i njene konkretne posljedice

TEHNIKA I PRIRODA

Ekstremna klima (i njene konkretne posljedice)

Neočekivano topli svibanj ove naše 2022. godine gotovo da bi vrlo lako mogao proći i pod srpanj da pred kraj mjeseca nije uslijedio nagli zaokret hladnije fronte kulminirajući jakom tučom, zahvaljujući čemu smo se našli doslovno meteorološki katapultirani u jedan, recimo, prosječan listopad! Ljetoljupcima ovakva toplinska avantura zasigurno godi, baš kao i ljubiteljima svježijeg vremena njen iznenadni obrat… pa ipak, to je tek uvertira u daleko drastičnije meteorološke probleme. Vrijeme je neminovnost našeg planeta. Ono diktira ritam svega života na planetu Zemlji. Može biti lijepo, suho, toplo i sunčano, kao što može biti i hladno, oblačno, kišno i vjetrovito. I sve su te atmosferske mijene bespogovorna potreba suptilne ravnoteže čitave prirode. Međutim, meteorološki kolaps bilo koje vrste tu ravnotežu izravno narušava u neizrecivim razmjerima, povlačeći za sobom daleko više od nekoliko pretoplih ili prehladnih dana za određeno geografsko područje, odnosno, njemu pripadajuće klimatsko podneblje. Prvo što uočavamo jest promjena temperature. U ovoj fazi za većinu ljudi fraza “vruće kao usred pustinje” ostaje tek fraza. Okupani u vlastitu znoju i živčani dođete doma, otvarate hladnjak i posežete za bocom hladne osvježavajuće vode. Potom posežete za daljinskim za klimu. Sručite se na kauč i palite TV. Na njemu vijesti o požaru izvan kontrole u nekom mjestu koje vas se baš odviše i ne tiče jer trenutno ne živite tamo. Negdje na rubovima svijesti svima nam lebdi spoznaja o još uvijek pomalo apstraktnom pojmu klimatskih promjena i globalnom zatopljenju, no dokle god nalazimo olakšanje u vlastitu domu, automobilu ili uredu – klima i dalje nije “naša stvar”. Izuzev one koju smo čas ranije upalili na maksimum. E sad… što je zapravo po srijedi i koliko zapravo jest važno, kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini? Ekstremni klimatski događaji, kao što su toplinski valovi i posljedične suše, primarni su način na koji većina ljudi doživljava klimatske promjene a upravo su te promjene – prije svega promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem ‒već povećale broj i snagu nekih od ovih meteoroloških krajnosti. Tijekom proteklih 50 godina veći dio svijeta bilježi porast produljenih razdoblja pretjerano visokih temperatura, jakih pljuskova te, u nekim regijama, i jakih poplava i suša! Toplinski valovi razdoblja su nenormalno vrućeg vremena koja traju od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a broj se toplinskih valova proteklih godina sve više povećava, dok se istovremeno sam ovaj meteorološki incident i produžuje! No, prikažimo ove tvrdnje čisto empirijski. Godina 2021. bila je, sukladno Američkoj nacionalnoj upravi za oceane i atmosferu, šesta najtoplija godina na Zemlji od početka mjerenja. Nadalje, prosječna temperatura površine kopna i oceana prošle godine bila je 1,51 stupanj viša od prosjeka XX. stoljeća, objavila je Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) u svom izvješću. Zasebna analiza NASA-e također je zaključila da je 2021. bila šesta najtoplija godina ikada zabilježena te izjednačena s 2018. Jasno je da je svako od protekla četiri desetljeća bilo toplije od onog koje mu je prethodilo, no što je konkretno tome uzrok, zašto nam se to događa i kakve su nam prognoze za budućnost? Sve je ovo potaknuto povećanjem koncentracije tzv. stakleničkih plinova, poput ugljičnog dioksida, koji zadržavaju

toplinu. Naime, emisije izgaranja fosilnih goriva zadržavaju toplinu u atmosferi još od početka industrijske ere! Upravo kao posljedica toga, prosječne temperature današnjice porasle su za više od 1,5 ℃ na globalnoj razini. To vam se trenutno možda i ne čini kao osobito mnogo, međutim, kada stvari promatramo globalno – itekako jest! No zašto je naizgled toliko mali porast istovremeno i toliko zabrinjavajuć?! Vidite, čak i neznatno više temperature dovode do povećanog isparavanja, uključujući veći gubitak vlage kroz lišće biljaka. Čak i u područjima gdje se količina oborina ne smanjuje, ta povećanja površinskog isparavanja i gubitka vode iz biljaka dovode do bržeg sušenja tla ako se učinci viših temperatura ne nadoknade drugim promjenama (kao što su npr. smanjena brzina vjetra ili povećana vlažnost). Kako se tlo suši, veći udio topline koja dolazi od sunca odlazi na zagrijavanje tla i susjednog zraka, umjesto na isparavanje njegove vlage što rezultira toplijim ljetima u sušnijim klimatskim uvjetima. Ovakva dodatna energija neravnomjerno je raspoređena te izbija u ekstremima poput onih kojima svjedočimo već u ovom trenutku! A bez smanjenja globalnih emisija, ovaj će ciklus nastaviti rasti. Da pojednostavimo stvari: ukoliko je ovaj fenomen restriktiran na jedan šumarak koji broji 30-ak stabala, zaista neće biti nekih drastičnijih promjena, no ukoliko problem promatramo onakvim kakav jest – globalnim – razlika je upravo enormna! Uzmimo za primjer samo običnu vodu! Temperatura njezina smrzavanja kreće se oko 0°, odnosno, oko -2° ukoliko se radi o morskoj vodi, pri čemu se točka ledišta morske vode snižava s porastom koncentracije soli. Ali, pri tipičnom salinitetu ona se smrzava na oko -2 °C. Dakle, ovaj pomak od svega 1,5 °C itekako znači razliku između smrzavanja i topljenja golemih količina vode, odnosno leda na Arktiku i Antarktiku! Posljedice? Neviđena ekološka katastrofa! Zamislite samo koliko hektara ledenih staništa koja su ključna za opstanak mnogih biljnih i životinjskih vrsti (poput npr. polarnog medvjeda) propada svakodnevno zbog povećanja temperature od “svega” 1,5 °C! Štoviše, jedna od teorija upozorava da više temperature na Arktiku uzrokuju usporavanje zračnog mlaza, povećavajući time i daljnju vjerojatnost nastanka zračnih toplinskih kupola. No, to nije sve. Štoviše, postoje čak četiri različita načina na koja klimatske promjene pridonose ekstremnim vremenskim prilikama! Kako bismo lakše razumjeli utjecaj malih promjena na prosječne temperature, zamislimo ih kao zvonoliku krivulju s ekstremnom hladnoćom i ekstremnom vrućinom na oba kraja te najvećim brojem prosječnih temperatura u sredini. Čak i mali pomak u središtu znači da veći dio krivulje dodiruje ekstreme pa tako i sami toplinski valovi postaju sve češći, dugotrajniji i ekstremniji. Met Office (Velika Britanija) konstatira da su se topli periodi više nego udvostručili u proteklih 50 godina – u što smo se mogli i sami uvjeriti u svega nekoliko zadnjih godina! Pretpostavljate, niti 2022. prema prognozama “worldvidea” neće biti iznimka! No toplinske valove može produžiti i pojačati još jedan vremenski fenomen ‒ toplinska kupola. U području visokog tlaka, vrući zrak se potiskuje prema dolje i “zarobljava” na mjestu, uzrokujući porast temperatura na cijelom kontinentu. Potom, kada oluja izobliči mlazni tok koji se sastoji od strujanja zraka koji brzo teče, dobijete efekt kao da npr. povučete uže za preskakanje na jednom kraju pa promatrate kako se valovi kreću duž njega. Ujedno, upravo ovi zračni valovi uzrokuju drastično usporavanje vremenskih sustava, što nadalje ima za posljedicu svojevrsnu meteorološku stagnaciju na istim područjima danima zaredom. Upravo ovakva vrsta “zaglavljenog” vremenskog obrasca zaslužna je za rekordnu toplinu u Indiji i Pakistanu! I zaista, uporno visoki tlak i razina padalina niža od prosječne, ove su godine doveli do najtoplijeg ožujka u Indiji otkako datiraju zapisi od prije 122 godine. Karachi (Pakistan) također je zabilježio najtopliji ožujak u zemlji do sada! No, kako se toplinski val širio i na travanj, u Pakistanu je (Jacobabad) u jednom trenutku zabilježio 49°C. Britanski meteorološki ured upozorio je da bi temperature u dijelovima regije u ovom periodu mogle prijeći i preko 50°C, dok bi krajem sljedećeg tjedna mogle porasti još i više. Pazite, ove razine sada više nisu za 1,5°C više od prosjeka za navedene regije. Ove

su razine sada čak za oko 5 do 7°C više od prosjeka za ovu regiju tijekom navedenog doba godine! Nadalje, na južnoj hemisferi, u Argentini, Urugvaju, Paragvaju i Brazilu u siječnju je zabilježen povijesni toplinski val – mnoga područja izvijestila su o najtoplijem danu do sada! U istom mjesecu, Onslow u zapadnoj Australiji dosegao je 50,7°C, odnosno, najvišu temperaturu ikada pouzdano zabilježenu na južnoj hemisferi! Prošle godine su i Sjevernu Ameriku pogodili dugi toplinski valovi. U Lyttonu, u zapadnoj Kanadi, temperature su dostigle 49,6°C, srušivši prethodni rekord za gotovo 5°C. Takav intenzivan toplinski val bio bi praktički nemoguć bez klimatskih promjena, tvrdi World Weather Attribution. Pretpostavljate kako toplinski valovi postaju intenzivniji i dulji, i suše diljem svijeta zasigurno će se intenzivirati. Generalno uzevši, između dvaju toplinskih valova pada i manje kiše zbog čega se vlaga u zemlji te zalihe vode brže istroše. To znači da se tlo brže zagrijava, zagrijava zrak iznad i dovodi do još intenzivnije topline. Naravno, time se intenzivira i potražnja ljudi te poljoprivrede općenito za vodom, što još dodatno opterećuje potrebu opskrbe vodom i što, u konačnici, povećava nedostatak vode na sve širim razinama. No suša je samo jedan dio problema s kojima smo izravno suočeni porastom temperature na lokalnoj te, posebice, globalnoj razini! Naime, manji postotak vlage u određenom okolišu ujedno znači i veću mogućnost razvoja šumskih požara. Svakako, šumski požari često su potaknuti izravnim ljudskim nesavjesnim djelovanjem, ali prirodni čimbenici također mogu igrati veliku ulogu. Kako smo već napomenuli, ciklusi ekstremnih i dugotrajnih vrućina uzrokovani klimatskim promjenama izvlače sve više vlage iz zemlje i vegetacije. A ovakvi suhi uvjeti idealno su gorivo za požare koji se, kada jednom uhvate maha, mogu širiti nevjerojatnom brzinom. Sezona požara na sjevernoj hemisferi ove je godine počela iznimno rano u određenim područjima, što možemo zahvaliti upravo nedostatku oborina i natprosječnoj toplini. Požari su već zahvatili dijelove Sibira i Aljaske, a neuobičajeno rani požari zabilježeni su i u zapadnoj Norveškoj te u Velikoj Britaniji. Štoviše, u Kanadi prošlog ljeta toplinski valovi doveli su do požara koji su se razvili tako brzo i eksplozivno da su čak stvorili i svojevrstan vlastiti meteorološki sustav! Konkretno, baš zahvaljujući njima, formirali su se tzv. pirokumulonimbusni oblaci koji su, nadalje proizvodeći munje, izazvali još više požara! No u ekstremnim uvjetima sve je ekstremno pa su tako, pored vrućina, ekstremne i padaline! U uobičajenom vremenskom ciklusu, vruće vrijeme stvara vlagu i vodenu paru u zraku, koje se potom pretvaraju u kapljice koje stvaraju kišu. Međutim, što postaje toplije, to je više pare u atmosferi, što pak rezultira većim brojem kapljica – dakle, obilnijim padalinama koje se manifestiraju u kraćem vremenskom razdoblju te na manjem području. Drugim riječima, naspram nemilosrdnih požara, sad imamo i brutalne poplave. Već ove godine poplave su pogodile Španjolsku i neke dijelove istočne Australije. U razdoblju od samo šest dana Brisbane je zabilježio gotovo 80% godišnjih padalina, dok je Sydney zabilježio više od prosječne godišnje padaline u svega nešto više od tri mjeseca. Pogađate, svi ovi događaji s debelo pretjeranom kišom povezani su s učincima klimatskih promjena na drugim mjestima. Kada područja suše rastu, kao trenutno u Sibiru ili zapadnom dijelu SAD-a, ta voda koja nesmiljeno hlapi pada negdje drugdje, akumulirajući se na jedno manje područje te potencirajući ozbiljne poplave! Ukratko, u prirodi nema niti jedne akcije bez odgovarajuće reakcije. Ona dobra stara da smo svi mi Jedno, odnosno da sve jest Jedno, ovdje poprima jednu sasvim novu, još realističniju dimenziju. I zaista, ne možemo činiti baš sve što poželimo. Sviđalo se to nama ili ne, naš se kratkotrajni luksuz i udobnost na teret prirode dugoročnije gledano jednostavno ne isplate! Naravno, vrijeme diljem svijeta uvijek će biti vrlo varijabilno ‒ ali ove klimatske promjene kojima smo mi neposredni uzrok sve to čine još ekstremnijim! Međutim, izazov sada čak i nije više samo ograničavanje daljnjeg ljudskog utjecaja na atmosferu – u tom smo segmentu već nepovratno zeznuli! ‒ već i prilagođavanje novonastalim krajnostima s kojima se suočavamo već i na dnevnoj bazi te hvatanje u koštac s njima! Starije generacije ovu prijetnju nisu shvaćale baš ozbiljno. Na nama je stoga najvažniji zadatak ikada ‒ da što bolje educiramo i osvijestimo one mlađe!

Ivana Janković, Croatian Wildlife Research and Conservation Society