zona dobrog dizajna Kuponi s 20% popusta za modni sajam Perwoll Zona 45 modna reportaža Nenada Korkuta Calvin Klein: Genijalan majstor minimalizma modne vijesti predstavljamo Marija Pinjuh

SARDINIJA str. 102

Trebam str. 43

tu sam doma 76 škola stila Art deco: Kombinacija egzotike i moderne

84 izlog Kocka, kocka, kockica

90 ekologija 92 94 100 102 108 110 112

Petrinjska 42a, 10 000 Zagreb, Hrvatska Tel. + 385 1 7787 505; Fax: + 385 1 7787 509 www.zenskaposla.hr info@zenskaposla.hr, redakcija@zenskaposla.hr

Ekološko ljetovanje o kavi – uz kavu s Julijanom Matanović Daj, ne srči tu kavu gurmanica Smoothie bar Sokić muškarac na laganoj vatri Guske u magli! ovako putuje žena Sardinija info pult Kooglajte s Rosie Kugli EU-forična potraga za radnim mjestom retrovizor Uspomena na baku

Redakcija Glavna urednica: Nataša Ozmec natasa@zenskaposla.hr Izvršna urednica: Lana Milčec lana@zenskaposla.hr Tajnica redakcije: Ozana Sesartić redakcija@zenskaposla.hr PR: Vlatka Vužić vlatka@zenskaposla.hr

Naslovnica: Warner Bros., kostim iz ﬁlma Veliki Gatsby

art deco:

veliki getsby str. 76

Marketing redakcija@zenskaposla.hr tel. + 385 1 7787 506 Suradnici Irena Plejić Premec, Zoran Pongrašić, Jasna KohnertStavenhagen, Ana Gudelj Marić, Nenad Korkut, Rujana Jeger, Sanda Komesar Kepeski, Zoran Happ, Željka Turčinović, Nikola Peti, Jasmina Cviljak, Lucija Juroš, Kuća Četki, Julijana Matanović, Rosie Kugli Stručni suradnici Ljubica Vranić Uvodić, Jadranka Boban Pejić, Milena Nazor, Vlasta S. Cerkvenik Recenzentica Ivanka Šenda Grafičko oblikovanje Studio Perkušić Direktorica uredništva Adriana Kramarić adriana@zenskaposla.hr Direktorica Sanina Sanja Rešić-Herak sanja@zenskaposla.hr Fotografije Shutterstock Časopis Ženska posla izlazi kao mjesečnik. Izdavač Ženska posla d.o.o. Petrinjska 42a, 10 000 Zagreb, Hrvatska OIB: 54941324313, MBS: 080759853 Tel. + 385 1 7787 505; Fax: + 385 1 7787 509 www.zenskaposla.hr Žiro račun: Zagrebačaka banka 2360000-1102207737 Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-11/3710-5 od 7. travnja 2011. Tisak Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta 210, 10 000 Zagreb, Hrvatska Distribucija Tisak d.d., Slavonska avenija 2, 10 000 Zagreb; Distri Press d.o.o., Žitnjak b.b., 10 000 Zagreb Nijedan dio časopisa ne smije se kopirati ili na bilo koji način koristiti bez nakladnikova dopuštenja. Redakcija ne odgovara za sadržaj oglasnih stranica. ISSN 1848-2899

Dizajnerski nakit

Ženska posla i Perwoll Zona 45 daruju vas poklon-paketom daVida’s by Andrea Cmrečki

želim KVIZ ZNANJA

DaVida`s već tri godine djeluje kao modna marka, a sve je krenulo od odjeće, praćenja mode i ljubavi Andreje Cmrečki prema ilustriranju i slikanju. DaVida’s ogrlica i naušnice izrađeni su od laganog, čvrstog i otpornog plastičnog materijala s motivom daVida’s brenda i karakterističnom ukrasnom vrpcom na ogrlici, a zajedno sa straničnikom s istim motivom zapakirani su u organdi vrećicu. Inspiriran likom djevojčice i orijentalnom kulturom i njihovim tradicionalnim igračkama, daVida’s je brend posvećen djevojčicama i ženama. Cijeli asortiman moći ćete razgledati i kupiti s 20% popusta, kao i druge modne brendove koji se predstavljaju od 16 do 19. svibnja na regionalnom sajmu mode Perwoll Zona45 u Zagrebu, o kojemu pišemo na 61. stranici. Jedna sretna čitateljica dobit će svoju daVida’s modnu vrećicu s darovima ako točno odgovori na pitanje: Kako se zove dizajnerica koja stoji iza tog modnog brenda?

Kosa kao s Bondi beacha Aussie za tri čitateljice

Iz daleke Australije na police dm-a doskakutalo je pet linija proizvoda za njegu kose čiji je zaštitni znak – klokan. Radi se o proizvodima Aussie: šampon, balzam i tretman Aussie Miracle Moist, obogaćeni australskim uljem makadamije, namijenjeni su njezi suhe i oštećene kose. Linija Aussie Colour Mate primjenjuje se za obojenu i neukrotivu kosu koja treba dodatnu pažnju. Aussie Mega Instant kolekcija je za svakodnevno korištenje, s ekstraktima cvijeta misteriozne australske biljke poznate pod nazivom „klokanova šapa“. Aussie Aussome Volume kolekcija je za slabu i tanku kosu s ekstraktom australskog hmelja, dok kolekcija Aussie Luscious Long sadržava proizvode za dugu kosu s ekstraktima planinskih biljaka koje rastu u dalekim australskim Modrim planinama. Najpopularniji proizvod marke Aussie je 3 Minute Miracle Reconstructor. Riječ je o jedinstvenoj formuli s ekstraktom australske melem-metvice koja zaglađuje kutikule i njeguje kosu izvana i iznutra. Aussie je pripremio poklon-paket za tri čitateljice koje će točno odgovoriti na pitanje: Što je zaštitni znak tvrtke Aussie?

Budi fit mama Portal Budiﬁtmama daruje priručnik, paket analize tijela i trening

Ljudsko tijelo stvoreno je da teži takozvanoj homeostazi, to jest održavanju postojanih (stabilnih) unutarnjih uvjeta u stanici i upravo zbog toga ne želi promjenu. Zbog toga je teško unatoč napornom vježbanju i promijeni prehrane sagorjeti masne naslage, tako da nakon početnog uspjeha rezultati s vremenom budu sve lošiji. Uz priručnik 15 minuta dnevno do vitkog tijela autorice Sunčane Seletković naučit ćete kako kvalitetnim i ciljanim treningom sagorjeti kalorije na najbrži mogući način i postići maksimalne rezultate u mršavljenju, a uz paket analize tijela dobit ćete i individualne savjete na temu prehrane, vježbanja, očuvanja zdravog i lijepog tijela. Portal Budiﬁtmama jednoj čitateljici daruje priručnik 15 minuta dnevno do vitkog tijela te jedan paket analize tijela i individualizirani program treninga ako točno odgovori na pitanje: Kako se naziva održavanje postojanih (stabilnih) unutarnjih uvjeta u stanici?

Privatna wellness oaza NovaSpa wellness centar daruje jednu čitateljicu poklon-bonom SPA DELUXE za dvije osobe

NovaSpa je idealno rješenje za sve one koji si žele priuštiti nešto posebno poput privatne wellness oaze gdje mogu uživati nesmetano u spa čaroliji ili u jednoj od raznovrsnih opuštajućih masaža. Posebnost usluge odražava se u jedinstvenom konceptu u kojemu je svakom klijentu omogućeno da sam pridonese kreiranju ambijenta za vlastitu relaksaciju, počevši od vizualne okoline, mirisa, glazbe, pa do svih ostalih čimbenika koji pridonose miru i postizanju duhovne ravnoteže. Komparativna prednost centra, koji ima četiri spa luksuzno opremljene zone nazvane po prirodnim elementima Vatra, Zemlja, Voda i Zrak, leži u ekskluzivnosti umjesto u masovnosti. Ususret ljetnim danima NovaSpa postaje i centar masaža! Posebno osmišljene kombinacije ritualnih masaža uz spa tretman tijelu i duhu osiguravaju savršenu harmoniju, a više o njima kao i o cjelokupnoj ponudi možete saznati na: www.novaspa.hr. NovaSpa jednoj čitateljici daruje poklon-bon SPA DELUXE koji vrijedi za dvije osobe i sadržava 2 sata VIP Spa zone i Deluxe paket dobrodošlice ako točno odgovori na pitanje: Gdje se nalazi NovaSpa?

Zasladite se...

Leonidas praline nagrađuju jednu čitateljicu s ekskluzivnom kutijom Dora Leonidas već 100 godina dijeli ljubav i strast prema ﬁnim čokoladnim kreacijama cijama anju s milijunima obožavatelja u Belgiji i cijelom svijetu. Predan rad na osmišljavanju novih okusa i tekstura, tvrdoglavo inzistiranje na vrhunskom proizvodu izrađenom od pomno odabranih svježih sastojaka i 100% kakao-maslaca i ustrajna borba za viziju osnivača Leonidasa Kestekidesa da njihove pralinee ule budu proizvod vrhunske kvalitete dostupan svima, doveli su Leonidas do titule lno omiljenog proizvođača pralina u Belgiji koji polako ali sigurno postaje globalno prepoznatljiv brand kroz više od 1400 prodajnih mjesta, a jedan od njih je i Leonidasov dućan u Zagrebu, u Medvedgradskoj 7. Izborom od 70-ak vrsta pralina Leonidas u najrazličitijim kombinacijama mliječne, crne i bijele čokolade, marcipanja ginalne i kremastih punjenja, oduševljava i najzahtjevnije znalce, a velik izbor originalne ćuju dekorativne ambalaže za praline nudi bezbroj rješenja i ideja koje omogućuju da odaberete dar upravo savršen za osobu kojoj je namijenjen. Ekskluzivnu kutiju Dora s 22 različite i pomno odabrane preﬁne pralinee razveselit će čitateljicu koja točno odgovori na pitanje: Gdje se nalazi Leonidasov dućan u Zagrebu?

Dobitnici iz prošlog broja: MAJA MARKUŠIĆ, antuna kanižlića 21, 35000 slavonski brod; LEA BOŽIĆ, popovićev put 21, 51211 matulji; IVANA FRIDRIH KOŠUTIĆ, miroslava krleže 10, 43000 bjelovar; JADRANKA MULKOVIĆ, primorska 11, 10000 zagreb; MARIJA MASLER, braće radića 38, 32251 privlaka; NEVENKA TADEJ, fužinska 55, 51000 rijeka; IRINA STEIGER, turinina 12, 10000 zagreb; VANDA BELAMARIĆ, podšupera 51c, 51260 crikvenica; MLADEN PAVLINOVIĆ, bartolovci 12, sibinj, 35252 sl. Brod

Kupon za odgovor Želim: 1 2 3 4 5 Zaokružite broj poklona koji želite. Kupon za odgovor šaljite na adresu redakcije Ženska posla, Petrinjska 42 a, 10 000 Zagreb najkasnije do 27. svibnja 2013.

VAŠ ODGOVOR: Ime i prezime Adresa Pošt. broj, grad Broj telefona, e-mail

babinjak

Molitva mjeseca “...i opet pišem – odlične ste! Odlične ste toliko da bih vas željela umotati u svako slovo ove riječi i ponuditi kao deliciju svakom jednostavnom i normalnom mo ženskom stvorenju koje čita i gleda samo svoja posla. I jedna molitva, onako... ženska. avaj Oče naš, koji jesi na nebesima, uveseljavaj nas i dalje ‘Ženskim poslima’... Živjele vi meni! Zrinka Kezić Gabrilo

ada i naša molitva, a uz Eeee, draga naša Zrinka, bit će to odsada ovu jedinstvenu mješavinu crvene jabuke, bijele magnolije i svijetlog drva, koja dolazi na vašu adresu iz Oriﬂamea, tko zna što ćete vi nama još smisliti... Precious Moments Red Dream parfemska voda stiže u prekrasnoj ekskluzivno dizajniranoj bočici, a uz svaku bočicu parfema dolazi i zgodan prsten – baš onako ženski, cvjetni i ljetni!

Pepeljuga u borosanama Čitam novi broj našeg časopisa štreberski, od početka, ne preskačem ništa. Od uvodnika, preko svašteraja, pa sve do kolumni, apsolutno svaki tekst me potakne da se nasmiješim, na neke i glasno nasmijem. Upravo sam pročitala “Priču o cipelama” i ne mogu izbaciti iz glave pitanje koje mi se nametnulo nakon teksta. Može li se neka od vas u redakciji sjetiti žene u Hrvatskoj koja se u zadnjih dvadesetak godina borila za prava suvremenih Pepeljuga u hrvatskoj industriji? Ako se sjetite, predlažem intervju s njom uz obveznu fotku u borosanama! Puno pozdrava, Sanja Draga Sanja, Drago nam je da čitate nas časopis od početka do kraja, a još nam je draže što se uz naše tekstove veselite i smijete! Što se tiče suvremenih Pepeljuga: upoznale smo žene koje se bore za prava žena u hrvatskoj industriji (ili onome što je on nje ostalo), a neke od njih ste upoznali i vi čitajući naš časopis: sjetite se samo onih divnih neumornih žena iz udruge Kamensko! Možemo vam obećati da će za takve hrabre žene i njihove priče uvijek biti mjesta na našim stranicama.

A što si ono pitala? Evo mog priloga za pismo mjeseca – stvarnog prošlotjednog doživljaja s kioska. Nije to kiosk u nekoj zabiti, nalazi se na glavnoj, vrlo prometnoj cesti, samo petnaestak minuta vožnje od riječkog željezničkog kolodvora, odnosno samog središta Rijeke. Dolazim, dakle, pred taj kiosk – u kojemu nema čega nema – i samouvjereno zatražim „Ženska posla“. “Šta?” upita prodavačica u najboljim, dakle našim, godinama. “Ženska posla!” “A to? Dooobro”, zaključi traﬁkantica i stavi pred mene poveći paket uložaka. “Što je to?” zinem ja. “Always!” “Pa što će mi Always?” “Pa nemam druge uloške. A ovi su ti dobri, znaš.” “Ali ne trebaju meni ulošci...” “A što si ono pitala?” “Pa Ženska posla.” “No vidiš, to ti je to – ženska posla”, zaključi samouvjereno prodavačica. “Ama nije, to je časopis.” “Kakav časopis???” “Ženska posla časopis je za žene”, zaključim ja već pomalo živčano. “Paaa, ne znam ja za to...” reče prodavačica sliježući ramenima. “To je nešto novo?” Da zaključim – časopis sam kupila na drugom kiosku gdje se nisu nimalo iščuđavali. Čak je prodavačica znala i koje je boje naslovnica. Dakle, drage cure, ja bih rekla da bi za tako vrstan časopis kakav su naša “Ženska posla” ipak trebalo još malo poraditi na reklami. Što vi kažete? Lijep pozdrav svima i puuuno uspjeha u radu, Karmen Ha, ha… Genijalna anegdota! Draga Karmen, hvala vam na ovom pismu, nasmijali ste nas do suza! A što se tiče reklame, ne gubite vjeru u nas. Čim dođu bolja vremena (a samo što nisu), pobrinut ćemo se za to da se naša Viki počne smiješiti sa svakog jumbo plakata od Zagreba do Rijeke! Zaskočit će vas s televizijskih ekrana češće od ovce Gregora, njezin će vas lik gledati s podložaka za čaše, s majica i kapa, a zašto ne – i s uložaka!

Pišite nam na osla.hr redakcija@zenskap ica! an str ša va je o jer ov

www.zenskaposla.hr Pratite nas i na Facebooku!

od 26. svibnja do 8. lipnja u Zagrebu i Rijeci Tjedan suvremenog plesa ove će godine otvoriti izraelska skupina Fresco Dance Company u zagrebačkom HNK-u, a festival će se nastaviti u prostorima GK Gavella, MSU-a, ZKM-a i Zagrebačkog plesnog centra koji je i središnji prostor Festivala. Tjedan dana prije Festivala, 17. i 18. svibnja, u Zagrebačkom plesnom centru nastupit će svjetski poznata plesna kompanija Daniel Leveille sa svojim novim komadom Solitudes Solo. Na najvećem plesnom festivalu u regiji očekuju se mnoga velika imena s plesne scene među kojima su Compagnie Thor, Vania Gala, Emio Greco, Paulo Ribeiro, Yasmeen Godder, Matjaž Farič, Iztok Kovač, Aakash Odedra. S hrvatske plesne scene moći ćete pogledati predstave Maše Kolar, BADco., Jasne Tarbuk, O.N.E., Stošije Zrinski, Melite Spahić, Pavle Heidlera, Matije Ferlina i Marjane Krajač. Također, premijerno će biti izvedena La Femme, koprodukcija HIPP-a i Liberdanca, a u kojoj sudjeluju mlade perspektivne plesačice hrvatske plesne scene.

(kulturni) svašteraj

30. tjedan suvremenog plesa

bez šminke

Pirueta u džepu

Almira

Osmanović Razgovarala: Željka Turčinović Foto: Jasmina Cviljak

Almira Osmanović, hrvatska primabalerina, nedavno je proslavila 35 godina umjetničkog rada i u slavljeničkoj predstavi Trnoružice u Splitu oprostila se od splitskog ansambla i publike s kojima je, kako sama kaže, provela divnih deset godina. Upravo njoj Split može zahvaliti što je dobio reprezentativni balet i baletnu trupu koja može odgovoriti europskim izazovima. Diplomirala je na Akademijskoj koreografskoj školi Agripina Vaganova u St. Peterburgu, a davne 1977. postala je stalnom članicom HNK-a u Zagrebu. Cijelu plesačku karijeru plesala je vodeće uloge u baletnim i suvremenim plesnim predstavama, osam godina vodila je zagrebački balet, a danas je predavačica scenskog pokreta na Umjetničkoj akademiji u Splitu Nedavno ste u Splitu proslavili 35. obljetnicu umjetničkog rada. Je li to možda bio i povod da se prisjetite lijepih i ružnih događaja koji su bili dio vaše profesije? Kakav je osjećaj slaviti obljetnicu? Naravno, obljetnice i služe tome da publiku i sebe podsjetimo na godine koje smo proveli zajedno. Ja osobno ne volim obljetnice, ali mislim da ih je važno obilježiti. Kada sam 2002. godine prihvatila mjesto ravnateljice Baleta u Splitu, nisam ni sanjala da ću u tom gradu provesti punih deset godina te da će mi se Split, i Splićani, naravno, toliko uvući pod kožu. Početak rada u Splitu bio je pravi horor, ali s obzirom na zagrebačko ravnateljsko iskustvo te moj zdravoborbeni duh odrastao na trešnjevačkoj ulici, uspjela sam se oduprijeti svim teškim situacijama i iz svake bitke izaći kao pobjednica. Vjerujte mi, nije mi bilo nimalo lako. Međutim, kad sam nedavno obilježavala 35 godina umjetničkog rada i 10 godina ravnanja splitskim baletom, te kad sam se prisjetila svih onih ružnih i lijepih događaja, ipak oni lijepi prevladaju a ružni se s vremenom pretvore u neke anegdote kojih se poslije s osmijehom prisjećam dok ih prepričavam prijateljima. Ponekad pomislim kako bih trebala napisati knjigu o tim splitskim “štiklecima” kojih je bilo napretek! U svakom slučaju obilježavanjem obljetnice ujedno sam se oprostila sa Splitom, ansamblom i vjernom publikom, pa je to svemu dalo još veću težinu. Ljudi oko mene doslovno su plakali te su me ispratili s toliko ljubavi i pozitivnih vibracija da će mi ta večer ostati u doživotnom sjećanju. Otišla sam na lovorikama, ponosna na sebe i ansambl koji ostavljam, a koji sam uspjela dignuti na svjetske visine.

Must have nemam, niti sam ga ikada imala. Za mene je to bila “pirueta u džepu”

te guštam u okusima prirode. Sad sam već iskusna kuharica koja sva svoja kulinarska iskustva rado dijeli sa svojim prijateljima. Inače, ako ne predajem ili ne radim na nekoj novoj predstavi, svakodnevno pomažem svojoj Sari u vođenju posla na njezinu imanju u Hrebincu kod Dugog Sela. Uživam u prirodi okružena životinjama, koje obje obožavamo. Volite li svoje godine? Što su vam donijele a što oduzele? Pa i nisam baš sigurna da ih volim. Prebrzo lete. Ni sama ne vjerujem da sam ih već toliko natukla a i dalje se osjećam poput dvadesetogodišnjakinje. Izgledate sjajno. Otkrijte nam tajnu svoje svježine i dobrog izgleda. Cijeli moj život bio je obilježen 26

mukotrpnim radom i neprekidnom vježbom, tako da je vježbanje i dalje sastavni dio moga života. Osim tijela, vježbam i mišiće lica prema teen-lifting metodi dr. Sanje Gošević Malbaša. To je potpuno prirodna metoda koja održava punoću mišića lica pa se koža bolje drži a lice odiše svježinom. Uz mnoge metode koje se nude na tržištu, mislim da je ova apsolutno najbolja za sve one koji ne žele injekcije i kirurške zahvate na svom licu. Ako k tome dodate dosta kretanja i pravilnu prehranu, dobar izgled je zajamčen. Imate li fetiš u garderobi? Koji je vaš must have? Must have nemam, niti sam ga ikada imala. Za mene je to bila “pirueta u džepu”, što je značilo opet vježbati i

raditi na sebi. Odjeću kupujem isključivo od hrvatskih kreatora, ponajviše od , čiji me modeli oduševljavaju. Vrlo sam ponosna kad me ljudi na mojim čestim putovanjima zaustave i pohvale moj stil odijevanja. Ne volim se pečatirati poput većine i oduvijek sam i u tom dijelu bila svoja. Bez čega u torbi ne izlazite iz kuće? Nikamo ne izlazim bez ruža, rumenila i korektora za oči. Imate li nekih neostvarenih želja u godinama koje su pred vama? Tko zna što mi donose godine koje dolaze... Ne razmišljam o tome, nego se prepuštam i maksimalno uživam u životu koji živim! ■

Stižu trešnje!

stara &

umorna

Kako hrskaju pod zubima, glatke, oble, sočne... Najdraže svibanjsko voće koje najavljuje ljeto možda vas natjera i da se popnete na stablo u potrazi za najslađim plodovima. Ili... uživajte pod krošnjom pljuckajući koštice po vrtu!

Zoran Pongrašić

star & umoran

Ostanite u garaži

este li se ikada zapitali koja je najbolja a koja najgora stvar koju ste učinili u svom životu? Jeste li ikada o tome razmišljali? Ja jesam. Čak sam za tu priliku uzeo komad papira, olovkom povukao okomitu crtu po sredini, pa još jednu vodoravnu centimetar ili dva ispod gornjeg ruba, kao nekakav križ na koji razapinjem samoga sebe. Pa sam iznad lijevog stupca napisao NAJBOLJE a iznad desnoga NAJGORE. Pa sam zabio vrh olovke među zube i zatvorio oči. Nije to baš jednostavan posao. Za moju ženu pak stvar je jasna i jednostavna. – Najbolja stvar koju sam ja u životu uradila su naše kćerke – kaže ona bez imalo oklijevanja. Bez sekunde dvoumljenja. Usudio bih se reći, čak i bez razmišljanja. A budući da ih nije rodila odjednom, već svaku posebno, ispada da je tu svoju najbolju stvar uradila iz tri dijela. Nekako, kao na tri rate. Ili, još bolje, tri puta. Priznajem, velika je to najbolja stvar u životu. Vjerojatno veća, ili bolja, i ne postoji. Stvoriti tri nova života, hej! Mogao bih sada samome sebi tepati kako u najboljoj stvari moje žene ima i mojih zasluga, vjerojatno u sva tri dijela, u sve tri rate, ali ipak se te moje zasluge svode tek na tri puta po par minuta užitka. Što prema njezinih dvadeset sedam mjeseci trudnoće (ako se i zadržimo samo na tom dijelu) zaista nije ništa posebno. Praktički, ništa vrijedno spomena. Srećom, ne postoji (i ne treba postojati) nikakav žiri, komisija koja će ocjenjivati koliko vrijedi čija najbolja stvar u životu. I ne postoji srećom nikakav sustav bodovanja, barem ne formalni, tipa, što ja znam, jedan donirani bubreg vrijedi jednako kao brončana medalja u triatlonu za paraplegičare. Ili, poljubiti Papin prsten vrijedi dvostruko više nego preživjeti mjesec dana na minimalcu. Ili roditi tri kćerke ipak je manje

vrijedno nego roditi tri sina... Tako da svatko od nas ima apsolutno jednako pravo na svoju najbolju stvar. Kao i na onu najgoru, naravno. Jer da postoji ocjenjivanje, čime bih onda ja mogao parirati svojoj ženi? Možda s onih tri puta po par minuta? Možda s time što se nije radilo o samo tri puta, nego o nešto više puta, čak dosta više puta (jer ne ide u životu uvijek sve baš tako glatko. Ne ide baš uvijek sve od prve)? Ma, ne budimo smiješni. S moje strane bio je to samo seks. S njezine – stvaranje života. Sa svim nuspojavama koje uz to idu. Mučnine. Povraćanja. Iznenadne i neočekivane promjene raspoloženja. Žudnja za bananama usred noći... Mada, sumnjam da je moja žena, kada je rekla kako su najbolja stvar koju je u životu uradila naše kćerke, pri tome i pomislila na banane. – A koja je najgora stvar koju si uradila? – pitam svoju ženu, a ona razmišlja. Dugo razmišlja. I na kraju slegne ramenima. O bože, pomišljam, nije li to zapravo fantastično? Kao iz puške znati koja je najbolja stvar koju si u životu uradio, a da se istovremeno ni nakon pola sata mozganja ne možeš dosjetiti ni jedne jedine loše? Moja mi žena često zamjera taj nekakav natjecateljski pogled na stvari. Zamjera mi što, po njoj, ja uvijek uspoređujem, i procjenjujem, i ocjenjujem. Ali ne radi se o tome da ja to činim namjerno. Radi se o tome da sam ja samo muškarac, a muškarci naprosto tako funkcioniraju. Uostalom, ne bi li upravo toj muškoj želji da se bude bolji od onog drugog muškarca u čoporu trebalo zahvaliti na činjenici što smo, eto, svi skupa jednom davno sišli s drveta (okej, možda ne baš svi s jednakim uspjehom, znam neke kojima bi sjedenje na grani u krošnji nekog baobaba, ili slavonskog hrasta, leglo puno bolje od naprimjer sjedenja u saborskoj klupi, ili u

Trebao sam ostati u garaži. I svirati ritam gitaru. Bez obzira na to koliko to lošije radio od Keitha Ričardsa

metalik srebrnom terencu). I nešto kasnije izašli iz spilje. I još nešto kasnije otišli na Mjesec (mada, po meni, moglo se i bez ovoga posljednjega). Dakle, kako sa mnom doista stoji stvar? To jest, koja je doista ta najbolja, a koja najgora stvar koju sam ja uradio u svom životu? E pa, iskreno, najbolja stvar koju sam u životu napravio, je da sam dao otkaz na poslu. Dobro ste čuli. A za to mi je trebalo puno više vremena od onih dvadeset sedam mjeseci trudnoće moje žene. Ja sam otkaz u sebi nosio preko dvadeset godina! Mislim da ni slonovi nisu toliko dugo trudni. Uz to, i ne zvuči baš sjajno kada je nešto najbolje što si učinio zapravo negacija a ne potvrda. Dati otkaz ne znači ništa drugo nego prestati raditi nešto što si do tada radio. A ako ti je najbolja stvar koju si u životu napravio bila ta da nešto prestaneš, e onda to stvarno nije bogznašto. Znate na što mislim, ne, neki frajer u pet ili deset ili dvadeset godina ubije naprimjer dvadesetoro ljudi (po jednog svake godine radnog staža naprimjer) i onda kaže: E sad mi je dosta, ne želim to više raditi, i onda to, ta odluka da prestane s ubijanjem, bude najbolja stvar koju je u cijelom svom životu uradio. Nije baš nešto, zar ne? Ali, jebiga, što ja tu mogu? Da sam ostao raditi to što sam radio prije nego što sam otkazao, koja bi tek tada bila ta vražja moja najbolja stvar? To što na tom poslu nisam nikoga ubio? S druge strane, točno znam koja je najgora stvar koju sam u životu uradio. I baš kao i moja žena, kada kaže ono o našim kćerkama, tako i ja ovo znam reći bez imalo oklijevanja, bez sekunde dvoumljenja, bez razmišljanja. Najgora stvar koju sam u životu uradio bio je izlazak iz garaže. U kojoj je vježbao

bend u kojem sam svirao. Bez obzira što sam u tom bendu ja svirao tek ritam gitaru. A i to podosta lošije od Keitha Richardsa. Zašto je baš to najgora stvar koju sam uradio? Zato što sam sve ono drugo najgore što sam uradio u životu, uradio samo zato što sam izašao iz te jebene garaže. I otišao u JNA*. I kasnije se zaposlio u državnoj službi. Što mi je u popriličnoj mjeri sjebalo sljedećih dvadesetak godina života. Ako ni na koji drugi način, a onda na taj da me nije bilo dok je moja žena radila na svojoj najboljoj stvari u životu. Ili me je bilo, ali samo da joj pravim probleme. Sada znam. Trebao sam ostati u garaži. I svirati ritam gitaru. Bez obzira na to koliko to lošije radio od Keitha Ričardsa. Da sam to učinio, onda bi to bila najbolja stvar koju sam učinio u svom životu. A ne taj otkaz koji sam, iako kažu kako nikad nije kasno, dao prekasno. I još nešto. Da sam ostao u garaži, možda bih sada bio jednako star, zapravo vjerojatno bih, ali sasvim sigurno bio bih puno puno manje umoran. I vi ste vjerojatno više-manje već odradili i najbolje i najgore stvari u svojim životima (znam, znam, neki zavaravaju sami sebe kako im se ta najbolja još nije dogodila...). Ali zato mogu dati savjet svojim kćerkama. Pa im ga i dajem. Ostanite u garaži. * Jugosla(o)venska narodna armija: a) u doba socijalizma neponovljivo i neopisivo životno iskustvo svih normalnih osoba muškog spola; b) iako neopisivo, vječna konverzacijska tema muškaraca srednjih godina ■

ogledalo

Na Istoku postoji izreka: Nada Brahma – Svijet je zvuk – čovjek je zvuk.

Jeste li za kupku ili masažu?

Zvukom... Pripremila: Nataša Ozmec Foto: Jasmina Cviljak

Ako želite uroniti u sebe, doživjeti duhovno, pa i gotovo mistično iskustvo kroz svoje tijelo, otići u theta stanje i istražiti svoje nesvjesno, ne trebate putovati do prašuma Amazone, tražiti čarobne gljive ili peyotl na drugom kraju zemaljske kugle. Dovoljne su vam metalne zdjele i mekani batići ili gong od plemenita metala – zvučna masaža ili zvučna kupka odvest će vas na neslućeno putovanje u sigurnosti i toplini dekice

ojam zvučne kupke, a pogotovo zvučne masaže, zasigurno se mnogima doima apstraktno, a ja nisam bila iznimka. Na rijetkim egzotičnim putovanjima srela sam se s divnim zvukom metalnih posuda koje su odzvanjale sitnim novcem koji bi hodočasnici i štovatelji ostavljali u hramu, a tu i tamo uhvaćeni moćni udarci gonga što prizivaju nešto praiskonsko u nama bili su mi dovoljno privlačni da se zainteresiram za taj način rada na tijelu, ali i psihi. Svetlana Vukić, profesionalna zvukoterapeutkinja, suradnica u wellness-centru Animaseda,

upravo mi je to i omogućila. Tretman počinje kratkim razgovorom u kojem se terapeut i vi upoznajete, on dobiva neke osnovne informacije o vama, a vi imate priliku osjetiti njegovu ili njezinu energiju. Zatim legnete na stol, najprije potrbuške, a terapeut vam zdjele postavlja na razne dijelove tijela, udara u njih posebnim batićem i tako zvukom koji proizvodi masira vaše tijelo. Iako se riječ masaža može učiniti čak pregrubom za taj nježni tretman, to je zaista ono što se dešava, ali ne onako kako smo navikli, nego na staničnoj, čak atomskoj razini. Iako se sve radi preko odjeće,

pa i preko deke, kojom ste Metoda Petera Hessa pokriveni kako bi vam bilo Peter Hess inženjer je ﬁzike kojega je interes za poučavanjem i potpuno ugodno i udobno, psihologijom odveo u Indiju, Nepal zvuk, taj suptilni medij, dopire i Tibet, gdje se u najstarijoj etničkoj baš onamo dokle treba stići skupini u dolini Katmandua, u – do svakog djelića vašeg Newari susreo s tradicionalnim tijela, pa i onoga kojega niste iscjeliteljskim tehnikama, svjesni. zvučnim zdjelama, koje su se Najprije vas zvuk ‘okupa’, koristile kao posude za hranu, i zdjela vas još ne dodiruje. korištenjem zvuka u terapijske Lagani zvučni valovi koji svrhe. Dugogodišnjim istraživanjem vas oplahnu pripremaju vas i eksperimentiranjem došao je za samu masažu i uvode u do vlastitih spoznaja i osmislio stanje u kojemu ste negdje jedinstvenu metodu zvučne masaže, između budnosti i duboke a njegove zdjele proizvode se iz opuštenosti, a u kojemu ćete visokovrijedne bronce s dodatnim ostati do kraja tretmana. To metalima i na tradicionalan način. je stanje u kojemu ste svega Hrvatska je 16. zemlja u svijetu svjesni, svojih misli, dodira, koja ima svoje predstavništvo okoline, no u isto ste vrijeme renomiranog Peter Hess® Instituta, sposobni promatrati svoje a ove godine se u Njemačkoj otvara tijelo, ono što mu se događa, fakultet za zvučnu terapiju. što osjeća i što je gotovo kao da ste odvojeni od njega, ali ne izvana, nego iznutra. Zvuči pomalo suludo, zar ne? Možda zato što i jest. Navodno je cijeli tretman, s razgovorom, trajao oko sat vremena, sama masaža najmanje pola sata, ali gotovo je nemoguće to odrediti subjektivno – vrijeme postaje rastezljivo: osjećate da je sve prošlo jako brzo, ali kao da ste puno toga proživjeli. Kao u jednom od onih snova u kojima vam se čini da prehodate planine i proživite čudesa, a kad se trgnete, shvatite da ste zaspali na pet minuta. Moj je ‘san’ bio vrlo moćan. Najprije mi se učinilo da Svetlana nešto krivo radi jer sam osjetila vibracije kako mi se penju duž desne noge i onda naglo zamiru, a zvuk udarca kao da je bio prigušen – je li moguće da je krivo udarila zdjelu? Lijeva noga reagira potpuno drugačije – ‘žmarci’ mi se penju puno više, zdjela pjeva. (Poslije mi Svetlana kaže da je primijetila kako lebdim u svemiru, a srce mi je golemo, na oči mi navru da mi je desna strana tijela nešto zakočenija, da imam zastoj suze, to traje tek nekoliko trenutaka, i vjerojatno je najbliže energije.) Zdjele se premještaju, na lumbalni dio kralježnice, na što ću doći izvantjelesnom iskustvu koje se obično pripisuje leđa, ramena, ruke; u jednom trenu osjećam da su mi se sinusi nekim drogama. Osjećam nevjerojatnu prisutnost cijelo vrijeme, naglo pročistili, doslovno osjećam pucketanje u nosu; osjećam u jednom me trenu preplavljuje golema sreća, vidim se na veliku i ugodnu toplinu kako mi se širi tijelom iznenada, u rascvjetaloj livadi kako kroz krošnju stabla gledam u sunce; bedrima, ispod trbuha, u prsima. Kad mi je zdjela na leđima, možda tako zamišljam raj? Kad se okrenem na leđa, osjet je otprilike ondje gdje je srčana čakra, osjećam kako se širim, potpuno drugačiji – kristalno čist, jasan, kao da je nada mnom kako mi aura raste i širi se u svim bojama, imam viziju sebe nebo. Leđa su mi čvrsto ukorijenjena u zemlji, kao da su dio nje, 33

poduzetna Dvadeset jedna uspješna žena dokazala je sebi i drugima da je uspjeh moguć na najrazličitije načine i za svakoga. Ispričavši svoju priču, nadahnule su mlade žene da se aktivno suoče sa svojim životom, željama i snovima, i pokazale im dvadeset jedan put prema uspjehu

21 put prema

uspjehu Kriza – okruženje i vrijeme za izgradnju vlastitog puta prema uspjehu Pripremila: Jana Bali

pripremila: Jana Bala

“Svaka je kriza odraz krize u ljudima – vrijednostima i odnosima, a i rješenje je svake krize u ljudima, vrijednostima i odnosima. Zbog toga je važno raditi na sebi, svom razvoju, pružanju podrške i uvažavanju sebe i drugih, na komunikaciji i povezivanju, učenju rješavanja problema, razmjenjivanju iskustava i zadržavanju otvorenog srca i uma”, rekla je povodom 38

predstavljanja projekta 21 put prema uspjehu Zora Subotić, psihologinja i stručna suradnica projekta. Svrha projekta 21 put prema uspjehu i LeaderSHE konferencije jest motivirati mlade ljude, a žene naročito, da rade na svojem osobnom i profesionalnom razvoju tijekom cijelog života. “Želimo inspirirati i potaknuti mlade ljude da izgrade svoju karijeru u Hrvatskoj, ukazati im na mogućnosti koje im se ovdje pružaju

te promovirati samozapošljavanje, poduzetništvo i uključivanje u projekte, aktivizam i politiku”, kaže Vedrana Likan, začetnica i voditeljica projekta. Projekt 21 put prema uspjehu sastoji se od niza od sedam panela na kojima su po tri uspješne žene koje su svoju karijeru ostvarile u Hrvatskoj a dolaze iz različitih društvenih segmenata – gospodarstvo, politika, kultura i umjetnost, civilno društvo i akademska zajednica – podijelile sa sudionicima svoje iskustvo. Projekt koji su osmislile i vode Vedrana Likan i Zora Subotić, započeo je u studenome 2012. i završio 15. svibnja 2013., a u lipnju će ga zaokružiti konferencija LeaderSHE. Gošće su bile sve same ugledne, pametne i sposobne žene: Mirela Holy, Jelena Veljača, Manuela Šola, Julijana Matanović, Tamara Obradović Mazal, Jadranka Boban Pejić, Mirela Španjol Marković, Mani Gotovac, Martina Bračić, Judita Franković, Ivana Lukec, Tončica Čeljuska, Jadranka Sloković, Sanja Musić Milanović, Sanja Opačak, Tena Štivičić, Nina Oberiter Gluhak, Josipa Rimac, Vanja Škorić, Aleksandra Dojčinović i Kornelija Benyovsky Šoštarić. Sve su one podijelile iskustvo,

razmišljanja i savjete koje su i same stekle na zahtjevnom putu prema uspjehu. I, iako je taj put za svaku bio drugačiji, svima je zajedničko da su imale snove, odlučnost i upornost.

Želite li biti poduzetnica? Postati poduzetnikom ili poduzetnicom u Hrvatskoj danas se čini najjednostavnijim mogućim pothvatom. Čitavo tržište bruji o startup konceptima, Vlada i Ministarstva zasnivaju oporavak tržišta upravo na poduzetništvu i stvaranju novih vrijednosti kroz proizvodnju i zapošljavanje, a osnivanjem jednostavnih d.o.o.-a za 10 kuna poduzetništvo se čini svima mogućim. No, u tom kontekstu Manuela Šola, vlasnica agencije za odnose s javnošću Abrakadabra i jedna od sudionica panela, posebno ističe: „Nikakav uspjeh ne događa se slučajno i preko noći. Tu se ne treba zavaravati. Bez vjere, rada i odricanja nema ni poslovnog uspjeha. Ali u isto vrijeme mogu im obećati kako će osjetiti uzbuđenje i zadovoljstvo upravljanja vlastitim životom i realizacije osobnih ambicija – što je neopisiv osjećaj. I to je najbolje u cijeloj priči. Kada ste mladi, najgore je odustati

od vlastitih snova, bez borbe. I da, ako želite biti poduzetnica ili poduzetnik, posao koji radite morate voljeti.“ „Glavni je izazov mladima danas kako osnažiti sebe i povjerenje u sebe, izaći iz stanja naučene bespomoćnosti i aktivno tražiti vlastita rješenja. Aktivno suočavanje s problemima djelotvornije je od pasivno-ovisnog čekanja promjena i ideje da je pravi život negdje drugdje. Takav stav zahtjeva novu, svježu perspektivu, upornost, spremnost na eksperimentiranje, učenje i razvoj. Mladi to imaju, ali često nisu svjesni sebe i traže rješenja negdje drugdje ili u nekom drugom. Kriza je uvijek izvrsna prilika za razvoj – natjera nas da razvijemo one potencijale koje vjerojatno nikad ne bismo da nismo primorani“, ističe Zora Subotić. Ana Jergović, direktorica marketinga Cotrugli Business School, na to se nadovezuje: „Preuzimanjem odgovornosti za vlastiti uspjeh najviše možemo pridonijeti njegovoj realizaciji. Za postizanje uspjeha u Hrvatskoj potrebno je, baš kao i u svakoj drugoj državi, biti uporan, strpljiv, marljiv. Osim toga, trebate razumjeti koja vam znanja i iskustva trebaju na putu do ostvarenja vlastitih ciljeva. Velika pomoć svakako 39

Trebam

grudnjak! korzet Coquette 360,00

razglednica Kako biti žena, pitanje je koje nas dostigne negdje na pragu nježnih adolescentskih godina i ne napušta nas do kraja života, a nije na njega uvijek lako odgovoriti, čak ni kada se čini da smo svladale sve tajne, izazove i mudrosti svojeg roda. Caitlin Moranu svojoj istoimenoj knjizi daje nam svoj odgovor, a mi vam donosimo dio koji nam se posebno sviđa jer se odnosi na donje rublje – vječni predmet želja, osnovu udobnosti i stoljetno obilježje ženskosti, pa i ženstvenosti.

eminizam će vas, naravno, dovesti samo do određene granice – a onda trebate ići u kupnju. Ne govorim ovdje o obilasku trgovina u stilu Seksa i grada – podržavajući vjerovanje da je to zabavno i nadnaravno iskustvo, nešto poput meditiranja – nego govorim o tome kad vam u trgovini Topshop noga zapne u uskim pamučnim tajicama koje izgledaju poput traperica, u veličini trideset i osam. Ideju da bi žene trebale “voljeti” odlazak u kupnju smatram bizarnom – naime, gotovo svaka žena koju znam poželi zaplakati nakon četrdeset i pet minuta bezglave jurnjave glavnom ulicom u potrazi za nekom košuljom te se spremno nalije džinom u onim tužnim prigodama kada se traperice svakako moraju kupiti. ... Donje rublje – prvenstveno gaćice i grudnjak, no isto tako i podsuknje, čarape i steznici – posebna je odjeća svojstvena ženama. To je ženski ekvivalent radnom odijelu i kacigi vatrogasca. Ili velikim cipelama klauna. Nama trebaju ove stvari da bismo mogle “odraditi” to što smo žene. To je tehnički nužno. Naime, svaka žena je drukčija, no većinom moramo imati grudnjak da bismo preživjele dan – osobito ako će taj dan podrazumijevati trčanje za autobusom ili nošenje haljine s dubokim dekolteom. U suprotnom, možda ćemo morati žustro hodati pridržavajući grudi – u strahu da se ne bi

grudnjak Triumph 349,00

toliko zanjihale da bi se činilo da se vrte u krug poput resa na kostimu striptizete te nehotice hipnotiziraju prolaznike. Napravila sam to jednom. Ispalo je loše. ... Mislim da možemo nedvojbeno zaključiti da je za ženu preopasno da živi bez gaćica. I zato sam sve one četiri i pol godine tijekom kojih sam nosila majčine gaćice, znala da padam na velikom dijelu ispita iz predmeta “kako biti žena”: naime, žene bi trebale izgledati dobro u donjem rublju. Komadi trebaju rasturati u gaćicama. Imati fenomenalne grudnjake. Postoji općeprihvaćeno mišljenje da je,

kad se sve zbroji, žena u donjem rublju zapravo žena u svom najboljem izdanju. I da budem iskrena, često i jest. To je jedan od onih talenata mekšeg, nježnijeg i zaobljenijeg spola – ta mi stvarno možemo jako lijepo ispuniti par gaćica i grudnjak. Ako su vam dude u iole dobrom grudnjaku imalo slične nečemu, nema veze ako ostatak izgleda kao kolač koji je pao na pod pa ga je napala mačka – svatko će vam ionako gledati samo dude u grudnjaku. Njihova čarolija je sasvim nerazmjerna njihovim mogućnostima: ne liječe bolesne niti rješavaju složene jednadžbe, nego uglavnom samo sjede u grudnjaku i s 45

Mladen Kušec U ŽIVOTU JE VAŽNO… Razgovarala i fotograﬁrala: Irena Plejić Premec

Svatko tko je rastao uz njegove pjesme, priče, romane, radijske i televizijske emisije, dobro zna što je u životu važno: voljeti, imati prijatelje, hodati svijetom otvorena srca i očiju… I, naravno, ne skidati pločice sa zida u kupioni!

an kada sam sa svježom diplomom pod rukom došla raditi u Obrazovni i dječji program Hrvatskoga radija, za mene je ostao nezaboravan: svi oni glasovi koji su me godinama budili svako jutro – jer odrasla sam, kao i cijela moja generacija, uz emisije Dječjeg programa – toga su dana dobili lica. Jedno lice za mene ipak nije bilo novo, dobro sam ga poznavala s televizije baš kao što sam njegov glas poznavala s radija i baš kao što sam napamet znala njegove pjesmice iz moje najdraže knjige Volim te. Kada me pozdravio, u glavi su mi se istodobno, višekanalno, počele vrtjeti špice Bijele vrane (“Imala je duge noge, imala je plavi rep…) Lukave lisice i Tonkice Palonkice, frrrrrr… Puna poštovanja ali i znatiželje pružila sam ruku onom “stričeku koji razgovara s djecom”, autoru nezaboravnog televizijskog dokumentarnog serijala Patuljci pojma nemaju, radijskom uredniku, autoru i dokumentaristu i jednom od najčitanijih

i najvoljenijih hrvatskih dječjih pisaca, Mladenu Kušecu

Osmero u dvorištu Dvadesetak godina poslije prvog susreta, sjedimo na kavi u Puli i razgovaramo okruženi veselom dječjom grajom. Odrasli ste u velikoj obitelji. Kada govorite o svome djetinjstvu, često kažete da ste bili “teta u svom dvorištu…” Čiju ste to djecu morali čuvati? Zamislite ovo: moje dvije sestre i brat imaju osmero djece u vrijeme kada ja imam 14 godina. Svako jutro dolazi njih osam u moje dvorište. Najmanji ima četiri godine. I ja ih moram čuvati. Nemoguća misija. Dok se okrenem i potrčim za jednim, drugi već bježi na drugu stranu. Dok ja lovim ovoga po ulici, drugi mi se već penje na krušku… Dok ovoga molim da siđe s te kruške, drugo dvoje se potuku; dok njih rastavljam, treći se popiški u gaće pa ga moraš presvlačiti…! Katastrofa! Živjeli smo u željezničkoj koloniji, tu

su stanovali pretežno željezničari i svi smo se poznavali, svi smo imali vrtove, voćke, tu i tamo malo salate i tako, a tristo metara od nas je Dinamov stadion gdje moji dečki, moji vršnjaci, igraju nogomet, treniraju, valjaju se u blatu, uživaju. A ja ovdje u dvorištu lovim tu djecu i ne mogu ih uloviti! Jedan od njih, kreten mali, trči okolo i ja ga pitam: “Pa kaj ti radiš?” A on veli da glumi pčelu, ide od cvijeta do cvijeta i pol’ pojede, a pol’ baci… Da ti mozak stane. Nisam mogao na kraj s njima. I tako sam počeo za njih smišljati pjesmice, zagonetke, sve da ih malo primirim, da ne moram toliko trčati… I tako ja izmišljam, izmišljam svaki dan nešto drugo, pa mi se onda dogodi da me oni drugi dan pitaju o Zmaju Kokodaju, a ja nemam pojma tko je to jer sam izmišljao kako mi je dolazilo… Poslije sam zaboravio što sam sve izmislio. I tako mi padne na pamet da si nabavim neku bilježnicu i da si u nju zapišem ono što im se svidjelo, pa da im mogu ponoviti. I tako počnem zapisivati… Prolaze godine, jedna, dvije…

Djeca rastu, ali ja još uvijek za njih izmišljam priče. Ima ih sve više. I zapisujem. Sve u slobodno vrijeme. U školi uopće ne slovim kao netko tko je literarno nadaren, niti me to osobito zanima: u to vrijeme ja samo želim igrati nogomet sa svojim dečkima. I onda jednoga dana dolazi k nama prijatelj mojega brata – zajedno su studirali pravo, Milivoj Matošec.

taj radio, napravio moderne vijesti od pet minuta, a ne od dvadeset koliko su do tada trajale. On je u meni nešto prepoznao. A onda se dogodio potres u Skopju. Bio je to moj prvi novinarski zadatak. Nije mi bilo lako, to su bili strašni događaji, a ja sam bio mlad… Naravno, ondje je bilo i pet naših vrhunskih reportera, ali s njima sam bio i ja, znači – opet neka sreća, kao i Matošec i Letica… Tako su mi cijeloga života na put dolazili neki ljudi koji su me prepoznali. To su bili jaki ljudi, to nisu bili neki mali novinarčići ili sitni književnici, to su bili zbilja jaki ljudi, koji su željeli podržati ono što je lijepo i vrijedno. U razrušenom Skopju jedan će slučajan susret u vama probuditi novinara kakav ćete kasnije postati. Snimka koju ste tada napravili obišla je Jugoslaviju i zapravo nagovijestila ono što će se poslije oblikovati kao vaš prepoznatljiv novinarski stil. Ispričajte nam kako je

Mali, kupi si novine Milivoj Matošec bio je tada već književnik i urednik na Hrvatskome radiju, i toga je dana, dok je čekao moga brata, malo prolistao tu moju bilježnicu. Zanimalo ga je, bio je intelektualac i htio je vidjeti što to dijete radi. “Mali, kupi novine u četvrtak”, rekao mi je kad je odlazio. “Vidjet ćeš nešto na stranici za djecu”. Tada su sve novine imale priloge za djecu. Nisu bile ovako komercijalne kao danas. Kupili smo novine toga četvrtka i kada sam u njima vidio svoju pjesmu, mislio sam da sam primio boga za bradu. Meni je to bilo čudo, nevjerojatan poticaj! Počeo sam odjednom razmišljati o tim svojim pjesmama, birati, prepisivati u drugu bilježnicu… Milivoj mi je rekao: “Ako napišeš još nešto dobro, ja ću ti to objaviti.” Donosio bih mu ponekad i po deset pjesama, a on mi je znao sve vratiti i reći da ne vrijede. Bio je pošten i uvijek mi je rekao što je dobro a što nije. Taj je čovjek od mene napravio književnika. Kad si dijete, takav poticaj jednog odraslog čovjeka koji ti makne 10 pjesama i kaže da nisu dobre, ali onda uzme onu jednu koja je dobra, to je odgoj na pravičan način. Djeca to osjete. Djeca i u školi uvijek znaju tko je dobio zasluženu ocjenu, a tko je dobio poklonjenu. S djecom se mora biti pošten. Zato je u mojim očima taj čovjek zbilja velik.

Prva knjiga i prvi novinarski zadatak Kad je Mladenu Kušecu bilo 17 godina, Milivoj Matošec njegove je pjesme počeo objavljivati i na radiju. Čitali su ih spikeri i glumci. “Dobiti svoju emisiju od 10 minuta, emisiju

u kojoj se na radiju čita tvoja poezija, to je za nekoga od 17 godina bilo pravo čudo u to vrijeme”, kaže Kušec. No, objaviti prvu knjigu uopće nije bilo lako… Bio sam već nakupio dosta pjesama za knjigu, ali nisam je mogao objaviti. Upućeni ljudi govorili su mi: “Mali, čekat ćeš deset godina…” Zamolio sam Juru Kaštelana na fakultetu da mi napravi odabir i on je odabrao, ali mi ipak nije bilo objavljeno, sve dok, nakon osam godina, moje pjesme nisu došle do Ane Kulušić. Do tada je nikada nisam vidio, nisam je poznavao. Ona je pročitala moje pjesme i objavila mi prvu knjigu. Zvala se “Dobar dan”. Prije toga sam imao dvije slikovnice u Školskoj knjizi. Eto, moj je put stvarno put dječaka, jednog malog sanjara koji sebe zapravo nije poznavao i htio se potvrditi u krivim stvarima, u nogometu, u atletici – dobro, u atletici sam bio dobar – i koji nije mogao ni pomisliti da će postati književnik i novinar… Prolazilo je vrijeme i eto, naletio je Zvonko Letica, čudesan čovjek koji se tada bio vratio iz Washingtona, obnovio

to bilo… U svoj toj nesreći, u tom razrušenom gradu, ja sam naletio na neobičnu scenu, na dječaka koji je u jednoj ogromnoj kanalizacijskoj cijevi razgovarao s mačkom. Imao sam tada sa sobom onaj golemi magnetofon, ušao sam u taj kanal i nisam progovorio ni jednu riječ. Samo sam slušao i snimao kako taj mali Makedonac zove mačku: “Maco, dođi, ja ću ti pomoći, ja ću ti biti prijatelj…” To je trajalo jednu minutu. U to se vrijeme skupljao novac za Skopje, i sve jugoslavenske radiostanice emitirale su taj razgovor dječaka s mačkom. U toj velikoj nevolji u kojoj su dobri ljudi htjeli pomoći, priča o tom dječaku koji zove i tješi mačku, pokazala je da je u sve nas ugrađeno dobro a ne zlo. Za taj sam prilog čak dobio zahvalu predsjedništva države, zato što je pomogao skupljanju zajma za Skopje. Eto vidiš, taj mali susret, ta mala zvjezdica… Koju sam slučajno snimio… Ali valjda nije ni slučajno. To je negdje u meni bilo. Drugi su prolazili, možda nisu ni primijetili…

ljepota proljetno

svje탑e mirisno 55

ljepota 3

1 4

1 Eterična vodica Imortelle (200 ml), nježan tonik obogaćen cvjetnom vodicom smilja (138,50 kn); L'Occitane 2 Toaletna vodica za tijelo od ruže (160 kn); Durance 3 Organska grožđana vodica i ekstrakt organske kamilice – hidratiziraju i umiruju osjetljivu kožu (132 kn); Caudalíe 4 Anđelikin hidratantni tonik (200 ml), osvježavajući tonik obogaćen vodicom i eteričnim uljem organske anđelike (130,90 kn); L'Occitane 5 Kremasti gel za čišćenje lica (125 ml), sadrži cvjetnu vodicu latica ruže i ulje makadamije te štiti kožu od isušivanja (127,66 kn) ; Nuxe 6 Losion za normalnu/mješovitu kožu s koncentriranom vodicom tulipanovca djeluje umirujuće, hidratizira i čisti od zagađenja (285 kn); Chanel 7 Cvjetna vodica Hamamelis, 200 ml (107,70 kn); Melvita 8 Kremasta maska sa cvjetnom vodicom ružmarina dubinski pročišćava pore (173,35kn); Nuxe 9 Rosna vodica Dewy glow mist obogaćena esencijalnim uljima smanjuje pojavu pora te omekšava i osvjetljava kožu (294,00 kn); Lancôme 9

Perwoll Zona 45 od 16. do 19. svibnja u Zagrebu

Tri dame koje su domaćoj javnosti poznate po svojim profesionalnim uspjesima, ali koje pozornost privlače i svojim modnim izričajem, ljubiteljice su domaćeg dizajna koji redovito promoviraju te predstavljaju idealan izbor za ulogu ambasadorica najvećeg regionalnog sajma mode. Tim povodom snimljena je i kreativna kampanja kroz koju se provlače romantični motivi Zagreba, a Judita, Mara i Marijana kroz vlastite priče šalju poruku kako moda nije rezervirana samo za modne časopise i piste već je dio svakodnevnog života. Kampanju je osmislio kreativni tim FASHION. HR-a, a realizaciju su preuzeli poznati redatelj Vanja Vascarac i mladi fotograf Zvonimir Ferina koristeći mogućnosti novog Samsung NX 300 fotoaparata. Styling kose potpisuje frizerski salon Kuća četki za Kevin Murphy, make up je djelo poznate vizažistice Ivane Bilandžije Billy za Illamasqua, dok je styling osmislila Ana Bacinger. Regionalni sajam mode Perwoll Zona 45 održat će se na dvije zagrebačke lokacije – na Trgu kralja Tomislava, u sklopu jednoga od najljepših zagrebačkih parkova te na popularnom Cvjetnom trgu, a osim u modnim novitetima više od 150 izlagača iz Hrvatske i regije, posjetitelji sajma od 16. do 19. svibnja uživat će i u atraktivnom popratnom programu, kreativnim radionicama, revijama na otvorenome te lounge zoni s bogatim zabavnim programom.

moda

Foto: Zvonimir Ferina

Foto: Fashion.hr

CALVIN KLEIN

Genijalni majstor minimalizma Calvin Klein s Drenom De Niro na Vanity Fair Partyju na Tribeca Film Festivalu 2011. u New Yorku

Piše: dr. Nenad Korkut

„Između mene i mojih calvinica nema ničega“, slavna je rečenica koju je Brooke Shields izgovorila na prvoj reklami za Calvin Klein traperice 1979. Nakon što nam je otkrila da ne nosi donje rublje, Brooke nastavlja: “U ormaru imam sedam calvinica – da one mogu pričati, bila bih uništena“. Možda nam takav izravan seksi pristup ne bi trebao biti čudan, ali treba imati na umu da je Brooke Shields tada bila u nježnoj dobi od samo 14 godina. Danas nam se takav pristup modnom oglašavanju s pravom čini bogohulnim, i dok nas mediji bombardiraju skandaloznim pričama o pedoﬁlima, doista se možemo zapitati kako je prije četvrt stoljeća bilo moguće tako eksplicitno eksploatirati dijete uz seksualne konotacije. No u to doba Shields je već iza sebe imala snimljene ﬁlmove Slatka mala gdje glumi 12-godišnju prostitutku i Plavu lagunu gdje se u većini scena pojavljuje gola. Vremena su se 66

deﬁnitivno promijenila jer danas bi za tako nešto netko završio u zatvoru, počevši od njezinih roditelja. Reklama za Calvin Klein traperice, međutim, ostala je zabilježena u povijesti modnog oglašavanja, a fotograﬁja mlade nimfete čuvenog Richarda Avedona urezala se u kolektivnu svijest ne samo modnih konzumenata. Genijalnost marketinškog djelovanja Calvina Kleina tada je prvi puta došla do izražaja, a nastavila se tijekom cijele njegove karijere. Iako ga pamtimo kao velikoga (možda i najvećega) američkog modnog kreatora, svakako pamtimo i niz kontroverznih kampanja kojima je znao dodatno zaintrigirati javnost. Nitko u povijesti mode što se toga tiče nije mu ravan.

Malo tko je tada mogao predvidjeti da će Kate Moss postati ono što je danas – jedan od najutjecajnijih modela u povijesti i prvorazredna modna ikona

vide ime proizvođača donjeg rublja, a ni jedno ime nije bilo toliko privlačno koliko ime Calvina Kleina. Bilo je to pogubno za emotivnoseksulani život njegove kćerke Marcie, koja je jednom prilikom rekla: „Zamislite, svaki muškarac s kojim sam otišla u krevet imao je ime moga oca na gaćama, bilo je to strašno frustrirajuće. Ne bih se uspjela opustiti, imala bih osjećaj da me tata gleda dok vodim ljubav.“ No za razliku od Marcie, Calvin je imao razloga da trlja ruke. Za reklamnu kampanju odabrao je tada popularnog mladog pjevača Markyja Marka koji je uživao na pozornici nastupati polugol. Mark Wahlberg danas sebe doživljava kao ozbiljnoga glumca i kompaniji CK ne dozvoljava koristiti reklamne materijale s njegovim likom iz tog doba. Partnerica na toj reklami bila mu je 70

mlada Kate Moss, tada još manekenka u usponu. Calvin Klein prepoznao je njezinu karizmu i prvi joj je 1992. godine ponudio ekskluzivni ugovor, zamijenivši svoje dugogodišnje zaštitno lice Christy Turlington s potpuno drugačijom djevojkom. Malo tko je tada mogao predvidjeti da će Kate Moss postati ono što je danas – jedan od najutjecajnijih modela u povijesti i prvorazredna modna ikona. Sitna i za manekenske pojmove niska mršavica iz londonskog predgrađa tada se činila kao tek prolazna modna atrakcija u eri vladavine savršenih supermodela.

Kolaps No Calvinu Kleinu u privatnom životu više nisu cvjetale ruže. Brak koji je sklopio s Kelly Rector 1986. raspao se nakon 10 godina. Kelly je danas cijenjena fotografkinja. Zbog nekih

krivih poslovnih poteza, ali i medijski dobro dokumentirane ovisnosti o alkoholu i drogama, Calvin dolazi na rub bankrota i prodaja ﬁrme postaje sve izvjesnija. Nakon neuspjelih pregovora s LVMH-om, Pinault Pritemps Redoute i Tommy Hilﬁnger Corp., kompanija Calvin Klein prodana je 2002. godine korporaciji Phillips van Heusen koja se ubrzo zahvaljuje Calvinu na suradnji i prisilno ga tjera u mirovinu. Na njegovo mjesto dovodi tri dizajnera: Brazilca Francisca Costu kao kreativnog direktora ženske kolekcije, Itala Zuccherllia za mušku kolekciju i Kevina Carrigana za CK i jeans linije. Najslavniji od spomenute trojke svakako je Francisco Costa koji je dobio najviše priznanje struke, nagradu CFDA (Council of Fashion Designers of America) za najboljeg dizajnera 2006. godine. ■

Marija Pinjuh Ako se još niste upoznali s Marijom Pinjuh, ovo je pravo vrijeme da to napravite. Modno nadahnuta maminim ormarom i stilom, sa završenim studijima u Zagrebu, Milanu i Parizu, i praksom kod velikog Maisona Martina Margiele, ova talentirana mlada dizajnerica nudi potpuno novu viziju mode. Njezini su komadi poput pomno skrojene građevine, pročišćene i raﬁnirane, gdje sve ima svoju funkciju. Talent je potvrdila na ovogodišnjem Cro-a-porteru gdje je dobila same pohvale kritičara i publike pokazujući kožne komade, s rigidnim rezovima i detaljnim konstrukcijama, inspirirane avanturama, putovanjima i knjigama. Marija je izdvojila vrijeme za Ženska posla i uvjerila nas u svoj talent i ljubav prema modi Razgovarala: Mateja Sučević

Tko vam je usadio ljubav prema modi? Ljubav prema modi došla je nekako spontano sama od sebe, još u ranom djetinjstvu. Moji su se roditelji oduvijek voljeli dotjerati i biti u trendu, općenito su ljubitelji dizajna i umjetnosti i dobrog ukusa. Navire mi sjećanje na mamu kada se ujutro spremala za posao; ja sam bila mala djevojčica i gledala sam je s oduševljenjem, kako imam najljepšu mamu na svijetu. Dok nje i tate nije bilo doma, njihovi ormari bili su opsesija za sestru i mene, i bile smo jako ozbiljne u namjeri da sve isprobamo.

Koje je vaše prvo modno sjećanje? Kako se moja mama dere kroz prozor da se vratim doma jer sam krenula u školu u njezinim čizmama s visokom potpeticom. Pravi šok, oduzimanje moje “umjetničke” slobode, a toliko sam vremena potrošila da se uredim taj dan, ali očito da to nije bio pravi odabir za jednu sedmogodišnjakinju.

Iza vas je bogato obrazovanje. Kako vas je to izgradilo kao

dizajnera? Završila sam srednju školu za dizajn, nakon čega sam se upisala na građevinu i pohađala i neke sate na arhitektonskom fakultetu, ali to je sve kratko trajalo jer je prevelika želja za odlaskom na modni studiji u Italiju ipak bila jača od svega. Konačno se upisujem na Istituto Marangoni u Milanu, i završavam četiri godine studija s izvanrednim uspjehom, a zadnju godinu školovanja svakodnevno sam odlazila u studio kod gospođe Pierangele Miregalli (poznate milanske krznarice) koja je odlučila poučiti me radu s krznom i kožom, jer takvi zanati se više ne uče u modnim školama, iako vidim da se posljednjih godina taj trend mijenja. Njezino poučavanje bilo je neprocjenjivo, pogotovo jer me poučavala besplatno, jednostavno je uočila taj žar u meni, i na tome ću joj uvijek biti zahvalna. Nakon toga odlazim u Pariz i odrađujem svoj prvi stage kod koreanske dizajnerice Moon Young Hee. Nakon toga počinje moj rad u Maison Martin Margieli, a zatim opet dodatno

tu sam doma

U kina je stigao najraskošniji, najčulniji film ove godine – Veliki Gatsby – 16. svibnja moći ćete ga pogledati na CineLady večeri, kada uz užitak gledanja filma dobivate i novi broj svog omiljenog časopisa. Kultna knjiga F. Scotta Fitzgeralda, intrigantna radnja koja se odvija u visokom američkom društvu, lude dvadesete, poslijeratno razdoblje koje je u američkom društvu obilježila prohibicija, ali i opća dekadencija, ozračje opasnosti, život na rubu, organizirani kriminal i ilegalni poslovi, ljubavni zaplet, sjajna glumačka postava na čelu sa sve boljim Leonardom Di Capriem, ekstravagantna režija Baza Luhrmanna – sve su to aduti koji jamče vrhunsku filmsku poslasticu. No ne manje važna u ovom filmu sigurno je i kostimografija Catherine Martin nadahnuta modom Art decoa . U našem prilogu pogledajte kostime iz filma i vidjet ćete što nas je oduševilo: fini krojevi, luksuzan, gotovo bizaran nakit i prekrasne, originalne, ženstvene haljine od kojih zastaje dah...

”Moda Art Decoa: jedinstvena kombinacija egzotike i moderne” Art, Goût, Beauté, ožujak 1924.

ŠKOLA

stila

Kombinacija

egzotike

i moderne Piše: Sandra Škaro Fotograﬁje: Warner Bros

Moda je zrcalni odraz društva u kojem egzistira, odnosno koje opisuje, reflektira socijalne, ekonomske, političke, kulturološke odnose unutar razdoblja. Razlikujući se od ceremonijalne ili folklorne odjeće, modu karakterizira neprestana promjena i fluidnost, uvijek se krećući naprijed. Art Deco definira estetiku življenja između 1909. i 1939. godine, koju su usvojile arhitektura, dekorativne umjetnosti, tekstil i moda, a naziv je izveden prema izložbi u Parizu 1925. “Exposition internationale des artes décoratifs et industriales modernes”

izlog DIZAJN Priredila: Sanda Kepeski

KOCKA, KOCKA, KOCKICA Za ovaj izlog inspiraciju smo dobili šećući zagrebačkim Vrhovcem. Pet minuta od Ilice smjestila se čuvena Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter, s Parkom skulptura, koju je gradu Zagrebu darovao sam umjetnik sa suprugom. Iako arhitekt po obrazovanju, bavio se i ostalim vidovima umjetnosti tako da se njegova djela, najčešće skulpture, mogu naći u najpoznatijim svjetskim muzejima kao što su Galerija Tate u Londonu i Muzej moderne umjetnosti u New Yorku. Velika strast mu je bila geometrija, a najčešće se bavio kutovima! Mi ćemo se zadržati na možda najpročišćenijoj formi – kocki. Dvanaest jednakih stranica zvuči dosadno? E pa nije! Pogledajte! I kada u Dnevniku ugledate Vilu Zagorje, odnosno Predsjedničke dvore, sjetite se velikog umjetnika koji ju je projektirao.

Vjenceslav Richter: Prostorna slika br. 19; iz dokumentacije MSU-a

3 1 2

7 6

8 9

10 11

1 Ogledalo Cubetto, Kare design, 3.149,00 2 Stolić Riviera, DeCastelli, Stipić interart, od 4.680,00 3 Fotelja LC2 Villa Church, Dizajner: Le Corbusier, Pierre Jeanneret, Charlotte Perriand, Cassina, Studio Haramina, cijena na upit 4 Tabure Cube, Kika, 149,00 5 Skulptura Cubi tredi, Antonino Sciortino, Studio Haramina, 1.925,00 6 Lampa Akari 3x, Isamu Noguchi, VITRA, Tehno-Klara, cijena 1.406,25 7 Stolni led sat, Home Sweet Home, 299,50 8 Stolac La Regista, Serralunga Stipić interart, 2.655,00 kn 9 Stolić Tray, Hay, Dizajnholik, od 1.161,96 10 Foxton sanduk, JYSK, od 129,00 11 Zidna lampa Massive Axelle, Art rasvjeta, 187,00 12 Damien’s candle, Damjan Jacić, Dizajnholik, 49,50 13 Thin Black Table, Nendo, Cappelini, Studio Haramina, 8.403,00

Plavo more, zelena ﬁlozoﬁja, sretna djeca, zadovoljni roditelj

Ekološko ljetovanje Piše: Nataša Ozmec

Sama nisam baš neki pobornik hotela i hotelskog ljetovanja pa sam se u Diadoru, obiteljski hotel iz lanca Falkensteiner, unatoč dobrim kritikama i bogatoj ponudi, uputila sa zdravom dozom skepse i podozrivosti. Tri dana provedena sa (zahtjevnim i poslovično gundravim) mužem i dvoje (turbo-hiperaktivne) djece u tom ljetovalištu koje spaja najbolje od prirode i hotelijerstva natjerala su me da promijenim mišljenje – ne samo da sam uživala, nego sam se i poželjela vratiti Punta Skala moderni je tzv. resort, ljetovalište grupacije Falkensteiner koje objedinjuje tri ugostiteljska objekta: hotel Iadera odmjerenim luksuzom slavi hedonizam, apartmani Senia (za najam i kupnju) pružaju spoj privatnosti i vrhunske usluge, a obiteljski hotel Diadora posvećen je ideji da i odmor s djecom može biti prava uživancija i za roditelje i za djecu. Ono što je zajedničko cijelom kompleksu jesu visoki estetski standardi, harmoničan spoj gotovo samozatajne arhitekture s prirodom, osmišljavanje usluge potpuno prilagođene gostu i, nikako ne manje važno, vizija održivosti – velika ekološka osviještenost i suradnja s prirodom. Kada stignete, prvo ćete uočiti da nigdje nema parkinga, tek pokoji parkirani automobil pred hotelom. Na prijemu vas zamole da, kad se smjestite, auto jednostavno parkirate u obližnjoj garaži iza hotela. Tako vam idilični odmor neće kvariti pogled na karoserije, a one će se ﬁno hladiti na prirodnoj podzemnoj 86

temperaturi. Naime, parkiralište na jednoj etaži ukopano je u pitomi brijeg zelenog krova – na sloju humusa smjestio se prostrani park s inovativnim penjalicama i ljuljačkama, te mali zoološki vrt s domaćim životinjama: zečevi, ovce, guske i konji uživaju pokraj malog edukativnog organskog vrta u kojem su upravo počeli radovi: sadnja sezonskih povrtnica. Tu djeca mogu primijeniti ono što su učila u školi pa, ako kod kuće nemate vrt, ovo je idealno mjesto da ih upoznate s čarima zemlje i načina na koji nam daje plodove. U ljeto će klinci moći otrgnuti sočnu rajčicu i vidjeti gdje zapravo raste krastavac, salata ili paprika. A na povratku kući dočekat će vas ugodno rashlađen auto – prirodnom klimom.

U suradnji s morem Znati da je divno čisto more, osim za kupanje, iskorišteno i za opskrbu pitkom vodom, posebno na zadarskom području koje u ljetnim mjesecima oskudijeva tom dragocjenom tekućinom, pravo je

ugodno otkriće. U sklopu kompleksa nalazi se tehnička stanica s postrojenjem za desalinizaciju morske vode, a Oleg Brčić, direktor tehničke službe, ljubazno mi je pokazao i strpljivo objašnjavao složene postupke, čemu služi koja cijev, golemi tankovi i apotekarski čista postrojenja. Na stotinjak metara od obala moćne su pumpe koje izvlače morsku vodu i cijevima ih dovode do postrojenja za membransku ﬁltraciju gdje se reverzosmozom more tlači tako da se odvajaju čista voda i voda s većim koncentratom soli koja se vraća natrag u more, ili jednostavnije rečeno, iz mora se odstranjuju natrij i klor, a voda se obogaćuje mineralima. Tako se dobiva pitka voda visoke kvalitete koja se u hotelu koristi za sve, od kuhanja i tuširanja do punjenja bazena. Još je nešto što me oduševilo u Diadori – iako još uvijek nisam sigurna jesam li uopće shvatila princip na kojem rade – tzv. dizalice topline. Naime, to su uređaji koji pretvaraju energiju mora u

ekologija

toplinsku energiju, pomoću prijenosa energije, fotona i sličnih nerazumljivih riječi. Uglavnom, rezultat je da hotel ima savršeno rashlađene, odnosno po potrebi ugrijane sobe što se može i ručno regulirati – za svaku sobu pojedinačno – upravo iz tehničke stanice. Međutim, kako su mi objasnili, za tim zapravo i nema potrebe jer tzv. pametne sobe (smart room) automatski prepoznaju što im je aktivirati, a zapravo jednostavan sustav ventilacije iskorištava stari zrak kako bi onaj novi koji ulazi optimalno temperirao, princip koji se koristi u izgradnji pasivne kuće. No tu priči nije kraj – otpadna voda iz hotela (da, baš sva!) ne ispušta se u kanalizaciju, nego se ponovo reciklira i potpuno iskorištava! Voda se prikuplja u tehničkoj stanici, biološki pročišćava 10 do 15 sati, nakon čega ostaje 2/3 čiste vode koja se koristi za zalijevanje zelenih

Diadora se zaista može pohvaliti da je pravi obiteljski hotel – programi i sadržaji za djecu fantastični su, ali još je bolje to što se pritom mislilo i na roditelje površina i 1/3 muljevitog otpada koji se stavlja u vreće i suši na suncu nakon čega se koristi kao gnojivo.

Mirisi i okusi Mediterana Takvo gnojivo nije odmah spremno za upotrebu, treba ga usitniti i razrahliti pa nije pogodno za održavanje zelenih površina oko hotela (razmišlja se da se dio proda), a već od ove godine ‘kućno’ gnojivo dobilo je i kućnu svrhu – naime, u podnožju hotela netom su posadili prekrasan maslinik. „Zemljište je netaknuto najmanje dvadeset pet godina pa je idealno za ekološki uzgoj“,

rekla nam je Ivana Katušić, voditeljica hortikulture u Punta Skali. „Ne namjeravamo certiﬁcirati proizvodnju, ali zato će gosti vrlo skoro imati priliku uživati u okusu i blagodatima pravog domaćeg organski uzgojenog ulja i maslina, doslovno ‘iz svojeg vrta’.“ Osim maslinika tu je još oko osam hektara zelenih površina zasađenih autohtonim sortama kao što su hrast, bor, crnika, a svuda će vas pratiti opojni mirisi ružmarina, lavande, smilja i drugog začinskog bilja. Mediteranski začini iz vrta, prirodno, preselili su se i u kuhinju pa je ponuda jela zapravo jednostavna, ali bogata okusima. Svakog dana na meniju su osim standardne ponude i maštovita raznovrsna jela s uglavnom lokalno nabavljenim namirnicama pa vam jelovnik sigurno neće brzo dosaditi. Neizostavan je, naravno, meni za djecu 87

gurmanica

Smoothie bar

SOKIĆ

kistom i blenderom do harmonije i zdravlja Tekst: Adriana Kramarić Foto: Jasmina Cviljak

Na Novoj cesti 130, u neposrednoj blizini Trešnjevačke tržnice u sklopu udruge Crta i točka otvoren je Smoothie bar Sokić koji svojim članovima nudi različite vrste kašastih sokova od ekološki uzgojenoga voća i povrća. Tu možete popiti i kavu ili čaj te razne vrste biljnih napitaka i u vlastitoj kreaciji. Ako želite postali članom udruge, uplatit ćete 10 kuna članarine i tako steći pravo na besplatni smoothie dobrodošlice, ali i na brojne druge aktivnosti iz područja kulture i umjetnosti kojima se Crta i točka bavi

pozadini cijele priče stoje dvije cure u najboljim godinama – Andrijana Knez (37) i Ivana Školnik (38). Ivana je diplomirala ﬁlozoﬁju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje ovih dana priprema doktorat; iza nje su godine rada u obrazovnom sustavu, brojne radionice, izložbe, likovne kritike... Andrijana je u spomenutom prostoru još prije 10-tak godina otvorila galeriju u kojoj su se predstavljali mladi primijenjeni umjetnici. Kada je galerija prestala s radom, njezina velika ljubav prema prirodi i zdravom načinu života odvela ju je na brojne tečajeve – tečaj makrobiotike kod Zlatka Pejića, biodinamički uzgoj kod Zlate Nanić, radionice samoniklog bilja, aromaterapijske škole itd. Kako sama kaže, ovom su se udrugom njezini različiti interesi (likovnost, priroda i zdrava prehrana) napokon povezali. Kada smo ih upitali kako su se upoznale, obje su u glas sa smijehom odgovorile: “Preko bivših muževa!” Ivana: Bilo je to prije petnaestak godina i odmah smo “kliknule”. Osim toga, stanujemo u istom kvartu, imamo djecu slične dobi i oduvijek smo se kretale u istim umjetničkim krugovima. Tako da je došlo nekako prirodno da zajedno pokušamo osmisliti nešto što bi objedinilo sve naše interese. Prva ideja s kojom smo započele bile su likovne radionice za djecu, zatim jezične radionice i na kraju, s obzirom na to da se

Andrijana godinama bavi zdravijim načinom prehrane i budući da je hrana također na neki način umjetnost, shvatile smo da sve te tri komponente mogu funkcionirati u savršenu suživotu. U prostorijama Smoothie bara Sokić udruga jednom mjesečno organizira i događanja, bilo da se radi o izložbama, igraonicama, mini modnim revijama ili parlaonicama u kojima informiraju svoje članove o novostima iz svijeta umjetnosti i/ili zdravog življenja. Ivana: Sviđa nam se ta ideja udruge u čiji rad se ljudi mogu uključiti na različite načine, i to upravo zato što imamo više raznorodnih djelatnosti koje bismo željele dalje razvijati. Zato nam je vrlo važna i suradnja s drugim srodnim udrugama. I dok sve to pričaju, vještim rukama sjeckaju, gule i miksaju na prvi pogled nevjerojatne kombinacije voća, povrća i dodataka koji se u blenderu pretvaraju u ukusne napitke iznenađujućih okusa, zamamnih mirisa i privlačnih boja. Andrijana: I same već duže vrijeme svojim ukućanima pripremamo ove zdrave napitke i upoznale smo bezbroj kombinacija. Oduševila me knjiga Victorie Boutenko Zeleno za zdravlje koju sam pročitala prije nekoliko godina i tako promijenila prehrambene navike. To je izvrstan obrok koji je sirov, miksan, sadrži vitamine, minerale, vlakna, kloroﬁl...Vrlo ga je jednostavno napraviti i konzumirati. Kako smo obje mame, tako smo naučile i dobro zakamuﬂirati pojedine namirnice koje djeca baš ne vole jesti. Moj sin

Sardinija Tekst i foto: Dora Toljan

Kad sam se tamo negdje sredinom travnja napokon s frendicama odlučila za putovanje na Sardiniju, mislila sam da je dalje lako. Ali, uskladiti godišnje odmore nas triju pokazao se ozbiljnim izazovom. Nakon prvoga izabranog datuma krajem svibnja, na Sardiniju smo konačno krenule krajem srpnja; hotele smo rezervirale jedva tjedan dana prije puta, a vodiče uredno kupljene na vrijeme skoro nismo ni pogledale. Nije ni bilo važno, važno je bilo samo da krenemo

Cala Gonnone 102

ovako

PUTUJE ŽENA

Polako ali dostižno Nakon zbrajanja i oduzimanja još tamo u travnju, odlučile smo se na putovanje autom, i to doslovno od početka do kraja, što se pokazalo punim pogotkom, ne kao i polazak u subotu ujutro u samoj špici sezone, ali strpljivo smo izdržale gužvu na granici i optimistično krenule put Italije. Gužva nas je doduše stajala kave u Firenzi, ali vožnja Toscanom, a nakon toga šetnja Sienom, nadoknadile su sve duševne boli i ukočeno tijelo nakon višesatnog putovanja. Ako se ikada nađete u blizini Siene, ne propustite predvečernji aperitiv na središnjem trgu Piazza del Campo, po mnogima jednom od najljepših europskih gradskih trgova – doista je gušt. Gušt koji nas je zamalo stajao kašnjenja na trajekt, ali Talijani su se pokazali vrlo ﬂeksibilnima tako da smo se kojih 15-ak minuta prije polaska (umjesto preporučenih sat vremena) ipak sretno ukrcale i iz omanjeg lučkoga grada kompliciranoga naziva Civitavecchia krenule put Sardinije. Noćna vožnja traje otprilike šest sati, ali ako se opremite vrećama za spavanje i dođete preporučenih sat vremena ranije pa ulovite dobro mjesto u udobnim separeima, proći će vam u trenu – shvatile smo to na povratku!

Cala Gonone Kada smo razmišljale o načinu putovanja, prije svega vodile smo se željom da istražimo cijeli otok pa smo prema tome napravile i plan puta. Luka Olbia u kojoj smo prvi put kročile na sardinijsko tlo nije nas se dojmila pa smo prvu kavu popile u dražesnom mjestašcu San Teodoro, okupale se na obližnjoj plaži i nastavile južno uz obalu do naše prve odabrane destinacije. Cala Gonone preslatko je turističko mjesto na istočnoj obali Sardinije do kojega put vodi uskim vijugavim cesticama na koje seže prekrasan pogled. Osvojilo me na prvu. Divan mali hotel s bazenom i udobnim ležaljkama, predivan pogled na more i simpatični domaćini samo su potvrdili prvi dojam. Inače, smještaj na Sardiniji vrlo je povoljan, a slike koje smo pronašle na web-stranici booking.com, zaista su takve i uživo. U prosjeku, noćenje za tri osobe u hotelu, u koje je uključen i doručak, doći će vas 100 eura. Osim Talijana, Cala Gonone prepuna je Britanaca i Skandinavaca koji ovdje guštaju u ronjenju i istraživanju fantastičnog podmorja, u što smo se i same imale priliku uvjeriti, a osim obiteljskim hotelima, mjesto vrvi i odličnim 103