Mjerna jedinica paskal

Slika 74. Poruke programa Shield-A_20 na LCD-u

#include <DallasTemperature.h> Definiramo objekt s nazivom lcd i pridružujemo mu komunikacijske pinove: LiquidCrystal lcd(2, 3, 4, 5, 6, 7); Definiramo objekt s nazivom owire za komunikaciju s komponentama 1-wire i pridružujemo mu komunikacijski pin A5: OneWire owire(A5); Za jednostavniju komunikaciju s čipom DS18B20 definiramo objekt senzori te mu pridružimo objekt owire: DallasTemperature senzori(&owire); Definiramo spremnik adrese spojenog DS18B20 vrste DeviceAddress. Ova vrsta spremnika podataka opisana je u biblioteci DallasTemperature i služi za spremanje adrese prvog pronađenog čipa DS18B20. Ukoliko spojimo više čipova DS18B20 na sabirnicu, poželjno je deklarirati onoliko spremnika adresa vrste DeviceAdresses koliko je čipova spojeno na sabirnicu. Vrsta DeviceAdress je polje vrste uint8_t od osam elemenata. DeviceAddress Ds18b20_adr; U funkciji setup()uključit ćemo pozadinsko svjetlo pomoću tranzistorske sklopke T2 i zatim konfigurirati pinove PC1 i PC2 kao ulazne, kako bismo njima mogli očitavati stanja tipkala SW1 i SW2. Funkcijom lcd.begin(16,2) određujemo da ćemo koristiti dvoredni LCD sa po 16 znakova u svakom redu, na kojem ispisujemo pozdravnu poruku i zatim inicijaliziramo objekt senzori: void setup() { pinMode(17, OUTPUT); digitalWrite(17, HIGH); pinMode(A1, INPUT_PULLUP); pinMode(A2, INPUT_PULLUP);

lcd.begin(16, 2); lcd.print(„ABC Shield-A P20“); senzori.begin(); } // kraj setup() U funkciji loop() provjeravamo je li bilo pritisnuto neko od tipkala i, kada se to dogodi, pozivamo pridružene funkcije sw1_function() ili sw2_function(): void loop() { if (digitalRead(A1) == 0) { delay(25); if (digitalRead(A1) == 0) { sw1_function(); while (digitalRead(A1) == 0){ } } } if (digitalRead(A2) == 0) { delay(25); if (digitalRead(A2) == 0) { sw2_function(); while (digitalRead(A2) == 0){ } } } } // kraj loop() U primjeru Shield-A_6b objasnili smo na koji način radi taj algoritam. Kada pritisnemo tipkalo SW1, izvršava se funkcija sw1_function(). U njoj brišemo sadržaj LCD-a i na početku gornjeg retka ispisujemo poruku „Temp = „: void sw1_function(){ lcd.clear(); lcd.setCursor(0,0); lcd.print(„Temp = „); Mjerenje temperature pokrećemo pomoću funkcije requestTemperatures() objekta senzori. Ova funkcija šalje zahtjev svim čipovima DS18B20 koji su spojeni na sabirnicu, a za samo očitanje temperature u °C koristit ćemo funkciju getTempCByIndex(). Njoj moramo proslijediti indeks čipa čiju temperaturu želimo očitati; kako mi imamo samo jedan čip DS18B20 na sabirnici, indeks će biti 0: lcd.setCursor(7,0); senzori.requestTemperatures();

float tempC = senzori.getTempCByIndex(0); Dogodi li se pogreška kod očitanja, funkcija vraća broj -127 (zbog preglednijeg čitanja programskog koda, tu vrijednost smo pridružili konstanti DEVICE_DISCONNECTED_C). U tom slučaju ispisujemo poruku “DS18B20?” na LCD te prekidamo izvršavanje funkcije sw1_function(). Ako je temperatura uspješno očitana, ispisujemo je na LCD-u: if(tempC == DEVICE_DISCONNECTED_C) { lcd.print(„DS18B20?“); return; } lcd.print(tempC); } // kraj sw1_function() Kada pritisnemo tipkalo SW2, izvršava se funkcija sw2_function(). U njoj brišemo sadržaj LCD-displeja, ispisujemo tekst “DS18B20 adresa:” i zatim dohvaćamo adresu priključenog čipa DS18B20. Za očitavanje adrese potrebno je izvršiti funkciju getAddress() objekta senzori. Funkciji getAddress() prosljeđujemo varijablu u koju ćemo spremiti adresu i indeks čipa na sabirnici. Ako funkcija nije uspjela očitati adresu čipa, vraća vrijednost 0, i tada ćemo na LCD-u ispisati poruku “DS18B20?”. Ako je adresa uspješno očitana, funkcija vraća vrijednost 1, i tada ćemo adresu ispisati na LCD-u: void sw2_function(){ lcd.clear(); lcd.setCursor(0,0); lcd.print(„DS18B20 adresa: „); lcd.setCursor(0,1); if (senzori.getAddress(Ds18b20_adr, 0)) { for (uint8_t i = 0; i < 8; i++) { if (Ds18b20_adr[i] < 16) lcd.print(„0“); lcd.print(Ds18b20_adr[i], HEX); } } else { lcd.print(„DS18B20?“); } } // kraj sw2_function() Primijetite kako u rješenju Bascom-AVR možemo detaljno vidjeti kako se odvija komunikacija između mikroupravljača i čipa 1-wire. U rješenju Arduino IDE koristimo gotove biblioteke za komuniskaciju koje nam pojednostavljuju programiranje, ali nam zbog toga detalji komunikacije ostaju “skriveni”

Napomena: Programi Shield-A_20.bas i Shield-A_20.ino mogu se besplatno dobiti od uredništva časopisa ABC tehnike. Vladimir Mitrović, Robert Sedak

Dječje igralište od recikliranih lopatica vjetroturbina

OČUVANJE OKOLIŠA

Igralište Wikado smješteno u dvorištu jedne osnovne škole u Rotterdamu, Nizozemska, održivo je mjesto za igru, a osmislili su ga stručnjaci iz tvrtke 2021Architekten. Iako smo poprilično sumnjičavi po pitanju sigurnosti kad spominjemo oštre lopatice vjetroturbine, čitavo područje dječjega igrališta u potpunosti je sigurno za uporabu. Načinjeno je od pet starih lopatica vjetroturbine koje su rezanjem i varenjem sastavljene i pretvorene u cjenovno isplativo i zabavno mjesto za djecu. Dijelovi parka uključuju tunele kroz koje se djeca mogu spuštati, tornjeve koji izgledaju kao svemirski brodovi, pa čak i klupe i sjedala za odmor. Danas je standardni životni vijek kopnene vjetroelektrane 20 do 25 godina. Čak 85 do 90 posto ukupne mase vjetroagregata može se reciklirati. Većina komponenata – uključujući čelik, cement, bakrenu žicu, elektroniku i prijenosnike, ima uspostavljen kružni tijek za recikliranje. Međutim, lopatice vjetroagregata izazovnije je reciklirati jer sadrže složene kompozitne materijale. Ovo je jedan dobar primjer kako spojiti zabavno s korisnim i učiniti nešto dobro za očuvanje našeg okoliša. Sandra Knežević

MJERNE JEDINICE NAZVANE PO ZNANSTVENICIMA

Mjerna jedinica paskal

Neke su mjerne jedinice od XIX. stoljeća nazivane po zaslužnim znanstvenicima. Danas je u Međunarodnom sustavu jedinica (SI) takvih 19 jedinica, a još je jedna iznimno dopuštena. Takvi nazivi mjernih jedinica starih sustava ili izvan sustava (angstrem, gaus, kiri, meksvel, rendgen i dr.) otišli su u povijest. Opisat će se kako je 20 danas zakonitih jedinica nazvano po znanstvenicima i kako su normirane. U ovom se nizu1 opisuje i kako se kroz gotovo dva stoljeća mijenjalo oslanjanje jedinica od tvarnih pramjera, do suvremenog oslanjanja na prirodne stalnice ili konstante2 . Jedinice su u nizu navedene uglavnom po vremenu usvajanja.

Paskal (engl. pascal; znak Pa) je jedinica tlaka i tlačnog naprezanja, izvedena jedinica Međunarodnog sustava jedinica (SI). Nazvan je po Blaiseu Pascalu.

Podrijetlo naziva mjerne jedinice

paskal

Blaise Pascal (1623.–1662.), francuski filozof, matematičar i fizičar, osobito se istaknuo mjerenjem atmosferskog tlaka s konstruiranim tekućinskim barometrom. Ustanovio je opadanje atmosferskog tlaka s visinom te njegovu promjenu s meteorološkim stanjem atmosfere. Pascal je prvi upotrijebio barometar sa živom kao visinomjer. Tako je 20. rujna 1648. pred brojnim uglednim svjedocima izmjerio razliku nadmorskih visina mjesta Clermont u Francuskoj i obližnjega brijega Puy de Dôme prema razlici tlaka zraka, te takvim jednostavnim mjerenjem ustanovio razliku visina s pogreškom od samo oko 1,5%.

1 Osnova ovoga niza, uz ostale izvore, je i niz napisa o povijesti, nazivima i definicijama mjernih jedinica, objavljenih u autorovu Leksikonu mjernih jedinica te u časopisima Svijet po mjeri i Radio HRS. 2 Vidi o tome npr.: Z. J., Nove definicije osnovnih jedinica SI-a. ABC tehnike, br. 622, veljača 2019., str. 15-16 i 21. Portret Blaisea Pascala (François II. Quesnel 1691. godine)

Bavio se teorijom brojeva, infinitezimalnim računom i drugim područjima matematike i fizike te teologijom. Po njemu se naziva binomni poučak, Pascalov trokut, Pascalov teorem i mjerna jedinica tlaka.

Stare mjerne jedinice tlaka

Tlak općenito, a posebno neki tlakovi, kao što je atmosferski tlak, tlak u vodi, tlak u nekim napravama i postrojenjima, tlak u zračnicama kotača vozila te tlak tjelesnih tekućina, važni su podaci za praćenje stanja i rada promatranoga sustava. Tlak je omjer sile i ploštine površine na koju ona djeluje. Prema tome, njegova je mjerna jedinica omjer jedinice sile i jedinice ploštine. Međutim, mjerenje tlaka počelo je znatno prije nego su osmišljeni sustavi mjernih jedinica, stoga su povijesno nastale brojne jedinice tlaka, neke definirane mjernim instrumentima kojima se mjerio tlak, neovisno o drugim mjernim jedinicama. Tlakomjeri ili manometri (prema grč, manós: tanak, rijedak, lagan) općeniti su nazivi mjernih instrumenata za mjerenje tlaka plina, pare ili tekućine u nekom sustavu. Osnivaju se na hidrauličnim, mehaničkim ili električnim osjetnicima, a imaju nekoliko posebnih naziva.