Mala škola fotografije

Piše: Borislav Božić, prof.

CANDID FOTOGRAFIJA U DIGITALNO DOBA

U prošlom broju objasnio sam što je candid fotografija i njene početke. U ovom prilogu opisujem mogućnosti spontane fotografije u digitalno doba uz određena pomagala. Dakle, nije dovoljna samo oprema. Ključnu ulogu za dobru fotografiju ima sam autor, osoba koja fotografira. Pored poznavanja fotografskog zanata, razvijenog likovnog senzibiliteta, važno je imati i razvijene komunikacijske vještine, pogotovu kada fotografiramo ljude. Često je bitno uspostaviti kontakt s osobom ili osobama koje fotografiramo kako bismo im objasnili da su naše namjere plemenite i da ih zamolimo da ne obraćaju pažnju na fotoaparat, već da se nastave baviti poslom koji obavljaju. Ovakva komunikacija itekako može pomoći u stvaranju iskrenih, spontanih fotografija.

Nekoliko je načina fotografiranja ljudi da bismo uhvatili njihovo spontano, iskreno ponašanje. Ako želimo fotografirati, a da ljudi ne znaju da ih fotografiramo, trebamo biti dovoljno daleko od njih, za što nam je potreban snažan teleobjektiv i to nam je već garancija da na nas nitko neće obraćati pažnju i moći ćemo napraviti fotografije s originalnim raspoloženjem ili svim emocijama koje se odražavaju na licu osobe ili osoba. Primjer je portret čovjeka, desno gore od ovoga teksta. Osnovna karakteristika teleobjektiva je plitko polje du binske oštrine, što je očigledno na ovoj fotografiji. Osnovni motiv, tj. lice muškarca, besprijekorno je oštro, a plavičasta pozadina je zamućena i desni dio kadra je također mutan, što je vjerojatno dio tijela njegova sugovornika. Očigledno je da se vodi dijalog između dvije osobe, a mi vidimo samo muškarca okrenutog prema nama na čijem se licu zrcale sve emocije koje su rezultat njegova, vjerojatno vrlo dinamičnog razgovora. Fotograf je bio dovoljno daleko što je dobro jer nije bio primijećen i nije poremetio tijek razgovora i na licu se vide sve emocije koje su proizašle iz razgovora. Drugi važan element ove fotografije je taj da je nevažan sadržaj ove scene zamućen i time isključen kao nebitan. No, domišljati umovi smislili su jedan dodatak

koji koliko-toliko može pomoći kod fotografiranja iz blizine, a da fotografirane osobe nemaju osjećaj da ih se fotografira. To je dodatak koji se stavlja na objektiv, shema ispod ovoga teksta, koji na svojoj prednjoj strani ima lažnu leću, a sa strane otvor u kojem je postavljeno zrcalo pod kutom od 45 stupnjeva preko kojeg, ustvari, fotografiramo. Ovaj dodatak vrlo je zgodan jer je fotoaparat usmjeren u jednom pravcu, a fotografiramo lijevo ili desno pod kutom od 90 stupnjeva tako da osobe koje nas vide ne znaju točno što mi fotografiramo. I ove dvije fotografije dobar su primjer spontanih i neposrednih snimaka jer su snimane osobe u potpunosti posvećene svome poslu i snimane

su iz blizine, za razliku od prvog primjera s prethodne stranice. Postoji još jedna mogućnost neprimjetnog fotografiranja iz neposredne blizine, a da ne budemo otkriveni. Trebamo naš aparat objesiti oko vrata, a remen namjestiti tako da fotoaparat bude ispod prsa. Elemente fotografiranja ‒ blenda, brzina zatvarača i udaljenost fotografiranja, podesimo prema svjetlosnim uvjetima, a udaljenost procijenimo na otprilike tri metra i na toj daljini i fotografiramo kako bismo imali oštre snimke. Dok hodamo, stišćemo gumb okidača i nitko na nas neće obratiti pažnju jer ne držimo aparat na “oku” kako je uobičajeno kod fotografiranja. U ovom slučaju nećemo imati sve snimke idealno kadrirane, ali to možemo naknadno obraditi.