2. ljubljansko-zagrebški doktorski seminar by Znanstvena zalozba FF

LJUB ZAG SE

2. ljubljansko-zagrebški doktorski seminar 25. maj 2013

Program in povzetki referatov

2. ljubljansko-zagrebški doktorski seminar Doktorski seminar Oddelek za zgodovino, Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani in Odsjek za povjest, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 25. maj 2013 Program in povzetki referatov © Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, 2013 Urednik: Sašo Jerše Tehnično urejanje in prelom: Jure Preglau Založila: Znanstvena založba Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani Izdal: Oddelek za zgodovino Za založbo: Andrej Černe, dekan Filozofske fakultete Publikacija je brezplačna. Ljubljana, 2013. Prva izdaja Tisk na zahtevo.

Program 25. maj 2013 9.00–9.30

uvodni pozdrav predstojnika Oddelka izr. prof. Roka Stergarja

9.30–10.00

Jernej Kotar (Ljubljana): Razvoj deželnoknežje uprave na Kranjskem v poznem srednjem veku

10.00–10.45

diskusija

10.45–11.15

Vlatka Tomić (Zagreb): Civilna i Vojna Hrvatska u svjetlu Kukuljevićeve ankete iz 1850. godine

11.15–11.30

diskusija

11.30–12.00

odmor

12.00–12.30

Žiga Zwitter (Ljubljana): Trajnosten ali netrajnosten razvoj primera alpskega podeželja v 17. stoletju? Po sledi podložniških zapuščinskih inventarjev

12.30–12.45

diskusija

12.45–13.15 Filip Tomić (Zagreb): Rasprostranjenost, demografska i socijalna struktura srpskog naroda u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji 1890.–1910. 13.15–13.30

diskusija

13.30–15.00 kosilo 15.00–15.30

Martin Previšić (Zagreb): Povijest informbiroovskog logora na Golom otoku 1949.–1956. godine

15.30–15.45

diskusija

15.45–16.15

Peter Mikša (Ljubljana): Prvi raziskovalci slovenskih gora in prvi raziskovalni pristopi nanje

16.15–16.30

diskusija

16.30–17.00 odmor 17.00–17.30 Stipe Kljaić (Zagreb): Intelektualna historija 20. st. – Hrvatski intelektualci u vremenu velikih ideologija (1918-1945) 17.30–17.45

diskusija

17.45–18.15

Gojko Zupan (Ljubljana): Zagrebška likovna akademija: ključno obdobje zorenja Zorana Mušiča (1930–1935)

18.15–18.30

diskusija

Povzetki referatov

Jernej Kotar mentor: akad. prof. dr. Peter Štih

Razvoj deželnoknežje uprave na Kranjskem v poznem srednjem veku Predstavitev se osredotoča na precej zapleten razvoj deželnoknežje uprave, s težiščem v času vladanja Friderika III. (1435-1493), ko je bil srednji vek na Slovenskem v svojih zadnjih izdihljajih. Prikaz je prilagojen upravnemu ustroju Kranjske in ima piramidalno strukturo. Na vrhu je deželni glavar, kot najvišji predstavnik deželnoknežje oblasti, sledijo pa mu nosilci nižjih funkcij vse do oskrbnikov posameznih gospoščin. Slednji so bili najštevilčnejši. Glavno vprašanje, na katerega se navezuje predstavitev, je razvoj najvišjih uradov in njihovo prehajanje v roke bogatega kranjskega plemstva. Kratko bo orisan tudi razvoj rodbin, ki so začele svoj vzpon v 15. stoletju in so kasneje pomembno krojile usodo Kranjske.

Vlatka Tomić mentor: prof. dr. Mario Strecha

Civilna i Vojna Hrvatska u svjetlu Kukuljevićeve ankete iz 1850. godine Središnji interes mojega doktorskog rada je istraživanje područja Civilne i Vojne Hrvatske posredstvom do sada u historiografiji neistraživanoga povijesnog izvora – tzv. Kukuljevićeve ankete. Spomenuta anketa pokrenuta je s ciljem sakupljanja topografsko – etnografsko – statističkog opisa hrvatskih zemalja, a uzor su joj činila djela koja su od druge polovine 18. stoljeća u Habsburškoj monarhiji bila poznata pod skupnim nazivom Staatskunde. Žanr Staatskunde korespondentan je onome što je Peter Burke nazvao fenomenom ‘’otkrića naroda’’ u europskim intelektualnim krugovima i literarno – znanstvenom žanru Volkskunde kojega je taj interes pokrenuo. Specifičnost Staatskunde je što je taj žanr otišao korak dalje u svojim znanstvenim pretenzijama želeći izravno koristiti, služeći se odmjerenim, ‘’nepristranim’’, često brojkama i jezgrovitim opisima prožetim ‘’objektivnim’’ stilom, potrebama državne uprave. Događaji 1848./49. godine činili su prekretnicu i u političkom i društvenom razvoju Civilne Hrvatske, usmjeravajući je prema modernom građanskom uređenju. Početak puta k novom političkom i društvenomn uređenju, koji je implicirao začetke ideje, ali i konkretne izgradnje suverenog političkog prostora i modernog građanskog poretka, postavljao je pred nositelje tog zadatka imperativ spoznaje o teritoriju i stanovništvu koji bi taj moderni politički i društveni entitet zauzimao. Jedno od sredstava za ispunjavanje toga zadatka bila je i tzv. Kukuljevićeva anketa, a istraživanje i analiza njezinog stvaranja i provedbe u središtu su interesa mojeg doktorakog rada kao i problematizacije u svrhu ovoga izlaganja. Naime, ovom prilikom želim prodiskutirati važnost Kukuljevićeve ankete za našu produbljeniju današnju spoznaju mnogih aspekata života stanovništva sredinom 19. stoljeća, ali i važnost te ankete za ondašnje stvaranje spoznaje i ‘’proizvodnje znanja’’ o osobinama stanovništva iz perspektive institucionalnog poretka u osvit modernog doba. 10

Žiga Zwitter mentor: akad. prof. dr. Peter Štih

Trajnosten ali netrajnosten razvoj primera alpskega podeželja v 17. stoletju? Po sledi podložniških zapuščinskih inventarjev Referat začenjamo s kritičnim ovrednotenem podložniških zapuščinskih inventarjev, temelječem na francoski, angleški in nemški literaturi. Podložniški inventarji namreč kljub navidezni popolnosti nikakor niso vseobsežni; predstavljamo vzroke in opozarjamo na posledice tega dejstva za snovanje in izvedbo raziskave na osnovi tega tipa virov. Sledi študija primera iz Zgornje Savinjske doline, kjer uvodne teoretične razmisleke prenašamo v prakso, poleg tega obravnavane inventarje analiziramo z vidika zgodovine součinkovanja treh temeljev trajnostnega razvoja – okolja, gospodarstva in družbe. So ponavljajoče se slabe letine poznega 17. stoletja povzročile pogostejše obubožanje kmečega prebivalstva? Kakšno vlogo je v zaostrenih okoljskih razmerah igrala posameznikova iniciativa, kateri družbeni mehanizmi so obstajali za kljubovanje okolju? Kateri so bili vodilni človeški običaji, ki so poslabševali gospodarske razmere? Kateri so bili glavni z gospodarstvom povezani viri degradacije okolja? Kombinacija statusa animarum in zapuščinskega inventarja je ključna za kritično ovrednotenje urbarijalne navedbe o demografskih razmerah na Solčavskem v poznem 17. stoletju. Inventarji so zelo vroč vir, zgodovinar pa naj pazi, da se z njim ne opeče.

Filip Tomić Mentor: prof. dr. Mario Strecha

Rasprostranjenost, demografska i socijalna struktura srpskog naroda u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji 1890.–1910 Cilj izlaganja biti će predstaviti rad na doktorskoj disertaciji pod gornjim naslovom, istraživačke izazove, pitanja i probleme s kojima sam se suočio pri definiranju teme te osnovne spoznaje i rezultate do kojih sam došao tijekom dosadašnjeg rada. Tema doktorskog rada kreće se dominantno unutar područja historijske demografije i povijesti nacionalnih manjina na prostoru Hrvatske. Glavni izvori na kojima se temelji rad su objavljeni i neobjavljeni rezultati popisa stanovništva provedenih u razdoblju 1890. – 1910. godine na području Kraljevina Hrvatske i Slavonije. Međutim, osim svog očitog kvantitativnog aspekta, koji nam pruža vrijedne podatke za analize i tumačenja položaja i ritmova demografskog, socijalnog i ekonomskog razvoja određenog područja na razini čitave njegove populacije, popisi stanovništva istraživački su zanimljivi i kao društveni proizvod, institucionalni projekt i sredstvo imanentno razvoju modernog društvenog sustava. Iako u svom doktorskom radu pretendiram obuhvatiti popise stanovništva u njihovom dvojakom značenju, odnosno, planiram ih iskoristiti kao vrijedan izvor podataka za proučavanje demografske, ekonomske i socijalne strukture, u ovome izlaganju naglasak ću staviti na njihov drugi aspekt koji proučavam, što znači, da ću pokušati problematizirati konstrukciju klasifikacijskih shemi i kategorijalnog aparata u navedenim popisima, usredotočujući se na fenomen etničke identifikacije provođen u popisima stanovništva. Na koji način popisi stanovništva u Hrvatskoj i Slavoniji na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pristupaju fenomenu ‘’narodnosti’’? Kakav klasifikacijski okvir i kategorije ‘’narodnosti’’ konstituiraju popisi stanovništva u navedenom razdoblju? Odgovaraju li rezultati popisa stanovništva stvarnom stanju etničke identifikacije stanovništva ili su oni puki konstrukt modernog institucionalnog poretka? Kako nam, uopće, istraživanje popisa stanovništva može pomoći 12

u tumačenjima fenomena etničke identifikacije? Što, naposlijetku, podrazumijevam pod sintagmom ‘’srpski narod’’ navedenoj u naslovu doktorskog rada te može li, i na koji način, ‘’srpski narod’’ biti predmetom istraživanja na osnovi popisa stanovništva? To su neka od pitanja koja ću pokušati raspraviti u izlaganju.

Martin Previšić mentor: prof. dr. Ivo Banac

Povijest informbiroovskog logora na Golom otoku 1949.–1956. godine Raskid SSSR-a (i ostalih zemalja pod sovjetskom dominacijom) s Jugoslavijom, 1948. godine, označio je dramatično razdoblje u povijesti Jugoslavije. Pod ekonomskim, vojnim i političkim pritiskom sa Istoka, a još bez dobrih veza sa zapadnim zemljama, suočeni, k tome, s potencijalnim unutarpartijskim prevratom, rukovodeći jugoslavenski komunisti posežu za izolacijom stvarnih ili navodnih pristalica Rezolucije Informbiroa. Goli otok i ostale slične kaznionice i logori postaju mjesta tamnog naličja sukoba sa Staljinom. Grube metode političkog preodgoja, loši životni uvjeti te fizičko nasilje nad kažnjenicima postaju dio logorske svakodnevnice. Ipak, nisu svi logoraši prolazili jednak tretman, niti su metode na samom Golom otoku bile ujednačene tijekom sukoba sa SSSR-om. Stoga je potrebno znanstveno istražiti ove činjenice i pojave, kao i kontekstualizirati ibeovski Goli otok u tadašnju, ali i kasniju društvenu zbilju.

Peter Mikša mentor: izr. prof. Mitja Ferenc

Prvi raziskovalci slovenskih gora in prvi raziskovalni pristopi nanje Prvotni obiskovalci gora so pristopali v gorovje tako rekoč anonimno – brez védenja okolice in brez pisnih sledi. Prvi obiskovalci Julijskih in Kamniško-Savinjskih Alp, so bili domačini: pastirji, lovci, iskalci rude, zeliščarji, ki so poznali bližnji gorski svet ter v gorah doživeli veliko več, kot o tem skopo poročajo viri. Lovci in pastirji so utirali poti ter odkrivali nove prehode v visokih gorah že v srednjem veku. Sočasno je obstajal tudi divji lov, ki je bil poleg iskanja rude in pastirstva daleč najpomembnejša oblika odkrivanja gorskega sveta. Sčasoma so domačini, ki so v gore zahajali zaradi zaslužka in preživetja, začeli v gore voditi in spremljati tudi turiste, jim nosili prtljago in jih varovali. Postali so gorski vodniki, ki so za plačilo vodili predvsem mestno gosposko, izobražence in druge raziskovalce gorskega sveta. Prve dokumentirane pristope pa so opravili tisti, ki so bili tesneje povezani z naravo in gorskim okoljem in so ju tudi preučevali in opisovali. To so bili zlasti naravoslovci iz obdobja razsvetljenstva 18. stoletju. V visokogorje je vse več ljudi začelo zahajati z novimi, povsem drugačnimi nameni: od sistematičnega raziskovanja, spoznavanja novih krajev in celo turizma.

Stipe Kljaić

Intelektualna historija 20. st. – Hrvatski intelektualci u vremenu velikih ideologija (1918–1945) Kod istraživanja hrvatskih intelektualaca u prvoj polovici 20. st. dvije su važne napomene, to da je riječ o tipu angažiranog intelektualca ili kako ga je Gramsci definirao „organskog intelektualca“ („Intelektualci i revolucija“, Izabrana djela Antonija Gramscija, 1955.). Takav profil intelektualca koji se protivio onom iskonskom pozivu klasičnog intelektualca kojeg je definirao Julien Benda („Izdaja intelektualaca“, 1929.), bavio se dvjema glavnim političkim temama toga vremena, a to su: rješenje nacionalnog i socijalnog pitanja. Pri tome valja naglasiti da su ideološke podjele među hrvatskim intelektualcima u ovim pitanjima anticipirale oštre podjele među hrvatskim nacionalnim korpusom u Drugom svjetskom ratu. Hrvatstvo ili jugoslavenstvo, jugoslavenski federalizam ili unitarizam, komunizam ili korporativizam, profašizam ili antifašizam, središnje su teme njihovih rasprava, polemika i sukoba mišljenja. Kod toga pada u vodu svaka nasilna metodološka homogenizacija i generalizacija, tako da su na primjer hrvatski nacionalizam razvijali 30-ih godina intelektualci različitih provenijencija, od ustaša (Budak, Lorković) preko hrvatskih nacionalista (Lukas, Matica Hrvatska), seljačkog pokreta (Bićanić, Herceg) i katolika (Šegvić, Hrvatska smotra) pa sve do komunista (Cesarec). Tome da se ovo razdoblje promatra kao neka kontinuirana i ideološki homogena struktura među hrvatskim intelektualcima koji su zastupali hrvatski nacionalizam i težili ideji samostalne hrvatske države, pridonijela su dva faktora. Tako je „ustašizacija“ nakon 1941., sva događanja u smjeru hrvatske nacionalne emanicipacije od jugoslavenskog nacionalizma neposredno prije dolaska ustaškog pokreta na vlast prikazivala „proustaškim“, dočim je poslijeratni konstrukt komunističke historiografije i ideologije također pod isti nazivnik svrstavao hrvatsku nacionalnu ideju i ustaštvo. Ovime se želi napomenuti da je jedno naknadna strogo politička i ideološka interpretacija izvedena post festum, sasvim nešto drugo od historio16

grafskog isčitavanja „duha vremena“ na temelju izvornog materijala (brošure, korespodnecije, dnevnici, memoari, knjige, časopisi), koje razotkriva da je artikulacija idejnog mišljenja, u ovom slučaju hrvatskog nacionalizma, bila heterogena, pluralna i diskontinuitetna.

mag. Gojko Zupan mentor: izr. prof. dr. Mitja Ferenc

Zagrebška likovna akademija – Ključno obdobje zorenja slikarja Zorana Mušiča (1930–1935) Slovenski slikar Zoran Mušič (1909–2005), kasneje v Evropi znan kot Zoran Music, je bil eden od likovnih ustvarjalcev, ki so med obema vojnama študirali na Akademiji likovnih umjetnosti v Zagrebu. Bil je med najbolj priljubljenimi učenci Ljube Babića, velikega ljubitelja španskega slikarstva in prijatelja Miroslava Krleže. Mušič je bil ustvarjalec svoje generacije, ki je s svojimi akademijskimi risbami, prvimi slikami in članki ohranil spomin na značilno obdobje razcveta pred ponovno vojno v Evropi. Prvič je v hrvaški prestolnici razstavljal kot diplomant akademije (1934) in znova prvič kot zrel umetnik – po izsiljenem odhodu iz socialistične Jugoslavije (1954) – svoje Dachauske risbe. Obdobje razcveta Zagreba kot kulturnega žarišča vsega zahodnega dela Kraljevine Jugoslavije v letih 1925–1940 je vplivalo na razvoj in usmeritev likovnega izraza skupine slovenskih avtorjev, ki so ostali med najbolj kakovostnimi slikarji in kiparji druge polovice 20. stoletja v Jugoslaviji in ob tem prvi profesorji leta 1945 ustanovljene Likovne akademije v Ljubljani (F. Mihelič, B. in Z. Kalin, G. Stupica, M. Pregelj), ki je več desetletij imela pečat Zagrebške slikarske šole.