Romobili

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Sve popularnije prijevozno sredstvo među mlađom i urbanom populacijom je romobil. Pokreće se uglavnom vlastitom snagom, odguravanjem nogom o tlo. Pretežito je na dva kotača, po jedan na svakom kraju “daske”. Njegova je površina za stajanje uska, te je preklopiv kod spoja upravljača s površinom za stajanje. Povijest ovoga prijevoznoga sredstva kreće stotinjak godina unatrag, a posebno je popularan bio u prvoj polovici XX. stoljeća. Kotači romobila izrađeni su od pune gume ili od sličnih modernih industrijskih materijala. Daljnjim razvojem romobili su postali tiši, s većim kotačima i podesivim ručkama – sve u svrhu bolje prilagodljivosti vozačima čija dob varira od dječje do starijih generacija. Neki romobili imaju veće kotače i upravljač, drugi imaju tri ili četiri kotača, postavljena uglavnom radi veće stabilnosti vozača. Sve se više, osim za rekreaciju, koriste kao alternativna prijevozna sredstva u urbanim sredinama zbog jednostavnosti i praktičnosti, ali i kao dodatno prijevozno sredstvo, npr. za prijevoz od kuće do željezničke stanice, od parkirališta do posla, za odlazak u školu ili na fakultet i sl. Danas su popularni e-romobili, odnosno električna vozila čiji je pokretač isključivo električna energija iz baterije koja se može puniti, pa iz toga razloga nije skup kao usluga javnog prijevoza (za 100-tinjak kilometara potroši se nekoliko kuna), a jednim punjenjem prijeđe se i do nekoliko desetaka kilometara. Električnim romobilom stupanj motorizacije u svijetu povećava se pa se time potiče korištenje vozila koja ne ugrožavaju okoliš. Tržište električnih romobila u svijetu raste već desetak godina, i to po stopi većoj čak od 20%. Brzina kojom se može kretati romobil osim o snazi motora (W) ovisi o težini vozača, stanju ceste, nagibu, temperaturi, vjetru i drugim parametrima. Danas čak postoje i romobili sa sjedalom koji sve više podsjećaju na skuter. Sigurnost prometa jedan je od bitnijih elementa koji utječu na daljnji razvoj romobila. Povezana je sa zakonskom regulativom, bez koje bi se svaki sudionik prometa svojevoljno kretao prometnim pravcima, te takvim ponašanjem ugrozio sigurnost ostalih sudionika, ali i svoju sigurnost. Kako su električni romobili noviji oblik individualnog prijevoza putnika, problem je postala zakonska regulativa koje primjerice u Republici Hrvatskoj još uvijek nema. Električni romobili sve su više dio svakodnevice na cestama i sigurnost njihovoga korištenja najvažniji je element o kojemu se mora voditi računa. No u propisima o sigurnosti prometa na cestama električni romobili gotovo da i ne postoje: nije uređeno kojom brzinom i kuda se mogu kretati, tko sve njima može upravljati, pod kojim okolnostima i dr. Posebno je nejasno i koja su prava sudionika u slučaju prometnih nezgoda u kojima sudjeluju električni romobili. Studija

Slika 1. Romobil je u zdanje vrijeme jedno od najpopularnijih gradskih prometnih sredstava, zbog jednostavnosti, brzine, ali i ekološke prihvatljivosti Slika 2. Lagan, jednostavan za korištenje u urbanim sredinama, ali i praktičan kao rekreacijsko vozilo, glavne su karakteristike romobila Slika 3. Romobil je vozilo na dva kotača pri čemu vozač jednom nogom stoji na dasci, a drugom se odguruje od tla i pokreće ga

nekih zapadnoeuropskih prijestolnica pokazala je kako vozači romobila sudjeluju u šest puta više nesreća nego biciklisti. Ipak, sve više se spominje izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojim će se regulirati električni romobili s obzirom da su postali sve češći sudionici u cestovnom prometu postižući brzine i do nekoliko desetaka kilometara na sat. Naime, Europska unija prepustila je zakonsko uređenje romobilista nacionalnom zakonodavstvu. Prema dostupnim izvorima, električni romobili bit će svrstani u kategoriju osobnih prijevoznih sredstava. To su vozila koja ne smiju biti jača od 0,6 kW i ne smiju imati brzinu veću od 25 km/h. Za njih neće trebati vozačka dozvola, a za one koji mogu voziti većim brzinama, vozači će morati proći proces homologacije. Kaciga će biti obavezna za sve, a bit će im dozvoljeno kretati se biciklističkim stazama i biciklističkim trakama, a ako one ne postoje, moći će se kretati nogostupom uz maksimalnu opreznost zbog pješaka. Isti bi zakon trebao definirati i novu kategoriju vozila u koju spadaju pomoćna pješačka sredstva koja se odnose na naprave koje se pokreću isključivo snagom osobe koja upravlja tim sredstvom (romobili bez motornog ili električnog pogona, koturaljke, role i dr.).

Pouzdani komunikatori

Korištenje golubova pismonoša najstariji je poznati način prijenosa pisanih poruka zrakom, ali isto tako i najbrži način prijenosa važnih informacija sve do pojave telegrafa u prvoj polovici XIX. stoljeća. Priča o golubovima pismonošama, prema Bibliji, započinje u doba velikog potopa kada je Noa, nakon 40 dana plovidbe, otvorio prozor u korablji i pustio golubicu da vidi hoće li mu ona, za razliku od gavrana, donijeti vijest o kopnu. Golubica se vratila i u kljunu donijela maslinovu grančicu kao znak Božje milosti za čovjeka. Od tada golubica postaje simbol i zauzima posebno mjesto među pticama, a u kršćanstvu je skoro sveta ptica. U starom se vijeku razvila praksa korištenja golubova za prijenos pismovnih pošiljaka, osobito na Orijentu. Postoje pisani dokazi da su golubove koristili Asirci, Egipćani, Grci i drugi stari narodi. Zapisi Plinija Starijeg otkrivaju da su golubove koristili i stari Rimljani u razvijenoj kurirskoj vojnoj službi. U srednjem su ih vijeku koristile skoro sve europske vojske u međusobnim ratovima. Tako se zna da su golubovi prenosili pisane poruke za vrijeme bitke kod Waterlooa (1815.), dok su za prusko-francuskog rata (1870.‒1871.) golubovi pismonoše s fronte u Pariz prenijeli stotine poruka. Tada je i započela masovna uporaba takvog načina komuniciranja među gradovima koje je opsjedala pruska vojska, iz čega se poslije razvila služba golubova pismonoša. Čak su na Novom Zelandu tiskane posebne poštanske marke za tu uslugu. Sve do kraja XX. stoljeća golubovi za prijenos pošiljaka koristili su se u Indiji tijekom elementarnih nepogoda, primjerice poplava ili prekida električne energije, odnosno u onim slučajevima kada je onemogućena uobičajena komunikacija, primjerice telefonom.

Slika 4. Izvježbani pismonoša može preletjeti i do 1000 km, a odlikuje se osobito razvijenim instinktom prepoznavanja krajolika i vraćanja na određeno mjesto 4

Slika 5. Korištenje golubova za prijenos pismovnih pošiljaka bilo je poznato posebice na Orijentu

Ivo Aščić